UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

Seminarski rad iz predmeta: Savremeni komunikacijski sistemi 1

Tema: ‘Islam i mediji’

Mentor: Student:

Doc. dr. Mustafa Sefo Sumeja Suljić, 4904/ž

Sarajevo, 2018
UVOD

Islam je jedna od svjetskih religija čije je komunikacione aspekte potrebno proučavati, da bi se

bolje shvatila sama suština te religije kao i način njenog širenja i djelovanja kako u prošlosti tako
i u savremenom dobu. Ključna vjerovanja islama su da je Allah jedini istiniti Bog i da je
Muhamed a.s njegov poslanik. Sljedbenici islama, muslimani, vjeruju da je Kur’an savršena
Božija riječ. Riječ ‘musliman’ znači, onaj koji se pokorava Allahu.

Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje
ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku
vrstu fitni i smutnji.Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje
u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako
naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima.

Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim
narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom
plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki.

Mediji su institucije koje zadovoljavaju potrebu društva za javnom komunikacijom u kojoj mogu
sudjelovati svi pripadnici društva. Najmoćnije sredstvo ili skup sredstava koja profiliraju sliku
naše realnosti jesu mediji. Svjedoci smo da mediji danas plasiraju informacije kako bi dobili na
polularnosti, povećali broj čitalaca, gledalaca i slušalaca, te na taj način profitirali, pa makar to
bili na ljudskoj krvi, časti i sigurnosti.

U narednom teksu detaljnije ćemo predstaviti današnji odnos medija i ove religije.
Analizom svakodnevnih izvještaja od strane zapadnoevropskih medija koji na direktan ili
indirektan način u fokus stavljaju dešavanja koja se tiču muslimana i djelovanja u islamskom
svijetu daje se mogućnost ideji da su ti isti mediji potencijalni krivac za stvaranje
antimuslimanske propagande. Jasno je da korijen te antimuslimanske propagande nalazi se u
jednostranom, subjektivnom i iz konteksta izvučenom načinu tumačenja informacija s ciljem
opravdavanja početne zamisli da se muslimani i islam predstave u željenom svjetlu, koje je
nažalost u pojedinim situacijama negativno.

Imajući u vidu nezaobilaznu ulogu religije u privatnom i javnom životu i djelovanju velike većine
svjetske populacije, u vremenu izuzetno razvijenih informacijskih tehnologija, njoj svakako
pripada značajno mjesto u globalnom medijskom prostoru što potvrđuje i svakodnevna praksa.
Međutim, ovo masovno prisustvo religije u medijima nosi sa sobom i rizike različitih
nerazumijevanja, pogrešnih interpretacija i zloupotreba, kako od strane medijskih kuća tako i od
strane onih koji u nastojanju da ostvare vlastite ciljeve zlorabe i medijski prostor i samu religiju, a
danas se to uglavnom odnosi na islam. Najdrastičniji primjer takve prakse je nasilje koje se čini
„u ime Boga“ i zarad očuvanja islama, a u stvari ima pogubne učinke i po islam i po muslimane.
Ovakvo stanje doprinosi produbljivanju jaza između kultura i civilizacija te potiče negativnu
percepciju islama. Nije rijedak slučaj da se upravo na negativnoj percepciji islama jača
islamofobija koja prerasta i u antiislamizam, što se opet koristi kako u dnevno-političke svrhe.

‘Mnogi stručnjaci - uključujući Edwarda Saida, Elizabeth Poole, Kaia Hafeza, Milly Williamson,
Karima Karima, Teuna Van Dijka, Kimberlyja Powella i Dina Ibrahima - provodili su akademska
istraživanja o izvještavanju zapadnih medija o islamu i muslimanima. Rezultati pokazuju da su
muslimani u zapadnim medijima često prikazani kao nasilni, zaostali fundamentalisti, koji
predstavljaju prijetnju za zapadnu civilizaciju. Islam se u izvještavanju zapadnih medija spominje
samo kako bi se doveo u vezu s nekim zločinom, a muslimani se rijetko spominju u pozitivnom
kontekstu.

Nekoliko studija je otkrilo da se muslimani prikazuju kao homogeno tijelo, kojem nedostaje
raznolikosti i različitosti, dok druge analize pokazuju da se u izvještavanjima nasilnih sukoba u
zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom ignorira kontekst i okolnosti tih sukoba,
implicirajući da su muslimani inherentno nasilni i skloni sukobima’. 1

Bitno je reći su stručnjaci zapadne zabavne medije također negativno ocijenjeni po pitanju
prikazivanja muslimana. U iscrpnom i sistematskom istraživanju holivudskih filmova, medijski
stručnjak Jack Shaheen istražio je prikaz Arapa i muslimana u holivudskim filmovima u proteklih
100 godina. Otkrio je da većina od 900 pregledanih filmova prikazuje Arape i muslimane kao
"brutalne, nemilosrdne, necivilizirane vjerske fanatike koji teroriziraju civilizirane zapadnjake,
posebno kršćane i Jevreje".

Naslovi svjestski priznatih novina, članaka i internetskih portala preplavljeni su pojmovima

‘islamsko’ i ‘ muslimansko’ koji su nerjetko povezano sa negativnim i nepoželjnim
informacijama koje se ne uklapaju u današnji savremeni svijet. Shodno tome, primjer žene
muslimanke koja praktikuje temeljne propise vjere (nošenje mahrame, pristojno oblačenje)
okarakterisano je kao izolacija i nedopuštanje da se uklopi u zahtjeve koje sa sobom nosi
današnjica. Sa druge strane u praksi u mnogim evropskim državama, ženama koje se pridržavaju
propisa koje islam nalaže, zabranjeno je i onemogućeno da kao takve se školuju,i rade u
državnim ustanovama. Zasigurno, najmoćnije sredstvo ili skup sredstava koja profiliraju sliku
naše realnosti jesu mediji. S obzirom da iza brojnih sredstava informisanja stoje politički centri
moći, nerijetko nenaklonjeni islamu i muslimanima, muslimani su dužni da putem medija
pokušaju sami izgrađivati sliku o sebi, te da demantiraju svaku dezinformaciju i daju doprinos
rasvjetljavanju prave istine. U svrhu tretiranja islamskih tema koje su od životnog značaja za
muslimane, neophodno je koristiti se, na adekvatan način, svim medijima a posebno elektronskim
(TV, radio, internet).

‘Primjeri iskorištenosti televizije u te svrhu su oni od dr. Jusufa Kardavija, i dr. Zakira Naika. Dr.
Kardavi je dugo bio gost na TV Katar u emisiji „ Uputa islama“. Danas je aktivan na televiziji Al
– Džazira, gdje gostuje u emisiji „Serijat i život“. Dr Naik je već nekoliko godina gost na Tv
Peace, koja ima svrhu propagiranja i širenja islama i da’vetskog karaktera prema muslimanima i
nemuslimanima’2

1
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/muslimani-u-zapadnjackim-medijima-redovno-negativci
2
https://akos.ba/da-li-smo-dovoljno-iskoristili-medije-u-promociji-islamskih-vrijednosti/
ZAKLJUČAK

Na medijima gledamo kako se islam diskredituje. Muslimane predstavljaju kao teroriste.

Internacionalni TV-kanali, poput CNN-a i BBC-a, koji emituju informativni program 24 sata
dnevno, načelno su neutralni. Međutim, često izvrću činjenice tako što uzimaju izolovane
slučajeve iz Afganistana, Palestine i drugih zemalja i generalizuju ih na sve muslimane. Samo
načelno su nepristrasni. Izvještavali su o genocidu nad muslimanima Bosne, a s druge strane kada
god se desi eksplozija bombe na Zapadu, glavni osumnjičeni su muslimani. U svakom
informativnom bloku prikazuju se slike osumnjičenih muslimana, i to bez ikakvog dokaza. Kada,
nakon dva mjeseca, uhvate pravog krivca, koji nije musliman, tu informaciju prikažu u najkraćem
i nezapaženom bloku. Tada je kasno, jer je šteta već nanijeta time što su sedmicama unazad
muslimani targetirani. Vijest o tome da muslimani nisu krivi više ne ostavlja traga.
LITERATURA

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/muslimani-u-zapadnjackim-medijima-redovno-negativci
https://akos.ba/da-li-smo-dovoljno-iskoristili-medije-u-promociji-islamskih-vrijednosti/