JO S IP K LO B U Č A R

INSTRUMENTI
ZA VOKALNO-INSTRUM ENTALNE
SASTAVE

III IZD AN JE

O V IN S K O - IZ D A V A Č K O P R E D U Z E Ć E

T E H N IČ K A K N J IG A
BEO G R AD , 1974.
Josip Klobučar
INSTRUMENTI ZA VIS

III izdanje

Glavni urednik: Živojin Jeremić

Korice i oprema: Jugoslav Bogdanović
Izdavač: NIP »Tehnička knjiga«, Beograd, 7. juli 26

Štamparija: BIGZ, Beograd, Bul. voj. Mišića 17

Tiraž: 6.000 primeraka
Oslobođeno osnovnog i posebnog poreza na promet
na osnovu mišljenja Sekretarijata za kulturu SRS
rbr. 413-341/74-02 od 21. VI 1974.
PREDGOVOR

U ovoj knjizi obrađeni su svi instrumenti vokalno-instrumentalnih

sastava: električne gitare, mikrofoni, elektronske orgulje, pojačala, zvuč­
nici, bubnjevi i pribor. Data su uputstva za podešavanje i održavanje
elektronskih uređaja i instrumenata. Pored opisa mogu se naći detaljna
uputstva za gradnju 60-ak raznih elektronskih uređaja, odnosno muzičkih
instrumenata za sviranje na 220 V. Uz pomoć crteža, shema i fotografija
mogu se načiniti sve vrste gitara, zvučnice, pojačala od 3 — 200 W, male
elektronske orgulje, kvalitetne zvučne kutije i ostali pribor. Uređaji su
uglavnom konstruirani na principu Hi-Fi tehnike, te se mogu mjeriti s
komercijalnim proizvodima ali su uz to jeftiniji i desetak puta.
Autor se zahvaljuje svima koji su mu na bilo koji način pomogli kod
pisanja ove knjige. Posebno se toplo zahvaljuje poduzeću »RIZ« Zagreb,
Božidarevićeva 13, te njemačkim firmama »KURT ROSSBERG«, 8 München
22, Liebigstrasse 8 i »GENERAL ELEKTRO MUSIC« 3001 Krähenwinkel
über Hannover, Birkenweg 15—15A.
Josip Klobučar

5
ELEKTRIČNE GITARE

Neosporna je činjenica da je električna gitara danas jedan od naj­

popularnijih instrumenata među omladinom. Razlozi da je došla na
vodeće mjesto su uglavnom slijedeći:
— široke izražajne mogućnosti,
— neuporedivo veća glasnoća od obične gitare, a i većine drugih
muzičkih instrumenata,
— suptilna melodioznost,
— bogatstvo akorda,
— bogatstvo ritmova,
— mogućnost soliranja i pratnje,
— mogućnost specijalnih efekata,
— pristupačna cijena i
—- mogućnost samograclnje.
Postoje dvije vrste električnih gitara s obzirom na trup, već prema
teme da li je pun ili šupalj. Kod obične gitare zvuk upravo nastaje u
rezonatoru (šupljem dijelu), te o njegovoj konstrukciji i ovisi kvalitet
¿onova. Električna gitara ima poseban uređaj za hvatanje zvukova koji
proizvode žice, te joj nije potrebna rezonantna šupljina. To je zvučnica,
magnet ili »pick-up« (slika 3), koji mehaničke titraje žica pretvara u

SI. 1 — Električna gitara »G ibson«

7
odgovarajuće električne impulse, a koji se zatim pojačavaju u pojačalu
i reproduciraju u zvučnicima.
Po namjeni razlikujumo solo, ritam i bas gitaru. Instrumenat za soli-
ranje i pratnju je gotovo identičan, dok je baserica nešto drugačije kon­
strukcije.
Kao prvo opisat ćemo gradnju gitare za pratnju ili ritam gitare.

SI. 3 — Zvučnica

RITAM GITARA

Najjednostavnije ćemo načiniti električnu gitaru na taj način da u

običnu gitaru ugradimo zvučnicu, koju možemo kupiti ili napraviti prema
uputstvima. Ukoliko smo se odlučili na kupnju preporučujemo zvučnice

8
marke »Framus«. Cijena po komadu je između 120 i 150 dinara. Moguće
je nabaviti i jeftinije zvučnice koje će nas također zadovoljiti.
Zvučnica je veoma važan dio električne gitare, jer o njoj ovisi kako
će se mehaničke oscilacije žica pretvoriti u zvučne titraje. Ipak svaki
spretniji amater može uz malo strpljenja i minimalne materijalne izdatke
izraditi taj »hvatač zvukova«.
Postoji više vrsta zvučnica, no najbolje su elektromagnetne, te se
danas skoro isključivo samo takve izrađuju i koriste. Princip rada im
je veoma jednostavan, a koriste stalni (permanentni) magnet i induk­
tivni namotaj.
Zvučnica treba da zadovoljava slijedeće uslove:
1. da ne iskrivljuje zvuk,
2. da sve žice zvuče istom jačinom,
3. napon na krajevima kalema treba da je toliko veliki da je mo­
guća reprodukcija na normalnim NF pojačalima,
4. da je zvučnica čim manje osjetljiva na vanjske štetne utjecaje,
5. da se dijelovi za nju mogu nabaviti bez poteškoća i bez većih
materijalnih izdataka,
6. da je jednostavna za samogradnju i
7. cla je pouzdana u radu.
Evo nekoliko načina izgradnje elektromagnetne zvučnice.

SI. 4 — O bična gitara sa zvučnicom

9
Najjednostavnija zvučnica

Jedna od najjednostavnijih zvučnica prikazana je na slici 5. Jezgru

predstavlja magnetna šipka na kojoj je postavljen kalem sa oko 2000
zavoja bakrene žice 0 0,10 mm izolirane lakom. Osnova je načinjena
od željeznog lima debljine 0,5 — 1 mm i savijena prema slici. Dimenzije
su naznačene samo orijentaciono, a zavise uglavnom od raspoloživog
stalnog magneta.
Magnet približnih dimenzija 10X12X60 mm može se naći gotov
ili načiniti od noža za strug, stare četverouglaste turpije ili nekog od­
bačenog komada čelika. Najbolje su specijalne legure permanentnih

magneta (alniko, tikonal) čija su magnetna svojstva 40—60 puta veća

od običnih. Ovi magneti primjenjuju se za izradu različitih električnih
instrumenata, dinamičkih mikrofona i zvučnika.
Nabavljeni materijal se ¡sječe pomoću sjekača i čekića, a zatim obra­
duje na šmirgl-kamenu. Ne upotrebljavati pilu i turpiju!
Kod obrade permanentnih magneta treba posebno voditi računa da
uslijed trenja ne dođe do usijavanja, jer im se u tom slučaju smanjuju
ili potpuno gube magnetna svojstva.
Obrada ostalog čelika, npr. stare turpije, može se vršiti tako da
izabrani komad zagrijemo do crvenog usijanja, a zatim postepeno hla­
dimo da omekša. Sada ga možemo piliti i turpijati na određene dimen­
zije. Nakon toga potrebno ga je opet zagrijati do bijelog usijanja i okaliti
u hladnoj kišnici u koju smo stavili kuhinjske soli (jedna šaka na
3 lit. destilirane vode).
Čelični komad se baca u vodu pljoštimice, tako da oba kraja budu
istovremeno uronjena u tekućinu.

10
 Slijedi magnetiziranje koje se može izvršiti na dva načina:
1) Budući magnet obložimo tankim prešpanom preko kojeg namo­
tamo 50 navoja izolirane bakrene žice 0 0,5 mm. Krajeve očistimo od
izolacije, a kao osigurač uzimamo bakrenu žicu 0 0,12 do 0,15 mm
dužine 5 cm. Pomoću izoliranih žica spojimo kalem na gradsku mrežu
220 V. Osigurač se trenutno rastali uz prasak, a magnet je namagneti-
ziran. Pri tom pomoću deblje savinute trake (ili klješta) spojimo oba
pola, kako bi magnetiziranje bilo uspješnije (slika 6).
2) Kod magnetiziranja pomoću akumulatora iz automobila osigurač
nije neophodan. Namotaj se sastoji od 10 zavoja CuL žice 0 0,7 do
0,8 mm i za momenat se spoji na kleme akumulatora 6 ili 12 V, pri
čemu skoči iskra. Dovoljan je djelić sekunde, jer povećanjem vremena
neće se poboljšati magnetiziranje već oštetiti akumulator.
Ako jednim ili drugim načinom nije postignut zadovoljavajući re­
zultat može se proces ponoviti. Dobar magnet mora lako podizati manje
predmete (čavlići, matice, vijci). Ukoliko to ne radi i nakon ponovljenog
magnetiziranja materijal ne valja, te ga treba zamijeniti novim.
Zvučnica izrađena na ovaj način ne daje mnogo kvalitetan zvuk,
ima veliko rasipanje magnetnog polja i podložna je raznim šumovima.
Krajnje žice čuju se jače nego one u sredini.

Odlična zvučnica

Kvalitete prije opisane zvučnice mogu se mnogo poboljšati ukoliko

se permanentni materijal magnetizira uzduž, a ne poprijeko. Prilikom
magnetiziranja žica se namota uzduž, te se na taj način dobiju N i S
polovi gore i dolje (si. 7), a ne lijevo i desno.
Tijelo kalema načini se od prešpana i lijepi acetonskim ljepilom.
Središnji dio tijela izrađuje se od tanjeg prešpana 0,3 — 0,5 mm, a
bočne strane od nešto debljeg 0,8—1 mm. Preporuča se gotovo tijelo
premazati bezbojnim nitro-lakom ili parafinom. Strugotine parafinske ili
voštane svijeće posipaju se po kalemu, a zatim se zagriju i rastope
najbolje ugrijanom lemilicom.
Žica za namotavanje treba da je što tanja 0,04 — 0,10 mm. Može
se kupiti nova u trgovini ili još bolje uzeti sa starih slušalica, odbačenog
automobilskog indukcionog kalema (bobine), nekog pokvarenog mjer­
nog instrumenta ili elektromagnetnog zvučnika.
Da bismo dobili potreban otpor od 4000 do 6000 oma treba namo­
tati 4000 — 6000 navoja. Broj navoja ovisi o debljini žice i veličini
samog kalema. Možemo tačno izračunati koliko navoja žice nam treba
za neki kalem na slijedeći način:

11
 Primjer: Imamo kalem s prosječnom dužinom navoja 14 cm, a
raspolažemo sa žicom 0 0,07 mm.
Za 4000 oma potrebno je 633,9 m žice, jer 1 m spomenutog vodiča
ima otpor 6,31 om. To možemo izmjeriti pomoću ommetra ili univerzal­
nog instrumenta, a možemo naći i u radio-tehničkim priručnicima:
400 oma: 6,31 om/m = 633,9 m.
Za 1 m žice potrebno je 7,14 zavoja:
100 cm: 14 cm/zavoj = 7,14 zavoja.
Prema tome, ukupno nam treba okruglo 4525 zavoja:
633,9X7,14 = 4525,8.
T a b lic a 1

Promjer CuL žice Promjer gole žice Otpor po dužnom m

u mm u mm u omima

0,06 0,05 8,70

0,07 0,06 6,31
0,085 0,07 4,64
0,095 0,08 3,55
0,105 0,09 2,81
0,115 0,10 2,27

SI. 7 — O dlična zvučnlca

12
 Motanje kalema je relativno lako, jer ne treba stavljati izolaciju
i!i slagati tačno navoj do navoja. Na početku se nalemi komadić pletenice,
a isto tako i na kraju. Ti izvodi se na neki način pričvrste (ljepljivom
trakom, selotejpom, koncem) kako bi se izbjeglo oštećenje.
Eventualni prekidi tanke žice sastavljaju se lemljenjem. Prekinuti
krajevi se očiste od laka, pocinkuju, upredu i zaleme. Skidanje laka
sa tankih žica je prilično osjetljivo, te se ne može vršiti nožem već
potapanjem u aceton ili alkohol da se lak rastvori. Može se čistiti i
finim šmirglom (stakleni papir) ako se prije pod prekinute krajeve
stavi plamen šibice.
Sve sastave obavezno izolirati masnim papirom ili selotejpom, jer
ako ih je više moglo bi doći da kratkog spoja u kalemu. Na kraju na-
motaje zaštićujemo od oštećenja trakom masnog papira ili prešpanom.
Nije uputno zalivanje namotaja smolom ili parafinom, jer je tada ne­
moguć popravak u slučaju kvara.
Ispravnost kalema provjerava se ommetrom, univerzalnim apara­
tom, tinjalicom, slušalicama i baterijom, a moguće je i pomoću radio­
aparata (NF pojačala). U gramofonski priključak spojimo krajeve kalema
u koji smo umetnuli magnet (škare, turpiju). Odvrtkom lagano kucamo
po magnetu ili škarama, a ti udarci treba da se čuju u zvučniku.
Kućicu načinimo od aluminijskog lima debljine do 1 mm i savijemo
prema slici. Unutra se tijesno ugura kalem s namotajem, a u sredinu se
stavi magnet. Iznad njega postavlja se željezna pločica u koju su uvrnuti
kraći vijci u razdaljini od 10 mm. S gornje strane željezne pločice
može se staviti perforirana ili puna aluminijska, bakrena ili mjedena
pločica debljine 0,3 mm. Može se upotrijebiti i plastika u boji. Svi dijelovi
zajedno se pričvršćuju kroz otvore 0 3 mm pomoću dva vijka s ma­
ticama.
Ukoliko smo upotrijebili šupljikavu pločicu dobro je da s gornje
strane dođe okvir od plastike ili aluminija (slika 8).
Zvučnica sa šupljikavom pločicom djelovat će kao mikrofon, pa se
u krajnjoj nuždi može za to i upotrijebiti.

SE. 8 — Zvučnica sa šupljikavom

pločicom

13
Zvučnica sa »U« magnetom

Kod te zvučnice magnet se obrađuje u obliku slova »U« i to iz

jednog komada. Prilikom kaljenja opet treba usijani komad pljoštimice
potopiti i to tako da budući polovi istovremeno uđu u otopinu. Magneti­
ziranje se vrši tako da se žica mota uzduž kako bi gore dobili N i S po­
love. Ne bi valjalo da su polovi na krajevima dužeg dijela magneta
(slika 9).
I ovaj »pick-up« treba obući u aluminijsku ili mjedenu košuljicu
koja će ga zaštititi, a i omogućiti lakšu montažu na gitaru.

Zvučnica sa više magneta

Tijelo kalema i namotaj je kod ovog tipa zvučnice isti kao i u pret­
hodnim slučajevima, jedino je magnet nešto drugačiji. U stvari, on se
sastoji od 3 manja magneta (kockica) dužine 15 — 20 mm, koji su
poslagani određenim redosljedom: istoimeni polovi su im jedan do dru­
goga. Na taj način dobijemo da nam se sve žice jednako čuju. Zato
prilikom slaganja magneta moramo postupiti baš kako prikazuje slika 10.
Istoimeni polovi se odbijaju pa ćemo po tome pronaći pravi redosljed.

SI. 9 — Zvučnica sa »U « m agnetom SI. 10 — Zvučnica sa više m agneta

Prednost je što magnete ne treba magnetizirati, već se nabave gotovi

ili se dulja magnetna šipka razlomi na dijelove.
I ova zvučnica koristi kućište, koje štiti magnete od ispadanja, a i
omogućuje lakšu montažu.
Željezna pločica ne dolazi u obzir, prema tome ni zavrtnji, a kućica
je neperforirana.

14
Zvučnica sa okruglim magnetima

Kalem je načinjen od drva i pertinaksa (ili neke druge plastične

mase). Drvo se izbuši sa 6 rupa u koje se smještaju magneti. Stranice
kolema se čvrsto spoje sa drvom. Na kalem se namata oko 5000 zavoja

SI. 11 — Zvučnica s okruglim m agnetim a

žice 0,1 mm ili tanje, već prema prethodnom proračunu. Magneti su

napravljeni od šipke krom-čelik. Nakon što su isječeni na određenu
duljinu (oko 13 mm) okale se na oko 800° C i zatim magnetiziraju.
U kalem se stavljaju tako da su istoimeni polovi na jednoj strani
(slika 11).
Kalem se montira na pločicu od željeznog lima 0,5—1 mm. S gor­
nje strane kalem je pokriven mesinganim poklopcem.

Zvučnica od slušalica I

Zvučnicu je moguće napraviti i od radio-slušalica. Evo jedan primjer

kako su se prije izrađivale zvučnice dok ih se nije moglo kupiti u trgo­
vinama.
Potrebno je rasklopiti 3 visokoomske slušalice (svaka po dva kalem-
čića) i to sa makar 1000 oma po kalemu. Namotaji se vežu serijski te
im ukupan otpor iznosi 6000 oma, što je veoma dobro. Zakovicama ili
vijcima pričvrste se za potkovičasti magnet, koji se može izraditi od tur­

15
pije na prije opisan način. Rupe se u turpiji buše kad se otkali (za­
grije do crvenog usijanja i pusti u pepelu da se lagano ohladi). S gor­
nje strane se na magnet-turpiju pričvršćuje metalna montažna traka, koja
i štiti od štetnih vanjskih utjecaja, tj. šumova.
Razmak između kalema, žica i montažne ploče treba da je što manji,
no ipak dovoljan da žice slobodno trepere. Kaleme treba tako montirati

SI. 12 — Zvučnica od slušalica I

da se nalaze tačno ispod žica. lako je čitav »pick-up« dosta velik može
se koristiti i kod klasične gitare. Tada ga postavljamo na rezonantni
otvor i s 4 vijka pričvrstimo za drvo.

16
Zvučnica od slušalica II

Još jedna zvučnica načinjena od radio-slušalica, koje se danas sve

manje upotrebljavaju (si. 13). Ova zvučnica ima suvremen izgled i do­
bre osobine. Za izgradnju su potrebne tri slušalice s istim otporom. Naj­
bolje da je otpor svakog kalema 1000 oma, no može 1500 ili 2000 oma.
Kalemi se montiraju na šperploču (ili neki plastični izolacioni mate­
rijal) debljine 5 mm, a veličine 25X70 mm (uglavljivanjem, Ijepljenjem,

SI. 13 — Zvučnica od slušalica II

vijkom), tako da svaki magnetni vrh bude ispod jedne žice gitare. Naj­
bolje je upotrijebiti jednu izolacionu pločicu u koju se magneti uglave,
a pločica se poslije ljepilom i zavrtnjima pričvrsti za šperploču koja
služi kao podloga. Narez je u magnetu teško rezati, ali se može poku­
šati, što nije preporučljivo.
Kalemi se pokriju poklopcem na kojem se izrežu pravokutni otvori
tačno iznad magnetnih glava. Zvučnica se pričvršćuje na gitaru pomoću
dva vijka koji ulaze u rupe sa strane poklopca.

Zvučnica od elektromotora EM-1

Ova zvučnica se sastoji od jednog stalnog permanentnog magneta,

koji je inače ugrađen u elektromotorčiću EM-1 proizvod Mehanotehnike
iz Izole. Dimenzije su mu 10X16X18 mm. Budući da je premali i ne
rasprostire se ispod svih žica, naprave se polni nastavci od bijelog ili
trafo lima debljine 0,5 mm. Kalem je načinjen od prešpana prema od-

2 Instrumenti za VIS 17
ređenim dimenzijama (si. 14). Namota se što više zavoja tanke izoli­
rane žice, koja se zaštiti trakom selotejpa ili prešpana. Kućište se na­
čini najbolje od mesinga i nakon bušenja rupa savije. Rubovi se iznutra
mogu zalemiti, a nakon toga se umeće kalem sa magnetom. Kroz rupu
0 4 mm izlazi oklopijen kabl, koji je spojen na početak i kraj svitka.
Kućica se zalemi za oklop kabla, koji predstavlja uzemljenje ili 0 vod.

SI. 14 — Zvučnica od elektromotora EM-1

18
Zvučnica sa mogućnošću podešavanja I

Dobra i moderna zvučnica, na kojoj je moguće podešavati jačinu

zvučenja pojedinih žica, prikazana je na slici 15.
Magnet se pravi od kvalitetnog čelika koji se omekša, buši i ure­
zuje navoj. Kalemi se načine od prešpana, a na njih se mota žica. Po­
trebno je 6 komada, a svaki treba da ima podjednako 500 ili 600 oma.
Kad se međusobno povežu serijski ukupan otpor iznosi 3000 — 3600
oma, što je sasvim dobro.
Jezgra su od običnog mekog željeza (vijci 0 3 — 6 mm), te se
mogu tačno podešavati prema žicama, kako bi se dobila najbolja re­
produkcija. Kućica se buši na onom mjestu gdje su jezgra, tako da se
nakon montiranja mogu podešavati odvijačem.

Zvučnica sa m ogućnošću podešavanja II

Na koncu evo još jedne kvalitetne zvučnice. Razlikuje se od pret­

hodne samo po tome što ima jedan zajednički namotaj.
Budući da kalem ima dosta mjesta (najviše od svih dosad opisa­
nih slučajeva) možemo namotati i preko 10000 zavoja tanke izolirane
žice već s kojom raspolažemo. Time će nam zvučnica biti veoma osjet­
ljiva. Kvaliteti će pridonijeti i pažljivo magnetiziranje jezgra. Pazite da
su magnetni polovi gore i dolje, a nikako na duljim krajevima.
Poklopac se može ukrasiti perforacijom ili utisnutim slovima
(slika 16).
Ukoliko radite dvije zvučnice poželjno je upotrijebiti različito de­
belu žicu za namotaj. Zvučnica koja daje dublje tonove upotrebljava se
za ritam i bas gitaru, dok ona sa visokim tonovima ugrađuje se u gi-
taru za soliranje. Boja tona regulira se pomoću ton-blendi na pojačalu
ili samoj gitari, a ovisi i o mjestu gdje je zvučnica postavljena.

Montaža zvučnica

Postoji više načina za postavljanje zvučnica na gitaru. Koji od njih

ćemo primijeniti ovisi o obliku gitare, dimenzijama zvučnice i boji tona
koji želimo dobi ti.

S I. 1 7

S I. 1 8

20
 Na običnoj gitari zvučnica se može postaviti tačno nad rezonantni
otvor, na mjestu gdje počinje vrat ili do samog konjića. Kako pri po­
stavljanju zvučnice, u stvari, oštećujemo običnu gitaru moramo to raditi
veoma pažljivo. Najbolje mjesto određuje se eksperimentom i to tako
da se zvučnica privremeno pričvrsti selotejpom, spoji kablom za poja­
čalo i udari nekoliko akorda. Pomicanjem od konjića prema vratu i na­
trag naći će se najbolje mjesto i tu se onda definitivno pričvrsti —
uglavnom vijcima za drvo. Prilikom probe (a i kasnije) treba da su na
gitari specijalne čelične žice baš za električnu gitaru. Odmah treba ispi­
tati da li se i najviši tonovi mogu reproducirati. Naime, pri tom su
žice najniže pa mogu eventualno strugati po magnetu, što nije dobro.
Tada treba podići konjić, spustiti zvučnicu niže ili je pomaknuti bliže
konjiću.
Kod klasične gitare je to nekada nemoguće, jer je zvučnica previ­
soka, a daska rezonatora se ne smije presjecati. Ostaje ili da se načini
(kupi) niži magnet ili da se montira tačno u rezonantni otvor. Treba iz­
bjegavati montažu zvučnice do samog konjića, jer tada dobivamo visoke
i slabije tonove, što eventualno odgovara za solo gitaru.
Naravno, svaka žica treba da je iznad svog magneta. Razmak među
žicama je standardni, pa ukoliko smo se pridržavali mjera greške neće
biti.
Pri kraju su žice međusobno razmaknute 9,5—10 mm.
Zapamtimo da zvučnica smještena na kraju vrata daje jače ali grub­
lje tonove, a obratno ako je bliže konjiću.

Povezivanje zvučnice

Kalem zvučnice povezuje se obično jednožilnim, a moguće je i dvo-

žilnim oklopljenim kablom sa utikačem, koji se montira na pogodnom
mjestu. Utikača ima više vrsta i tipova (si. 19). Tropolne utikače pro­
izvodi i naša industrija, dok ostale na žalost uvozimo.
Upotrijebit ćemo one koje uspijemo nabaviti. Preporučujemo da se u
gitaru ugradi bananski dvopolni ženski utikač, koji je najsigurniji —
najmanje se kvari.
Koji kraj kalema će biti »vrući«, a koji će se spajati sa oklopom
i masom treba utvrditi pokusno. Tada će brujanje biti minimalno.
Oklop zvučnice (kućište) kao i metalni dio konjića na koji se osla­
njaju žice treba spojiti na oklop kabla (masu, uzemljenje), a taj i na
metalnu košuljicu priključnice. Središnji vrući vod lemi se na središnji
vrući pol priključka i to pažljivo da ne dođe do kratkog spoja.

21
 SI. 19 — U tikači i priključnlce

SI. 20 — M ontaža utikača na kabl

Kabl kojim spajamo zvučnicu s priključkom stavlja se ispod daske

rezonatora, tako da se izbjegne njegovo oštećenje, a pridonosi i ljepšem
izgledu gitare.

22
 Montažna ploča »Schaller« sa ugrađenim zvučnicima, potenciom etrim a,
prekidačim a i priključkom za kabl

Gitaru spajamo s pojačalom pomoću jednožilnog oklopijenog kabla

dužine 2 — 3 m. Na krajevima kabla nalemljene su priključnice i to na
jednom kraju muški dvopolni banan utikač, a na drugom kraju tropolni
mikrofonski priključak. Oklop i metalna košuljica spajaju se na uzem­
ljenje, a također i srednji priključak mikrofonskog utikača. Ostala dva
se spajaju na vrući vod (si. 20).
Na gitari je moguće ugraditi 2 ili 3 zvučnice te raznim preklopni-
cima i potenciometrima podešavati jačinu i boju zvuka. No ukupna jačina
se ne pojačava ugradnjom većeg broja zvučnica.
Boja tona regulira se na pojačalu tako da baš i nije neophodan
potenciometar.
U trgovinama se prodaju ploče sa već ugrađenim magnetima, po­
tenciometrima, prekidačima i utikačem za kabl. Važno je samo pravilno
pričvrstiti ploču, a pri tome se držati uputstava koja su ranije iznesena.
Nepravilnosti koje se događaju prilikom ugrađivanja zvučnice:
1. Zvučnica uopće ne radi
Moguće greške:
a) prekid u namotaju kalema,
b) prekid u vrućem vodu kabla,
c) kratki spoj vrućeg voda s masom.

23
 2. Jako brujanje
Moguće greške:
a) uzemljenje u prekidu,
b) nema kontakta na priključku,
c) gitara je preblizu pojačala odnosno mrežnog transformatora.
3. Čuje se lokalna radio-stanica
Moguće greške:
a) nedovoljno oklapanje — umjesto oklopljenog kabla upotrijebljen
obični,
b) nije spojena osnova ili kućica zvučnice s masom.

PUNA GITARA »APY«

Prava električna gitara koja stvara zvuk isključivo pomoću zvučnica

može se lako načiniti. Na slici 22 je nacrt jedne moderne gitare. Za
njenu izgradnju potreban je slijedeći materijal:
1. javorova daska 25X32X100 cm (može i drugo drvo, glavno
da nije savitljivo),
2. javorova daščica 1X6X42 cm,
3. šperploča ili ultrapas 0,5X20X25 cm,
4. navijači,
5. zvučnica,
6. potenciometar 500 K,
7. dugme potenciometra,
8. priključak kabla,
9. ogledalo,
10. kožna traka — remen 2X100 cm,
11. komad kože 5X32 cm,
12. oklopljen kabl 20 cm,
13. komplet žica za izradu pragova,
14. komadić kosti — češalj,
15. 4 vijka za drvo dužine 30 mm,
16. 16 manjih vijaka za drvo dužine cca 10 mm,
17. 2 čavlića bez glave,
18. komplet čeličnih žica za električnu gitaru,
19. ljepilo,
20. lak u boji za drvo i bajc.
Tijelo gitare se precrta na dasku. Najlakše je to načiniti pomoću
ucrtane mreže s tim da su kvadrati u stvarnoj veličini 25X25 mm. Mo­
ramo paziti da nam je daska suha, bez čvorova i bez pukotina. Oblik
izrežemo uskom pilom ručno ili pomoću stroja, a zatim dotjeramo raš-

24
pom. Vrat, koji čini cjelinu s trupom, moramo profilizirati prema na­
značenom obliku. On se stanjuje što je bliži navijačima. Dio gdje se pri-
čvršćuju navijači je iskošen. Ta kosina je važna da bi se žice mogle do-

SI. 22 — G itara A PY« za pratnju

25
bro zategnuti. Za navijače se buši 6 rupa 0 6 mm. Još se pravi urez
za sedlo i dubi trup gitare ispod poklopca.
Daščica za pragove je debljine oko 10 mm. Na gornjoj strani je
široka 4,3 cm, a na drugoj 5,3 cm. Nalijepi se na vrat do samog gor­
njeg konjića i tek sada definitivno obradi. Mora biti idealno ravna, da
bi žice mogle vibrirati u svim položajima. Zbog ugodnijeg sviranja (lak­
šeg hvatanja akorda) može se išmirglati po obim dužim stranama, tako
da je blago trbušasta (gledano sprijeda). Na koncu se i čitava gitara iz­
gladi šmirglpapirom razne gradacije.
Pragovi se izrađuju od specijalne žice (alpaka), koja se kupuje u
trgovinama muzičkih potrepština. Oštrim klještima reže se na određene
duljine i učvršćuje na unaprijed zacrtanim mjestima.
Postupak je slijedeći:
Tačno se izmjeri dužina od donjeg konjića do prvog praga, koji se
postavlja 2 — 5 mm od sedla (gornji konjić). Taj broj u milimetrima
podijeli se sa 18 i dobije razdaljina do 2. praga. 1 tako redom. Nova du­
žina od 2. praga do konjića opet se podijeli sa 18 i dobije razdaljina
do slijedećeg praga. To se radi dok se ne podijeli čitav vrat — ukupno
18 do 20 pragova.
U našem slučaju razmak od konjića do 1. praga iznosi 605 mm:
605 : 18 = 33,5.
Razmak između 1. i 2. praga je 33,5 mm:
605—33,5 = 571,5.
Nova duljina je 571,5:
571,5 : 18 = 31,5.
Razmak između 2. i 3. praga iznosi 31,5 mm:
571,5—31,5 = 540,
540 : 18 = 30,0.
Razmak između 3. i 4. praga je 30 mm.
Dalje dolaze slijedeći razmaci: 29, 27, 25, 24, 22,5, 21, 20, 19, 18,
17, 16, 15, 14, 13, 12 i 11 mm.
Nakon što se pažljivo izmjere svi podioci povlače se okomite linije
na središnju os. Rezbarskom pilicom ili žagcem se upili plitak utor i
unutra se stavljaju pragovi. Oni treba da su za 1 mm kraći i sa strane
zaobljeni. Ako prag ne sjedne tijesno treba ga malo stucati s tanje strane
tako da čvrsto prilegne u udubinu. Svakako je dobro prag i zarez na­
mazati nekim kvalitetnim ljepilom (syntelan). Pri stavljanju pragova tre­
ba se oprezno služiti drvenim čekićem kako se ne bi oštetili ni pragovi
ni vrat.
Žičnjak je od tvrdog drveta i ima 6 rupa u koje se umeću žice. Za
tijelo gitare žičnjak se pričvršćuje sa 2 šarafa.

26
 SI. 23 — Gitara za pratnju tipa »APY«

Konjić je od tvrdog drveta. Obrađuje se prema slici, a na gornjoj

strani mu se pričvrsti jedan prag ili deblja bakrena žica 0 2—2,5 mm.
Finom okruglom turpijom urežu se plitki urezi na razdaljini od tačno
10 mm. Urezi trebaju biti obli da kasnije ne sijeku žice. Konjić se može
ulijepiti ili pričvrstiti s 2 čavla bez glave na određeno mjesto. Pazite,
nije greška u crtanju, jer on stvarno treba stajati sasvim malo ukoso!
Navijači se umeću u rupe izbušene na vrhu vrata i pričvršćuju s ne­
koliko manjih zavrtanja sa upuštenom glavom.
Sedlo ili gornji konjić izrađuje se od starog češlja. Dimenzije su mu
3X14X43 mm. S gornje strane su urezi za žice različite širine (ovisno
o žicama) dubine oko 7 mm. Međusobno su udaljeni također 7 mm.
Poklopac-ploča se može napraviti od metala, šperploče, ultrapasa
ili sličnog materijala. Izreže se prema nacrtanom obliku i na njemu pri­
čvrste zvučnica, potenciometar i priključak kabla. Spoj se izvodi prema
slici 23.
Poklopac se zavrtnjima za drvo pričvrsti za trup gitare tačno iznad
izdubljenog dijela.
Magnet, tj. zvučnica se ugrađuje prema navedenim uputstvima.
Ukoliko je visok na ploči se prorezuje pravokutan otvor i tek tada pri-

27
čvrsti pomoću 2 vijka s maticama M3. Za potenciometar se buši rupa
0 10 mm, a za priključnicu oko 9 mm (ovisi o tipu). Osovina poten-
ciometra se skraćuje, a na nju se pričvršćuje manje dugme.

SI. 24 — G itara »Spectrum « za pratnju

 Na gitaru se namješta remen sa kožom, koja prilikom sviranja dođe
na rame muzičara, te duljinu remena i mjesto gdje dolazi koža svatko
podešava prema sebi. Remen se može ukrasiti zakovicama, a dobro je
ako ima mogućnost skraćivanja odnosno produženja.
Prije nego što učvrstimo ogledalo, ukrase, remen i navijače treba
gitaru obojiti. Možemo upotrijebiti raznobojni nitrolak ili boju za drvo
pa kasnije prelakirati. Eventualne neravnine ili pukotine zatvore se ki­
tom koji se nakon sušenja izbrusi finim šmirglpapirom. Tako će nam go­
tova gitara biti lijepa kao kupljena! Upotrijebiti treba jake boje crvenu i
crnu ili crvenu i bijelu, no to neka svatko učini prema svom ukusu. Je­
dino ne bi smjeli upotrebljavati komplementarne boje, tj. one koje se
ne podnašaju. To su crvena i zelena, žuta i ljubičasta, plava i narančasta.
Drvo gdje su pragovi ostavlja se u prirodnoj boji; prelazi se bajcom
ili firnisom i onda prelakira bezbojnim lakom.
Oznake na vratu gitare načine se od bijele plastike, kaučuka i si.
Ogledalo izrežemo dijamantom po prije izrađenom šablonu ili običnim
škarama u lavoru punom vode.
Na koncu se montiraju žice. One treba da čisto zvuče ma gdje god
se pritisne prstom. Ne smiju zapinjati u prethodni prag ili možda magnet.

GITARA ZA PRATNJU »SPECTRUM«

Izrađuje se na isti način i od istog materijala kao I prethodna

gitara. Po obliku se nešto razlikuje, a ima i neka drugačija rješenja.
Navijači su raspoređeni 4-^2, žičnjak je od metalne pločice a ugrađena
su 2 potenciometra: jedan za jačinu, a drugi za boju tona.

SI. 25 — Spoj zvučnica i potenciom etra

29
 Ukrasi na poklopcu su od raznobojnog ultrapasa, Izolirajuće trake
u boji ili sličnog materijala, a imitiraju dugmeta — odnosno preklop-
nike. Ukras na vrhu vrata se izrađuje od bijele plastike (kaučuka) koji
izrežemo, probušimo i nalijepimo «Oho« ljepilom.

Žičnjak je od željezne pločice debljine 1 mm, koja se izreže i pro­

buši kako bi se mogle učvrstiti žice. Uzdužni zarezi izrezuju se rezbar­
skom pilicom sa sitnim zubima. Pločicu pričvršćujemo sa nekoliko vijaka
za drvo, a ispod nje prethodno izdubimo pliću udubinu.
Potenciometri su od 50 i 500 k. Spajaju se prema slici 27. Potreban
je i jedan blok kondenzator od 56000 pF. Vrh vrata i trup gitare oboje
se istom bojom, a ploča nekom drugom. Remen treba podesiti tako da
gitara sama stoji u malo kosom položaju s vratom naviše.

RITAM GITARA »ACORD«

Oblik te gitare skoro je klasičan, ali nekom se možda više sviđa

pa će izraditi upravo ovu gitaru. Naravno da svatko može mijenjati
oblik trupa i vrha vrata, a kao ideje neka posluže priložene skice
(si. 27).
Nacrtani žičnjak gitare »Acord« ponešto se razlikuje od prijašnjih.
Izrađuje se na ovaj način. Okruglu metalnu šipku 0 5 mm treba saviti
u obliku slova »V« i pričvrstiti na jednu metalnu pločicu dimenzije
5X10X85 mm (varenjem ili maticama). U pločici je izbušeno 6 rupa
u koje dolaze žice. Druga metalna pločica obavija se oko vrha savinute

30
šipke i pričvrsti u čelo gitare pomoću nekoliko dužih vijaka. Takav
žičnjak se uglavnom upotrebljava kod klasičnih gitara, ali i kod elek­
tričnih, pogotovo ako imaju šupalj trup.

SI. 27 — G itara »A cord« za pratnju

31
 Možemo i mi napraviti šuplju gitaru. U tu svrhu potrebna je šper­
ploča za dno i poklopac (može i smrekova daščica). Rubovi se izrezuju
od više komada, sastavljaju čavlima i lijepe. S donje strane se Ijepljenjem

SI. 28 — Skice raznih gitara

32
pričvršćuje dno, a s gornje strane poklopac na kojem se Izrezu ju zvučni
otvori. Vrat gitare treba da po mogućnosti bude od čela gitare do
vrha od jednog komada, kako se ne bi savio prilikom napinjanja žica.
Daščica sa pragovima je deblja (oko 15 mm) kako bi se ploča sa zvuč­
nicima i potenciometrima mogla montirati na trup gitare bez ikakvog
urezivanja ili roniranja gornje daske.
Zvučni otvori izrezuju se sa strane, a u jedan od njih ulaze poten-
ciometar (oznaka »x«).
Vrat gitare može se ukrasiti bijelim kaučukom ili celuloidom, a
također i rubovi. Za to treba više prakse, pa početnicima ne preporu­
čujemo takve zahvate. Vrh vrata ukrašuje se furnirom ili plastikom.
Tko je spretan može raznobojnim furnirom ukrasiti i čitav trup gitare
(tehnika intarzije). Takva gitara će biti pravo remek-djelo. Treba uvijek
imati na umu da ljudi cijene ono što je dobro, ali i ono što je lijepo.

GITARA ZA SOLIRANJE

Solo gitara je identična po obliku sa ritam gitarom, jedino ima

ručni vibrator. To je uređaj pomoću kojeg se žice u momentu treperenja
natežu i popuštaju. Tako se dobije poseban efekat zavijajućeg tona.
Vibrato mehanički uređaj (si. 30) moguće je ugraditi u sve prethodno
opisane gitare za pratnju. Sam žičnjak mora biti pokretan, te njegov
držač izrađujemo kao šarku na vratima. Pločica je od jačeg lima,
probušena s 3 rupe u koje ulaze vijci. Tako se i čitav žičnjak pričvrsti
u čelo gitare. S držačem žica povezan je okruglom šipkom 0 5 mm,
koja na krajevima ima navoj, te se pričvrsti pomoću matica. Moguće

SI. 29 — Električna gitara »Royal 7« proizvod »M uzičke naklade«

3 Instrumenti za VIS 33
je zakivanje ili zavarivanje. Držač žica je od željeza — metala dimen­
zija cca 10X10X85 mm. U njemu se buše rupe i to 6 kom. 0 2,5—3
mm za žice i 2 kom 0 5 mm za žičnjak. Odozgo se buši još jedna rupa

SI. 30 — R učni vibrator

34
0 4 mm u koju se učvršćuje ručica vibratora. Ona je pokretna te su
obavezne podložne pločice, po jedna sa svake strane. Visina kraja
ručice je veoma važna, a najpogodnije je da se nalazi 30—40 mm
iznad poklopca. Ručica je od poniklovanog željeznog lima debljine 2 mm.
Kutast oblik nije obavezan, već može biti i prava (gledano odozgo).

SOLO GITARA »FLORIDA«

To je puna gitara sa jednim magnetom, dva potenciometra i ručnim

vibratorom. Konjić za žice se može dizati i spuštati. Budući da nam
je već sve poznato iz prethodnih opisa objasnit ćemo samo izradu
konjića i vibratora.
Konjić se sastoji iz podložne pločice dimenzija 2X25X90 mm.
U njoj su na razmaku 65 mm učvršćeni vijci 0 3 — 4 mm ukupne
dužine 20 mm. U tu svrhu se u podlozi narezuju odgovarajući navoji,
a vijci se nakon uvrtanja stegnu sa kontranavrtkama. Podloga se za
tijelo gitare pričvršćuje pomoću 1 — 2 vijka za drvo.
Nosač žica je od metala 8X10X80 mm. U njemu se također
buše rupe 0 3,5 odnosno 4,5 mm na razmaku od 65 mm. U njih ulaze
vijci na kojima se nalazi još po jedna veća okrugla navrtka sa narecka-
nim rubom. Pomoću tih većih navrtki regulira se visina žica, koje se
direktno oslanjaju na pogodan nosač od bakrene žice, a koji se nalemi
s gornje strane metalne pločice. Žice su međusobno razmaknute tačno
10 mm.
Sam nosač žica bi ispadao da ga u napetom stanju ne potiskuju
prema dolje. Visina žica je najbolja, kad pritisnute na zadnjem pragu
(najviši ton) još uvijek ne zapinju po magnetu.
Ručni vibrator se sastoji od držača, pokretnog žičnjaka i ručice.
Žičnjak se pravi od željeznog lima debljine 1 mm trapeznog oblika.
Prema slici se nacrta mreža, a rubovi se sa tri strane previju prema
dolje pod pravim kutem i zaleme. Izduljene rupe se buše radi ukrasa,
a u poprečnu ulazi kraj držača. Tako je omogućeno micanje čitavog
vibratora. Sa strane gdje se pričvršćuju žice umeće se i lemi metalni
komad 8X7X77 mm. Na jednom kraju se probuši rupa 0 5 mm
kroz lim i metalni komad, u koji ulazi ručka vibratora — u stvari
okrugla metalna šipka 0 5 mm — koja se savije prema slici. Kraj
ručice se učvrsti zakivanjem, ali samo toliko da ne ispada. Moguće je
pričvršćenje pomoću narezane loze i navrtke. S donje strane režu se
pilom za željezo 6 utora za pričvršćenje žica. Oni su široki 2 i duboki

35
najviše 5 mm. Da žice ne bi ispadale treba željezni komad prije ugradnje
udubiti s one strane gdje će kasnije naleći kolutići na kojima su žice
učvršćene.

SI. 31 — G itara »Florida« za soliranje

36
 SI. 32 — Solo gitara »H ofner«

GITARA »GLORIA«

Za razliku od svih dosadašnjih ova gitara ima ugrađena 2 magneta

i čak 3 potenciometra. Time je moguće regulirati jačinu i boju tona
dosta nijansirano. Naime, magnet bliže vratu daje dublje, jače i grublje
tonove, dok magnet do konjića daje više, slabije ali finije tonove.
Zvučnice ćemo s potenciometrima povezati prema slici 34.
Od materijala nam je potrebno:
3 potenciometra od 1 M,
2 blok kondenzatora od 100 pF,
2 otpornika od 500 (470) k.
Sve vruće vodove izvoditi obavezno oklopljenim kablom. Da se
vanjski utjecaji čim više smanje preporučljivo je da se poklopac gitare
»Gloria« izvodi od nekog nemagnetnog metalnog lima. Kao idealna
može poslužiti aluminijska ploča debljine 2 mm.
Pomoću potenciometra P1 kontrolira se prva zvučnica Ql, pomoću
P2 druga zvučnica Q2, a P3 služi za ukupnu regulaciju glasnoće. Pri kl j uč-
nica je tropolna. Pazite na priključke: onaj u sredini je uzemljen kao
i čitav oklop priključnice.
U gitaru je moguće ugraditi kupljene dijelove: vibrator, konjić,
magnete pa i čitavu ploču na kojoj su već pričvršćene zvučnice i regu­
latori. Na slici 21 vidi se ploča firme »Schaller« sa 3 magneta i velikim
brojem mogućnosti reguliranja jačine i visine tonova.

37
38
SI. 33 — G itara za soliranje
 SI. 34 — Spoj 2 zvučnika i 3 potenciom etra

BAS GITARA »EGMONA«

Bas gitara ima svega 4 žice te joj je i vrat nešto uži — pri
lopati je širok 40 mm, a na kraju 50 mm. Potrebna su 4 navijača, a
na konjiću i sedlu isto toliko ureza. Žice bas gitare su deblje, te su i
ti urezi širi.
Trup se može raditi pun ili šupalj. Dok se za sve ostale električne
gitare preporuča pun trup, kod bas gitare zbog kvalitetnijeg tona može
da se gradi šupalj. Gradnja je moguća na isti način kao i kod klasične
gitare, dok je ipak jednostavniji način opisan pri gradnji gitare »Acord«.
Magnet mora biti predviđen za 4 žice, pa ako ga sami gradimo
moramo se tog zahtjeva i pridržavati. Bez ikakvih izmjena možemo
ugraditi prije opisane zvučnice sa »U« magnetom i sa permanentnim
magnetom od elektromotorčića EM-1. Ukoliko radimo »pick-up« sa više
magneta moramo paziti da nam sastavci dođu tačno ispod žica. Potrebna
su svega 3 magnetića dužine 10 mm.
Spoj s potenciometrima izveden je prema slici 25.

39
40
SI. 35 — B as gitara
GITARA »BEATLE BASS«

Ova gitara ima simetričan (violin) oblik. To je bio još jedino

slučaj kod »Egmone«. Takve gitare ljevaci mogu graditi bez većih iz­
mjena; jedino potenciometri i priključnica dolaze na drugu stranu

41
 SI. 37 — »Beatle bass« gitara SI. 38 — N aš protestni pjevač Ivica
Percl — Peroan sa 12-žičnom gitarom
m arke »Fram us«

(lijevu). Kod drugih nacrta potrebno je mijenjati oblik kako bi se

dobila slika kao u ogledalu.
Žičnjak za ovu gitaru izrađen je slično kao i za gitaru »Florida«
samo je bez ručice. Takav žičnjak, koji se pričvrščuje na čelo gitare
je obavezan kod šupljih gitara. Upotrijebljena su 2 magneta, ali i samo
2 potenciometra. Spoj se vidi na glavnom crtežu.
U vrat gitare, da se vremenom pod utjecajem žica ne bi savio,
moguće je ugraditi čelične šipke. Prije naljepljivanja daščica sa prago­
vima u vratu se prave žljebovi (1 — 3 kom.) po cijeloj dužini i uljepljuje
čelična šipka okruglog ili kvadratnog presjeka. Nakon toga se pričvrsti
daščica sa pragovima, te se šipke uopće ne vide.
Natpis »Beatle bass« se može najbolje izraditi pomoću šablona i
prskalice. Ako je gitara prelakirana tamno, onda se za natpis uzima
bijeli lak.

42
 Danas na tržištu se nalazi velik broj gitara raznih maraka, tipova,
oblika i kvalitete. Moguće je kupiti gitare sa 12 žica na jednom vratu
ili sa 2 vrata. Broj ugrađenih zvučnica, potenciometara i preklopnika
također varira od jednog do drugog instrumenta. Cijena električnih gitara
je od 500 din. naviše.
Poznati svjetski proizvođači električnih gitara su: »Framus«,
»Hofner«, »Gibson« itd., dok kod nas time se bavi »Muzička naklada«.

43
MIKROFONI

Mikrofoni su elektroakustični pretvarači koji energiju zvučnih

valova (nastalih prilikom govora ili pjevanja) pretvaraju u električnu
energiju. Po sastavu mikrofoni se dijele na ugljene, kondenzatorske,
elektromagnetne, elektrodinamičke i kristalne.
Za potrebe VIS-ova, tj. za prijenos muzike upotrebljavaju se kvali­
tetni mikrofoni koji zadovoljavaju slijedeće zahtjeve:
1. širok frekventni opseg,
2. velik koeficijent osjetljivosti,
3. širok dinamički opseg uz minimalan vlastiti šum,
4. linearan prijenos, tj. minimalna izobličenja,

SI. 39 — D inam ički m ikrofoni »Shure« SI. 40 — O dlični m ikrofoni »Shure«

serije »Unidyne«, m odeli 556S i 55SW (U SA), m odeli 548, 548S i 549

44
 5. pogodna usmjerenost,
6. robustnost izrade.
Smatra se da dobar mikrofon treba uspješno prenašati frekvencije
od 40 Hz— 15 kHz. Veliki frekventni opseg postižu dinamički mikrofoni
(mikrofon MD 211 firme Sennheiser od 40 Hz — 17 kHz). Kristalni
mikrofoni nemaju toliku širinu frekventnog opsega, a i izobličenja su
im nešto veća (kristalni mikrofon MKS3/8 firme F&H Schumann od
50 Hz—10 kHz, mikrofon Peiker PM 31 od 30 Hz—12 kHz).
Najbolji u tom pogledu su kondenzatorski mikrofoni koji mogu
prenijeti frekvenciju od 20 Hz — 40 kHz, a upotrebljavaju se u TV,
radio i filmskim studijima.
Osjetljivost mikrofona se mjeri u mV pri zračnom pritisku od
1 mikrobara (|jb). Pri normalnom pjevanju na razdaljini od 50 cm
ostvaruje se na mikrofonu zračni pritisak od 1 ¡¿b. Dinamički mikrofoni
(sa kretnim kalemom — slično kao i zvučnici) imaju osjetljivost
0,1 — 0,25 mV/i.ib (Beyer MM66 — 0,25 mV/^b).
Magnetni mikrofoni su manje osjetljivi, dok su najosjetljiviji kri­
stalni mikrofoni (Peiker PM16 — 5 mV/|jb).
Dinamički opseg mikrofona je raspon od najslabijeg do najjačeg
pritiska kojeg mikrofon može primiti bez smetnji odnosno bez izobli­
čenja. Danas se već proizvode mikrofoni koji kod zvučnog pritiska od
100 ub ne daju veća izobličenja od 1%.
Važniji su vlastiti šumovi mikrofona koji mogu nastati ako je
regulator jačine na NF pojačalu postavljen prije prve djevi, zbog nedo­
voljnog oklopa priključnog kabla, naizmjeničnog grijanja prve cijevi,
blizine mikrofona mrežnom transformatoru ili sličnom izvoru magnetnih
smetnji.

Si. 41 — K arakteristike usm erenosti m ikrofona. 1 — kružna; 2 — kardioidna;

3 — dvokružna

45
 Pomoć kod naizmjeničnog grijanja prve djevi je da se ista zagri­
java istosmjernom strujom ili iz posebnog namotaja koji se simetrira.
Kod veoma kvalitetnih mikrofona nelinearna izobličenja su ispod
1 % i ne mogu se uhom zapaziti. Najveća izobličenja ima ugljeni mikro­
fon (preko 20%), pa ga ni u kom slučaju ne možemo upotrijebiti.
Usmjerenost mikrofona je karakteristika koja označuje s koje sve
strane dotični mikrofon prima zvuk. Poznato je da neusmjereni mikrofon
jednako prima smetnje koje npr. dolaze od publike ili nekih izvora,
odjek od zidova i plafona kao i željeni glas pjevača. Dakle, neusmjereni
mikrofoni jednako primaju zvuk iz svih pravaca.
Da bi se izbjegle smetnje koje dolaze iz jednog pravca izrađuju se
usmjereni mikrofoni. Oni s jedne strane dobro hvataju zvučne valove,
dok s druge slabo ili nikako. Prilikom pjevanja manje osjetljiva strana
se okreće publici, a osjetljivija pjevaču.
Usmjereni mikrofoni mogu imati kardioidnu ili bubrežastu karakte­
ristiku i dvokružnu (u obliku osmice).
Za potrebe VIS-ova najbolji su i gotovo isključivo se upotrebljavaju
usmjereni dinamički i kristalni mikrofoni, koji se postavljaju na po­
godne stative. U praksi se ipak najviše upotrebljavaju dinamički mikro­
foni, jer su pouzdaniji u radu. Naime, kristalni mikrofoni su veoma
osjetljivi na mehaničke udarce, odnosno padove i odmah se kvare.

Prilagođenje mikrofona na ulaz pojačala

Elektrodinamički mikrofoni evropske proizvodnje imaju obično impe-

dancu 200 oma, što otprilike odgovara otporu mikrofonskih kablova
standardne dužine.
Ulazna impedanca evropskih pojačala kreće se pri raznim frekven­
cijama od 600 k — 1 M, te se treba izvršiti prilagođavanje. U tu svrhu
ugrađuje se prilagodni trafo u samo kućište mikrofona ili na koncu
kabla na ulazu u pojačalo. Na taj način je moguće svaki dinamički mi­
krofon priključiti na visokoomski ulaz pojačala.
Ukoliko je transformator ugrađen u mikrofonskom kućištu kabl ne
bi smio biti dulji od 2 m; u drugom slučaju može biti i do 200 m bez
loših posljedica.
Odnos transformacije je različit, a obično je 1 : 30.
Kristalni mikrofoni zbog svoje visoke impedance mogu se priključiti
direktno na ulaz pojačala, odnosno na upravljačku rešetku prve poja-
čavačke cijevi (bez prilagodnog transformatora). Priključni kabl ne smije
biti suviše dug — do najviše 10 m.

46
 SI. 42 — M ikrofoni »Shure«, m odeli 515SA i 515SB , 588SA i 588SB

Svjetski proizvođači dinamičkih mikrofona su: AKG (Akustische und

Kino Geräte) i Dynacord — Austrija, Philips — Holandija, Shure — USA
te Beyer, Sennheiser, Schumann i Peiker — Njemačka.

Izrada stalka za mikrofon

Tvornički mikrofonski stativi su izvedeni sa prigušivačima potresa,

a visina im se može mijenjati po volji.
Posebna izvedba je tzv. »labudov vrat« gdje otpada pritezanje pri­
likom promjene visine, već se mikrofon, koji je učvršćen na vrhu »vrata«,
jednostavno povije u željenu stranu.

SI. 43 — M ikrofoni firm e »Dynacord«, A ustrija: D D 500 (gore), DD 70 (dolje)

47
 Nacrtani stalak izrađuje se od metalne šipke i djevi dužine 1 m.
Sipka je okruglog oblika 0 10 — 15 mm i tijesno ulazi u cijev. Pod­
nožje se radi od 3 željezne šipke proizvoljnog presjeka dužine 25 — 30
cm, koje se vare u obliku zvijezde. U sredini se okomito pričvrsti cijev
(varenjem). U njoj 10 cm od vrha buši se rupa 0 4 mm i urezuje
navoj M5. Tu dolazi vijak sa širim rubom ili jednostavno savinuta

48
 S I. 45 — To m Jo nes pjeva koristeći kvalitetan m ikro fon D D 500

metalna šipka 0 5 mm kojoj se na jednoj strani nareže navoj. Služi

za reguliranje visine mikrofona.
Mikrofon se učvršćuje (navrtanjem, steznom trakom) na vrhu
okrugle šipke.

4 Instrumenti za VIS 49
ELEKTRIČNE ORGULJE

Razvoj elektronike omogućio je da se ostvari ideja o muzičkom

instrumentu koji će imitirati orgulje, ali će biti još univerzalniji, a ma­
njih dimenzija.
Dok kod klasičnih orgulja struja zraka uz pomoć cijevastih rezo-
natora direktno proizvodi čujne tonove, u električnim orguljama se
proizvodi određen električni signal. Ovaj signal je sličan ili gotovo

S I. 46 — O rgu lje »G E M « tip »Jum bo «

50
identičan zvuku koji bi se dobio ako se pored pravih orgulja postavi
mikrofon te signal pojača i reproducira u zvučnicima.
Električne orgulje na 2 načina proizvode potrebne električne osci­
lacije i to:
1. na potpuno elektronski način,
2. na mehaničko-elektronskom principu.
Ove posljednje posjeduju obrtne ili njišuče elemente koji svojim
kretanjem izazivaju električni signal pomoću fotoćelije ili elektromagneta.
Takve su npr. električne orgulje Hamond. One posjeduju za svaki ton
obrtnu kružnu perforiranu ploču uz koju se nalazi elektromagnet, u
kome i nastaje električni signal. Veličina ploče i brzina vrtnje određuju
visinu tona.
Modernije su orgulje sa elektronskim oscilatorima — određenim
elektronskim sklopovima sa cijevima ili tranzistorima, koji daju po­
treban signal. Za svaki ton postoji jedan takav električni generator koji
je stalno u radu, ali se pritiskom odgovarajuće tipke zatvara kontakt
i koristi njegov signal. Tako su suvremene električne orgulje polifoni
instrument, tj. može da se istovremeno svira neograničen broj tonova.

S I. 47 — O rgu lje »Im perial« njem ačke firm e G E M (G eneral E lektro M usic)

51
 SI. 48 — Orgulje »Hohner«

SI. 49 — Orgulje »Teisco-G«

52
 Ovakav nastali električni signal može po želji da se dotjeruje fil­
trima (registarskim tipkama), koji ističu ili potiskuju pojedine grupe
učestanosti. Dalji put signala je isti kao i kod mikrofona ili električne
gitare. Potrebno je pojačalo i zvučnik, a mogu se nadovezati elektronski
vibrator, eho uređaji i si. Isto tako je moguće ponekad razdvojiti grupe
tonova, npr. basove od ostalih i odvesti ih u dvokanalno pojačalo i raz­
ličite zvučnike. Tako se akustični utisak još više poboljšava.
Elektronske orgulje se izrađuju u raznim veličinama, sa jednom
ili dvije klavijature, sa ili bez pedala. Naravno i cijena im je različita
— 3000 din. pa naviše.
Poznati proizvođači orgulja su firme Hohner, Teisco i Gem Electronic.
To su u svakom slučaju veoma komplicirani uređaji i prema tome
amaterima gotovo nemogući za samogradnju. Ipak za one koji vole
eksperimentirati donosimo dvije jednostavne sheme elektronskih orgulja
u kojima su upotrijebljeni tranzistori.

ORGULJE »PICOLO«

Ove mini orgulje su jednoglasni instrument, koji ima frekventno

područje jedne oktave. Shema veza je vrlo jednostavna. Tranzistori Tri
i Tr2 čine multivibrator čija se frekvencija može mijenjati prekidačima
— tipkama. Podešavanja osnovnog tona »do« prema gitari ili klaviru
vrši se potenciometrom od 10 k. Poslije multivibratora su dva stepena
NF pojačanja i zvučnik za glasnu reprodukciju. Napajanje se vrši iz
baterije napona 9 V. Ekonomično je upotrijebiti dvije pljosnate baterije
za džepnu svjetiljku napona 4,5 V, koje se spajaju serijski. Plus pol
baterije (kraći pipak) spaja se na šasiju, odnosno na uzemljenje. Tran­
zistore AC125 ne treba zamjenjivati, dok se umjesto slijedećih dva mogu
ugraditi domaći tranzistori AC540 i AC550, što također nije dobro
rješenje.

Vrijednosti dijelova

Otpornici: R7 = 220 oma R14 = 3,3 k

Rl = l k R8 = 270 oma R15= 1 k
R2 = l,5 k R9 = 270 oma R16 = 22 k
R3=180 oma R10=150 oma R17 = 330 k
R4=120 oma R11= 47 k R18 = 1,5 k
R5=180 oma R12 = l k R19 = 47 k
R6=120 oma R13 = 47 k R20 = 470 oma

53
54
S I. 50 — E lektro nske orgulje »P icolo«
Kondenzatori: C5 = 47000 pF Transformator:
C6 = 25 |xF/6V T= izlazni trafo
Cl = 125 ¡¿F/l6 V C7 = 25 jiF/ćV Zvučnik:
C2 = 0,l ¡.¿F Potenciometar: Zv. = zvučnik 4 oma/l W
C3 = 0,1 UF Tranzistori:
C4 = 0,l ¡¿F P = 10— 15 k 2 X AC1 25, AC126 i AC128

ORGULJE »MINI«
To je nešto složeniji tip malih elektronskih orgulja. Broj tipaka im
je neograničen, a ovisi o želji graditelja. Tranzistori Tri i Tr2 čine vi-
brato uređaj, koji se uključuje pomoću prekidača SI. Frekvencija nje­
govih oscilacija je 5 — 7 Hz. Generator tona izveden je tranzistorima
Tr3 i Tr4 u spoju asimetričnog multivibratora. Uključuje se pritiskom
tipki na klavijaturi, odnosno zatvaranjem kontakata K. Frekvencija mul­
tivibratora zavisi od ugrađenih otpornika R čija se veličina određuje
eksperimentom prilikom podešavanja. Fina regulacija tona vrši se poten-
ciometrom P1 od 2 k. Kako frekvencija tona zavisi i od napona baterija,
to je predviđen i potenciometar P2 kojim se namješta radni napon na
— 7,2 V. Boja tona se može mijenjati prekidačem S3.
Tr5 je izlazni tranzistor koji omogućava glasnu reprodukciju u zvuč­
niku 4 oma/l W. Ukoliko izlaz orgulja priključimo na NF pojačalo
dobit ćemo jaku reprodukciju s kojom ćemo biti svakako zadovoljni.
Podešavanje orgulja »Mini« svodi se na prvi izbor otpornika R.
To se vrši na taj način da se umjesto otpornika Rx stavi potenciometar
oko 10 k, pritisne dirka Kl i podesi ton prema klaviru ili gitari, npr. C3
(najviši ton koji želimo). Otpornost potenciometra izmjerimo ommetrom
ili univerzalnim instrumentom i ugradimo takav otpornik. Zatim se pre­
lazi na izbor otpornosti otpornika Ry, itd.
Poslije podešavanja generatora tona, odnosno izbora vrijednosti svih
otpornika, možemo podesiti vibrator. To se izvodi mijenjanjem kapaci­
teta kondenzatora C2 od 2 ¡¿F. Dubina modulacije može se mijenjati za-
mijenom otpornika od 39 k (kod SI).
Da frekvencija tona bude nezavisna od napona baterije, može se
potenciometar P2 od 2,7 k zamijeniti sa otpornikom od 500 oma, a
između donjeg kraja otpornika i plus pola baterije spojiti »zener« diodu
tipa D808 ili sličnu.
Trajno rješenje (i najjeftinije) je napajanje orgulja iz posebnog
ispravljača, koji se priključuje na gradsku mrežu.
Kućište za »Mini« orgulje može se izraditi potpuno novo, dok odli­
čno može da posluži npr. stari pokvareni harmonij, jer otpada najkom­
pliciraniji rad oko izrade klavijature, odnosno tipaka.

55
SI. 51 — Električne orgulje »M ini«
POJAČALA

Pojačala su elektronski uređaji koji pojačavaju vrlo slabe nisko-

frekventne napone nastale pomoću zvučnica električnih gitara, mikro­
fona, gramofonskih i magnetofonskih glava i si.
Mikrofon na svojim izvodima prilikom govora ili pjevanja stvara
sasvim slabe napone do najviše 2,5 mV, dok »pick-up« nešto više — do
7 mV (gramofon 100 mV, VF dio radio-aparata 1 V). Kad bi takav signal
uveli u zvučnik ne bismo čuli ništa. Potrebno je pojačati tu slabu pul-
sirajuću struju, a tu funkciju obavljaju elektronske cijevi i tranzistori.
Prema tome se i pojačala dijele na cijevna i tranzistorska, no mo­
guća je i kombinacija.
Cijev koja pojačava — triodu — pronašao je još 1906. godine Lee
de Forest, dok je tranzistor pronađen tek 1948. godine, lako tranzistori
imaju velikih prednosti (male dimenzije, otpornost na mehaničke udarce,
niski anodni napon, nepotrebno grijanje jer nemaju žarnih niti) i po
svoj prilici će vremenom potpuno istisnuti elektronske cijevi za sada se
još ne preporučuju za samogradnju pojačala. Inostrani proizvodi se teško
nabavljaju, dok su tranzistori domaće proizvodnje prilično nepouzdani u
radu. Autor se mnogo puta iznova razočarao u njima, te iz tog razloga
opisuje i preporuča za gradnju cijevna pojačala, koja će konstruktorima
na njihovo opće zadovoljstvo dobro služiti.
Po kvaliteti razlikujemo obična i Hi-Fi (čitaj: haj fi) pojačala
(Hi-Fi— visoki kvalitet zvuka). Na žalost, danas je ušlo u modu da se
prefiks »Hi-Fi« stavlja svagdje, jer to dobro prodaje robu. Međutim,
Hi-Fi uređaj je onaj koji zadovoljava vrlo stroge kriterije, a to su:
1 ) širok frekventni opseg izlaznog stepena od 40 Hz — 15 kHz,
2) nečujan šum i zujanje,
3) dvostruka tonska kontrola, tj. posebno reguliranje soprana i
basova,
4) jaka povratna sprega koja kod pretpojačavačkih stepena pot­
puno briše izobličenja i odlično prigušuje zvučnik,

58
 5) ukupna izobličenja su minimalna — ispod 1%, a u ekstremnim
slučajevima najviše 2% kod pune izlazne snage.
Od svakog NF pojačala traži se da daje što ljepši i čišči ton. No
običnim pojačalima je dozvoljeno izobličenje do 10%. Naravno, iznad
toga ne može, jer to onda više nije uređaj za muziciranje već za plašenje
vrabaca! Pojačalo za električnu gitaru mora biti građeno u svakom slu­
čaju po zakonima Hi-Fi tehnike.
Veoma važna podjela pojačala je po izlaznoj snazi, koja se mjeri u
vatima (W):

S I. 53 — P ojačalo »G ig an t« firm e »D ynacord« izlazn e snage 200 W

flUi..■ Vit*.*»«#»

.-i.4..v.. ktk '■

S l. 54 — P ojačalo 15 W

59
 SI. 55 — Pojačalo Hohner tip »Orgaphon 60 M H«

1) do 1 W — uglavnom tranzistorska ili baterijska pojačala koja

koriste male zvučnike ili slušalice,
2) 2 — 6 W — takva pojačala ugrađena su u većini radio-aparata
(NF dio), gramofonima, magnetofonima i si. Reprodukcija im je do­
voljna za sobu srednje veličine. Pogodna su za učenje el. gitare ili
sviranje u porodičnom krugu,
3) 10 — 30 W snažna pojačala, koja se koriste u najjačim
radio-prijemnicima (RIZ 594, Ingelen Gigant 40 W), kinopojačalima i
razglasnim pojačalima za priključak mikrofona, električnih gitara ili
gramofona. Omogućuje sviranje u velikim plesnim dvoranama,
4) 5— 200 W — najjača pojačala predviđena za otvorene prostore
bilo za govor ili muziku. Koriste se prilikom velikih mitinga, sportskih
ili muzičkih priredbi, u željezničkim stanicama i si. Također u ratu za
propagandu i poziv neprijatelja na predaju u tzv. glasnogovornicima.
Proizvođači pojačala su prilično beskrupulozni i često navode po­
datke o snazi pojačala koji su daleko od stvarnosti. Stavlja se veća
izlazna snaga nego što je dotično pojačalo može dati. Najsigurnije je
uređaj ispitati, ali za to su potrebni specijalni instrumenti. No može

60
se zaviriti u samo pojačalo (ili u njegovu shemu), naći koje su izlazne
djevi i u kakvoj sprezi rade, te na osnovu toga i napona koji dobivaju
(izmjeriti voltmetrom ili univerzalnim instrumentom) utvrditi realnu
izlaznu snagu pojačala.
U tablici 2 nalaze se podaci za preko 150 izlaznih cijevi koje do­
laze u obzir za ugradnju. Navedene su snage za klasu A (1 elektronka),
te za protufazne spojeve 2 cijevi klase AB i B.
Dvije cijevi u tzv. »push-pull« vezi mogu raditi u klasama A, B,
C, D i AB.
Protufazna sprega A se rijetko upotrebljava, jer omogućuje slabo
iskorišćenje cijevi: triode 25%, pentode 50%.
Klasa B se koriste za jaka pojačala. Radna tačka je u koljenu ka­
rakteristike cijevi. Anodne struje mirovanja (dok uređaj ne radi, a
ukopčan je!) praktički nema, pa se na taj način izbjegava nepotrebno
trošenje energije. Iskorištenje je 40% kod trioda, a 80% kod pentoda.

S I. 56 — P ojačalo S challer tip »G u itar-M aster 100/80 W «

61
 Klasu C upotrebljavaju samo radio-stanice i to uglavnom za tele­
grafske emisije.
Ako izlazne djevi dobivaju stalni prednapon na prvim rešetkama
(gl) imamo protufazni izlazni stupanj u klasi D, kojeg karakterizira
velika korisna snaga.
Push-pull veza dvije cijevi, gdje su iskorištene dobre osobine A i
B klase, a to su: mali anodni gubitak i što manji faktor izobličenja
(klir-faktor) zove se klasa AB i u pojačalima se najviše upotrebljava.
Ako u pojačalu postoje četiri izlazne elektronke snaga je dvostruka
od one koja je označena za protufazni spoj dvije cijevi.
Postoje jednokanalna i dvokanalna pojačala. Ako je pojačalo dvo-
kanalno to znači da ono'sadrži dva ista pojačala od kojih svako ima
polovinu snage od one koja je naznačena kao snaga cijelog uređaja.
Na j priznat i j i svjetski proizvođači pojačala za električne muzičke
instrumente su američki »Fender« i engleski »VOX«, no naši vrhunski
muzičari na 220 V kao i manje poznate grupe upotrebljavaju pojačala
raznih maraka, izgleda, snage i ostalih mogućnosti, kao što su vibriranje,
odnosno podrhtavanje tona ili zadržavanje tona još neko vrijeme kao
jeka itd. To su vibrato, tremolo i hali uređaji.
Evo nekoliko pojačala i najvažnijih podataka o njima:
Fisher tip »X101C« — visokokvalitetno dvokanalno pojačalo
2X27 W, 7 priključaka, klir-faktor 0,5%, 10 cijevi i 2 silikonska isprav­
ljača, frekventna karakteristika 20 Hz — 20 kHz.
Hohner tip »Orgaphon 60 MH« — prenosno kofer pojačalo 60 W
9 ulaza, 2 ugrađena zvučnika 0 30 cm, hali efekat.
Dynacord tip »Royal II« — prevozno kofer pojačalo 60 W, 4 ulaza,
2 ugrađena zvučnika 0 31 cm, 24 tranzistora, 12 dioda, frekventni
opseg 70 Hz — 10 kHz, klir-faktor 1,5%.
Dynacord tip »Hi-Fi Favorit II« — visokokvalitetno kombinirano
pojačalo 100 W, 4 ulaza, izlaz 4, 8 i 16 oma, 16 tranzistora, 10 dioda
i ispravljača, 4 cijevi, frekventni opseg 30 Hz — 20 Hz, težina 13,8 kg.
Pojačalo specijalno građeno za el. gitare.
Schaller tip »KV 50« — 50 W prevozno kofer pojačalo, 3 ulaza,
ugrađena 2 zvučnika 0 30 cm, klir-faktor 1%, 19 tranzistora i 3 cijevi
(ECF83 i 2 X EL34).
Schaller tip »Guitar-Master 100/80« — prevozno kofer pojačalo snage
80 —• 100 W za priključak el. muzičkih instrumenata, 4 ulaza, 3 ugra­
đena zvučnika marke »Goodmans«, 21 tranzistor i 8 dioda.
Selmer tip »Taurus Tranzistor 60« — dvokanalno kofer pojačalo
2X30 W, 4 ulaza, efekat hall i tremolo.

62
 VOX tip »Supreme« — prevozno bas pojačalo snage 200 W, 2 ulaza
specijalno za bas gitaru, dimenzije pojačavača: 24X28X60 cm, dimen­
zije zvučne kutije: 28,5X70X102 cm.

POJAČALA DOMAĆE PROIZVODNJE

»Iskra« proizvodi pojačala 35 W tip »E0-0952«, koja imaju čak

četiri ulaza. Dva od po 200 oma, čija jačina može posebno da se regu­
lira, predviđena su za priključak mikrofona, dok se električne gitare
spajaju preko prilagodnog transformatora ET-5004 ili ET-5005 proizvod
»Iskre«. Gitara, naime, ima mnogo veću otpornost (do 100 koma).
Ostala dva ulaza predviđena su za gramofon ili radio (magnetofon),
te se tu mogu priključiti električne orgulje. Ostale karakteristike: frek­
ventni opseg 60 Hz, — 10 kHz, izlaz 4, 8 ili 16 oma, klir-faktor do 3%.
Pojačalo je kombinirano od tranzistora i cijevi.
Pojačalo E0-0951 proizvod »Iskre« je snage 15 W. Koristi štampana
kola, ima širok frekventni opseg i 3 ulaza predviđena za priključak
magnetofona, gramofona i radija. Postoji mogućnost međusobnog mije­
šanja ulaza.
»RIZ« cijevna pojačala možemo također koristiti pogotovo zato što
imaju priličnu izlaznu snagu. Tip RP-25 W ima 6 elektronki 2XEF40,

S I. 57 — P ojačalo »Tran sivvatt 50« proizvo d zp Iskra — R IZ

 ECC40, 2XEL34 i 5Z3, klir-faktor 5%, frekventni opseg 50 H z — 1 0 kHz
izlaz 400 oma/30 W, 3 ulaza: 2 mV/lm, 0,2 V/500 k i 0,8 V/600 oma.
Tip RP-50 W ima 6 djevi i selenski ispravljač, izobličenje 5%, frek­
ventni opseg 30 Hz — 10 kHz, 3 ulaza (mikrofon, gramofon i radio).
»RIZ« proizvodi prenosna pojačala 15 W sa 2 ulaza (mikrofon i
gramofon), dok su zvučnici ugrađeni u poklopcima pojačala.
Kao integrirano poduzeće »Iskra-RIZ« proizvodi visokokvalitetno
tranzistorizirano dvokanalno pojačalo Transiwatt 50 Hi-Fi Stereo snage
2 X 2 5 W. Ima 5 ulaza: 5 mV/47 k, 8 mV/47 k, 3 X 2 5 0 mV/500 k, frek­
ventno područje 20 Hz — 20 kHz, izobličenje 1%, 20 tranzistora i 10
dioda.
Pojačalo »Terero T 32 W« proizvodi »Ei« — Niš. Predviđeno je za
priključak mikrofona, gramofona, magnetofona i radija. Građeno je na
principu Hi-Fi tehnike.
»Ei« — Niš proizvodi pojačala 16 W baš namijenjena za muzičke
instrumente. To je tip »Torero Mió W« sa 2 djevi EL84 u push-pull vezi.
Ima visoku vjernost reprodukcije. Frekventni opseg 25 Hz — 20 kHz,
klir-faktor 2,5%, 4 ulaza: solo gitara 25 mV, ritam gitara 25 mV, bas

SI. 58 — Pojačala firme Dynacord za bas gitaru

64
gitara 40 mV i električna harmonika 15 mV. Zanimljivo je da ovo pojačalo
u pretpojačavačkim stepenima koristi 3 elektronke ECF80 umjesto uobi­
čajenih ECC83 ili EF86.
Pojačala proizvode i neke druge naše tvornice, npr. »Muzička na­
klada«, Zagreb, »Elektroakustika«, Novi Sad itd.
To su uglavnom skupi uređaji, a cijena jednom solidnom pojačalu
zajedno sa zvučnicima za priključak 3 gitare i mikrofona kreće se od
5000 din. naviše To je veliki novčani izdatak, a i razlog da se mnogo
pažnje posveti samogradnji.
Gradnji ne mogu uspješno pristupiti oni koji prvi puta grade elek­
tronske uređaje. Treba baratati makar s osnovama elektronike, te po­
znavati simbole i sheme. Kao idealnu knjigu s tog područja preporuču­
jem priručnik za učenike gimnazije »Elektronika« od B. Metzgera u iz­
danju »Školske knjige«, Zagreb ili »Malu školu elektronike« od V. Krs­
tića u izdanju »Tehničke knjige«, Beograd.
0 više faktora ovisi koje ćemo pojačalo graditi (raspoloživi mate­
rijal, želje, vlastite mogućnosti) no savjetujem postupnu gradnju poja­
čala, tj. od jednostavnijih k složenijim.
Evo nekoliko savjeta kojih se treba obavezno pridržavati:
1 ) Sve raditi tačno po uputstvu odnosno po shemi.
2) Sve sastavne dijelove ispitati prije ugradnje koristeći npr. uni­
verzalni instrumenat »Iskre« iz Kranja tip US6B ili sličan.
3) Ne upotrebljavati stare poluispravne djevi koje su se već istro­
šile u nekom elektronskom uređaju.
4) Sve dijelove dobro pričvrstiti, da ne dolazi do micanja I neže­
ljenih dodira. Otpornike i kondenzatore pravilno lem i t i uz prethodno me­
haničko učvršćivanje.
5) Izvode otpornika i kondenzatora skraćivati i po potrebi izolirati
navlačeći na njih manje komadiće bužir djevi.
6) Da bi se izbjeglo brujanje, zujanje i osciliranje oklapati poje­
dine osjetljive vodove pomoću oklopijenog kabla.
Također sve vodove jednog stepena lemiti u jednu tačku, a nju za­
tim debljom bakrenom žicom 0 2 mm vezati na masu, odnosno šasiju.
U tu svrhu raditi obavezno metalno postolje — šasiju, a vršiti po po­
trebi i druga oklapanja (metalne pregrade, poklopci za djevi i si.).
7) Prije prvog uključenja sve spojeve prekontrolirati uz pomoć
sheme.
8) Za vrijeme rada prekontrolirati napone, a i ponašanje pojedinih
dijelova da se ne bi suviše zagrijevali, jer je to znak da nešto nije u
redu.

5 Instrumenti za VIS 65
 9) Kontrolirati radne otpornike (spojeni u kolo anodne struje
250 — 600 V), elektrolitske kondenzatore, transformatore i cijevi. Tu
treba imati i iskustva, jer izlazne cijevi se prije i jače zagrijavaju od
ostalih.
10) Ukoliko osjetimo miris kao da se nešto pali odmah moramo
isključiti uređaj i tek nakon otklanjanja greške moguće je ponovo pri­
ključenje na gradsku mrežu.
Profesionalni muzičari bi trebali posjedovati makar 25 W izlazne
snage za svaki pojedini instrument. To znači da VIS sa 3 gitare, 2 mi­
krofona i električnim oprugama treba da ima pojačala ukupne snage
150 W. Npr. 1 pojačalo 50 W (mikrofon i solo gitara), bas pojačalo
50 W (bas gitara) i 2 pojačala od 25 W (mikrofon, orgulje i ritam gi­
tara). Ima slučajeva da čitav VIS koristi samo jedno pojačalo
50 —■ 60 W npr. »Hohner« — Orgaphon 60 MH, koje raspolaže sa 9
ulaza.
Treba znati da su kvalitetna pojačala i zvučnici osnova za dobro
muziciranje. Ako oni ne zadovoljavaju i sve ostalo može da izgubi smi­
sao. Zato treba beskompromisno graditi ili nabavljati Hi-Fi pojačala; ne
ona koja nose taj naziv iz komercijalnih razloga, već ona koja su to zaista
po svojim karakteristikama.

UPUTSTVA ZA GRADNJU POJAČALA SNAGE 3 —5 W

Donosimo više shema cijevnih pojačala, koja su veoma laka za sa-

mogradnju. Upotrebljeno je relativno malo sastavnih dijelova, a koriste
svega dvije ili tri elektronke. Uprkos tome jačina im je dovoljna za sobu
srednje veličine. Gotovo svi dijelovi se mogu naći u starom radio-aparatu
s izuzetkom prve pojačavačke cijevi. Izlazne i mrežne transformatore nije
potrebno motati već se koriste također iz radio-aparata.
Šasija (postolje) se uglavnom radi od aluminijskog lima debljine
1,5 mm. Raspored dijelova mora biti logičan slično kao i na shemama.
Sasvim lijevo se nalazi pojačavačka cijev i u njezinoj blizini ulazne pri-
ključnice. Sasvim na suprotnoj strani je mrežni transformator i isprav-
Ijački dio. Izlazni trafo postavlja se pod kutem od 90° u odnosu na
mrežni, kako bi se izbjegao njihov međusobni utjecaj. Potenciometar za
regulaciju glasnoće nećemo stavljati blizu izlazne cijevi. Vodove oko
ulaza preporučljivo je izvoditi oklopljenim kablom.
Ukoliko dolazi do osciliranja zamijenjuju se vodovi izlaznog transfor­
matora. Također okretanjem mrežnog utikača smanjuju se brujanja ko­
jih kod dobro izgrađenih uređaja gotovo i nema.

66
 S I. 59 — P ojačaio cd 3 W

67
68
S I. 60 — P ojačalo od 4 W
 zĐj n
S I. 61 — P ojačalo od 5 W

69
 5
in

0
-2
flj
>u
fO
o'
CL

1
<N
NO

to

70
GRADNJA POJAČALA 10 — 30 W

Ugradnjom samo jedne djevi u izlazu ne može se postići velika iz­

lazna snaga pojačala. Iz tablice 2 vidi se da svega nekoliko najjačih iz­
laznih cijevi daje iznad 10 W korisne snage. Upotrebom elektronke
FL34 (EL60, 6CA7) možemo načiniti odlično pojačalo, koje možemo
koristiti i u većim salama. Ostale sheme prikazuju pojačala sa dvije
cijevi u protutaktnom izlazu: 2XEBL21 — 10 W, 2XEL84 — 15 W,
2XEL34 — 30 W. Kod tih spojeva susrećemo se s problemom okretanja
faze i izlaznim push-pull transformatorom, kojeg u mnogo slučajeva mo­
ramo sami motati.
Kako bi se izobličenje i brujanje smanjilo na minimum kod tih i
jačih pojačala koriste se slijedeći zahvati:
1. Dobro se filtrira anodna struja. Koriste se elektroliti velikog
kapaciteta i prigušnice umjesto otpornika u mrežnom dijelu.
2. Najpogodniji raspored dijelova. Ulaz je maksimalno udaljen
od mrežnog dijela. I spravi jački dio odjeljuje se metalnom pregradom
iznad i ispod šasije od izlaznog dijela. Ulazne priključnice su svega 1 cm
od ulaznih elektronki.
3. Veze od anode do slijedeće rešetke su kratke i ne idu pored
vodova za grijanje.
4. Brižljivo izvedeno uzemljenje. Gola bakrena žica 0 1 — 2 mm
sakuplja mase iz pretpojačala. Druga takva žica sakuplja mase iz isprav­
ljača, elektrolita, izlaza i obrtača faze. Elektroliti su izolirani od šasije,
tako da ona ne provodi nikakve struje. Uzemljenje se izvodi samo u
jednoj tački kod samog ulaza (u težim slučajevima pronaći eksperi­
mentom ).
5. Upotrebijene su raznovrsne povratne sprege, koje doduše sma­
njuju ukupno pojačanje, ali i uveliko pridonose vjernoj reprodukciji
zvuka.
6. Vodove grijanja međusobno upresti. Da bi se smanjilo ili pot­
puno eliminiralo brujanje koje dolazi od grijanja kod raznih pojačala
primenjuju se slijedeći spojevi:
— uzemljuje se jedan vod grijanja. Ispitati pokusom koji vod jer
nije svejedno (pojačalo 10 W);
— bolje je simetrirati vodove grijanja, tj. spojiti ih na masu po­
moću dva ista otpornika (2X47 oma — pojačalo 15 W);
— jednostavnije je na masu spojiti srednji izvod grijanja (poja­
čalo 12 W);

71
 — najbolje je pretpojačavačke djevi grijati ispravljenom strujom
(pojačalo 25 W).
Posebno je interesantno pojačalo sa 4 elektronke EL84. Dobiva se
izlazna snaga 35 W maximum paralelnim vezivanjem po dvije lampe.
Anodna opteretivost izlaznog transformatora je 3,3 — 3,5 k dakle kao za
dvije EL34. Zato i to pojačalo koristi trafo kao i pojačalo od 50 W sa
dvije EL34. Potpuno odgovara trafo od tvorničkih pojačala, te ga ne
treba posebno motati.
Podaci za izlazni trafo pojačala 15 W nalaze se na si. 78. Ukoliko
kod pojačala od 15 W ne ugrađujete vibrator treba vod koji od otpor­
nika RIO i Rll vodi na potenciometar P3 uzemljiti.
Mnogi manje iskusni amateri griješe u spoju elektronke ECC83. Ona
je predviđena za grijanje strujom napetosti 12,6 V. Ako na mrežnom
transformatoru imamo samo napon reda 6,3 V tada 4. i 5. nožicu kratko
spojimo i priključujemo na jedan vod grijanja. Drugi vod vežemo na
nožicu br. 9 (fc). Isti slučaj je kod elektronke ECC82.

S I. 6 3 — P o jač a lo o d 1 0 W , a m a te rs k a g ra d n ja
 S I. 64 — P ojačalo od 10 W

73
74
S i. 65 — P ojačalo od 10 W
75
76
S I. 67 — P ojačalo od 15 W
 S I. 68 — P ojačalo od 25 W

77
78
GRADNJA POJAČALA 45 — 200 W

Iz tablice 2 vidljivo je da cijev EL34 vezana u protufazi a u režimu

B daje izlaznu snagu 100 W. Anodni napon iznosi 600 — 800 V. Visoki
anodni napon automatski smanjuje pouzdanost u radu. Zato na shemama
odmah upadaju u oči dvostruki f i I terski lanci.
Paralelnim spojem po dvije elektronke EL34 podvostručuje se snaga,
te se tako dobije najsnažnije pojačalo izlazne snage od čak 200 W.
Kod ovih snažnih pojačala koriste se svi prije opisani zahvati kako
bi se smanjilo brujanje, šumovi i neugodne oscilacije. Ponekad će trebati
pojedine stepene odvojiti međusobno pocinkanim limom, a osjetljive vo­
dove oko upravljačkih rešetki obući u metalnu košuljicu zajedno sa
svim elementima (otpornici, kondenzatori). Zvučnici koji se priključuju
treba da su ukupne snage makar koliko i samo pojačalo. U protivnom
neiskorištena snaga pretvara se u toplinu, koja može uništiti izlazne djevi.
Umjesto zvučnika 5 W može se priključiti otpornik 5 W 200 oma, umje­
sto zvučnika od 10 W otpornik 10 W 100 oma, a umjesto zvučnika 20 W
otpornik 20 W 50 oma. I sijalice od 110W mogu se priključiti na izlaz
pojačala. Sijalica od 25 W uspješno zamijenjuje zvučnik te jačine, sija­
lica od 50 W također itd. Naravno da se sijalice koriste u krajnjoj nuždi.
Suhi ispravljači uspješno su zamijenili elektronke u ispravijačkom
dijelu. Za dobivanje anodnog napona koriste se silicijeve diode BY u
Graetzovom ili Delonovom spoju (udvostručivač napona). Upotrebom
Graetzovog mosnog spoja nije na mrežnom transformatoru potreban
dvostruki napon (pojačalo 200 W). Još bolji je Delonov spoj. Trafo ima
svega jedan namot, a uz punovalno ispravljanje dobija se dvostruko
veći napon. Upotrebijene su svega dvije diode uz 2 kondenzatora (poja­
čalo za bas gitaru 55 W). U oba slučaja nepotreban je namotaj za gri­
janje vakuumske ispravljačice.
Stalni negativni napon uzima se sa posebnog namotaja mrežnog
transformatora. Može se ispravljati kristalnim diodama BY140 (poja­
čalo 60 W) ili elektronkama (pojačalo 100 W). Koci korišćenja starih
mrežnih transformatora koji nemaju namotaj za negativni prednapon
možemo koristeći umnoživač napona dobiti vrijednost — 25 do — 40 V.
Anodni napon ispravljamo silicijevim diodama, a za negativni prednapon
koristimo namotaj za grijanje ispravljačice. On obično iznosi 4 ili
5 V/2 — 3,75 A. Upotrebom npr. upetostručavača (si. 71) dobivamo
od 4 V 25 V, a od 5 V 31 V! Jedino ako je žica za grijanje ispravljačice
pri vrhu dolazi u obzir raskopavanje mrežnog transformatora. Pri odmo-
tavanju ustanovi se koliko navoja ide na 1 V. Nakon toga tanjom žicom
0 0,2 mm namota se namotaj za negativni prednapon.

79
80
ECC63, ECFBO EL36
S I. 70 — P ojačaio od 45 W
 D1 - D^= kristalne diode
inverzni napon min. 20 V

C1- C5 = eleklrolitski
kondenzatori 100 -1000pF
radni napon 6 - 2 5 V

S I. 71 — U petostru čavač napon a

GRADNJA POJAČALA OD 50 W ZA CJELOKUPNI VIS

Ovakvo pojačalo sa mogućnošću priključka solo, ritam i bas gitare

te mikrofona je san još mnogih VIS-ova. To je Hi-Fi pojačalo u punom
smislu kod pojačanja od 25 W, dok mu se maksimalna izlazna snaga
krer^ iznad 60 W. Konstrukcija je djelo našeg priznatog stručnjaka i
entuzijaste Mirka Vožnjaka.
Sa sheme na si. 80 vidi se izvođenje pretpojačanja. Radi se o kom­
pletnom četvorokanalnom cijevnom mikseru. Tri kanala se odmah na­
kon prvog stepena pojačanja miješaju. Ova tri ulaza predviđena su za
priključak solo, ritam i bas gitare. Signal iz četvrtog kanala, nakon poja­
čanja u ulaznom pojačavaču i regulacije jačine, vodi se na posebno dvo-

stepeno pretpojačalo sa tonskim kontrolama. Ovaj ulaz predviđen je za

priključak mikrofona. Vidljivo je da signali iz sve tri gitare zaobilaze
tonske kontrole, te se njihovi signali ne mogu namjerno linearno izobli-
čavati. To je učinjeno namjerno kako bi se izbjeglo isticanje pojedinih in­
strumenata bez prave mjere.
Svi signali se vode na još jedno dvostepeno pretpojačalo koje je
obuhvaćeno jakom negativnom spregom, a nakon toga dolazi obrtač faze.

6 Instrumenti za Vli> 81
82
S3V/2A
S i. 7 2 — H i-F i p o ja ča lo za b as g ita ru (k o n s tru k c ija M . V o žn ja k )
83
84
S I. 74 — P ojačalo od 200 W
5
o
•n
xso
o
(Ö
o
«
0
X
1
rt
s

Ti

85
86
S I. 76 — P ojačalo od TO O W
 Q — 16 cm' (32 mm X 50 mm)
Pj — P., = primar 4 X 639 n 0 0,3 mm
Si — S« = sekundar 6 X 70 0 0,6 mm
Pi i Pi motani su u suprotnom smjeru u
odnosu na ostale namotaje

S I. 77 — Izlazn i trafo o d 50 W

Zw. EL64 ELS4

Q = 7,86 cm 2 (28 mm X 28 mm)

Pi — Pi = primar 4 X 1650 n 0 0,11
Sj i S 2 = sekundar 2 X 96 n 0 0,6
Raspored namotavanja: Pi Si P 2 P.i S- Pi

S I. 78 — Izlazn i trafo o d 15 W
Ukoliko nam je impedanca izlaznog transformatora 4 oma vrijednost
otpornika R35 je 6,8 k, a kondenzatora Cl9 470 pF. U slučaju impe­
dance od 16 oma koristi se otpornik od 22 k i kondenzator od 150 pF.
Vrijednost otpornika R42 je kritična. U krajnjem slučaju između više ot­
pornika od 22 k izaberemo onaj najmanje vrijednosti. To sve pod pret­
postavkom da je izlazni trafo motan tačno po podacima na si. 77. Se-
kundar čini 6 namotaja od 4 oma. Za rad sa sistemom zvučnika od 4
oma svi namotaji vezuju se paralelno, dok se za 16 oma dva i dva su­
sjedna namotaja vezuju serijski. Tako se dobiju tri namotaja od 16 oma,
koji se zatim povežu paralelno.
Otpornici R43 i R44 kao i R54 i R55 su upareni, tj. potpuno iste
vrijednosti. Odabiru se između više otpornika istih oznaka. Žičani po-
tenciometar od 50 oma (47 oma) služi za simetriranje, P8 od 10— 15 k
za tačno dobivanje negativnog preclnapona od —32 V. Umjesto dioda
BY180 mogu se uporediti po dvije diode BY140 vezane serijski. U she­
mi su spojene u tzv. udvostručavaču napona.

88
 SI. 80 — Pojačalo od 50 W za cjelokupni vokalno-instrumentalni sastav: priključak za tri gitare te za mikrofon

89
Na izlaz ovog pojačala treba priključiti zvučnike ukupne snage ma­
kar 50 W. Na slici 79 je prikazan spoj 4 bas zvučnika RIZ snage 10 W
i 4 Iskrina zvučnika za srednje i visoke tonove ZP27. Za spregu ZP27 upo-
trebljen je kondenzator od 10 uF. Preporučuje se upotreba papirnatog
kondenzatora.
Zvučnici su postavljeni u dvije posebne kutije. Upotrebom jačeg
zvučnika od 25 — 50 W uz eventualno dodavanje visokotonaca moguće
je koristiti samo jednu zvučnu kutiju.

POJAČALO 3 W

Kondenzatori: Cl =25-50 mF/25 V, C2 = 0,1-0,5 mF/500 V,

C3 = 20000 pF/500 V, C4 = 2000-5000 pF/500 V, C5 = 8-32 mF/450 V,
C6 = 2000 — 5000 pF/1000 V, C7 i C8 = 2X50 mF/450 V, C9 = 50
mF/50 V.
Otpornici: Rl=400 k, R2 = 200 k, R3 = 500 k, R4 = 22-47 k,
R5 = 33 k.
Prigušnica: Pr = žica CuL. 0 0,2 —0,3 mm namota se na jezgri 4
cm- kolikogod stane (oko 2000 zavoja). Prigušnica se može zamijeniti
otpornikom 1,5 k/2 W.
Potenciometri: P1 = 0,5 M, P2 = 3 — 5 k i P3 = 0,5 — IM.
Transformatori: TI = izlazni trafo — primar 7 k, sekundar 4 oma
T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundar 2X250 V/70 mA, 1X4 V/
1,1 A i 2X2 V/2 A.
Zvučnik: 4 oma/3 W sa stalnim magnetom. Ukoliko raspolažemo sa­
mo s elektromagnetnim zvučnikom tada pobudni namotaj spojimo umjes­
to prigušnice Pr.
Elektronske cijevi: AF7, ALI i AZ1.

POJAČALO 4 W

Kondenzatori: Cl =50 mF/12 V, C2 = 0,l mF/1000 V, C3 = 20000

pF/1000 V, C4 = 0,l —0,5 mF/1000 V, C5 = 4700 pF/1000 V, C6=100
mF/25 V, C7 i C8 = 2X50 mF/450 V.
Otpornici: Rl=l,5 k, R2 = 820 k, R3 = 220 k, R4 = 680-820 k,
R5 = 170 oma/1 W, R6=10-50 k i R 7 = l - 2 k/2 W.
Potenciometar: P = 0,5 — 1 M.

90
 Transformatori: Tl=izlazni trafo —primar 7 k, sekundar 4 oma,
T2 = mrežni trafo —primar 110 i 220 V, sekundar 2X300 V/70 mA,
1 X4 V/1,1 A, 1 X6,3 V/2 A.
Zvučnik: 4 oma/4 —5 W ili 2 kom. 2 W.
Elektronske cijevi: EAF42 (EF40),EL41 i AZ1.

POJAČALO 5 W

Kondenzatori: Cl =20000 pF/1000 V, C2 = 50 mF/12, V, C3 = 0,47

mF/500 V, C4 = 20000 pF/1000 V, C5=100 mF/25 V, C6 = 5000
pF/1000 V, C7 = 20000 pF/1000 V, C8 = 8-16 mF/450 V, C9 = 16-32
mF/450 V, Cl0 = 50 mF/450 V i Cl 1=50 mF/450 V.
Otpornici: R1 = 1 M, R2=l k, R3 = 470 k, R4=100 k, R5 = 680 k,
R6=l k, R7=135 oma, R8 = 200 —500 oma, R9 = 200 —500 oma,
R10 = 2 k/2 W.
Potenciometri: P1 =0,5—1 M, P2 = 50 k.
Transformatori: TI == izlazni trafo —primar 5,2 k, sekundar 4 oma,
T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundar 2X270 — 300 V/80 mA,
1 X6,3 V/l A i 1 X 6,3 V/l A.
Zvučnik: 4 oma/5 W.
Elektronske cijevi: EF86, EL84 i EZ80.

POJAČALO 5 W

Kondenzatori: Cl =50000 pF/1000 V, C2 = 0,l mF/1000 V, C3 = 4700

pF/1000 V, C4 = 4700 pF/lOOOV, C5 = 100 pF/lOOOV, C6 = 0,l mF/1000
V, C7 = 50000 pF/1000 V, C8=100 mF/25 V, C9 = 2000 pF/1000 V,
Cl 0 = 400 pF/1000 V, Cll i Cl 2 = 2 X 50 mF/450 V.
Otpornici: R1 =0,5-1 M, R2=100 k, R3 = 2,2 k, R4=l,8 M,
R5 = 100 k, R6 = 470 k, R7=100 k, R8=l,8 M, R9=100 k, R10 = 2,2 k,
R11 = 1 k, R12 = 135 oma, R13 = 200 oma, R14 = 2-40 k, R15=1,5
k/2 W.
Potenciometri: P1 = 1 M lin., P2=l M lin., P3=l M log.
Transformatori: T1 = izlazni trafo — primar 5,2 k, sekundar 4 oma,
T2 = mrežni trafo — primar 220 V, sekundar 1X250 V/70 mA i 1X6,3
V/l,5 A.
Selenski ispravljač »Iskra« 300 V/75 mA ili 4 diode BY140.
Zvučnik: 4 oma/5 W.
Elektronske cijevi: ECC83, EL84.

91
POJAČALO 10 W

Kondenzatori: Otpornici:

Cl =40000 pF/500 V R1 =3 M
C2 =2000 pF/1000 V R2 =1 M
C3 =25 —100 mF/25 V R3 =2,2 k
C4 =0,1 mF/1000 V R4 =1 M
C5 =8 mF/385 V R5 =220 k
C6 =56000 pF/500 V R6 =60 k/0,5 W
C7 = 8 — 1 6 mF/385 V R7 =2,2 k
C8 =40000 pF/500 V R8 =220 k
C9 =6000 pF/500 V R9 =1,8 M
Cl0 = 6000 pF/500 V R10=180 k
Cll = 110 pF/500 V R11=470 k
02 = 56000 pF/500 V R12 = 10 k/l W
03 = 2000 pF/1000 V R13=150 k
04 = 22000 pF/1000 V R14=1,8 M
05=100 mF/25 V R15=l,5 k
06 = 50 mF/450 V R16=100 k
07 = 50 mF/450 V R17 = 0,5 M
08=10000 pF/1000 V R18 = 2 k
R19= 120 oma/3 W
Potenciometri:
P1 = 1 M log R20 = 22 k

P2 —0,5 M log R21 — 1 k/2 W

P3 = 0,5 M log

Zvučnik: 4 — 6 oma/15 W

Transformatori: TI — izlazni trafo —primar 2 k, sekundär 4 — 6

oma. T2 = mrežni trafo —primar 220 V, sekundär 2X280 V/140 mA,
6,3 V/l,5 A; 6,3 V/2,5 A.

Kontrolna sijalica: Ž = 6,3 V/0,3 A.

Elektronske djevi: EF86, ECC83, EL34 i EZ81.

92
POJAČALO 10 W

Otpornici: Kondenzatori:
R1 = 330 k Cl -40000 pF/500 V
R2 =2,2 k C2 =25 mF/25 V
R3 =1 M C3 =0,1 mF/500 V
R4 =220 k C4 =30000 pF/150 V
R5 =47 k C5 =5000 pF/500 V
R6 =150 k Cć =16 mF/450 V
R7 =2,2 k C7 =16 mF/450 V
R8 =50 k 1% C8 =1500 pF/500 V
R9 =220 k C.9 =20000 pF/3000 V
R10 = 50 k 1% C10 = 20000 pF/3000 V
R11=330 k Cl 1 =2000 pF/3000 V
R1 2 = 330 k Cl2 = 32 mF/450 V
R1 3 = 1 k C13 = 32 mF/450 V
R14 = 140 oma
R15=l k Potenciometri:
R16 = 33 k ' Pl = l M
R17 = 220 oma P2 = 500 k
R18 = 220 oma
R19 = 4 k/l W Kontrolna sijalica:
R20 = 1 k Ž = 6,3 V/0,2 A
R21=50 oma Zvučnici:
R22 = 700 oma/10 W 2X4 oma/5 —10 W

Transformatori: TlXizlazni trafo, jezgro 7 cm2 , primar 2X4,5 k

— 2X1900 zavoja žice CuL 0 0,15
0 0,8 mm, T2 = mrežni trafo, primar
4 V/1,1 A; 6,3 V/2,3 A.
Elektronske cijevi: EF40, ECC40,
Osigurač 0 = 0,5 A.
mm, sekundär 2X65 zavoja CuL
220 V, sekundär 2X330 V/80 mA;
EBL21, EBL21, AZ1.

POJAČALO 12 W
Otpornici: Kondenzatori:
R1 =1,5 M Cl =270 pF/500 V
R2 =150 k C2 =680 pF/500 V
R3 =2,2 k C3 =33 pF/500 V
R4 =2,2 k C4 =3300 pF/500 V
R5 =10 oma C5 =1500 pF/500 V
R6 =1 M C6 =100 mF/6 —25 V

93
 R7 = 180 k/1 W C7 =4700 pF/1000
R8 =1,2 M C8 =0,1 mF/500 V
R9 =68 k C9 =50 mF/450 V
R10 = 47 k C10 = 50 mF/450 V
R1 1 = 100 k Cl 1 =0,1 mF/500 V
R12 = 100 k 02 = 0,1 mF/500 V
R13 = 330 k (680 k) 03=100 mF/25 V
R14 = 330 k (680 k) 04 = 50 mF/450 V
R15 = 1 k 05 = 50 mF/450 V
R16=l k
R17 = 130 oma/3 W Potenciometri:
R18 = 27 k P1 =2 M
R19 = 220 oma P2 = 2 M
R20 = 220 oma P3= 1 M
R21 =3,9 k
R22 = l k/4 W Kontrolna sijalica:
R23= 1 k 2 = 6,3 V/O,2 A

Transformatori: TI = izlazni trafo, jezgra 7,86 cm2 , 4X1600 zavoja=

= 6600 zavoja žice CuL 0 0,11 mm, sekcije su povezane paralelno: P1 i
P4, P2 i P3 — primar, 2X96 zavoja =192 zavoja žice CuL 0 0,6 mm
povezana paralelno — sekundar. T2 = mrežni trafo, presjek jezgra 13 cm2 ,
primar: 220 V/0,45 A — 650 z 0 0,45 mm CuL, 12 oma, sekundar:
2X280 V/120 mA — 2X825 z 0 0,25 mm CuL, 2X56 oma; 6,3 V/l,5 A
— 20 z 0 0,9 mm CuL; 2X3,15 V/2 A — 2X 10 z 0 1 mm CuL.
Osigurač: 0 = 0,5 A.
Elektronske djevi: EF86, ECC83, 2 X EL84 i EZ81,

POJAČALO 15 W

Otpornici: Kondenzatori :
R1 =470 k Cl =1000 pF/500 V
R2 =1 k C2 =50000 pF/500 V
R3 =390 k C3 =100 uF/6 V
R4 =100 k C4 =0,5 nF/600 V
R5 =470 k C5 =50000 pF/500 V
R6 =1 k C6 =0,1 uF/1000 V
R7 =470 k C7 =0,1 uF/25 V
R8 =100 k C8 =100 'uF/25 V
R9 =100 k C9 =220 pF (470 pF)
R10 = 270 k C10 = 50 ¡.(F/450 V
RI 1 =270 k Cl 1=50 uF/450 V

94
 R12=1 k Cl2 = 50 uF/450 V
R1 3= 1 koma C13 = 50 uF/450 V
R14 = 130/10 W C14 = 0,25 ^F/500 V
R15 = 220 oma Cl5= 10000 pF/500 V
R16 = 220 oma C16 = 20000 pF/500 V
R1 7= 15 k (4,7 k) C17 = 30000 pF/500 V
R18 = 47 oma C18 = 50 uF/6 V
R19 = 47 oma
R20 = 2,2 k/2 W Potenciometri:
R21 = 10 k/1 W P1 =0,5 M
R22 = 22 k P2 = 0,5 M
R23 = 2,2 M P3 = 250 k
R24 = 510 k P4 = 0,5 M
R25 = 68 k
R26=l,5 k S = prekidač (nožni)

Transformatori: Tl=izlazni trafo, 72 = mrežni trafo.

Elektronske cijevi: EF86, ECC83, 2XEL84, EABC80 i EZ81.

POJAČALO 25 W
Otpornici: Kondenzatori:
R1 =2 M Cl =22000 pF
R2 =1,2 k C2 =50 mF/6 V
R3 =100 k C3 =0,1 mF
R4 =2 M C4 =50 mF/500 V
R5 =100 k C5 =5000 pF
R6 =470 k C6 =100 pF
R7 =20 k C7 =5000 pF
R8 =100 k C8 =0,1 mF
R9 =2 M C9 =50 mF/6 V
R10= 1 k Cl0 = 50 mF/500 V
R11 =100 k Cl 1 =47000 pF
R12 = 820 oma C12=10000 pF
R1 3 = 47 oma C13 = 50 mF/50 V
R14= 15 k/1 W C14 = 50 mF/500 V
R15 = 100 k Cl 5 = 0,1 mF
R16= 1 M Cl 6 = 0,1 mF
R17=100 k Cl7 = 50 mF/550 V
R18 = 10 k/2 W Cl 8 = 56 — 200 pF
R19 = 820 oma C19 = 50 mF/50 V
R20= 100 k C20 = 50 mF/550 V
R21 =330 k C21 = 50 mF/50 V

95
 R22 = 56 k F'otendometri:
R23 = 56 k P1 — 1 M
R24 = 330 k P2= 1 M
R25= 1 k P3 = 0,5 M
R26=1 k P4 = 50 k
R27=l k P5 = 25 k
R28 = 1 k
R29 = 2,7 k/3 W Elektronske cijevi:
R30=15 — 27 k 2 X ECC83, 4XEL84 i GZ34
R31 =10 k Dioda: BY140
T ransformatori:
T1=izlazni trafo, impedanca primara 3,3 k, impedanca sekundara 4, 8,
12 i 16 oma.
T2 = mrežni trafo

POJAČALO 30 W
Kondenzatori:
Otpornici: Cl =100 j.iF/6 V
R1 =1 M C2 =0,1 UF
R2 =1 k C3 =47 nF
R3 =100 k C4 =47 nF
R4 =390 k C5 =8 uF/350 V
R5 =270 k C6 =25 ¡ aF/6 V
R6 =1 M C 7 =0,1 jiF
R7 =1,2 k C8 =350 pF
R8 =82 k C9 =8,2 nF
R9 =18 k Cl0=16 uF/350 V
R10 = 390 k Cl 1=2,2 nF
R11 =33 k Cl2 = 20 nF
R12=47 k C13 = 2,7 nF
R13 = 68 k C14 = 56 nF
R14 = 39 k C14 = 56 pF
R15 = 6,8 k C16 = 32 ¡.iF/350 V
R16 = 500 k Cl7 = 64 ^F/450 V
R17 = 30 k Cl8 = 25 — 50 jiF/50 V
R18 = 27 k C19 = 25 f.iF/50 V
R19 = 3,9 k C20 = 0,l uF
R20= 1,2 k
R21 = 150 k Potenciometri:
R22= 150 k Pl = l m log.
R23= 1 M P2 = 250 k log.

96
 R24 = 3,3 k P3 = 250 k log.
R25 = 160 k P4 = 50 k lin.
R26 = 2,7 k P5 = 50 k lin.
R27 = 330 k Kontrolna sijalica:
R28 = 56 k 2 = 6,3 V/0,3 A
R29 = 56 k
R30 = 330 k
R31=1 k Transformatori:
R32 X 1 k
R33 = l k 11= izlazni trafo, isti kao za
R34= 1 k 2 X EL34
R35 = 27 k T2 = mrežni trafo
Kristalna dioda: BY140
Elektronske cijevi: 3XEF86, ECC83, 4XEL84 i GZ34

POJAČALO 45 W

Otpornici: Kondenzatori:
R1 =470 k
R2 =2,2 k Cl =25 j.iF/6 V
R3 =100 k C2 =22 nF
R4 =100 k C3 =50 |iF/350 V
R5 =2,2 k C4 =0,1 jxF
Rć =200 k C5 =150 pF
R7 =200 k C6 =1,5 nF
R8 =300 k C7 =2 nF
R9 =10 k C8 =10 nF
R10 = 10 k C9 =50 ¡.iF/350 V
R11 =470 k Cl0= 10 ¡.iF/12 V
R12 = 1 k Cl 1 =0,1 ¡.(.F
R13= 100 oma C12 = 100 pF
R14 = 200 k Cl3 = 47 nF
R15 = 1,5 M C14 = 22 nF
R16= 1 M C15 = 3,3 pF
R17= 1,5 M Cl6 = 47 nF
R18 = 200 M Cl 7 = 50 uF/350 V
R19 = 220 k Cl8 = 50 |iF/350 V
R20 = 220 k Cl9 = 0,1 }iF
R21 = 1 0 k C20 = 500 pF
R22 = 2 k C21 =50 ^F/50 V
R23 = 47 k C22 = 50 uF/50 V

7 Instrumenti za VIS 97
 R24 = 47 k Potenciometri:
R25 = 2 k PI =1 M
R26 = 100 oma P2= 1 M
R27 = 100 oma P3 = 1 M
R28 = 2,2 k P4=100 k
R29 = 3,3 k P5 = 50 k
R30=10 k P6 = 50 k
R31 = l M
R32 = 3,3 k Transformatori:
R33 = 47 k 11= izlazni trafo
T2 = mrežni trafo
Osigurač: 0=1 A
Kristalne diode: 5XBY140
Elektronske djevi: ECC83, ECF80, 2XEL36

Hi-Fi POJAČALO ZA BAS GITARU

Otpornici: R24 = 47 k
R1 =470 k R25 = 470 k
R2 =470 k R26= 10 k/2 W
R3 =1 k R27 = 82 k/1 W
R4 =1 k R28 = 82 k/l W
R5 =100 k R29 = 5,6 k/2 W
R6 =100 k R30=l k
R7 =270 k R31 =470 k/1 W
R8 =270 k R32 = 220 k
R9 =1 k R33 = 220 k
R10= 15 k R34= 1 k
R11 = 100 k R35 = 4,7 k (4 oma)
R12=l,2 M 8,2 k (8 oma)
R13 = 100 k 15 k (16 oma)
R14 = 100 k R36= 1 k
R15= 10 k R37 = 1 k
R16= 100 k R38 = 1 k
R17= 15 k R39 = 220 k/2 W
R18 = 47 k R40 = 220 k/2 W
R19 = 470 k R41 = 10 k/5 W
R20= 1 k R42 = 33 k/2 W
R21 = 1 k R43 = 220 k/2 W
R21 = l,2 M Kondenzatori:
R22= 100 k Cl =100 mF/6 V
R23= 100 k C2 =100 mF/6 V

98
 C3 —47000 pF C22 = 470 pF (4 oma)
C4 =47000 pF 270 pF (8 oma)
C5 =64 mF/400 V 150 pF (16 oma)
C6 =50 mF/6 V C23 = 100 mF/350 V
C7 =32 mF/500 V C24=100 mF/350 V
C8 =47000 pF C25 = 200 mF/350 V
C9 =2200 pF C2ć = 200 mF/350 V
C10 = 22000 pF C27 = 47000 pF/2000 V
Cl 1 =220 pF C28 = 50 mF/100 V
Cl2 = 2200 pF C29 = 50 mF/100 V
C13 = 47000 pF
C14 = 32 mF/500 V Potenciometri:
Cl5 = 50 mF/6 V
Cl6 = 47000 pF P1 = 1 M log
Cl7 = 47000 pF P2 = 1 M log
Cl8 = 50 mF/550 V P3= 1 M lin
Cl9 = 50 mF/550 V P4=l M lin
C20 = 0,5 mF P5 = 47 oma žič.
C21 =0,5 mF P6 = 10 k žič.

Elektronske cijevi:
4 X ECC83, 2 X EL34
Diode: 2XBY180, BY140
Prigušnica: Pr —- mrežna prigušnica, Q = 5 cm2, žica 0 0,3 mm,
namotati koliko stane navoja, zračni procjep 0,1 mm.
Transformatori:
TI = mrežni trafo ultralinearni snage 50 W
T2 = mrežni trafo, Q=16 cm2; primar: 220 V — 660 navoja žice
0 0,5 mm; sekundar: 190 V/250 mA — 655 navoja žice 0 0,35 mm;
60 V/25 mA — 198 navoja žice 0 0,15 mm; 6,3 V/3 A — 21 navoj
žice 0 1,11 mm; 6,3 V/2 A — 21 navoj žice 0,8 mm.
Zvučnici: Zv — 1 — 4 zvučnika 4, 8 ili 16 oma/50 W.

POJAČALO 60 W R5 =33 k
R6= 1 M
Otpornici: R7=l k
R1 =1 M R8 =47 k
R2 =1 k R9 =100 k
R3 =47 k R10 = 22 k
R4 =150 k R11=4,7 k

99
 R12 = 470 k C22 — 200 tiF/350 V
R13= 1 M C23 = 50 jiF/350 V
R14 = 22 k C24 = 50 ¡u.F/350 V
R15= 1 k C25 = 1000 (.iF/50 V
R16 = 100 k R24 = 470 k
R17 = 47 k R25 = 33 k
R18= 10 k R26 =100 k
R19 = 56 k R27 =100 k
R20 = 470 k R28=1 M
R21 =47 k R29=l M
R22= 10 k R30 = 27 k
’R23 =1 k R31 =27 k
R32= 1 k
Kondenzatori: R33= 1 k
R34= 1 k
Cl =50 nF R35 = 1 k
C2 =200 (l F/300 V R36= 10 k
C3 =0,1 |xF R37 = 1 k
C4 =0,1 |xF R38 = 1 k
C5 =100 [xF/300 V
C6 =20 nF
C7 =100 (j.F/300 V Polenciometri:
C8 =0,25 [ aF
C9 =100 uF/300 V P1 = 1 M
Cl0 = 6,8 nF P2 = 750 k lin.
Cl 1 =33 pF P3 = 50 k žič.
C12 = 6,8 nF P4 = 30 oma žič.
Cl 3 = 0,1 ^F Prigušnice:
C14 = 220 pF Pri, Pr2, i Pr3 (podaci na
C15= 100 ¡iF/350 V shemi)
C16 = 68 pF
Cl 7 = 0,1 |iF Transformatori:
Cl 8 = 0,1 |xF
Cl9= 100 uF/350 V T"l = izlazni trafo (podaci na
C20 = 8 |,iF/300 V shemi)
C21=200 i^F/350 V T2 = mrežni trafo

0sigurač:0=1 A

Kristalne diode: 3XBY140 i 4 X BY266

Elektronske djevi: 3XECC 13, 2 X ECC82 i 2 X PL500

100
POJAČALO 200 W
Otpornici:
R1 =1 M R25 = 47 k
R2 =3,9 k R26 = 47 k
R3 =47 k R2.7 = 100 k
R4 =47 k R28 = 100 k
R5 =100 k R29 = 22 k
R6 =10 k R30 = 22 k
R7 =8,2 k R31 =22 k
R8 =100 k R32 = 22 k
R9 =10 k R33 = 470 oma
R10= 1 M R34 = 470 oma
R1 1=3,9 k R35 = 470 oma
R12 = 47 k R36 = 470 oma
R13 = 47 k R37 = 50 oma
R14 = 470 k R38 = 2,2 k
R15 = 1 k R39= 100 oma
R16 = 22 k R40 = 470 k
R17 = 47 k R41 =4,7 M
R18 = 4,7 k R42 = 470 k
R19 = 22 k R43= 100 k
R20 = 22 k R44 = 47 k
R21 =6,8 k R45= 1 M
R22 = 470 k R46 = 47 k
R23 = 470 k R47 = 47 k
R24 = 4,7 k
Kondenzatori: Cl5= 16 u.F/500 V
Cl =22 nF C16 = 220 pF
C2 =3,9 nF Cl7 = 0,1
C3 =47 nF C18 = 0,l |iF
C4 =2,2 nF C19=100 ^F/500 V
C5 =22 nF C20 = 0,47 uF
C6 =32 jxF/500 V C21 =0,47 ^F
C7 =220 pF C22 = 50 pF
C8 =22 nF C23 = 2,2 nF
C9 =1,5 nF C24 = 2,2 nF
C10 = 47 nF C25= 100 [iF/100 V
Cl 1 =3,9 nF C26= 100 ^F/100 V
Cl2 = 12 pF C27 = 160 iiF/350 V
C13 = 16 |.iF/500 V C28= 160 ^F/350 V
Cl4 = 220 pF C29 = 0,47 jiF

101
 Potenciometri:
Pl=50 k P5=10 k
P2 = 1 M P6 = 200 k
P3=l M P7 = 1 M
P4 = 500 k

Diode: OA81, BY236, 4XBY248, BZ15, 2XBZ24.

Elektronske djevi: 3XECC82, ECC83, EM84, EL84, 4XEL34.

Transformatori:
TI = izlazni trafo, Q = 20 cm2 (32X63), primar: 4X800 navoja
žice CuL 0 0,22 mm; sekundar: 2X70 zavoja 0 1 mm — 4 oma,
2X105 zavoja 0 0,9 mm — 8 oma, 2X150 zavoja 0 0,8 mm — 16
oma, 2X165 zavoja 0 0,16 mm — negat. reakcija. Redoslijed motanja:
Pl, SI, NR1, P2, okreće se smjer motanja P3, S2, NR2, S4.
T2 = mrežni trafo, Q = 25 cm2 , primar: 220 V — 440 zavoja 0
0,75 mm; sekundar: 520 V — 1040 z 0 0,5 mm, 35 V — 70 z 0
0,2 mm, 2X6,3 V — 2 X 1 4 z 0 1,2 mm (EL34), 6,3 V — 14 z 0
0,8 mm, 6,3 V — 14 z 0 0,8 mm.

POJAČALO 50 W

Otpornici: R19 = 3 k
R1 = 250 k R20 = 820 k
R2 =1,6 k R21 = ll k/2 W
R3 =100 k R22 = 560 k
R4 =100 k R23 = l,5 M
R5 =1,6 k R24 = 250 k
R6 =40 oma R25 = 470 k
R7 =320 k R26 = 2 — 3 M
R8 =560 k R27 = 45 k
R9 »100 k R28 = 20 k
R10 = 3 k R29 = 700 oma/2 W
R11 =470 k R30= 150 k/1 W
R12= 1 M R31 = 150 k/1 W
R13 = 82 k
R14= 150 k Kondenzatori:
R15= 150 k Cl =25000 pF
R'l6 = 250 k C2 =2200 pF
R17 = 250 k C3 =25000 pF
R18 = 3 k C4 =68 pF

102
 C5 =470 pF Cl6 = 32 f.iF/500 V
C6 =2200 pF Cl7 = 32 [iF/500 V
C7 =47000 pF C18 = 5 [xF/70 V ili
C8 =47000 pF 0,82 n-F/200 V
C9 =47000 pF
Cl0 = 47000 pF Sijalice:
Cl 1=0,1 ijxF Ž1 =6 V/5 W
Cl2 = 32 (iF/500 V Ž2 = 6,3 V/0,3 A
C13 = 32 nF/500 V
C14 = 32 [ aF/500 V Osigurač:
Cl5 = 32 uF/500 V 0=1,5 A

Potenciometri: P1 =0,5 M, P2 = 0,5 M, P3 = l M.

Transformatori: Tl=izlazni trafo, T2 = mrežni trafo.
Elektronske cijevi: 3XECC83, 2XEL34, GZ34 i EM81.
Dioda: GD161.
Podaci za izlazni transformator: Q=13,5 cm2 (30X45 mm), pri­
mar: 2X1150 navoja žice CuL 0 0,3 mm; sekundär: 180 navoja žice
CuL 0 0,3 mm, 485 navoja žice CuL 0 0,6 mm i 180 navoja žice
CuL 0 0,3 mm.
Redoslijed motanja: SI, Pl, S2, P2, S3.

POJAČALO 100 W

Otpornici: R17 = 100 oma

R1 =2 M R18 = 100 oma
R2 =2 k R19 = 50 k/1 W
R3 =1 M R20 = 20 k/1 W
R4 =220 k R21=100 k/l W
R5 =500 k R22 =100 k/l W
R6 =500 k R23= 100 k/l W
R7 =1 M R24= 100 k/l W
R8 =2 k R25 = 2k/1 W
R9 =220 k Kondenzatori:
R10 = 1 M Cl =20000 pF
R11=100 k C2 =50 nF/6 V
R12 = 2 k C3 =0,1 iiF
R13 = 100 k C.4 =8 ^F/400 V
R14 = 680 k C5 =20000 pF
R15 = 10 k C6 =0,1
R16 = 150 oma/l W C7 =25 jiF/6 V

103
 C8 =0,1 |xF 07 = 32 |iF/500 V
C9 =25 (xF/6 V Cl8 = 32 ¡. lF/500 V
Cl0 = 8 uF/400 V Cl9 = 1 ć nF/500 V
Ci 1=20000 pF C20 = 50 ¡.tF/500 V
Cl2 = 0,1 ¡.iF Ckl =50 ¡.iF/500 V
Cl3 = 50 |xF/35 V C22 = 50 ^F/35 V
04 = 5000 pF C23 = 50 uF/350 V
05 = 32 (xF/500 V C24 = 50 |_tF/350 V
0 6 = 32 |iF/500 V

Potenciometri: P1 = 1 M, P2 = l M, P3 = 0,5 M, P4 = 5 k.
Kontrolne sijalice: Ž1 =6,3 V/0,3 A, Ž2 = 6,3 V/0,3 A.
Osigurači: 0 1 = 1,5 A, 0 2 = 400 mA.
Elektronske djevi: EF86, ECC83, EL84, 2XRL12P35, 2XAZ4, AZ50
i EZ80.

Prigušnice:

Pr. 1= mrežna prigušnica; Q=10 cm 2 , žica 0 0,3 mm, namotati

koliko stane navoja, zračni procjep 1,5 mm.
Pr. 2 = mrežna prigušnica; Q5 cm2, žica 0 0,2 mm, namotati ko­
liko stane, zračni procjep 0,5 mm.
Pr. 3 = mrežna prigušnica; Q = 4 cm2, žica 0 0,2 mm, namotati ko­
liko stane, zračni procjep 0,5 mm.

Transformatori:

Tl=pobudni transformator, Q = 7 cm2; primar 2500 navoja žice

0 0,2 mm; sekundar 2X800 navoja žice 0 0,25 mm; zračni procjep
1 mm, izolacija paus, a između primara i sekundara prešpan
0,2 — 0,3 mm.
T2 = izlazni trafo, Q = 20 cm 2 ; primar 2X1150 navoja žice 0,35 mm;
sekundar 450 navoja žice 0 0,5 mm; limovi slagani unakrsno kao kod
mrežnog transformatora, bez zračnog procjepa, izolacija paus, a svaki
treći sloj prešpan 0,2 mm, između primara i sekundara prešpan 0,3 mm.
T3 = mrežni transformator, Q = 24 cm 2 ; primar: 220 V — 420 na­
voja žice 0 0,7 mm; sekundar: 4 V — 9 navoja žice 0 1,5 mm;
4 V — 9 navoja žice 0 1 mm; 2X300 V — 2X627 navoja žice 0
0,35 mm; 4 V — 9 navoja žice 0 1 mm; 2X60 V — 2X125 navoja
žice 0 0,2 mm; 2X3,15 V — 2X7 navoja žice 0 1 mm; 12,6 V —
28 navoja žice 0 1 mm.

104
POJAČALO ¿0 W ZA CJELOKUPNI VIS
Otpornici:
RT =1 M R34 = 47 k
R2 =1 M R35 = 6,8 k (22 k
R3 =1 M R36=l k
R4 =1 M R37=100 k
R5 =1 k R38=l k
R6 =1 k R39=100 k
R7 =1 k R40 = 6,8 k
R8 = 1 k R41 =470 k
R9 =100 k R42 = 20 k
R10 = 270 k R43 = 82 k
R11 = 100 k R44 = 82 k
R1 2 = 270 k R45 = 6,8 k
R13 = 100 k R46=l k
' R14 = 100 k R47 = 1 k
R15 = 100 k R48 = 470 oma/2W
R16 = 270 k R49 = 220 k/2W
R17= 1,2 M R50 = 220 k/2W
R18= 1 k R51 =220 k/2W
R19= 100 k R52 = 33 k
R20 = 22 k/lW R53= 10 k/2W
R21 = 15 k/2W R54 = 220 k
R22 = 22 Š/1W R55 = 220 k
R23 = 4,7 k R56 = 270 k
R24 = 470 k
R25=l,2 M Potenciometri:
R26= 1 k Pl=l M
R27 = 100 k P2 = 1 M
R28 = 270 k P3 = 1 M
R29 = 22 k/lW P4= 1 M
R30= 100 k P5 = 500 k lin
R31 = 100 k P6= 1 M lin
R32=100 k P7 = 50 oma žičani
R33 = 470 k P8 = 10 k žičani
Elektronske cijevi: 6XECC83, 2XEL34.
Kristalne diode: 2XBY180, BY140.
Kondenzatori:
Cl XI00 (.iF/6 V C3 =100 yJF/6 V
C2 =100 ¡iF/6 V C4 =100 ¡.iF/6 V

105
 C5 =47000 pF C20 = 32 uF/500 V
C6 =47000 pF C21 = 10 |xF/6 V
C7 =47000 pF C22 = 47000 pF
C8 =47000 pF C23 = 32 [xF/500 V
C9 =100 i(j,F/350 V C24 = 0,5 fiF
Cl0 = 10 nF/6 V 025 = 0,5 [iF
Cl 1=47000 pF C26 = 20 (,iF/60 V
Cl 2 = 22000 pF C27 =100 mF/350 V
C13 = 50 |xF/350 V C28= 100 mF/350 V
C14 = 2200 pF C29= 100 mF/350 V
Cl5 = 470 pF C30= 100 |xF/350 V
C16 = 2200 pF C31 =10000 pF/1,2 kV
Cl7 = 47000 pF C32 = 32 [iF/350 V
Cl8 = 47000 pF C33 = 20 uF/60 V
09 = 470 pF (150 pF) C34= 100 pF
Prigušnica: Pr. — Mrežna prigušnica, Q = 5 cm2, žica 0 0,3 mm,
namotaj koliko stane navoja, zračni procjep 0,1 mm.
Transformatori:
TI — izlazni trafo, Q=16 cm2; primar 4X639 navoja žice
0 0,3 mm; sekundar 6X70 navoja žice 0 0,6 mm (vidi podatke na
si. 77).
T2 — mrežni transformator, Q=16 cm2; primar 660 navoja žice
0 0,5 mm; sekundar: 190 V — 655 navoja žice 0 0,35 mm; 60 V —
198 navoja žice 0 0,15 mm; 6,3 V — 21 navoj žice 0 1,11 mm; 6,3
V — 21 navoj žice 0 1,11 mm.

T a b lic a 2 — Iz la z n e c ije v i

n , Grijanje Anodni Izlazna snaga (W)

V/A nepon (V) A AB B

ABL1 4 /2,4 250 4,3

ADI 02 4 /1,6 400 5,5
AD1/350 4 /0,95 350 20
ALI 4 /1,1 250 3,1
AL2 4 /l 250 3,8
AL2/375 4 /l 375 19
AL4 4 /l,75 250 4,3 8,2
AL3 4 /l,85 250 4 ,3 8,2
AL4/375 4 /l ,75 350 14,3
AL5 4 /2 275 8,8 19,5
AL5/375 4 /2 375 28,5
AVI 037 6,3/0,90 250 4,5 8,2
C443 4 /0,25 300 2,8
CBL1 44 /0,2 200 4,0

106
 Grijanje Anodni Izlazna snaga (W)
° znaka V/A napon (V) A AB B

CBL6 44 /0,2 200 3,8

CBL31 44 /0,2 200 4,0
CL2 24 /0,2 200 3,0
CL4 28 /0,2 200 4,0 8,0
CL6 35 /0,2 200 4,0
CL33 28 /0,2 200 4,0 8,0
CV509 6,3/0,45 250 4,5
CV510 6,3/0,45 250 4,5
CV511 6,3/0,45 250 4,5
CV1862 6,3/0,45 250 4,5 10
CV1948 6,3/0,9 250 6,5
CV2938 6,3/0,9 250 4,5 8,2
CV2941 6,3/1,35 425 50
CV2945 6,3/0,76 300 6,0 17
CV3526 6,3/0,2 225 2,8 7,0
CV3889 6,3/0,71 250 4,0 9,4
CV3890 6,3/0,2 225 2,8 7,0
DN143 6,3/0,8 300 4,5 13,2
E443H 4 /1,1 250 3,1
E443N 4 /1,1 400 5,4
E463 4 /1,35 250 4,1
E7032 6,3/1,5 265 11
375 35 36
425 55
800 100
E7036 6,3/0,76 170 5,6
250 18,5
E7053 6,3/0,78 250 3,5 10,5
EBL1 6,3/1,18 250 4,5
EBL21 6,3/0,8 250 4,5
300 13,2
ECL11 6,3/1 250 3,8
ECL82 6,0/0,78 250 3,5 10,5
ECL86 6,3/0,7 250 4,0 10
ECL1 13 6,0/0,6 250 2,25
ECLL800 6,3/0,6 250 8,5 9,2
EL2 6,3/0,2 250 3,6 8,0
EL3( N) 6,3/0,9 250 4,5 8,2
EL3/375 6,3/0,9 375 12
EL5 6,3/1,35 275 8,8 19,5
EL5/375 6,3/1,35 375 28,5
EL6 6,3/1,2 250 8,0 14,5
EL6 spec. 6,3/1 4 °0 26,0

EL6/400 6,3/1 425 26,0

ELI 1 6,3/0,9 250 4-5 8,2

EL11/375 6,3/1 350R3
ELI 2 6,3/1,2 250 8,0 14,5
ELI 2/325 6.3/1.2 325 28,5

107
Oznaka Grijanje Anodni Izlazna snaga (W)
V/A nspon (V) A AB B

ELI 2/375 6,3/1,2 350 35,0

ELI 2 spec. 6,3/1,2 425 50,0
EL32 6,3/0,2 250 3,6 8,0
EL33 6,3/0,9 250 4,5 8,2
EL34 6,3/1,5 265 11
375 35 36
425 55
800 100
EL35 6,3/1,35 275 8,8 19,5
EL36 6,3/1,2 100 (Philips)
s kapicom 200 (RFT)
EL36 6,3/1,2 250 8,0 14,5
EL41 6,3/0,71 250 4,0 9,4
EL42 6,3/0,2 225 2,8 7,0
EL50 6,3/1,35 425 50
EL51 6,3/1,9 500 67,5
750 140
EL60 6,3/1,5 265 11
375 35 36
425 55
800 100
EL81 6,3/1,05 300 20
EL82 6,3/0,3 200 4,2
EL84 6,3/0,76 250 5,7
300 17
EL85 6,3/0,2 225 2,8 7
EL86 6,3/0,76 170 5,6
250 18,5
EL90 6,3/0,45 250 4,5 10
EL95 6,3/0,2 250 3 7
ELI 56 6,3/1,9 450 25
ELL80 6,3/0,55 250 3 8 5 9j2
F410 4 /2 550 5,9
F443N 4 /2 300 10,3
LS4 12,6/0,42 250 4,2
LS50 12,6/0,7 300 18
LV3 12,6/0,55 250 8,5
LV13 12,6/1,6 250 13,5
LV50 12,6/0,55 250 8,5
N147 6,3/0,9 250 4,5
N150 6,3/0,71 250 4,0 9 4
N151 6,3/0,2 225 2,8 7'
N709 6,3/0,76 300 6 -° 17
N727 6,3/0,45 250 4,5 10
PCL82 16/0,3 200 3,5 9
PEN650 6,3/1,35 425 50
PL81 21,5/0,3 200 20
PL84 15/0,3 230 5,5 17,5

108
Oznaka Grijanje Anodni Izlazna snaga (W)
V/A napon (V) A AB B

PP6As 6,3/0,2 250 3,6 8

PP6BG 6,3/0,9 250 4,5 8,2
PP6Bs 6,3/0,9 250 4,5 8^2
RENS1374d 4/1,1 250 2,9
RES374 4/0,25 300 3'
RES964 4/1,1 250 3,1
RL4,8P15 2,4/1,36 220 5,5
RL12P35 12,6/0,63 600 14 100
RL12P50 12,6/0,65 300 18
RL12T75 12,6/2,3 500 15
RS286 12,6/0,63 600 14
VT48 6,3/0,4 250 3,4
VT96 6,3/0,8 300 10
VT107 6,3/0,45 250 45
VT115 6,3/0,9 250 6^5
VVE30 4/1,1 250 3,1
WE35 4/1,1 250 3,1
XL84 8,5/0,6 300 6 17
XL86 8/0,6 170 5,6
250 18,5
5V6 4,7/0,6 250 4,5
6Ać 6,3/0,8 300 10
6AG6G 6,3/0,9 250 4,5 8,2
6AG7 6,3/0,65 300 3
6AQ5 = EL90 6,3/0,45 250 4,5 10
6BM8 = ECL82 6,3/0,3 250 3,5 10,5
6BN5 = EL85 6,3/0,2 225 2,8 7
6BQ5 = EL84 6,3/0,76 250 5,7
300 17
6CA7= EL34 6,3/1,5 265 11
375 35 36
425 55
800 100
6CJ6 = EL81 6,3/1,05 300 20
6CK5 = EL41 6,3/0,71 250 4 9,4
6CM5 = EL36 6,3/1,2 250 8 14,5
6CM6 6,3/0,45 250 4,5
6CW5 = EL86 6,3/0,76 250 18,5
6DL5 = EL95 6,3/0,2 250 37
6CY7 = EL82 6,3/0,3 200 4,2
ĆF6 6,3/0,7 250 3,2
6GW8 = ECL86 6,3/0,7 300 14 3
6HU8 = ELL80 6,3/0,55 250 3' 92
6K6GT 6,3/0,4 250 3,4
6L6 6,3/0,9 250 6,5
6N7 6,3/0,3 300 10
6P15 6,3/0,76 300 17
6V6 6,3/0,45 250 4,5

109
„ . Grijanje Anodni Izlazna snaga (W)
° z n a k a V/A napon (V) A AB B

6Y6G 6,3/1,25 200 6

12V6 12,6/0,225 250 4,5
25CG6 . 25/0,3 200 6
41 6,3/0,4 250 3,4
67PT 6,3/071 250 4 9,4
4624 7,2/1,1 800 9
4654 = EL50 6,3/1,35 425 50
4682 = AL2/375 4 /~\ 375 19
4684 = AL4/375 4 /l,75 350 14,3
4688 = AL5/375 4 /2 375 28,5
4689 = EL5/375 6,3/1,35 375 28,5
4694 = EL3/375 6,3/0,9 375 12
4699 = EL6/400 6,3/1 425 26
5871 6,3/0,45 250 4,5
5881 6,3/0,9 250 6,5
5932 6,3/0,9 250 6,5

Tablica 3 — Ispravljačice

Grijanje Transformirani Ispravljena

V/A napon (V) struja ( m A )

AZ1 4 /1,1 2X500 60

2X300 100
AZ3 4 /1,7 2X500 120
AZ4 4 /2,3 2X500 120
2X400 150
AZ11 4 /1,1 2X400 90
2X300 120
AZ12 4 /2,3 2X500 120
2X300 200
AZ21 4 /l 2X400 90
2X300 130
AZ41 4 /0,72 2X500 60
2X300 70
AZ50 4 /3 2X500 250
AX 1 4 /2,4 2X400 275
2X500 125
A X 50 4 /3,75 2X500 275
EZ4 6,3/0,9 2X400 175
EZ40 6,3/0,6 2X350 90
EZ80 6,3/0,6 2X350 90
EZ81 6,3/1 2X350 150
EZ150 6,3/3 2X600 380
EYY13 6,3/2,5 2X500 250
EYY53 6,3/2,5 2X500 250
GZ31 5 /3 2X450 275
GZ32 5 /2 2X500 125

110
 Grijanje Transformirani Ispravljena
Oznaka y/A napon (V) struja (mA)

2x35Q 250

r 7 -, 5 /1 9 2X500 160
GZ34 ' 2X450 250
LG10 '2.6/2,6 2 X’ 850
L$ 2 12.6/0,6 2X800 200
RG12D300 >2.6/0,8 2X5 0 300
RGN2504 4 /2,5 2X500 300
RGN4004 4 /4 oO/nn 325
5AU4 5 3,75 2X400

^ I& 2X900 0
ST l2 2X450 225

l £.3 8
5
2^4 350
5V3 / ' t
r7o 5 /3 2X450 225
fvor 5 /3 2X450 225
5X c5 /o
5Y3G 2 ¿2X350
kjov
125
an 5 /2 2X350 125
?oi 5 4 /2 5 2X500 180
300
4^ /u4 2X350 _________--------
181
200

111
ZVUČNICI

Zvučnici su zadnja karika u lancu elektroakustične aparature koja

je do sada opisana. Kod njih je važan stepen iskorištenja, koji je u
principu mnogo veći kod zvučnika u zatvorenoj kutiji ili u kutiji s ma­
njim otvorom (»bas-refleks« kutija).

S I. 81 — Zvučnici, 1— 5 om a/6 W ; 2— 2,7 om a/IO W ; 3— 8 om a/15 W ;

4— 8 om a/30 W

112
 Snaga zvučnika je podatak koji kaže koliko se zvučnik može opte­
retiti bez opasnosti od razaranja. Poželjno je da se zvučnik priključuje
na pojačalo iste Ili, još bolje, manje snage (pojačalo 25 W, a zvučnik
30 — 50 W!).
Kutija ni u kom slučaju ne smije biti otvorena sa zadnje strane.
Za ugradnju dolaze u obzir snažni i visokokvalitetni zvučnici (Hi-Fi).
Zvučnici su različite omske otpornosti: 2, 4, 5, 8 i 16 oma, te se moraju
prilagoditi izlaznom transformatoru. U praksi često dolazi slučaj da se
na jedan izlazni trafo spaja više zvučnika. To se može izvoditi na razne
načine (serijsko, paralelno, kombinirano spajanje), no ukupna impe-
danca treba da odgovara impedanci pojačala.
Prilikom upotrebe više zvučnika važno je ispravno spojiti njihove
polove. Najlakše se to provjeri na taj način da se na priključnice spoji
uložak od džepne baterije. Tada trebaju membrane svih spojenih zvuč­
nika okrenuti u istu stranu (naprijed). Zamjenom priključnih žica na
pojedinom zvučniku ispravlja se loš spoj. Kod nekih tipova zvučnika
polovi su obilježeni, pa je olakšano njihovo međusobno spajanje.
Zvučnici imaju svoju određenu frekventnu karakteristiku. Bas zvuč­
nici uspješno prenašaju frekvencije od 30 ili 40 Hz pa naviše, dok se
efikasna reprodukcija visokotonaca kreće do 14000 ili 16000 Hz.
Zvučnici se mogu kupovati ugrađeni u zvučne kutije. Kod nekih ti­
pova pojačala zvučnici su ugrađeni u istu kutiju kao i samo pojačalo.
Najpriznatiji i najbolji svjetski proizvođač zvučnika je engleska
firma »Goodmans«. Kod nas kvalitetne zvučnike proizvode poduzeća
»Iskra«, »RIZ« i »Telekomunikacije«.
Poduzeće »Iskra« proizvodi i zvučne kutije na principu »bas-refleks«
tip EZ-0702 snage 25 W, s frekventnim opsegom oci 45 — 14000 Hz.

IZRADA ZVUČNIH KUTIJA TIPA »BAS-REFLEKS«

Na slici 84 prikazana je izrada kvalitetne kutije za zvučnike sa

četvrtastim zvučnim tunelom. Veličina kutije ovisi o dimenzijama zvuč­
nika. Za to će nam poslužiti tabela 4. Tu ćemo naći i podatke o dimen­
zijama otvora O na koji će naleći zvučnik (on može biti i elipsastog
oblika) i odstojanje E između otvora za tunel i otvora za zvučnik.
U tabeli 5 date su sve dimenzije koje se odnose na gradnju zvučne
kutije, dok se u tabeli 6 nalaze sve dimenzije za gradnju tunela i otvora
za njega.
Tunel se može graditi od šperploče debljine 5 mm. Njegovi dijelovi
se lijepe i međusobno učvršćuju zavrtnjima za drvo.

8 Instrumenti za VIS 113

 SI. 82 — Zvučne kutije Dvnacord tipovi »D 10« i »D 100«

S I. 83 — Zvučnici eng leske firm e »G oo dm an s«. Lijevo : 8 ili 16 om a/25 W,

0 300 m m , m ag net 16500 gn usa, desno : 8 om a/i00 W , 0 460 m m , m ag net
14000 gausa

114
 S I. 8 4 — K u tija za zv u č n ik e » b a s -re fle k s«

Kutija se izrađuje od panel-ploče debljine 15—25 mm, što zavisi

uglavnom o veličini same kutije. Stranice trebaju biti čvrsto vezane, da
bi se izbjegle neprijatne vibracije. Za najveće tipove zvučnih kutija pre­
poručljivo je da se uglovi na kojima se spajaju ploče pojačaju letvama.
Na najvećoj ploči nalazi se zvučnik, a ispod njega, na odstojanju jedna­
kom polumjeru zvučnika, nalazi se otvor tunela.
Unutrašnjost zvučne kutije treba postaviti staklenom vunom ili
debelom krojačkom vatom. Time se poboljšava amortizacija ploča zvučne
kutije, čime se još više poboljšava kvalitet reprodukcije. Sve ploče su
međusobno zaljepljene i učvršćene zavrtnjima za drvo. Izuzetak je zadnja
ploča koja se jednostavno učvršćuje bez Ijepljenja sa što više zavrtanja
za drvo. Za apsolutno zaptivanje upotrebljava se zaptivka izrađena od
gume ili 2 mm debelog polivinila. Samu zaptivku moramo izrezati od
jednog komada, tj. u vidu beskrajnog rama.
Sve ove komplikacije potrebne su radi eventualnog prilaza zvučniku
u svrhu popravka.
Ukoliko se radi o kutiji koja će imati više zvučnika, onda se prema
najvećem zvučniku odredi tip kutije. Manji zvučnici (eventualno visoko-
tonci) stavljaju se iznad glavnog zvučnika. Ako u kutiju treba staviti
razne filtre, prenosne kondenzatore, skretnice i si. onda ćemo i njih
dobro pričvrstiti da bi se izbjegle neželjene vibracije.

8* 115
KUTIJA ZA DVA ZVUČNIKA

Na slici 85 prikazani su svi detalji jedne varijante »bas-refleks«

kutije kod koje je otvor izrađen u obliku cijevi. Takav tip zvučne kutije
razvila je američka firma za izradu zvučnika »Jansen«.
Kutiju treba praviti od panelke 20 mm. Osnovna stvar za odličan
raci ove kutije je njeno apsolutno hermetičko zatvaranje. Stoga se sa­
stavljanje svih stranica međusobno mora vršiti zavrtnjima i Ijepljenjem
uz upotrebu letvica 20X20 mm u uglovima. Zadnja stranica se može
pričvrstiti na isti način kao i kod prije opisane kutije tipa »bas-refleks«.
Ugrađuju se domaći zvučnici ZP21 i ZP27. To su po svim kvali­
tetama Hi-Fi zvučnici. ZP27 je visokotonski dinamički zvučnik snage
2 W, vanjskog promjera 13 cm, predviđen za efikasnu reprodukciju u
oblasti od 800 — 14000 Hz. ZP21 je bas zvučnik snage 10 W, vanjskog
promjera 27 cm, a predviđen je za efikasnu reprodukciju od 40— 12000
Hz. Iz podataka se vidi da taj zvučnik i bez visokotonca može davati
kvalitetnu reprodukciju. No, dodavanjem zvučnika ZP27 opseg mu se
proširuje do 14 kHz.
Oba zvučnika imaju impedancu oci 4 oma. Serijskim spajanjem
dobiva se otpor od 8 oma. Odlično nam može koristiti za sva pojačala
izlazne snage do 15 W s tim da je impedanca sekundarne strane izlaznog

S I. 3 5 — K u tija za 2 zv u č n ik a

116
transformatora 8 oma. Kod impedance transformatora od 2 — 4 oma
zvučnici se spajaju paralelno.
Cijev se može praviti slojevitim namotavanjem prešpano i istovre­
menim Ijepljenjem i impregniranjem pomoću dobrog ljepila. Debljina
zidova djevi nije kritična s tim da ne bude tanja od 6 mm. Cijev
se može izraditi i od drveta obradom na strugu.
Unutrašnjost kutije oblaže se krojačkom vatom 2 cm debljine, koju
treba solidno zalijepiti. Moguće je oblaganje samo jedne bočne stranice
i dna. U tom slučaju bas zvučnik je dolje. Tkanina koja se stavlja preko
prednje ploče treba da je što rjeđa. Ovo je naročito važno u odnosu na
otvor cijevi. Dobro rješenje je da se ukrasnim platnom prekriju samo
zvučnici, a otvor ostavi nepokriven.
Izvode za zvučnike možemo načiniti pomoću univerzalnih stezaljki
ili na neki drugi način s time da obezbjedimo hermetičnost, tako da unu­
trašnjost kutije ima vezu sa vanjskom sredinom isključivo preko okrug­
log tunela. Naravno i zvučnici se moraju pažljivo (čitaj: hermetički)
pričvrstiti.

Tablica 4

Tip Promjer Tip zvučne kutije Promjer O Odstojanje

zvučnika zv. (cm) bez tunela sa tunelom (mm) E (mm)

Okrugli 17 I I 148 85
19 I I 170 95
21 III II 192 105
24 V IV 222 120
28 VIII VII 256 140
30 VIII VIII 278 150
Elipsasti 24X16 II I 230X 150 95
32X21 VIII VI 300X190 125

T o b lic a 5

Debljina Vanjske dimenzije Unutrašnja

'P.. zidova Širina A Dubina B Visina C zapremina
u t l i e (cm) (cm) (cm) (cm) (dm 3 )

I 1,5 43 27 70 60
II 2 48 30 78 80
III 2 52 32 84 103
IV 2 54 33 87 116
V 2 58 36 94 151
VI 2,5 63 39 102 187
VII 2,5 65 40 105 206
VIII 2,5 67 41 108 226

117
BUBNJEVI

I kod modernih vokalno-instrumentalnih sastava važnu ulogu ima

skupina udaraljki: baterija bubnjeva, činele i gong. To su najstariji
instrumenti koji sežu sve do nekulturnog doba primitivnog čovjeka.
Najstarije oblike bubnjeva nalazimo sačuvane kod primitivnih plemena
Afrike, Azije i Južne Amerike.
To su prvenstveno ritmički ili beat instrumenti (beat = udarac,
ritmički naglasak). Glavni i najveći je veliki bas bubanj. Sastoji se od
oboda u obliku cilindra na kojem je s jedne i druge strane napeta
teleća koža ili, u novije vrijeme, plastična membrana. Te opne drže
obruči koji su utvrđeni vijcima. Pomoću zatezača se koža može napeti
ili opustiti. Ako je membrana napetija zvuk je jasniji i prodorniji. Udara
se batom pomoću nožne pedale. Glava bata je presvučena pustom ili
kožom.
M ali bubanj ili doboš je vanjskim oblikom sličan velikom bubnju,
samo što je daleko manji. Membrana mu se nalazi s obje strane. Odoz­
do ima obično napetih nekoliko žica oci srebra ili bakra. Udara se s dvije
drvene palice — štapićima.
Koristi se 2 ili više tam-tam bubnjeva raznih dimenzija. O veličini
ovisi boja zvuka i visina tona pojedinog bubnja. Svaki bubanj je već
tvornički udešen na određeni ton.
Kontra-činele su načinjene od slitine bakra, kostira, olova i željeza.
Oblikom su slične na dva tanjura. Pomoću nožne pedale udaraju se me­
đusobno i proizvode prigušen metalan zvuk. Mogu se udarati (što se
često koristi) i drvenom palicom.
G ong je po obliku sličan čineli, a istočnjačkog je porijekla. Građen
je od plemenite kovinske smjese i daje prodoran zvuk koji dugo traje.
Udara se drvenim štapićem. Ako se želi zvuk prekinuti mora se rukom
dotaknuti ploča gonga.
Da mu se zvuk obogati često se preko gonga vješa metalni lančić.

119
 Amateri mogu izrađivati bubnjeve i drvene palice za udaranje, dok
se gong i činele u principu kupuju kao gotovi proizvodi.
Na slici 87 prikazana je izrada doboša. Cilindar se izrađuje od le-
sonita i šperploče. Obruči su od aluminijskog lima debljine 2 mm. Prije
savijanja treba im dati potreban profil. To se radi udaranjem metalnim
čekićem po pogodnoj podlozi i istovremeno savija u krug. Krajevi se
zakivaju. U obručima se buši 6 rupa 0 5 mm.
Membrana se kupuje gotova. Potrebne su dvije, a o njihovoj veličini
ovisi koliki će biti promjer cilindra i steznih obruča.
Štapići se izrađuju od suhog drveta najbolje na strugu za drvo, no
može i ručno.

S I. 86 — B ubn jevi »Trow a«

120
 S !. 8 7 — B u b a n j: d o b o š i š tap ić i

121
PRIBOR

Uz opisane elektronske uređaje dolazi razni pribor počev od čeličnih

žica za električne gitare, kablova i adaptera za njih, pa do raznih uređaja
na mehaničkom i elektronskom principu, kao što su nabujivači tona,

S I. 8 8 — A d a p te ri z a k a b !o v e (g o r e ) i k a b lo v i z a g ita r e

122
izobličavači, busteri, »vau-vau« zvučni efekti, vibrator, hali i si. Na si. 90
prikazani su razni uređaji njemačke tvornice »Schaller« u vidu nožnih
pedala. Pritiskom noge dobijaju se željeni efekti, kao što je promukao

SI. 89 — Nožne sklopke. T — treniolo efekat; R — hali efekat

S I.SI.
9090
—— Razni
R azn pribor
i p ribor firmfirme »Schaller«.
e »S challer«. 1—
1 — un univerzalna
iverzaln a nožn a nožna
pedala;pedala;
2 — izo 2
- —
bličavač
bličavač tontona;
a; 3 —3 bu
—ster;
buster;
4 — 4vibrator;
— vibrator; 5 — pedala
5 — pedala za »vau-vau«
za »vau-vau « efekat efekat

123
 SI. 91 — M ik s er S h u re , izg le d sp rije d a i s tra g a

S I. 92 — M ikser sh ure m o del M 68-2E

124
glas, vraćanje tonova odsviranih na gitari ili vibriranje akorda sa or­
gulja. Upravo ti uređaji daju elektronskoj muzici jednu sasvim novu
kvalitetu i izražajne mogućnosti, koje u zadnje vrijeme detaljno istražuju
i koriste mnogi VIS-ovi.
Opisat ćemo izradu nekoliko uređaja koji nam mogu dobro poslu­
žiti u praksi:

MIKSER

Često se javlja potreba da se na pojačalo sa samo jednim ulazom

priključi više izvora (el. gitare, orgulje, mikrofoni).
Netko taj problem rješava na taj način da na isti ulaz uz pomoć
improviziranih priključaka vezuje dva, pa i tri instrumenta. Ovakva veza
smanjuje mogućnosti pojedinih instrumenata i često dovodi i do uza­
jamnog smetanja.
Jeftino ali dovoljno elegantno rješenje je korištenje miksera (mje-
šač), koji može da posluži u razne svrhe. Na si. 91 i 92 prikazani su
mikseri firme »Shure«.
Na si. 93 prikazana je shema jednostavnog miksera za samogradnju.
Predviđena su 3 ulaza na koje se priključuju instrumenti, dok se zbir
svih signala vodi u pojačalo preko izlaza. Svaki ulaz omogućava neza­
visno reguliranje jačine u odnosu na druga dva, tj. ulazi ne utječu jedan
na drugoga.

125
 Sve električne veze se izvode lemljenjem električnom lemilicom.
Kutija se pravi od aluminijskog lima debljine 1 — 2 mm. Izbuše se
rupe, pričvrste priključci i potenciometri, a zatim se svi dijelovi tačno
spoje.

S I. 9 4 — M ik s e r

Izlaz miksera poveže se oklopljenim kablom na ulaz pojačala, a na

ostale priključke (1, 2 ili 3) spaja se gitara ili mikrofon. Jačina poje­
dinih ulaza regulira se potenciometrima od 0,5 M.
Na si. 94 prikazan je još jedan mikser, koji je predviden za cijevna
pojačala. Ukoliko ga želimo koristiti za pojačala sa tranzistorima vrijecl-
nost ugrađenih dijelova se mijenja te se koriste elektrolitski kondenzatori
od 50 mF, otpornici od 68 k, a potenciometri od 50 k. Shema ostaje ista.

PRETPOJAČALO

Da bismo gitaru mogli priključiti na običan koncertni radio-prijemnik

sa magnetofonskim ili gramofonskim ulazom potrebno je slabe impulse,
koje daje zvučnica, prethodno pojačati, kako bi reprodukcija bila zado­
voljavajuće glasnoće. Za to nam služi pretpojačalo, koje je uostalom i

S I. 95 i 96 — P retp ojačala

126
sastavni dio svakog pojačala. U njemu se vrši korekcija jačine i boje
signala, a uglavnom se sastoji od više stepena u kojima su ugrađene
elektronske cijevi ili tranzistori.
Na slici 95 je spoj jednostavnog jednostepenog tranzistorskog pret-
pojačala, koje se može ugraditi i u kućište gitare. Vrijeclnost ugrađenih
dijelova je naznačena na shemi. Kao izvor energije je baterija od 1,5 V.
Otpornici mogu biti snage i 0,1 W s tolerancijom 25%. Najbolje je upo­
trijebiti potenciometar s prekidačem, čime otpada upotreba posebnog pre­
kidača. Ugraditi se mogu razni tranzistori, npr. AC530, AC125, AC240,
AC126 i si.
Na slici 96 je shema dvostepenog pretpojačala u kojem su upotrijeb­
ljeni domaći tranzistori AF261 i AC540. Koristi se baterija od 4,5 V
i daje jače pretpojačanje. Moguće je priključenje i mikrofona preko pri-
lagodnog transformatora.

BEŽIČNI ADAPTER
Ovaj jednostavni uređaj omogućuje sviranje na gitari bez kabla, a
ipak reprodukciju na koncertnom radio-prijemniku. Dapače, moguća je
istovremena reprodukcija na više prijemnika. U principu bežični adapter
je mala radio-stanica čiji »program« hvataju radio-aparati na bliskom
rastojanju. Zato je najbolje naš predajnik podesiti na valnu dužinu oko
500 metara (72 navoja žice na feritnom jezgru).
Adapter se ugrađuje u kućište gitare ispod poklopca. Moguće je
ugraditi malu štap antenu u obliku žice, no upotrebom feritnog jezgra
to nije neophodno. Kvalitet i jačina reprodukcije mogu se mijenjati upo­
trebom pogodnog otpornika koji je u shemi naznačen 8 — 100 k.

S I. 97 — B ežičn i ad ap ter

127
ELEKTRONSKI VIBRATOR

Vibriranjem zvuka mogu se postići posebni efekti. Ta vibracija zvuka

gitare može se postići mehaničkim (ručni vibrator) ili električnim putem.
Vibrator s elektronskom cijevi je prikazan na shemi pojačala od 15 W
(si. 67). No vibrator se može izraditi i pomoću tranzistora prema slici
98. Ulaz mu se priključuje na »pick-up« ili pretpojačalo, a izlaz na ulaz
pojačala. Može se napajati sa 2 pljosnate baterije od po 4,5 V ili aku­
mulatorom od 12 V. U slučaju upotrebe akumulatora ugrađuje se otpor­
nik od 1 k za reduciranje napona. Trajno rješenje je izgradnja isprav­
ljača od 9 V, koji se priključuje na gradsku mrežu.
Frekvencija ovog vibratora se kreće od 4 — 16 Hz, a regulira se po-
tenciometrom od 3 k. Gruba regulacija se može izvesti mijenjanjem vri-
jeclnosti otpornika u granicama od 7 — 15 k. Također i vrijednost elek-
trolitskog kondenzatora 1 — 5 F treba odrediti eksperimentom, a ovisi
o upotrebijenim tranzistorima. Mogu se upotrijebiti po 2 komada: TG50,
TG52, 0070, OC71, AC125, AC530, AC540 ili neki slični. Otpornici mo­
gu biti minijaturne izvedbe snage 0,1 W, a tolerancija do 20%. Elektro­
liti moraju imati radni napon makar 12 V.

S I. 98 — V ib rator

128
RAZVODNA KUTIJA

Da bi se svi uređaji mogli priključiti na gradsku mrežu potrebno je

izgraditi razvodnu kutiju. Na slici 99 prikazana je jedna pogodna kutija,
koja omogućuje priključak sedam potrošača. Na slici 100 vidi se shema
koja je veoma jednostavna. Veličina kutije je 37X27X7 cm. Izrađena
je od daščica ili šperploče debljine 1 cm. Osigurač je smješten u unu-
trašnjost. Sklopka je predviđena za jača opterećenja, jer se u praksi
priključuju uređaji ukupne snage cio 1 kW. Preporučuje se ugradnja tzv.
»šuko« utičnica.

S I. 9 9 — R azv o d n a k u tija (k o n s tru k cija A . Iv an čić)

DRŽAČ ZA USNU HARMONIKU

U posljednje vrijeme dosta se upotrebljava kombinacija sviranja na

gitari i usnoj harmonici. Da bi se istovremeno moglo svirati na oba in­
strumenta može se napraviti veoma jednostavan držač od obične žice
0 3 mm. Sa tijelom harmonike spojen je sa 2 savijena kraja, koji se
uvlače u probušene rupe. Držač se može učvrstiti na vrat bilo ukrasnom
uzicom ili remenom. Približne mjere koje su navedene na slici 101 po­
godne su za usnu harmoniku tipa »Opera«.

? Instrumenti za VIS 129

130
c
a
£
N

a;
Oj

370
S I. 1 00 — R azv o d n a k u tija
 S I. 101 — D ržač za u sn u h arm oniku (»O pera«)

BUSTER

Buster se koristi kako bi se dobio kod gitare tvrdi ton koji »reži«.
Priključuje se između gitare i pojačala. Spoj je veoma jednostavan. Upo-
trebljena su 2 tranzistora OC45, a napon baterije iznosi 9 V. Konden­
zatori trebaju imati radni napon makar 12 V. Buster je smešten u me­
talnu kućicu koja je uzemljena, kako ne bi došlo do neugodnog brujanja
ili pištanja.
Uređaj se uključuje pritiskom noge na prekidač S. Kad se noga
podigne prekidač automatski pomoću opruge ostvaruje direktnu vezu
gitare s pojačalom (si. 102).

IZOBLIČ1VAČ TONA

Shema izobličivača tona je na si. 103. Taj uređaj produžuje zvučanje

tona gitare (hali efekat) a ujedno ga i izobliči. Tako možemo imitirati
razne druge instrumente kao npr. violinu, orgulje i si. IzoibIičivač se
priključuje između gitare i pojačala. Kabel gitare spoji se na ulaz izo-
biičivača, a izlaz se spaja na ulaz pojačala. Jednim potenciometrom se
regulira jačina a drugim oblik signala. Napon baterije je 9 V, a upo­
trijebljeni su tranzistori OC75. Izobličivač tona se ne isključuje za vrijeme
izvođenja jedne kompozicije, te stoga i nisu predviđeni prekidači. Jedino
se preporuča upotreba sklopke da se isključi baterija kad uređaj nije
u upotrebi.
 2x0C45

S I. 1 02

S I. 103

132
UGAĐANJE I ODRŽAVANJE INSTRUMENATA

UGAĐANJE INSTRUMENATA

Prije svake vježbe ili nastupa električne gitare treba tačno uštimati.
Ta delikatna operacija je nepotrebna za električne orgulje (ili harmo­
niku). Zato se i žice gitara ugađaju najbolje pomoću orgulja. Ugađanje
se može vršiti i pomoću ugađaljki u obliku zviždaljki. Moguće je imati
samo jednu ugađaljku, a zatim se žice međusobno uštimavaju nateza­
njem ili popuštanjem navijača.
Kod solo i ritam gitare:
1. najtanja žica je »e« (Ml),
2. žica »h« (TI),
3. žica »g« (SO),
4. žica »d« (RE),
5. žica »a« (LA),
6. najdeblja žica opet »e« (Ml).
Šesta žica daje ton »e«, dvije oktave niži nego prva žica. Međusob­
no se žice uštimavaju na 5. pragu (2. žica na 4. pragu).

SI. 104 — Nožni regulatori za električne gitare i orgulje

133
 Bas gitara ima deblje žice:
1. žica »g« (SO),
2. žica »d« (RE),
3. žica »a« (LA),
4. žica »e« (Ml).
Najlakše se ugodi na akorde ritam gitare.
Bubnjevi se također mogu ugoditi steznim navrtkama. Inače i oni
su tvornički ugođeni na određen ton. Mnogi možda nisu čuli da se bubnje­
vima može izvoditi melodija!?

ODRŽAVANJE INSTRUMENATA

Za koji minut počinjete. Možda je to najobičnija priredba, a možda

priredba od koje zavisi čitav niz povoljnih aranžmana, možda čak poziv
za snimanje ploče. I evo neprijatnog iznenađenja! Jedan od uređaja je
zatajio. I pored toga što ste lično ili zajedno s tehničarom grupe prije
toga i deset puta sve prekontrolirali ipak se događa. Što uraditi?
Najprije pregledati osigurače. Ako su u redu, a uređaj ipak ne do­
biva struju, pregledajte utikač. Gažen mnogo puta možda se izvukao kabl.
Prodrmajte prekidač nekoliko puta, jer kad mu opruga oslabi on može
zatajiti. Zadnje što još preostaje je da izmijenite cijev (elektronku) uko­
liko neka ne svijetli.
Ukoliko je uređaj i dalje nijem u pitanju je veći kvar, koji kasnije
treba da popravi stručno lice.
U praksi se dešavaju i drugi kvarovi: prekid u kablu kojim se pri­
ključuje gitara, prekid u vodu do zvučnika i si.
Evo nekoliko savjeta:
Za svoj instrument nosite bar 2 kabla. Svakako nastojte da svi imate
iste priključke, da se u nuždi možete priključiti na pojačalo kod druga.
U takvim slučajevima odlično služe mikseri i adapteri kablova.
Pozajmljenu gitaru ili mikrofon treba prije isprobati.
Pojačala treba postaviti tako da im se omogući dobro hlađenje. Sla­
bo odvođenje toplote mijenja režim rada uređaja i rapidno smanjuje nje­
gov radni vijek. Povišenje temperature deformira gumu na transporteri­
ma trake u eho uređajima. Zagrijana traka se rasteže zbog čega spada
ili se odljepljuje na sastavu. Veliki šum je siguran znak da je traka suha
i dotrajala i da je emulzija na njoj izgubila kvalitet.
Sobom uvijek treba nositi probnu sijalicu u obliku odvijača (pro-
bir-lampa). Tako se najlakšše može znati da li u nekoj priključnoj dozi

134
ima struje. Na isti način lako se utvrđuje da li neki uređaj elektrizira i
čuva od udara struje ili kratkog spoja.
Brigu o održavanju instrumenata treba da vode svi članovi grupe,
dok tehničar kontrolira i prema svojem znanju i mogućnostima otklanja
tekuće kvarove.

S I. 105 — E lektrična harm o nika firm e »G alanti«, tip »D u ovox« zajedno s po jačalo m

135
 Instrumente treba pohranjivati u suhoj prostoriji sobne temperature
(cca 18°C). Toplina, hladnoća i vlaga razorno djeluju na gitare, mi­
krofone, orgulje, pojačala i bubnjeve. I inače sa svim tim instrumentima
treba rukovati pažljivo i čuvati ih od udaraca, padova i drugih mehaničkih
oštećenja. Gitare donekle štiti futrola, koju svatko može sam načiniti od
ikaja i pogodne podstave.
Instrumenti se redovno pregledavaju, a poželjno je da se vodi i
njihov dnevnik. Česti kvarovi su na priključnim kablovima, te njih treba
( češće pregledavati, pa naravno i popravljati.
Pojačala i elektronske orgulje može da popravlja jedino tehničar i to
jkoliko je za to stručnjak. U protivnom veliki su izgledi da kvar neće
biti otklonjen, a šteta da se poveća. Tada je najbolje te skupe i kompli­
cirane uređaje slati u servisnu radionicu ili u krajnjem slučaju proiz­
vođaču.
Tehničar grupe treba da posjeduje otprilike slijedeći alat i materijal,
koji u principu uvijek nosi sa sobom:

A la t

1. lemilo 220 V, 60 W;
2. pinceta;
3. odvrtke raznih veličina (2,5 i 8 mm) — 3 kom.;
4. klješta šiljata;
5. džepna svetiljka;
6. džepni nožić;
7. zubarsko ogledalce;
8. četkica;
9. odvrtka sa probir-sijalicom (fazni ispitivač).

Materijal

1. tinol žica ili cink;

2. pasta za lemljenje;
3. izolirane žice;
4. oklopljen kabl;
5. džepna svjetiljka;
6. ljepilo »Oho«;
7. rezervni vijci za drvo i metal;

136
 S i. 106 — O vi m ladići vježb aju u vrtu n a instrum en tim a koje su uglavno m sam i
napravili

8. rezervni džekovi (priključnice, utičnice);

9. rezervni otpornici razni;
10. rezervni kondenzatori razni;
11. rezervne djevi;
12. rezervne diode;
13. rezervni tranzistori;
14. rezervni osigurači (ili tanka žica);
15. rezervne žice z? gitare (komplet).
Od instrumenata za kontrolu i popravke poželjan je makar univer­
zalni instrument npr. »Iskra« tip US6A.

137
LITERATURA

1. Đ. Kovačević: »Hi-Fi tehnika«, Tehnička knjiga — Beograd, 1960.

2. Časopis »Radioamater«, Beograd, 1949—1973.
3. Časopis »Tehničke novine«, Beograd, 1958—1973.
4. Časopis »Abc — tehnike«, Zagreb, 1959—1973.
5. Časopis »Elektrotehničar«, Zagreb, 1960—1973.
6. V. Mesaroš: »Radiotehnički priručnik«, Tehnička knjiga — Beograd, 1968.
7. A. Vedam: »Pojačivači i prijemnici«, Tehnička knjiga — Beograd, 1956.
8. I. R. Dragović: »Mikrofoni«, Tehnička knjiga — Beograd, 1966.
9. H. Kurtović: »Ozvučavanje«, Tehnička knjiga — Beograd, 1970.
10. V. Krstić: »Mala škola elektronike — tn sistem«, Tehnička knjiga —
Beograd, 1966.
11. A. Židan: »Elektronke i tranzistori«, Tehnička knjiga — Zagreb, 1965.
12. A. Zidan: »Priručnik za popravak radio-prijemnika«, Tehnička knjiga —
Zagreb, 1965.
13. Z. Vistrička: »Sheme spajanja u elektrotehnici«, Tehnička knjiga — Za­
greb, 1966.
14. B. Metzger: »Elektronika«, Školska knjiga —Zagreb, 1967.
15. K. Odak: »Poznavanje instrumenata«, Muzička naklada — Zagreb, 1956.
16. Z. Marković: »Muzički instrumenti«, Muzička naklada — Zagreb, 1959.
17. Magazin »Džuboks«, Beograd, 1965—1966.
18. »LISTINO UFFICIALE VALVOLE«, G. B. C., Italiana, 1968.

19. Publikacije i katalozi raznih domaćih i stranih proizvođača elektronskih

muzičkih instrumenata i uređaja.

138
SADRŽAJ

PREDGOVOR........................................................................................................................... 5

ELEKTRIČNE GITARE............................................................................................................ 7
Ritam gitara .................................................................................................................... 8
Puna gitara »APY«......................................................................................................... 24
Gitara za pratnju »Spectrum«................................. ..... ............................................... 29
Ritam gitara »Acord«..................................................................................................... 30
Gitara za soliranje.......................................................................................................... 33
Solo gitara »Florida«...................................................................................................... 35
Gitara »Gloria« ............................................................................................................... 37
Bas gitara »Egmona«.................................................................................................... 39
Gitara »Beatle bass« .................................................................................................... 41

MIKROFONI ........................................................................................................... 44

ELEKTRIČNE ORGULJE.....................................................................'.................................. 50
Orgulje »Picolo«.............................................................................................................. 53
Orgulje »Mini« ........... .................................................................................................... 55

POJAČALA ............................................................................................................................... 58
Pojačala domaće proizvodnje...................................................................................... 63
Uputstva za gradnju pojačala snage 3—5 W............................................................. 66
Gradnja pojačala 10—30 W.......................................................................................... 71
Gradnja pojačala 45—200 W........................................................................................ 79
Gradnja pojačala od 50 W za cjelokupni VIS............................................................ 81
Pojačalo 3 W .................................................................................................................. 90
Pojačalo 4 W .................................................................................................................. 90
Pojačalo 5W ................................................................................................................... 91
Pojačalo 5W ................................................................................................................... 91
Pojačalo 10 W ................................................................................................................ 92
Pojačalo 10 W ................................................................................................................ 93
Pojačalo 12 W ................................................................................................................ 93
 Pojačalo 15 W ................................................................................................................ 94
Pojačalo 25 W ................................................................................................................ 95
Pojačalo 30 W ................................................................................................................ 96
Pojačalo 45 W ................................................................................................................ 97
Hi-Fi pojačalo za bas gitaru......................................................................................... 98
Pojačalo 60 W ................................................................................................................ 99
Pojačalo 200 W ............................................................................................................. 101
Pojačalo 50 W ............................................................................................................... 102
Pojačalo 100 W ............................................................................................................. 103
Pojačalo 50 W za cjelokupni VIS................................................................................ 105

ZVUČNICI ................................................................................................................................. 112

Izraela zvučnih kutija tipa »Bas-refleks«................................................................... 113
Kutija za dva zvučnika.................................................................................................. 116

BUBNJEVI ............................................................................................................................... 119

PRIBOR...................................................................................................................................... 122
Mikser .............................................................................................................................. 125
Pretpojačalo ................................................................................................................... 126
Bežični adapter .............................................................................................................. 127
Elektronski vibrator........................................................................................................ 128
Razvodna kutija ............................................................................................................. 129
Držač za usnu harmoniku............................................................................................. 129
Buster .............................................................................................................................. 131
Izobličivao tona ............................................................................................................. 131

UGAĐANJE I ODRŽAVANJE INSTRUMENATA................................................................. 133

Ugađanje instrumenata................................................................................................. 133
Održavanje instrumenata ............................................................................................. 134