Sjeverna Koreja

Demokratska Narodna Republika Koreja (ili uobičajeno Sjeverna Koreja) pretežno je planinska
zemlja u kojoj nizine zauzimaju tek oko petine ukupne površine. U osnovi se izdvajaju tri glavne
cjeline. Najveći dio zemlje zauzima složeni planinski sustav koji čini okosnicu Korejskoga poluotoka,
a sastoji se od nekoliko cjelina. Na sjeveroistoku se prostire visočje Kaema, prosječne visine malo
iznad 1000 metara, s kojeg se, na kineskojgranici, uzdiže Paektu-san/Baekdusan (2744 m), najviši
vrh zemlje i cijeloga Korejskoga poluotoka. To je ugasli vulkan u čijem je krateru nastalo jezero.
Prema jugu, središnjim dijelom zemlje pruža se gorje Nangnim koje u Sjevernoj Koreji oblikuje
glavnu razvodnicu Žutog i Japanskog (ili Istočnog) mora. Od njega se prema jugozapadu pružaju
gorja Kangnam, južno od granice s Kinom i još južnije, paralelno s prethodnim, Myohyang. Prema
jugu nastavljaju se gorja Onjin i Myorak. Od središnjega gorja prema sjeveroistoku pruža se gorje
Hamgyong koje doseže visinu od 2541 metara (vrh Kwanmo), s istočne strane obrubljuje visočje
Kaema i strmo se spušta priobalnoj nizini uz Japansko more. Na krajnjem jugoistoku su ogranci
gorja Taebaek koje se najvećim dijelom nalazi u Južnoj Koreji.
Nizinska područja zauzimaju maleni dio površine, ali su demografska i ekonomska žarišta zemlje.
Na zapadu su uske i plodne doline koje se protežu između gorskih hrptova i spajaju u priobalnoj
nizini uz Žuto more. Niske brežuljkaste zone dijele je u više prostranih ravničarskih područja. Obala
je razvedena s mnogobrojnim zaljevima i otocima. Treća cjelina je nizinsko područje uz Japansko
more koje je znatno uže, a brežuljkastim područjima još izrazitije razdijeljeno na više manjih nizina.
Istočna obala slabije je razvedena, ima samo nekoliko većih zaljeva.
Iako se nalazi između dvaju mora, u klimi Koreje snažno se osjećaju kontinentalni utjecaji. Oni su
najuočljiviji kroz velike godišnje temperaturne amplitude koje gotovo posvuda premašuju 30 °C.
Ključni utjecaj na klimu imaju monsunska strujanja. Ljeta su, zbog ljetnog monsuna koji puše s juga i
jugoistoka, topla i vlažna. Srednje srpanjske temperaturom većinom su između 20 °C (u planinskom
području) i 27 °C (u južnijim nizinskim područjima).
Zimski monsun, koji puše sa sjevera i sjeverozapada donosi većinom suho i vrlo hladno vrijeme.
Ipak, zbog prelaska preko Žutog mora, gdje upije nešto vlage, južnim planinskim područjima može
donijeti i obilne snježne padaline. Siječanjske temperature su između -6 °C na jugu i -22 °C u
planinskoj unutrašnjosti na sjeveru. Bezmrazno razdoblje ovdje traje samo 4 mjeseca. Zbog
planinskih lanaca koji je štite od prodora zimskog monsuna te zbog tople Korejske morske struje,
istočna obala zimi je za nekoliko stupnjeva toplija od zapadne.
Najveći dio zemlje prima oko 1000 mm padalina, no sjeverna visočja, do kojih dopire oslabljeni ljetni
monsun, primaju oko 600 mm, dok povoljno eksponirane padine planina u središnjem dijelu zemlje
imaju oko 1500 mm. Povezano sa smjenom monsuna, padaline su tijekom godine raspoređene
neravnomjerno, većina ih padne u toplom dijelu godine, najviše od lipnja do kolovoza, kada su
moguće i poplave.
Planinska unutrašnjost zemlje, posebice u sjevernom dijelu, pokrivena je crnogoričnim šumama u
kojima prevladavaju jela, smreka i bor. Prirodnu vegetaciju zapadnog priobalja činile su miješane i
listopadne šume (hrast, lipa, bukva, javor), ali zbog intenzivna krčenja radi dobivanja obradivih
površina danas su svedene na nepovezane male površine, većinom u brdskim područjima. U
vlažnijim i poplavnim zonama uz rijeke javljaju se vrbe i ritska vegetacija. Šumske površine
zauzimaju oko 2/3 površine, ali brza deforestacija dovodi do različitih ekoloških problema (erozija,
nestanak staništa za neke životinje).
Gotovo sve velike korejske rijeke izviru u središnjem planinskom području i teku na zapad, prema
Žutome moru. Jedina velika rijeka koja teče prema Japanskom moru je Tuman’gang (Duman-gang),
s 521 km treća korejska rijeka. Izvire u planinskom području na sjeveru zemlje, većim dijelom teče
kroz uske planinske doline i čini ist. dio granice s Kinom i granicu s Rusijom.
Najdulja korejska rijeka je Amnok (poznatija pod kineskim nazivom Yalu Jiang), duga oko 790 km.
Izvire iz jezera Ch’on u gorju Paektu/Baekdu, teče na jugozapad i ulijeva se u Korejski zaljev (Žuto
more), a čini najveći dio granice Kine i Sjeverne Koreje. Važna je za iskorištavanje hidroenergije,
kako za Koreju, tako i za kinesku Mandžuriju. U središnjem toku izgrađena je brana čime je stvoreno
usko, ali dugačko umjetno jezero površine 345 km2. U gornjem toku rijeka je vrlo brza, a u donjem
spora, sa snažnom sedimentacijom koja sve više otežava plovidbu. Ostale veće rijeke slijeva Žutog
mora su: Ch’ongch’on, Taedong/Daedong, Chaeryong i Yesong.