FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

Seminaski rad iz predmeta Novinarska stilistika

Tema: “Jezičko-stilistika sredstava u novinarstvu”

Profesorica: Enita Kapo Student: Bajram Osmanovic, 4868/ž

Sarajevo, januar 2018.

UVOD:
Stilistika je, najpopularnije rečeno, naučna disciplina u jezičnom stilu. Njen osnovni cilj je da
iznađe najbolje riječi u najboljem poretku za određenu vrstu komunikacije.Nauka o stilu
posmatra jezičke pojave s funkcionalne i sa izražajne strane, dok gramatika proučava iste pojave
sa stanovišta jezičke norme bez obzira na njihov odnos prema mogućnoj primjeni i steoenu
izražajnosti. Stilistika, dakle istražuje, opisuje i vrednuje jezične iskaze. Ona na svoj način
proučava odnose između pojedinca i društva, i to u okviru upotrebe jezika.

Termin “stilistika” pojavio se sredinom prošlog vijeka, ali i do danas nije dobio jedinstvenu
definciju, opšteprihvativo tumečenje iako je bilo mnogo teorijskih radova i praktičnih
istraživanja. Riječ je o velikoj složenosti predmeta kojim se stilistika bavi i o različitim
pogledima na jezik, odnosno na njegovu upotrebu u raznim oblastima i raznim periodima. Ipak,
ostvareno je dosta zajedničkog u razmatranju pitanja stila bez obzira na stručne profile teoretičara
i istraživaća.

“Jezik izražava, stil pojačava izražajnost “, drugim riječima stil je način korištenja jezičkih
sredstava na optimalan način u određenoj vrsti kazivanja i s određenom svrhom. U jezičkom
izražavanju imamo samo osnovnu informaciju a u stilskom izražavanju –istu osnovnu
informaciju pridruženu mnogim dopunskim informacijama u najširem smislu riječi.
 Jezička moda u novinarstvu:

Jezička moda je društvena pojava, kao i druga moda. Ona se ogleda u širokoj i čestoj upotrebi
određenog broja riječi i izraza u jednom vremenskom periodu. Modne riječi dolaze iz grupa koje
imaju prestiž u društvu.

Kada se jedan modni iskaz pojavi, recimo u referatu istaknutog funkcioner, onda se on brzo
prihvata i širi te kroz izvjesno vrijeme postaje svakodnevan u jeziku širokog kruga korisnika:
novinara, opštinskih funcionera, aktivista itd. U početku takav iskaz ima svojevrsnu draž,
predstavlja novinu, korisnik-kao da ga upotrijebi ima utisak da prati savremene tokove i da se
identifikuje sa ljudima koji vode glavnu riječ ali se on kasnije istroši od pretjerane upotrebe ,
izgubi draž novine i svježine pa i osnovnu smisao da se pretvara u element rutinskog stila, u
šablon. Modni iskaz počinje da djeluje banalno, odbojno i već podsjeća da je sve manje
orginalnosti. Novinari su ti koji su opsjednuti modnom riječju i gube sve više sposobnost da
upotrijebe neke druge sinonime.

Primjeri(naslovi iz štampe) : “Pet akcija sindikata”, “Akcija najšireg društvenog značaja”,

“Bogata aktivnost mladih”, “Nova aktivnost u zemljinoj kori”, “Široka akcija štednje”

Sa ovakvim i sličnim primjerima se susrećemo veoma često. Ukoliko pod “akcijom”

podrazumjevamo pojačanu djelatnost u nekoj oblasti rada, onda je nepotrebno da je
intenziviramo, odnosno da je pojačavamo i činimo jačom i sl. Ova opaska mogla bi se ticati i
izraza “dinamizirati akciju”, koji takođe nije rijedak u novinarstvu.

Treba primjetiti da ovakve modne iskaze slušamo preko radija i televizije. Korisnik informacija
posljednjih godina može postaviti sebi pitanje šta upravo znače ove riječi koje mu se
svakodnevno i godinama upućuju: akcija, aktivnost, aktivist, aktivan itd.

Pod semantičkom satijacijom podrazumjevamo potpuno ili djelimično gubljenje značenja jedne
riječi kada se ona pretjerano ponavlja u usmenim ili pismenim porukama. Pri pretjeranoj uptrebi
jedne riječi za različitu predmetnost pojavljuje se netipično semantičko polje, tj. Korisnik biva
prinuđen da pod istu oznaku stavi dvije različite predmetnosti koje bi on po svom shvatanju, i
političkoj orijentaciji nazivao različitim imenima u takvim slučajevima asocijativne veze se
pomjeraju i stvara se smisaona konfuzija.

Imamo primjer iz politike gdje se na prvoj strani riječ “aktivnost” nalazi u sljedećem kontekstu
podnaslova “POLITIKA AKTIVNOST U CIJELOJ ZEMLJI U ZNAKU TITOVIH JUBILEJA I
OBILJEŽAVANJA GODIŠNJICE NAŠE REVOLUCIJE”. Po svim semiotičkim elementima
riječ aktivnost ispunjena je našim vrijednostima.
 Stil naslova:

Naslov i najave su vrlo važni elementi javne poruke. Naslov vodi korisnika poruke u
informaciju, to je pravi utisak, maksimalno sažeta informacija, zagonetka ili izazov, naslov je
ponekad simbolika, slikovita informacija. Dobar naslov djeluje odjednom na oko, um i srce. Ovaj
važan podoblik novinarskog izražavanja zbog svojeviše struke i složene funkcije zahtjeva
posebno jezičko-stilisku obradu, to jeste i preko naslova se može uočiti stil novinara, odnosno stil
određenog glasila. Naslov je prva informacija s kojom se susreće čitalac kada uzme list u ruke.
On predstavlja svojevrstan poziv za ulazak u sadržaj, u tekst koji ispod njega slijedi. Od poimanja
naslova do djelovanja naslova na čitaoca zavisi u mnogome da li će on pročitati čitav tekst ili će
odustati. Naslov je kratak prikaz sadržaja pogotovo ako je pridružen dobro sročenim naslovima i
podnaslovom. Katkad je naslov pravi mamac za korisnika. Upravo stoga treba voditi računa o
stilu naslova, o izboru riječi za naslov i o njihovom povezivanju. Mogućnosti da se preko naslova
budi interes za čitanje su neograničene, ali su interesante isto toliko. Jednom riječju naslove treba
stvarati smišljeno, orginalno, zanimljivo, duhovito i atraktivno, a u zavisnosti od teksta, od opšte
fizionomije stranice te od opšteg stila određenog glasila. Sličnu funkciju na radiju ima zvučna
špica, najava, konferansa.

Kolika je važnost naslova s jedne strane tolika je nemarnost autora prema naslovu. Taj element se
često podcjenjuje od strane novinara il se ostavlja uredniku da on to riješi i u takvim slučajevima
se stvaraju promašaji.

“Dve oštrice poreskog aršina”

“Akcija na berbi”

“Pokušan atentat na Amina”

Na naslov se gleda često formalistički, kao da je najlakša stvar u stvaranju javne poruke. Iz
takvog odnosa rađaju se šablonski naslovi, odnosno poruke u kojima se neke riječi i izrazi vrlo
često ponavljaju.
ZAKLJUČAK:
Stil u velikoj mjeri zavisi i od toga da li je komunikator upućuje uamenu ili pisanu poruku.
Usmeno komuniciranje dozvoljava slobodniji izbor jezičkih. Uz to, sporazumjevanje pomaže
dosta mimika i gestika. Pisana riječ se nesvjesno oslanja na obrasce iz raznih oblasti, a uz to
strogo vodi računa o jezičkoj normi i o svojevrsnoj logici izlaganja.

Modne riječi brzo se istroše i pretvore se u šablon, kliše i kalup. Što se češće i šire koriste, njihov
smisao je slabiji. Tako novinar mora smjelije da napušta sigurnu stazu jezičkog izražavanja i da
traži novi i svjež izraz za svoju poruku.

Stil naslovne cjeline treba se prilagođavati žanru, konkretnom tekstu, svrsi napisa, stilu koji se
njeguje određenim novinama a kod beletrizovanih vrsta dolazi do izražaja i lični stil novinara,
odnosno njegova kreativnost.
LITERATURA:

Mladenov, M : Novinarska stilistika , Beograd, 1980.