KAKO JE ZAGREB DOBIO IME Kada bi zagrebacko tlo progovorilo Seynali bismo zasigurno sve 0 onim davnim vremenima o kojima ta- Niko malo znamo. Culi bismo kako je to bilo kad su diviji Tatari harali Neradom, i kako su se vodile bitke izmedu dva grada Zagreba — Gra- deca i Kaptola, i kako je to bilo kad su Turci pustoéili Remete, danas- je zagrebacko predgrade. Pri¢alo bi nam zagrebatko tlo kako se u ednjem vijeku uspjela kadikad uvudi u grad kuga, te je lutala ulica- Ma izmedu gradskih zidina i morila i staro i mlado. Culi bismo i 0 to- yr taj kamen i ta zemlja —sta vragom, tako vele, i od epela pravile tuéu, samo da napakoste ljudskom am tome moglo pripovijedati zagrebacko tlo, pa jo’ smu drugome. A znalo bi nam odgovoriti i na onaj upit n ji ne znaju odgovoriti ni najveci uéenjaci: kako je Zagreb dobi Povjesniéari, jezikoslovci i drugi znanstvenici iznijeli su brojna miljenja o tome. Neka od njih danaénji su uéenjaci posve odbac tako, primjerice, misljenje da je Zagreb prozvan tim imenom po voj skovodi koji se zvao Zaberg. Bio je on voda plemena Kutrigura prije kojih tisuéu i petsto godina, pa je moZda u to vrijeme i pro’ao pod- ruéjem danasnjega Zagreba. Ali to je misljenje, kao i neka druga, po- sve bez osnova. Danas se gotovo svi slazu da je Zagreb prozvan Za- grebom ili zato Sto je bio za grabom, Sto ée reci za opkopom, odnos- no nasipom; ili zato Sto je bio za bregom, sto u starom hrvatskom je- ziku nije znadilo brijeg, nego obalu; ili pak zato Sto je bio za grebom, Sto ée re¢i za nekim grobom, odnosno grobljem. Sva ta tri stanovista imaju smisla: graba, odnosno opkop ili nasip, mogao je Stititi grad i n0toka MedveSéaka. I breg ili obala i obala Save, koja je nekoé tekla mnogo blize Gornjer zo danas.|[Na danasnjem Cyjetnom trgu pronaden je u velikoj dubini, prilikom neke gradnje; ostatak prastaroga drvenog éamca. Ako je tu bila obala, breg, onda se Zagreb zvao Zabreg, kako i danas esto vele djeca No kasnije se to promijenilo u Zagreb. I napokon, ako je to bio grad za grebom, ka- ko i sada u mnogim nasim krajevima zovu grob, onda se to groblje nalazilo negdje ispod Kaptola i Gradeca, no mi danas za nj ne zna- mo. Znamo za staro rimsko groblje koje je pronadeno u Dréicevoj ulici, A prvi stanovnici Zagreba sigurno su naisli ina druga groblja starih Ilira i Rimljana, koji su tu Zivjeli prije njih. od neprijatelja i od nabujala mogla je biti obala toga potok adu i Kaptolu nBfridala ai ja Karpata una ' adala djeca, umirali starci, mugkarci su ili u | toke, Zene tkale odjeéu i skrbile se za nejaéad. Sav | iv 9 onako kako bi tekao da i nisu bili na putu. Negdje oko obala ‘a pocese se naseljavati. Plemenski su knezovi odredivali tko ée e ostati, a tko ¢e podi dalje, prema moru, 0 kojemu im dojavise hodnice. Vise je velikih plemena pre’lo Savu da se naseli u bo- skim ravnicama i planinama, i jos dalje na jugu, a ostali krenuse _ danasnjom Slavonijom. Dugo su putovali pustom, nenaseljenom zemljom, kroz guste Su- me i Sikare, kroz pustare, nailazeéi tu i tamo na zapustene stare rim- ske ceste, koje je ve¢ razarao korov. Ona silna vojska, koju vee spo- menusmo, kretala se pred njima da ih za&titi od moguéega napadaja kakva nepoznata neprijatelja. I da im priskrbi vode i hrane. A zaista je trebalo mnogo i Ziveza i pila da se nahrani i napoji toliko ljudstvo i tolika stoka. [esto su se na svom dugom putovanju oskudno hranili, éesto su Zedali, ali ovdje, u tim pustopolj danju palila s neba, a nocu sijevala iz ugrijana tla, osjeti8e pogibelj- nu Zed} Nalazili su samo presahla vrela, rasusen glib u potoénim ko- ritima’ raspucanu Zednu zemlju. Sahnulo je bilje, susilo se liSée na njemu, a trava se pretvarala u suhu, sivu sparusinu. Narod je zastao u dubokim Sumama da se kako-tako zaStiti od jare. I molio je bogo- ve, a osobito Dazboga da im podari dazd, dugotrajnu kisu nakon ko- je ce Siknuti bistri izvori. Prinosili su zrtve paljenice bogu Dazbogu i slugali Sum vode u svom snu. I sanjali su kisna, olujna nebesa, ali nad njima su u sparnim noéima treperile bezbrojne zvijezde. nama, usred suéna ljeta, dok je jara 81) "