Professional Documents
Culture Documents
OKOLIŠTE
OKOLIŠTE
Lokalitet je otkriven 1966. godine, a iste godine je Alojz Benac izvršio manja
arheološka istraživanja (k.č. 120.). On je ustanovio da se radi o arheološki bogatom i dobro
očuvanom naselju, s ostacima kakanjske i butmirske kulture. Nakon ovog iskopavanja u dva
navrata izvršena su zaštitna iskopavanja 1983. i 1986. u organizaciji Gradskog muzeja Visoko
(k.č. 132. i 140.).
Okolište je najveće tel naselje u visočkoj kotlini, a oko njega su se razvila još četiri
satelit naselja. Okolišete ima površinu 7,5 hektara i debljinu slojeva oko 3 metra. Istraživanja
na nekoliko butmirskih nalazišta kao što su Obre, Donje Moštre, Zagrebnice i Butmir su
pokazala da je Okolište daleko najveće nalazište u Visočkoj dolini, kao i u cijeloj grupi
Butmir. Okolište je također jedno od najvećih tel naselja u jugoistočnoj Evropi. Ostala
butmirska nalazišta koja ne prelaze veličinu 3,5 hektara. Ove razlike u veličini izgleda
ukazuju na hijerarhijski sistem naselja u visočkoj dolini u kasnom neolitiku i vjerovatno
upućuju na razvoj prema složenijem društvu.
U sjeverozapadnom dijelu nalazišta je ovaj tel podijeljen na dvije trake, što upućuje na
značajne promjene u veličini naselja tokom vremena. Unutar granica naselja su brojne kuće
orjentisane u pravcu sjeveroistok – jugozapad, poredane u linije. Izgleda da su
najkoncentrisanije u sjeveroistočnom dijelu, dok se na jugu i zapadu nalaze samo izolovane
kuće ili manje grupe njih.
Do kraja 2007. godine je otkopano osam područja veličine 1260 m2, smještenih unutar
granica naselja kao i u području utvrde (tela). Odabir područja za iskopavanje je vršen na
osnovu geomagnetskih ispitivanja. Međutim, iskopavanja omogućavaju precizniju
interpretaciju geomagnetskog plana. Izbor područja za istraživanje je isprva bio baziran na
pretpostavci da geomagnetski plan pokazuje istovremene karakteristike. Dakle, činilo se
mogućim uporediti jasno podijeljena domaćinstva u odnosu na socijalnu diferencijaciju i
specijalizaciju u zanatima. Zato što su tipološki razvoj materijalne kulture i apsolutna
hronologija neolitika Centralne Bosne već poznati, dok su sistemski otkopana naselja još
uvijek relativno rijetka u jugoistočnoj Evropi, iskopavanju velikih područja u Okolištu je dat
prioritet.
Dvije kuće većih dimenzija otkrivene su u toku sondiranja 2002. godine i vjerojatno
pripadaju starijem horizontu butmirske kulture, dok kuće manjih dimenzija, slabije vidljive na
geomagnetskim snimcima, pripadaju mlađem naseobinskom horizontu. Ove manje kuće imaju
dužinu od 7 do 9 m, a širinu od 3,5 do 4 m. Orijentacija im je sjeverozapada – jugoistok. Na
snimljenoj površini vidljivo je deset takvih objekata, koji ne pokazuju jasnu podjelu
unutrašnjeg prostora.
U toku kampanje 2004. godine, vršena su sondažna istraživanja na k.č. 142 i 143, s
namjerom da se obuhvati čitav sistem zaštitnih jaraka i to baš na mjestu gdje se oni
presijecaju. To je sjeverno granično područje neolitskog naselja gdje je mogao biti i glavni
ulaz. Iskopavanjem su otkrivena tri reda rovova i palisada koji su veoma dobro štitili naselje,
a dodatnom akcijom geomagnetske prospekcije na zapadnoj periferiji naselja otkrivena su još
dva zaštitna jarka.
Na k.č. 140 obavljena su sondažna istraživanja na većoj površini (20 x 16 m), na dijelu
naselja gdje su bile vidljive strukture većih dimenzija i dosta pravilnog oblika. Tada su
otkrivene tri kuće koje su gorjele i jedna kuća koja nije gorjela. Izgoreni crveni crijep sa
tragovima kolaca nađen in situ u okomitom položaju predstavlja dijelove srušenih zidova, čiji
se smjer pružanja mogao jasno odrediti. U toku tri kampanje iskopavanja, otkriveno je ukupno
7 nadzemnih kuća. Kuće u prvoj kampanji slabije su očuvane, kuća pored zaštitnih rovova
gotovo da je uništena, a za skupinu kuća na lokaciji k.č. 140 može se reći da su veoma dobro
očuvane. Izvan srušenih zidova naseobinskih objekata ustanovljene su ravne planirane
površine ispunjene kamenjem, riječnim oblucima, životinjskim kostima i usitnjenim
fragmentima keramike. Očito se ovdje radi o horizontima nekadašnjih ulica unutar naselja.
Unutar nekoliko kuća otkrivene su kalotaste peći, mada su otvorena ognjišta češća unutar i
van nastambi. Veće kupaste peći nađene su prislonjene uz neke objekte. Pored većeg broja
ognjišta, van nastambi otkriven je i veći broj radionica, odnosno žrvnjišta i radionice za izradu
kamenog alata, te velik broj različitih jama.
Od pokretnog arheološkog materijala najbrojnija je keramika. Keramičke posude su
uglavnom fragmentirane, mada je nađeno i nekoliko cijelih sudova manjih dimenzija i više
komada koji imaju sve elemente za rekonstrukciju. Statistička obrada ovog materijala
pokazuje kontinuiranu smjenu ornamenata od gotovo isključivo plastičnih motiva, preko
plastično – geometrijskih do plastično – geometrijsko – spiraloidnih motiva. Po sadržaju
ukrasa i oblicima posuda ovaj materijal pripada fazi Butmir II i mlađoj fazi Butmir III (Hvar –
Lisičići), odnosno u apsolutno hronološkom smislu datira se u 4800. i 4700. godinu prije nove
ere.
Sistem utvrda
Sistem utvrda naselja je iskopan na tri područja u sjevernom dijelu, kao i u jednom
području na istočnoj padini meandra rijeke Bosne (nalazišta 2, 5, 6 i 7). Sudeći po rezultatima
iz područja 2 izgleda da su barem dva jarka postojala istovremeno, 3,5 m i 4,5 m dugačka i
oko 1,3 m duboka. S unutrašnje strane utvrde su pronađeni bedemi i ograda od kolja.
Dakle, sistem utvrda je korišten u relativno kratkom periodu i napušten je puno prije
kraja nastambe oko 4500. p.n.e. S tipološkog gledišta grnčarija iz različitih faza utvrđivanja u
Okolištu predstavlja kasni materijal od kulture Kakanj do Butmir II. Međutim Butmir II
materijal je isključivo povezan sa fazom u kojoj su postepeno popunjavani jarci. Za vrijeme
radova 2006. godine je otkopano područje 5, koje je smješteno malo zapadnije, gdje se dva
niza utvrde ukrštaju. Jedno od najvažnijih otkrića sa ovog nalazišta je činjenica da je eksterni
niz definitivno stariji od unutrašnjeg. Dakle može se zaključiti da je oko 5000. p.n.e. u svojoj
ranoj fazi naselje smanjeno sa 7,5 na otprilike 5,6 ha.
VUČEDOLSKA KULTURA
Ova kultura rasprostirala se u južnoj Slovačkoj, Donjoj Austriji, Mađarskoj ravnici
(Alfold), Vojvodini. Šumadiji, Bosni i Hrvatskoj.
Najznačajnija nalazišta:
Hrvatska – Vučedol (Gradac, Vinograd Streim, Kukuruzište Streim) i Barišić kod Vukovara,
Lovas i Sotin kod Iloka, Samatovci kod Bizovaca, Otok kod Županje, Tržnica, Nama, Vođinci
i Borinci - Jarmina kod Vinkovaca, Gornja Bebrina kod Slavonskog Broda, Mitrovac kod
Kutjeva, Erdut.
Bosna – Zecovi kod Prijedora, Foritica i Debelo brdo kod Sarajeva, Hrustovača i Dabar
pećina kod Sanskog Mosta, Varvara kod Prozor – Rame, Zelena pećina u Blagaju, Alihodže u
dolini Bile i Crkvina kod Turbeta – oba lokaliteta kod Travnika, Bosanska Kostajnica, Gradac
kod Kreševa, Gradac u Kotorcu kod Ilidže, Gradac u Lepenici kod Fojnice,