mr. sc.

Goran Ćurić, viši asistent Ekonomski fakultet Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar

REFFORMA PENZIONOG SISTEMA U BIH SA NAGLASKOM NA ZNAČAJ

DOBROVOLJNIH PENZIONIH FONDOVA I NJIHOVU ULOGU INSTITUCIONALNIH
INVESTITORA

Sažetak Kada je riječ o potrebnoj reformi domaćeg penzionog sistema, ona se i pored identičnih
problema penzionera sa obje strane entitetskih linija ne provodi usaglašeno, ni sa aspekta vremena
niti institucionalnog djelovanja. Iako su neki zakoni u jednom entitetu već godinama na snazi, u
reformu se još nije ušlo, dok u drugom entitetu nije predložen ni nacrt zakona kojim bi se u nekoj
bližoj budućnosti mogla regulirati ova za domaći finansijski sistem, domaće penzionere i
bosanskohercegovački put ka članstvu u EU, neizostavna i značajna reforma.Penziona reforma
koja se očekuje u narednom periodu, može dovesti do značajnih promjena u domaćem
finansijskom sektoru budući da bi osnivanje dobrovoljnih penzionih fondova kao novih
institucionalnih investitora imalo višestruke pozitivne efekte kao što su rasterećenje državnog
fonda penziono-invalidskog osiguranja, pružanja državi stalne mogućnosti zaduživanja po
povoljnim uvjetima iz domaćih izvora, intenziviranja razvoja domaćeg tržišta kapitala do pružanja
dodatne i značajne sigurnosti stanovništvu u poznim godinama. Ključne riječi: penzioni sistem,
reforma, dobrovoljni penzioni fondovi, tržište kapitala

37

1. Uvod Iako je rasprava o potrebnoj reformi domaćeg penzionog sistema aktuelna već nekoliko
godina, ona se i pored identičnih problema penzionera sa obje strane entitetskih linija ne provodi
usaglašeno, ni sa aspekta vremena niti institucionalnog djelovanja. To potvrđuju i urađeni nacrti
novih zakona, postojeći zakoni koji nisu na snazi u oba entiteta, izmjene i dopune postojećih
zakona koje nisu usaglašene isl. Iako su neki zakoni u jednom entitetu već godinama na snazi, u
reformu se još nije ušlo, dok u drugom entitetu nije predložen ni nacrt zakona kojim bi se u nekoj
bližoj budućnosti mogla regulirati ova za domaći finansijski sistem, domaće penzionere i
bosanskohercegovački put ka članstvu u EU, neizostavna i značajna reforma. Međutim, ni
određeni finansijski posrednici koji su u razvijenim zemljama veoma značajni učesnici na
finansijskom tržištu i predstavljaju važne izvore eksternog finansiranja za brojne kompanije, a koji
su i u zemljama u regionu postali sve prepoznatljiviji, kod nas još ne postoje odnosno domaće
vlasti tek uspostavljaju kontakte i vrše pregovore sa inostranim i međunarodnim partnerima oko
njihovog osnivanja. Riječ je naravno o dobrovoljnim penzionima fondovima, a ujedno i o
najavljivanoj penzionoj reformi za koju se nadamo da će biti sprovedena u narednom, ne suviše
dugom vremenskom periodu. Penziona reforma koja se očekuje u narednom periodu, može dovesti
do značajnih promjena u domaćem finansijskom sektoru budući da bi osnivanje dobrovoljnih
penzionih fondova kao novih institucionalnih investitora imalo višestruke pozitivne efekte kao što
su rasterećenje državnog fonda penziono-invalidskog osiguranja, pružanja državi stalne
mogućnosti zaduživanja po povoljnim uvjetima iz domaćih izvora, intenziviranja razvoja domaćeg
tržišta kapitala do pružanja dodatne i značajne sigurnosti stanovništvu u poznim godinama.

2. Penzioni fondovi Penziono osiguranje sačinjavaju sredstva koja pojedinci akumuliraju tijekom
svog radnog vijeka kako bi im se ista isplaćivala u periodu kada više ne budu radili. U razvijenim
zemljama penziona osiguranja su posljednjih decenija predstavljala najbrže rastući segment
finansijskog posredovanja. Penzioni fondovi, kao i osiguravajuće kompanije, raspolažu ogromnim
sumama kapitala koje su spremni da investiraju u različite finansijske instrumente, te se danas u
brojnim zemljama svrstavaju u red najvećih institucionalnih investitora na finansijskim tržištima.
To su dakle, institucionalni investitori koji pojedincima pružaju sigurne i stabilne prihode nakon
okončanja radnog vijeka. Osim uplata i doprinosa zaposlenih, poslodavaca i državnih organa,
penzioni fondovi do sredstavadolaze i kroz sopstvene prihode koji ostvaruju investiranjem u
diverzificirane portfolije različitih finansijskih instrumenata. Tako se pravom može istaknuti da je
razvoj savremenih finansijskih tržišta i finansijskih institucija, utjecao je i na razvoj i značaj
penzionih fondova posljednjih nekoliko decenija. Ovaj period obilježile su brojne promjene koje
su ovim fondovima dale značajnu ulogu i utjecale na njihov intenzivniji rast kao što su, povećanje
nivoa životnog standarda i realnih zarada, duži životni vijek i rast

38

finansijskih potreba stanovništva, različiti regulacioni procesi, porezne olakšice na izdvajanja u

penzione fondove isl. U zavisnosti od osnivača, sve penzione fondove moguće je grubo podijeliti
u dvije velike grupe: - „Privatne penzione fondove – koje formiraju preduzeća, organizacije,
udruženja i sindikati. Cilj ovih fondova je da sponzor penzionerima obezbijedi sigurne penzije i
visok životni standard po završetku radnog vijeka. - Javni ili državni penzioni fondovi – koji mogu
biti formirani na različitim nivoima – državnom, regionalnom ili nivou lokalnih organa vlasti.
Naglasak ovih fondova je na obezbjeđivanju socijalne sigurnosti i egzistencijalnog minimuma
penzionerima. Tipičan primjer takvog fonda je sistem socijalnog osiguranja u mnogim zemljama
(u SAD na saveznom nivou postoji takav sistem – social security)“.1 Penzioni fondovi dakle , kao
i osiguravajuće kompanije, uglavnom ulažu u niskorizične vrijednosne papire tipa državnih
obveznica, municipalnih obveznica, obveznica visokoprofitabilnih kompanija isl. Oni se javljaju i
kao investitori u vlasničke instrumente, tj. korporativne dionice te dionice investicionih fondova.
Treba napomenuti da se penzioni fondovi javljaju i kao učesnici na međunarodnom finansijskom
tržištu, gdje ulažu u inostrane vrijednosne papire, naravno u uvjetima gdje to zakonski propisi
dozvoljavaju. Prilikom samog učešća na finansijskim tržištima, penzioni fondovi uglavnom
sarađuju sa osiguravajućim kompanijama i investicionim bankama, koje uz pomoć brokerskih
kuća, finansijska sredstva fondova investiraju na različitim segmentima finansijskih tržišta.Za kraj
treba ukazati i na činjenicu da je, s obzirom na probleme u finansiranju javnih penzionih fondova
i izuzetnom porastu vrijednosti na finansijskim tržištima, rast privatnih penzionih fondova
posljednjih decenija bio veći od rasta bilo kojeg drugog tipa finansijskih institucija. S razlogom
možemo očekivati da će rast i popularnost ovih institucija i dalje biti prisutan kako populacija
nastavlja rasti i stariti. Kako se danas sve više pažnja posvećuje osiguravanju ugodne budućnosti,
to će svakako rezultirati i većim izborom različitih penzionih fondova. Njihov utjecaj i moć nad
mnogim kompanijama će također rasti kako bude rastao i broj dionica pod kontrolom penzionih
fondova.

3. Penziona reforma u Bosni i Hercegovini – mogućnosti i perspektive Kako su penzioneri jedna

od najugroženijih kategorija našeg društva aktuelizirano je pitanje reforme penzionog sistema.
Osim očekivanog doprinosa finansijski stabilnijim životnim uvjetima budućih generacija
penzionera, neophodnost reforme ogle

1 Erić D.,Finansijska tržišta i instrumenti, II izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, 2003., str.
209

39

da se i u činjenici da sadašnji finansijski neodrživi javni („pay-as-you-go“2) penzioni sistem ne

može dugoročno ispunjavati svoje osnovne ciljeve. Uz navedeno, reforma penzionog sistema je
pitanje društvene tranzicije koju u BiH treba hitno i sistematski provesti u narednom periodu, ali i
sa aspekta približavanja naše zemlje članstvu u EU. Međutim, reforma penzionog sistema se ne
može provesti u kratkom roku, bar ne na pravi način, što će zahtjevati saradnju svih strana u BiH
i različitih socijalnih partnera kako bi se na što adekvatniji način ili preciznije rečeno socijalno
najbezbolniji i ekonomski opravdan način transformirao penzioni sistem međugeneracijske
solidarnosti u sistem individualne kapitalizirane štednje. Uvođenje tzv. trostubnog sistema kojeg
preporučuje Svjetska banka, a koji su primjenile i brojne tranzicione zemlje, uključujući i nama
susjedne zemlje, podrazumijevalo bi prvi stub koji bi predstavljao šemu sveobuhvatnog,
obaveznog i javnog penzionog osiguranja zasnovanu na sistemu tekućeg finansiranja, drugi stub
bi predstavljalo sveobuhvatno i obavezno, ali privatno penziono osiguranje zasnovano na sistemu
akumulacije kapitala i treći stub koji bi predstavljalo dobrovoljno penziono osiguranje, a počivalo
bi na dobrovoljnim uplatama premija osiguranja bilo poslodavaca u korist svojih zaposlenih, bilo
samih zaposlenih u privatne penzione fondove. Ovakav postojeći penzioni sistem u BiH
predstavlja otežavajući faktor kako u funkcioniranju finansijskog sistema, tako i u generiranju
ekonomskom razvoja. Netransparentnost odnosa između premije osiguranja, odnosno uplaćenih
doprinosa i isplaćenih penzija čiji način izračuna stvara sliku da se radi o standardnom porezu, a
ne o doprinosu. To je dovelo do dispariteta između onoga što je uposlenik bio voljan uplatiti na
temelju pretpostavljenih budućih primanja i onog što je zakonski morao uložiti. Navedeni
disparitet i jeste neka vrsta nevidljivog poreza. Iz navedenog je jasno da postojeći državni penzioni
sistem s doprinosima shvaćenim kao porezom, ne doprinosi ekonomskom rastu i razvoju Bosne i
Hercegovine jer zapošljavanje čini skupljim, umanjuje samu zaposlenost, te smanjuje tekuće plate.
Negativan utjecaj na zaposlenost, koja je jedan od osnovnih makroekonomskih ciljeva naše zemlje,
potvrđuje neophodnost penzione reforme. Smanjenje tekućih plaća koje su ionako među najnižim
u Evropi dodatno umanjuje potrošnju i životni standard stanovništva, te zaustavlja ekonomski
oporavak. Također, postojeći „pay as you go“ sistem u BiH ima i negativan utjecaj na štednju, koja
je ujedno i osnovni izvor kapitala u svakoj zemlji, što logično ima i negativan utjecaj na razvoj
nacionalne ekonomije u cjelini. Ovakav penzioni sistem je preskup i za državu jer se velika
sredstva iz budžeta izdvajaju u transfere za pokriće gubitaka domaćeg penzionog sistema. Pored
navedenih manjkavosti, sistem djeluje negativno i sa aspekta socijalne pomoći, budući da je
značajan dio domaćeg nezaposlenog stanovništva doveden na rub egzistencijalnog minimuma.
Evidentno je da bi reforma penzionog sistema u BiH, kao i u Hrvatskoj, podrazumijevala
prenošenje upravljanja individualno kapitaliziranih penzionih fondova 2 Državni penzioni sistem
u kojem se sadašnji radnici oporezuju da bi se isplaćivale tekuće penzije, pri čemu ne dolazi do
akumulacije sredstava
40

u privatne ruke. Osnivanjem novih efikasnih dobrovoljnih penzionih fondova kao „par excellance“
institucionalnih investitora omogućila bi se veća sloboda i prostor u upravljanju finansijama. Novi
administrativno neoptrećeni i efikasni penzioni sistem, koji bi naravno uključivao nadzor države,
doprinjeo bi otklanjanju svih negativnih utjecaja postojećeg sistema na nacionalnu ekonomiju i
generirao intenzivniji razvoj finansijskog tržišta. Došlo bi do rasta zaposlenosti, a time i rasta
domaće štednje. Nesumnjivo bi i sama akumulacija kapitala s novim penzionim sistemom bila
veća, jer bi se rezerve po osnovu velikih uplata mogle tretirati kao ušteđevina, dok se doprinosi
koji se trenutno uplaćaju ne mogu tretirati kao vid štednje, jer se odmah i troše. Značajne nove
rezerve kapitala imale bi pozitivan utjecaj na tržište kapitala, čiji značajni razvoj treba otvoriti
široke mogućnosti za ulaganja novih dobrovoljnih penzionih fondova što bi sa sigurnošću
doprinjelo snažnijem razvoju ekonomije u konačnici. Poznato je da se osnovna funkcija tržišta
kapitala ogleda u tome kako da se na adekvatan i efikasan način spoje suficitarni s deficitarnim
ekonomskim subjektima i time izvrši alokacija sredstava u nacionalnoj ekonomiji na najbolje
projekte. Ovakva efikasnost u alokativnoj funkciji nedostaje Bosni i Hercegovini sa
aspektakorištenja neangažiranih resursa radne snage i prirodnih bogatstva. Poznato je i da su
penzioni fondovi uz osiguravajuća društva i investicione fondove najveći institucionalni ulagači
na tržištima kapitala u svijetu, te ako pogledamo iskustva drugih zemalja, može se reći da je
reforma penzionog sistema u Hrvatskoj ili pak Čileu promijenila strukturu cjelokupnog
finansijskog tržišta, o čemu ćemo više govoriti kasnije. Značajno je spomenuti da su penzioni
fondovi zakonom usmjereni na investiranje u državne vrijednosne papire, uglavnom državne
obveznice što je jasan pokazatelj pozitivnog utjecaja na dinamiziranje rada finansijskog tržišta i
omogućavanja bržeg protoka finansijskih sredstava od suficitnih ka deficitnim transaktorima. Ta
sredstva ulažu se dalje i u velike kapitalne projekte od državnog značaja, što daje poseban doprinos
stvaranju infrastrukturnih uvjeta za razvoj nacionalne ekonomije. Drugi aspekt vrijedan spomena
jeste utjecaj penzione reforme na razvoj tržišta polica životnog osiguranja što je od velike važnosti
za sektor osiguranja u Bosni i Hercegovini, te njegovu ulogu u domaćem finansijkom sistemu.
Osim navedenog, poznato je da je u kontekstu EU integracija reforma penzionog sistema
neophodna, ali i smanjenje budžetskih deficita je uvjet za priključenje. U srednjem i dugom roku
planirana reforma omogućava saniranje ovih deficita. S druge strane, osim što je nije moguće
sprovesti u kratkom roku, kompleksnost reforme penzionog sistema ogleda se i u načinu
provođenja iste. Prema metodologiji Svjetske banke predviđaju se dva načina organizacije, tj.
putem osiguranja ili akumulacije. Prednost sistema na principu osiguranja za radnika, u kojem
radnik s određenom osiguravajućom kompanijom ugovori primanje penzione naknade u zamjenu
za plaćanje periodične premije pri čemu se odnos između uplaćenih doprinosa i budućih penzija
određuje na temelju aktuelne dugoročne tržišne kamatne

41

stope u momentu potpisivanja ugovora, ogleda se u tome što zaposlena osoba može precizno znati
iznos penzione naknade po završetku svog radnog vijeka. Međutim, za osiguravajuće kompanije
ovakav način uređenja sistema veoma je rizičan posebno u zemljama sa slabo razvijenim
finansijskim tržištem sa oskudnom ponudom dugoročnih instrumenata u koje se može investirati.
Moguća alternativa su ulaganja na ino-tržištima, ali se time gubi ekonomska suština same reforme
jer se ne doprinosi ni razvoju finansijskog tržišta niti realnog sektora. Osim što iz navedenog još
jednom uviđamo snažnu povezanost penzione reforme sa institucionalnim investitorima,
instrumentima i mjerama monetarne politike isl., ovo ukazuje i na potencijalnu snažniju
angažiranost svih relevantnih faktora u BiH u cilju razvoja potrebnih finansijskih instrumenata i
jačanja tržišta kapitala kao vitalnog izvora finansiranja, budući da su ovi elementi finansijskog
sistema neophodni za dugoročni uspjeh penzione reforme i održivost novog sistema. Ukoliko se
navedeno ne desi, osiguravajuće kompanije bi zbog oskudnosti tržišnog materijala svoje rizike
nastojale ublažiti velikim kapitalnim rezervama čime bi došlo i do slabljenja konkurencije u
pružanju usluga penzionog osiguranja. Navedeno bi se negativno odrazilo na same rezutate
penzione reforme, te na samu efikasnost finansijskog sistema. Cijenimo da bi za Bosnu i
Hercegovinu, kao zemlju sa još nedovoljno razvijenim finansijskim tržištem i finansijskim
instrumentima, akumulacija fondova ipak predstavljala jednostavniju i bolju opciju, budući se
određuju minimalne premije, a iznos penzione naknade koja se akumulira na individualnom računu
korisnika mijenja se na temelju rezultata, tj. profitabilnosti investicija iz datih fondova. U sistemu
akumulacije fondova, penzionim fondovima je omogućeno ulaganje kako u dugoročne, tako i u
kratkoročne vrijednosne papire, potiče se veća konkurencija jer se ne zahtijeva investiranje velikih
iznosa kapitala, a uz to se podrazumijeva i nadzor države nad izvršenim ulaganjima. Osim toga,
ovaj sistem korisnicima omogućava da uplaćuju dodatne dobrovoljne doprinose za penzionu
naknadu u cilju kompenzacije rizika, kao i mogućnost skraćivanja vremena potrebnog za odlazak
u penziju. Iako bi uspješna implementacija ovakvog sistema u BiH zahtjevala adekvatnu regulativu
i uspostavljanje novih institucija, ona je realnija i bolja u odnosu na sistem na principu osiguranja.
Mada se podrazumijeva da navedena visina penzione naknade prati profitabilnost investicija,
istovremeno se garantira i minimalna profitabilnost koju propisuje država što je svakako povoljno
za korisnike sistema akumulacije fondova. Dakle, budući penzioni sistem u Bosni i Hercegovini
treba urediti na način da se implementira sistem individualne kapitalizirane štednje uz zadržavanje
postojećeg državnog „pay as you go“ sistema koji bi vremenom izgubio na značaju. Obavezno
penziono osiguranje koje podrazumijeva javno, tj. državno penziono osiguranje svakako će u BiH
zadržati svoj značaj bez obzira na predstojeću reformu penzionog sistema i pretpostavljeno
uvođenje II i III stuba jer akumulaciju doprinosa na pojedinačne račune korisnika treba zadržati
zakonski obaveznom. Ova obaveznost se treba odnosi kako na uplate doprinosa od poslodavaca u
državni budžet, tako i na uplate od uposlenika na svoje račune u obaveznim penzionim fondovima.
Up

42

late doprinosa u obavezne fondove se naravno odbijaju pri obračunu poreznih osnovica kod plata
uposlenika. Treba naglasiti da iako buduća reforma podrazumijeva da članstvo u sistemu
individualne kapitalizacije može biti dobrovoljno, obzirom na neizgrađenu svijest o potrebi štednje
i stvaranju boljih uvjeta za život nakon odlaska u penziju, drugi stub penzionog osiguranja u
budućem bh sistemu morao bi biti obavezan. Međutim, obavezni I i II stub penzionog osiguranja
vjerovatno ne bi rješili problem podmirenja svih životnih potreba, posebno onih koje
podrazumijevaju značajniji iznos sredstava, te će i dobrovoljno penziono osiguranje kao dodatni
oblik osiguranja biti neophodno. Dobrovoljno penziono osiguranje trebalo bi predstavljati, ranije
u radu navedeni, III stub budućeg bh penzionog sistema. Kako bi dobrovoljno penziono osiguranje
trebalo povećati primanja stanovništva u starijoj životnoj dobi i olakšati državi posao oko socijalne
brige, uplate u dobrovoljne penzione fondove, kao buduće nositelje razvoja finansijskog tržišta i
finansijere realnog sektora, moraju imati karakter porezne olakšice kako za uposlenike, tako i za
poslodavce. Evidentno je da dobrovoljno penziono osiguranje otvara mogućnost da korisnici istog
na vrijeme obezbijede adekvatne prihode u budućnosti za potmirenje rastućih potreba. Jasno je da
će biti potrebno značajnije upoznati domaće stanovništvo sa prednostima i značajem ovakvog
oblika štednje koja nije dio tradicije u Bosni i Hercegovini. Osim toga, problem realizacije
penzione reforme u BiH i sa aspekta uvođenja III stuba ogleda se u nerazvijenom finansijskom
tržištu, neefikasnim finansijskim institucijama, oskudnom tržišnom materijalu isl. Budući da su
dobrovoljni penzioni fondovi zamišljeni kao institucije koje investiraju u privredu i generiraju brži
ekonomski rast i razvoj, oni nisu u kratkom roku u tranzicionim zemljama sa razvijenijom
finansijskom strukturom u odnosu na našu domaću postigli željene rezultate. Naime, veliki iznosi
sredstava uloženi u državne obveznice vraćali su se u javno penziono osiguranje za isplatu već
ostvarenih penzionih naknada, umjesto da budu usmjereni u finansiranje privrednog razvoja. Iako
s pravom djeluje da Bosna i Hercegovina još nije spremna za prihvatanje penzione reforme koja
podrazumijeva dva stuba privatnog penzionog osiguranja, obzirom na postojeći sistem koji je
odavno u finansijskoj krizi, nezakonitu evazija doprinosa, visoku nezaposlenost, čini se da druge
ili pak bolje alternative i nemamo. Na dugi rok se bar možemo nadati da bi novi penzioni sistem,
kao kombinacija javnog i privatnog penzionog osiguranja, mogao postati održiv i finansijski
stabilan i omogućiti bolje životne uvjete za buduće generacije penzionera. Samo sa tehničkog
aspekta promatrano, osnivanje ovih, za BiH novih, institucionalnih investitora podrazumijevalo bi
i osnivanje novih institucija tipa društva za upravljanje penzionim fondovima, državne agencije za
nadzor penzionih fondova, registara penzionog sistema, penzionih osiguravajućih društava što je
jasan dokaz direktnog utjecaja na ostale segmente finansijskog sektora. Konkurencija koja bi se
vremenom razvila među penzionim fondovima i osiguravajućim kompanijama u novom
penzionom sistemu generirala bi povećanje nivoa kvaliteta usluga ovog

43

osiguranja, kao i smanjenje naknada koje bi bile naplaćivana za date usluge. Treba naglasiti i da
osnivanje novih institucija ne bi značilo i zatvaranje neki tradicionalnih i postojećih, tako bi
državni Zavod za penziono i invalidsko osiguranje koji trenutno egzistira u budućem penzionom
sistemu nastavio svoje poslovanje, istina u manjem obimu, ali bi svakako bio nezaobilazan faktor
u prelaznoj fazi reforme. Iako su brojne prednosti očekivane reforme penzionog sistema i pozitivni
efekti novih dobrovoljnih penzionih fondova kao institucionalnih investitora i izvora eksternog
finansiranja za privredne subjekte i državu već navedeni, za kraj treba ukazati i na činjenicu da je
svaka značajna reforma i izazovna i bolna. Ovakva reforma će prije svega stvoriti potrebu za novim
stručnim institucijama s vrhunskom tehnologijom koje bi mogle upravljati velikim obimom
informacija, što je bio slučaj i u drugim zemljama koje su uvele trostubni penzioni sistem.
Institucije kao penzioni registar, penzioni fondovi i društva, pa i samo penziono osiguranja
zahtjevat će i visokostručne kadrove sa znanjima iz ove oblasti. Zbog toga se očekuje da će reforma
podstaći i aktivnosti na dodatnoj edukaciji kadrova jer proces informiranja i edukacije građana će
biti neophodan kako bi se zaposlenim ukazalo na opravdanost i efekte novog sistema, što je još
jedna pozitivna strana ove reforme. Bez ovoga došlo bi do poteškoća prvenstveno u početnoj fazi
jer bi se suočili sa visokom razinom neupućenosti i pogrešnim tumačenjima kako među zaposlenim
tako i među penzionerima. Zaposleni bi prvenstveno bili suočeni sa značajnom konkurencijom
različitih fondova koji bi se nadmetali za nove potencijalne članove. Još jedno pozitivno rješenje
predstavljalo bi osnivanje nadzorne agencije koja bi bila dovoljno jaka da se suoči sa datim
izazovima i upravlja cjelokupnim sistemom i pruži sigurnost članovima penzionih fondova, ali i
pruži podršku privatnom upravljanju koje je efikasnije i doprinosi ukupnom društvenom
blagostanju. Treba naglasiti da se i ova značajna reforma ne provodi sinhronizirano u bh entitetima,
a obzirom na političku strukturu očekivati je da će i ovaj segment biti značajna prepreka za brže
uvođenje novog penzionog sistema u našim domaćim okvirima. S druge strane, ekonomsko-
finansijski segment treba omogućiti sinhronizirani razvoj finansijskog tržišta i potrebnih
finansijskih instrumenata u koje bi novi penzioni fondovi mogli ulagati i doprinjeti razvoju realnog
sektora. Privredni subjekti i privatni sektor generalno moraju kreirati prave investicione
mogućnosti, dok državni sektor mora zakonski omogućiti kreiranje široke lepeze različitih
finansijskih aktiva. Takve aktive u okviru privatnog sektora svakako bi podrazumijevale depozitne
certifikate, hipotekarne i korporativne obveznice, te naravno dodatno jačanje dioničkog kapitala.
Javni sektor s druge strane treba generirati razvoj kratkoročnih blagajničkih zapisa, dugoročnih
obveznica izdatih od centralne banke, te obveznica izdatih od entitetskih vlada ili kantona. Ovaj
razvoj tržišnog materijala domaće berze moraju pratiti kako bi novi finansijski instrumenti što prije
bili poznati javnosti. Osim novih vrijednosnih papira, novi dobrovoljni penzioni fondovi bi trebali
uzeti učešće i u finansiranju javnih radova kroz privatne koncesije, te kupovini

44

udjela investicionih fondova na domaćem finansijskom tržištu. Mogućnost finansiranja javnih

radova ineresantna je za trenutnu infrastrukturnu problematiku u Bosni i Hercegovini i najavu
velikih državnih investicionih projekata. Penzioni fondovi bi u ovom segmentu imali različite
opcije ulaganja, a jedna je i upotreba obveznica koje se pretvaraju u dionice. Naravno, postoji i
mogućnost ulaganja u inostranstvo, što bi trebalo zakonski regulirati na način da se samo određeni
viškovi sredstava investiraju na ino-tržištima ukoliko se nisu adekvatno mogli plasirali u domaćim
okvirima, kako bi fokus ostao na razvoju domaćeg realnog sektora. Kao što možemo zaključiti
izazova je mnogo, a za uspjeh penzione reforme i doprinosa penzionih fondova kako domaćem
finansijskom tako i privrednom sistemu potrebno je ponuditi najbolje odgovore i najbolja moguća
rješenja na data pitanja i izazove. No jedno je sigurno, a to je da alternativa i vremena više na
pretek nema, te da razvoj i ekspanzija penzionih fondova u BiH trebaju predstavljati pravi
katalizator intenzivnijeg rada domaćeg finansijskog tržišta i ostalih finansijskih učesnika,
doprinjeti diverzifikaciji tržišnog materijala, tj. snažno potaknuti izgradnju efikasnog finansijskog
sistema kao temeljnog stuba ekonomskog rasta i razvoja naše domovine.

4. Primjena iskustava drugih zemalja Što se tiče aktuelnog stanja i kretanja u segmentu penzionog
osiguranja, evidentno je da je ovaj ključni finansijski sektor u krizi u većini zemalja u svijetu.
Međutim, problemi koji se manifestiraju u razvijenim zemljama manje su opasni od problema koji
se efektuiraju u zemljama Latinske Amerike gdje je penziona reforma imala zavidne rezultate, a
posebno kod zemalja u tranziciji kakva je i BiH gdje je situacija najčešće zabrinjavajuća. Iako po
mnogim aspektima neuporedive, u kontekstu reforme penzionog sistema Njemačka i BiHsvaka na
svoj način su suočene sa brojnim izazovima, te u tom kontekstu mogu se podcrtati određene
karakteristike penzionog sistema ove razvijene zemlje koje bi naš budući penzioni sistem trebalo
da ima. Njemačka, ima svoje specifičnosti koje bi u kontekstu domaće penzione reforme svakako
trebalo razmotriti. Iako je u Njemačkoj sistem organiziran u okviru državnog obaveznog
osiguranja, ova zemlja je svoj penzioni sistem počela usmjeravati ka jačanju dobrovoljnih oblika
penzionog osiguranja, gdje svaki pojedinac obezbjeđuje sebi adekvatnu penzionu naknadu, što se
u okviru novog trostubnog penzionog sistema preporučuje i za BiH. Kada je riječ o Njemačkoj
koja je kao i BiH tradicionalno, tačnije od 1957. godine primjenjivala tzv. „pay as you go“ sistem,
funkcioniranje ovakvog sistema postalo je opterećeno demografskim problemima, tj. veliki
problem za postojeće javno penziono osiguranje u Njemačkoj predstavljala je, kao i u BiH,
starosna struktura stanovništva. Ova zemlja je također suočena sa situacijom gdje je mladih sve
manje, a starijih osoba sve više, što znači da se smanjuje broj onih koji izdvajaju sredstva za
penziono osiguranje, a povećava se broj onih kojima treba isplatiti penzione nadoknade.3 3 Podaci
za sistem penzionog osiguranja Njemačke preuzeti iz:Borsch-Supan A. H., Wilke C. B.,
45

Koristan primjer iskustva Velike Britanije je da je država ranije imala, a i danas ima, veliki utjecaj
na razvoj penzionog osiguranja i to: putem poreznih olakšica, kooperacijom između državnih i
privatnih penzionih šema i zakonodavnim nadzorom nad radom u okviru penzionih šema, što
svakao treba pažljivo razmotriti pri implementaciji reforme domaćeg penzionog sistema. Iako se
starosne granice za odlazak u penziju u VB (za muškarce je 65, a za žene 60 godina) u potpunosti
ne podudaraju sa našim domaćim, one mnogo i ne odstupaju, ali interesantno je za naš budući
sistem penzionog osiguranja razmotriti i podatak da se u Velikoj Britaniji indeksiranje penzionih
nadoknada obavlja u skladu sa porastom cijena, budući da se stječe dojam da kod nas troškovi
života osjetno brže rastu u odnosu na plate i penzije.4 S druge strane, iskustva zemalja Latinske
Amerike u reformskim procesima penzionog osiguranja iznimno su važna za našu zemlju i buduću
reformu ovog vitalnog sistema. Naime, penzioni sistemi zemalja Latinske Amerike obuhvatali su
najveći broj zaposlenih i imali su identične osobine i poteškoće koje su javljale i kod drugih
penzionih sistema zemalja u tranziciji, pa tako i u BiH. Analize sa teorijskog aspekta najviše su se
odnosile na primjer Čilea budući da je reforma u ovoj zemlji imala zapažene rezultate zbog čega
je i vremenom postala osnov za izradu modela reforme penzionih sistema u mnogim zemljama.
Reforma penzionog sistema u Čileu je za razliku od drugih zemalja ostvarila uspjeh, i to u relativno
kratkom vremenskom periodu. Postignuta stabilnija i pravednija socijalna situacija u zemlji,
ekonomski rast finansiran putem tržišta kapitala, te kvalitetniji uvjeti za život u starijoj dobi za
stanovnike Čilea samo su neki od postignutih ciljeva. Iz ovog je jasno zašto je reforma penzionog
sistema u Čileu postala izuzetan primjer ostalim zemljama u modernizaciji njiovih sistema
penzionog osiguranja. Čileanski postepeni prelazak s javnog na privatni penzioni sistem
vjerovatno je i najbolji model i za našu zemlju. Iskustva ove latinoameričke zemlje su posebno
interesantna jer sistem penzionog osiguranja po uzoru na onaj čileanski ne zahtijeva stalni porast
poreza na zarade kako bi se uspostavila finansijska konstrukcija penzione reforme što je iznimno
važno kako za poslodavce tako i za radnike i državu. Općenito promatrano, reforma je
podrazumijevala ukidanje javnog i uvođenje privatnog penzionog osiguranja, tj. novi sistem
penzionog osiguranja sadržavao je „The German Public Pension System: How It Was, How It Will
Be“, 2003., str. 3-7, Burger A., Shabanli S., „Mutual Funds in Germany and Sweden, Performance
and Fees Analysis“, Umeå School of Business, 2009., str. 10, Insurance companies and pension
funds as institutional investors: global investment patterns, TRUSTED SOURCES Research &
Networks, London, 2011., str. 8-10, Detzer D., Dodig N., Evans T., Hein E., Herr H., German
Financial System Institute for International Political Economy, Berlin School of Economics and
Law, 2013., str. 83-85 4 Podaci za sistem penzionog osiguranja Velike Britanije preuzeti iz:
Rakonjac-Antić. T., Dobrovoljno penzijsko osiguranje, (Aktuarska i finansijska analiza),
Ekonomski fakultet, Beograd, 2004., str. 182-183, Insurance companies and pension funds as
institutional investors: global investment patterns, TRUSTED SOURCES Research & Networks,
London, 2011., str. 8-10, Asset Management in the UK 2013-2014 The IMA Annual Survey str.
39-44, www.pensionfundsonline.co.uk

46

dakle dva podsistema: 1. „Podsistem javnog penzionog osiguranja koji je redefiniran u odnosu na
prethodni sistem. Zaposlenima koji su već učestvovali u sistemu javnog penzionog osiguranja bile
su ponuđene dvije mogućnosti: ili da ostanu u okviru sistema javnog penzionog osiguranja ili da
do 1986. godine pređu na privatni sistem penzionog osiguranja. 2. Podsistem privatnog penzionog
osiguranja. Svi novozaposleni, tj. svi oni koji se prvi put zapošljavaju moraju biti uključeni u
privatni sistem penzionog osiguranja“5. Reforma u Čileu je podrazumijevala i osnivanje
svojevrsne institucije za normalizaciju socijalnog osiguranja, čiji je zadatak bio upravljati
posebnim fondom koji se formirao od državnih doprinosa ili sredstava dobijenih prodajom
pojedinih institucija i kompanija (sredstva privatizacije). Na taj način se pokrivao deficit nastao u
starom sistemu javnog socijalnog osiguranja, pri čemu je navedena institucija nastavila vršiti
isplate penzionih naknada u novom penzionom sistemu po osnovu javnog penzionog osiguranja.
Ovo je svakako interesantna činjenica za BiH obzirom da se kod nas najavljuju i prodaje velikih
državnih preduzeća, bilo djelomične bilo potpune, te svakako u ovom kontekstu treba misliti i na
penzionu reformu kako bi potencijalna sredstva bila planirana i u ove svrhe. Iskustva refeorme
čileanskog penzionog sistema korisna su i za jačanje sektora osiguranja u BiH. Naime, da bi
dobivali mjesečnu penzionu naknadu, penzionerima je bilo omogućeno zaključivanje ugovora sa
osiguravajućim društvom i primanje doživotne naknade, pri čemu bi poslije njihove smrti
nasljednici dobivali određeni iznos sredstava, ili su svoja sredstva mogli povjeriti investicionoj
kompaniji i rentno podizati svoju penzionu naknadu.Sredstva doprinosa su se također mogla
prenositi iz fonda u fond, a postojala je mogućnost i ranijeg ostvarenja penzione naknade. Neki od
pokazatelja koji potvrđuju pozitivne efekte penzione reforme u Čileu i to čak i u onim aspektima
koje priželjkujemo u kontekstu BiH su:6 desetak godina nakon uvođenja sistema individualne
kapitalizacije u Čileu su se pojavili brojni penzioni fondovi koji su podijelili tržište od 3.739.544
člana, dok su upravljači ovim fondovima postali najveći institucionalni investitori u Čileu,
doprinosi sakupljani u penzione fondove godišnje su rasli po stopi od visokih 42%, broj isplaćenih
penzionih naknada porastao je sa 4.465 u 1982. godini na 79.946 u 1990. godini, starosne penzije
su porasle 1,4 puta, invalidske penzije 2,2 puta, penzije za udovice 1,4 puta i penzije za siročad
1,5 puta. Ukoliko uzmemo u razmatranje različite kategorije 5 Vidjeti šire u: Rakonjac-Antić. T.,
Dobrovoljno penzijsko osiguranje, (Aktuarska i finansijska analiza), Ekonomski fakultet,
Beograd, 2004., str. 189 6 Empirijski podaci preuzeti iz: Grupa autora, Čileansko iskustvo,
privatna rješenja javnih problema, Mate, Zagreb, 1996. i Rakonjac-Antić. T., Dobrovoljno
penzijsko osiguranje, (Aktuarska ifinansijska analiza), Ekonomski fakultet, Beograd, 2004.

47

korisnika različitih socialnih davanja u BiH, vidimo da bi implementacija iskustava Čilea svakako
bila od velike koristi za našu zemlju. Prosječna stopa profitabilnosti penzionih fondova u
analiziranom periodu iznosila je 13%, a cijenilo se da bi za ostvarenje ciljeva bila potrebna stopa
od 4% na godišnjem nivou. Reforma je izrazito utjecala na razvoj tržišta kapitala budući da su
aktivnosti dobrovoljnih penzionih fondova izmijenile samu strukturu finansijskog tržišta u Čileu.
Godine 1990. penzioni fondovi su držali u portfolijima više od polovine ulaganja u hipoteke i
korporativne obveznice. Ukupna ulaganja penzionih fondova 1990. godine iznosila su 26,6% bruto
domaćeg proizvoda, što je u odnosu na 2,6% u 1982. godini svakako izvanredan pomak. Vidljivo
je da je novi sistem u Čileu podstjecao promociju tri oblika osiguranja, i to starosno penziono
osiguranje, invalidsko osiguranje i penziono osiguranje za udovice i izdržavane članove porodice
osiguranika, što bi i za reformu domaćeg sistema penzionog osiguranja svakako bio pravi
imperativ. Na temelju navedene opširnije analize iskustava čileanske reforme s pravom možemo
reći da je ova reforma penzionog sistema postala primjer ostalim zemljama koje se spremaju na
ovakvu reformu budući da je osnovna karakteristika ove reforme upravo adekvatni postepeni
prelazak s javnog na privatni penzioni sistem kojem i mi trebamo težiti. Također, interesantan je
primjer Mađarske koja je također ostvarila pozitivne efekte pri provedbi penzione reforme, čemu
je doprinjelo i relativno razvijeno finansijsko tržište u odnosu na ono u drugim tranzicionim
zemljama, te naglašene porezne olakšice. „Nasljeđeno loše stanje u okviru prvog nivoa penzionog
osiguranja prevaziđeno je razvojem drugog, kapitaliziranog nivoa penzionog osiguranja kao i
dobrovoljnog penzionog osiguranja. Stručnjaci iz ove oblasti u Mađarskoj smatraju da je
neophodno izvršiti promjenu stope doprinosa, poboljšati zakonodavna rješenja u vezi
funkcioniranja fondova penzionog osiguranja da bi ovaj sistem još bolje funkcionirao“.7Zato bi
iskustva Mađarske, kao zemlje koja je po veličini, ekonomskoj razvijenosti, tradiciji i društvenim
karakteristikama mnogo bliža Bosni i Hercegovini u odnosu na navedene razvijene zemlje,
svakako trebalo pažljivo razmotriti. Organizacija reforme penzionog sistema i prelazne faze u
Republici Hrvatskoj svakako su dobra, ako ne i najbolja podloga za organizaciju reforme u BiH s
obzirom na sličnost situacije i povezanost ove dvije zemlje. Treba naglasiti da su se prve ideje o
potrebi cjelokupne penzione reforme u Hrvatskoj pojavile sredinom 90-ih godina, a značajnu
podršku za ove reformske procese dala je Svjetska banka. Promoviran je prelazak sa penzionih
sistema temeljenih na načelu međugeneracijske solidarnosti (tzv. pay-as-you-go) na kapitalizirani
sistem temeljen na individualnim računima budućih penzionera u tzv. trostubnom penzionom
sistemu. Dokaz uspješnosti hrvatske reforme svakako je i podatak da je učešće penzionih fondova
u neto imovini institucionalnih investitora nebankarskog sektora u Hrvatskoj poraslo

7 Vidjeti šire u: Rakonjac-Antić. T., op. cit., str. 207

48

na 72%8, što je jasan pokazatelj koliko su penzioni fondovi u relativno karatkom vremenskom
periodu napredovali i postali ključni igrači u okviru finansijskog sektora Hrvatske i važan eksterni
izvor finansiranja hrvatskog realnog sektora.Naravno, BiH sa svojim specifičnostima neminovno
će se morati suočiti sa izazovima koje donosi reforma i, za našu državu do sada, nepoznat penzioni
sistem. Za kraj naglasimo da su iskustva ove naše susjedne zemlje kako zbog sličnosti tako i zbog
tradicionalne povezanosti BiH i Hrvatske iznimno važna za planiranu reformu domaćeg penzionog
sistema. Realno je da je reforma penzionog sistema u BiH po uzoru na onu Hrvatsku najprikladnija,
te da takav trostubni sistem predstavlja najbolje rješenje za BiH.

5. Zaključak Penzioni fondovi predstavljaju institucionalne investitore koji pojedincima pružaju

sigurne i stabilne prihode nakon okončanja radnog vijeka. Osim uplata i doprinosa zaposlenih,
poslodavaca i državnih organa, ovi fondovi do sredstava dolaze i kroz sopstvene prihode koje
ostvaruju investiranjem u diverzificirane portfolije različitih finansijskih instrumenata. Penzioni
fondovi, kao i osiguravajuće kompanije, uglavnom ulažu u niskorizične vrijednosne papire tipa
državnih obveznica, municipalnih obveznica, obveznica visokoprofitabilnih kompanija isl.
Finansijski neodrživi postojeći penzioni sistem uz veliki broj nezaposlenih i izraženu evazija
doprinosa ne može dugoročno ispunjavati svoje osnovne ciljeve, te je posve jasno da je reforma
penzionog sistema pitanje društvene tranzicije koju treba hitno i sistematski provesti u narednom
što kraćem periodu.Ovakav postojeći penzioni sistem u BiH predstavlja otežavajući faktor kako u
funkcioniranju finansijskog sistema, tako i u generiranju ekonomskom razvoja.Budući penzioni
sistem u Bosni i Hercegovini trebao bi se razvijati u smjeru individualne kapitalizirane štednje, ali
uz zadržavanje postojećeg sistema međugeneracijske solidarnosti koji bi postepeno tijekom dužeg
perioda izgubio na značaju.Novi penzioni sistem kao kombinacija javnog i privatnog penzionog
osiguranja ipak ostavlja nadu u veće penzione naknade u budućnosti i dugoročnu stabilnost
sistema. Kao što možemo zaključiti izazova je mnogo, ali razvoj i ekspanzija penzionih fondova
u BiH trebaju predstavljati pravi katalizator intenzivnijeg rada domaćeg finansijskog tržišta i
ostalih finansijskih učesnika, doprinjeti diverzifikaciji tržišnog materijala, tj. snažno potaknuti
izgradnju efikasnog finansijskog sistema kao temeljnog stuba ekonomskog rasta i razvoja naše
zemlje. Naravno svaka je zemlja specifična sama po sebi, tako da neka iskustva analiziranih, kako
razvijenih tako i tranzicijskih, zemalja možda i neće biti najprikladnija za našu zemlju, ali svakako
da ona realna i pozitivna iskustva trebamo pokušati implementirati u našim okvirima.Na temelju
svega navedenog može se zaključiti da su u okvirima našeg finansijskog sektora neophodne brojne
i teške reforme, koje će svakako podrazumijevati i donošenje novih zakona iz oblasti finansija, te
značajnije dorade onih postojećih.

8 Vidjeti detaljnije na: www.hanfa.hr