A

Dobrodošli u
Zagreb
Kad budete šetali zagrebačkim ulicama,
razgledavali njegove spomenike,
upoznavali umjetničke zbirke… vi ćete
mu se diviti. Ali kad budete sjedili u nekoj
od njegovih kavana, šetali ulicama i
parkovima ili pak razgovarali s ljudima,
vi ćete Zagreb voljeti.
I već pri prvom susretu znat ćete – ljubav
je to na prvi pogled, onoliko jača koliko je
i poznanstvo dulje i prijateljstvo veće.
U Zagrebu ćete osjetiti atmosferu velegrada,
ali, na sreću njegovih stanovnika i gostiju,
i neposrednost osobitih susreta. Od hotela
do kazališta, Gornjim gradom ili uskim
donjogradskim uličicama, kojima vječna utrka s
vremenom nisu ništa oduzeli... sve je to moguće
proći pješice i sve budi osobite emocije.
Ima nešto osobito u jesenjem šuštanju lišća dok
prolazite Zrinjevcem, u odsjaju plinskih svjetiljaka
Gornjega grada i pjesmi uličnih pjevača... ima
nešto samo vaše u atmosferi zagrebačkih kavana
u predvečerje, kada suton briše dnevne odsjaje,
u treperenju svijeća zagrebačke Katedrale ili
Kamenitih vrata... I dok onaj užurbani, poslovni
ritam igrom svjetlosti i sjena neprimjetno nestaje,
drugi se budi pozivnicom na svevremenske
ili moderne kazališne predstave i koncerte, u
restorane ili pak klubove za mlade.
Zagreb je poseban grad, nikad do kraja ispričana
priča, kojoj i vi dodajete svoju čaroliju.
Jednostavno, Zagreb ima dušu. A vi, vi imate
Zagreb…

B 1
Zagreb,
grad i ljudi
Zagreb – njegove ulice i spomenici – žive
tisućljeće. Ipak, svoju najveću vrijednost
on mjeri trenutkom koji nam poklanja,
ljepotom i osobnošću koje dijeli s nama.
I on je tako veći za našu radost, mi
bogatiji za prijateljstvo s gradom čije su
ga vrijednosti uvrstile u popis europskih
umjetničkih gradova, a osobnost u
riznicu našega srca.

2 3
Ako gradovi
imaju srce…
Ako gradovi imaju srce – a pouzdano
imaju – onda je zagrebačko srce Trg
bana Josipa Jelačića, jedan od simbola i
prepoznatljivih zagrebačkih razglednica.
Središnje mjesto grada cilj je i krajnja
točka svih onih koji se – a da se ništa ne
dogovaraju – ondje nalaze.

Ako ste s nekim dogovorili susret, a niste rekli
gdje, vi ste i bez riječi spominjali baš ovo
mjesto… jer, na Trg bana Jelačića vode svi
zagrebački putovi…
Ulični svirači, stručci cvijeća i radost slučajnih
susreta dio su njegove svakodnevice. Tu se “ispod
sata” dogovaraju susreti, započinju nove ljubavi
ili se – “na kavici poslije placa” – govori o politici,
nogometu i drugim “sudbinskim” temama…
tu uvijek netko nekoga traži i dočekuje.
Cijelim trgom dominira kip hrvatskoga bana
Josipa Jelačića na konju. I oboje su – i ban i
spomenik – važan dio burne hrvatske povijesti.
Kod fontane Manduševac legenda se isprepliće
sa stvarnošću te za novčić priziva sreća.
Uostalom, je li vas ikada iznevjerilo ono u što
ste svim srcem vjerovali?

4 5
Zagrebački
parkovi
Od središnjeg zagrebačkog Trga bana
Josipa Jelačića započinje niz trgova
i gradskih parkova povezanih u
Lenucijevu “zelenu potkovu”, nazvanu
tako po arhitektu i urbanistu koji ju je
osmislio. Niz parkova u samom središtu
grada obuhvaća željeznički kolodvor,
preko Botaničkoga vrta pa sve do
Marulićevog trga i Trga maršala Tita.
Njihov obilazak, uz prekrasne cvjetne
lijehe, užitak je za one koji žele se
odmoriti, a prava riznica spomenika,
galerija i muzeja za poklonike
umjetnosti.

6 7
Zagrebački
vremeplov
Poželite li ponekad odjenuti frak ili
krinolinu i uz zvukove glazbe koju
“čujete” u tišini otputovati u zamišljeni
svijet umjetnosti i umjetnika? Zaplesati s
njima i – barem na trenutak – učiniti da
njihov svijet postane vaš, a vaš njihov?
8 9
U samom središtu grada, na Zrinjevcu, jedno
je od najromantičnijih zagrebačkih odredišta,
zeleno i cvjetno zagrebačko šetalište i odredište
ljubitelja umjetnosti.
Ljepota će cvjetnih lijeha, vodoskoci te – uvijek
važan, ali iz godine u godinu zbog klimatskih
promjena sve zanimljiviji – meteorološki stup
privući znatiželjnike, zaljubljene ili slučajne
prolaznike.
Malo je gradova poput Zagreba u kojima se
gradske ulice i parkovi tako prožimaju.
Zrinjevac, koji je dobio ime po hrvatskom
banu Nikoli Šubiću Zrinskom, prvi je u nizu
osam zagrebačkih parkova. On je ujedno zbog
umjetničkih galerija koje ga okružuju, Glazbenog
paviljona i bista hrvatskih povijesnih ličnosti koje
se u njemu nalaze možda najljepši zagrebački
put u hrvatsku povijest. Ali otkrit ćete ondje i
vrijedna djela svjetski priznatih umjetnika, uroniti
u bogatu riznicu Arheološkog muzeja koja čuva
i svjetske raritete i na čudesan način povijest
suprotstavlja dnevnim gradskim ritualima. U
samom je središtu Zrinjevca Glazbeni paviljon
na kojem su se od kraja XIX. stoljeća održavali
i još se – po uzoru na to prošlo vrijeme – ljeti
održavaju promenadni koncerti. Oživi tada
Zrinjevac osobitim zvukovima, frakovima i
krinolinama te, barem na trenutak, izbriše
granice koje dijele stoljeća.
Ne, Zrinjevac nije običan park, on priča priče
prošlosti, ali – s rukom u ruci zaljubljenih, toliko
puta ispričanim bajkama i dječjim smijehom
– ispisuje i radost sadašnjosti. Doista, plešete li?!
Obavezno
zastati...
Tko zna koliko ste puta njime prošli, a da
niste zastali i koliko biste još puta mogli
proći, a da ostanete prikraćeni za njegovu
ljepotu i sadržaj?! Jer, Strossmayerov trg
– kolikogod bile lijepe njegove fasade i
kolikogod bio privlačan njegov park – više
je od predaha i užitka u izvanjskoj ljepoti.
On je prava umjetnička riznica, druga
karika u dugom nizu parkova zagrebačkog
središta, ali i još mnogo toga.
10
Dočekuju vas ovdje biste znamenitih hrvatskih
književnika te spomenik biskupu Strossmayeru
koji je izradio poznati hrvatski kipar Ivan
Meštrović.
Tu je palača Moderne galerije, hrvatskog
nacionalnog muzeja likovnih umjetnosti XIX.
i XX. stoljeća te na istoj adresi kabinet grafike
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U Strossmayerovoj galeriji, u zgradi Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, mnogi su radovi
poznatih umjetnika, najvećim dijelom talijanskih
slikarskih škola, ali i remek-djela El Greca, Goye
i još mnogih drugih slavnih umjetnika.
Da grad ima umjetničke putokaze, baš ovdje
bi pisalo: obavezno zastati...
11
Drugo ime Ali, ni tu nije kraj – na obližnjem Starčevićevom

dobrodošlice
trgu, koji nosi ime hrvatskoga političara i
književnika, ponovo cvijeće i park s vodoskokom
te prekrasna zgrada legende i sinonima
zagrebačkog hotelijerstva, znamenitog Hotela
Esplanade.

Ako ste, poučeni nekim drugim

iskustvima, uz pojam željezničkih
kolodvora vezivali sumorne slike,
vrijeme je da ih zbog Zagreba
promijenite. Ili barem uvažite izuzetak.
Dva trga – Starčevićev i Tomislavov
– samo su drugo ime za park, mnogo
prekrasnog cvijeća, vodoskok...

Zgrada Glavnog kolodvora nijemi je svjedok

mnogih sudbina, odlazaka i dolazaka. Jeste li
ikada pomislili koliko je ljudi kroz nju prošlo
od kraja XIX. stoljeća kada je izgrađena, koliko
su sudbina promijenili vlakovi koji pored nje
prolaze?! Za mnoge je goste baš ona prvi susret
s gradom, a spomenik kralju Tomislavu, prvom
kralju srednjovjekovne Hrvatske, prepoznatljiva
zagrebačka slika. S druge je strane ovaj trg
omeđen Umjetničkim paviljonom. A između njih
je park, mnogo cvijeća i klupa koja vas čeka.
Baš vas.

12 13
Čovjek
i priroda
Predah ili cilj, učionica prirode ili skrovita
čitaonica... sve je to Botanički vrt, još jedna
karika u nizu parkova u samom središtu
grada, a ambijentom i ugođajem toliko
daleko od gradskog ritma.
Teško je reći – osobito ako niste botaničar
– što je presudno za to da biljke, prenesene
iz svojih podneblja, negdje ostaju i rastu.
I izabiru li uopće ljudi biljke ili su ipak one
odabrale njih?!

U Botaničkom vrtu – s obnovljenim Vrtnim
paviljonom – čak je deset tisuća biljaka iz cijelog
svijeta, svaka lijepa i zanimljiva na svoj način.
Jednim dijelom Botanički vrt uređen je u
stilu engleskog parka, s krivudavim stazama
i slobodnim skupinama drveća i grmlja, a u
drugom pak dijelu vlada stroža forma pravilnih i
simetričnih linija francuskog parka.
Botanički je vrt pravo učilište prirode, prilika da
se u tišini čita knjiga ili jednostavno uživa
u prirodi. A od Botaničkog vrta put, tamo preko
ceste, vodi do Marulićevog trga, na kojem je
i spomenik tom hrvatskom književniku. Tu je
i vrhunsko djelo secesije, zgrada nekadašnje
Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a danas
Državnog arhiva Hrvatske.

14 15
Poklonicima
umjetnosti
na dar
Na Rooseveltovom trgu možete sjesti
i uživati u ljepoti zgrade nekadašnje
gimnazije i prekrasnog parka ispred nje.
Već zbog toga bit ćete bogatiji za još
jednu lijepu zagrebačku sliku. Ali ako
samo odškrinete svijet umjetničke riznice
Muzejskoga prostora Mimara, ostat
ćete zadivljeni njegovim vrijednostima i
otputovati u daleke svjetove umjetnosti.
A tu su, pored vas i zbog vas…
16
Kad započnete avanturu – uvijek zanimljivu,
ali nikad posve dovršenu – otkrivanja blaga
Muzejskog prostora Mimara, vi se upoznajete s
jednom od najbogatijih umjetničkih zbirki u Europi.
Tu je čak 3750 umjetnina iznimne umjetničke
vrijednosti – od antičkih djela i predmeta
staroegipatske primijenjene umjetnosti do
skulptura i slika europskih umjetnika kroz stoljeća.
Izlošci Muzejskog prostora Mimara donacija su
kolekcionara, slikara i restauratora Ante Topića
Mimare. On je to blago neprocjenjive vrijednosti
poklonio svojoj domovini i Zagrebu, a Zagreb svim
poklonicima istinske umjetnosti...
17
Neka
predstava
traje...
Među gradskim simbolima, ovaj doista
nema premca: Hrvatsko narodno
kazalište! Kad se spusti noć, započinje
ondje život u kojem se san isprepliće
s javom, u kojoj živi umjetnička vizija
koja nas vodi u druga vremena i druge
svjetove. Tako je to još od 1895. godine
kada je austrijski car Franjo Josip
udarcem čekića dao znak: predstava
može početi!

I traje ona od tada do danas s neprekinutim
nizom glumaca, pjevača i plesača… u nizu
svevremenskih priča na pozornici i onih koje žive
pored nje… Neobarokna zgrada HNK, središte
i simbol Trga maršala Tita, i ispred nje Zdenac
života kipara Ivana Meštrovića prepoznatljiva su
zagrebačka razglednica.
Kad ovuda samo prolazite, zastajete zagledani
u prekrasne cvjetne lijehe ili pak uđete u ovaj
neprikosnoveni hram umjetnosti riječi,
pokreta i zvuka, vi jednom za svagda upijate
i nosite sa sobom sliku trga koji Zagrepčani po
tradiciji zovu Kazališnim.
Magija HNK čarolija je promjene svjetova i
umjetničkom rukom ispisanih sudbina… ali ona
se nastavlja i ispred nje, kod Zdenca života, u
mladošću uvijek ispunjenoj zgradi Sveučilišta
ispred koje je Meštrovićeva skulptura Povijest
Hrvata, u obližnjoj Kazališnoj kavani…

18 19
Svjetla
pozornice
Možda nikada nećete znati tko je i kako
odškrinuo vrata u svjetove u koje ste
ulazili na vrškovima prstiju, kao junaci
tragedija ili pak svjedoci negdašnjih i
sadašnjih političkih intriga i društvenih
kronika.
Jeste li to vi pronašli u sebi neke skrivene
talente ili su pak zagrebačke pozornice
probudile u vama glumce i putnike kroz
vrijeme, običaje i ljudske slabosti?!

Kad grad upali svjetla i utihne njegova dnevna

dinamika, pred vama je raskošan svijet
zagrebačkih pozornica. Proslavljeni umjetnici
riječi, zvuka ili pokreta klasičnim će ili pak
modernim djelima privući brojne poklonike.
Svaki teatar ima svoj repertoar, svi zajedno
odaju bogatstvo zagrebačkog kazališnog života.
Komedije ili drame, opere ili mjuzikli, klasični ili
moderni balet, suvremena scena ili pak razigrani
svijet lutaka… izbor je velik, kao i magnet
kazališne pozornice. Uzvišeno je to mjesto na
kojem neki drugi svijet zamjenjuje vaš, a mnoge
se ljudske priče pretaču u jednu, kazališnu…

20 21
Slike za
spomenar
Kupite stručak cvijeća, napišite stihove
u spomenar… i sjećanje će trajati. Ima
gradova kojima se divite zbog njegovih
slika i onih koje volite zbog njihovih
stanovnika. Zagreb ima oboje pa ćete
ga pamtiti zbog građevina i muzeja, ali
i voljeti zbog ljudi i mjesta zapisanih u
srce i spomenar.

22 23
Ilica – priča
bez kraja
Ilicu – zagrebačku kralježnicu, možete
mjeriti kilometrima ili susretima, dragim
mjestima i zagrebačkim institucijama.
Nikada je niste vidjeli praznu
– prolaznici, užurbani ljudi s aktovkom ili
prijateljice koje s očiglednim planovima
zaviruju u izloge, tramvaj u noćnoj
vožnji… tek su dio njezine svakodnevice.
Najduža zagrebačka ulica, Ilica, u jednoj
sadrži stotine priča.
24
Prvi put kao ulica spomenuta prije više od pet
stoljeća, Ilica je rasla zajedno sa Zagrebom.
Mnoge se tadašnje kavane, hoteli, trgovine i
crkve spominju samo u kronikama, a neka nova
znamenita mjesta u njih tek upisuju. Ilica je
uvijek dinamična, u njoj postoje zajednička i
samo vaša, vama osobita mjesta. Prva tražite u
planu grada, a druga su upisana u srcu.
Iz nje ćete znamenitom uspinjačom – koja vozeći
uvijek gore-dolje i samo jednu stanicu – najbrže
stići na Gornji grad. I na kraju te jedinstvene
vožnje baš ste pred kulom Lotrščak, izgrađenom
još u XIII. stoljeću.
Nju treba vidjeti, ali – kad biste i htjeli – ne biste
mogli da je ne čujete. Naime, s nje top označava
podne svakoga dana više od stoljeća...
Nedjeljom Ilicom stižete i do zanimljivog sajma
antikviteta koji otkriva dobro čuvane tajne škrinja
i priča priču o ljudima i sudbinama. Njihov djelić
– dogodi li se ta kemija posebnih susreta – s
vama ide dalje.
A kad se vratite u iličku svakodnevicu, ponovo
postajete dijelom ujutro poslovnog, a popodne
opuštenog grada koji vam nudi mnoge izazove.
Izlozi i restorani, kavane i slastičarnice, gradski
simboli i ljudi, uvijek ljudi bez kojih Ilica ne bi
bila ono što jest…
25
 Njegove luksuzno uređene prodavaonice i
galerije, raskošni trgovački centri ili pak mali
butici u kojima kvalitetna domaća i svjetska

Za sreću i
imena bliješte u izlozima i natpisima,
sigurno će vas privući.

sjećanje

Prošetati gradom znači uroniti u svijet

njegovih izloga i trgovina koje nude
mnogo prepoznatljivog i našeg, ponudu
koja ima domovinu, ali ne priznaje
granice. Želite li kupiti kravatu ili
penkalu, kojima je Hrvatska postojbina,
rukotvorine, umjetničku sliku ili vas
pak na grad najbolje podsjeća neki
umjetnički predmet od stakla, sve to i još
mnogo više naći ćete u Zagrebu.

Za što god se odlučili, bit će to vaš najdraži

suvenir, predmet koji će vas uvijek podsjećati na
grad koji je – čak ako toga u prvi mah niste bili
svjesni, osvojio vaše srce i obogatio svakodnevicu.
Gdje god pošli, nosit ćete sa sobom slike Zagreba,
ali i predmete, za druge vrijedne zbog onoga što
jesu, a za vas i zbog onoga odakle su…

26 27
Do ponovnog
dolaska!
Korak po korak...
Zaustavi se, porazgovaraj s
prolaznikom, popij kavu i – kreni dalje!
U predahu između dviju obveza, da
biste pričekali prijatelja ili naprosto
“čitali” lica prolaznika, u zagrebačkim
uličnim kavanama i opuštenosti
pješačkih zona otkrit ćete zašto ga zovu
gradom s dušom...

Kad idu u kupovinu ili pak žele postati dijelom

popodnevnog ritma grada, Zagrepčani gotovo
instinktivno dolaze u samo središte, na Trg bana
Josipa Jelačića, u Ilicu, na Cvjetni trg,
u ulice Gajevu ili Bogovićevu i tu – bez žurbe i
automobila – posjećuju draga mjesta i pronalaze
drage ljude. I tko bi znao zašto baš ondje, što
je to presudilo da svatko u svom dijelu pješačke
zone u nizu kavana pronađe najdraže mjesto,
na kojem će – po navici – popiti piće, susresti
prijatelje ili jednostavno promatrati gotovo nikad
presahlu rijeku ljudi... Ti su svakodnevni rituali
dio zagrebačkog šarma, koji tako brzo otkrivaju,
a potom i prihvaćaju gosti ovoga grada.
Od kazališta do hotela, do važnih institucija i
samo vama dragih mjesta dijeli vas tek poneki
korak, ali i vežu mnoge slike koje se pamte,
ostaju u sjećanju kao dio atmosfere ovoga grada,
koji je možda do ovog trenutka za vas još bio
apstraktan pojam. Odsad pak, korak po korak,
i vi ste njime opčinjeni...

28 29
I uvijek
cvijeće...
Vesele priredbe koje spontano nastaju
i nestaju, nepredvidljive izložbe slika,
već uvježbani ili samo za ovu priliku
sastavljeni zborovi i orkestri, dječja igra i
cvijeće, uvijek cvijeće...
Kad Ilica, najdulja i uvijek užurbana
zagrebačka ulica, svoje poslovno lice
zamijeni poslijepodnevnim opuštenijim,
tada se ime Cvjetnog trga izgovara na
osobit način.
30
Trg Petra Preradovića – za one koji čitaju
planove grada ili natpisne ploče, za
poznavatelje Zagreba jednostavno Cvjetni trg
– mjesto je gdje se ispija popodnevna kava,
predahne u toku ili poslije kupovine, gdje se i
do kasno u noć kupuje cvijeće ili pak upijaju
njegovi mirisi i boje.
Kafić do kafića, šareni suncobrani, stručci
cvijeća i pjesma uličnih svirača... Cvjetni trg
nikad nije prazan, na njemu nikad niste sami.
Uostalom, tu je – i to već više od stoljeća – i
kip Petra Preradovića, preporodnog pjesnika
iz XIX. stoljeća i dobrog poznavatelja ljudske
duše, čijim bi uvijek aktualnim stihovima,
unatoč proteklom vremenu, povjerljiva
ćaskanja uz kavu, odlasci i dolasci... tu,
na Cvjetnom trgu, bili itekakav argument.
Ljudskom srcu uvijek nešto treba – reći će
pjesnik – zadovoljno nikad posve nije...
Želite li subotom proći nezamijećeni,
izbjegavajte Cvjetni trg! Želite li pak nekoga
sresti, ovo je vaš obvezni smjer – put do
susreta, ali i ushićenja gradom koji ovdje ima
druge boje, mirise i okuse...
To je jedan od trgova na kojima se o
zagrebačkom šarmu i duši ne priča, nego ih
se ondje potvrđuje, bez riječi i uvjeravanja,
najjačim argumentom – njima samima.
31
Ljudi prolaze,
kavane ostaju
Svakoga dana prolaze pored nas, svi oni
iz ovoga grada, ali toliko različiti. On,
gospodin sa šeširom, koji točno u podne
na istom mjestu pije kavu s prijateljima.
Tko je za koga glasao, tko je izgubio, a
tko pak dobio u politici i nogometu, na
lutriji ili u nekim životnim bitkama…
tolike teme koje traju. A ljudi prolaze.

Za drugim su pak stolom one, sa stručkom

cvijeća i zaustavljene na trenutak u
povjerljivim razgovorima… i sve će tada biti
rečeno o knjizi, filmu, modi… i tko zna kojim
još temama što nemaju granica niti ikada
mogu biti dovršene, a tako su dobar predah
od dinamične i sve zahtjevnije svakodnevice...
Ili su tu pak samotnjaci što će, uz kavu,
društvo potražiti u novinama, čiji su starinski
držači i svjetiljke simbol romantičnih
zagrebačkih sastajališta.
Za stolom, u kavani, uz cappuccino i kolačić,
svakoga dana i u svako doba prolaze tu
različita lica i sudbine, ali traju točno
određeni rituali…
Neke će druge kavane privući ljude nove
generacije, dovoljne samima sebi… uostalom,
tko da poželi – pitali su se tada – bolje društvo
od računala i magnetičnog svijeta interneta?!
I bilo je tako sve do nekog osobitog susreta i
razmjene e-mail adresa, zbog kojih će se, za
početak, usklađivati vrijeme dolaska…
Ali tu već počinje priča o nekim drugim
zagrebačkim kavanama…

32 33
Mirisi i okusi
prirode
Tu se zaboravljaju titule i doktorati, diplomatske
službe i međunarodne karijere, ozbiljna se
poslovna odijela zamjenjuju casual odjećom i
sve, baš sve je podređeno jednom – kupiti svježu
jadransku ribu, mirisno voće i povrće, kvalitetan
Želite li istinski upoznati grad, pođite na svježi sir i mirisni stručak cvijeća...
Jesmo li što zaboravili?
njegovu tržnicu. Šarenilo suncobrana, Naravno, sastavni je dio rituala popiti kavu
bogatstvo robe izložene na tezgama i kod spomenika zagrebačkog potepuha Petrice
Kerempuha, sresti one koje odavno nismo vidjeli
prodavači u živopisnoj odjeći svoga kraja i osjetiti, još jednom i više nego drugdje, kako
osobitost su ugođaja “trbuha grada”, diše i živi Zagreb.
najveće zagrebačke tržnice Dolac
smještene iznad središnjega gradskog
trga. Zaboravite strahove vezane uz
genetski inženjering, osjetite miris voća
sazrela u starim voćnjacima, udahnite
u ribarnici mirise mora, kupite stručak
cvijeća i, za uspomenu, drvenog konjića,
rukom vezenu bluzu…

Odlazak na tržnicu Dolac za mnoge je

Zagrepčane, ali i goste grada, poseban ritual.
Svakoga dana, a osobito subotom, ondje se,
i bez prethodnog dogovora, nalaze poznanici
i prijatelji, zamjenjujući poslovne, političke i
druge razgovore onima mnogo primjerenijima
za vikend: o najboljoj kupnji, provjerenom
receptu koji će obogatiti nedjeljni ručak, dobrom
restoranu ili izletu…

34 35
I teče ulica ...

Ondje gdje je nekada tekao potok Medveščak,

život ispisivao mnoge priče i određivao sudbine,
danas teče ulica koja svjedoči o drukčijem,
smirenijem životu velegrada.
Ugođaj je to starinskih kućica, šarenih
suncobrana, cvijeća i opuštenosti. U društvu
spisateljice Marije Jurić Zagorke, kroničarke
Zagreba, u povjerljivom razgovoru uz kavu, u
popularnoj se Tkalči osjeća atmosfera bez koje
nećete spoznati pravu dušu grada i njegovih
stanovnika.
I kad njome teče svakodnevica ili kad oživi starim
običajima i zanatima, Tkalčićeva je u dugom nizu
restorana, kafića, galerija i malih dućana uvijek
ulica prošlosti i nostalgije za vremenom koje bi
možda i nepovratno prošlo da nije ondje, za nas i
zbog nas, zaustavljeno…

Tek nekoliko koraka daleko od

središnjega gradskog trga sva njegova
dinamika i užurbanost nestaju. Želite li
osjetiti opušteno lice Zagreba, najbolje
je doći u Tkalčićevu ulicu – ulicu kavana
i restorana, poznato okupljalište
Zagrepčana i njihovih gostiju. Vrijeme
je ovdje zaustavljeno, žurba nedaleke
svakodnevice pretače se u opuštenost
i stari duh grada, koji u ambijentu
starinskih kuća živi svoj drugi život.

36 37
Zagreb
za stolom
U središtu grada ili pak u zagrebačkim
izletištima, uz ugodne zvuke
prepoznatljive tamburice ili klavira…
prema prilici i ukusu, u skladu s
raspoloženjem i dobom dana, birat ćete
ambijent i jelovnik. Jedno će uvijek ostati
isto: prepoznatljivi domaći okusi i užitak
u ukusno pripremljenoj hrani. Liječnici i
vi konačno ste suglasni!

Sir i vrhnje, štrukli, purica s mlincima,

dalmatinska pašticada, kulen… ili pak
mediteranski specijaliteti koji su k vama stigli
izravno iz Jadranskog mora… zaboravite genetski
inženjering i osjetite pravi okus domaće hrane.
Svatko će ovdje naći svoja omiljena mjesta, svoj
stol kojem će se rado vraćati i na kojem će ga s
dobrodošlicom očekivati…
Jednom ćete izabrati mali restoran sa starinski
izrezbarenim stolovima, ukrašenima licitarskim
srcem i stručkom vrtnog cvijeća, drugi put
raskošni ambijent internacionalnog restorana
primjerenog svakoj svjetskoj metropoli, ponekad
opet egzotične jelovnike dalekih zemalja. Ipak,
tražite li savjet, preporučujemo vam svježu i
zdravu morsku ribu iz Jadrana spravljenu na
mediteranski način. Uživat ćete tako u rijetkoj
koincidenciji – vaš užitak i liječnička preporuka
konačno su suglasni!
Na prijemu, poslovnom ručku ili u nekom na
trenutak zaustavljenom vremenu, ukradenom,
svima usprkos, samo za sebe… okusit ćete bogatu
zagrebačku gastronomsku ponudu, koja krije
mnoga iznenađenja i užitke.
Zagreb za stolom nudi stotinu okusa...

38 39
Gornjogradska
riznica
Ulice Gornjega grada kojima prolazite,
kuće pored kojih zastajete i prizori
kojima se divite nataložena su povijest
grada i iskazan talent generacija ljudi,
tako snažno utisnut u svakidašnjicu
Zagreba. Svaki kućni broj, svaka klupa
u parku i svaka palača Gornjega grada,
tišina svake crkve nose priče koje s vama
dijelimo, jer ljepota je to i svevremenska
vrijednost koja se razdiobom uvećava i
zanosom potvrđuje.

40 41
Legenda,
nada,
molitva...
Uspinjući se od središnjeg gradskog
trga Radićevom ulicom, zagrebačka
donjogradska dinamika postupno
nestaje, a misli se i osjećaji oboje
romantikom, smirenošću i nadom. Ulica
je to koja spaja svjetove, onaj užurbani s
onim opuštenim, približavajući nam sve
više neke drage ljude čiji je svijet i naš,
čija je sreća i naša. S njima u mislima,
sada već ispreplićući život i legendu, nadu
i molitvu, stižemo do Kamenitih vrata.

Jedina su to sačuvana od četiriju starih gradskih „Victory“, legendarnog engleskog admirala

vrata koja se spominju još u srednjem vijeku,
a današnji oblik imaju od XVIII. stoljeća. Tu je
i kip Dore Krupićeve, lijepe i čedne junakinje
romana „Zlatarovo zlato” koji je napisao kroničar
Zagreba August Šenoa. Buzdovan postavljen iznad
Kamenitih vrata u XVII. stoljeću sigurna je zaštita
od vještica. U neposrednoj blizini stara je ljekarna
koja od sredine XIV. stoljeća nije prekidala s radom,
a jedan od njezinih ljekarnika potkraj istog stoljeća
bio je Niccolo Alighieri, unuk autora „Božanstvene
komedije“ Dantea Alighierija. Nasuprot ljekarne
nalaze se lanci koji prema legendi potječu s broda
Nelsona iz pomorske bitke kod Trafalgara. Sve
drugo treperenje je svijeća, tiha molitva i nada...
Kad je veliki požar 1731. godine progutao sve
drvene dijelove Kamenitih vrata, ali je, prema
predaji, neoštećena ostala Bogorodica s Isusom,
bilo je jasno: to je čudotvorstvo!
I danas će mnogi ovdje zapaliti svijeću
zavjetujući se Majci Božjoj od Kamenitih za
zdravlje, sreću i ljubav... Pa će onda, zadovoljniji
i smireniji, krenuti u romantični svijet Gornjega
grada. Mi prolazimo, ali ulice i trgovi, legende i
umjetnost ostaju…

42 43
Prošlost
i budućnost

Mjesto je to gdje se donose odluke važne za

sadašnjost i budućnost zemlje. Tu intenzivnije
nego drugdje žive legende i stvarnost, povijesni
prostori i moderne institucije države, znamenje
prošlosti i obećanje budućnosti.
Ali ovaj je isti trg zapisan i na mnogim
fotografijama u obiteljskim albumima – subotom,
u svečanoj odjeći i s mnogo nada, baš je on
idealna scena za prve obiteljske fotografije nakon
bračnog zavjeta izrečenog u nedalekoj vijećnici.

Prošlost i sadašnjost možda ni na

jednom drugom mjestu nisu na ovakav
način ujedinjeni u budućnosti kao na
Trgu Sv. Marka. Iako nevelik, trg je to
s mnogo znamenitih mjesta pa i u
našoj svakodnevici – i to iz najmanje
dva razloga – vjerojatno najčešće
spominjana zagrebačka adresa….

Prepoznatljiva je slika ovoga trga crkva Sv.

Marka, izgrađena u XIII. stoljeću. Raznobojni
krovni crjepovi na lijevoj strani tvore grb
Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a na desnoj
grb grada Zagreba. Na trgu je, prema predaji,
užarenom krunom okrunjen vođa seljačke bune
Matija Gubec.
Markov trg mjesto je emocija i legendi, predaja
i stvarnosti. Ali put u povijest – koliko god
sadržajan bio – tu je tek započeo… Naime, u
Banskim dvorima na zapadnoj strani stolovali
su hrvatski banovi, a na istočnoj je Sabornica
u kojoj i danas zasjeda Hrvatski sabor.

44 45
U ritmu
valcera
Tu se okupljala aristokracija i održavali
su se balovi, tu na gornjogradskom
Katarininom i Jezuitskom trgu ispisivali
su se – u povjerljivim razgovorima i
diplomatskim bitkama – povijest, kultura
i nacionalni identitet ovoga grada i ove
zemlje. Gotovo četiri stoljeća, i danas,
istom zgradom gimnazije prolaze nove
generacije mladih. I žive tu usporedni
svjetovi romaničkih crkava, umjetničkih
riznica i stolova u kavanama ili na
otvorenom za kojima, uz cappuccino,
teče svakodnevica kao suprotnost
višestoljetnom trajanju.
46
Šetnja Katarininim i Jezuitskim trgom ne može
biti kratka – od jednog do drugog kućnog
broja, svaka kuća priča povijest. Palača Dverce
poznata, nekad i danas, po bogatom društvenom
životu i reprezentativnim događajima, najstarija
zagrebačka gimnazija otvorena prije gotovo četiri
stoljeća i nedvojbeni dragulj – crkva Sv. Katarine.
Imenovana kao i trg po Katarini Zrinskoj, hrvatskoj
banici i pjesnikinji, ta je crkva poznata po zidnim
slikama i skulpturama pa je smatraju jednim od
najljepših i najcjelovitijih spomenika baroka. Više
je puta stradavala u potresima, od udara groma
i u požarima, ali je obnavljana upornošću žitelja
i snagom njihove vjere. Na obližnjem Jezuitskom
trgu bivši je samostan preuređen u Muzejski
prostor, ispred kojeg je fontana sa skulpturom
Ribar sa zmijom. I stoji tu već cijelo stoljeće taj
nijemi svjedok gornjogradskog života, pamti duge
redove za ulazak na mnoge zapažene izložbe,
ali jednako povjerljivo čuva i tajne romantičnih
gornjogradskih trgova.
47
Kamen
i bronca
zauvijek
Kad budete prolazili zagrebačkim
Gornjim gradom, upijali njegov izuzetan
ambijent, obiđite njegove galerije i
zaustavite se kraj skulptura koje mu
daju ugođaj i osobnost. Na trgovima ili u
galerijama skulpture su mnogih znanih
i manje znanih umjetnika sastavni
dio naše svakodnevice, ali i su djela
neprolazne vrijednosti.
Gornji grad prava je umjetnička riznica....

Treba li od mnogih – koliko god nepravedno to

bilo – istaknuti ime jednog umjetnika, dvojbi
ipak nema: najbolja od tih djela pripadaju Ivanu
Meštroviću (rođen 1883. godine u Vrpolju, a
umro 1962. u South Bendu, SAD), po svemu
što je radio i kako je živio najeminentnijem
hrvatskom kiparu svjetskog ugleda.
Kad se poslije dvadesetgodišnjeg lutanja
svijetom vratio u domovinu, u Zagrebu i na
njegovim ulicama raskoš njegova talenta u
vječnom je kamenu i bronci ostavila brojne
umjetničke zapise.
U autentičnom ambijentu Atelijera Meštrović,
nekadašnjeg umjetnikova doma i atelijera,
izložene su skulpture u kamenu, drvu i bronci,
grafike i crteži. Meštrovićev osobit stil i emocije,
upečatljivost talenta i sklad svojstven samo
onima koji umjetnost žive, Zagrebu su pridodali
osobnost koja se razdiobom uvećava,
a doživljajem oplemenjuje.

48 49

Kada kuće
pričaju
povijest ...
Ako palače i dvorane pričaju o povijesti,
ovo bi mogla biti iznimno duga priča.
Malo je ulica i malo kuća u Zagrebu koje
svjedoče o toliko važnih događaja kao
gornjogradska Opatička ulica.
Gotovo svaka zgrada upisana je u
povijest, zbog onoga što se u njima
događalo ili zbog ljudi koji su u njima
živjeli.
50
Već sama prekrasna ograda od kovanog željeza
najavljuje da na broju 10 ulazite u izuzetan
prostor. Zlatna dvorana doista je iznenađenje!
Najcjelovitiji je to interijer hrvatskoga
historicizma i trajna galerija hrvatskog slikarstva.
A samo malo dalje, na broju 18, nalazi se Narodni
dom ili Dvorana, jedna od najznamenitijih zgrada
u novijoj hrvatskoj političkoj i kulturnoj povijesti,
s najljepšim klasicističkim interijerom u Zagrebu.
Tu su ilirci, borci za hrvatski jezik i samostalnost,
održavali sastanke i svečane plesove pa se
može reći da je to jedno od najvažnijih mjesta
društvenog života pretprošloga stoljeća, toliko
važno da je slika ove palače čak postala motivom
igraćih karata onoga vremena!
Samo malo dalje, na samom vrhu ulice, a ujedno i
Gornjeg grada, smješten je Muzej grada Zagreba,
u sklopu kojega je Popov toranj gdje je od 1903.
godine Zvjezdarnica, a s druge strane, na broju
29, nalazi se Povijesni muzej Hrvatske. Doista,
ulica je to u kojoj kuće pričaju povijest…
51
Neke
tajne niti ...
Kad šećete zagrebačkim ulicama, mislite
li na one koji su njima šetali prije vas?
Osluškujete li bilo grada i prohujalih
generacija, istražujete li povijest i čitate
li legende? Mnogo je toga ispisano na
spomenicima i trgovima, u predajama,
sažeto u povijesnim knjigama. Najviše ih je
ipak u stogodišnjem Muzeju grada Zagreba,
smještenom u prekrasnom gornjogradskom
samostanu opatica klarisa iz XVII. stoljeća.

U neprekinutom nizu svjedočanstava, zapisa i Prošetat ćete na zamišljenom putovanju

spomenika, logikom povijesnoga slijeda tu je
sažeta povijest i kultura grada od prapovijesti do
danas. Krenut ćete tako na zamišljena putovanja
kroz prostor i vrijeme, upoznati Zagreb i njegovu
prošlost, njegove urbanističke i ambijentalne
vrijednosti. Posebne su zanimljivosti prezentacije
arheoloških istraživanja in situ, rekonstrukcija
Katedrale arhitekta H. Bolléa prije obnove i još
mnogo toga.
povezanim nizom zagrebačkih parkova u samom
središtu grada, zaviriti ondje gdje nikada niste
bili, upoznati Zagrepčane i njihove navike, vrline
i mane, posjetiti mnoga mjesta i bolje razumjeti
zagrebačku dušu.
Pa onda, sada još svjesniji da ste sve jače i
trajnije vezani uz ovaj grad, shvatiti da – kao što
reče pjesnik – ni vi više niste bez obveza...

52 53
U društvu
pjesnika...
Skica za zagrebački portret, predah
između dviju obveza ili naprosto
upoznavanje nekog drugog lica grada...
sve je to Strossmayerovo šetalište,
aleja kestenova lijepa sama po sebi, ali
i po pogledu na donjogradske krovove,
pravilan raspored ulica i – golubovi,
mnogo golubova...

Upoznati Zagreb znači vidjeti ga i osjetiti,

doživjeti ga okom i srcem. Prilog ili novo
poglavlje u tome baš je ovo šetalište, u ljubavi
prema Zagrebu onoliko važan korak koliko je
u objektivnom sagledavanju važnih životnih
događaja nužan prostorni i vremenski odmak.

I spoznat ćete tako da ovdje niste samo

prolaznici... Kad gledate oko sebe ili u
daljinu, osobit je to ugođaj grada što se
osjeća srcem i uz koji ste – a da to i niste
htjeli – sada vezani. Šetalište, uređeno
sredinom XIX. stoljeća te nešto kasnije
nazvano imenom biskupa Josipa Jurja
Strossmayera, izgrađeno je dobrovoljnim
prilozima građana. Od vrućine zaštićeni
drvoredom kestena, na klupi... možda i
nećete znati da je u zgradi što je sredinom
XIX. stoljeća postala Gradskom realnom
gimnazijom, a potom i Ženskim licejom
(gimnazijom) bila i kavana u koju su
navraćali mnogi znameniti Zagrepčani.
Među njima bio je i pjesnik i književnik
Antun Gustav Matoš. Vrijeme prolazi, ljudi i
ulice se mijenjaju, a tamo gdje je prije bila
kavana sada je Hrvatski hidrometeorološki
i geofizički zavod. A Matoš je i sada ondje
kao kip na klupi šetališta... I opet se, pjesnik
i boem, na ovom mjestu romantike druži
s nama, čuva naše tajne i uči nas da sve
prolazi, samo ljepota ostaje...

54 55
 I kad začujete zvona s Katedrale, od kojih ono
najveće ima gotovo šest tona, kad u njoj utonete
u skladne zvukove velikih orgulja ili promatrate
njezine oslikane zidove, oltar i propovjedaonice,
bit će to uzvišeni trenuci susreta s iznimnim i
neprolaznim umjetničkim vrijednostima.
U više od sedam stoljeća dugoj povijesti današnje
Katedrale, vremenu tijekom kojega je više puta
stradavala u ratovima i požarima, krije se riznica
neprocjenjive vrijednosti koja je nastajala od
osnivanja biskupije u XI. stoljeću.
U Katedrali, koju je posjetio i papa Ivan Pavao
II., počivalište je znamenitih hrvatskih junaka
i mučenika Petra Zrinskog i Frana Krste
Frankopana te zagrebačkih nadbiskupa kardinala
Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića.
Mogli bismo još mnogo govoriti o Kaptolu i
njegovim kurijama, o Katedrali i svim njezinim
vrijednostima, ali koliko god bismo riječi na njih
potrošili ne bismo vam ni izdaleka dočarali ono
što i kratkotrajnim boravkom ondje
možete osjetiti.
Jednostavno, riznica je to vašeg srca…

Riznica
vašeg srca
Da nema vjere, u što bismo se u
trenucima iskušenja uzdali i čemu se
nadali? Uz molitvu, u zagrebačkoj ćete
Katedrali pronaći mir i snagu što ih
je moguće osjetiti samo u izuzetnim
prostorima koji nadahnjuju i smiruju,
koji ostaju zapisani u srcu i sjećanju.

Na Kaptolu, možda najslikanijem od svih

zagrebačkih trgova i s najslavnijom od svih
zagrebačkih crkava, posred fontane je kip, a
nedaleko katedrala Uznesenja Blažene Djevice
Marije, zagrebačka Katedrala. Tu, na mjestu na
kojem se sastaju vjernici, ali i svi koji žele doista
upoznati ovaj grad, nikada niste sami, a uvijek
ste spokojni i smireni. To je, jednostavno, takvo
mjesto…

56 57
Zaustavljena
prošlost
Naslonjen na stup, August Šenoa
– književnik i kroničar Zagreba kakav je
bio nekada, trajno se zaustavio u ulici u
kojoj se rodio. I ako vam se na trenutak,
dok pijete kavu, učini da ste sami, posve
sami, u staroj Vlaškoj to sigurno nećete
biti. U ulici starih, zbitih kućica, koje su
danas zaposjeli butici i kavane, Zagreb
živi usporenije i opuštenije, onako kako
jedino i može živjeti tamo gdje pjesnici
ostaju i kad drugi prolaze.

Nešto dalje, ondje gdje je stari dio Vlaške

zamijenio noviji, ali ne i nov, barokna je crkva
Sv. Petra s neoromaničkim pročeljem, ispred koje
se svakoga ljeta, na blagdan Sv. Petra i Pavla,
održava veliko proštenje. Moći ćete tu kupiti
šarena licitarska srca, staro piće gvirc... i još
mnogo toga što podsjeća na prošlost i tradiciju.
Krenete li iz stare Vlaške na sjever, vi ste u
još jednom zagrebačkom parku – Ribnjaku.
Naslonjen na istočne zidine najstarijeg dijela
grada, Kaptola, ime je dobio po biskupskim
ribnjacima koji su nekada bili na tom mjestu.
Ali tko još brine za povijest na ovom
romantičnom mjestu, u prekrasnom parku gdje
klupe, vodopadi, skulpture i cvijeće stvaraju
ambijent u kojem će – svaka na svoj način
– uživati sve generacije.
Djeca koja tu vježbaju prve korake, mladi
zaokupljeni svojim svijetom ili pak stari prijatelji
koji su rasli, stasali i starili zajedno, oni i Ribnjak.
Samo što on, park, sve to prolazi ponovo, mlad s
njima i mlad umjesto nas...

58 59
Galerija na
otvorenom
Ako postoje mjesta koja istodobno
izazivaju tugu i divljenje, pijetet i
ushićenje umjetnošću, onda je to park-
groblje Mirogoj.
Kad se dolazi sa stručkom cvijeća, uz
treperenje svijeća i s mislima koje odlaze
daleko – u neko drugo, zajedničko
vrijeme i drukčije susrete – to je priča o
ljudima koji ostaju i kad su otišli.
O ljudima koji su tu, za nas i u nama.

Ali nije Mirogoj samo posljednje počivalište, on

je ujedno i vremeplov ove zemlje i svjedočanstvo
o mnogim ljudima koji su nas tijekom stoljeća
svojim djelom zadužili. Umjetnici i političari,
sportaši i borci za duhovnu i političku slobodu…
neprekinuti niz ljudi koji i u smrti slave život.
Mirogoj je i muzej graditeljstva i skulptura...
Nije stoga čudno što se ubraja među najljepša
groblja u Europi. Poznati arhitekt Herman Bollé

oblikovao je izgled groblja monumentalnom

kompozicijom arkada, paviljona i kupola,
isprepletenih bogatom vegetacijom i galerijom
umjetnina hrvatskih kipara.
Prava galerija na otvorenom!
I trepere svijeće, i prolaze ljudi... U tišini arkada,
u skladnim djelima kipara koja traju i koja
svjedoče o njima i nama, spomenici su njihovi
i naši, u prolaznosti neprolazni….

60 61
Ljepota
i trajanje
Ako ste ikada pomislili da vanjština
kuća odražava njihov značaj, na Trgu
hrvatskih velikana i Trgu žrtava fašizma
naći ćete za to potvrdu: već sam izgled
dvaju monumentalnih zdanja na njima
sjedinjuje njihovu važnost i trajanje
s ljepotom tih građevina, prekrasnih
vodoskoka i ponovo cvijeća.
62
Godine 1927. prema nacrtima poznatoga
arhitekta Viktora Kovačića izgrađena je zgrada
tadašnje Zagrebačke burze, a danas Hrvatske
narodne banke, koja veličinom, a još više
monumentalnošću odaje postojanost i trajanje.
Na istom mjestu na kojem su početkom prošloga
stoljeća Zagrepčani gledali prve kinopredstave, u
blizini zagrebačkog sajmišta, u tada neusporedivo
manjem gradu izraslo je ovo zdanje od kamena
koje – i ako ne znate što je u njemu – izaziva
poštovanje izgledom i ljepotom linija, profinjenih
i snažnih istodobno. Tu ste “u društvu” skulptura
dvojice hrvatskih velikana, minijaturista Julija
Klovića i kipara Ivana Meštrovića, zaslužnoga
za još jednu zgradu, paviljon Doma HDLU-a na
obližnjem Trgu žrtava fašizma. Impozantna je
to zgrada kružnog oblika, čija je prvotna uloga
čuvara umjetnosti ubrzo zamijenjena vjerskom
zadaćom jer je za II. svjetskog rata bila džamija,
potom je bila Muzej narodne revolucije,
a danas je Dom hrvatskih likovnih umjetnika.
S vodoskocima i cvjetnim lijehama, ova dva trga
u središtu grada mjesta su na kojima ćete zastati
zadivljeni zgradama što izgledom, ali i funkcijom
to nedvojbeno zaslužuju...
63
Za umjetnike,
zaljubljenike
i ostale
Tu se svira najbolji jazz, dolaze
proslavljeni umjetnici svih stilova
i nalaze poklonike istoga ukusa i
uvjerenja.
U ritmu se tek promoviranih svjetskih
hitova ili pak “vječito zelenih” melodija –
već prema želji i sklonostima – okupljaju
ljubitelji dobrog zvuka i nezaboravnih
druženja. Na neku će drugu adresu, u
novi klub dobre glazbe, otići neki drugi
ljudi. I neki doći…

Umjetnici novoga tisućljeća, nostalgičari

za prošlim vremenima, zaljubljenici u jazz
ili jednostavno dobar zvuk pronaći će u
zagrebačkim klubovima svoj dio svijeta. Prostori
su to ispunjeni onima koji su, kao i vi, došli da
se zabave. Uživat će u atmosferi primjerenoj bilo
kojoj svjetskoj metropoli, igri svjetala, zvukova i
ondje, čini se, neizbježnog duhanskog dima.
Uz čašu pića, ples u ritmu, s malo riječi i mnogo
emocija potaknutih notnim kombinacijama…
ovdje ćete doživjeti posve drukčiji grad i na
nekim njegovim adresama pronaći svoj ključ
poimanja glazbe.
U klubu, u nekim sitnim satima možda na
trenutak i niste znali gdje ste, ali nećete
zaboraviti zbog čega ćete se ondje vraćati.

64 65
Svijet bez
granica
Jedna u neposrednoj blizini druge,
obje moderne i arhitekture primjerene
smjeni dvaju tisućljeća, Koncertna
dvorana “Vatroslav Lisinski” – nazvana
po skladatelju prve hrvatske opere – i
Nacionalna i sveučilišna knjižnica, svaka
u svojoj riznici i na svoj način čuvaju
kulturno blago ove zemlje i svjetske
civilizacije i prenose ga s mnogih prošlih
na generacije koje dolaze.

U zagrebačkoj se Koncertnoj dvorani život i

umjetnost ispisuju notnim zapisom, a vrijeme
mjeri koncertima koje za Zagrepčane i njihove
goste priređuju mnogi proslavljeni glazbenici iz
zemlje i svijeta.
Uostalom, Zagrebačka filharmonija, čest i
cijenjen gost koncertnih dvorana svijeta, djeluje
od 1871. godine, I što još reći, ono najbolje ipak
ćete – poslušati.
A ovom se muzičkom hramu, u čijoj je
neposrednoj blizini i sjedište gradske uprave,
približila Nacionalna i sveučilišna knjižnica,
prava riznica starih i rijetkih knjiga s više od 2,5
milijuna vrijednih izdanja…
Moderna arhitekturom, ali i multimedijskom
orijentacijom, ona korisnicima omogućava
lak pristup kulturnim vrijednostima, nerijetko
ispreplićući dostignuća hrvatske znanosti i
umjetnosti sa svjetskima.
U toj se riznici čuva da bi se u budućnosti na to
dograđivalo, ali i da bi se od vremena i zaborava
sačuvalo sve ono što je vrijedno i što prošlost i
sadašnjost ostavljaju za budućnost… Kad uđete u
te prostore, osjetit ćete da se između vas i svijeta
brišu granice, da ste ovdje povezani sa svima i
dio jednog, jedinstvenog svijeta kulture, znanosti
i umjetnosti…

66 67
Dva lica
grada
Ima nešto dragocjeno i sve rjeđe
u gradskim četvrtima u kojima
su malene kuće uspjele odoljeti
životnoj matematici, kada se odupiru
neboderima o kojima, s olovkom u
ruci i s prirođenom sklonošću računici,
sanjaju građevinski poduzetnici i gradski
planeri. Ali tu, nadomak njih, drugo lice
grada ogleda se u svijetlećim fasadama
najviših zgrada, gradskim simbolima čije
prozore peru – vješti alpinisti.

Oni vole Trnje i svoj dom u njemu, ugođaj

malih kuća od kojih svaka ima svoje dvorište
i u njemu cvijeće i gdje se tanjuri s kolačima
nedjeljom prijepodne razmjenjuju preko
drvene ograde: “Susjeda, kušajte kako su
ukusni…”
Drag im je taj ambijent, i onda kada osjete
pogled iza zavjesa i kada znaju da vijest o
njihovom novom automobilu ulicom putuje
brže nego on sam.
A oni, obični ljudi s Trnja ili Trešnjevke, oni
koji znaju kada se otvaraju pupoljci ruže
ispred kuće, kako se glasaju zrikavci i krekeću
žabe, kad dođu u podnožje impresivnih
gradskih simbola umjesto da sanjaju mjesto u
njima ponovo će se vratiti u svoje prizemnice.
Jer, baš tu im je mjesto, njima, čuvarima
nekadašnjeg Zagreba i ljudima koji nisu
navikli druge gledati s visine, a tako dobro
znaju da se iz očiju čita najviše…

68 69
Ritam
prirode
Od ponedjeljka do petka prijepodne
poslovni, poslijepodne opušteni...
Zagrepčani vikendom zaboravljaju tjedni
ritam i na rolama, u čamcu ili šetnji
koriste priliku za rekreaciju.
I kakav bi to grad bio da nema
rekreacijske centre, parkove i izletišta i
kakav bi to Zagreb bio bez Maksimira,
Sljemena, Bundeka i Jaruna?!

70 71
Park u srcu
Nekada u krinolinama i s neizbježnim
suncobranima, danas u sportskoj odjeći
i tenisicama... mijenjaju se i moda i
generacije – zagrebački park Maksimir
ostaje. Najveći je to i najljepši zagrebački
perivoj, u gradu, a opet toliko drukčiji od
njega. Za Zagrepčane on ima posebno
značenje.

Jer, tu su mnoge generacije započinjale prve

samostalne korake, upoznavale bogat svijet
životinja, a neki su tajni pogledi ondje
postajali javni.
Maksimir doista nije običan park!
Mnogo je toga upisano u maksimirsko “naj”: on
je jedan od prvih europskih perivoja uređenih po
nacrtima, u XVIII. stoljeću – kada je otvoren – bio
je prvo javno šetalište u jugoistočnoj Europi. Kao
vješti spoj i idealna kombinacija parka-šume i
parka oblikovanog u engleskom pejzažnom stilu,
bio je tadašnjim stanovnicima drago odredište.
U tada neusporedivo manjem gradu, a, istini
za volju, i uz drukčije predodžbe o udaljenosti,
masovniji je dolazak u Maksimir vezan uz
izniman događaj – vožnju do njega konjskim
tramvajem 1892. godine.
Stoljeća su prolazila, a park je dobivao nove
sadržaje. Od 1925. godine tu je i Zoološki vrt.
Doista je lijepo šetati pored nekog od triju
slikovitih maksimirskih jezera kojima plove
labudovi i čamci, a u nekim su oštrijim zimama,
dok još nije bilo sportskih dvorana, bili i omiljeno
zagrebačko klizalište. Paviljoni i ljetnikovci te
skulpture pridonose njegovoj romantici.
U dobrom društvu, s knjigom u ruci ili sami
sa sobom, tu ćete postati još svjesniji ljepote
prirode, ali i spoznati da je – unatoč oštroj
konkurenciji – Maksimir jedan od najvećih
uskličnika Zagreba. I već četvrto stoljeće prolaze
njime ljudi i generacije, a Maksimir, uvijek mlad
i lijep, ostaje.

72 73
Zagrebačko
more
Nema dvojbe, Zagreb ima sve što
grad mora imati, ali i ono što od
kontinentalnog središta ne biste
očekivali: more!
Uostalom, kakav bi to grad bio bez
izletišta i sportsko-rekreacijskog centra
i kakav bi to Zagreb bio bez Jaruna?!

U neposrednoj blizini zelenilom bogatih novih

gradskih četvrti, u zapadnom dijelu grada nastali
su rekreativno-sportski centri Jarun i Mladost te
na drugoj strani još mlađi park Bundek. Nastavlja
se time i dobiva nove mogućnosti tradicija
Zagreba kao grada sporta, onog vrhunskog, ali i
rekreativnog.
Vikendom ili svakodnevno, poslije posla ili škole,
Jarun je pravo mjesto za odmor i rekreaciju.
Izgrađen je 1987. godine, kada je Zagreb bio
domaćin međunarodnom sportskom natjecanju
mladih, Univerzijadi. Pješačke staze, jezera s
veslačkim stazama, mnogi restorani i kavane
dio su prepoznatljivoga ugođaja jarunskog
centra. S mnogo zelenila i s bistrim jezerom te
plažama koje ljeti pružaju okrjepu od gradskih
vrućina, on ima i biciklističke staze, staze za
trčanje, minigolf, a tu je i jedna od najboljih
veslačkih staza u Europi. I nije stoga čudno što
se ondje svakoga dana, a posebice vikendom,
susreću poznanici i suradnici, svi s istom željom:
odmoriti se i rekreirati kako bi bili što pripravniji
za izazove novoga tjedna. I tu će – kao i u još
mlađem zagrebačkom parku Bundeku – mnogi od
njih uroniti u neki drugi svijet, na rolama, biciklu
ili pješice, da bi se već sutra – u poslovnoj odjeći
i s potpuno drugim brigama – odmorni i poletniji
ponovo posvetili svakodnevnim zadaćama.

74 75
Kad poželite
bijeg
I kad poželite bijeg, odlazak iz gradske
svakodnevice, neće to biti daleko
– Zagreb je naslonjen na Sljeme, ali i
s njim čini cjelinu, baš on upotpunjuje
popis onoga što grad po mjeri čovjeka
mora imati.
A Zagreb to ima! Jer ne bi gradu s
takvim pretenzijama bile dovoljne
ulice i živopisni trgovi kad ne bi imao i
jednu posebnu “instituciju” – izletište
i skijalište koje zimi na natjecanjima
okuplja svjetsku skijašku elitu.

Teško je reći kada je Sljeme, najviši vrh

planinskog masiva Medvednice, Zagrepčanima
najdraže – da li zimi, kad se na njemu skijaju i
sanjkaju, ili pak ljeti kada je utočište od gradske
žege, ujesen kada se oboji svim mogućim bojama,
ili u proljeće kada se, zajedno s nama, i ono
budi… Uostalom, baš su ovdje svojim prvim
skijaškim koracima na pobjedničkom putu u
svjetsku elitu krenuli Janica i Ivica Kostelić.
Danas – koje li simbolike – na Sljemenu se
sastaju skijaški velikani svijeta i održavaju
svjetski skijaški kupovi.
Zagrepčani i njihovi gosti jednostavno vole
Sljeme… Pješice ili žičarom, na jednodnevnom
izletu ili u trajnijem bijegu u ugodan ambijent
planinarskih domova, koji nude smještaj i
okrjepu, ono je uvijek izazov i magnet, a cijela
Medvednica još jedna zagrebačka riznica prirode.
Naime, prije dvadesetak je godina zapadni, viši
dio Medvednice, površine čak 228 četvornih
kilometara, proglašen parkom prirode. Uz mnoge
planinarske staze, prirodna je atrakcija i špilja
Veternica, jedna od najvećih u Hrvatskoj. Ali
njegovu će romantiku pojačati i Medvedgrad,
jedan od najvećih srednjovjekovnih zamaka
u Hrvatskoj, podignut još u XIII. stoljeću, a
obnovljen prije petnaestak godina kada je dobio
i novu ulogu – mjesto je državnog spomen-
obilježja Neznanom branitelju domovine.

76 77
Grad u srcu
Ujutro ili u smiraj dana na nekom od
zagrebačkih trgova ili u tišini Gornjega
grada… vi ćete shvatiti da vas sa
Zagrebom vežu neke osobite veze.
Tko bi znao u kojem se trenutku događa
ta kemija osobitih i zauvijek zapisanih
susreta.
Tek, sigurni smo – Zagreb je odsad
s vama i u vama. A vi, ako spremate
kovčege i navješćujete rastanak, nikada
nećete posve otići, jer ima ljudi, gradova
i mjesta kojima smo, i kad izustimo
zbogom, rekli tek – doviđenja.

78 79
Izdavač:
Turistička zajednica grada Zagreba
Tekst:
Silvana Jakuš
Lektorica:
Mirna Bojanić-Rebac
Fotografije:
Ivan Balić Cobra
Zoran Filipović
Želimir Horvat
Juraj Kopač
Željko Krčadinac
Boris Krstinić
Patrik Macek
Johnny Mazzilli
Vedran Metelko
Demirel Pašalić
Ivo Pervan
Robert Rajtić
Tomislav Rastić
Maja Strgar-Kurečić
Tomislav Šklopan
Ivor Vodanović
Andrija Zelmanović
Arhiva HNK
Arhiva TZGZ
Art direktor i ilustracije:
Ivan Doroghy
Dizajn i prijelom:
DZN Studio
Kolor priprema:
Kaligraf
Tisak:
Kerschoffset

Turistička zajednica grada Zagreba

10000 Zagreb
Kaptol 5
www.infozagreb.hr
info@infozagreb.hr

ISBN 978-953-228-000-5

80 81
82