POVIJEST 1.

POLUGODIŠTE
POVIJEST
TONI POLJAK

DOBA TEHNIČKIH OTKRIĆA I NOVIH IZVORA ENERGIJE

- ind. rev. se širi na Europu iz Engleske; najsnažnije se razvija u GER, BEL i FRA (područja bogata
ugljenom i Fe rudama); Henri BESSEMER usavršio je postupak proizvodnje boljeg i jeftinijeg
čelika od sirovog željeza, a kasnije je Thomas pronašao jeftinije rješenje; ovo otkriće usavršili
Siemens i Martin (Siemens-Martinova peć) te Thomas GILCHREST - povećanje proizvodnje
čelika; Michael FARADAY 1861. otkrio elek. indukciju koja omogućuje dobivanje elek. energije
visokog napona, Gramm izradio dinamo, Thomas EDISON 1879. izumio žarulju; Nikola
TESLA otkrio izmjeničnu struju te omogućio prijenos el. en. na veće udaljenosti
-1867. Alfred NOBEL otkrio način pravljenja dinamita koji se koristio u ratnoj tehnici i industriji
(izrađuju se puške i topovi); sirovine se sada lakše i brze dovoze do ind. središta i proizvodi brže
stižu do tržišta
-1869. prekopan Sueski kanal i tako skraćena udaljenost između Europe, Indije i Dalekog istoka;
u vremenu naglog razvoja proizvodnje stvaraju se viškovi proizvoda koje tržište ne može prihvatiti,
što je uzrok gosp. kriza; veliki poduzetnici traže ograničenje slobode trgovine i uvođenje
protekcionizma (robi drugih zemalja zatvaraju se granice); kako bi se spriječila međ.
konkurencija, ind. poduzeća se udružuju u monopole; povećanje st. zbog povećanja medicinskog
znanja, vremena bez ratova, napretka poljodjelstva itd.
-II.IND.REV.-Wilhelm RÖNTGEN (rengenske zrake), Pierre i Marie CURIE (radij i polonij),
Louis PASTEUR (primjenio cjepivo protiv antraksa), Robert KOCH (otkrio uzročnike TBC-a i
kolere)

SREDNJA EUROPA, ITALIJA I NJEMAČKA U II. POLOVICI XIX. STOLJEĆA

UJEDINJENJE ITALIJE
-poslije neuspjele revolucije ponovno se javlja ideja o ujedinjenju; postojala su dva programa o
ujedinjenju: 1. Guiseppe MAZZINI (ITA demokr. repub.), 2. grof Camillo CAVOUR
(ujedinjenje oko Pijemonta čiji bi vladar bio na čelu); kad je izbio Krimski rat, Pijemont staje na
stranu FRA dobivši od nje obećanje da će pomoći oko ujedinjenja; ujedinjenje je smetalo Habs.
M. koja je vladala Sj. Italijom i Venecijom; 1858. Cavour i Napoleon III. se dogovaraju za
zajednički napad na HM gdje bi joj oduzeli Lombardiju, a zauzvrat Pijemont bi FRA ustupio
pokrajinu Savoju i Nizzu; rat je počeo 1859. i pijemontsko-franc. vojska nanijela je poraze HM-i
u bitkama kraj Magente i Solferina; bilo mnogo ozlijeđenih kojima je pomagao Švicarac Henry
DUNANT koji je 1863. u Ženevi osnovao Crveni križ; porazi HM-e potiču na ustanke u Toskani,
Parmi i Modeni koje će se priključiti Pijemontu; iz rata je prvo izašla FRA, a mirom u Zürichu
1859. dio Lombardije s Milanom pripao je Pijemontu, a HM-i Venecija, a FRA Savoja i Nizza

USTANAK NA SICILIJI-u Jž. ITA, Kraljevstvo Obiju Sicilija (jž. dio ITA i Sicilija) vladala dinastija
Bourbon (apsolutistički); 1860. buknuo je ustanak seljaka protiv veleposjednika kojima su morali
davati gotovo cijeli godišnji prihod; saznavši za to Garibaldi dolazi pomoći ustanicima; 1860.
iskrcao se u Marli te su mu se pridružili brojni dobrovoljci sa Sicilije; u bitci kraj Caltafinija vojska
Franje II. je poražena te Garibaldijeva vojska ušla u Napulj i srušila s vlasti Bourbonce; 1860. Jž.
ITA priključena Pijemontu, a tako i brojne manje državice Srednje ITA; 1861. u Torinu je
proglašena Kraljevina Italija, a na čelu je bio kralj Viktor Emanuel II.; jedino izvan nje je bila
Venecija i Papinska država
VENECIJA I RIM U SASTAVU ITALIJE-ITA će iskoristiti ratove kako bi priključili ova dva
područja; ratovi oko koje će se zemlje okupiti njemački narod; 1862. Garibaldi se iskrcao u
Kalabriji da bi zauzeo Rim; u tome ga je spriječila kraljevska vojska te je prognan na otok; 1866.
dolazi do rata između Pruske i HM-e i na stranu Pruske staje ITA kojoj je ponovno potreban
Garibaldi; prilikom zaključenja mira Venecija pripala ITA kojoj je sada trebao samo Rim; 1867.
Garibaldi ponovo pokušao osvojiti Rim, no spriječile su ga franc. i švic. čete koje su branile papu;
1870. dolazi do prusko-franc. rata te tal. kralj s vojskom ulazi u Rim (fra. čete u ratu, papa
nebranjen); kralj Viktor II. prestolnicu prenio u Rim; 1871. Zakon o garancijama koji je papi
osiguravao stalni novčani prihod, osobnu nepovredivost i duhovnu slobodu, no papa je to odbio -
RIMSKO PITANJE (trajalo do 1929. - Lateranski ugovor između pape i Musolinija); ITALIA
IREDENTA-program koji će priključiti ITA Trst, Istru, Dalmaciju i obalu Slovenije

UJEDINJENJE NJEMAČKE-u prva dva pokušaja liberali i demokrati nisu uspjeli; treći pokušaj-
Pruska (ujedinjenje oko nje bez Austrijanaca); proces ujedinjenja pokrenut je 1861. kada na
prusko prijestolje dolazi Vilim I. i njegov kancelar Bismark koji želi slomiti otpor HM i FRA te
ugušiti demokratski pokret; isticao je da se velika pitanja ne rješavaju riječima, već željezom i
krvlju; 1864. Bismark odlazi u rat s DEN kako bi vratio njemačke pokrajine Schleswig i Holstein;
zajedno sa HM Bismark napao DEN i pobijedio; Bismark želi uvesti zajedničko tijelo u kojem će
Austrijanci istiskati Pruse, što će mu biti izgovor za napad, i upravo se to i dogodilo; Prusi objavili
rat AUT 1866. i nanose težak poraz kod Sadove; HM istisnuta iz njemačkih zemalja te se okreće
našim prostorima; 1867. donesen Ustav (sjeverno-njemački savez)

RAT S FRANCUSKOM I UJEDINJENJE NJEMAČKE-ujedinjenje dovršeno 1870. sukobivši se

s Napoleonom III. oko španjolskog prijestolja, Bismark iskoristio priliku da slomi FRA; Bismark
izazvao Napoleona koji će Pruskoj objaviti rat; u bitci blizu Sedana Prusi porazili FRA, a mirom u
Versailleu 1871. proglašeno ujedinjenje Njemačke (II. Reich), a njemački carem postao pruski
car Vilim I.

ISTOČNA I JI EUROPA U II. POLOVICI XIX. STOLJEĆA

KRIMSKI RAT (1853.-1856.)-ponovo se javlja problem opstanka OC-a u europ. politici; 1853.
RUS pokreće rješavanje Istočnog pitanja te predlaže VBr da međusobno podijele OC; VBr to
odbija, pa RUS odlučiva sama riješiti to pitanje; Rusi od sultana traže pravo zaštite pravoslavnog
st. u OC te da pravoslavnom svećenstvu ustupi upravljanje sv. mjestima u Palestini; sultan to
odbija nadajući se pomoći FRA i VBr koje su poslale svoje ratno brodovlje u Dardanele; Rusi s
vojskom prodiru u Moldaviju i Vlašku; na jž. obali Crnog mora, kraj Sinope 1853. Rusija uništila
tur. mornaricu te FRA i VBr kao saveznice šalju pomoć; iste godine objavljuju rat Rusiji te se
njihove snage iskrcale na jž. obali Krima; borbe su se vodile na Krimu i Kavkazu, a najžešće su
bile za Sevastopolj; 1855. Pijemont se priključuje saveznicima; opsada Sevastopolja trajala 11
mjeseci; saveznici imali prednost na moru (bolju mornaricu, pa su Rusi potopili svoju mornaricu
da spriječe ulaz u sevastopoljsku luku, a prednost na kopnu također pripala saveznicima čije je
naoružanje bilo modernije); Rusi morali napustiti Vlašku i MLD, a 1856. mirom u Parizu Rusija
se odrekla prava da na obalama Crnog mora podiže utvrde, te su izgubili dio Besarabije, utjecaj
na Dunavu i Balkanu, a zajedno s OC povući iz luka i razoriti utvrde; Bospor i Dardanel zatvoreni
za ratno brodovlje svih zemalja
-RUS je bila zaostala feudalna zemlja te je postalo jasno da su reforme nužne kako bi ponovno
postala moćna sila, a feudalni sustav koji je kočio slobodno poduzetništvo bio je najveći problem;
ruski car Aleksandar II. sam ukida kmetstvo kako se ono ne bi revolucijom ukinulo 1861.
donošenjem proglasa o slobodnom seljaku - zemlja postala imovina seoske općine, te se onda
davala seljačkim obiteljima; plemićima nije oduzeta sva zemlja, uglavnom jedan dio (lošiji);
ukidanje kmetstva ubrzava ind. razvoj RUS

INTERESI RUSIJE NA BALKANU-RUS je uvijek željela jak utjecaj na Balkanu koji joj je bio
potreban da osigura svoju prevlast na Crnom moru, Bosporu i Dardanelu, ali OC bilo joj je zapreka;
1874. mirom u Kučuk-Kajnardžiju postigla je svoj cilj (pravo plovidbe Crnim m. i zaštita
pravoslavnog st., tj. Balkanu); od tada do Krimskog rata imat će jak utjecaj u OC; početkom 19.
st. ponovno se uključuje u prilike na Balkanu (1. srp. ustanak), ali je morala odustati zbog
Napoleonovog napada; u vrijeme kada je prijetio slom grčkog ustanka, RUS, VBr i FRA se uključuju
u sukob, a 1827. u Londonu zaključen ugovor; tim ugovorom tri sile su se dogovorile o grč.
autonomiji, a iste godine porazile tur. vojsku te 1830. u Londonu OC priznalo grč. neovisnosti;
ustanak u BiH 1875. RUS koristi da vrati utjecaj na Balkanu pod izlikom da štite pravoslavno st. i
ponovno gradi utvrde na Crnom moru; 1827. RUS se dogovorila sa A-U (prepustila BiH, ali da se
A-U ne miješa u rus.-tur. rat); RUS napadaju OC iz Armenije i Balkana te im se pridružuje SRB,
MNE i ROM; Rusi došli pred Carigrad, a VBr šalje mornaricu u Mramorno more bojeći se ne zauzmu
tjesnace; mir zaključen 1878. u San Stefanu

OTPOR KOLONIJA
VELIKA BRITANIJA-do '70-ih godina 19. st. VBr je bila vodeća ind. sila, a od 70-ih počinje
zaostajati gdje je prestiže SAD i GER; u 80-im god. gubi monopol na svjetskom tržištu; ovdje vlast
pripada parlamentu, a službeno vladala kraljjica Viktorija, izvršnu vlast imala vlada; problemi
unutarnje politike je izborna reforma, irsko pitanje i položaj radništva; 1874. reformom je broj
birača povećan za 2 mil.; unatoč tome, veliki broj građana zbog imovinske cenzusa ostao bez
prava glasa; VIKTORIJANSKO DOBA-vladavina kraljice Viktorije i uspon kolonijalne, polit. i
gospod. moći

IRSKO PITANJE-sastojalo se u borbi za neovisnost i rješavanje agrarnih odnosa, a radi borbe

vs. eng. veleposjednika seljaci osnivaju Agrarnu ligu koja je bila i ukinuta 1871., a vođe
uhvaćeni; na kraju irski seljaci su ipak postali vlasnici zemlje 1903.; Irci vodili borbu i za političku
samostalnost, ali u tome nisu bili jedinstveni (na jednoj stranici bili fenijevci koji žele
samostalnost ostvariti oružanom borbom, dok drugi na čelu s Parellom koji je želio stvariti
autonomiju u sklobu VBr)

KOLONIJALNO CARSTVO VBr-u II. pol. 19. st. VB bila je moćna kolonijalna silna i ona je imala
dva tipa kolonija (naseljeničke k. i kolonije u kojima je preko guvernera uspostavljena brit.
vlast); svoje carstvo širi (osvaja nove kolonije, posebno je važno bilo osvajanje EGY zbog Sueskog
kanala); 1908. od brit. kolonija na jugu Afrike osniva se Južnoafrički savez sa statuom
dominiona

FRANCUSKA-za vladavine Napoleona III. FRA je doživjela gosp. napredak; on je bio utemeljitelj
modernog FRA; organizirali su se javni radovi, grade stanovi za radnike, prometnice; Napoleon
III. provodi aktivnu vanjsku politiku i ratovima dokaziva snagu i moć države; ratovao je s
Meksikancima (poražen); upleo se i u građanski rat u SAD-u pomažući južnim državama; upleo se
u rat za ujedinjenje ITA, u početku podržava ujedinjenje, a kasnije ne dopušta ujedinjenje Rima;
1870. u ratu s PRU doživio poraz kraj Sedana što će uzrokovati i njegov i pad carstva; pod
pritiskom stanovnika Pariza srušila ga s vlasti zakonodavna vlast te je 1870. proglašena Treća
republika te osnovana vlada nacionalne obrane koja bi trebala suzbiti Pruse na teritoriju FRA;
1871. FRA je kapitulirala te je morala platiti ratnu odštetu i Prusima prepustiti Alsace i Lorraineu

PARIŠKA KOMUNA I RAZDOBLJE TREĆE REPUBLIKE-nakon kapitulacije FRA predsjednik i

vlada donose odluku o razoružavanju nacionalne garde osnovane za rata s Pruskom; 18.3.1871.
radnici i siromašno građanstvo suprotstavljaju se tome te preuzimaju vlast u Parizu, a poslije
izbora proglašavaju Parišku komunu; vlast u komuni imali socijalisti koji su za svog vladanja
donijeli neke zakone: radnici preuzeli upravu u tvornicama, zabranjen noćni rad,
uvedeno besplatno osnovno obrazovanje te se donosi zakon o plaćama i
nezaposlenima; nakon ovih odluka, ustanak pariškog puka smatra se prvim pokušajem
uspostave vlasti radnika, kao što je rekao Carl Marx u djelu "Diktatura proletarijata"; poslije
sloma komunara, FRA nastavlja izgrađivati republikansko ustrojstvo koje su stalno ugrožavali
monurhisti; potkraj 19. st. nizom krvavih ratova dovršava izgradnju svog kolonijalnog carstva

SAD U II. POLOVICI XIX. STOLJEĆA

-postigavši neovisnost u ratu s VBr, SAD su osigurale nesmetan gospod. razvoj u smjeru
kapitalizma; izgrađuju moderno društvo osnovano na slob. poduzetništvu i ekonomskom
liberalizmu; razvija se tvornička ind. (pamučna)
-dok je na sjeveru (22 mil. st.) prevladavala industrija i mali posjedi (farme), na jugu (9 mil. st. i
3,5 mil. robova) je bilo mnogo plodne zemlje pa prevladavaju veleposjedi (velike plantaže), na
kojima rade robovi
-1854.-izbijaju prvi sukobi sjevera i juga, kad su u savez am. država primljene Nebraska i
Kansas u kojima plantažeri žele uvesti ropstvo (poslije dvije godine rata farmere su svladali
plantažeri, uz koje je bila i središnja vlast); osniva se Republikanska stranka (zahtjeva
ograničenje i ukidanje ropstva, besplatno preseljavanje farmera u zapadne dijelove zemlje -
pristaše farmeri i industrijalci)

RAT SJEVERA I JUGA

-jug se bojao primjene liberalnih ideja na cijelom području jer bi to ugrozilo opstanak rostva, a
plantažeri su bili protiv uspostave slob. tržišta radne snage; 20.12.1860.-održani predsjednički
izbori gdje je izabran Abraham LINCOLN (Rep.str., isticao se govorima protiv ropstva); nakon
izbora Lincolna Južna Karolina proglasila izdvajanje iz federacije 4.2.1861. - njoj se pridružilo
još 6 južnih država i oni su na kongresu u Montgomeriju izabrali svoju vladu i predsjednika,
pukovnika Davisa; i pobunjeničke države osnivaju svoju saveznu državu Konfederaciju
Američkih Država
-u početku je vojska KAD-a imala više uspjeha zbog brojnosti vojnika, a dva puta su ugrozili i sam
Washington, nanijeli su 1861. kraj Fort Sumtera težak poraz Uniji; upad snaga Unije na teritorij
Konfederacije suzbijaju bitkom kod Bull Runa (1861.); 1862. general Juga Robert E. LEE
porazio vojsku Unije u bitci kod Richmonda; te godine se mijenja odnos naga, kada Unija ukida
ropstvo i donosi zakon o besplatnoj podjeli dionica državne nezauzete zemlje na Zapadu svima
koji žele obrađivati; svatko tko je na dobivenoj zemlji proveo pet godina postajao je vlasnikom te
zemlje; vojsku Sjevera predvodili Grant i Sherman; Sjever je pomorskom blokadom pokušao
spriječiti oprskrbu Konfederacije vitalnim sirovinama; Lee je uspio ofanzivama prinijeti rat na
Sjever, ali je bio zaustavljen u Marylandu, a poražen je i u Pennsylvaniji godinu dana kasnije
-snage Sjevera zavladale tokovima rijeka Mississippi i Tennessee, prenoseći ratne operacije na
jug; 1864. Sherman zauzeo Georgiju i presjekao najvažnije željeznice Juga; rušili su južnjacima
telegrafske stupove, želj. pruge i mostove, progoneći plantažere i oslobađajući robove; Grant
1865. osvojio gl. grad KAD-a Richmond te je generalu Leeju ostavio oružje te njegovim vojnicima
dopustio da uzmu konje i dao im hrane za pet dana; predajom Leea završava 4-godišnji rat;
Kongres je nakon rata potvrdio Lincolnov ukaz iz 1863. o oslobađanju svih robova; njima je
dodijeljena zemlja, no kako nisu imali novca, nisu na njoj mogli organizirati proizvodnju pa su im
se životni uvjeti tek malo promijenili u usporedbi s ropstvom; poginuo je svaki 6. vojnik Unije i
svaki 3. KAD-a
-14.4.1865. na svečanoj kazališnoj predstavi u Washingtonu izveden atentat na Lincolna, ubio
ga glumac Booth (pristaša Juga); iste večeri teško ranjen najbliži Lincolnov pomoćnik Seward, što
je bio posljednji pokušaj Juga da spasi ropstvo u SAD-u

CRKVA I RADNIŠTVO
-jačanje liberalnih ideja i demokr. pokreta utječu na to da svoj stav o tome mora dati i katol. crkva
koja gubi svjetovni i polit. autoritet u određenim državama; papa Pio 9. oštro se suprotstavlja
novim idejama te 1864. izdaje encikliku "Kolikom brigom" gdje osuđuje države koje su
ustavom Crkvi oduzeli moć nad školstvom i polit. moć; objavio je i spis "Syllabus" gdje navodi
80 suvremenih zabluda kao što su nacionalizam, komunizam, liberalizam itd.; 1. VATIKANSKI
SABOR (1869.) nikad nije završen jer je tal. vojska 20.9.1870. upala u Rim, ali je donio nekoliko
bitnih odluka; prihvaćena je i odluka "Pastor Aeternus" koja sadrži naučavanje o primatu (papa
naslijednik Petrov i Kristov nasljednik) i papinskoj nepogrešivosti (u vjerskom smislu);

RADNIŠTVO I RADNIČKE ORGANIZACIJE

-razvojem industrije i tvorničke proizvodnje povećava se broj radnika o kojima se materijalno
poslodavci ne brinu, a država ih ne štiti; poslodavci su im propisivali radno vrijeme (i do 18h), a
nisu imali ni dnevnog ni tjednog odmora; radničke obitelji od takve plaće mogli su samo
preživljavati; poslodavci su im iznajmljivali stanove, organizirali prehranu, te oprskrbu nužnim
potrepštinama i u vlastitim trgovinama i sve im to odbijali od plaće; radnici se počinju organizirati,
sve za bolji status (štrajkovi, obustava rada i sl.)

PRVI SOCIJALISTI
-pojavljuju se polit. programi koji govore o teškom položaju radnika i kako to riješiti
1. SOCIJALISTI-govore o poboljšanju statusa radnika mijenjanjem čitavog društva
2. MARKSISTI-imaju istu ideju, ali drukčiji način izvođenja; revolucija radnika i da onda radnici
upravljaju tvornicima – ukinuti privatno vlasništvo
-u toj svojoj borbi radnici će se povezati u svjetsku međunarod. org. radnika –
INTERNACIONALE čiji je cilj ujediniti sve radnike u borbi za svoja prava (1864. London, 1889.
Pariz, početkom XX. st. Moskva/pod utjecajem komunizma)
-paralelno s ovim idejama nastaju političke stranke:
1. SOCIJALDEMOKRATSKA STR.-uzor prva teorija – socijalizam; mirno preobraziti društvo
(putem izbora doći na vlast i donijeti odluke u korist radnika)
2. SOCIJALISTIČKA STR.-uzor Marksizam; radnici se okupljali u sindikatima i radničkim
udruženjima

-Marksisti će ostvariti jak utjecaj među radnicima; u vrijeme II. internacionale došlo do podjele
unutar marksizma
1. DESNICA-socijaldemokrati – odbacuju marksizam
2. CENTAR-između desnice i ljevice
3. LJEVICA-Marxova ideja
-tijekom III. internacionale prevagnut će komunizam koji zagovara da svi imaju dovoljno za život
(Crkva osuđuje); 1891. papa izdaje poslanicu "Rerum Novarum (O novim stvarima)" gdje
govori da se radnici ne smiju iskorištvati, treba ih zaštiti i dati im bolje uvjete rada, ali i da nitko
ne smije dirati privatnike te da, tko izađe štrajkati, neće dobiti plaću za taj dan

AUSTRO-UGARSKA NAGODBA - DUALIZAM VLASTI

-poslije poraza od Pijemonta, 1859. car Franjo Josip I. ukida Bachov apsolutizam i obnavlja
ustavno uređenje Listopadskom diplomom 20.10.1860.; s njom se obnavlja polit. život na
cjelokupnom području Monarhije; službenim pismo je Franjo I. tražio od novog hrv. bana
Šokčevića da mu predloži uređenje Hrv. sabora i novo uređenih odnosa između Hrv. i Ugar.;
-budući da to budi nadu u nenjemačkim narodima za samoupravom i autonomijom pojedinih
zemalja, oni će se razočarati, jer 1861. car donosi Veljački patent (privremeni zakon) kojim
tumači Listop. diplomu te se na novi apsolutistički način definira unutrašnje uređenje Monarhije
(država uređena centralistički); vrhovno predstavničko tijelo bilo je Carevinsko vijeće; u
nenjem. zemljama jača oporba centralizmu i njemačkoj dominaciji

AUSTRO-UGARSKA NAGODBA
-porazi i teška financ. situacija te neprestana borba nenjem. naroda za nacionalna prava prisilili
su cara na promjenu postojećeg centralističkog uređenja Monrhije; 1867. zaključen sporaum po
kojem je Habsburška Monarhija pretvorena u dvojnu državu - Austro-Ugarsku; sastojala se od
dva ravnopravna dijela (AUT-zemlje od rijeke Leithe do Cislajtanije, HUN-s ugarske strane od
spomenutih rijeka); prema sporazumu svaki dio države dobio zasebno državno uređenje s
posebnim parlamentima i vladama, a aut. kralj je bio ujedno i ugar. kralj; obe države bile ustavno-
parlamentarne monarhije i oba su parlamenta imali po dva doma; zajednička ministarstva su bila
carsko i kraljevsko ministarstvo vanjskih poslova te ministarstvo rata
-donesen je zakon o općim pravima građana u kojem je svim građanima jamčena jednakost pred
zakonom, a svim narodima jednaka prava u državi kao i slobodan nacionalni razvoj; 1873.
Monarhiju potresla velika gospod. kriza gdje je bečka burza doživljela potpuni slom, a gospod. se
oporavilo tek nakon 10 god.; nakon uvođenja dualizma vlasti u aut. dijelu Monarhije su bili liberali,
koje car ne podnosi, pa, kada dolazi do neuspjeha njihove politike, car to iskorištava i na vlast
dovodi grofa Taaffea, koji je bio njegov osobni prijatelj i kojemu je glavna zadaća bila vladati u
skladu s parlamentarnim normama i osigurati caru što potpuniju vlast; Taaffea su nakon 14 godina
sa vlasti srušili konzervativci udruženi s liberalima onemogućivši njegov plan provođenja izborne
reforme u kojem bi se uvelo opće pravo glasa

ISTOČNO PITANJE I BALKANSKE DRŽAVE U II. POLOVICI XIX. STOLJEĆA

-ist. pitanje ponovo se aktualizira u BiH 1875.; poraz muslim. feudalaca u borbi protiv središnje
vlasti u BiH donosi kratkotrajan ir, ali središnja vlast nije uspjela obuzdati samovolju spahija,
begova i činovnika; razlozi nezadovoljstva seljaka bili su unutrašnji društveno-polit. odnosi u BiH
te glad, opća nesigurnost i svakodnevne krađe; posjednici još više pritišću seljaka raznim
zlouporabama; povećava se obaveza koju su seljaci davali spahijama (hak); posavski seljaci odbili
agama i begovima dati trećinu, a taj otpor se širio i na ostale dijelove BiH, ali ga Turci slomili
1858.
-1875. blizu Gabele seljaci dižu ustanak na čelu sa don Ivanom Mušićem; seljacima se
pridružuju trgovci kojima je onemogućeno slob. trgovanje; osnovan glavni odbor bosanskog
ustanka za oslobođenje sa sjedištvem u Brezovači (Hrv); u doba ustanaka više od 100.000
pozahtjevalo je utočište u Hrvatskoj; središte otpora u Bosni bili su i Crni Potoci; ustanicima u
Hercegovini pomažu i Crnogorci koji zajedno sa ustanicima napadaju Nevesinje (spalili dio grada
i nanijeli poraze tur. vojsci)

-Rusija se pripremala za rat s Turskom; ustanak žele iskoristiti i Srbi i Crnogorci, a AUT-UGAR
pokušava angažirati velike sile da zajednički zatraže od Turske provođenje reformi; Srbija je
priželjkivala BiH; smatra se da se pružila idealna prilika za ostvarenje ciljevaiz "Načertanije"; htjeli
su BiH, zatim Dalmaciju i Slavoniju pa su objavili rat Turskoj - Srbi nisu imali uspjeha, Crnogorci
imali; Srbija nije mogla realizirati odluku glavnog odbora ustanika iz 1876. o ujedinjenju Bosne
sa Srbijom; RUS i AUT-UGAR nije odgovarala srp. politika, pa su se 1877. dogovorile da Rusija
okupira Bospor i Dardanele, a AUT-UGAR zaposjedne BiH; povod za objavu rata Turskoj Rusija
nalazi u odbijanju Turske da u BiH provedu reforme te su u travnju 1877. zaratovali rat s Turcima;
poraženoj Turskoj Rusi diktirali teške uvjete mira u San Stefanu, kojim je BiH dobila autonomiju;
na Berlinskom kongresu uvedene bh. uprave i provedene reforme kojima će se popraviti položaj
stanovništva; AUT-UGAR uvela svoju upravu i započela provoditi reforme

-poslije nezavisnosti 1878. Srbija podržala savezničke odnose sa AUT-UGAR koja im je pomogla
da na Berl. kongresu dobiju neovisnost; kod Srbije se više od 82% izvoza odnosilo na AUT-UGAR;
ostvarivši potpun utjecaj u SRB, AUT-UGAR uvela trgovinski ugovr i tajne konvencije s kojim se
Srbija udrekla težnji prema BiH i Sandžaku; 1882. knez Milan proglasio sebe kraljem; duh
"Načertanija" bio je neprestano nazočan u društvu; Bosnu i Makedoniju Srbi opisuju kao svoju
zemlju, a jedan srpski geograf uporno je tvrdio da su Muslimani Srbi koji su prihvatili islam i da je
Dubrovnik srpski, te područje ZG-a smatra slovenskim; Srbi su 1877. počeli progoniti Albance s
genocidima; 1903. osnovana tajna urotnička organizacija Crna ruka radi ostvarenja velikosrpskih
ideja - borili se protiv slobode i neovisnosti nesrpskih naroda na Balkanu; cilj im je bio ujediniti
sve u Veliku Srbiju; u nadolazećim balk. ratovima Srbija će početi ostvarivati teritorijalna posezanja
te se šire prema jugu

-raspadom OC-a velike europ. sile su si otkidale dio po dio (VBR Aden, CYP, Sudan, FRA Alžir i
Tunis,ITA Libiju, GER Bagdadsku željeznicu); svoju neovisnost dobile SRB, MNE, ALB, BUG,
ROM, GRE; VBr i Fra dobile pravo financ. kontrole turske banke, a dug, koji je iznosio 5 mil.
franaka, je doveo do bankrota; mladoturci su bili oporba sultanu i zahtjevali su provođenje
liberalnih reformi i demokratskog parlamentarizma - vođa Midhat-paša; svrgnuli sa vlasti
Abdula Azisa, a doveli Abdula Hamida II.; sultan i dalje vladao apsolutistički;

-SRBIJA-kad se u državi pokušao obaviti popis stoke i kada se pokušava razoružati narod koji se
u ratovima zajedno borio s regularnom vojskom, 1883. oružani ustanak izbio u ist. Srbiji;
zahtjevaju se reforme cijelog državnog sustava - TIMOČKA BUNA -> ipak ugašena uz stroge
kazne i osuđivanja na smrt; bojeći se jake Bugarske zaratili sa njima i doživili težak poraz u bitci
na rijeci Slivnici; intervencijom AUT-UGAR i RUS zaključen mir u Bukureštu 1886. bez izmjene
granica; oporba iskoristila taj poraz kako bi ograničila kraljevu moć; zahtjeva se donošenje ustava,
na što je knez Milan bio prisiljen; nakon njegove smrti, na vlast došao Aleksandar koji je 1894.
ukinuo ustav i uveo ustav iz 1869.; 1903. ga svrgnuli sa vlasti, te došao na vlast Petar
KARAĐORĐEVIĆ; Srbija se oslanja nakon toga Rusiji

HRVATSKA U OSVIT MODERNOG DOBA

- razdoblje od 1851. do 1860. (Listopadska diploma) – APSOLUTIZAM; Hrvatima ovo već treće
razdoblje apsolutizma (Marija Terzija, Meternich, Bach); potiče se razvoj kapitalističkog
poduzetništva; poduzetnici i plemići dobili priliku za bogaćenje, ali da se u politiku ne miješaju; u
Hrv. još djeluje ban Jelačić koji je 1848. djelovao kao samostalni ban, a sada je carski činovnik
DJELOVANJE BANA JELAČIĆA-prije uvođenja apsolutizma, za vrijeme oktrojiranog ustava,
predlaže hrv. Saboru da prihvati oktr. ustav jer bi mogla dijeliti sudbinu Ugarske, gdje se primjenila
i vojna intervencija; VOJNA GRANICA-ban nije bio za njeno ukidanje, već da se stavi pod
kontrolu bana i Sabora; 1848. zabranjeni svi nacionalni simboli (hrv. trobojnica), ali zahvaljujući
banovom zalaganju 1852. uveden i hrv. i slavonski barjak; MODERNIZACIJA ZG-gospodarsko,
kulturno i polit. središte Hrvata; VJERSKO OSAMOSTALJIVANJE-zg. biskupija bila podlegnuta
ugarskoj te Sabor i ban traže vjersko osamostaljivanje, što će i Beč podržati; 1852. bulom pape
Pia 9. uspostavlja se zg. nadbiskupija, što će Beč ukinuti, jer im je smetalo što će Knin biti pod
zg. nadbiskupijom, smatrajući da on nije u Hrvatskoj, nego u Dalmaciji; papa ponovno donio
odluku – sve isto, samo izostavio Knin i to je bilo vjersko osamostaljivanje Hrvatske

ŠTO JE APSOLUTIZAM DONIO? Postojala je strogoća u zakonima, ali su sve reforme u duhu
liberalizma i postojala je pravednost i nitko nije imao povlastica (npr. u porezima); raspušten
Sabor i banski stol; Hrv. nije podjeljena na županije, nego na okruge, kojima vladaju činovnici koji
su morali poznavati njemački, a kako nema školovanog hrv. stanovništva, doseljuju se stranci;
ŠKOLSTVO-u osnovnoj hrv. jezik, a Gimnazija njemački jezik

-1848. ukidanjem feudalnih odnosa seljak nije postao vlasnik zemlje jer ju je morao otkupiti, ali
slabo tko je imao za to; 1853. proces Zemljotrasterečenja gdje je država otkupila zemlju
seljacima, a oni će je obrađivati, plaćati poreze i otplaćivati dug – slobodni seljak

BAN JOSIP ŠOKČEVIĆ

- razdoblje kada je Franjo Josip I. odustao od apsolutizma (nakon 1860. i Listopadske diplome);
prije Listop. diplome sazvao je carevinsko vijeće i da oni odrede preuređenje, a većina je bila za
federativnu; 1860. ban Šokčević saziva bansku konferenciju gdje su trebali napraviti izborni red
za hrv. Sabor, a od cara traže: Dalmaciju u sastavu Hrv., da hrv. jezik bude službeni te
osnivanje Hrvatske dvorske kancelarije kao najviše upravne vlasti; te zahtjeve car je
djelomično prihvatio, a pitanje Dalmacije prepustio predstavnicima Dalmacije i Hrvatske
(predstavnici Dalm. nisu došli); 1861. Veljački patent-centralizacija

SAZIV HRV. SABORA (1861.)-caru poslana molba da vojna granica pošalje svoje predstavnike
u Sabor, da se Senj odcijepi od vojne granice i postane slobodan grad, no grad je prihvatio samo
prvu molbu; središnje pitanje je bilo državno-pravni položaj Hrvatske (njezin odnos prema
carevinskom vijeću i ugarskom Saboru); predstavnici Narodne stranke žele s Mađarima u realnu
uniju, ali je uvjet da se poštuje hrv. samostalnost dok Mađaroni nemaju nikakvih uvjeta; treći
prijedlog je: Starčević-Hrv. potpuno samostalna (Kvaternik – Hrv. kao samostalna u uniju s
Ugarskom); Sabor nije želio poslati svoje predstavnike da sudjeluju u carevinskom vijeću, čime ne
priznaje nikakve poslove s Austrijom; što se odnosa sa Ugarskom tiče, prihvaćen članak 42 po
kojem će Hrv. stupiti u realnu uniju s Ugarskom ako joj ona prizna samostalnost, neovisnost i
teritorijalnu cjelokupnost; 1861. u Hrvatskoj osnovano Namjesničko vijeće, bio je to novi hrv.
Sabor; 1862. osnovan Stol sedmorice kojim se zakonski odvajaju od Ugarske; osniva se
Samostalna narodna stranka čije je osnivanje potpomognuto od strane Beča, nadajući se da
će tako u Hrv. provesti svoje centralističke ideje te donosi novi izborni red koji bi stranci trebao
donijeti većinu u Saboru; na izborima su pobijedili ujedinjeni Mađaroni i Narodnjaci; Mažuranić
napušta dikasterij (veza između Hrv. i cara);