Professional Documents
Culture Documents
Seminarski
Seminarski
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA TURSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
1913. dovršena je zgrada namjenski građena za Sveučilišnu knjižnicu i Zemaljski arhiv, u kojoj
se Arhiv nalazi i danas. Status Arhiva kao samostalne ustanove formalno je potvrđen u
međuratnome razdoblju te se od 1923. pod nazivom Kraljevski državni arhiv odvaja od uprave.
Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća uspostavljena je cjelovita mreža arhiva, a arhivska je
djelatnost sustavno normirana zakonom i brojnim podzakonskim aktima te i Arhiv, koji do 1962.
djeluje pod nazivom Državni arhiv NR Hrvatske, a od tada pod nazivom Arhiv Hrvatske, širi i
jača svoju djelatnost osnivanjem novih odjela i širenjem svojih funkcija. Nakon osamostaljenja
Republike Hrvatske Arhiv je 1992. godine postao članom Međunarodnoga arhivskog vijeća, a od
1993. godine djeluje pod nazivom Hrvatski državni arhiv.
Hrvatski je državni arhiv središnja arhivska ustanova zadužena za matične i razvojne poslove
nacionalne arhivske službe, skrb o evidencijama arhivskoga gradiva na nacionalnoj razini te
planiranje i usklađivanje stručnoga rada arhiva. Osnovni zadatak Hrvatskoga državnog arhiva
prikupiti i sačuvati najvrjednije arhivsko gradivo i učiniti ga trajno dostupnim svakomu
građaninu.
Hrvatski državni arhiv čuva oko 29 000 dužnih metara arhivskoga gradiva, od 10.
stoljeća do danas, u više od 2150 arhivskih fondova i zbirki. Fondovi i zbirke Hrvatskoga
državnog arhiva sadržavaju gradivo nastalo djelovanjem središnjih tijela državne uprave i
pravosuđa, prosvjetnih, kulturnih, zdravstvenih i vojnih ustanova, gradivo nastalo
djelatnošću istaknutih pojedinaca i obitelji te hrvatskoga iseljeništva.
U Arhivu se čuva i više od 2000 matičnih knjiga za razdoblje od 17. do 20. stoljeća i zbirka
karata sa 4631 kartografskih jedinica, odnosno više desetaka tisuća listova karata i planova, što
ju čini drugom po veličini u Hrvatskoj. Arhiv čuva i više od 24 000 plakata, brojne grafike,
planove naselja, građevinske nacrte javnih i manjim dijelom privatnih objekata, katastarsko
gradivo iz razdoblja tzv. Prvoga stabilnog katastra s vrlo dobro sačuvanim rukopisnim
katastarskim planovima i upisnicima čestica iz razdoblja od 1847. do 1877. i kasnijih
reambulacija.
Posebne cjeline čine zbirke fotografija s više od 2 milijuna fotografija različitih oblika i tehnika,
kao i vrijedna nacionalna filmska baština koja obuhvata 6000 naslova audiovizualnih djela od
1904. do danas te popratno filmsko gradivo.
Knjižnica HDA koja od druge polovine 19.st. sustavno prikuplja arhivističku literaturu,
povijesne izvore, službene publikacije i druge relevantne izvore sadržava više od 160 000
svezaka i jedna je od najvrjednijih specijalnih knjižnica u Hrvatskoj.
Povijest arhiva
Čuvanje pisane baštine ima dugu tradiciju u Splitu. Prvi poznati propisi o čuvanju arhiva na
području Hrvatske potječu upravo iz Splita. Odredbom Splitskoga statuta iz 1312. utvrđuju se
strogi propisi čuvanja i zaštite pisanoga gradiva u posebnoj prostoriji, u posebnom objektu.
Zahvaljujući takvim odredbama sačuvano je bogato arhivsko gradivo Splitske komune. Ono je i
danas nezamjenjiv izvor za proučavanje prošlosti grada Splita.
U razdoblju mletačke uprave Zadar je bio administrativno središte Dalmacije i grada Splita i to
od 1420. pa sve do kraja druge austrijske uprave 1918. Zbog toga se arhivsko gradivo splitske
provenijencije iz navedenog razdoblja i danas nalazi u Državnom arhivu u Zadru. Osnivanje
splitskoga arhiva ostalo je, uz dva neuspješna pokušaja, samo na zamisli. Prvi pokušaj je bio
nakon Rapalskog ugovora, kada je posebnom konvencijom 1922. bila predviđena i dijelom
realizirana podjela spisa dalmatinskih arhiva. Drugi pokušaj osnivanja arhiva u Splitu je bio
1939. u vrijeme Banovine Hrvatske. Tek nakon Drugog svjetskog je opet potaknuta ideja o
potrebi sustavnog prikupljanja arhivskoga gradiva u Splitu. Saveznom uredbom iz 1951. i
rješenjem Gradskoga NNO Splita odlučeno je da Muzej grada Splita bude ustanova koja će
prikupljati i opisivati arhivsko gradivo. Muzej je 1951. dobio spremište za odlaganje
prikupljenog arhivskog gradiva.
Gradski Narodni odbor Splita osniva 1952. Arhiv grada Splita. Arhiv je tada preuzeo iz muzeja
svo prikupljeno gradivo. Od 1952. do 1997. Arhiv je bio smješten u Biskupskoj palači i dobio je
na korištenje nekoliko prihvatnih spremišta. Prostor je bio u potpunosti neprimjeren za
obavljanje arhivske djelatnosti: vlažan, skučen i prenatrpan.
U požaru koji je 1969. zahvatio jedno spremište uništeno je 25 fondova novijega gradiva, 28
fondova je djelomično izgorjelo. Nakon godina nastojanja, uz potporu Ministarstva kulture,
Hrvatskoga državnog arhiva i Grada Splita, Arhiv je smješten u tvrđavu Gripe. Tvrđava Gripe je
barokna venecijanska utvrda sagrađena u 17. stoljeću. Adaptacijom prostora tvrđave uređeno je
4800 m2 od čega Arhiv koristi 3670 m2. U ovim prostorima obavlja svoju djelatnost od 1997.
Državni arhiv u Splitu skrbi za arhivsko i registraturno gradivo regionalnih i lokalnih tijela,
pravnih osoba s javnim ovlastima, javnih službi, ustanova i poduzeća, trgovačkih društava koja
su nastala iz bivših javnih poduzeća i drugih koji obavljaju javnu službu ili imaju javne ovlasti,
pravnih osoba, obitelji, pojedinaca, skrbi i za privatno arhivsko gradivo.
Arhiv je nadležan za arhivsko gradivo nastalo na području djelovanja Državnog arhiva u Splitu,
bez obzira gdje je pohranjeno.
Fondovi i zbirke Državnoga arhiva u Splitu sadrže gradivo nastalo djelovanjem tijela državne
uprave i pravosuđa, vojnih jedinica, prosvjetnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih ustanova i
gradivo nastalo djelatnošću istaknutih pojedinaca i obitelji.