Riječ financiranje koja potječe od riječi „finire“ ima etimološko značenje završiti,

okončati spor pomoću novca. Uz financiranje se povezuje sve u svezi s prihodima i

rashodima, odnosno odnosi u društvu koji nastaju kod prikupljanja sredstava za podmirenje
određenih potreba i raspodjele novčanih sredstava.
Izravno financiranje se u tom smislu naziva distributivna ili brokerska funkcija, gdje
financijski posrednici vrše transfer postojećih financijskih potraživanja bez stvaranja bilo
kakvih novih ili mijenjanja karakteristika originalnih potraživanja. Posrednik u spajanju
zajmoprimaca i zajmodavaca prima naknadu za usluge. Investicijske banke i brokeri/trgovci
vrše takvo posredovanje, odnosno djeluju kao agenti između zajmoprimaca i zajmodavaca.
Ne ulažu vlastitu imovinu u objavljene primarne vrijednosnice, a kada je posao dovršen,
ispadaju iz igre. Komparativna prednost izravnog financiranja su dvije troškovne prednosti.
Prva je vještina u interpretiranju suptilnih tržišnih signala, a druga, ponovno korištenje tih
informacija na kros-sekcijskoj (među klijentima) i bezvremenskoj (kroz vrijeme) osnovi1.
Ukupna učinkovitost financijskog sustava raste kroz redukciju troškova potražnje i rizika.
Međutim, izravno financiranje ipak ne može ispuniti sve zahtjeve. Primarne vrijednosnice ne
mogu udovoljiti zahtjevima u terminima denominacije, prikladnosti, dospijeća, transfernosti,
kapitalne sigurnosti ili tržišnosti. Tome udovoljava neizravno financiranje.
Neizravno financiranje djeluje drugačije od agencijskog financiranja, jer akteri posla
koriste svoju imovinu u transakcijskom procesu. Zajmodavci preferiraju proces gdje
financijski posrednik pokriva nedostatak imovine. Zajam koji zajmoprimci dobivaju je
zamjena zajma, odnosno zamjena obveza financijskog posrednika i zajmoprimca. Postoje dva
nivoa supstitucije zajma koje vrše različite financijske institucije:
 Zajmodavac se dogovara s financijskim posrednikom, a on je u odvojenim dogovorima sa
zajmoprimcem. Taj proces je supstitucija ugovora za izravno financiranje, pa nastaje mala
ili nikakva promjena u rokovima i uvjetima. Financijske institucije koje provode ovu
aktivnost žele centralizirati skup informacija te nadzirati provođenje, pa smanjuje troškove
transakcija i troškove traženja. Ovaj oblik supstitucije redukicira rizik jer su financijska
potraživanja zajmoprimaca ujedinjena, te stvaraju efekt diversifikacije. Zajmodavci imaju
potraživanja od financijskog posrednika umjesto heterogenih potraživanja od drugih
pojedinaca, pa postoji veća motivacija za razvoj sekundarnog tržišta, čije aktivnosti
obično provode nedepozitarne institucije (institucijski ulagači).
 Druga vrsta supstitucije duga čine financijski posrednici s različitim ugovorima za
zajmodavce i zajmoprimce. Financijski posrednik koristi vlastita sredstva (obveze) kako
bi oplemenio višak štednje zajmodavaca po odgovarajućoj cijeni. Ta cijena je kamatna
stopa koju plaćaju financijski posrednici, npr. na štedni račun. Visina plaćanja kamata
varira s likvidnošću držanog proračuna, odnosno neposrednim pristupom potencijalnim
plaćanjima uz nižu varijabilnu kamatnu stopu od one ugovorene s fiksnim rokom
(obveznice). Financijski posrednici koriste sredstva zajmodavaca kako bi kreirali imovinu,
odnosno obveze (financijska potraživanja) zajmoprimaca2. Takvi financijski posrednici su
komercijalne banke, kreditne udruge, štedne i kreditne institucije i štedne banke.
Financijski sustav se definira kao skup svih financijskih institucija, financijskih oblika
i istrumenata. Financijski sustav zadaće ispunjava preko brojnih i različitih financijskih tržišta
na kojima se prema specifičnim pravilima i uvjetima trguje ne samo bankovnim depozitima i
kreditima već i vrijednosnicama državnog duga ili zadužnicama poduzeća, dionicama,

1
Na primjer, velika kompanija želi svježi kapital kroz objavu primarnih vrijednosnica i ugovara investicijskog
bankara koji upravlja sindikatom. Sindikat donosi objavu tržištu, trgujući prvo primarnim vrijednosnicama, a
potom ih prodajući ulagačima. Primarne vrijednosnice završavaju u portfeljeima zajmodavaca.
2
Na primjer financijski posrednik daje dugoročni kredit zajmoprimcu koji se treba vratiti u ratama, kroz
određeni vremenski period i s određenom kamatnom stopom.
izvedenim, deriviranim financijskim oblicima, devizama i sl. Struktura financijskog sustava
je različita u razvijenim i nerazvijenim zemljama. Što je zemlja razvijenija, financijsko
posredovanje je razvijenije, pa su financijski tokovi dublje u privrednim tokovima. Zato se
kaže da je produbljivanje financijskog sustava veće, što je zemlja razvijenija. Najvažniji
razlog za razlike u stupnju privrednog razvoja pojedinih zemalja ne leži u njihovim prirodnim
bogatstvima, nego u efikasnosti njihova korištenja. To pokazuje primjer Rusije koja je vrlo
bogata prirodnim resursima, ali ih neefikasno koristi, i nasuprot tome Japana, koji je siromašan
resursima. Razvijeni i efikasni financijski sustav može bitno utjecati na povećanje efikasnosti
upotrebe oskudnih resursa, a time i na privredni razvoj.
Zadaća financijskog sustava je prikupljanje štednje od suficitarnih sektora i davanja
kredita deficitarnim sektorima. Bez štednje nema investicija, a bez investicija nema rasta.
Efikasna alokacija štednje na pojedine investicijske projekte utječe na povećanje rasta. Zato
financijski sektor svojom alokativnom i tehničkom efikasnošću utječe na ubrzanje
privrednog razvoja. Davanje zajmova implicira rizik da zajmoprimac neće otplatiti zajam
(credit risk), rizik da će realna vrijednost zajmova biti smanjenja zbog inflacije (price risk) i rizik
likvidnosti (liqudity risk), tj. rizik da zajmodavac neće moći kreditni instrument brzo unovčiti.
Važan je i tzv. sistemski rizik, rizik da jedan ili više velikih dužnika neće otplatiti dug i da će tako
ugroziti cjelokupni financijski sustav. Financijski sektor preuzimajući na sebe neke vrste
rizika, smanjuje rizik zajmoprimcima i utječe na povećanje investicija, pa time i na povećanje
rasta. Bez postojanja efikasnog financijskog sustava pozajmljivanje sredstava može biti skupo i
riskantno. U situaciji nepostojanja efikasnog sustava, investicije se ili samofinanciraju ili ih
obavlja država. Problem koji se javlja u samofinanciranju je da vlastita sredstva (u ta sredstva
mogu biti uračunana i sredstva posuđena od rodbine i prijatelja) često nisu dovoljna za
financiranje velikih investicijskih projekata, dok je problem u investiranju države taj, što se
sredstva za financiranje prikupljaju porezima, a ne dobrovoljnim ulaganjem štediša radi
ostvarivanja zarade.
Financijski sektor ima komparativne prednosti u smanjivanju asimetričnosti informacija
i transakcijskih troškova. Zato on može mobilizirati štednju i usmjeriti je u projekte. Razvoj
tržišta kapitala u nerazvijenim zemljama je potreban ne samo zbog diversifikacije rizika,
nego i zbog privlačenja stranog kapitala radi povećanja investicija i stope rasta. Postojanje
efikasnog sustava financijskih posrednika omogućuje lakše financiranje investicija
zajmovima. Zbog toga je zajednička karakteristika razvijenih zemalja i veći stupanj
financijskog produbljivanja (financial deepening), koje se mjeri odnosom tekućih obveza
prema BDP-u, ili kao odnos M2/BDP. Doprinos financijskog sektora privrednom razvoju
ovisi o njegovoj efikasnosti u davanju kvalitetnih usluga ostalim sektorima privrede. Nema
dobrog financijskog posredovanja bez dobrih financijskih posrednika. Zato je razvoj sustava
dobrih financijskih posrednika nužan za stabilni privredni razvoj. U razvijenim zemljama
postoji puno vrsta financijskih institucija, od zalagaonica i pojedinačnih posuđivača novca
do banaka, mirovinskih fondova, osiguravajućih društava, brokerskih kuća, investicijskih
trustova, do burze.
Skup financijskih instrumenata u razvijenim zemljama je velik: gotovi novac
(kovani i papirnati), čekovi, hipoteke, mjenice, obveznice, dionice te u novije vrijeme
terminski ugovori i swapovi. U nerazvijenim zemljama je skup financijskih instrumenata
nerazvijeniji kao i skup financijskih institucija. Zato je financijski sustav u ovim zemljama
neefikasniji, a stupanj financijskog produbljivanja manji, što utječe na manju efikasnost
investicija. Sve to utječe na smanjivanje stope rasta nerazvijenih zemalja.