ZAŠTITNE ZONE I MJERE ZAŠTITE ZA IZVORIŠTA PITKIH VODA U FBiH

Da bi se obezbjedile potrebne količine i kvalitet vode u svrhu snabdijevanja vodom, :i

>
neophodno je izvršiti zaštitu izvorišta. Prema Zakonu o vodama (Službene novine C1l
ii)
federacije BiH, br.18/98), zaštita vode za piće provodi se utvrđivanjem zona sanitarne C1l
c
zaštite koje se projektuju u skladu sa uslovima propisanim zakonom. Ipak, u praksi se, C1l
N
ovom veoma važnom segmentu zaštite, poklanja mala ili nikakva pažnja, jer je zaštita c
C1l
-><::
često nepotpuna ili neadekvatna, a preventivne mjere skoro da se i ne primjenjuju . Q)
'O
Pravilnikom o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za vode CL
e
koje se koriste ili planiraju da koriste za piće , utvrđene su četiri vrste izvorišta koja su
karakteristična za naše uslove, i to:
• Izvorišta podzemnih voda u izdanima intergranularne poroznosti ;
• Izvorišta podzemnih voda u kraškim izdanima;
• Izvorišta sa zahvatom površinskih voda; i
• Izvorišta mineralnih, termalnih i termomineralnih voda.

Izvorišta podzemnih voda u izdanima intergranularne poroznosti

Stepen procesa autopurifikacije u izdanima intergranularne poroznosti zavisi od

geološko-hidrogeoloških parametara sredine, prvenstveno gran,ulometrijskog sastava
sedimenata, efektivne poroznosti sredine, pada pijezometarskog pritiska, te od pređenog
puta i vremena putovanja vode kroz litosferu . Zbog svojih hidrogeoloških karakteristika,
ove izdani imaju funkciju prirodnog filtera.Da bi se u potpunosti iskoristile
autopurifukacione sposobnosti ovih izdani u cilju zaštite izvorišta, potrebno je ·.
poznavanje velikog broja parametara.
Pravilnikom su predviđena tri osnovna nivoa zaštite za izvorišta u intergranularnoj
( sredini i to:
zaštita od bakteriološkog zagađenja u okviru I zaštitne zone (zone najstrožijeg-
režima zaštite),
zaštita od direktnog hemijskog zagađenja u okviru II zaštitne zone (zone
- ograničenog režima zaštite),
preventivna zaštita od - he~ijs_kog zagađenja u okviru llI zaštitne zone 8zone
blagog režima zaštite) . .·.

Granica I zaštitne zone određuje se na bazi potrebnog vremena tečenja podzemnih voda
kroz intergranularnu sredinu, koj_e je dovoljno za uklanjanje bakteriološkog zagađenja iz
vode. U ovisnosti od hidrogeofoških karakteristika podzemnih voda, to vrijeme se kreće,
prema različitim autorima (Breznik, Luhr, Ljubisavljević, Mirić et ali), iznosi od 30 do
180 dana. Analizom je, kao realan parametar u našim uslovima, usvojeno vrijeme tečenja
od 50 dana od granice I zaštitne zone od vodozahvatnog objekta. Tz razloga sigurnosti,
minimalna udaljenost granice T zaštitne zone od vodozahvatnog objekta usvojeno je da
iznosi 50 metara. U slučaju kada se granica 1 zaštitne zone, koja je utvrđena na bazi
vremena tečenja podzemne vode od 50 dana, nalazi na udaljenosti većoj od 50 metaraod
vodozahvatnog objekta, dozvoljava se da podjela I zaštitne zone na svije podzone:
Ja zaštitnu zonu (zonu najstrožijeg režima zaštite - zonu izvorišta), koja obuhvata
prostor u radijusu ne manjem od 50 metara od vodozahvatnog objekta, i

c
C1l
-><::
Q)
o
 (zonu strogog režima zaštite), koja obuhvata prostor između Ia
ranice određene na bazi vremena tečenja podzemne vode od 50
:::J
>
Cll
u;
rg nu amoj sredini štite se od direktnog hemijskog zagađenja II Cll
c
Cll
zona obuhvata prostor od vanjske granice I zaštitne zone do N
c
a na osnovu vremena koncentracije pripadajućeg hidrogeološkog Cll
.X
l.ill.=>.1-Jllllij!.Lld~L..J.~..uiišta od 180 dana. Mogućnosti potpune autopurifikacije nekih Q)
"O
o
ate ija in ergranulamoj sredini , veoma su male, zbog veoma dugog perioda '-
a..
raz rad je ih at rija U periodu od 180 dana, ovisno od vrste zagađenja, moguće je
pre uz i o ređ ne je e rehabilitacije izdani u slučaju zagađenja.
Pod učj I I šti ne zone za izvorišta u intergranularnoj sredini, predstavlja dio
hid ge loš og sli ji je najudaljeniji od izvorišta i u kome se izvorište preventivno
štiti od g enja. Ova zona obuhvata prostor od vanjske granice II zaštitne
.J..-.;U.L1-....gJ~J.L+:---J..1~~eološkog sliva, određene pri uslovima eksploatacije izvorišta.
puš a og 'nost da se III zaštitna zona podijeli na dvije podzone (IIIa i IIIb),
ka a j vr ·em koncentracije hidrogeološkog sliva preko dvije godine.

da u kraškim izdanima

oda u sistemima javnog vodosnabdijevanja u FBiH veoma je

e u većini slučajeva ove vode koriste za snabdijevanje većine

odzemnih voda u kršu sa površinskim vodama u slivu, znatno

e zaštite. Zbog toga je zaštita izvorišta u kršu bitno različita od

unutar hidrogeološkog

te rasjedi unutar hidrogeološkog

s iva pre

Lini k ja gra 1ca a I zaštitnu zonu postavlja se na udaljenosti od najmanje 50 metara

od ah ata od os o od ponora ili rasjeda koji se nalaze unutar hidrogeološko g
sliv od učj . iz imnim slučajevima, ova udaljensot može biti i najmanje I O
ko iko se tvr i da objekat koji se štiti neće biti ugrožen, odnosno narušena
njeg va osn vn f nkc ja. U slučajevima kada se ponori i rasjedi nalaze na takvoj
udal no ti a je tok po zemne vode do kraškog izvorišta duži od 24 sata, za te ponore i

c
Cll
.Y
Q)
o
rasjede se može izostaviti I zaštitna zona, tako da su oni zaštićeni samo II zaštitnom
zonom.
Područje II zaštitne zone određuje se posebno za kraško izvorište, te ponore i rasjede
unutar hidrogeološke granice njegovog slivnog područja. Područje II zaštitne zone
obuhvata prostor od vanjske granice I zaštitne zone do vanjske granice II zaštitne zone,
koja se na različite načine određuje za kraško izvorište, na jednoj, i ponore i rasjede, na
drugoj strani .
Kod kraških izvorišta, vanjska granica II zaštitne zone određuje se na bazi vremena
tečenja podzemne vode od 24 sata do vodozahvatnog objekta, što predstavlja vrijem
potrebno za djelimično uklanjanje bakteriološkog zagađenja. Ova granica ne smije biti
bliža od 1 km od vodozahvatnog objekta, što predstavlja sigurnosnu mjeru, obzirom da u
kršu brzine toka podzemne vode direktno ovise o trenutnim hidrološkim prilikama.
Kod ponora i rasjeda, vanjska granica II zaštitne zone određuje se na bazi vremena
koncentracije pripadajućeg orografskog slivnog područja predmetnog ponora ili rasjeda
od 3 sata. Minimalna udaljenost ove granice od ponora ili rasjeda koji se štiti iznosi 300
metara.
U III zaštitnu zonu uključen je prostor unutar granica hidrogeološkog slivnog područja
kraškog izvorišta koji nije obuhvaćen I i II zaštitnom zonom.

Izvorišta sa zahvatom površinskih voda

Kod površinskih voda koje se u FBiH koriste ili planiraju da koriste za piće, suštinski se
razlikuju dvije podrvrste vodnih tijela:
-prirodna jezera i vještačke akumulacije, i
-vodotoci.

Obzirom na svoju zapreminu, brzine tečenja u akumulacijama su relativno male, što utiče
na mehanizam fizičko-hemijskih procesa, koji mogu biti veoma kompleksni. Na procese
u akumulacijama utiču kako vanjski faktori (klimatski, geološko-morfološke
karakteristike akumulacije i sliva, vegetativne i pedološke karakteristike sliva, vrsta i
obim ljudskih aktivnosti i sl.), tako i različiti procesi koji se odvijaju u samoj akumulaciji
(termalna stratifikacija, režim miješanja, sadržaj kiseonika, sedimentacija suspendovanih
materijala, makro i mikrobiološki procesi i sl.).
Zbog toga što su akumulacije otvorene prema atmosferi, mogućnosti zagađenja iz zraka
su velike, naročito kod akumulacija koje su u blizini industrijskih postrojenja.
Hidrološki režim vodotoka karakterišu velike varijacije proticaja i relativno velike brzine
tečenja u odnosu na kumulacije, što u velikoj mjeri određuje kvalitativne karakteristike
ovih voda. Obzirom na velike brzine toka vode, u vodotocima se ne može obezbjediti
dovoljno vrijeme za potpunu autopurifikaciju zagađenja. Na primjer, za zaštitu od
bakteriološkog zagađenja, potrebno je uspostaviti odgovarajuću zaštitu vodotoka na
potezu koji odgovara vremenu tečenja vode od 4 dana, kako bi se broj mikroorganizama
smanjio za 95% u odnosu na početnu vrijednost. Ovo je međutim, teško ostvarivo u
praksi. Za prosječnu brzinu toka vode od 0,5 m/s, bilo bi potrebno uspostaviti zaštitnu
zonu na uzvodnoj dužini od oko 170 km od vodozahvata. Zbog toga se u praksi
uspostavljaju blaži kriteriji, kao što je zaštita na potezu koji odgovara vremenu tečenja od
3 sata uzvodno od vodozahvata.Zaštita od mikroorganizama se ostvaruje uvođenjem
odgoavarajućih tehnologija prečišćavanja.
Pravilnikom su predviđene tri zone sanitarne zaštite za ovu vrstu izvorišta:
I zaštitna zona - zona najstrožijeg režima zaštite,
II zaštitna zona - zona ograničenog režima zaštite;
III zaštitna zona - zona blagog režima zaštite

Zona najstrožijeg režima zaštite za površinska izvorišta uspostavljaju se u cilju zaštite

vodozahvatnog objekta od slučajnog ili namjernog zagađenja. Područje I zaštitne zone
obuhvata prostor, čija granica ne može biti bliža od 50 metara od vodozahvatnog objekta.
Ukoliko ovako utvrđena I zaštitna zona obuhvata i dio obale akumulacije ili vodotoka, I
zaštitnu zonu potrebno je proširiti, tako da obuhvati i dio obale akumulacije ili vodotoka
u širini od najmanje 50 metara.
II zaštitnom zonom površinsko izvorište štiti se od bakteriološkog zagađenja. Obzirom
na nemogućnost da se izvrši potpuna bakteriološka zaštita površinskih izvorišta, utvrđeno
je da se za zahvate iz vodotoka II zaštitna zona uspostavlja na uzvodnom potezu koji
odgovara vremenu tečenja vode od 3 sata do vodozahvata. Sa nizvodne strane
vodozahvatnog objekta utvrđen je sigurnosni potez u okviru II zaštitne zone, koji
odgovara vremenu tečenja vode u vodotoku od 1O minuta. Područje II zaštitne zone čini i
obalni pojas sa obje strane vodotoka, određen prema vremenu koncentracije pripadajućeg
slivnog područja vodozahvata od 3 sata. Pri tome, širina toga pojasa ne smije biti manja
od 300 metara od obale vodotoka. Kod akumulacija, područje II zaštitne zone obuhvata
cjelokupno vodno lice akumulacije. Pored toga, uključen je i obalni pojas oko
akumulacije, čije širina se određuje prema vremenu koncentracije pripadajućeg slivnog
područja akumulacije od 3 sata. Ta širina obalnog pojasa ne smije biti manja od 300
metara od obale akumulacije.
Područje III zaštitne zone obuhvata čitav prostor orografskog sliva površinskog
izvorišta, tj. vodozahvata, koji se nalazi izvan područja II zaštitne zone.

Izvorišta mineralnih, termalnih i termomineralnih voda

Mineralne, termalne i termomineralne vode formiraju se na većim dubinama. Njihove

karakteristike određuju geološka-strukturni, litološko-facijalni, geohemijski, hidrogeolo-
ški i klimatski faktori. Izbijanje navedenih voda na površinu, ovisi od lokalnih provodnih
i filtracionih osobina terena, gdje vodonepropusni slojevi veoma često onemogućavaju
koncentrisano isticanje, pa se pojava tih voda odvija dispergovano, sa znatnim prostornim
rasprostiranjem. Iz tog razloga, veoma je bitno definiranje zone isticanja, a kod termalnih
voda dubine zagrijavanja i mehanizma izbijanja na površinu. Kada se naruši jedan od
prirodnih odnosa u vodonsonim stijenama, ove vode djelimično ili potpuno gube
svojahemijska svojstva, o čemu se mora voditi računa pri njihovoj zaštiti.
Kako u najvećem broju slučajeva mineralne vode izbijaju iz dubljih vodonosnih
horizonata, koji su pri tome zaštićeni sa jednim ili više vodonepropusnih slojeva, to je
zaštita ovih voda, u opštem smislu i najjednostavnija.
Obzirom na navedene karakteristike ovih voda u Pravilniku je utvrđeno da se za izvorišta
mineralnih voda uspostavlja samo I zaštitna zona, neposredno oko vodozahvata. Granica
I zaštitne zone uspostavlja se oko vodozahvatnog objekta na udaljenosti koja ne može biti
manja od 50 metara.

Zaštitne mjere

Pravilnikom je utvrđeno da se u I zaštitnoj zoni (ili Ja zaštitnoj zoni ako ona postoji),
mogu nalaziti objekti i postrojenja koji služe za pružanje usluga vodosnabdijevanja, pod
uslovom da se pri izgradnji i korištenju tih objekata i postrojenja, primjenjuju
odgovarajuće tehničke i administrativne mjere zaštite od potencijalnog zagađenja
izvorišta. Po pravilu, inutar ove zone nije dozvoljeno da se odvijaju bilo kakve aktivnosti,
osim aktivnosti vezanih za pružanje usluga vodosnabdijevanja, a i one ne smiju da
ugrožavaju izvorište ili štetno djeluju na podzemnu vodu. U cilju najstrožije kontrole
ovog prostora, Pravilnikom je propisano da se ova zona mora na odgovarajući način
ograditi, kako bi se spriječio pristup neovlaštenim osobama. Pored ograde, ovaj prostor
potrebno je obezbjediti i drugim mjerama fizičke zaštite i osiguranja, što uključuje alarm,
čuvarsku službu i sl., ukoliko se to procijeni neophodnim.
Mjere zaštite u Ib zaštitnoj zoni (kada je ona projektovana), nešto su blaže nego u la
zaštitnoj zoni. Dozvoljene su neke kontrolisane aktivnosti, poput umjerenog korištenja
đubriva, kretanja stanovništva bez ograničenja, kontrolisanih rekreativnih aktivnosti i
rekonstrukcije postojećih objekata.
Unutar II zaštitne zone, zabranjene su sve aktivnosti kojima se može zagaditi voda
izvorišta, a naročito:
izgradnja novih naselja i vodopropusne kanalizacije;
izgradnja sportskih i rekreacionih objekata bez vodonepropusne kanalizacije;
gradilišta bez vodonepropusne kanalizacije;
iskopi u vodonosnom sloju (kod izvorišta podzemnih voda);
odlaganje čvrstog otpada na sanitarne deponije;
izgradnja i rad industrijskih objekata, skladišta opasnih štetnih materija,
cjevovoda za transport hemikalija;
izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi;
cestovni transport hemikalija;
eksploatacija mineralnih sirovina i šljunka;
sportske i rekreacione aktivnosti (kod površinskih izvorišta);
izgradnja novih i proširenje postojećih grobalja (kod površinskih izvorišta);
zaštitne mjere uspostavljene za III zaštitnu zonu i sl.

U III zaštitnoj zoni uspostavljaju se najblaže mjere zaštite, koje između ostalog,
uključuju slijedeće mjere zabrane:
- izgradnju i rad postrojenja za tretman otpadnih voda i spaljivanje čvrstog otpada;
- ispuštanje otpadnih voda na tlo;
- uskladištenje i korištenje hemikalija opasnih za vodu;
- izgradnju i rad aerodroma i manevarskih i vojnih poligona;
- izgradnju novih i proširenje postojećih grobalja.
Ukoliko se preduzmu odgovarajuće mjere zaštite, pojedine aktivnosti su dopuštene u ovoj
zoni, i to:
izgradnja i rad industrijskih objekata, skladišta opasnih i štetnih materija,
cjevovoda za transport hemikalija;
izgradnja i rad stočnih i peradarskih farmi;
cestovni transport hemikalija;
eksploatacija mineralnih sirovina i šljunka

Uvođenjem podzona IIIa i IIIb, zaštitne mjere ublažavaju se u IIIb zaštitnoj zom za
izvorišta u intergranularnoj sredini i površinska izvorišta, što je bitno kod izvorišta sa
izrazito velikim slivnim područjima.
r". \j ·~JCl· .-
.;_, -„ t .

•)
'„.

2.0. ZAŠTITA IZVORIŠTA TUZLANSKOG KANTONA

Neophodnost zaštite izvorišta proističe iz svakodnevnog zagađenja istih i neadekvatnosti

mjera vod9zaštitnih zona. Nedostatak vode za piće predstavlja ograničavajući faktor za
intetnzivniji razvoj, a s druge strane negativni antropogeni uticaj na izvorišta je toliki da
ona postaju neupotrebljiva za piće. Ovi problemi su posebno izraženi u područjima kod
kojih je nedostatak potrebnih i neophodnih količina kvalitetne vode za piće , čija se
izdašnost svakodnevno umanjuje zagađivanjem , a ne daje se prednost novim
hidrogeološkim istraživanjima, čime bi se obezbjedile nove količine vode.
Mnoga izvorišta u Tuzlanskom kantonu su na udaru negativnim antropogenim
aktivnostima u slivnim područjima . Npr. izvorište Stupari je ugroženo intenzivnom
eksploatacijOIT;l·-kar:Qena i nekontroliranom sječom šume u slivnom području . Dodatna
nepovoljnost j~ magistralni put Tuzla-Sarajevo, gdje se u izvorišnoj zoni vrši transport
različitih vrsta hemikalija, goriva i maziva, bez prethodno provedenih mjera zaštite
izvorišta i podzem}iih voda koje ga prihranjuju. Slična situacija je i u Gračanici , gdje se u
užoj zoni gr~dskog izvorišta nalazi regionalni put sa istim opasnostima kao u
prethodnom s ~čaju. t
Spreško polje koje se nalazi u slivu rijeke Spreče do brane Modrac, a koje je osnova za
vodosnabdijevanje, kapaciteta 0=200 I/s, je u nepovoljnoj situaciji sa aspekta zagađenja
uslijed rada površinskog kopa Dubrave i rudarskih i građevinskih mašina, neplanske
urbanizacije, izmjene reljefa zbog gradnje privrednih objekata, te stalne mogućnosti
incidentnih situacija na magistralnom putu. Obzirom na tip i karakter izvorišta, navedene
aktivnosti mogu biti uzročnici negativnih posljedica, poput izlijevanja goriva, ulja, masti i
naftnih derivata, te ovo područje učiniti dugoročno neupotrebljivim za snabdijevanje
pitkom vodom.
Zbog svega navedenog, neophodno je preduzeti odgovarajuće mjere zaštite izvorišta
Kantona Tuzla, koje proizilaze iz zakonske regulative i osnove, prije svega Federalnog
zakona o vodama i Zakona o vodama Tuzlanskog kantona. Zakonom je precizirano da
izvorišta moraju biti zaštićena od štetnih uticaja koji mogu izmijeniti hemizam i
bakteriološku ispravnost vode. To se odnosi ne samo na izvorišta koja se koriste, već i
na ona koja se planiraju zahvatati za buduće vodosnabdijevanje.
Dakle, zaštita izvorišta se provodi u skladu sa navedenim Zakonima i aktima, kojima se
utvrđuju i provode zone sanitarne zaštite i zaštitnih mjera.
Obzirom da se7 i vorišta i njihova slivq9 područja , međusobno razlikuju, Federalnim i
Kantonalnim zakono m o vodama, te ~favilnikom o zaštitnim zonama , uslovljeno je da
se uslovi zaštit~ izvorišta utvrđuju u O\'(isnosti od lokalnih karakteristika koje se utvrđuj u
istražnim ~radoVimA. To drugim riječirr;ia znači , da nije moguće uspostaviti pravilan i
ekonomski efikasan režim zaštite, uk'oliko se za svako izvorište posebno ne utvrde
njegove karakteristike i osobenosti slivnog područja , te utvrde zagađivači koji postoje u
,...,;\/ "'t_ - ..._
-----~ U . -
~--Pravilnik o zaštitnim zonama je utvrdio minimum elemenata koje treba istražiti , kako bi
( 7se utvrdili uslovi za uspostavljanje zona sanitarne zaštite, te na osnovu toga izradio
projekat zaštite izvorišta.
Taj projekat treba da sadrži:
1. Opće karakteristike slivnog područja,
2. Geološke i hidrogeološke karakteristike slivnog područja ,
3. Hidrološke karakteristike slivnog područja ,
4. Vegetacione karakteristike slivnog područja , _
5. Karakteristike erozionih procesa u slivnom područja ,
6. Kvalitativne karakteristike voda na izvorištu i u slivnom područj u,
7. Katastar postojećih i potencijalnih izvora zagađenja ,
 8. Analizu hidrodinamičkih i hidrogeoloških parametara za odredbu zaštitnih zona,
9. Prostorni obuhvat zaštitnih zona, utvrđen na osnovu prikupljenih podloga i uslova
datih Pravilnikom o zaštitnim zonama, prikazan na topografskoj karti
odgovarajuće razmjere,
10. Zaštitne mjere po pojedinim zaštitnim zonama (1 ,11,111 zaštitna zona).

Normativne uređenje zaštite izvorišta vrši se donošenjem odgovarajućeg akta kojim se

uspostavljaju zone sanitarne zaštite i zaštitne mjere. U skladu s članom 44. Pravilnika o
zaštitnim zonama, ovaj opšti akt, koji se odnosi na osnovu provedenih istraživanja,
minimalno sadrži slijedeće elemente:
1. Tačan naziv i lokaciju izvorišta, te obuhvat vodosnabdijevanja,
2. Detaljan opis granica po pojedinim zaštitnim zonama,
3. Detaljan opis mjera po pojedinim zaštitnim zonama,
4. Odredbe o vršenju nadzora nad provođenjem režima zaštite režima zaštite
drugih aktom propisanih mjera,
5. Rokove za uspostavljanje pojedinih mjera i kaznene odredbe.
Nadležnost za donošenje opšteg akta o utvrđivanju zona sanitarne zaštite i zaštitnih
mjera, propisana je članom 117. stav 9. Zakona o vodama, F BiH. Ovim članom je
propisano da zaštitne zone i zaštitne mjere, utvrđuju tijelo određeno kantonalnim
zakonom o vodama, osim u slučaju ako se područje izvorišta i njegovih zaštitnih zona,
ne nalaze na području dva Kantona. Tada je, za utvrđivanje zona sanitarne zaštite i

tJ
zaštitnih mjera, nadležno Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i
umarstva. Kantonalnim zakonom o vodama, utvrđeno je da su općine (općinska vijeća) ,
adležni za utvrđivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta koja se sa
vojim zaštitnim zonama prostiru na području jedne općine, odnosno Vlada Kantona,
koliko se zaštitne zone prostiru na dvije ili više općina.
Do sada su urađene Studije zaštite izvorišta za piće: vrelo Krabašnica u Banovićima ,
Vidara i Hazna u Gradačcu i bunari Spreče u Lukavcu, dok su u planu da se rade studije
za izvorišta Stupare i Tuzlu.
Odluka o zaštitnim zonama izvorišta (osim I zone - najstrožijeg režima), po svojoj
odredbi, nije isključiva u odnosu na prostorno ograničenje. Aktivnosti se mogu provoditi i
u zonama li i Ili, ali uz najstrožiji režim zaštite. česti problemi na terenu u smislu
provedbe vodozaštitnih zona su već izgrađeni objekti različitih namjena, koji remete
izvorišnu sredinu i doprinose njenom onečišćenju . Zbog toga ovaj problem zaštite
izvorišta je vrlo kompleksan, gdje su s jedne strane tehnički faktori koje treba sagledati
pri uspostavi zaštitnih zona, a s druge strane pravna procedura kao konačni akt zaštite.
Bez izvedbe istražnih radova i izrade projekata zaštite izvorišta, nema ni adekvatnih
vodozaštitnih zona, a niti planske gradnje i korištenja prostora. Zaštita izvorišta se
provodi u čitavom slivnom području, čije dimenzije mogu biti od nekoliko kvadratnih
kilometara, pa do nekoliko stotina kvadratnih kilometara, u ovisnosti od vrste izvorišta
(intergranularne poroznosti, pukotinske i sl.). Režim zaštite nije isti u svim dijelovima
sliva, ali bi bilo neophodno da se primjenjuju najoštrije zaštitne mjere na što manjem
prostoru, a da pri tome ne dođe do zagađivanja izvorišta.U Tuzlanskom kantonu je samo

I
mali broj izvorišta zaštićen u skladu sa propisima U budućnosti će biti veoma teško
izvršiti adekvatnu zaštitu postojećih i budućih izvorišta uglavnom zbog neplanske
gradnje.

I
I
i

I
I
{
rt.
\\
'\