SVJETSKI VELIKANI O POSLANIKU MUHAMEDU, A.S.

“(Zar ti Mi, Muhammede, nismo) spomen tvoj podigli visoko!” (El-Inširah, 4) „Vi u Allahovu
Poslaniku divan uzor imate.” (El-Ahzab 21) “Ti si (Muhammede), doista, najljepše ćudi!” (El-
Kalem, 4)
Mnogi su svjetski velikani o posljednjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekli najljepše
riječi, kojima treba da se ponosimo i drugima ih prenosimo. Samo neke od njih ćemo ovdje
spomenuti.

Johann Wolfgang Goethe (1749-1832), čuveni njemački pisac, političar, pjesnik, naučnik i
filozof, kojeg smatraju najvećim Nijemcem svih vremena, rekao je o Poslaniku Muhammedu,
s.a.v.s.: „Muhammed je najveći, jer je sa najmanje sredstava učinio najviše. On je, pomažući
islam, dobio pomoć islama. Čuvajući islam, ostvario je najviše rezultate. Ostavio je vječito
pravilo ponašanja svim svojim sljedbenicima: ko ostavi islam – izgubio je sve, ko sačuva
islam – dobio je sve!“ „Vidite i sami da toj nauci ništa ne nedostaje, a da mi sa svim našim
sistemima ništa dalje odmakli nismo i da uopće niko nije u stanju dalje da stigne. Prije ili
kasnije morat ćemo prihvatiti islam, jer je on primjeren razumu.”

Dakle, ovako je prije oko 200 godina govorio o islamu i Poslaniku, a. s., slavni Gete, kojeg
smatraju najinteligentnijim čovjekom svih vremena. I, evo, današnjem nestabilnom svijetu je
doista potreban islam da bi izašao iz krize koja ga je zapljusnula sa svih strana. Zato mnogi
zapadnjaci svakodnevno prihvataju islam.

Lav Tolstoj (1828-1910), slavni ruski i možda najveći svjetski pisac, divio se islamu i
Poslaniku, s.a.v.s.: “Koliko god to bilo čudno reći, za mene je islam neuporedivo uzvišeniji od
kršćanstva. Da je čovjek imao pravo izbora, svaki bi razuman čovjek nesumnjivo prihvatio
islam, jednog Boga i Njegovog Poslanika.” Postoje autentični dokumenti i informacije da je
Tolstoj pred kraj života prihvatio islam i da je ostavio oporuku da bude ukopan kao musliman.
Na njegovom grobu nema krsta.

Napoleon Bonaparta (1769-1821), poznati francuski osvajač, vojskovođa, državnik i car:

„Mojsije je objavio Božju egzistenciju svom narodu, Isus rimskom svijetu, a Muhammed
cijelom svijetu. Arabija je bila paganska zemlja kada je, šest stoljeća poslije Isusa,
Muhammed upoznao svijet sa jednim Božanstvom koje je i Abrahamovo, i Ismailovo, i
Mojsijevo, i Isusovo. Arijanci i ostali sektaši su uzbudili svijet raspravama o Trojstvu: o Ocu,
Sinu i Svetom Duhu. Muhammed objavljuje da je samo jedan Bog, da On nema ni oca, ni sina
i da trojstvo nameće misao idolotarije. Nadam se da nije daleko vrijeme kada ću biti u
mogućnosti da ujedinim sve pametne i obrazovane ljude svih zemalja i da uspostavim
jedinstvenu upravu na temelju principa Kur’ana, koji su jedini ispravni i jedino oni mogu
dovesti ljude sreći”.

Thomas Carlyle (1795-1881), škotski historičar, filozof, matematičar i esejist, rekao je o

Muhammedu, s.a.v.s.: “Njegov dom bio je vrlo skroman, obična hrana bila mu je hljeb i voda.
Ponekad se mjesecima nije naložila vatra na njegovom ognjištu. O njemu s ponosom govore.
Dobar čovjek, kako bih rekao, nešto je u njemu bolje od ma koje vrste privlačnosti, inače ga
njegovi sirovi Arapi, koji su se pod njegovim vođstvom borili 23 godine, ne bi toliko
poštovali. To su bili sirovi ljudi koji bi često zametali kavgu s divljom iskrenošću, bez prave
vrline i čovječnosti i niko ne bi mogao njima upravljati i komandovati. Nijednog vladara u
njegovoj kraljevskoj odori ne bi oni tako slušali kao ovog čovjeka koji je išao u ogrtaču koji je
on sam sebi napravio. Za tih 23 godine iskušenja smatram da je trebalo biti pravi heroj. Ti
Arapi, čovjek Muhammed i ono stoljeće – nije li to sve kao jedna iskra da je pala, iskra u
jedan svijet čiji je pijesak izgledao crn i nezapažen i gle, taj pijesak se pokazao kao barut koji
je zasvijetlio visoko u nebo – od Delhija do Granade. Bilo je i drugih ljudi koji su ispovijedali
monoteizam ali ni jedan nije bio ravan njegovoj čistoj i čvrstoj vjeri u jednog Boga.” Jedne
prilike je Tomas Karlajl rekao i ovo: „Kako je za samo dvije decenije jedan goloruk čovjek
mogao ujediniti zaraćena plemena i pustinjske beduine u jednu od najmoćnijih i
najciviliziranijih nacija?! Laži koje su se lijepile oko dobronamjernog zanosa, samo su naša,
vlastita sramota“.

Džordž Bernard Šo (1856-1950), poznati englesko-irski dramaturg i dobitnik Nobelove

nagrade, u svojim poznatim govorima je izjavio sljedeće: “Ako ijedna religija ima priliku da
preuzme Englesku i Evropu za narednih sto godina, to je onda sigurno islam.“ A o poslednjem
Allahovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekao je sljedeće: “Uvijek sam visoko cijenio
Muhammedovu vjeru zbog njene naročite vitalnosti. To je jedina religija koja, kako meni
izgleda, posjeduje sposobnosti prilagođavanja promjenjivim fazama života i samo kao takva
može važiti u svim periodima razvoja. Ja sam proučavao tog osobitog čovjeka (Muhammeda),
i po mom mišljenju, iako nisam nikakav antikrist, njega treba nazvati Spasiteljem
čovječanstva. Ja vjerujem, kada bi danas jedan čovjek, kao što je on, uspio uspostaviti vlast u
modernom svijetu, on bi uspio riješiti njegove probleme na način koji bi mu pribavio potrebni
mir i sreću. Ja sam prorekao za Muhammedovu vjeru da bi ona mogla biti primljena u
budućoj Evropi, kao što se to već počinje primati u današnjoj.” Bernard Šo je jedne prilike
rekao i ovo: “Kada bi danas došao Muhammed, svjetski bi se problemi riješili dok bi čovjek
popio šoljicu kafe.”

Michael H. Hart, američki pisac, koji je 1978. napisao poznatu knjigu „Stotinu
najutjecajnijih ličnosti u historiji“, na prvo mjesto je stavio Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.,
rekavši: “Moj izbor za Muhammeda, da bude na čelu liste najutjecajnijih svjetskih ličnosti,
može iznenaditi neke čitatelje i može za neke biti upitno, ali on je nesumnjivo bio jedini
čovjek koji je bio uspješan na razini vjerskog i sekularnog.“

Mahatma Gandi (1869-1948), poznati indijski političar i duhovni vođa, koji je svojim
djelovanjem zauzeo permanentno mjesto u historiji, rekao je o Poslaniku, s.a.v.s.: „Želio sam
da znam dosta o onome koji ima neosporeni utjecaj u današnje vrijeme nad milionima srca u
čovječanstvu... Postao sam više nego uvjeren da mač nije bio taj koji je donio tu poziciju
islamu u to vrijeme i u tom načinu života. To je bila kruta jednostavnost, i krajnja skromnost
Muhammeda, s.a.v.s, istinitost njegovih obećanja, njegova intenzivna pobožnost, njegova
neustrašivost, i njegova potpuna ubijeđenost u vjeru u Boga i njegovu sopstvenu misiju. To, a
ne mač je nosio njih u to vrijeme, i prebrodio svaku prepreku. Kada sam zatvorio drugi dio
(Poslanikove biografije), bilo mi je žao što nema više za mene da čitam o tom predobrom
životu."

Montgomery Watt, škotski historičar, rekao je o Božjem Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s.:

"Niko od velikana historije nije tako slabo cijenjen od Zapada kao što je to Muhammed
(s.a.v.s.)."

Ono što su o Poslaniku, s.a.v.s., rekli samo neki od svjetskih velikana, doista nas čini
ponosnim i treba da nam posluži kao motivacija i inspiracija da ga uzmemo za uzor u svemu
sve do smrti. U tome je spas za nas i cijelo čovječanstvo. Uzvišeni Allah kaže: “On je Onaj
Koji Dokaze Jasne Svome robu objavljuje, da vas iz tmina na svjetlost izvede! A Allah je
zbilja prema vama dobar i samilostan!” (El-Hadid, 9)