1

SAMOSVJESNOST-IDENTITET-SAMOPOUZDANJE

Lični identitet
Identitet, ili odgovor na pitanje «Ko sam ja?», uslovljen je i određen različitim faktorima: to su sa jedne
strane individualne karakteristike, a sa druge strane sveukupni istorijsko-društveni kontekst u kojem se
pojedinac nalazi i u kojem se razvija. Postoje različiti aspekti identiteta, od kojih su neki vidljiviji, a drugi
manje vidljivi, tako da se često govori o tzv. slojevima identiteta.
U odgovoru na pitanje: « Ko sam ja?» mogući slojevi mogu da se odnose na:

 Uloge koje u životu imamo: sin/ćerka, otac/majka, student, ekonomista, profesor, prijatelj, član neke
stranke, ljubitelj rok muzike, i sl.

 Mjesto gde smo rođeni i gde živimo (država, pokrajina, grad, opština, tj. dio grada, i sl).

 Rasna, nacionalna i religijska pripadnost.

 Pol i seksualno opredeljenje.
 Fizičke karakteristike (boja kose, očiju, visina, težina, i sl).
 Pripadnost manjinskoj ili većinskoj grupi.
 Ono što ne želimo da budemo, na pr. pripadnik neke stranke, žena/muškarac, alkoholičar, nemoralna
osoba, i sl.
Naš identitet podjednako čine oni aspekti koji nisu stvar našeg izbora (rasna, nacionalna pripadnost,
mjesto gde smo rođeni, uloge ćerke/sina, neke od fizičkih karakteristika), kao i aspekti koje sami biramo
(supruga, ekonomista, član stranke, ljubitelj rok muzike, itd). Osoba koja svoj identitet definiše samo
kroz ono što nije stvar njenog izbora, misli da je sve unaprijed determiniramo i da slobode izbora i nema,
te tako smanjuje mogućnost da se dobro osjeća u svojoj koži. Ako se tome doda i negativno
vrijednovanje nekih aspekata njenog identiteta od strane društva u kojem živi, onda su šanse da uvažava
i pozitivno vrednuje sebe minimalne. Sa druge strane, osoba koja sebe definiše kroz mnoštvo uloga, od
kojih su mnoge stvar njenog izbora, sebe doživljava kao autonomnu osobu koja ima mogućnost izbora i
zbog toga se osjeća dobro.

Pitanje viđenja i izgradnje vlastitog identiteta je naročito važno u doba adolescencije. Adolsecencija (lat.
adolescere – rast, sazrijevanje) predstavlja životni period na prelazu iz djetinjstva u odraslost. Počinje
između 10 i 12 godine, a završava se između 20 i 24 godine. Razvojni put adolescenata obilježava
sadjestvo hormonalnih, tjelsnih, emocionalnih i kognitivnih promjena i novih zahtjeva na planu
psihosocijalnog funkcionisanja. Dijeli se na ranu adolescenciju od 12 do 15.godine, pravu adolescenciju
od 15.do 18.godine i kasnu adolescenciju od 18 do 25 godine.

Karakteristike rane adolescencije:

 Okupiranost promjenama i izgledom svoga tijela

 2

 Iznenadne i brze promjene raspoloženja

 Potreba da testira i potvrdi svoje mišljenje i vrijednosti, diskutuje o njima i suprostavi se
autoritetima
 Veliko interesovanje za vršnjake i podložnost njihovom uticaju
 Ambivalentna osjećanja i ponašanja prema roditeljima – oscilacija između krajnje privrženosti i
otpora
 Ponekad poremećaji u ishrani

Zadaci adolescenta u izgrađivanju identiteta

Adolescent ima mnogo važnih razvojnih zadataka:

 Da prihvati svoje tjelesne promjene, svoj novi izgled, da zavoli svoje tijelo i doživi sebe kao osobu
određenog pola s pobuđenim seksusalnim interesovanjem
 Da ostvari svoju psihološku individualizaciju i separaciju od roditelja
 Da postepeno ovladava mehanizmima samoregulacije svojih osjećanja, mišljenja i ponašanja
 Da izgradi svoj status u društvu vršnjaka i da istovremeno ne izubi svoju individualnost i posebnost
 Da pronađe svoje mjesto u društvu izbororm profesije
 Da ostvari bliskost i emocionalno vezivanje

To su veoma izazovni i složeni zadaci koji adolescenti povremeno ispunjavaju strepnjom i sumnjama.
Ispunjavanjem ovih razvojnih zadataka adolescent formira svoje identitet.

Prema teroiji Erika Eriksona razvoj ličnosti prolazi kroz nekoliko faza. Za svaku fazu je karakteristična
jedna odlika koju ličnost ostvaruje razrešavajući razvojnu krizu. Kriza u sebi nosi mogućnost za
napredovanje ili stagnaciju i od njezinog razrešenja zavisi prelazak u sljedeću razvojnu fazu.

Prema Eriksonu, adolescencija je faza izgrađivanja identiteta. Kako svaka faza nosi u sebi razvojnu
krizu, kao konflikt između razvojno zdrave i nezdrave mogućnosti, tako i u fazi adolescencije postoji
razvojna kriza, kao konflikt između sticanja identiteta i konfuzije identiteta. Adolescent može doživjeti
privremenu krizu identiteta koja se ogleda u prolaznom neuspjehu u oblikovanju identiteta i zbrci uloga.

Identitet čine stabilne i integrisane karakteristike ličnosti, njenih sposobnosti, stavova, vrijednosti, izbora
i odluka. Ukoliko adolescent ostvari ovu integraciju, imaće konzistentan doživljaj sebe, napraviće
realistične izbore, donijeti odluke, preuzeti odgovornosti za njihovu realizaciju i imati jasan odgovor na
pitanje: Ko sam ja? U suprotnom dolazi do konfuzije identiteta i odlaganja donošenja značajnih životnih
odluka.

Adolescentna kriza

U periodu adolescencije dešavaju se privremeni zastoji i vraćanje unazad, pojavljuju se anksioznost,

depresivnost i problemi u ponašanju. Kada je razvoj tekao usklađeno, kada su kompletirani razvojni
zadaci iz ranijih faza, mlada osoba će se lakše suočiti sa izazovima adolescencije.
 3

Adolescentna kriza predstavlja kratkotrajno prenaglašavanje karakteristika ponašanja i osjećanja koja se

inače sreću kod adolescenata. Ona predstavlja prelazno stanje obilježeno dubljim sukobima,
mijenjanjem i razgradnjom od kojih mladić i djevojka trpe i koja može ali ne mora da otvori put ka
dubljoj razgradnji i nazadovanju i da dobije patološka obilježja.

Teškoće u savladavanju zahtjeva svjedoče o tome da su zatajili neki mehanizmi prilagođavanja upravo u
vremenu kada su zadaci oko uobličavanja sveukupnog identiteta (tjelesnog i prosocijalnog ) bili prejaki i
kada su prevazilazili snage Ja sistema.
 4

Aktivnost: “Damirova priča”( 45’)

U početku radionice pročitati tekst koji govori o ličnom identitetu, a nakon toga razgovarati sa
učenicima kako bismo lakše došli do pojma lični identitet.

Zamolit ću vas da se udobno smjestite i poslušate slijedeću priču. Ovo je priča koju je jedan dječak
napisao o sebi i njegova želja je da ovu priču čuju svi učenici VI razreda.

Pročitajte tekst:

“Moje ime je Damir. Imam crnu kosu i plave oči, visok sam i vrlo privlačan. Oblačim se moderno, i kako
vidim, ja sam najpopularniji dječak u školi. U društvu sam omiljen i svi rado bivaju u mom okruženju i
druže se sa mnom.

Odličan sam učenik. Volim sve predmete, pa čak i one koji mi loše idu. Svakako, njih učim puno više.
Nastavnici kažu da mi, naprosto, sve ide dobro i da se dobro snalazim u svim situacijama. Uvijek se malo
nasmiješim kad mi ovo kažu i sjetim se zbirki zadataka iz matematike na mom stolu. Koliko puta sam ih
samo preradio! Tako da poslije toga i sam mogu reći da mi sve dobro ide.

Osim toga, volim druženje s prijateljima, posjećujem sportske klubove, klub informatike i klub mladih
čitalaca knjige.

Volim čitati knjige i one su inspiracija za većinu stvari koje radim. Vjerujem u stvari koje ne prolaze, koje
su vječne, odakle i crpim svu svoju energiju.

Volim sve ljude, a posebno one koji su malo drugačiji od mene. Kad sam s njima, bolje vidim sebe.

Vrlo sam sretan dječak “.

Napraviti malu emocionalnu pauzu, a zatim razgovarati o sadržaju teksta.

Razgovor o priči:

 Je li vam se svidjela Damirova priča?

 O čemu govori ovaj dječak?
 Je li teško napisati ovo o sebi?
 Da li ste se vi sami prepoznali u ovoj priči?
 Šta biste vi napisali o sebi kako biste se predstavili drugima?
 Jeste li razmišljali kako vas vide (prijatelji, majka, otac, brat, sestra, prolaznici, kako vidim sam
sebe)?
 Koliko je to djelovalo na vašu sliku o sebi?
 Zavisi li naša slika samo od nas?
 Da li je važno to što drugi misle samo o nama?
 Jesmo li svjesni svih svojih osobina?
 Šta predstavlja ova priča za dječaka?
 5

Danas ćemo razgovarati o ličnom identitetu, dakle, o svojoj slici o sebi. Pitajte učesnike šta je to lični
identitet? Ohrabrite ih da svojim riječima objasne šta njima znači pojam identitet.

IDENTITET – skup osobina (pozitivnih i negativnih) koje nas čine kao osobe, dakle to je svijest o samom
sebi.

Od čega ovisi naš identitet? Sjetimo se price dječaka Damira – da li je njegova “slika o sebi” – zavisila
samo od njega?

Moj identitet – Ko sam ja ovisi o tome kako ja vidim sebe i kako mene vide ostali. Budući da nas ne vidi
svako na isti način, mi se moramo suočiti sa puno tuđih slika. Sliku o sebi (svoj identitet) formiramo pod
utjecajem sredine – porodica, škola, susjedstvo, prijatelji …

Kroz naš lični identitet mi doživljavamo i prepoznajemo sebe i određujemo naš odnos prema spoljnom
svijetu.

Učesnicima nacrtati- pokazati plakat „Cvijet – Moj identitet“.

Da bismo objasnili pojam ličnog identiteta, upotrijebit ćemo crtež cvijeta. Svaka latica cvijeta predstavlja
jedan dio ličnosti. Dakle, kako vidimo, naša ličnost sastoji se iz više različitih osobina, mi smo ih ovdje
podijelili na: intelektualne, emocionalne, fizičke, društvene i duhovne.

Da li neko zna šta predstavlja intelektualni dio ličnosti?

Učenicima treba pomoći da shvate aspekte ličnosti, kako bi na kraju uvidjeli da naš lični identitet čine svi
dijelovi naše ličnosti. Recite im sljedeće:
 6

Intelektualni dio naše ličnosti odnosi se na izvor informaciija. Na način na koji mi prikupljamo
informacije i znanje iz različitih izvora. Koje osobine biste odredili kao intelektualne?

Emocionalni dio naše ličnosti odnosi se na razumijevanje naših osjećanja i sposobnost da ih izrazimo.
Spoznaja o nama samima i ostalim ljudima pomaže nam da izrazimo osjećanja na način koji će ljudi
razumijeti. Važno je da se osjećamo ugodno u spektru naših emocija i da znamo da su neke dobre, a
neke ne.

Fizički dio ličnosti odnosi se na funkcioniranje našeg tijela i na naš izgled.

Društveni dio ličnosti odnosi se na to kako mi vidimo sebe, kao i na to kakav je naš odnos prema drugim
ljudima, prijateljima, porodici.

Duhovni dio ličnosti predstavlja ono što mi vrednujemo i do čega nam je stalo.

VJEŽBA

1) Tražiti od učesnika da na listu papira nacrtaju : „Cvijet – Moj identitet“ i objasniti da to

predstavlja njihov lični identitet.
2) Sada kada znamo šta sve čini naš identitet, zamolit ću vas da predstavite sebe, to jest svoj lični
identitet na ovom cvijetu, tako što ćete za svaku laticu (dio ličnosti) na papiru napisati tri svoje
osobine, ukoliko želiš, možeš se poslužiti bojicama i svoj identitet predstaviti znakom, crtežom ili
na neki drugi način.

Na primjer, u društvenoj kategoriji učenik može staviti izlasci, naklonost prema ljudima i sl. Ukoliko
učenici ne znaju neku od svojih osobina, mogu se poslužiti tehnikom ogledalom. Kako? Ogledalo je
učenik s kojim sjediš. Njega možeš pitati za neku osobinu koju ne možeš da definišeš ili da se sjetiš.

Ukoliko ne želite da se poslužite ogledalom, možete uraditi slijedeće - Sličnosti i razlike: Izaberite nekoga
iz odjeljenja koga ne poznajete dovoljno ili s kim se niste mnogo družili. Na papiru napišite tri stvari po
kojima mislite da ste različiti od tog učenika ili po kojima mislite da ste slični ili isti s tim učenikom.

Dok učenici budu radili možete pustiti neku tihu muziku.

3) Kada su cvjetovi ispunjeni , tražiti od učenika da izmijene riječi ili fraze s učenikom koji sjedi do
njega, a zatim da predstave svoj lični identitet pred razredom.

Diskusija: Koliko je bilo teško smisliti riječi ili fraze, crtež da opišete sebe? Ako niste zadovoljni jednom ili
sa više osobina, kao ostalima, šta to govori o vama kao osobi? Postoji li odnos među ovim kategorijama?
Npr, ako mislite da imate intelektualne snage, da li se onda bolje emocionalno osjećate? Ako biste željeli
da objasnite nekome ko ste, kako biste to učinili?

Učenicima treba pomoći da shvate sve ove aspekte koje čine lični identitet, i pošto se učenici mogu
osjećati da su jaki ili slabi u jednom području, to ne bi trebalo uticati na njihove stavove u cjelini.
 7

Učenici, na papiru koji je pred njima, izdvajaju dvije – tri osobine na koje su ponosni, a na poleđini istog
papira dvije – tri osobine koje bi voljeli promijeniti. Učenicima treba naglasiti da to što sada pišu neće
morati podijeliti sa grupom, ako to ne žele.

Diskusija: Da li postoje ljudi samo sa pozitivnim osobinama? Da li se naše osobine tokom vremena
mijenjaju? Primjer koji će dati učenici.

Da li se mogu promijeniti negativne osobine? Kako? Jeste li pokušali da nešto promijenite kod sebe?
Jeste li zadovoljni sa sobom?

Cilj diskusije je shvatanje značaja uvida i svijesti o pozitivnim i negativnim osobinama radi formiranja
slike o sebi, odnosno ličnog identiteta i eventualno napuštanje idealizovane ili negativne slike o sebi.

Na kraju, možemo čuti nastavak priče o dječaku Damiru:

“Ono što još nisam rekao, jeste da imam i neke negativne oosbine. Ponekad se desi da zaboravim neke
svoje obaveze kod kuće ili u školi. Ili, npr., da sam istrajan u priči na času dok se nastavnici uporno trude u
objašnjavanju novih lekcija. Tada osjetim njihov pogled na sebi i trudim se da ne dižem glavu, ne bi li
pomislili da to, uopšte, ne primjećujem. Malo se zamislim … Osjetim stid i grižnju savjesti. Pokušavam se
opravdati sam sebi… I, tada se sjetim svog životnog mota i svojih metoda djelovanja na sebe.”

METODE DJELOVANJA NA SEBE (MOTO):

 Hoću da steknem pouzdano uvjerenje i opravdano povjerenje u samog sebe.

 Hoću da nadvladam bojažljivost, tjeskobu, nervozu i druga osjećanja koja me pritišću.
 Hoću da očuvam prisutnost duha u svim okolnostima, da ostanem svoj ma šta da me stigne i da
se osjećam slobodnim u bilo čijem prisustvu.
 Hoću da učinim ono što bi trebalo u datom trenutku uprkos svim ometanjima ili ispadima koji
me mogu omesti.
 Hoću da kontrolišem svoje impulse, fizičke i emocionalne.
 8

SAMOPOUZDANJE

Samopouzdanje je stav osobe prema samom sebi i pogled na vlastite sposobnosti. Samopouzdanje
podrazumijeva vjerovanje u koncepte vlastite ličnosti (npr. “Ja sam pametna”; “Ja sam dobar”; “Ja
sam bezvrijedan. Samopouzdanje se može aplicirati na određene posebne dimenzije npr. “Ja
vjerujem da sam dobar prijatelj i to me čini sretnim” ili kontra od toga, “Ja vjerujem da ne mogu imati
prijatelje i zbog toga se osjećam grozno”. Samopouzdanje se takođe može posmatrati široko: “Ja
vjerujem da sam dobra (ili loša) osoba i osjećam se dobro (loše) u vezi samog sebe”.

Iskustva u životu jedne osobe kao i stavovi i mišljenja drugih su glavni izvori za razvijanje. Ljudi
razvijaju ideje o svojoj efikasnosti bazirane na rekacijama drugih. Dalje, samopouzdanje može uticati
na donošenje odluka i sposobnost kako se nositi u konfliktnim situacijama. Kad je samopouzdanje na
zavidnom nivou mi donosimo odluke bez da razmišljamo šta drugi misle ili očekuju. Nisko
samopouzdanje je često rezultat kada nas drugi loše tretiraju. To je normalno da se dešava ali
mišljenja i stavovi drugih ne smiju izazivati veće probleme poput depresije, anksioznosti, fobije itd.
Nisko samopouzdanje ne dozvoljava da uživamo u životu, da radimo stvari koje volimo i ispunjavamo
svoje.

Samopouzdanje se može popraviti studiranjem samog sebe – samo-posmatranjem, pokazivanjem

naših jakih strana i slabosti i vlastitim jačanjem. Takođe je važno da su i drugi uključeni u ovaj proces
rada na samom sebi. Tu se misli na traženje pomoći i savjeta i dijeljenja iskustava drugih.
Samopouzdanje će se vjerovatno promijeniti kada dođe do promjena u situacijama ili ljudima oko
vas.

Djeca i mladi uče generalno o samopouzdanju i sposobni su otkriti vlastite kvalitete i karakteristike.
Važno je da oni shvate značaj samopouzdanja u prevazilaženju životnih poteškoća i planiranju
budućnosti. Osim toga, djeca i mladi bi trebali biti sposobni da kritički analiziraju svoje pozitivne i
negativne karakteristike i da ih adekvatno pokažu u različitim situacijama.

Šta su izvori našeg samopouzdanja?

Samopoštovanje,koje znači uvažavanje sopstvene ličnosti i vjeru u sebe, izgrađene na:

 Sigurnosti u sebe i u ispravnost sopstvenog mišljenja i uverenja

 Prihvatanju sebe: svijesti o tome ko smo, šta volimo, šta ne volimo
 Uzdanju u sebe: svijesti o tome da možemo postići ono što smo naumili
 Osećanje „autentičnosti“ i opuštenosti u ulozi onoga što jesmo
 Prihvatanje svog fizičkog izgleda
 Pozitivan stav i pozitivan pristup životu
 Vjera u sopstvenu sposobnost da savladamo teške, rizične ili neizvesne situacije
 Spremnost da prihvatimo i hvalu i kritiku bez neke korenite promjene mišljenja o sebi
 9

Aktivnost: “Nedovršene rečenice” (20')

Recite učesnicima da dovrše nedovršene rečenice koje su pred njima. U isto vrijeme, objasnite im da
nema tačnih i netačnih odgovora u ovoj igri i da je najbitnije da naglas kažu ono što im prvo padne na
pamet.

Nedovršene rečenice:

Ono što ja mislim o sebi je….

Ja mislim da ja mogu...

Moje kvalitete koje mi se najviše sviđaju su..

Drugi misle da ja….

Volio bih postati… (takva vrsta ljudi)

Ja nikad neću biti…. (takva vrsta ljudi)

Volim sebe jer sam …

Ponosan sam na svoje lične kvalitete poput…

Jak sam zato što …

Ono što bih volio promijeniti kod sebe je...

 10

Aktivnost: Nevidljivi prijatelj (5’)

Voditelj zalijepi svim učesnicima na leđa prazan papir (format A4), podijeli flomastere i kaže: „Imate
priliku da svom drugu ili drugarici nacrtate nešto lijepo, nešto što cijenite kod njega ili nje, nešto što vam
se sviđa, nešto što do sada niste imali priliku da mu kažete. Potrudite se da svi međusobno i dobijete i
primite poruku. Nemojte se potpisivati. Povremeno možete zamijeniti flomastere da vaša poruka ne bi
bila prepoznatljiva po boji flomastera.„

Kada voditelj procijeni da su uglavnom svi razmijenili poruke, prekida igru: „Sada možete odlijepiti
papire i pročitati šta piše na njima. Neka vam to ostane kao poklon i uspomena.“