U Galeriji PM Doma hrvatskih likovnih umjetnika otvorena je samostalna izložba Marcela Bačića pod

naslovom Crtovlja.
Marcel Bačić se u Galeriji PM predstavlja ciklusom crteža na notnom papiru pod nazivom Crtovlja,
kontinuirano stvaranih od 2014. do danas. U ciklusu umjetnik je koristio morfologiju notnog papira na
kojem su otisnuti nizovi pravilno razmaknutih horizontalnih linija koje formiraju sama crtovlja: usporedne
nizove od pet jednako razmaknutih crnih i sivih linija. Crtačke intervencije na notnom papiru različitog su
intenziteta, gustoće i boja.
Ciklus je niz izravnih (intervencija raznobojnim olovkama) i neizravnih crteža (frotaža i ponekog kolaža)
na notnom papiru. Sustav crtovlja je za glazbu genijalan izum poput klavijature. Crte koje nailaze na
prepreke različitih zatečenih i/ili posebno načinjenih reljefnih podloga. Prepreke na horizontalnom putu
crtovlja s lijeva na desno likovno definiraju ritam u zaboravljenom izvornom smislu: ne kao afirmaciju
protjecanja nego kao prepreku tijeka, pokušaj zaustavljanja i oprostorivanja vremena. Ti su ritmički
spoticaji mjesta rađanja oblika. Muzički rečeno, crteži u ciklusu Crtovlja barem su toliko interpretacija
koliko su i kompozicija, gotovo više sviranje nego skladanja. Virtuozitetom dodirnuta partitura.

Crteži su realizirani olovkama u bojama na notnom papiru, tehnikom frotaža (s ponekom montažom) te
reminiscencijama na Paula Kleea, Maxa Ernsta (dadaist i nadrealist) i Villarda de Honnecourta.

Frotaža - tipogr. ručni postupak otiskivanja trljanjem reljefnih predmeta

Marcel Bačić (1948.), umjetnik i teoretičar, redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Kolegije iz područja teorije umjetnosti na redovitom i poslijediplomskom studiju vodio je i na Filozofskom,
Arhitektonskom i Učiteljskom fakultetu te na Muzičkoj i Dramskoj akademiji. Bio je dugogodišnji
predsjednik Hrvatskoga glazbenog zavoda te koncertni majstor njegova Društvenog orkestra, nekoliko
godina umjetnički voditelj i dirigent. Priredio je šest samostalnih izložbi, sudjelovao na brojnim skupnim i
revijalnim izložbama u zemlji i inozemstvu, likovno opremio stotinjak časopisa i knjiga. Osim umjetničkom
djelatnošću istaknuo se i kao teoretičar s posebnim interesom za odnos likovnih umjetnosti s glazbom,
književnošću, filozofijom i znanostima. Uz brojne znanstvene radove, studije, eseje, javna predavanja i
radijske emisije te prijevode, napisao je i priredio knjige i knjižice Likovna umjetnost (s Jadrankom
Damjanov i Dubravkom Janda, 1975), Uvod u likovno mišljenje (s Jasenkom Mirenić Bačić, 1994., prošireno
kao Likovno mišljenje, 2004.), Duh apstrakcije (1999.), Katedrala. Mjera i svjetlost (2003.), Carmina
figurata. Likovno čitanje muzike (2004.), Ordo inversus (2006.), Plava konjica (s Evom Sedak, 2009.),
Angelus novus (2010.), Labirint (2010), Partitura (2010.) i Prostor interpretacije (2016.).

"Palimpsesti u pokretu"
I vidljivo i čujno čovjeku je dohvatno u stanovitom rasponu: od-do. Zna se, međutim, da postoje infra i
ultra svjetovi, da se ljestvice produžuju na ovu i na onu stranu. Jednako tako postoje i zone prijelaza i
dodira, gdje se nečujno hvata čujnog, čujno se odmara u nečujnom, vidljivo izaziva nevidljivo: kao što oko
koje zažmiri izaziva negativ viđenog, koji se onda svjetlosnim transformacijama rastvara u tamu. Te su
granice prava mjesta boravka Marcela Bačića. Samo što njegove zone dodira uključuju i mnogo složenija
raskrižja: čujnog s vidljivim, čujnog s nevidljivim, nečujnog s vidljivim, nečujnog s nevidljivim. Isto tako,
da bi manirizam erudita i polihistora bio u punoj formi, istodobno se aktiviraju uzorno pamćenje i
nadzirani zaborav. Birajući dijaloške partnere, izborne veze, iz povijesti koja je prevedena u sinkroniju –
Villarda d'Honnecourta, Kleea, Maxa Ernsta, Hansa Arpa…intelektualne istraživače poput sebe samog -
Marcel Bačić izlaže i prerušava svoje poticaje, posežući za cjelinama ili oslobađajući detalje, razvijajući
ih iz početne faze u nepredvidivim metamorfozama, u valovima i gibanjima. Usporedba naravi toga gibanja
može biti samo razmatanje daha i dima. Podloga Bačićeve vizualne glazbe notni je papir, prisutan svojom
plemenitom tvarnošću i svojom prikladnošću tehnici frottagea (koja je stvaranje brisanjem, gradnja
razgrađivanjem): „A ti bi na stvarima gibljivim, po stvarima promaklim grebao…“… Notno crtovlje
afirmira horizontalu kao šifru tijeka, protjecanja, mijene, kardiogramskog ritma. Ono je otisak, grafika, na
koju se doslikava i docrtava – konceptualno: dotiskuje - Bačićev život (u kulturi), njegova biografika.
Mnogi od Bačićevih vizualnih poticaja dolaze iz sfere tajnovitih pisama, kao što su marmorizacije na
papiru, utisnuća na starim uvezima, moiré tkanine, prozračne pletenine. Ti citati iz labirinta svojevrstan su
slow art, gdje se bitni pomaci zbivaju u milimetrima, a (bes)konačni dojmovi mijenjaju se prema kosini
svjetlosti.
Pogled nije dovoljan da bi se doživjele Bačićeve „partiture“. Ikonografska i druga neznanja uvijek odnos
prema slici čine oskudnim. Prepoznavanjima i usporedbama, kroz neka svijetla vrata, otvaraju se sve novi i
novi slojevi, slika stječe svoju dubinu, a gibanja površine, lijevo i desno, tonu u vremenski lijevak. Ali i
kada se ništa ne zna o depozitu u slici, ona mora govoriti i bezazlenom oku. Govori mu udvojenim
stranicama, sordiniranim bojama, kontrastom ustrajne, linearne vodoravnosti i lelujanja opni koje joj
izmiču, obiljem pojedinosti što su često jedva zamjetne a tihu plohu pretvaraju u iznenađujući tekst. Lirskoj
naravi Bačićevih „partitura“ komplement je, da se ne kaže korektiv, autorova samoironija – koju dozira
upravo kao un soupçon. Na kraju, treba skinuti navodnike s „partiture“. Gramofonska igla proizvodi zvuk
kružeći užljebinama ploče, očito i vrijeme zvuči prolazeći linijama na vrhovima naših prstiju. Sigurno je da
se sve što je vidljivo dade odsvirati, a da se sve što uho čuje dade prevesti u sliku. Osim što je glazbenik i
slikar, Marcel Bačić još je i prevodilac.