Javna ustanova

Gimnazija „Meša SELIMOVIĆ“ T U Z L A

SEMINARSKI RAD
NASTAVNI PREDMET: FILOZOFIJA
TEMA: „Intencionalnost svijesti kao temeljna kategorija
fenomenološke teorije i metode“

Edmund Husserl
(1859.-1938.)

Učenica: Mentor:
Emkić Emina, 4b Salimović Nijaz, prof.

Tuzla, april 2019. godine

 SADRŽAJ

1. BIOGRAFIJA ................................................. Error! Bookmark not defined.

2. BIBLIOGRAFIJA ............................................................................................. 4
3. INTENCIONALNOST SVIJESTI KAO TEMELJNA KATEGORIJA
FENOMENOLOŠKE TEORIJE I METODE ......................................................... 5
3.1. Reforma filozofije ......................................................................................... 5
3.2. Fenomenologija. Intencionalnost svijesti. Kritika psihologizma ................. 5
3.3. Fenomenologijska, transcendentalna i eidetska redukcija. ........................... 6
3.4. Lebenswelt .................................................................................................. 7
4. ZAKLJUČAK ................................................................................................... 8
5. LITERATURA I IZVORI ................................................................................ 9
6. RJEČNIK TERMINA ..................................................................................... 10

2
 1. BIOGRAFIJA

Edmund Gustav Albrecht Husserl (1859-1938) bio je njemački filozof

jevrejskog porijekla, poznat po osnivanju fenomenologije kao posebnog filozofskog
pravca. Smatra se ujedno i jednim od najutjecajnijih filozofa 20. vijeka.
Rođen je 1859. godine u Prossnitzu u Moravskoj, a studirao je u Leipzigu,
Berlinu i Beču i to najprije matematiku i
fiziku, a onda filozofiju. Preko problema
zasnivanja aritmetike on je došao do
filozofije za koju je habilitirao1 u Halleu
1886. godine. Postao je poznat sa dva sveska
Logičkih istraživanja (1900/01) pa je onda
postao i profesor u Göttingenu, gdje je oko
sebe okupio vrlo živahan krug učenika.
Međutim, oni ga nisu slijedili na putu
preoblikovanja fenomenološke metode u
transcendentalnu filozofiju, koje je svoj prvi
izričaj našlo u djelu Ideja čiste
fenomenologije2 i fenomenološke
psihologije (1913). Taj doživljaj i ratni
događaji bacili su Husserla u duboku krizu.
Godine 1916. krenuo je u Freiburg gdje je
predavao sve do penzionisanja 1928.
godine. Tu više nije imao značajan krug
učenika, a Heidegger, u kojeg je postavljao velike nade da će nastaviti njegove
filozofske namjere, potpuno ga je razočarao.
Husserl je stvorio vrlo plodnu i razgranatu školu. Već za njegova života postojao
je göttingenški, freiburški i münchenski krug filozofa, a njegovi učenici bili su glasoviti
filozofi XX. stoljeća (npr. M. Scheler, M. Heidegger, R. Ingarden, E. Stein i dr.). Umro
je 1938. godine ostavivši iza sebe brojne rukopise predavanja i knjige. Njegova

12
str. 10

3
ostavština, što ju je od uništenja spasio belgijski franjevac H. L. Van Breda danas se
čuva u Husserlovu arhivu u Louvainu, te izlazi u zbirci Husserliana u Haagu.

2. BIBLIOGRAFIJA

 Filozofija aritmetike (Philosophie der Arithmetik, 1891)

 Logička istraživanja (Logische Untersuchungen, I-II, 1900-01)
 Ideje za jednu čistu fenomenologiju i fenomenologijsku filozofiju (Ideen zu
einer reinen Phänomenologie und phänomenologischen Philosophie, 1913)
 Kartezijanske meditacije (Cartesianische Meditationen, I-II, 1929-32)
 Predavanja o fenomenologiji unutarnje vremenske svijesti (Vorlesungen zur
Phänomenologie des inneren Zeitbewußtseins, 1928)
 Formalna i transcendentalna logika (Formale und transzendentale Logik,
1929)
 Kriza evropskih znanosti i transcendentalna fenomenologija (Die Krisis der
europäischen Wissenschaften und die transzendentale Phänomenologie,
1936)
 Iskustvo i sud (Erfahrung und Urteil, 1939)

4
 3. INTENCIONALNOST SVIJESTI KAO TEMELJNA
KATEGORIJA FENOMENOLOŠKE TEORIJE I
METODE

3.1. Reforma filozofije

Husserlov cilj bio je zapravo reforma filozofije, i to ni manje ni više nego u

duhu stroge nauke. Sam taj pokušaj da se reformira filozofija na taj način, implicira
u sebi zahtjev da se reformira sama metafizika1 koja je na prelomu stoljeća bila u
dubokoj krizi. Stoga i sam Husserl već na početku svog spisa „Ideja
fenomenologije“, kaže: „Kritika saznanja je u tom smislu uslov mogućnosti neke
metafizike“. Može se reći da je Huserl do svoje filozofske metode i svog osnovnog
filozofskog stava došao posredstvom matematike i logike na koje su filozofi uvijek
ljubomorno gledali zbog njihove strogosti. S druge strane, Husserlu nikako nisu
odgovarale tadašnje filozofske tendencije, koje su se, prema njegovom mišljenju,
isuviše oslanjale na činjenice, a da nisu propitivale temelje vlastitog postojanja. Tu
se posebno naglašavaju psihologizam2 i historicizam koje Husserl oštro kritikuje.
Svoju novu filozofsku metodu i novi filozofski stav označio je jednim imenom –
fenomenologija, koju objašnjava na sljedeći način: „Fenomenologija označava
ujedno i prije svega metodu i misaoni stav koji je specifično filozofski misaoni stav i
specifično filozofska metoda“.

3.2. Fenomenologija. Intencionalnost svijesti. Kritika psihologizma

Sama riječ fenomenologija dolazi od grčkog phavinomenon – ono što se

pojavljuje i logos – učenje, nauka, a u upotrebi je od 18. vijeka kada označava nauku
o fenomenima, tj, o onome što se pojavljuje. Iako i Hegel i Kant u okviru svojih
filozofskih sistema koriste pojam fenomenologije, ipak je on prvenstveno vezan za
ime E. Husserla kao osnivača fenomenološke škole ili čak fenomenološkog pokreta.

12
str. 10

5
 Moto od kojeg polazi Husserlova fenomenologija jeste „natrag samim
stvarima“. Put ka samim stvarima se trasira preko analize same svijesti, i to njenih
transcendentalnih uvjeta sticanja saznanja.
Svijest je po Husserlu intencionalna1 – termin koji je Husserl preuzeo od F.
Brentana, tj. ona je uvijek nužno usmjerena na neki predmet i zato intencionalnost
kod njega znači „svijest o nečemu naprosto“ ili samoodanost predmeta u svijesti. No,
Husserla ne zanima bilo koji sadržaj svijesti, već samo onaj koji je nepromjenljiv, tj.
koji je kao logički nužan zajednički svakom pojedinačnom subjektu. Time se ujedno
i sam subjekt oslobađa utjecaja psihičkih doživljavanja, tj. čiste zorne danosti nisu
za Husserla nikakav predmet individualno-subjektivnog doživljavanja (kritika
psihologizma), nego se u svakoj pojedinačnoj svijesti pokazuju u svojoj
nepromjenljivoj logičkoj nužnosti i nepromjenljivosti.

3.3. Fenomenologijska, transcendentalna i eidetska redukcija.

Kako bi došla do toga nepromjenljivoga logičkog sadržaja, što za Husserla

čini »štostvo« ili bit nekog predmeta, svijest se prethodno mora osloboditi svojega
»prirodnoga stava«, tj. svojega kontingentnoga statusa, svoje naivne vjere u svijet i
bitak i svojih prethodnih mišljenja o predmetu, te mora, također, promatrati predmet
čisto kao takav (fenomenologijska redukcija). U drugome koraku spoznavajući se
subjekt mora suzdržavati od suda (ἐποχή ili transcendentalna2 redukcija), pri čemu
se aktovi svijesti promatraju s obzirom na njihov način danosti, odnosno s obzirom
na danost samoga predmeta koji je suodnosan tomu aktu. Predmet je kao
intencionalan imanentan svijesti, što znači da svijest kao »načelo svih načela«
obavlja naknadnu konstituciju predmeta glede njegova »štostva«. Do bîti ili
»štostva« dolazi se eidetskom3 redukcijom ili svođenjem svih pojavnih svojstava
nekoga predmeta na onaj nužni ili nepromjenljivi sadržaj koji ga konstituira kao
takva.
Polazeći od fenomena intencionalnosti i uvjerenja da je u svakom
pojedinačnom ja-subjektu prisutno jedno čisto transcendentalno pra-ja, Husserl
također razvija vlastitu teoriju intersubjektivnosti koja je monološke naravi, tj. ona
se uspostavlja kao povratak subjekta u sebe, tj. kao samoosvješćivanje o toj
transcendentalnoj jezgri, zahvaljujući čemu onda i drugi postaje nužno razumljiv. S
obzirom na Husserlovo uvjerenje u mogućnost svjesne konstitucije izvanjskoga

1 23
str. 10

6
svijeta i u čistu eidetsku spoznaju, to se razdoblje njegova stvaralaštva označuje i
kao transcendentalno-fenomenologijski idealizam, koji je uvjeren u mogućnost
uspostavljanja filozofije kao stroge znanosti upravo na tim eidetskim osnovama.

3.4. Lebenswelt

U posljednjem razdoblju svojega stvaralaštva Husserl odustaje od svojih

dotadašnjih stajališta i svoja istraživanja posvećuje analizi svijesti na razini
»životnoga svijeta« (Lebenswelt) kao svijeta predteorijskog iskustva, u kojem se
očituju svi »sedimenti smisla« i svi problemi konkretnih povijesnih subjekata.
Štoviše, Husserl uviđa da su evropske znanosti dospjele u krizu upravo onda kada su
zaboravile taj skriveni temelj i izvor svoje smislenosti, tj. kada su se udaljile od
čovjeka i smisla njegova opstojanja. Ponovni povratak pitanju o povijesnosti i
smislenosti ljudskoga mišljenja i djelovanja otvorio je širom vrata
fenomenologijskim istraživanjima u filozofiji, sociologiji, socijalnoj psihologiji,
znanosti o kulturi itd.

7
 4. ZAKLJUČAK

 Reforma filozofije

 Fenomenologija

 Intencionalnost svijesti

 Kritika psihologizma

 Fenomenologijska redukcija

 Transcendentalna redukcija

 Eidetska redukcija

 Transcendentalno-fenomenologijski idealizam

 Lebenswelt

8
 5. LITERATURA I IZVORI

 Ismet Strujo – „Pregled historije filozofije“, za 4. razred gimnazije, IP

„Svjetlost“ d.d. Sarajevo, 2002.
 Ljubo Mićunović – „Savremeni leksikon stranih reči“, KZNS Univerzitetska
riječ, 1988.
 http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=26748 – biografija
 https://www.filozofija.org/wp-
content/uploads/Povijest_fil.org/suvremena_1_pdf/Husserl-final.pdf
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Fenomenologija

9
 6. RJEČNIK TERMINA

 Eidos – grč. lik, ideja, oblik, slika

 Fenomenologija – grč. filozofski pravac koji polazeći od fenomena čistih

intencionalnih akata svijesti želi sagledati njihovu imanentnu suštinu, kao

suštinu samih stvari; Glavni predstavnici su Edmund Husserl i Martin

Heidegger .

 Habilitacija – lat. 1. studija, naučni rad kao preduslov da neko postane

profesor univerziteta; 2. naučni rad na osnovu kojeg se stiče zvanje nastavnika

visoke škole.

 Intencija – lat. namjera, nakana, naum, zamisao

 Metafizika – grč. 1. u idealističkoj filozofiji učenje o svemu onom što je van

čovjekovih čulnih opažanja, što je van granica njegovog iskustva (o bogu, duši

i dr.); 2. učenje o natprirodnosti, o duhovnosti, o onome što je nedokučivo, što

je iznad ovozemaljskog svijeta.

 Psihologizam – grč. shvatanje po kome je psihologija osnova cjelokupne

filozofije (sve ostale nauke su navodno samo primjenjivanje psihologije).

 Transcendencija – lat. ono što je nesaznatljivo iskustvom, ono što je preko

granice iskustva, što nadilazi, prevazilazi ljudska shvatanja

10
11