Primjer - seizmika

- Na skici je data osnova objekta visine 30 m, spratnosti P+9.

- Konstrukcija objekta je projektovana kao sistem punih ploča oslonjen na stubove i zidove.
- Objekat se nalazi u seizmički aktivnom području.

Potrebno je izvršiti kontrolu ponašanja objekta na dejstvo horizontalnog opterećenja, konkretno u ovom
slučaju zemljotresa. Izvršiti procjenu potrebe dodavanja AB zidova tako da prva dva osnovna oblika
oscilovanja zgrade budu translacija, u pravcima pružanja osnovne konstrukcije, X i Y.

Kako je zadatkom predpostavljeno da će za osnovu na skici, prvi, osnovni oblik oscilovanja biti rotacija
(torzija, uvrtanje...), prvo će se utvrditi materijalno-geometrijske karakteristike koje nam ukazuju na
ponašanje objekta pri pobudi u horizontalnom pravcu. Osnovni pojmovi koji se javljaju pri procjeni
ponašanja objekta pri horizontalnoj pobudi su: masa, težina, krutost, centar mase, centar krutosti.

1. Težina i masa jednog sprata

Wi=20.4·25.4·(0.16·25+2+0.3·3)+3.0·25·(0.4·3·(5.0+5.2)+20·0.4·0.4)= 4733 kN

mi=Wi/g=4733/9.81=482.5 t
2. Krutost konstrukcije

Doprinos krutosti stubova, ukupnoj krutosti objekta, na suprostavljanju djelovanju horizontalnim

silama, se može zanemariti (sistem bez greda...). AB zidovi predstavljaju osnovne elemente za prihvatanje
horizontalnih uticaja.
Kako je odnos dužine i visine zidova takav da se deformacijama dominantno suprotstavljaju
savijanjem, krutost konstrukcije je određena krutošću na savijanje zidova u svojoj ravni.
Ukoliko su svi zidovi izvedeni od betona približno istih karakteristika, i ako se zanemari razlika u
krutosti usljed različitog procenta armiranja zidova, krutost zidova je određena preko sopstvenih momenata
inercije.

Krutost smjer X:
Iy1=Iy2=Iy3=0.4·5.03/12=4.167 m4
∑IY=3·4.167=12.50 m4

Krutost smjer Y:
IX1= IX2= IX3=0.4·5.23/12=4.687 m4
∑IX=3·4.687=14.07 m4

3. Centar masa:

Centar mase se određuje za svaku tavanicu posebno. Proračun će se vršiti pomoću težina, veza sa
masom je poznata (ubrzanje sile Zemljine teže...).
Masa jednog sprata se koncentriše u nivou najveće mase, a to je tavanica. Ukupnoj težini koja
osciluje na nivou jedne tavanice pripada sopstvena težina svih konstruktivnih i nekonstruktivnih elemenata,
te ostala stalna opterećenja u punom iznosu, kao i određeni procenat promjenjivih opterećenja.
Položaj centra mase za neku tavanicu zavisi od vrijednosti težine pojedinih elemenata i njihovih
položaja.

X CM =
åx ×W
i i
=
25 × 3.0 × 0.4 × ((3 × 5.0 × (2 × 17.7 + 2.5) + 3 × 5.2 × (0.2 + 5.4 + 15.2))
+
åW i
4733

20 × 3 × 0.4 × 0.4 × 25 × (25.4 / 2) 20.4 × 25.4 × (6 + 0.3 × 3) × (25.4 / 2)

+ + = 12.10 m
4733 4733

y CM =
åy ×W
i i
=
25 × 3.0 × 0.4 × (5.0 × (5.2 + 10.2 + 20.2) + 5.2 × 3 × 17.8)
+
åW i
4733

20 × 3 × 0.4 × 0.4 × 25 × (20.4 / 2) 20.4 × 25.4 × (6 + 0.3 × 3) × (20.4 / 2)

+ + = 11.11m
4733 4733
4. Centar krutosti

Položaj centra krutosti u pravcu ose X zavisi od krutosti i položaja zidova u Y pravcu.
3

åx ×I
i=1
i yi
4.687 × (0.2 + 4.8 + 15.2)
X CS = 3
= = 6.73 m
14.07
åI i=1
yi

Položaj centra krutosti u pravcu ose Y zavisi od krutosti i položaja zidova u X pravcu.
3

åy ×I
i=1
i xi
4.167 × (5.2 + 10.2 + 20.2)
YCS = 3
= = 11.87 m
12.50
åI
i=1
xi

Ekscententricitet centra mase i centra krutosti iznosi:

ex=12.10-6.73 = 5.37 m
ey=11.87-11.11 = 0.76 m

Dobijene vrijednosti ekscentriciteta (naročito u X pravcu) između centra masa i centra krutosti
ukazuju da će zgrada pri pobudi pomjeranjem (npr. zemljotres u Y pravcu) u prvim sopstvenim tonovima
oscilovati torziono što je nepovoljno sa dosta aspekata.
Zadatak je da se vertikalni elementi zgrade koji prihvataju horizontalne uticaje (prvenstveno AB
zidovi...) postave tako, da se ekescentricitet između centra masa i centra krutosti što više smanji, kako bi se
u prva dva tona (tj. u svim glavnim pravcima pružanja vertikalnih elemenata konstrukcije), dobile oscilacije
koje imaju translatorni karakter
Posmatrajmo prvo Y pravac, u smislu pravca djelovanja seizmičkog opterećenja. Centar krutosti,
posmatrano na crtežu, treba da pomjerimo u pravcu ose X, prema desno, ka centru mase. Kako položaj
centra krutosti u X pravcu određuju zidovi koji se pružaju u Y pravcu, zid koji dodajemo treba da bude sa
desne strane centra mase. Što je on udaljeniji od centra mase to je potrebna manja dužina tog zida.
Zamislimo da zbog zahtjeva organizacije prostora možemo da dodamo samo jedan AB zid. Usvojiće
se jednaka širina (debljina) platna kao i ostalih, b=0.4 m. Dakle, dodaje se zid u osi 6, debljine 0.4m, a čiju
dužinu ćemo izračunati. Nepoznatu dužinu platna u pravcu X obilježimo sa x.

Dužina zida se dobija iz uslova jednakosti položaja centra masa i željenog centra krutosti u Y
pravcu. Približna, zato što se dodavanjem novog zida mjenja i masa objekta a samim tim i položaj
centra mase, kao i ukupna krutost u pravcu ose Y, te je postupak određivanja dužine zida iterativan...

U prvoj iteraciji ćemo predpostaviti prvobitni položaj centra mase.

åx ×W
i i
åx ×I
i=1
i yi 3
4.687 × (0.2 + 4.8 + 15.2) + x × 0.4 × /12 × 25.2
X CM = = X CS = = 12.10 = Þ x = 4.48m
åW i
åI
4

yi
14.07

i=1

Sada se može iskoristiti prva iteracija da se dobije tačnija masa, centar masa i centar krutosti, za slučaj sa
dodatnim zidom.
Wi=20.4·25.4·(0.16·25+2+0.3·3)+3.0·25·(0.4·3·(5.0+5.2)+20·0.4·0.4)+4.48·0.4·3.0·25= 4868 kN

∑IX=3·4.687+0.4·4.483/12 =17.06 m4

X CM =
åx ×Wi i
=
25 × 3.0 × 0.4 × ((3 × 5.0 × (2 × 17.7 + 2.5) + 3 × 5.2 × (0.2 + 5.4 + 15.2) + 4.48 × 25.2)
+
åW i
4868

20 × 3 × 0.4 × 0.4 × 25 × (25.4 / 2) 20.4 × 25.4 × (6 + 0.3 × 3) × (25.4 / 2)

+ + = 12.47 m
4868 4868

Druga iteracija:
4

åx ×Wi i
åx ×I
i=1
i yi
4.687 × (0.2 + 4.8 + 15.2) + x3 × 0.4 × /12 × 25.2
X CM = = X CS = = 12.47 = Þ x = 6.32 m
åW i
åI
4

yi
17.06

i=1

Wi=20.4·25.4·(0.16·25+2+0.3·3)+3.0·25·(0.4·3·(5.0+5.2)+20·0.4·0.4)+6.32·0.4·3.0·25= 4923 kN

∑IX=3·4.687+0.4·6.323/12 =22.475 m4

X CM =
åx ×Wi i
=
25 × 3.0 × 0.4 × ((3 × 5.0 × (2 × 17.7 + 2.5) + 3 × 5.2 × (0.2 + 5.4 + 15.2) + 6.32 × 25.2)
+
åW i
4923

20 × 3 × 0.4 × 0.4 × 25 × (25.4 / 2) 20.4 × 25.4 × (6 + 0.3 × 3) × (25.4 / 2)

+ + = 12.61 m
4923 4923

Treća iteracija:
4

åx ×Wi i
åx ×I
i=1
i yi
4.687 × (0.2 + 4.8 + 15.2) + x3 × 0.4 × /12 × 25.2
X CM = = X CS = = 12.61 = Þ x = 6.07 m
åW i
åI
4

yi
22.475

i=1

Wi=20.4·25.4·(0.16·25+2+0.3·3)+3.0·25·(0.4·3·(5.0+5.2)+20·0.4·0.4)+6.07·0.4·3.0·25= 4915 kN

∑IX=3·4.687+0.4·6.323/12 =22.475 m4

X CM =
åx ×Wi i
=
25 × 3.0 × 0.4 × ((3 × 5.0 × (2 × 17.7 + 2.5) + 3 × 5.2 × (0.2 + 5.4 + 15.2) + 6.07 × 25.2)
+
åW i
4915

20 × 3 × 0.4 × 0.4 × 25 × (25.4 / 2) 20.4 × 25.4 × (6 + 0.3 × 3) × (25.4 / 2)

+ + = 12.59 m
4915 4915

Četvrta iteracija:
4

åx ×Wi i
åx ×I
i=1
i yi 3
4.687 × (0.2 + 4.8 + 15.2) + x × 0.4 × /12 × 25.2
X CM = = X CS = = 12.59 = Þ x = 5.89 m
åW i
åI
4

yi
21.516

i=1
Zbog više međusobno zavisnih promjenjivih, iteracioni proces traje dugo. Zbog toga, problem
je najbolje isprogramirati u nekom od računarskih programa. U prilogu ovog zadatka se nalazi
programćić izrađen u Excel-u, pomoću kojeg se mogu, jednostavnim unošenjem osnovnih
dimenzija i materijalnih karakteristika, dobiti vrijednosti mase, centra masa, centra krutosti,
objekata jednostavnih osnova.

Programom se dobije potrebna dužina zida x=5.8 m, pozicioniran između osa A i B.

Na sličan način bi se mogao smanjiti ekscentricitet između centra masa i centra krutosti u Y
pravcu, dodavanjem AB zida u pravcu ose X, sa donje strane centra masa, gledano na crtežu
(npr. u osi A), ali kako je oblik oscilovanja u pravcu ose X translatoran, zadržavaju se
predpostavljeni broj i dimenzije zidova.