PRAXIS

FILOZOFSKI ČASOPIS

Članovi redakcije:
B ra nko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Danilo Pejović,
Gajo Petrović, Rudi Supek, Predrag Vranicki

Glavni i odgovorni urednici:

Danilo Pejović i Gajo Petrović

Sekretar redakcije
i tehnički urednik:
Zlaiko Posavac

Časopis PRAXIS izdaje HRVATSKO FILOZOFSKO DRUŠTVO, Zagreb.

Izlazi u jugoslavenskom izdanju (na hrvatskosrpskom jeziku) i među­
narodnom (na engleskom, francuskom i njemačkom). Jugoslavensko iz­
danje izlazi dvomjesečno (početkom svakog neparnog mjeseca) od septem­
bra 1364. godine. Međunarodno izdanje izlazi tromjesečno (u januaru, apri­
lu, julu i oktobru) od januara 1965. godine. Adresa redakcije: PRAXIS,
Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta, Zagreb, Đure Salaja b. b.

JU G O SL A V E N S K O IZ D A N JE : p o je d in i p rim je ra k s to ji 250 d in a ra , u Inozem stvu 0,8

d o la ra : re d o v n a p re tp la ta za 1965. g o d in u (6 b ro je v a ) iznosi 1.200 d in a ra , za Inozem ­
stvo 4 d o lara . Č lanovi J u g o s la v e n s k o g u d ru ž e n ja za filo zo fiju , s tu d e n ti svih ju g o s la v e n ­
sk ih u n iv e rz ite ta i d ru g ih v is o k o šk o lsk ih u stan o v a, te učenici svih v rs ta škola m ogu
k o ris titi p o v la š te n u p re tp la tu za 1965. g o d in u — 1.000 d in a ra Š alju ći novac za povla-
šće n u p re tp la tu članovi Ju g o s la v e n s k o g u d ru ž e n ja za filo zo fiju tre b a da na poleđini
n a v e d u u k o je su re p u b lič k o d ru š tv o u č la n je n i, a stu d e n ti i učenici naziv svog
fa k u lte ta o d n osno škole.
M EĐUN AR ODNO IZ D A N JE : p o je d in i p rim je ra k s to ji u Ju g o s la v iji 1.000 d in a ra , u
in o ze m stv u 1,50 d o la ra ; g o d iš n ja p r e tp la ta za 1965. go d in u (4 b ro ja) iznosi u J u g o s la ­
v iji 3.000 d in a ra , za inozem stvo 5 d o lara.
P R E T P L A T A SE U P L A Ć U JE če k o v n o m u p latn ico m na žiro -ra č u n časopisa PR A X IS
b ro j 400-17-608-8G; iz in o ze m stv a na isti b ro j ra č u n a s n az n ak o m : P R A X IS, Z ag reb
N a ro d n a b a n k a J u g o s la v ije , SDK p ri filija li 417. N a u p la tn ic u tre b a čitk o n ap isati
im e 1 ad re s u p re tp la tn ik a a na po leđ in i g o dinu za k o ju se p re tp la ta uplać u je .
ZA IN FO R M A C IJE I R EK L A M A C IJE u vezi s p re tp la to m i isp o ru k o m časopisa tre b a se
o b ra titi na a d r e s u : A d m in istra c ija časopisa P R A X IS , O dsjek za filozofiju F ilozof­
skog fa k u lte ta . Z ag reb . D u re S a la ja b. b.
T isak ju goslaven sk og izdanja: Tiskara i k n jigovežn ica »Joža Rožanković«, Sisak te le ­
fon 2575. D istrib u cija: In d u s tr ijs k i radn ik, novlnsk o-izd avačk o poduzeće. Zagreb.
Ilica 28. telefon 36187. L ektor 1 korektor: M ilivoj P ilja. N acrt korica: Irislav M eštrooit.
DD A V I C f i l o z o f s k i č a s o p i s
I Iv a A I j ju g o s la v e n s k o iz d a n je
ZAGREB, H A R T - A P R IL IM S . « ° ° ' N A 11 B* 0 ) 2

ISTIN A I S P O Z N A JA
Vladimir Filipović/ Spoznaja i iskustvo ......................... 171
Mihailo Marković / Osnovi dijalektičko-hum anističke teorije
istine ........................................................ 178
Abdulah Šarčević / Istina, m oderni racionalitet, povijest .. 193
Svetlana Knjazeva / Istina kao korespondencija ............... 206
Miladin Životić / Istina i njena konkretnost ....................... 215
Branko Bošnjak / Istina i dresirano m iš lje n je ....................... 224
Rudi Supek / Predrasude i pristranosti u spoznaji društva 234

FILO ZO FIJA N A VIII K O N G R E SU SKJ

Mihailo Marković / O m estu i ulozi društvenih nauka u na­
šem društvu ............................................ 243
Gajo Petrović /O našoj filozofiji ........................................... 249
Boris Z ih erl/N ek i problem i i prim edbe ........................... 255
Makso B aće/ Još jednom o filo z o fiji....................................... 257

PO RTRETI 1 SITU A CIJE

Ivan Kuvačić / C. W right M ills ................................................... 260

M ISA O I ZBILJA
Milan Kangrga / Praksa i k r i t i k a ............................................... 269

DISKUSIJA
H erbert Marcuse / Neka sporna pitanja ............................... 282
Serge M allet/D vije taktike ....................................................... 285
Zagorka Pešić-Golubović / Jedno nem arksističko shvatanje
»m arksizm a«................................ 292
Miladin Životić / Može li se ovako polem isati? ................... 297
 P R I K A Z I I BILJEŠKE
Branko Bošnjak / Kratkij naučno-ateistički slovar ................................ 300
Milan Damnjanović / Experiment und Erfaftirung in Wissenschaft und
Kunst ................................................................. 302
Ljerka Sifler/Roger Garaudy, Dieu est mort ....................................... 304
Ivo Kuvačić / Lynn White jr, Medieval Technology and Social Change 307

POLEMIKA O PRIKAZIMA
Milan Ranković / O »teorijskom nivou« jednog prikaza .................... 309
Zlatko Posavac / Odgovor Milanu Rankoviću .......................................... 314

FILOZOFSKI Ž IV O T
Boris Kalin/V Il. simpozij i godišnja Skupština Hrvatskog filozofskog
društva ................................................................................ 316
Svetlana Knjazeva/ Poljsko-jugoslavenski simpozij u Varšavi ............. 318
Ivan Babić / 61. godišnji sastanak američkog filozofskog uckruženja 321
Cedomil Veljačić / Indijski filozofski kongres ....................................... 323
Branko Bošnjak / Simpozij u Smolenicama ........................................... 325
Kratke informacije ............................................................................................ 329

K RON IK A
U povodu tužbe Olega Mandića ........... 331
Oleg Mandić u svjetlu vlastitih tekstova 336
Oleg Mandić u svjetlu stručne kritike . 341
 ISTINA I S PO ZN A JA

ISTINA I ISKUSTVO

Vladimir Filipović
I
Kad je Heidegger — inače nastavljač H usserla — njegovoj
fenomenologiji predbacio »die ontologisch Bodenlosigkeit der
transzendentalen Subjektivitat«, onda je doista pokazao kritič­
ku tačku čitavog kretanja postkantovske kritičke misli, koja
uočivši stvaralačku funkciju spoznajne svijesti nije više — u hi­
pertrofiji subjektivizma! — nalazila čvrstu spojnu tačku spoz­
naje i zbilje, svijesti i svijeta.
Iako je transcendentalizam — kao antiteza koncepcijam a o pa­
sivi tetu svijesti i antiteza tezi o jednoznačnoj odlučnosti poziti-
viteta činjenica — jasno istaknuo i kritički osvijetlio ulogu sub­
jekta u spoznajnom procesu, ipak je — ne uvažavajući neras-
kidljivu dinam ičku korelaciju i uvjetovanost subjekt-objekt —
taj subjekt više ili m anje statički određivao. Pa čak i onda kada
se u smislu hegelovske dijalektičko-razvojne funkcije spoznaj ući
subjekt pokušalo povijesno protum ačiti, ta je povijesnost bila
jednostrano određena ili kao odraz autonom ne razvojnosti same
svijesti i samosvijesti ili kao nužna razvojna linija logosa, koji
je po svojim dijalektičkim zakonim a fatalni agens sveopće op­
stojnosti — prirode, društva i svijesti. A zar to nije opet jedan
korak natrag od kriticizma u dogm atsku m onističku ontologiju?
Transcendentalizam, koji imade svoje naslućene korijene u
čitavom razvoju filozofske misli davno p rije nego što je kritički
ekspliciran od Kanta, ne može biti danas više prevladan teo­
rijam a pasiviteta svijesti, koje teorije svemu u svijetu (— osim
svijesti! — ) pridaju osebujne esencijalne oznake. One, začudo,
samo svijesti odriču moguću esencijalnu osebujnost, po kojoj
ona na svoj način odražava svijet. Takva naivna hipoteza može
biti prećutno pretpostavljena u nekritičkim tum ačenjim a pojav­
nosti, ali ne može biti branjena nikakvim ni približno prihvatlji­
vim argumentim a znanstvene eksplikacije misli.
No, ipak ne smije biti transcendentalizam označavan kao an-
tiem pirijski spoznajnoteorijski sm jer — je r tako nije bio inaugu­
171
riran ni od samoga Kanta, jer je baš Kant htio da prevlada
antiem pirijske teze racionalizma, a kasnije je transcendentali­
zam pogotovo dobio prošireno značenje (u kome ga i ovdje upo­
trebljavam o!) kao pojam koji podvlači uvjete stvaralačke spoz­
najne funkcije, koje uvjete svijest u sebi nosi kao mogućnost
doživljavanja, a onda i spoznaje svijeta. Djelatnost svijesti i nje­
na uloga u određivanju smisla datosti svijeta nezaobilazno je
postavljena u tezama transcendentalizm a. Međutim, nam jera o
prevladavanju suprotnosti, koja se očitovala na jednoj strani
kao spekulativna eleaćanska misao o spoznaji što se odvija
neovisno od iskustva iz samoga uma, a na drugoj kao pasivite-
tna teorija sličica od grčkih atom ista pa na ovamo sve do danas,
nije bila transcendentalizm om prevladana upravo zato, jer je
korelacija subjekt-objekt bila ili razbijena (kod Kanta kao a-
priorna svijest i afekcija od nespoznatljivoga) ili spekulativno
svedena na nevidljivu bazu logosa odnosno apsoluta, pa zvao
se taj i neodređenim pojm ovnim sadržajem — m aterija.
Odlučnu je razrješnicu u postavljanju spoznajnoteoretskog pi­
tanja i rješavanja tog problem a dala fenomenologija, koja je
svojom tezom »natrag k stvarima« pokušala uz uvažavanje
uloge subjekta u spoznajnom procesu odrediti i determ inantnu
ulogu zbilje, koja u otkrivanju istine ne može biti samo građa
što je svijest preform ira po svojoj samovolji, jer stvaralaštvo i
sloboda kao osnovne kategorije svijesti ne mogu biti identifi­
cirane sa sam ovoljom i nasiljem , koje zbilju tako ne samo da
ne bi oblikovale nego bi je i izobličavale. A to ne može biti za­
datak »spoznaje«. To njenom osnovnom smislu protivurječi.
Pojam bi spoznaje gubio time svaki smisao.
Uz nastojanje prevladavanja subjektivizm a, a time i svih va­
rijacija imanentizm a, uz tezu »natrag k stvarima« bilo je još
odlučnije od B rentana preuzeto otkriće o intencionalitetu svije­
sti, koji je intencionalitet svagda izvorno subjektivan, ali obje­
ktno određen u svom kvalitetu. »Teorija predmeta«, koja se
vezuje na Brentanovo otkriće osnovne karakteristike svijesti,
to najbolje dokazuje. No, još je značajnije u tom otkriću, da
po kategoriji intencionaliteta biva područje opstojnosti — u
svojoj pozitivističkoj ograničenosti na područje osjetilnosti! —
prošireno na sve dimenzije i na sve regione bitka i bivstvovanja.
Ta pak objektna .područja nose svoje determ inatom e postulate
u sebi i prem a tom e ulaze kao diferentni faktori u realizaciju
spoznajnog akta. Susret tih polazišta, na kome su se u jednakoj
odlučnosti — a i dijalektičkoj suprotnosti za otkrivanje istine
— našli ponovo stvaralački spoznajni subjekt i intencionalni
za spoznaju diferentni spoznajni objekt, rezultat je mnogih dija­
loga. oko ovoga fundam entalnog filozofskog a onda i općekritič-
kog znanstvenog pitanja.
No pustim o povijesne antiteze spoznaje teorije i uočimo pro­
blem sam!
172
 II
Pojam spoznaje involvira pojmove spoznajnog subjekta i in-
tencionalnog objekta koji valja spoznati. U zbiljskom su aktu
spoznavanja subjekt-objekt nerazlučivo dani — no teorijski ih
valja odijeljeno osvijetliti!
Objekt koji se očituje kao određeni predm et je ono što je met-
nuto pred svijest kao zadatak spoznaje. No ne samo onda kada
je predm et subjektivnim izborom m etnut pred svijest, nego i
onda kada je nam etnut svijesti (dakle bez slobodne voljne in­
tencije na neki način narinut svijesti!) svagda je kao zadatak
zadan, a ne gotov dan, jer se u suprotnom slučaju i ne bi više
moglo govoriti o spoznavanju kao aktu svijesti, o dostignuću
svijesti, o uspjehu koji je njenim zalaganjem ostvaren.
Toj pak spoznajnoj svijesti zadani zadatak prelazi im anen­
tnu sferu te svijesti same i u transcendentnoj zbilji, bila ona
stvar ideja ili vrednota, dohvaća svoju zadanu ili nađenu pred-
metnost.
Samo spoznavanje koje je. nužno i svagda konstituirano za­
datkom istinitosti prelazi mnoge faze i akte intelektualne dje­
latnosti i od zam jećivanja, predočivanja, m aštan ja i konačno
m išljenja koje u sebi sadrži najrazličitije oblike analize, sinteze,
indukcije, dedukcije, apstrakcije, determ inacije i td. I sva se
ta raznolika intelektualna djelatnost završava u stvaranju pojm o­
va kao instrum enata spoznaje i u povezivanju tih pojm ova kao
ostvarivanja suda koji je nosilac istine.
Po tom — dugim procesom spoznajnih doživljaja i akata ostva­
renim ciljem — stvaranjem pojm ova dobivaju se tako in stru ­
menti za određivanje predm etnosti u danoj i spoznaji zadanoj
zbilji.
Zadanoj, kažemo upravo zato, je r bi bilo krivo sm atrati,
shvaćati zbilju na način nekritične, svakodnevne, a možemo m i­
rno reći i naivne predodžbe o zbilji kao neminovnoj i unaprijed
za svagda određenoj danosti, s kojom pretpostavkom često čak
i iskustvene znanosti prilaze svojoj znanstvenoj građi i ne videći
da svojim pristupom toj građi nju dižu u sferu drugačijega, spe­
cifičnog, ako nećemo reći višeg aspekta.
U adekvatnosti ili neadekvatnosti prim jene pojm ova kao in­
strum enta spoznaje na području zbilje, koja predstavlja građu
dotične predm etnosti u podudaranju pom išljenog i zbiljskog
(kao određene predm etnosti!), leži ispravnost dok smo u sferi
pomišljenog, a onda kad je povežemo sa zbiliom i istinitost m i­
šljenja.
I ako bismo na tu tezu htjeli prim ijeniti onu klasičnu form u­
lu vertitatis est adaequatio intellectus et rei, onda bism o riječ
intellectus trebali zam ijeniti odnosno prevesti riječju »pojam«, a
riječ res riječju »predmet«.
Svaka naime pojedinačna stvar zbilje, svaki fenomen subje­
ktne transcendencije, svaki događaj u zbilji mnogovrsno je pred­
173
m etno odrediv, je r je ontički višeslojno strukturiran. Ta se viŠe-
slojnost doduše ne proteže u beskrajnost. Mačka je i četverono-
žac i sisavac, i zvijer i živo biće i nešto, a može biti i bijela ili si­
va, i stara ili mlada, i sijam ska ili obična, a niz drugih pojmova
može je svrstati u razne rodove pojmovno odredivih predm et­
nosti. No isto tako ne može biti m oralna, istinoljubiva, misaona
i si. je r se te vrste kategorija ne mogu aplicirati na određenje
njene predm etnosti.
I sada se radi kod istine (koja se svagda izriče sudom) o po­
dudaran ju (adaequatio) suda s odlukom i određenom stranom
zbilje (rei), na koju se odnosi dotični pojam (intellectus). No
valja pri tom radikalno prom ijeniti predodžbu o preslikavanju
stvari u svijesti (pojm u) i dati sviješću stvorenom pojm u pri­
m at u otkrivanju stvari i određenog načina njene uočene danosti
odnosno s određenog stajališta određene biti.
Isključujući tako održivost ekskluzivnog subjektivizma, koji
ne izlazeći iz im anentne sfere faktične misaone zbiljnosti hoće
da u doživljaju subjektivne evidencije vidi izvor i kriterij istine,
naš spoznajnoteoretski aspekt pretpostavlja nesumnjivu trans-
cendentnu zbilju kao mogućnost raznolike i višeslojne predmet-
no-objektne odredivosti. Subjekt svagda spoznaje svijet, koji je
različit od njega samoga. Nije dakle u pitanju »da li« nego »ka­
kva« je ta transcendentna zbilja, taj od subjekta odijeljeni ob­
jekt. U podudaranju pak adekvatne predmetno-pojmovne odredi­
vosti i otkrivene zbiljske predm etnosti spoznajni subjekt ostva­
ru je objektnu i ujedno objektivnu istinu. Istinu koja se ostva­
ruje u perm anentnoj dijalektičkoj antitetičnosti u relaciji sub-
jekt-objekt, u kojoj subjekt neprekidno pokušava s novim pi­
tanjim a, a intendirani objekt odgovara s »da« ili »ne«. Uspjeh
ili istina, neuspjeh ili zabluda rezultati su tih vječnih dijaloških,
zapravo dijalektičkih susreta, a sam a intencionalna upravlje-
nost prem a zadanoj predm etnosti svagda je povijesno uvjetova­
na. To ne pokazuju samo znanosti u suptilnosti i u isti m ah
varijabilnosti svojih raznolikih pojm ovnih koordinatnih siste­
ma, po kojim a se i »stvarnost« vidi drugačijom , nego to pokazuju
i svakodnevni pojm ovi života, u kojim a se slika svijeta iz genera­
cije u generaciju m ijenja. Mogućnosti tih slika koje se nameću iz
potencijalne sfere bitka su neizm jerne i zato su njihovi oblici
budućnosti nepredvidivi.
Tu valja istaknuti i razliku na koju nailazimo kad govorimo
o »istini« u pojedinačnim znanostim a i istini u filozofiji. Kako
je prva dana i određena u ograničenom aspektu i po njem odre­
đenom fiksiranom koordinatnom sistemu, te se ona ne poklapa s
onom koja je određena s univerzalnog aspekta, koordinatnog
sistem a cjeline, koji predstavlja filozofija. Tu je dan i odgovor
zašto se filozofija ne može naprosto nadograđivati nad otkrića,
nad »istine« pojedinih znanosti, nego njih može uzim ati tek kao
građu za izradu viših filozofskih istina. Jedinstvenu iz jedne u
174
drugu izvedenu istinu itlogu pokušavati da dohvate sanlo om
koji stoje na metafizičkoj pretpostavci, da se sve u svijetu sa
svime poklapa i da je sve unaprijed usklađeno udesom. A kada
se god pokušalo iz tih pojedinačnih znanstvenih aspekata stvo­
riti jedinstvenu sliku svijeta, onda su takvi pokušaji nužno neu­
spjeli, jer dobivamo m ehanicističke, biologističke, psihologistič-
ke ili slično jednostrane i nužno iskrivljene slike svijeta, a koje
bi htjele da budu više nego filozofija »znanstveno utem eljene«.
0 tim zabludama ne bih želio potanko govoriti.

III
Valja naglasiti i to, da je sam akt utvrđivanja istinitosti suda
sekundarni akt prosuđivanja, u kome se izriče novi teoretski (ak t
povrh akta) vri jednosni sud, sud o istinitosti suda. Istinonosni sud
nije u prim arnom sudu izvorno sadržan, nego je tek nad istini­
tim sudom izrečen kao drugi i to osebujni vrijednosni sud. Isti­
na se pom išlja, samo evidencija doživljuje ili i u tvrđuje ekspli-
citnim vrijednosnim aktom prosuđivanja, koji se akt može od­
nositi samo na sud, je r kako reče Hobbes u Leviathanu »Verum
et falsum atributa sunt non, rerum , sed orationis«. Ili da se vra­
timo na Aristotela koji reče: s im p l o k E g AR n o e m At o n e s t i t o
ALETHES E PSEUDOS.
Ne vratim o li se pak na ove drevne m islioce lako ćemo se za­
držati kod velikana novije filozofske misli kao što su Hegel ili
Heidegger, koji s jednog drugačijeg aspekta, u okviru određe­
ne ontologije, a i u drugačijem sm islu govore o istini, pa se on­
da ne razlikuje ono što jest u punoći svoje opstojnosti od istine
onoga što jest. No u ta ontološka pitanja, koja se ne kreću oko
spoznajnog problem a istine nego oko problem a »istine bitka«,
ovdje ne ulazimo.
A sada se nameće zadano pitanje, koje značenje im ade iskus­
tvo u određivanju istine. Sistem atsko iskustvo kao instrum ent
znanosti upravo je ovisno i determ inirano djelatnošću koja se
razvija u povijesnom usponu ljudske opstojnosti, a tim e i u
kontaktu i doživljaju života. Dugi je i nedohvatljiv uspon ljud­
skih iskustava i doživljaja — i na općem i na individualnom
razvojnom putu — dok se ne dođe do određenog spoznajnog sta­
va života. A tada sa spoznajnog stava života nam eću se p itanja
kao zadaci i problem i — a to je svagda ono što prethodi sva­
kom znanstvenom istraživanju, pa prem a tome kao određeni
aspekti određuju i smisao iskustva.
Ćak i suvremeni pozitivizam, koji govoreći sam o sebi sm a­
tra da stoji na stajalištu antisubjektivističkog borbenog objek-
tivizma, u svojoj »teoriji značenja« i teoriji »provjeravanja« sto­
ji zapravo na stajalištu da prim arno po subjektu zadane kon­
cepcije i hipoteze (pojm ovi) treba da se u praksi provjeravam
1 utvrđuju.
175
 Oni kao zadaci teoretske svijesti treba da budu provjereni u
posebnim redovim a tehničkih, fizikalnih, pozitivnih — i kako
se sve zovu! — činjeničnih nizova, da bi tako osigurali i utvrdili
istinitost prvotno teorijskih aspekata. Drugim riječim a i suvre­
m eni pozitivizam uočava osnovno značenje subjektivnog izlazišta
u svim problem im a objektivnog zbivanja i njenog spoznavanja:
Iskustvo kojim se kreće u utvrđivanju istinitosti ima i općeni­
to u životu, a posebno u znanostim a, zapravo dvostruko znače­
nje. Jedno koje izvire iz postavljenog pitanja kao pozitivni od­
govor na nj, a drugi p u t kao negacija hipotetičkih teorija i miš­
ljenja.
U široko značenje svakodnevnog iskustva ne bih ulazio. Što
je ono u znanosti, m alo prije ukazasmo. Ono treba da verificira
suponirane hipoteze, ono se postavlja kao problem , kao znan­
stveno pitanje. O sm jeru upravljanja, o značenju pitanja ovisi i
odgovor dan predstojećim iskustvom . O usm jerenom pitanju,
0 sm islu toga pitan ja ovisi i odgovor. Na nj odgovara iskustvo.
Znanstveno je iskustvo determ inirano znanstvenim pitanjem .
Znanstveno se iskustvo u svom pozitivnom smislu ne nameće
znanosti bez njenog hipotetskog pitanja, bez određenog smisla
koje je određeno kategorijam a znanstvenog istraživanja. Prim ar­
na uloga subjekta odnosno znanstvene svijesti je i tu očita, a
kategorijalni sistem koji se prim jenjuje u obliku pitanja na iskus­
tvenu (a gdje je moguće i eksperim entalnu!) građu je ujedno i
konstitutivan za istraživanjem dobivene rezultate. A upravo u »pi­
ta n ju « leži i sloboda, i invencioznost i stvaralaštvo znanstvenog
rada. Neuspjeli eksperim ent je također pokušaj u pitanju i pred­
stavlja dio istraživalačkog rada.
P itanja na koja se nadovezuju prom atranje i eksperim ent
predstavljaju svagda otvaranje novih vidika u procesim a spozna­
vanja, po kojim se vidicima dobivaju nova iskustva, iskustva
dobivena po novim kategorijam a kao zadacima stvaralačkog is­
traživalačkog rada. Očito je da zbilja u m ogućnostima svojih
predm etnih određenosti nije jednoznačna. Ćak ni pojedinačna
stvar i pojava u njoj. Prom atranje kojim se vide predm etnosti
određeno je stajalištem subjekta, što je determ inirano vrstom
čovjeka i vremenom u kome on živi, a rezultati toga rada ukoliko
1 jesu objektivni nisu nikada apsolutni, je r čovjek nikada nije
i neće stajati na izvoru svih m ogućih pogleda niti na kraju svih
mogućih pitanja koje m u život u zbilji nameće.
Rezultati znanstvenog rada su, dakle, dobivene objektne i u
isti m ah objektivne istine, koje upravo po tim oznakama nisu
tek pragm atističko-instrum entalističke, pa time i relativističke
teze, nego općenito prihvaćene i evidentne adekvacije misli i po­
stojećega. To su istine koje nisu konačne, ali nisu ni zablude.
Nisu konačne, je r je svijest povijesna, a to će reći vremenski de­
term inirana i u vječnu dijalektiku duha uvrštena, svijest- koja
spoznaje svijet prem a kojem u upravlja svagda nova pitanja, ot-
176
 vata nove problem e i tako otkriva nove istine, od kojih ni jedna
neće biti ni posljednja ni apsolutna. Posljednja i apsolutna nije
i ne može biti ni zato, je r to nije ni posljednji svijet koji je pred
nama, niti jedino mogući život koji doživljujem o i proživljujem o.
Povijesne prom jene u shvaćanju sm isla i vrijednosti života, po
kojim a se tako povijesno m ijenja i taj život, a po njem u i slika
svijeta a i svijet sam, nam eću i spoznaji neprestano nove obli­
ke i nove relacije u kojim a se form iraju nove istine. Ta povijes-
nost koja se ostvaruje u vrem enu upućuje tem atiku spoznaje iz
apsoluta i vječnosti (»apsolutna i vječna istina«) na vrijem e, pa
tako govorimo o: vremenu antike ili srednjovjekovlja u kome
je ne život nego i svijet bio drugačije viđen i spoznavan nego da­
nas. Spoznajni put ljudskog stvaralaštva je horizont prem a koje­
mu se ide, i to raznosm jem o ide, ali koji se nikada definitivno ne
dohvaća.
Ovako tek ukratko izložena teorija istine i iskustva napušta
tradicionalnu misao da je ljudska spoznaja apsolutnom konsta­
tacijom zbilje neminovno i jednosm jerno nam etnuta više ili ma­
nje pasivnoj ljudskoj svijesti i da se ona u toj svijesti tek pona­
vlja i odslikava te se pom alo približava apsolutnoj natpovijesnoj
istini. Jednako je neodrživa teza o urođenoj istini, koja se na­
prosto, kako uči subjektivizam, razvija iz sam e svijesti. Ljud­
ska svijest nošena svojim povijesnim iskustvom i usm jerena
prema svojim povijesno danim vidicima i ugledanim ciljevim a
neizmjernu skrivenu moguću predm etnu odredivost zbilje sva­
gda nanovo prem a novim danim i zadanim kategorijalnim koor-
dinatnim sistem im a otkriva, sređuje, tum ači i upravlja, i tako
spoznaje. Istina je svagda prim jerena prvenstveno čovjeku i vre­
menu, a tek sekundarno stvari. Apsolutne istine nem a je r je
nemoguće i nezamišljivo apsolutno stajalište s kojega bi polazi­
la neka vanpovijesna svijest, no im a objektivno, povijesno *v-
jetovane istine, a to je za ljudsku opstojnost, koja i jest svagda
samo povijesna opstojnost, dovoljno.

177
OSNOVI DIJALEKTIČKO - HUMANISTIČKE TEORIJE ISTINE

Mihailo Marković

Kakve osnove za teoriju istine pruža filozofija čija je polazna

tačka hum anistička a m etod dijalektički?

1
Istina je pojam ljudskog sveta. Samo s obzirom na ljud­
sku p raksu postavlja se pitanje istine. Ali to ne znači da je pra­
ksa sam o k riterijum istine. Misliti da je istina dana u svetu ne­
zavisno od čoveka i da je čovek svojom čulnom i misaonom de-
latnošću sam o otkriva i utvrđuje znači vrlo radikalno odstupi­
ti od osnovnih intencija Marxove filozofije. Pre svega, samo o
proizvodu praktične delatnosti o ljudskom delu, može se sa
sm islom reći da je istinito. Istinito može biti jedno jezičko
form ulisano tvrđenje, jedna grupa m atem atičkih ili logičkih
znakova, jedan ljudski postupak, eventualno jedan predm et —
ako ga je čovek oblikovao. Jedan prirodni predm et u koji nije
nikakav rad uložen — ne može b iti istinit ni u kom smislu —
on prosto jeste. Isto tako stoji stvar i s prirodnim zakonima,
opštim odnosim a, suštinam a; nezavisno od čoveka i ljudske
prakse oni mogu biti ali ne i biti istiniti.

2
Već se iz prethodnih izlaganja moglo nazreti da istina nije
celovito svojstvo ljudskih iskaza i drugih proizvoda ljudske de­
latnosti, svojstvo koje se dalje ne može analizirati, pa ni de-
finisati — kao što je mislio Moore i neki drugi autori. Istina
je odnos i nećemo pogrešiti ako se ovde poslužimo poznatom
form om dijalektičke analize: ono što u prvi m ah izgleda je­
dinstveno u stvari je relativno jedinstvo suprotnosti. Naravno,
form u treba ispuniti specifičnim sadržajem . Pitanje je: kakve
suprotnosti su tu u pitanju i kakav je to specifičan odnos rela­
tivnog jedinstva u njim a.
Istina je odnos dva objekta. Prem a jednom samo u neposred­
nom odnosu — vidimo ga, čujemo, čulno doživljavamo. Prema
178
 drugom smo u posrednom odnosu; prvi je s njim u našoj sve­
sti tako asociiran da iskustvo o prvom izaziva m isao o drugom
i eventualno, odgovarajuću dispoziciju za praktičko reagova-
nje. Prvi je znak, drugi je označeni objekt ili m o d e l Znak moze
biti iskaz običnog prirodnog jezika, form ula specijalnog vestac-
kog, simboličkog jezika, um etnički predm et, gest ili postupak ltd.
Model može biti: realno činjeničko stanje, prirodni zakon, logi­
čko pravilo, um etnička ili m oralna vrednost, suština neke vrste
stvari, opšte ljudsko duhovno stanje itd.
Kakav je odnos između znaka i modela? Još od starih Grka
potiče teorija po kojoj je to odnos »korespondentnosti«. Sred-
njovekovni filozofi su za oznaku tog odnosa upotrebljavali iz­
raz »adekvatnost« (adequatio intellectu et rei). Mnogim m ark-
sistema sviđa se izraz »odražavanje«. Svi ovi pojm ovi zaista nose
u svom sadržaju deo onoga što se faktički podrazum eva pod
istinom. S druge strane, oni su s pravom iscrpno kritikovani
zbog nepreciznosti. Sem toga, pojam odraza nije uopšte ka­
rakterističan za Marxovu aktivističku filozofsku koncepciju —
on ni iz daleka ne obraća dovoljno pažnje na kreativni m om enat
ljudskog saznanja, na simbolički karak ter m nogih ljudskih
tvorevina o kojim a kažemo da su istinite. Sem toga ovakva
odredba istine pom oću pojm a odraza toliko je neodređena i ne­
dovoljno inform ativna da nam ne om ogućava da na osnovu
nje odredimo obim pojm a istine i da pravim o razliku između
onog što je istinito i onog što nije. Da bism o došli do preciznije
odredbe istine u skladu s intencijam a jedne hum anističke i dija­
lektičke filozofije m oram o se poslužiti m odernim pojm ovnim
aparatom . Reći ćemo onda da je jedan znak istinit onda kad
adekvatno označava jedan realan model.
»Adekvatnost« se ovde sastoji u tome da znak i m odel im aju
identičnu strukturu, odnosno da su izomorfni.
Pojmovi koji su u ovoj prelim inarnoj definiciji upotreb-
Ijeni zahtevaju svoje preciziran je. Ali pre toga treb a objasniti
niz osnovnih karakteristika pojm a istine u okviru dijalektič’ko-
hum anističke filozofije.

° izolovanog tvrđenja, izolovanog postupka ili

umetničkog predm eta nema određenog smisla. Pre nego što bi­
smo mogli da kažemo da li je nešto istinito, m oram o znati šta
ono znači. Međutim, iskaz otrgnut iz jednog određenog kontek­
sta i jezičkog sistema, gest, slika, m oralna norm a izdvojena iz
jedne određene kulture — gube toliko veliki deo svog značenja
da prestaje biti jasno šta je to o čijoj istini se pitam o. Istina
pretpostavlja, prem a tome, uključivanje onog o čijoj se istini­
tosti pitam o u jednu širu sm isaonu celinu — u jednu određenu
iskazaU'onHaa^1JU’ V 1?™' Kad je reč o istini jednog naučnog
iskaza, onda se postavlja pitanje kojoj teoriji pripada, kakve
179
su osobine jezika kojim je form ulisan, kakva su značenja poje­
dinih term ina, koje su njegove pretpostavke i posledice.
Ovakva celina je sm isaona utoliko što je usm erena jednim
određenim ciljem. Istina treba da vodi realizaciji tog cilja. Pre­
ma tome, m etodi pomoći kojih pokušavamo da dođemo do istine
ili da je dokažemo m oraju biti adekvatni tom cilju. Na prim er,
ako je cilj prirodnih nauka progresivno ovladavanje prirodom
i njeno očovečavanje, onda su za otkrivanje i utvrđivanje isti­
ne na tom području relevantna samo ona pravila koja zaista u
praksi vode povećanju stepena naše kontrole nad prirodom . A-
ko je cilj politike sam oupravljanje u najpunijem smislu reči,
onda se o istini jednog političkog program a ili jedne političke
akcije može govoriti samo u relaciji prem a tom cilju.
Već iz ovog sledi da je istina relativna (videćemo da je ona
u stvari višestruko relativna). Ali relativnost u ovom smislu
ne vodi priznanju da je svaka epoha sa svojom specifičnom
kulturom pa čak i svaka društvena grupa i svaki pojedinac na
svojim posebnim ciljevim a u stanju da ima svoju posebnu is­
tinu.
Kako priznati da je istina ljudska vrednost, i to istorijski
data vrednost, a pri tom izbeći pluralizam istina — to je pitanje
koje se može uspešno rešavati jedino polazeći od osnovnih mis­
li Marxove filozofije.

4
Istina je jedna od osnovnih ljudskih vrednosti. Pojam istine
obuhvata u stvari dva različita vrednosna atributa: istinski i is­
tinit. Prvi im aju u vidu etičari, estetičari, političari, pravnici itd.
kad govore o istinski m oralnom , um etničkom , progresivnom ili
pravednom ljudskom delu. Tu je reč o istini kao načinu ljudskog
bivstvovanja. Drugi im aju u vidu logičari i epistemolozi kad go­
vore o istinitom iskazu ili sudu. Ovde je reč o istini kao znanju.
Reći m a o kakvom parcijalnom ljudskom postupku ili delu
da je istinsko znači da ono odgovara norm am a koje na tom po­
sebnom području važe. Sm atraćem o da živimo istinskim životom
onda kad živimo onako kako bi trebalo da živimo. U tom smislu
možemo govoriti o istinskoj ljudskoj egzistenciji kao onoj eg­
zistenciji koja adekvatno odgovara načinu na koji po našem
shvatanju čovek treba da bivstvuje. U osnovi je dakle shvatanje
o istinskom čoveku. Istinski čovek nije bit čoveka u tom smislu
što bi to bio skup nekih neprom enljivih karakteristika koje su
od uvek pripadale čoveku i na neki m isteriozan način bivstvo-
vale iako ih u faktičkoj stvarnosti on nije u dovoljnoj m eri is-
poljavao. Istinski čovek je ono što u danim istorijskim okolnos­
tim a čovek može da bude i što po našem najdubljem uverenju,
treba da bude. Istinski čovek, istinska egzistencija su dakle
vrednosni pojmovi i po sadržaju se poklapaju s dezalijenacijom
180
 — koia je također vrednosni pojam . Ovi pojmovi, kad je jed­
nom njihov sadržaj određen, služe nam kao m erila ocenjivanja
svih normi i ciljeva u pojedinim parcijalnim sferam a ljudske
delatnosti i svesti. Prem a tome, od toga šta podrazum evam o
pod istinskim čovekom i istinski ljudskim načinom življenja
zavisiće šta ćemo oceniti kao istinski m oralno, progresivno, p ra ­
vedno, umetničko itd. .
Mnogi ljudi, pa i neki filozofi, nisu skloni da prihvate zahtev
ovako dalekosežne integracije. Kolakowski je čak napisao esej u
pohvalu nedoslednosti u kome, pored ostalog, zastupa tezu da
se čovečanstvo još održalo na zemlji jedino zahvaljujući nedo­
slednosti.1 Međutim to se može prihvatiti samo kao izraz otpora
integraciji na bazi jedne nehum ane koncepcije o čoveku kojoj
bi onda trebalo podvrći sve ostale vrednosti. Kolakowski uzim a
za prim er De Maistrea, M aurrasa, Bossieu-a, staljinističku kon­
cepciju vernosti državi itd. Nedoslednost je, ipak, posledica od­
sustva osnovnih hum anističkih uverenja, prem a tom e i od­
sustva m erila ocenjivanja i izbora u protivrečnim situacijam a.
To ne znači da je unapred isključena m ogućnost da u nekom
konkretnom slučaju konflikt vrednosti bude takav, da se zaista
ne možemo odlučiti ni za jednu, usled čega ćemo se ili uzdržati
od akcije ili delati nedosledno. Ali to ne može b iti pravilo. Samo
zbog toga ne vredi pisati filozofsku pohvalu nedoslednosti. Pre­
ma tome, iz shvatanja da je pojam istinskog čoveka vrednosni
pojam ne sledi da u istoj situaciji, sa stanovišta istog subjekta,
dva postupka koja se uzajam no isključuju mogu biti pod­
jednako hum ana, istinski ljudska. T olerantnost se ne može sas­
tojati u iščezavanju svakog određenog stava, svakog pretpostav-
Ijanja jednog drugom, ono se ne može sastojati u trajn o j kon­
fuziji i dezintegraciji koja se, usto još prihvata kao nešto što
pomaže čovečanstvu da preživi. Tolerantnost se sastoji u prizna­
vanju prava na postojanje i onom što sm atram o m anjom vred-
nošću ili čak, pod izvesnim uslovima, i onom što uopšte ne sm a­
tram o vrednošću.
Slično stvari stoje i kad je reč o istini u sm islu istinitog (tv r­
đenja, iskaza, suda). Istina kao znanje je vrednost u dvostru­
kom smislu. N ajpre ona neposredno zadovoljava jednu od os­
novnih ljudskih potreba — to je potreba čoveka da se obavesti,
da shvati, da sebi objasni svet oko sebe, druge ljude i sebe sa-
mog. Vršeći ovakvu funkciju, zadovoljavajući ovakvu vrstu po-
.jF. . jS^ . a Je. j e<^na °đ fundam entalnih vrednosti. Znanje vre­
di i kad nije ni u kakve druge svrhe prim enjeno. Ali pored toga
ono ima ogromnu prim enu u celokupnoj ljudskoj praksi, koja
tek zahvaljujući njem u postaje skladna, organizovana, jasno
usmerena i u najvećoj mogućoj m eri plodna. Istina je dakle i
posredna, instrumentalna vrednost. U krajnjoj liniji, može se
reci, istinita uverenja su preduslov istinske egzistencije. Covek

1) Lešek Kolakowski, Filozofski eseji, Nolit Beograd, 1964. str. 126.

181
 se razotuđuje ukoliko sve više ovladava proizvodima rada i os­
lobađa se sila koje ga porobljavaju — prirodnih, društvenih,
psihičkih. Teško je i zam isliti ovaj oslobađajući proces bez zna­
nja.
Međutim, iz teze da je istina vrednost ne sledi teza o plura­
lizmu istina. U procesu saznavanja već u samim tem eljima zaista
ima konfliktnih situacija koje svi subjekti neće na isti način
razrešavati. M atem atičari i logičari će se naći pred dilemom
koji skup aksiom a i pravila da usvoje kao prem ise sistema. Sva­
ki istraživač se nalazi pred dilemom da li da u procesu istraživa­
nja prvenstveno teži m aksim alnoj preciznosti i egzatnosti ili
plodnosti i praktičkoj prim enjivosti — čitavo istraživanje i na­
ročito njegova m etodologija zavisit će od iskaza ovih osnovnih
saznajnih vrednosti. S tatističar se nalazi pred mnogim alterna­
tivnim m ogućnostim a sređivanja i prezentiranja svojih podata­
ka — u tom e je veličina i beda svake statističke službe; beda kad
se ovim m ogućnostim a koristi u nenaučne svrhe, veličina kad
svoju slobodu dokazivanja gotovo svega što mu se prohte do
m aksim um a sm anji rigoroznom prim enom naučnih metoda.
Od toga kako smo definisali osnovne epistemološke katego­
rije i kakve principe i pravila smo uključili u m etodologiju is­
traživanja i dokazivanja istine — zavisi što mi zapravo podra-
zumevamo pod istinom . U tom e postoje nesum njive razlike me­
đu ljudim a. Prem a tome ako ovde postoji neki pluralitet, to je
pluralitet koncepcija o istini. M eđutim u okviru svake koncep­
cije istina je jedinstvena — u istom sm islu te reči i istim krite-
rijum im a ocenjuje se istina iskaza izrečenih u različita vre­
m ena i od strane pripadnika različitih klasa, nacija i drugih druš­
tvenih grupa.
Kad je jednom određen sm isao pojm a istine određeno je u
stvari koje uslove jedan iskaz treba da zadovoljava da bi se
sm atrao istinitim (u bivalentnom sistem u) odnosno više istini­
tim od drugih (u jednom polivalentnom sistem u). Dakle, u okvi­
ru jednog sistem a m išljenja, koji polazi od jednog određenog
značenja istine — pluralitet istine je neprihvatljiv.
Moglo bi se doduše reći da nam to mnogo ne pomaže i da
se relativizm a ipak ne možemo spasti čim priznajem o moguć­
nost više koncepcija istine. Na to se može odgovoriti sledeće:
Prvo, činjenica je da različite teorije istine postoje. Ako je
već tako, priznanje te činjenice je pre prednost nego nedostatak
jedne filozofske teorije.
Drugo, te eksplicitno form ulisane teorije nisu uvek u punom
skladu s onim što ljudi u nauci i običnom životu podrazumeva-
ju pod istinom . Precizno rečeno, eksplikacija pojm a istine nije
uvek adekvatna, ona vodi takvim form ulacijam a konotacije koje
se bitno razlikuju od denotacije tj. od obima aktualnih slučaje­
va na koje se pojam istine prim enjuje.
U stvari specifičnost istine u odnosu na sve druge vrednosti
je u tom e što se u procesu njenog utvrđivanja u mnogo većoj
m eri možemo služiti em pirijskim i racionalnim m etodam a koje
182
 imaju visok stepen intersubjektivnosti. Kod drugih vrednosti pri­
likom izbora m eđu različitim alternativam a emocije, zelje, in­
teresi i drugi iracionalni faktori igraju daleko veću ulogu. Do­
duše i kod ovakvih izbora m eđu značajnim činiocim a koji od­
ređuju naš izbor nalazi se i nešto analogno čulnom iskustvu koje
imamo prilikom opažanja spoljašnih objekata — to je nepo-
sredno iskustvo o lepoti ili ružnoći jednog predm eta, pravednosti
ili nepravednosti jednog postupka itd. Ovakvo neposredno iskus­
tvo je često slično i kod ljudi koji se inače po svojim apstraktič-
nim odredbam a lepog i pravednog m ogu sasvim razilaziti. S dru­
ge strane, i kod drugih vrednosti a ne samo kod istine, prilikom
iskaza među suprotnim alternativam a, odnosno u sporovim a
među ljudim a koji su prihvatili različite alternative, značajnu
ulogu mogu igrati racionalne m etode slične apstraktno m m iš­
ljenju u procesu saznanja. Može se ispitivati naprim er da li,
s jedne strane, vrednosni sud našeg oponenta zaista sledi iz n je­
govih osnovnih vrednosnih stavova, i s druge strane, da li je on
u stanju da faktički prihvati sve konsekvencije koje iz njega sle­
de.
I pored ove sličnosti između istine i drugih vrednosti postoji
značajna razlika: ovakve intersubjektivne, često i opšteljudske
empirijske i racionalne m etode koriste se u istraživanju istine
u daleko većoj m eri je r je već po definiciji istina daleko objek­
tivnija. Druge vrednosti su u najboljem slučaju objektivne uto­
liko što ne zadovoljavaju samo lične već i opšte ljudske potrebe.
Specifičnost istine je u tome što ona ne sam o što zadovoljava
jednu univerzalnu ljudsku potrebu, nego je ta sam a p o treb a —
potreba za najvećom mogućom objektivnošću, po treb a za naj-
punijom mogućom svešću o onome što objektivno jeste.

5
Istina je dakle ljudska i relativna ali je istovrem eno i objek­
tivna. Pojam objektivnosti je stalni izvor konfuzije pa je neop­
hodno odrediti ga što preciznije. Ako je objektivno sve ono što
je nezavisno od postojanja i delatnosti subjekta, i ako obim
subjekta kontinuirano varira tako da to može b iti pojedinačni
čovek, m anja ili veća društvena grupa ili, najzad, čovek uopšte,
odnosno čovečanstvo, jasno je, prvo, da je term in »objektivno«
oznaka za jedan kontinuum pa se može govoriti o m anjem ili ve­
ćem stepenu objektivnosti, i drugo, da se pojm ovi objektivnog
i subjektivnog uk rštaju tako da su naprim er sve intersubiektiv-
i i * istovremeno i objektivne. Najviši stepen objektivnosti
P,r i r o . f P0Jave čije postojanje je nezavisno od postoja­
nja i delatnosti čovečanstva kao celine.
istine P °d ‘im se može podrazu-
mevati nekoliko različitih stvari:
nr,l!2. ° v ° 0 ^ el? u. kažemo da je istinito proizvod je ljudske
da u HnH.i6 objek‘,vn° “ tom sm islu što nastavlja da postoji i
da u ljudskom svetu deluje nezavisno od subjekta koji ga je
183
stvorio — m a da ne i nezavisno od čovečanstva koje treba da
je u stanju da ga in terpretira i shvati kao znak nečeg drugog
nego što je ona sama. Kao odlika znaka tj. objektiviranje ljudske
svesti istina je i sam a objektivna.
(2) Istina jednog znaka je objektivna i u tom smislu što nas
znak upućuje na objektivne karakteristike svog modela o-
bjekta što ga označava i što ga za mnoge naše praktične svrhe
sasvim uspešno zam enjuje.
Treba odm ah reći, a o tom e će kasnije biti više govora, da ne
samo znak nego ni m odel nisu objekti »po sebi«, da oni pripa­
daju ljudskom svetu i da se o njim a može nešto određeno reći
sam o iz ljudske perspektive i pom oću ljudskih izražajnih sred­
stava.
(3) Istina je dalje objektivna i u tome sm islu što se ispitiva­
nje odnosa između iskaza ili m a kojeg drugog znaka s jedne
strane, i odgovarajućeg m odela s druge vrši na način koji je
društveno prihvaćen i regulisan. To je naročito slučaj u nauci
koja je najviše razvila intersubjektivne m etode utvrđivanja isti­
ne i za čije rezultate se stoga s najviše dobrih razloga može tvr­
diti da su objektivno istiniti.
(4) U sva tri dosadašnja smisla objektivnosti istine reč je
zapravo o inter subjektivnosti u okvirim a ljudskog sveta. Ipak
im a i jedan sm isao u kome i m arksisti mogu govoriti o objek­
tivnosti istine nezavisno od ljudskog znanja (ne i nezavisno od
ljudskog postojanja). Naime, može p ostojati jedan ljudski iskaz
koji je adekvatan jednom objektu ljudskog sveta a da mi to ne
znamo. N aprim er jedan naučnik može za sobom ostaviti spise
koji nisu društveno pristupačni, koji sadrže izvanredno značaj­
ne istine ali niko od ljudi nakon njegove sm rti tih istina nije
svestan. Činjenica da je neko te spise najzad uspeo da pročita
i da in te rp retira nije otkriće istine već objavljivanje svetu jedne
već postojeće istine.
Istina u ovom sm ilu je m etafizički pojam — je r nisu poznati
uslovi pod kojim a bi se moglo reći da je jedan znak istinit u
ovom smislu.
H um anistička filozofija Marxa nesum njivo sadrži neke me­
tafizičke elem ente: pojm ove koji nisu operacionalizovani i tvrd­
nje koje se ne mogu ni proveriti ni opovrgnuti. Ipak hum anistič­
ka m etafizika se bitno razlikuje od svake apsolutističke idealis­
tičke m etafizike u jednoj osnovnoj tački: ima smisla reći da
nešto što je ljudsko bivstvuje iako ljudi nisu — tačnije još nisu
toga svesni. Im a sm isla reći da postoje takvi iskazi koji adekvat­
no opisuju izvesne objekte ili da postoje takve ljudske akcije
koje su adekvatne izvesnim vrednostim a iako o tome još niko
ne zna. Ipak, besm isleno je sa stanovišta hum anističke metafizi­
ke hteti m isliti i govoriti o nečem što je potpuno nezavisno od
čovečanstva i ljudske prakse. Besmisleno je reći da bi sadržaj
jednog iskaza mogao biti istina i da taj iskaz nikad nije for-
m ulisan, i da čovečanstvo nije uopšte postalo. U ovakvim slu­
čajevima se pre svega m ešaju pojmovi istine i bivstvovanja.
184
 Ono što se hoće reći jeste da je objekat na koji se stav odnosi,
naprim er jedan prirodni zakon, postojao i pre nego što su ljudi
to saznali i jezički formulisali.
Ali ne samo što se tek form ulacijom iskaza pojavilo nešto što
može pretendovati da bude sm atrano istinom . Još mnogo važ­
nije: momenat koji nekritička realistička m etafizika predviđa
jeste činjenica da je u konstituciju objekta, zakona ili suštine na
koje mislimo kad govorimo o istini — ušao niz specifičnosti na­
šeg pojmovnog aparata, našeg ljudskog načina sagledavanja
sveta. To ne znači porican je da su prirodni predm eti i procesi
antecedentno strukturirani (kao što je slučaj kod Dewey-a).
Nije potrebno poricati ni to da se vrem enom m i sve potpunije
i svestranije obaveštavamo o toj antecedentnoj stru k tu ri stvar­
nosti. Bitno je da su sve naše klasifikacije, sve naše odredbe
vrsta, tipova, suština itd. uslovljene ne sam o tom prirodnom
antecedentnom strukturom već i našim potrebam a, našom prak­
tičnom orijentacijom , našim ograničenim čulnim i m isaonim a-
paratom , jezikom koji nam stoji na raspolaganju. N aprim er,
neka od zračenja koja nazivamo bojam a mi očim a ne vidim o —
zato ih klasifikujem o kao infra — crvena i ultra — violetna iako
u prirodi između njih i drugih nem a nikakve b itne razlike. Sva
ostala svetlosna zračenja čine kontinuum koji se može klasifi-
kovati na bezbroj različitih načina koji nisu »po sebi« lošiji od
našeg. Kao što su antropolozi utvrdili, postoje civilizacije
koje tu klasifikaciju faktički vrše na drukčiji način nego m i je r
su im potrebe drukčije. Slično stoje stvari i sa svim drugim vrs­
tam a i suštinama. Prem a tome »sadržaj« naših iskaza ne m ože
biti »nezavisan od svesti čoveka i čovečanstva«,2 sam im tim što
su ti iskazi — i čovek koji stoji iza n jih — učestvovali u obliko­
vanju tog sadržaja.
Zabluda nekritičke, realističke, (odnosno objektivno-idealis-
tičke) metafizike nije dakle u tome što se hoće reći nešto tem elj­
no, celovito, objektivno, nešto što će prevazići ljudski relativi­
zam, subjektivizam i antropocentrizam — je r i hum anistička
filozofija koja hoće da bude valjano zasnovana m ora tom e težiti.
Zabluda je u tom e što se na potpuno nekritički način p ro jek tu ju
ljudski pojmovi o objektim a u stvarnost »po sebi« p a se to
onda naziva objektivnim suštinam a koje b is tv u ju ili v a ž e __
nezavisno od Čoveka.
. U. .stvari, istina je objektivna ali samo u okvirim a ljudske

6
i e> dak\e,istorij ska kategorija, njen sadržaj je potpu-
no određen tek u danom istorijskom kontekstu. Analiza eleine-

2) Lenjin, Sočinen:a, tom 13., str. 591.

185
n ata koji su relevantni za pojam istine sasvim jasno to pokazu­
ju:
(a) Sredstva izračunavanja od kojih se sastoji jedan složeni
znak m enjaju svoje značenje u toku istorije. Specijalna lingvis­
tička nauka — sem antika pruža obilate dokaze kad su u pita­
n ju verbalni izrazi. Naravno, pitanje istine se postavlja tek onda
kad je određen smisao jednog znaka. Onaj koji projektuje zna­
čenje znakova iz jednog istorijskog perioda u drugi nije u sta­
n ju ni da adekvatno interpretira jedan znak a pogotovo da oceni
njegovu istinsku vrednost.
(b) O bjekti na koje se znaci odnose bivaju i sami transfor-
m isani u toku istorije, kako usled delovanja prirodnih činilaca,
tako u još većoj m eri usled ljudskog delovanja. N aprim er iskaz
o jednoj bolesti koji je bio istinit u nekom ranijem vremenu,
prestao je da bude istinit kad su se mikroorganizm i koji je iza­
zivaju biološki prom enili usled dejstva antibiotika.
(c) Iskustva i znanja na osnovu kojih treba da odlučimo da
li je jedan znak adekvatan odgovarajućem objektu — m enjaju
se brzo i često radikalno. Ni u čemu istorijski progres nije toli­
ko vidan kao u pogledu porasta, revizije i usavršavanja naših
znanja.
(d ) Metodi istraživanja istine im aju istorijski karakter ma
koliko to ne bilo uvek svima očevidno. Kolosalno su se razvili
instrum enti posm atranja, usavršila tehnika eksperim entisanja,
razvila statistika, m etodologija m erenja, m etodi kritičke analize
pisanih dokum enata, m odeli objašnjavanja, egzaktne metode
dokazivanja itd. Čak i logika, koja je sve do devetnaestog veka
stvarala privid završenosti, doživela je buran razvoj nakon ot­
krića Bulove algebre klasa. Naravno, ne radi se samo o proši­
ren ju obim a i o većoj egzaktnosti jedne iste opšte ljudske logike.
Relaciona logika, m etodi form alizovanja teorija, dijalektika,
polivalentna logika, račun verovatnoće itd. znače prodor u sas­
vim drukčije načine m išljenja koji su katkad jedan s drugim
inkom patibilni.
Prem a tome, danas je m anje nego ikad moguće diskutovati
o istinitosti nekog iskaza a da se ne upitam o:
— šta je on tačno značio onda kad je izražen i u sredini u
kojoj je objavljen,
— šta se tada znalo o objektu na koji se on odnosi, šta se zna
danas,
— kojim putem se došlo do iskustvenih podataka^ na koji se
on opire i da li prim enjena m etodologija može izdržati kritiku
sa najvišeg nivoa na kome se ono danas nalazi,
— kakav način m išljenja tj. kakav logički sistem je implici­
ran u nedavnoj argum entaciji.
Istorijsko prilaženje problem u istine na prvi pogled vodi
relativističkoi poziciji. Ako nam celokupna istorija pruža obilje
m aterijala o ljudskim zabludam a i ako ubedljivo pokazuje da se
za većinu tzv. istina vremenom pokazivalo da su neistine ili bar
da nisu potpune istine, im am o li prava da sm atram o da su naša
186
 današnja uverenja zaista istinita? A ako sm atram o da ipak im a­
mo na osnovu svega što danas znamo — ne sledi li iz takvog
stava da treba priznati da je bilo istina i ono što su verovali
naši prethodnici — na osnovu činjenica koje su im u njihovo
vreme bile dostupne? . . . x
Ova dilema između relativizma (svaka epoha im a svoju istinu)
i skepticizma (nemamo razloga da ikad sm atram o istinitim svo­
je uverenje) razrešava se uvođenjem dvaju značajnih distink­
cija:
Prvo, za razliku od m etafizičkog pojm a istine, u svim našim
diskusijam a o istinitosti nekih iskaza mi se u stvari služimo
epistemološkim pojm om istine. Drugim rečima, m i tvrdim o da
je neki iskaz istinit onda kad to znamo a ne onda kad m islim o
da bi on mogao biti istinit ili neistinit iako o tom e n išta ne zna­
mo. Ako je tako, onda ćemo istinitost tvrđenja i u sadašnjosti
i u prošlosti, pa čak i hipoteze koje bi neko mogao tvrditi u bu­
dućnosti — procenjivati sa jednog jedinstvenog stanovišta —
onim m erilim a istinitosti koje u sebi sadrži naša koncepcija
istine. Ne može se, dakle, desiti da svim m ogućim prevaziđenim
teorijam a prošlosti i dalje priznajem o istinitost za svoje vreme.
Možemo samo reći da su ljudi koji su ih u prošlosti zastupali
imali sve dobre razloge da ih sm atraju istinitim — ali da se one
u onom obliku u kome su bila u svoje vrem e form ulisana više
ne mogu sm atrati istinitim .
Ma koliko ljudi, koji žele da stvari do k ra ja preciziraju, a to
znači i uproste, insistirali na jednoj bivalentnoj logici koja zna
samo za istinito i neistinito, praksa nas stalno goni da govorimo
o približnoj, (aproksim ativnoj), relativnoj, parcijalnoj, verovat-
noj itd. istini. Šta se dešava kad naučnici utvrde da neka teorija
koja je u prošlosti sm atrana istinita u nekim slučajevim a i pod
nekim određenim uslovima ne važi? Umesto da sm atram o da je
time dokazano da je ona prosto neistinita, u nekim slučajevi­
ma uradićemo pam etnije da je i dalje sm atram o aproksim ativ­
no istinitom. Za teoriju koja izbegava njene teškoće i k oju po­
tvrđuju i oni slučajevi što je prethodno o baraju rečenicom da je
bolja aproksimacija, odnosno da je stepen verovatnoće njene
istine veći. Kad smo se jednom rešili ovog dogm atizm a u kon­
cepciji istine lako ćemo prevazići i skepticizam koji može da pro­
vide iz razm išljanja o njenom verovatnom opovrgavanju u
budućnosti. (Uopšte dogmatizam u apstraktnim idejam a vrlo
cesto vodi skepticizmu nakon uočavanja tih ideja sa stvarnošću).
Naime i naša sadašnja uverenja sm atraćem o uglavnom valjanim
aproksimacijam a kod kojih je samo verovatno (ali ne i izvesno)
da pod izvesnim uslovima (koje nism o predvideli) neće doći do
odstupanja od njih.
Ma koliko paradoksalno to moglo izgledati tek nam teza o
relativnosti istine pruža čvrste tem elje za tvrd n ju da u svakoj
is ini, ako je uopšte istina, m akar i samo aproksim ativna •—
ima jedan elemenat apsolutnosti.

187
 Uzmimo za prim jer neku naučnu teoriju koja je prevaziđena,
ali je u izvesnim granicam a još uvek zadržala svoje važenje.
Njeni tvorci su imali na um u izvestan skup uslova, recimo A i
uspeli su da dokažu da se određene pojave zaista u tim uslovi­
m a ponašaju na određeni pravilan način. Takav je slučaj sa New-
tonovim zakonim a klasične m ehanike koji tačno opisuju i pred­
viđaju m ehaničko kretanje tela velike m ase i male brzine. Me­
đutim , kod m ikročestica koje se kreću brzinam a bliskim brzini
svetlosti ustanovljeno je značajno odstupanje od Newtonovih
zakona. Znači da je sad potrebna opštija teorija koja bi bila
prim enljiva i za tela m ale m ase i velike brzine. Takvu teoriju
je stvorio Einstein. Postavlja se pitanje: kakav je status New-
tonove teorije?
Da je ona jednostavno neistinita rekli bism o u slučaju da
je oborena na svom sopstvenom području primene, tj. pod us­
lovima A koje je ona jedino uzela u obzir. Ali to se nije desilo.
Sve nove činjenice je i dalje verifikuju pod uslovima A, kao što
je i opovrgavaju pod uslovim a B. Reći ćemo stoga da je ta teo­
rija u onom obliku u kome je bila prvobitno form ulisana — bez
preciznog ograničavanja uslova pod kojim a treba da bude pri-
m enjena — sam o delim ično istinita. A to, drugim rečima, znači
da je u njoj bio jedan elem enat neprolaznog značenja. Ma kako
se prom enio svet, m a koliko se proširila naša zem lja — recimo
otkrićem da dana teorija važi i pod uslovima C, a ne važi i pod
uslovim a D, m a koliko se prom enio naš jezik i naša metodologija,
sve dokle god se nekom naknadnom analizom ne obori činjenica
da je, pod uslovim a A, dana teorija verifikovana, ona će utoliko
i na tom ograničenom području važiti kao istinita. Ona će možda
b iti prevedena u znatno različiti jezik ali neophodno je da tim
prevođenjem njen puni sm isao bude sačuvan. Ako se svet radi­
kalno prom eni teorija više neće biti istinita za njega, ali će i
dalje ostati istinita za svet onakav kakav je bio u jednom odre­
đenom prethodnom intervalu. (P rirodu ovde treba shvatiti kao
očovečenu p rirodu koja je postala deo ljudske istorije). Može
se doduše desiti, m ada je m alo verovatno, da se metodologija
istraživanja tako usavrši da ljudi dođu do ubeđenja da su pret­
hodni istraživači uspevali da »verifikuju« danu teoriju pod us­
lovima A sam o zahvaljujući logičkim greškam a. To bi zaista
enačilo da je u prošlosti ona pogrešno sm atrana istinitom .
Sve dok im am o razloga da sm atram o da je jedna tvrdnja
m akar delim ično istinita imam o upravo toliko razloga da sma­
tram o da ona u sebi sadrži elem enat apsolutne istine. Zabluda
apsolutizovanja naših sadašnjih znanja, pa i zabluda onih ko­
ji grade teoriju o apsolutnoj istini, ne sastoji se u tome što bi se
pripisivala istina onom što je u stvari zabluda, već u tome što se
isključuje m ogućnost da će se b ar jedan deo onog što veruje-
m o da znamo pokazati kasnije kao zabluda. N asuprot tome za­
bluda relativisanja naših znanja se ne sastoji u tome što ih sma­
tram o parcijalnim , relativnim , oskudnim (u odnosu prem a bu­
188
dućnosti) već u tome što isključujem o m ogućnost da će b a r
jedan deo onog što znamo zadržati trajn u vrednost.
Pojam »apsolutne istine« se upotrebljava i u jednom dru­
gom izrazito anti-istorijskom sm islu koji se m ora odlučno od­
baciti. Pod njim se katkad podrazum eva totalitet znanja o svetu
kome se čovek svojim ograničenim čulim a i um om može večito
samo približavati. Ovaj m utni, m istični pojam analogan je He-
gelovoj, »rđavoj beskonačnosti«. U stvari kao što je prava bes­
konačnost ona koja je m om enat neograničenog progresa konač­
nog, tako se i apsolutno znanje realizuje neograničenim progre­
som znanja koje je u svakom svom istorijski danom obliku
ograničeno i relativno ali i sve više istinito.

7
Nakon ovih opštih uvodnih razm atranja o k arakteristikam a
m arksističkog shvatanja istine postavlja se pitanje razgrani-
čavanja raznih vrsta istine.
Klasifikaciju vrsta istine dobićemo analizom prelim inarne
definicije koja je bila dana u početku.
Znak (Z) je istinit Df Z adekvatno označava m odel (M ) i M
je realni objekt.
Kao što smo već prilikom razm atranja problem a objektiv­
nosti istine nagovestili moguće je i u okviru hum anističke filo­
zofije dozvoliti da neki adekvatno označavaju izvesne modele
iako toga nismo svesni. Ipak u najvećem b ro ju slučajeva kad je
reč o istini, a uvek onda kad pokušavam o da je utvrdim o, reč
je o našem znanju da neki znak adekvatno označava neki model.
U prvom slučaju imamo posla s ontološkim pojm om istine — reč
je o relaciji znaka i modela koja jeste bez obzira da li nam je
to poznato; u drugom slučaju reč je o epistem ološkom pojm u
istine — o takvoj relaciji adekvatnog označavanja jednog m o­
dela jednim znakom koja nam je poznata i u koju sm o uvereni
ukoliko su određeni uslovi m etodologije istraživanja zadovo­
ljeni.
Drugu važnu distinkciju možemo napraviti s obzirom na
karakter znakova i modela.
Najprije, model može biti jedno činjeničko stanje, jedna od­
ređena struktura prirodne ili društvene stvarnosti koja jeste.
Ali model može biti i takva stru k tu ra koja tek treba da bude,
koja je vrednost. U prvom slučaju imamo posla s fa ktičk im u
drugom s aksiološkim pojm om istine. Kod pojm a faktičke isti­
ne znak će redovno biti jezički simbol — iskaz ili skup iskaza.
Kod aksiološkog pojm a istine znaci mogu biti sim boli (napri­
m er tzv. logička istina je aksiološka istina: znaci tu označavaju
idealne sheme m išljenja — pravila po kojim a bi trebalo m isliti).
Ovdes se, m eđutim može desiti da znak bude konkretan ljudski
akt koji predstavlja pojedinačni slučaj ispoljavanja vrednosti.
189
 Moguće je izvršiti još jednu distinkciju prem a tome da li je
jedan pojam istine takav da dozvoljava ili ne dozvoljava kritič­
ko ispitivanje i em pirijsko potvrđivanje odnosno opovrgava-
nje. U prvom slučaju je to naučan a u drugom m etafizički pojam
istine. Ontološki pojam je već po definiciji metafizički — njim
obuhvatam o one neidentifikovane slučaje gde znak faktički a-
dekvatno označava model iako m i to ne znamo. Pošto ne znamo
o kojim konkretnim slučajevim a je reč očevidno ne može biti
govora o kritičkom ispitivanju.
Aksiološki pojam i sam može biti ontološkog karaktera, i u
tom slučaju je m etafizičan, ili može biti epistemološkog karak­
tera, u kom slučaju pod izvesnim uslovima može biti naučan.
Epistem ološki pojam istine je naučan kad su upotrebljeni
takvi sim boli čije je značenje operacionalno određeno, tako da
su jasni uslovi pod kojim a je moguće em pirijsko potvrđivanje
odnosno opovrgavanje. Ukoliko to nije slučaj, jedan iskaz može
biti epistem ološki istinit a ipak m etafizičan jer, iako možemo
iz bilo kakvih razloga znati da je on adekvatan svom modelu,
može se desiti da na raspoloženju nemam o metode kojima
bism o ga mogli verifikovati.
Pošto je za praktički usm erenu i naučno zasnovanu hum a­
nističku filozofiju od izuzetnog značaja što preciznija odredba
pojm a epistem ološke faktičke, naučne istine, i pošto se jedino
na tom planu i može učiniti neki zam ašniji progres u konkre-
tizaciji kategorije istine, tom zadatku će b iti posvećen završni
odeljak ovog izlaganja.

8
Šta u procesu naučnog istraživanja može značiti teza Istini­
tim ćemo zvati onaj znak koji adekvatno označava jedan realni
model.
Znak će ovde biti jedan iskaz. Model će biti jedno činjeničko
stanje istorijske (prirodne, odnosno društvene) stvarnosti.
Postavlja se pitanje: kakve uslove jedan iskaz m ora zado­
voljavati da bi se uopšte moglo govoriti o mogućnosti da bude
prihvaćen kao naučno istinit. Drugim rečim a koji su prethodni
uslovi koje on treba da ispuni da bi uopšte bio uzet u obzir kao
kandidat za naučnu istinu. Tri su grupe takvih uslova:
(1) Njim se m ora nešto tvrditi; on m ora obavljati informa­
tivnu a ne ekspresivnu ili perspektivnu funkciju. Drugim rečima,
za razliku od iskaza kojim se hoće m oralno delovati ili literarno
izraziti jedan emotivni m isaoni doživljaj, iskaz koji dolazi u ob­
zir da bude prihvaćen kao naučno istinit m ora pretendovati da
nas obaveštava o nečemu što jeste, pri čemu je otvoren prob­
lem da li to zaista jeste. Da bi bio zaista inform ativan m ora biti
moguće da ga smislom osporavam o. Kad bi bilo besmisleno
osporavati ga značilo bi da je tentologija i na nem a nikakvog
informativnog sadržaja:
190
 (2) Dani iskaz m ora biti društveno sm isaon. Članovima jedne
određene društvene zajednice koja govori danim jezikom (na­
cionalnim, profesionalnim itd) i kojoj je dani iskaz, nam enjen,
m ora biti jasno šta se njim htelo reći tj. dani iskaz m ora biti
društveno kom unikabilan. A to dalje znači:
(a) Iskaz u pitanju (S) m ora biti kom binacija reči koja za­
dovoljava pravila sm isla danog jezika. Ili, izraženo u negativnoj
formi: on ne srne biti sastavljen od reči od kojih jedne svojim
smislom isključuju druge.
b) S se može dovesti u vezu s invarijantnim elem entim a is­
kustva jedne društvene grupe — S će za članove grupe izraža­
vati jednu određenu m isao (su d ).
c) Na osnovu toga su članovi dane društvene grupe u stan ju
da asociiraju dani iskaz s jednim određenim tipom činjenica.
d) Najzad m ora biti ispunjen uslov da postoje, tj. da se b a r
mogu zamisliti, praktičke operacije pom oću kojih bi se moglo
proveriti da li je dani iskaz zaista adekvatan svom modelu.
(3) S obzirom na to da se istina jednog iskaza može shvatiti
samo u njegovu odnosu prem a drugim iskazim a, m ora biti za­
dovoljen i uslov da su za njega dani izvesni razlozi. U ove p re t­
hodne uslove još ne ulazi valjanost tih razloga. Conditio sine
qua non je da on m ora biti obrazložen još dok im a statu s hipo­
teze.
Kad jedan iskaz zadovoljava sve ove prethodne uslove, tj.
kad je smisaon, inform ativan i obrazložen, on se može ozbiljno
uzeti u razm atranje kao hipoteza čija je naučna istina moguća.
Razume se, navedeni uslovi su dobrim delom form alnog k arak­
tera i nisu dovoljni da bism o mogli da budem o sigurni da je
model u pitanju zaista realni objekat i da znak stoji prem a n je­
mu u relaciji izom orfnosti. Zbog toga m oraju biti zadovoljeni i
sledeći ključni uslovi:
(1) Razlozi koji su dani za iskaz S su iskazi koje smo p re t­
hodno i nezavisno od S prihvatili kao istinite. To m ogu biti: (a)
em pirijske generalizacije koje su nezavisno provjerene, (b)
principi čija je istinitost neposredno evidentna ili postulirana,
(c) opaženi iskazi koje smo neposredno suočili s iskustvom .
(2) Dani iskaz je izveden iz razloga na logički besprekoran
način, tj. u skladu s pravilim a za koja smo se u dosadašnjoj
praktičkoj prim eni uverili da se pom oću njih iz faktički istinitih
iskaza uvek dobijaju faktički istiniti iskazi.
Kad su razlozi — osnovni principi ili em pirijske generalizacije
višeg stupnja opštosti od danog izvedenog iskaza, on se može
sm atrati dokazanim i izvesnim. Kad su razlozi opažaj ni iskazi
ili em pirijske generalizacije nižeg stepena opštosti nego iskaz u
pitanju, on će se sm atrati verovatnim . Potreban je visok stepen
verovatnoće (blizu 1) da bi se moglo govoriti o njegovoj istini­
tosti. Kad je moguće specifikovati ograničeni broj alternativnih
mpoteza i kad su sve opovrgnute dok je jedino iskaz u pitan ju
potvrđen, može se reći da je on em pirijski dokazan.
191
 (3) Nezavisno od početne em pirijske evidencije, iskaz S m ora
biti naknadno praktički proveren. To znači: iz njega m oraju biti
izvedene konkretne posljedice koje predviđaju nova, dotle ne­
poznata iskustva. In ter subjektivne praktičke akcije, preduzete
da bi ova predviđanja bila proverena, m oraju biti uspešne m a
koliko ih puta ponavljali.
Zadovoljenje uslova (1) — (3) daje nam dovoljno dobre
razloge za uverenje: (a) da je u ovom slučaju model realni ob-
jek at (je r smo o njem u stekli pouzdana praktička iskustva), i
(b ) da je stru k tu ra znaka u sistem u zakona, i m odela u sistemu
objekata kom e p ripada istovetna — je r se inače ne bi moglo o-
bjasniti kako dani iskaz može biti izveden i kako se iz njega
mogu izvesti iskazi koji su adekvatni objektim a s istog područja
kome i dani m odel pripada.
Sad se koncepcija faktičke istine može precizno izraziti ko­
risteći dobro poznatu Tarskijevu shem u za građenje definicija
istine (gdje je S iskaz nekog objekt-jezika, a x njegovo im e):
x je istinito ako i samo ako S, a S zadovoljava sledeće uslo­
ve: (1) S je inform ativno, (2) S je društveno komunikabilno,
(3) S je dokazano ili potvrđeno s visokim stepenom verovatno-
će, (4) S je praktički provereno.

192
 ISTINA, MODERNI RACIONALITET, POVIJEST
ISTINA I OSLOBOĐENJE NERASPOLOZIVOG

Abdulah Šarčević

Znamo da je svijet za nas odavno izgubio sve sakralne sadr­

žaje, smisao ireducibilnog i nezrecivog, nenadoknadivu čar ne­
izvjesnog. Sakralno bez sakralnog sadržaja, epohalna i ap rio r­
na poznatost stru k tu re povijesnog svijeta, standariziranje našeg
iskustva, jedna plodotvorna instalirana »higijena« kao specifični
način odnosa nas prem a prirodi, vlastitoj svakidašnjoj egzis­
tenciji, prem a tradiciji, budućnosti, suvišak »svjetla« i »jasno­
će«, prodiranje »svjetla uma« u form i m odernog tehnološkog
racionaliteta, — sve nas to čini indiferentnim za b itno pitan je
o i s t i n i koja bi nadilazila univerzalni pogon i in d u striju
»svjetla uma«. I-istina je, ona možda ponajviše, kao i naša m no­
gostruka refleksija o njoj, također p re p ariran a im anentnim na­
činima m odem e apstraktno-racionalne produkcije, »objektiv­
nim zakonima« koji se nam a i svim stru k tu raln im elem entim a
naše povijesti javljaju kao s p o l j a š n j i i i s t o v r e m e n o
p ri n u d n i zakoni.

I
U tom je sm islu moguće govoriti da je već prvi revolucionar­
ni korak učinjen kada se postojeća stru k tu ra rada, planiranja,
odlučivanja, upravljanja, o tkrije kao društveno-historijska stru k ­
tu ra koja postulatim a i pretpostavkam a svoga vlastitog napre­
dovanja dresira i form ira čovjeka za kvalificiranog i »sretnog«
organa reprodukcije same sebe. N ekada se ta društvena stru k ­
tura legitim ira kao »vrlina tipa« (E rn st Jiinger, Der Arbeiter.
H errschaft und G estalt), kao »novi poredak« i obuhvatno nive-
liranje koje počinje već sa trijum fom općih principa univerzal­
nog anonim iteta robnog društva; dresura u form i »društvenih
prirodnih zakona«, u form i teorijskog i praktičkog potčinjava-
nja spoljašnjoj općenitosti i zakonu, strogom racionalitetu, ne­
posredno je povezana s kultom individuum a i individualne egzi­
stencije, težnja za neponovljivim i jednokratnim doživljajem ;
193
iia specifičan način tim e se izriče »organska konstrukcija svije­
ta« koja ostvaruje »totalnu mobilizaciju« u »liku radnika«. Na
jednoj se strani »organskom konstrukcijom « ostvaruje jedno-
značnost, m atem atičnost, općenita valjanost svega, precizna kon­
stelacija, m atem atičko-racionalni i posredovani odnos prem a
»cijeloj slici svijeta kao ritm ičko-zakonom jernim ponavljanji­
ma« (E. Jiinger, Ibid., 138), pa se istovrem eno s obzirom na
k arakter »tipa u odnosu« i n a č i n spoznaje i instrum enti za
verificiranje identiteta, istine čovjeka i stvari, adaptira ovoj
produktivnoj m atem atičkoj i »znanstvenoj« karakterologiji svi­
jeta. Iz k araktera ovakve stru k tu re društvenih i historijskih od­
nosa proizlazi ujedno i koncepcija univerzalnog, istine, razvija
se m etoda logičke argum entacije koja ispunjava svoju funkciju,
ako sve pojedinačno uspije sm jestiti u vrlo precizni, »konstruk­
tivno postali prostor« s njegovim m jernim aparatim a i osjetlji­
vim opredm ećenim svijestim a, u kojim a dakako, svaki i n d i ­
v i d u a l n i doživljaj i susret sa svijetom m ora da se zamijeni
jednoznačnim i tipičnim .
Unutar ove historijsko-društvene antinom ije, na drugoj stra­
ni, javlja se spor oko univerzalnosti istine, oko singulariteta i
pluraliteta istine. Na jednoj se strani »m ijenjanje svijeta«, nje­
gova eksplikacija kao res extensa (kao kvantiteta) razvija unu­
ta r »tipičnog djelovanja«, u n u tar strogog racionalizm a koji sve
više postaje i supstancija našeg svakidašnjeg života, tako da
jedna odsudna vijest nije više individualna i neponovljiva ne­
go je m otivirana karakterom tipa ili »organske konstrukcije
svijeta«, pa se u tom obliku i konzum ira. No Hegel je u struktu­
ri građanskog društva legitim irao abdikaciju um jetnosti pred
»apsolutnom potrebom «, njenu egzistenciju za nas u form i »su-
viška« (C berschuss). Ona više nije »najviši način da se istina
izriče« (Vorlesungen iiber die Asthetik. I, 26): naša je potreba
da »reflektiramo« o um jetničkom djelu: m islimo o njoj, ali ne
zato da bi je ponovo probudili nego da bi »spoznali« njeno dje­
lovanje.
U m jetnost je drugim riječim a u n u tar »reflektirajućeg svi­
jeta« neopozivo izgubila svoju apsolutnu potrebu, »die echte
W ahrheit und Lebendigkeit«. No ona je samo jedan tragičan
elem enat destrukcije i s t i n e k a o c j e l i n e , procesa gu­
bitka i žrtvovanja istinske povijesti. Um jetnost kao i duhovno-
-historijske znanosti postaju organ nadoknađivanja bitno izgub­
ljene povijesne sustancije. »Moć podvajanja i diferenciranja«
(Hegel) to taliteta društvene prakse, podvajanje povijesti i »histo­
rije«, reduciranje svega što ne može biti predm et i član »kon­
struktivno postalog prostora« na »historijsku egzistenciju«, jest
t e m e l j konstituiranja i specifičnog kulta duhovnih znanosti.
Na taj način — reducirajući um jetnost kao »najviši način iz­
ricanja istine« itd. — društvo stvara sebi organe koji vrše kom-
penzatorsku i kom plem entarnu funkciju, tj. ispunjavaju svoju
194
 »kulturao-historijsku« funkciju k o ja je, nesum njivo, izraz »podva-
janja« cjeline, destrukcije istinitog kao cjeline.
Redukcija i apstrakcija od dijalektike društvenog totaliteta,
od i s t i n i t o g k a o p o v i j e s n e c j e l i n e , gubitak i
spuštanje »kategorije totaliteta« (Lukacs, Bloch, H orkheim er,
Adorno, Haberm as, Marcuse itd.), omogućilo je konstituciju zna­
nosti, kao takve, m etodičnost, sigurnost i egzaktnost. Ovaj odre­
đujući i artikulirajući totalitet povijesne prakse, reduciran u
Ništa i »neobjašnjivo« ipak prefo m iira sve socijalne i h istorij­
ske pojave. O bjavljuje se u form i tragične protivrječnosti iz­
m eđu m išljenja i znanosti, filozofije i em pirijskih znanosti.
Ta protivrječnost gubi svoju apsolutnu snagu kada znanost
pojim a svoju pozitivističku m etafiziku, kada zna »da ne raspo­
laže nekvalificiranim datam a, nego jedino takvim datam a koja
su strukturirana povezanošću društvenog totaliteta« (Th. W.
Adorno: Zur Logik der Sozialw issenschaften). Tada znanost
tek — otkrivajući u vlastitoj praksi posrednosti činjenica —
spoznaje da je ona redukcija totaliteta, »cjelina« u svojoj n e -
i - s t i n i , »otuđenje«, nihilistička p riro d a povijesnog zbivanja,
izvorna mogućnost reduciranja našeg m išljenja na form e pos-
tvarene znanstvene svijesti. Ona otkriva da je N i š t a ontološ­
ki apriorni uvjet s v i h pristu p a u tretm an u bića: Heidegger će
»die Eigentlichkeit« interp retirati • kao »fundam ent znanosti«
(Was ist M etaphysik?), pa je otuda n jen razlog u »propalosti«
(das Verfallen).

II
Kritičkom sam orefleksijom svaka znanost realizira moguć­
nosti nadilaženja implicitnog konform izm a i oportunizm a, re­
habilitira form e m išljenja koje se ne mogu re ducirati na postva-
rene forme znanstvenosti. Doduše, trebalo bi im ati svagda na
um u da je ova h e t e r o n o m i j a , prinudno rastrg an i to ta ­
litet društvene prakse, porodila sve vrline organske konstrukcije
svijeta: porodila je fantastičnu efikasnost, ali je znanost izgubila
s n a g u i s t i n e : na vrhuncu razvitka spoznaje instrum en­
talnog karaktera same m oderne znanosti, m oderne racionalne
metode, sve se više na živom povijesnom tkivu suvrem enog života
pojavljuje i svijest njene nedovoljnosti; doduše, i ova nedovolj-
nost još ne prelazi okvire i form e sistem a: »internisti«, psiho­
lozi i sociolozi sistem a reduciraju o t u đ e n j e i n e i s t i n u
c j e l i n e na privatne neuroze (H. M arcuse), na doživljaje
egzistencijalne frustracije (doživljaj usam ljenosti, ironije, skep­
se, dosade i praznine, a ne isključivo bolest ili privredne, druš­
tvene, profesionalne teškoće jesu m otivi sam oubistava); nitko ne
može poreći da raste naša im personalna moć, ali opada naša slo­
boda kao i s t i n a — kao m ogućnost da se m i sam i kao i ono
što proizvodimo pojavim o u vlastitoj i neotuđivoj m jeri i jedno­
195
 kratnom povijesnom elementu; znanstvena konstrukcija i re­
konstrukcija svijeta jest praktično izricanje biti čovjeka: do
neslućenih se granica um nogostručuje stupanj i moć našeg, ljud­
skog djelovanja, ali se to plaća redukcijom i zaboravljanjem
kvalitativno-ljudskog k araktera čovjekova proizvođenja, je r čov­
jek postaje u n u tar ove heteronom ije član i reproducent struk­
ture što m u je naređena.
Takva form alno-racionalna struktura, omogućena otuđenjem
od istinitog kao cjeline, elim iniranjem kvalitativno jedinstvenog,
istinskog su p strata svakog predm eta kao i svakog subjekta pre­
parira i sam subjekt spoznaje u form alno-apstraktni subjekt: Lu-
kacs je ovu stru k tu ru postvarene svijesti gotovo na epohalan
način eksplicirao u dijalektičkoj artikulaciji apsolutne svijesti i
sam osvijesti u form i klasne svijesti proletarijata, te je tim e dao
apsolutnu historijsko-m aterijalističku interpretaciju Hegelova
pojm a »reprodukcije totaliteta«, Marxovu analizu fetišizma rob­
nog društva u okviru kritike političke ekonomije i pojm a racio­
nalizacije Maxa W ebera.
M eđutim, n e i s t i n a ili iracionalitet racionalnog jest ono
što svagda ostaje izvan svake moguće postvarene znanstvene svi­
jesti. K ritički i revolucionarni aspekt počinje tim e što istinu u
form i t a č n o s t i ili adekvacije predm eta i svijesti denuncira
kao adekvatni povijesni izraz n e i s t i n e c j e l i n e , hetero­
nom ije društvene strukture, podjele rada i predm etnih područ­
ja.

III
E pohalnu teoriju koja posredovanjem prodire u realni p o ­
v i j e s n i s u p s t r a t (odnosno prirodni supstrat prirode)
M arx je inagurirao u k r i t i c i političke ekonomije kojoj je
o t u đ e n j e (i heteronom ija svijeta uopće) ostalo skriveno, te
se ona utoliko »istinski je« razvija ukoliko više ignorira c j e l i ­
n u k a o n e i s t i n u : istina u form i t a č n o s t i implicira
heteronom iju, otuđenje svijesti od same društvene prakse, od
predm etne djelatnosti, gubitak i s t i n s k o g određenja. Zato
i svijest i društveno-historijska praksa egzistiraju u n e i s t i n-
s k o j, »lažnoj« form i.
Hegel je k ritiku n e i s t i n i t o s t i c j e l i n e eksplicirao
u form i kritike izolirane i otuđene refleksije otuđenog predm e­
ta. Kada u građanskom društvu dolazi do gubitka »jedinstva« i
»slobode«, kada su suprotnosti izgubile »svoj živi odnos i uza­
jam no djelovanje«, kada su stekle »autonomiju«, tada se isti­
na može da pojavi sam o u f o r m i a d e k v a c i j e svijesti i
predm eta. Samo tada form irana i stabilizirana pozitivna i poziti­
vistička svijest suponira dane činjenice i danu heteronom iju i
podjelu rada kao m jerilo istinitog, kao ono što fascinira fanatike
»logičke čistoće« (A dom o). Međutim, za Hegela je apsolutnost
takve istine i k riterija njenih verifikacija u biti demisija filo-
196
 zofije i negacija i s t i n e . Potreba za filozofijom povijesna je
potreba da se reproducira izgubljeno jedinstvo svijesti i društ­
vene prakse, da se prevlada istina o form i adekvacije svijesti s
postojećim predm etnim strukturam a. •
Time se već u nutar m oderne društvene i povijesne prakse
pokazuje da je i u Hegela »die Form der Entzweiung« potreba
i početak filozofije, koja om ogućuje um no posredovanje i denun­
ciranje lažnog autoriteta autonom nih suprotnosti i ograničenja
u kojim a se kreće ljudska spoznaja i život. Fetiš činjenice, res-
pekt pred postvarenim i neposredovanim , »tačna stajališta«, spo­
znaja koja vidi prostor i granicu svog kretan ja u tom e da fiksira
odnos između dva otuđena bića, izm eđu »svijesti« i »zbilje«, jest
djelatnost »razuma« o kojem Hegel kaže da uvijek proizvodi od­
ređeno i da određeno ima pred sobom i iza sebe neodređeno, da
m nogostrukost bivstvovanja leži između dvije n o ć i , da takva
struktura u biti počiva na N i š t a .
Proizvođenje i s t i n e kao c j e l i n e moguće je, dakle, po­
vijesnim posredovanjem prividno neposredovanih i društveno
nekvalificiranih postojećih činjeničnih odnosa koji u toj l a ž ­
n o j i p o s t v a r e n o j form i prevladavaju sve dok nisu p o t­
puno a d e k v a t n i s v o j e m p o j m u . M oderna filozofija
u formi »kritičke i dijalektičke teorije društva« (A dom o, Hork-
heimer, Marcuse, H aberm as) insistira na uzajam nom djelova­
nju posredovanja i neposrednosti.
Proces povijesnog posredovanja predstavlja istovrem eno m o­
gućnost da se »objektivni uvjeti« kao spoljašnji prinudni racio­
nalni zakoni integriraju u jedinstvo subjekta i da se na taj na­
čin ukine i »naivitet« što ga postvarena društvena stru k tu ra stal­
no reproducira. Posredovanje je p u t do i s t i n e , a istina je po­
vijesna integracija subjekta i objekta, c j e l i n a koja se ispu­
njava svojim vlastitim ekspliciranjem . U tom je sm islu već p u t
d o i s t i n e — i s t i n a s a m a . Ne radi se dakle o form alnoj
metodologiji pristupa k istini, nego o m e t o d i kao form i kon­
stituiranja istine kao cjeline.
Posredovanje om ogućuje konstituiranje istine kao c j e l i n e
na taj način što ukida »objektivne uvjete«, što ih identificira kao
subjektom proizvedene i posredovane, što ih dovodi u jedinstvo
1 adekv&ciju. sa svojom vlastitom povijesnom strukturom , pretva­
rajući ih u elem ente svojeg s l o b o d n o g sam oekspliciranja.
Time se realizira u m n a artikulacija svijeta, sam orazvijanje
bivstvovanja do njegova totaliteta, »pojma«. A pojam je totalitet
protivrječnih odnosa u kojim a se ujedno artik u lira njihova isti-
na. I ndividualitet. Pojam za Hegela nije identičan s form am a
m išljenja konačno-empirijskog subjekta, nego je slobodna
s ^ o d je la tn o s t subjektivnog koje se u sebi i po sebi određuje.
Utoliko je pojam — sam subjekt, identitet neidentičnog.
Zato ono što je za pozitivno-em pirijsku znanost neposredno
izvjesno, podudaranje m išljenja s d a n o m predm etnom stru k ­
turom, za »slobodnu stranu«, za kritički aspekt posredovanja
197
ujedno je Ništa, Ništa istinitoga kao cjeline povijesnog procesa.
Prevladavanje istine kao a d e k v a c i j e subjekta i objekta,
koji su kao suprotnosti ostvarili svoju »autonomiju«, pretpo­
stavlja subjektivno i objektivno posredovanje, kojim um cjeli­
nu tako artikulira i eksplicira da se istinsko može pojaviti u
svojoj i s t i n s k o j form i, u form i »sistema«.
Ovaj m om enat posredovanja ili negativiteta znači mogućnost
m ijenjanja svijeta u njegovu t e m e l j u , a time istovremeno i
m ogućnost spoznaje dane društvene strukture: da bi se otkrila
i s t i n s k a form a danih odnosa stvari, da bi se spoznalo šta
neka konačna stru k tu ra jest, subjekt spoznaje mora se uzdići nad
njeno neposredno postojanje. Ova teza, naravno, implicira »te­
oriju« koja denuncira cjelinu društvene strukture u njenoj n e ­
i s t i n i , u ostvarenom racionalnom »materijalizmu« koji je
praksa slijepe i spoljašnje zavisnosti čovjeka od »materijalnih
odnosa«.
Da bi spoznaja transcendirala pojavnu danost, da bi produk­
tivno ukinula čistu form u istine kao adekvacije m išljenja i pred­
meta u njenom dvostrukom karakteru: veritas est adaequatio
rei et intellectus i veritas est adaequatio intellectus ad rem, mo­
ra m išljenje baciti ne samo prigodan pogled u poredak m o g u ­
ć e g i još nepostojećeg, m ora dakle biti funkcija i m om ent »po-
jim ajuće djelatnosti«, koja i otuđujuću suprotnost (heteronom iju
uopće) zbilje i pojm a poj ima kao stupanj u sam oekspliciranju i
sam oproduciranju apsolutnog subjekta ili kao povijesnu protiv-
rječnost pojm a sa samim sobom.
No prevladavanje istine u form i t a č n o s t i također je mo­
guće kada je sama društvena praksa došla u kritičnu protivrječ-
nost sa svojom vlastitom istinom , s vlastitim realnim mogućno­
stim a. Svijest o realnim povijesnim m ogućnostim a (koja je da­
leko od toga da je samo »istinska općenitost« koja je u opoziciji
naspram neistinske posebnosti) jest tem elj sam orefleksije sva­
kog bića povijesne prakse, istinski m otiv form iranja prakse kao
sam osvijesti slobode, destrukcija univerzalne heteronom ije i o-
visnosti: kritička svijest koja, m eđutim , nije k arakter poštene i
m irne svijesti, ni neka posebna kritička sprem nost i odvažnost,
jest u biti na svim poljim a, na svim m eridijanim a povijesnih i
društvenih odnosa, i s k u s t v o p r i v i d a neposrednih či­
njenica; to je svagdje izražena n e d o v o l j n o s t istine u for­
mi tačnosti, nezadovoljstvo s neposrednošću same stvari, koja
tu nedovoljnost m anifestira n a s e b i u veoma različitim obli­
cima protivrječnosti.

IV
Ako se objekt i s t i n s k i spoznaje tek kada se transcen-
dira, kada se destruira njegov objektivitet, tada je znanje ili svi­
jest o m o g u ć n o s t i m a pretpostavka da se »istinsko u for­
mi istinskog« ostvari. U tom su sm islu u sociološkim istraživa­
198
 njim a od izvanrednog značaja Max Weberov pojam tipa, moguć­
nosti, kom paracije: m oram o znati m o g u ć n o s t i da bi istin­
ski pojmili zbiljsko. Ideja ili projekcija, kriza u sam oj konačnoj
strukturi odnosa i činjenica jest b a z a iz koje se jedino bit (ili
pojam ) postojećeg može »pojmiti«. W eber je (Lukacs je svijest
»objektivnih mogućnosti« u transcendentalnoj stru k tu ri klasne
svijesti proletarijata osvijetlio kao bazu i s t i n s k o g pojim anja
n e i s t i n s k e egzistencije sam osvijesti i društvene prakse u dje­
lu Geschichte unci K lassenbew usstsein), dakle u n u ta r sociološke
svijesti spoznao da je subjektivno-objektivni p ro je kt mogućeg ho­
rizont odlučivanja i slobode. K ategorija »objektivne mogućnosti«
je konstitutivna i za historičara, za istinsko pojim anje historijskih
struktura: m jera znanja dopušta m u ,naim e, konstrukciju onoga
što je bilo moguće. Otuda historičar odm jerava čega su odlučujuće
historijske snage i personalnosti bile s v j e s n e kao mogućeg. »I
tada odm jerava on na mogućem šta se zbiljski z b i l o da bi se
pitao šta je bio o s e b u j n i uzrok da je iz više m ogućnosti na­
stalo upravo ovo zbiljsko« (K. Jaspers, Max Weber, g. 51).
Svijest o mogućnostima jest horizont kritičkog odm jeravanja
i spoznavanja svega faktičkog i dogođenog. M etoda destrukcije
danog jest put do njegove i s t i n e . Činjenica uopće gubi svoj
lažni autoritet, kada je m om ent slobodnog sam orazvitka subjek­
ta historijsko društvene prakse; m nogostruki odnosi konačnih
stvari u m ogućnosti m ijenjanja u procesu sam orefleksije otk ri­
vaju oslobođenje vlastitih sadržaja. To je »vraćanje« zbilje u svo­
ju istinsku form u: u sebe samu. Time se istina kon stitu ira kao
povijesni proces j e d i n s t v a m o g u ć e g i z b i l j s k o g .

V
To su bile kratke napom ene o nedovoljnosti istine u form i
t a č n o s t i , koja je omogućena epohalnim procesom »podvaja-
nja«, otuđenja istine subjektiviteta i objektiviteta. I s t i n s k a
povijest, koja se dakle sačinjava sa sviješću i voljom , moguća je
prevladavanjem »prirodne društvene povijesti«. U Hegela je ona
identična s »konstrukcijom apsoluta« koja nije niveliranje sup­
rotnosti nego reproduciran je njihove i s t i n e ; ukidanje ap stra­
ktnih partikulariteta i općenitosti, dospijevanje svih suprotnosti,
otrgnutih od svog povijesno-pojmovnog jedinstva u »bivstvo-
vanje-kod-sebe-samih« subjekta kao sam o-postavljanja već »po­
stavljenog« (u Hegela: »das Gesetzte).
No i ovaj odnos postojećeg i mogućeg, kritičkog i konzerva­
tivnog, štaviše poprim a jednu »osebujnu dijalektiku«. Sam po­
zitivistički ideal znanosti garancija je prosperiteta, funkcija in­
stitucionaliziranog »napretka«, ali nas dom esticira u neistini
cjeline, «u postvarenju uživanja« (zato mi se čini da je Hegelova
analiza strukture svijesti i bivstvovanja u odnosu gospodstva-
-ropstva izvanredno filozofski relevantna za .modernu institucio­
naliziranu i postvarenu em piriju). Fetišiziranje form alne tač-
199
nosti u sklopu je univerzalne prostitucije i in stitu c io n a liz ira la
»napretka«, »demokracije« itd. Tako je i ideja istine u našoj
epohi postala magična riječ: m oralnoj patetici istine u uvjetim a
»postvarenja užitka« i povijesnih i socijalno-duhovnih odnosa
pridružuje se i sve više dom esticira i praksa demagoškog izrica­
nja »istine«. Ovo je drugo ustvari degradirana i profanirana
form a »rastrgane svijesti« (das zerrissene Bewusstsein) koja je
po Hegelu u biti »svijest izokretanja« (das Bewusstsein der Ver-
kehrung).
Danas već iz protivrječnosti naše em pirije i znanja o njoj i
sami uviđam o da je ova najozbiljnija igra preokretanja ustvari
»pojam koji sabire misli«, inaguriranje prakse koja transcendi-
ra okoštalost »poštene svijesti«; zato je govor rastrgane svijesti
d u h o v i t : duhovit ne samo u običnom psihološkom i sociolo­
škom sm islu. Duhovit je nadasve tada kada izričući svoju vlasti­
tu istinu ujedno izriče veliki »povijesni paradoks«: izriče opću
n e i s t i n u i prijevaru. Govor prakse preokretanja, kako kaže
Hegel, »sadržaj govora duha o sebi samome« jest, dakle, okreta­
nje svih pojm ova i realiteta, opća prijevara samog sebe i drugih;
a bestidnost da se ta prijevara izriče, upravo je zato najveća isti­
na. Taj je govor ludost onog muzičara, »koji je pokupio i pom ije­
šao trideset arija, talijanskih, francuskih, tragičnih, komičnih,
svakojakog karaktera; časom bi se dubokim basom spustio u pa­
kao, zatim bi stegnuo i piskutavim glasom parao zračne visine,
naizm jence bijesan, ublažen, zapovjednički i podrugljiv« (Hegel).
To je m ožda jedan m isaoni kroki duhovitosti i duhovite po­
zicije prakse preokretanja »svih pojm ova i realiteta«. U njoj se
m nogošta istinito izriče o istini i neistini filozofije, revolucionar­
ne prakse, o nam a samima. M irna se svijest diskvalificira i di­
fam ira, je r je nesposobna za i s t i n i t o izricanje m o g u ć n o -
s t i povijesti kao i s t i n e . Ona naim e nem a više strpljenja da
m im o i »pošteno« sredi »račune svijeta«, da registrira i klasifici­
ra činjenice, pa dosada nije krivnja načina rada nego karaktera
stru k tu re c j e l i n e .
Naime, m irnoj i klasifikatorskoj svijesti, koja — »pošteno
stavlja m elodiju dobroga i istinitoga u jednakost tonova, tj. u
jednu notu, pojavljuje se ovaj govor kao neko 'naklapanje o mu­
drosti i ludilu, kao m ješavina od isto toliko spretnosti kao i nis­
kosti, od isto toliko tačnih kao i lažnih ideja, od tako potpune
naopakosti osjećaja, tako potpune sram otnosti kao i potpune ot­
vorenosti i istine. Ona se neće moći odreći toga, da uđe u sve tono­
ve i d a odozgo do dolje prijeđe cijelu skalu osjećaja od najdubljeg
prezira i niskosti sve do najvišeg udivljenja i uzbuđenja; u njih
će b iti upletena sm iješna crta, koja im oduzima njihovu priro­
du'« (Hegel).
Duhoviti govor prakse, koji na taj način već inaugurira »die*
Auflosung dieser ganzen W elt der Verkehrung«, ne može zato
biti ni na strani »teorijske partije« kao ni na strani »praktičke
partije«, je r je njihova podvojenost destrukcija istine, opća
200
korupcija koju »mirna« i »poštena svijest« izriče kao priro d n u
m udrost i zakonitost. U takvom radikalnom p reokretanju »svih
pojmova i realiteta« duhovitost otuda nije ni a trib u t ni način
izricanja ove ili one persone ili pokreta, nego je bitni k a rak ter i
paradoks revolucionarne prakse: teorija ne može im ati više m irnu
savjest da bi kontem plirala svijet: ona hoće da prođe cijelu ska­
lu povijesti. Utoliko ona u praksi prepoznaje vlastite m ogućnosti,
jedinstvo sebe same i prakse: nije više sam o teorija, a ni puka
aplikacija i tehnološka praksa racionaliteta. N jena je stru k tu ra
artikulacija »rastrgane svijesti koja je svjesna sam a sebe« i koja
je kao destrukcija destrukcije (neistine cjeline) »podrugljivi
sm ijeh nad p o s t o j e ć i m « , nad »zamršenošću cjeline i nad
s a m o m s o b o m « (Hegel).
Taština duha i kritičke teorije uopće danas je m oguća sam o
na paradoksalan način: sam oporugom apsolutne refleksije, pre­
vladavanjem heteronom ije. Sve više otkrivam o vlastitom povi­
jesnom egzistencijom da ovo sam odenunciranje teorije kao »ap­
solutne refleksije« i m išljenja nije moguće više isključivo m iš­
ljenjem: nije moguće u okviru društvene stru k tu re koja čovjeka
svagda psihologijom svog sistem a, prepariranjem svijesti za »kon­
zumiranje« ponuđene robe-znanja, d r e s i r a za vlastitu re­
produkciju.

VI
»Podrugljivi sm ijeh nad postojećim« otkriva ono što nije.
Hegelova i Marxova filozofija na visini su povijesnog zadatka.
Hegelova refleksija da je sve neposredno po sebi posredovano
uzdiže povijest na rang i s t i n e , filozofije, tj. izražava da je
karakter građanske produkcije u reflektirajućem univerzalnom
biću, u čovjeku kao apstraktnom subjektivitetu, a da su bića-
-objekti samo njegove tvorbe. Ontološka bit građanske povijesti
sastoji se u potrebi da se sve »posreduje«: da se »razviju« i »raš­
člane« strukture »po sebi«, još skrivene, nejasne i nesvjesne im­
plikacije jedinstvenog karak tera povijesnog postojanja.
N apredak i opredm ećena stru k tu ra produkcionih snaga sa­
mo su eksplikati i razvijene u nutrašnje proporcije ove produkci-
one, apsolutne, radne i eksplicirajuće znanosti. K arakter građan­
ske produkcije se u form i m ogućnosti sam oeksplikacije po­
vijesne prakse na m nogostruke apstraktne i racionalne sisteme,
ne beskrajno razlučive form alno-ekstenzivne stru k tu re, na dru št­
vene p r i r o d n e zakone, na općenite form e svijeta koje su
čovjeku tuđe, spoljašnje i indiferentne. O tuda se svijet adekvatno
spoznaje kada u teoriji (i praksi) poprim i form u »vječnih p ri­
rodnih zakona«, tj. onu form u racionaliteta pred kojim abdicira
istinski subjekt, proizvoditelj, kada se dakle čovjek odnosi pre­
ma »svijetu« »čisto kontem plativno, fatalistički« (L ukacs).
Iskušenja socijalističkih orijentacija takva su da jedva odoli­
jevaju prividu i laži koju skriva ekskluzivni racionalitet, operi­
201
ranje i m anipuliranje s »fatalistički« usvojenim i spoznatim
neprom jenljivim »prirodnim zakonima« povijesti za određene
ciljeve ((tehnika: od političke tehnike do tehnologije).
1. Naravno, da takva stru k tu ra m išljenja, odnosa subjekta i
objekta, im plicira i određeni k arakter istine i neistine kao speci­
fičnu teoriju spoznaje istine.
2. Sam a praksa eksplicirane i produktivne znanosti depotencira
i degradira sav tzv. spoljašnji svijet koji od sebe apstrahira svo­
je kvalitete: boju, zvuk, vidljivost, osjetilnost. Bloch je — čuva­
jući puni utopijski sm isao filozofije prirode (Schelling, Goethe
itd.) — s pravom podsjetio na karak ter građanske apstraktnosti
u kojoj je svijet u aspektu svoje vidljivosti i os jedinosti reduci­
ran na »veliku optičku varku«: dan nam važi kao »objektivno la­
žan«, je r je reduciran na puko »subjektivno opažanje«. Radikal­
na skepsa u kvalitete spoljašnjeg i unutarnjeg iskustva u form i
apstraktno-kvantitativnog produciranja pretvorila je i um jetnost
u »sekundarne kvalitete«.
3. Goethe je čak nagovještavao ono vrijem e kada će se pre­
davati patološka eksperim entalna fizika. Jer reduciranje priro­
de na predm et eksperim entalno-fizikalne znanosti ujedno je des-
tru iran je čovjeka kao prirode i prirode same. »Novija fizika« je
eksperim ente odvojila od čovjeka i njegovih osjetila. Bloch je pri­
m ijetio da su u prirodnim znanostim a a p s t r a k t n i z a k o ­
n i u spoljašnjem odnosu prem a »prirodnom supstratu«, ali to
niukoliko ne poriče njihovu tačnost, kao što ni »industrijska pa­
tologija« ne poriče produktivnost rada i kapitaliziranja.
4. Sve se više otkriva historijska kom plem entarnost organiza-
torsko-praktičke sposobnosti sam oeksplicirajuće znanosti (mat-
hesis universalis) i potpune sljepoće za »kvalitete«, za čovjeka
kao ono biće u kojem se neizrecivo — izriče (. . . das sonst Undar-
stellbare in ihm d arstellt), za ono što m obilizira svijet u pred­
mete (i iskaze o njem u) a nije predm et, nije dakle modalne
prirode (Marx, Goethe, Heidegger itd.).
5. Sam a m e t o d a konstitucije spoznaje na bazi političko-
-ekonomske strukture, koncipiranje pojava u form i društvenih
prirodnih zakona, jest m ogućnost logičke stringencije, koherent­
nosti, tačnosti. Posredovanost svega postojećeg racionalnom me­
todom, preform iranje bića u m om ente i eksplikate jedne princi­
pijelno jedinstvene i jednoznačne društvene strukture, u kojoj
sve njene u n u tarn je proporcije gube »supstancijalni karakter«
(Hegel, M arx), pretpostavlja iracionalitet univerzalne racionali­
zacije, koja u stvari i jest (kada se učini transparentnom ) temelj
»neistine« društvene prakse.
Neistina prakse — njeno »pojimanje« (Hegel), uvid, otkri­
vanje (Heidegger) »zaborava istine«, moguće je onim podruglji­
vim sm ijehom nad cjelinom , »konstrukcijom apsoluta« (Hegel).
Neistina se sastoji u tom e što je svijest »otcijepljena« od prakse,
odnosno praksa od svijesti, tako d a je sam a cjelina kao i svi
njeni eksplikati moguća samo u form i svoje neistine, u »formi
202
 podvojenosti« (Hegel, M arx), »laži«: u form i društvenih i racio­
nalnih prirodnih zakona. Form a otuđenja svijesti od društvene
prakse u stvari je proces konstituiranja m oderne znanosti kao ide­
ologije. Gubitak i ispuštanje istine kao s l o b o d n o g o b l i ­
k o v a n j a i produciranja po inherentnoj m jeri svakog bića, kao
povijesnog jedinstva pojave i biti, pojm a i bivstvovanja, povi­
jesnog i prirodnog, jesu iracionalna osnova m odem e raciona­
lizacije.
Činjenica da znanost može još sam o kontem plativno lažnu
zbilju reflektirati nikako ne negira njenu kon stru ktivn o st i pro­
duktivnost. No znanost kao ideološka svijest ne može da pojm i
samu »cjelinu kao neistinu« koja ostaje zabarikadirana u »nou-
menalnoj« sferi. Ona se ne degradira tim e što adekvatno i tačno
otkriva i opterećuje »fenomenalne« aspekte zbilje, dok je otu­
đenje, noum enalnog karaktera.

V II
Istina — koja bi bila zbiljska redukcija »društvenih p rirod­
nih zakona« kao neistinskog oblika, kao otuđujuće prakse i ideo­
loške svijesti — m oguća je sam o u radikalnom p reo k retan ju
»svih pojmova i realiteta«, u kojem se filozofija ukida ukoliko
postaje kritička i duhovita p raksa povijesti.
1. Tačnost kao karak ter i granica znanosti, kao p ro sto r njenog
razvitka, predstavlja »podvajanje« svijesti od povijesnog sači-
njavanja pojava. Tu im a svoj tem elj i pojam istine kao tačnosti
suda u iskazu. K riterij istine im plicira svagda m o g u ć n o s t
intersubjektivne verifikacije. Ovome se dodaju korekture: isti­
na je u sudu općenito važeća, »objektivna«; sud je otkrivanje
istine, ali sam za sebe nije istina (Jaspers). Za Hegela pak sud kao
ni niz sudova ne m ogu pojm iti istinu kao povijesno a rtik u lira n u
i dovršenu cjelinu.
2. Istina se određuje kao otkrivanje bivstvovanja odnosno
kao bivstvovanje u svojoj neskrivenosti (H eidegger). Z abrinu­
ta za bivstvovanje egzistencijalna ontologija, m eđutim , ne vidi
m oment posredovanja istine bivstvovanja s istinom bića. Jas­
pers pak dodaje: otkrivanje može biti prezentiranje u doživ­
ljaju, u intuiciji, u samoj realizaciji m išljenja kao takvog. Pri­
sutnost (otkrivenost) se tako konstituira kao pojava i ono što
se pojavljuje u svojoj pojavi za nas ostaje netransparentno
(Kant, Heidegger, Jaspers, Plotin, itd.).
U sklopu takve artikulacije poj im anja istine kao otkrivanja
potrebno je im ati na um u niz značajnih napora suvrem ene m isli:
otkrivanje pojava nije još otkrivanje tem elja, apsolutna podu­
darnost pojave i razloga (to naravno im plicira da nikada ne
dolazi do »apsolutnog znanja«, do potpunog ispunjavanja, da
je razlog neispunljiv i beskonačan: Kant, Plotin, Jaspers, Kier­
kegaard). Razlog je nemoguće objasniti, je r objašnjenje (zna­
nost) pretpostavlja reduciranje posljedica na uzrok — a razlog
203
je ireducibilan (bezrazložan: Heidegger). U Marxa je to vidljivo
u otporu protiv fetišizacije proleterske svijesti i proleterskog
uopće. Pa ipak opirući se ontificiranju istine — istina kao otkri­
vanje bivstvovanja misli se po analogiji neke naročite povijesne
epohe (Heideggerov odnos prem a Grcima i predsokratovcim a)
ili po nekom naročitom odnosu bića (klasni karakter bića pro­
letarijata u M arxa).
3. U našoj epohi moguće je govoriti o istini kao b i v s t v o -
v a n j u: omne ens est verum. I to kada se bivstvovanje identi­
ficira s predm etnim i opredmećenim, sačinjenim , s istinskim
(od M arxa do m odernog pozitivizma sa svim bitnim diferencija­
m a). To nesum njivo odgovara stru k tu ri »rekonstrukcije svijeta
iz spoznaje«, spoznaji kao analitičko-praktičkoj znanosti i kao
praktičko-tehnološkoj sintezi (H. Schelsky). Tada je znano, iz­
vjesnost, sam a istina i kriterij sebe same i laži (verum est nor­
ma sui et falsi). Istina se konstituira kao k arakter i omogućivanje
svega putem znanja (istina je »bistvovanje za nas«).
Postulira se m ogućnost verifikacije u otkrivanju strukture
em pirijskog predm eta, u m ogućnosti objektiviranja misaono
artikuliranih predstava, u neposrednoj logičkoj evidenciji: od
form alne argum entacije, em pirijske, apriorno-deduktivne, tač-
nost spoznaje pretpostavlja »prirodnu zakonitost« povijesti. To
znači da je ona objektivna, općenita, prinudna, da se gotovo
fatalistički pretpostavlja: tom se praksom čovjek definira kao
egzemplar apstraktnog i form alnog subjekta povijesti (robni
odnosi, država itd.).
Na kraju: istina kao tačnost spoznaje ostvaruje »pobjedu
form alističkog pravnog racionalizma« (M. W eber), ona je funk­
cionar form alnog racionaliziranja ili »čiste demokracije« (u
W eberovu sm islu). Istina se realizira u racionalnim identi­
tetim a, u form am a (u kojim a je predm et iskustva identičan s
m ogućnošću predm eta iskustva« (Fr. Jonas).

V III
Sociologija i antropologija u takvoj postvarenoj strukturi
svijesti, djelovanja, užitka, duha, itd. vide i korijene suvremene
m izantropije (Plessner). No praktičko prevladavanje egzisti-
rajuće neistine u form i podvajanja i podudaranja subjekta i
objekta, nikako ne znači konačno osvajanje i osiguranje carstva
istine. Put k istini kao cjelini moguć je samo um nim ostvare­
njem i prevladavanjem rascjepa subjekta i objekta: to bi bio
p rije svega onaj »duhoviti govor« i ukidanje logike »prirodne
povijesti«, prirodnih zakona, sistem a prinude i postvarenja; i
um jesto sistem a racionalne nužnosti i im personalne i indife­
rentne objektivnosti inaugurira se o b l i k u j u ć a s p o z n a j a
koja čovjeka više ne definira kao člana racionalnog sistema od­
nosa. Ona se ostvaruje istinskim prevladavanjem »prirodne
povijesti«.
204
 Istinska povijest (em ancipirana od svoje neistine u form i eg­
zistencije društvenih prirodnih zakona) nije »rekonstrukcija
apsoluta«, nego je realizirana dijalektika u kojoj čovjek spoznaje
i ponovo prisvaja zbilju u form i »zakona« i otuđene istine.
Tada se sve što je čovjekov um proizveo stavlja na raspolaganje
čovjeku: i to je tek istinska m ogućnost da se oslobodi »istinski
neraspoloživo« i da se liši, kako kaže H aberm as, »lažnog uprav­
ljanja«.
Prem a tome, istina se m ora osloboditi, m ora se stoga p onaj­
prije denuncirati »nepotpuno racionaliziranje« koje lažno pre­
kriva cjelinu (H aberm as). Omogućivanje istine istovrem eno je
omogućivanje slobode, istinskog subjekta i um ne artikulacije
povijesti. S lutnja m ogućnosti oblikujuće istine — koja izmiče
svakom raspolaganju i popredm ećenju, može se, a nem a ni po­
trebe da se na »objektivno-prinudan« način verificira, to znači
da je onaj tip podudaranja u form i tačnosti suvišan tam o gdje
je oblikujuća istina sam oeksplikacija kako prirode, tako i čov­
jeka — traži od nas također napor nadilaženja raspoloživog da
bi se oslobodilo neraspoloživo i neizrecivo.
Sve dok smo filozofski »nemuzikalni«, m i sm o »nemuzikal­
ni« za istinu koja je identična sa slobodom , s integralnim obli­
kovanjem koje je moguće raspolaganjem raspoloživim (carstvo
rada, nužnosti) i oslobođenjem neraspoloživog i — n e i z r e c i ­
vog.

205
 ISTIN A KAO KORESPONDENCIJA

Svetlana Knjazeva

Nekada je rečeno da je veština pogodnog ograničavanja —

zaloga uspeha, budući da se egzistencija, napredak i uspeh mo­
gu postići sam o u nečem određenom , a stoga i nužno ograniče­
nom , prevazilaženjem tog određenog i ograničenog drugim od­
ređenim i ograničenim . Rekao je to niko drugi do »stari dobri«
Hegel, pa kada se već mnoge druge njegove m isli slede, poku-
šaću da sledim i ovu kao m etodološko uputstvo, sve i imajući
na um u da za nju conversio sim plex ne važi, te da nije sve što
je ograničeno sam im tim e i uspelo. Dakle, ipak da ograničim
n ajp re svrhu i cilj ovog izlaganja, a zatim i njegov domen.
Ograničenje cilja: nem am nam eru da gradim kom pleksnu i
kom pletnu teoriju istine, čak ni da »zastupam« onu teoriju
koja je istaknuta u naslovu, već sam o da analiziram neke ele­
m ente nasleđenih, tradicionalnih teorija istine. Ali taj pos­
tupak ne im plicira filozofsku indiferentnost: iz analize razloga
za i protiv, iz iznošenja jak ih i slabih strana tradicionalnih poj­
mova i rešenja, neki zaključci će svakako slediti.
Ograničenje domena: pojam istine, o kome ću ovde govoriti,
može se sa sm islom upotrebiti kao predikat koji označava izves-
nu osobinu jezički artikulisanih sudova, odnosno iskaza, kojim a su
oni izraženi, dakle, indikativnih iskaza snadbevenih značenjem.*
U nekim saopštenjim a i rečim a u diskusiji na ovom simpoziju-
m u pojam istine bio je proširivan, te se govorilo o tome da
istiniti, odnosno neistiniti, mogu biti ne samo sudovi, već i na­

* Polazim, naime, od dve pretpostavke, koje ovde neću dokazivati, ni

obrazlagati: prvo, da su pojmovi »jezički artikulisani sud« i »indikativni
iskaz snabdeven značenjem« smisaono ekvivalentni i drugo, da nema dos­
lovnog, nemetaforičkog smisla pitanje o istinitosti sudova koji nisu jezički
oformljeni (bilo u spoljašnjem ili unutrašnjem govoru) niti o istinitosti
iskaza kao materijalnih objekata (šara na papiru, serija zvučnih talasa
itd.), bez obzira na značenje kojim su u nekom sistemu simbolizacije
snabdeveni.

206
 čin života (G. Petrović). Dalje su u okviru tako široko shvaće­
nog pojm a pravljene distinkcije, pa se govorilo o aksiološkom ,
gnoseološkom i ontološkom pojm u istine (M. M arković), o
instrum entalnoj i esencijalnoj istini (R. Supek) i t&ko dalje. Ne
želim da dogm atski poričem vrednost takvog »proširenog« po j­
ma istine; rekla bih čak da su razm atranja koja su se ticala tako
shvaćene istine bila zanim ljiva i da sam im ala osećanje da »tu
nečeg ima«. Ipak, nijedan od autora ovih saopštenja nije iz-
neo dovoljno argum enata kojim a bih bila ubeđena da takav
»prošireni« pojam istine može da bude pogodan pojm ovni in­
strum ent teorijskog uopštavanja nekih filozofski-relevantnih za­
jedničkih karakteristika ili zakonitosti koje se ispoljavaju i u
teoriji saznanja i u oblasti vrednosnog odnošenja. Možda i pos­
toji neki (koliko dalekosežni?) paralelizam u ove dve oblasti;
možda bi se tim »proširenim« pojm om istine i moglo ukazati
na neke značajne m eđuzavisnosti tih dom ena, ali o tom even­
tualnom paralelizm u i m eđuzavisnostim a nije bilo dovoljno re­
či. Između ostalog i zato ostajem pri tradicionalnom dom enu
pojm a istine.
Konačno, još jedno ograničenje: o kojoj će teoriji korespon­
dencije ovde biti reči? Tim imenom se, naim e, m ogu nazivati i
nazivane su različite stvari: bilo ukupnost teo rija koje istinu
definišu kao jednu od subjekt-objekt relacija, p ri čem u bliža
odredba te relacije, kao i bliža odredba pojm a objekta, v a rira ju
od teorije do teorije zaviseći od ostalih njenih polaznih p re t­
postavki; bilo ono što je svim tim teorijam a zajedničko ( »zajed­
ničko jezgro«, »zajednički element« tih teo rija); bilo neka odre­
đena teorija, u kojoj je b ar subjekt-objekt relacija, kojom se de-
finiše istina, određena.
Teorija korespondentnosti kao ukupnost teorija određenog
tipa (tj. teorija korespondentnosti u širem sm islu) obuhvatala
bi ogromnu većinu dosada form ulisanih teorija istine od antič­
kog određenja da je istina »reći o onom e što jeste da jeste, a
o onome što nije da nije«, preko sholastičkog »adequatio rei et
intellectu«, sve do današnjih dana, izuzim ajući tzv. ne-klasične
teorije istine (pragm atička i teorija koherencije Neuratha-Car-
napa i nekih neo-hegelijanaca). Čak bi i vulgarna teo rija odraza
spadala u taj obim, je r i ona definiše istinu kao subjekt-objekt
relaciju, s tim što je to relacija pasivnog odslikavanja, koja
pretpostavlja vrem ensku i kauzalnu prim arnost objekta i naiv­
no uverenje o »istovrsnosti« kvaliteta sadržaja svesti i kva­
liteta objekta. Kritičko razm atranje tako shvaćene teorije ko­
respondencije zahtevalo bi suviše p ro sto ra i vremena.
Zato je najbolje da i ovde uvedem pogodno ograničenje:
ono što će biti predm et razm atranja jeste jedan određeni tip
teorije korespodencije, naime, onaj koji subjekt-objekt relaciju
Pomoću koje se definiše istina određuje kao izom orfizam iz­
m eđu pod-skupa skupa objektata i odgovarajućeg pod-skupa
(eventualno nekoliko odgovarajućih pod-skupova) skupa jezič-
207
ki oform ljenih pojmova. Govorim o pod-skupovima radije negć
0 odgovarajućim skupovim a, prvo, stoga što izomorfizam pret­
postavlja da je broj elem enata izom orfnih skupova jednak, pa
skup objekata i skup pojm ova mogu biti izom orfni samo pod
pretpostavkom gotovog, završenog znanja koje je obuhvatilo
sve postojeće, a drugo, stoga što nam tako definisana relacija
omogućava prosuđivanje istinitosti parcijalno uzetih znanja.
Ograda, shodno kojoj jednom istom pod-skupu skupa objekata
m ogu korespondirati nekoliko m eđu sobom različitih pod-sku-
pova skupa jezički oform ljenih pojm ova, treba da posluži tome da
se m ogu obuhvatiti i slučajevi kada dve ili više teorija podjedna­
ko dobro objašnjavaju isti skup činjenica. U tom slučaju je za
svaki takav pod-skup skupa pojm ova drugačije određena rela­
cija »preslikavanja«, odnosno izomorfizma, između njega i od­
govarajućeg pod-skupa skupa objekata. Drugim rečima: u raz­
ličitim sistem im a pojm ova različiti sudovi (iskazi) mogu biti
istiniti.
Na k ra ju ću napom enuti da takva teorija korespondencije
ne pretpostavlja ni »istovrsnost« kvaliteta sadržaja svesti i
kvaliteta objekata (naivni realizam ), niti vrem ensku i kauzalnu
prim arnost objekta u svakom određenom slučaju. Ovo pos-
lednje je njena prednost utoliko što, realno uzev, — m ada bar
neki objekti vrem enski prethode saznanju i b ar neka saznanja
su kauzalno uslovijena delovanjem objekata — ipak nije slučaj
da je to nužno za svaku vrstu saznanja i za sve objekte. Kre­
ativnost (relativna, naravno!) ljudskog saznanja takvom teo­
rijom korespondentnosti nije odreknuta.
Uz sva ova ograničenja, preciziran ja i dopune, čiji je cilj da
teoriju predstave u najboljoj mogućoj verziji, ostaje nekoliko
k rupnih prigovora koji joj se mogu postaviti.
Prvi se prigovor sastoji u tom e što je korespodentna teo­
rija istine neotklonjivo m etafizička * po svom karakteru: ona
ne sam o da m ora postulirati postojanje objekata van naše
svesti (i to čak takvih objekata koji ni jednoj svesti ni na koji
način nisu bili dani), ne sam o što m ora postulirati postojanje
određenih vrsta objekata (ako relacija izomorfizma treba da
bude definisana sa nekim b a r podnošljivim stepenom određe­
nosti), nego m ora postulirati, eventualno zasnovati, ali nikad
1 dokazati postojanje korelata svog bazičnog pojm a — pojm a
izomorfizma.
Međutim, izgleda da bez pretpostavki, m etafizičkih u ovom
smislu, nijedna filozofska teorija dostojna tog imena ne može
da se izgradi. Izgleda da nije u p itanju k arakter tih pretpostav­
ki, nego stepen u kome one uspevaju da na najkonzistentniji i

* Termin »metafizički« upotrebljavam sa značenjem bliskom Kantovom:

sve ono što nadilazi, transcendira granice svakog mogućeg ljudskog is­
kustva.

208
 najverovatniji način objasne izvesne neoporecive činjenice ljud­
skog sveta i iskustva: neotklonjivo osećanje zavisnosti od iz-
vesnih spolja danih okolnosti, uspešnost i neuspešnost ljudske
prakse itd. A teorija korespondentnosti to čini u prilično viso­
kom stepenu. Kad god je neka teorija istine pokušavala da se
konstituiše bez ovih m etafizičkih pretpostavki, ona je ili pos­
tajala relativističko-subjektivistička, ili je, izbacujući m etafizičke
pretpostavke na vrata, uvlačila ih natrag kroz prozor, ili je
priznavala svoj izvedeni karakter, priznavala da polazi od jed­
nog pojm a koji je dan u teoriji saznanja i da ga od teorije saz­
nanja samo preuzim a i precizira za određene svrhe (ovo pos-
lednje je, naprim er, slučaj sa tzv. »semantičkom« definicijom
istine kod A. Tarskog).
Drugi prigovor se odnosi na stepen preciznosti s kojim je
dosada definisan pojam izomorfizma. Kako se taj izom orfizam
može tačnije i bliže odrediti? Sve je još relativno lako dok su
u pitanju sudovi i iskazi o pojedinačnom , m ada se i tu jav lja
ona poznata teškoća koju je i G. Petrović pom injao: teškoća
da se odgovori na pitanje čem u k orespondiraju istiniti nega­
tivni egzistencijalni sudovi. Ali šta dalje? K ako definisati izo­
m orfizam za univerzalne sudove? Dva su tipa odgovora dana
dosada (i oba ih nalazim o kod B. Russella u raznim fazam a
njegovog filozofiranja): jedno je rešenje p o stu lira ti posto jan je
»opštih činjenica«, drugo, usvojiti takvu m etodu analize uni­
verzalnih sudova, po kojoj bi oni b a r u p rincipu m ogli da budu
predstavljeni u obliku konjunkcija sudova o pojedinačnom . Sva­
ko od tih rešenja im a svoje teškoće, ali se ne vidi da li bi još
neko rešenje različitog od njih tipa moglo da bude prihvatljivije.
Tako zasad ostaje neodređeno, p ostojanje koje vrste objekata
je postulirano takvom teorijom i kako se tačno im a odrediti
izomorfizam.
Treći prigovor bi se mogao ovako form ulisati: da li je teo­
rija korespondencije jedna kom pletna teo rija istine? Da li ona
može pružiti adekvatnu eksplikaciju svih onih slučajeva u ko­
jim a sm atram o neke sudove istinitim ? Prihvativši, uz sva ogra­
ničenja i naglašavanje potrebe daljeg preciziranja pojm a i-
zomorfizma, da ona daje adekvatnu eksplikaciju pojm a istinito­
sti em pirijskih sudova, — kako stoji sa istinitošću analitičkih
sudova koji se javljaju u posebnim em pirijskim naukam a, a
pogotovu sa istinitošću sudova m atem atike i logike? Može li
teorija korespondencije da da takvu definiciju istine koja bi
obuhvatila i te slučajeve ili joj je p otrebna neka »pomoćna hi­
poteza«, neki dopunski, drugačiji pojam istine? Novovekovna
filozofija, koja od Leibniza naovam o (sa retkim izuzecima)
povlači oštru granicu između »verite de raison« i »verite de
facts« i tretira ih kao dve nesam erljive veličine izm eđu kojih
nema ni upoređenja ni prelaza, nije m nogo učinila da se tom e
pitanju priđe na m etodološki adekvatan način. Sigurna je jed­
209
na činjenica: da se istinitost analitičkih sudova uopšte, a m ate­
m atičkih i logičkih posebno, ne može jednostavno izjednača­
vati sa istinitošću em pirijskih generalizacija (kao što je to po­
kušavao J. St. Mili). Njihova geneza, tip značenja, funkcija u
naukam a nisu nipošto istovetni sa genezom, tipom značenja i
funkcijom em pirijskih generalizacija. Možemo li ih, na osnovu
toga, isključiti iz dom ena na koji se predikat »istinito« može
sa smislom prim eniti? Ili treba pokušati sa nekom izvedenom
definicijom tipa: »sudovi logike i m atem atike su istiniti kada
se njim a form ulišu pravila transform acije kojim a se od jednih
istinitih sudova stiže do drugih, izvedenih istinitih sudova«.
Svakako, ta izvedena definicija ne »pokriva« sve tipove anali­
tičkih sudova, ali bi, ako bi se (uz eventualne dopune i modifi­
kacije) pokazala prihvatljivom , »pokrila« onu njihovu vrstu ko­
ja je, čini mi se, najveći kam en spoticanja za teoriju kores­
pondencije.
Četvrti prigovor, koji ću nešto kasnije razm otriti mnogo
podrobnije nego dosadašnja tri, sastojao bi se u sledećem: teo­
rija korespondencije tipa koji ovde razm atram o (kao i većina
teorija koje polaze od »klasičnog« pojm a istine) sm atra istinu
apsolutnom . Za nju postoji samo alternativa: ili je jedan sud
(iskaz) istinit ili nije. Tertium non datur. Logika jeste i ostaje
dvovalentna.
Peti, vrlo često isticani prigovor sm era na to da pokaže
neoperacionalnost pojm a istine definisanog na osnovu teorije
korespondencije. Sve i da postoji izomorfizam znanja o objek­
tim a i objekata — na koji način m i možemo znati za taj izomor­
fizam? Nam a nisu dani objekti van našeg znanja, pa da to zna­
nje možemo sa njim a neposredno upoređivati; kako onda zna­
mo koji su naši sudovi istiniti, tj. izom orfni sa odgovarajućim
objektim a? Ma koliko taj prigovor izgledao fatalan po teoriju
koju razm atram o, on faktički ne obara teoriju koresponden­
cije, već sam o zahteva njenu dopunu kriterijum a istinitosti,
koji bi taj pojam učinili operacionalnim (ili, upotrebljavajući
tradicionalnu tem inologiju: jasnim i razgovetnim ).
Ne potcenjujući težinu i dalekosežnost ovih osnovnih pri­
govora, koji se teoriji korespondencije mogu postaviti, i stoga
insistirajući na razvijanju i preciziranju njenih osnovnih pos­
tavki, s druge strane, možemo slobodno da tvrdim o da nijedna
teorija istine, koja b a r ne uključuje u sebe pojam koresponden­
cije kao jedan od svojih bitnih elem enata, nije imala i, izgleda,
u principu ne može im ati uspeha u nastojanju da se konstituiše
kao kom pletna teorija istine. Jer sve one teorije koje su istinu
definisale samo pom oću skupa kriterijum a koje sudovi (iskazi)
m oraju zadovoljiti da bi bili sm atrani istinitim , patile su od
jednog fatalnog nedostatka: one su uvek istinu nužno subjek-
tivizirale, relativirale, dovodeći time svoj pojam istine do neotklo-
njive diskrepancije sa duboko ukorjenjenim intuicijam a vezanim
210
za pojam istine u svakodnevnoj, naučnoj i filozofskoj upotrebi tog
pojma. Ma koliko to izgledalo paradoksalno, takve definicije
istine, uvedene da bi se pojam učinio operacionalnim , ustvari,
oduzim aju mogućnost procene teorijske vrednosti različitih sku­
pova kriterijum a istinitosti, a tim e postaju neoperacionalne.
Kakav bismo, naprim jer, smisao mogli da pripišem o (s tač­
ke gledišta neke takve »ne-klasične« teorije istine) trivijalnoj i
često upotrebljavanoj konstataciji: »Nekada se sm atralo da je
sud (m išljenje, teorija) taj-i-taj neistinit, m eđutim , pokazalo se
da je istinit« (i obratno: »nekada se sm atrao istinitim , a po­
kazalo se da je neistinit«). Želimo li takvom konstatacijom da
kažemo kako taj sud nije zadovoljavao tadašnje kriterijum e is­
tinitosti, a da zadovoljava naše današnje? Ali odakle nam p ra ­
vo da svoje kriterijum e sm atram o boljim , ispravnijim itd. od
nekadašnjih ili uopšte drugačijih?
Ako postoji nekakvo »filozofsko iskustvo«, stečeno kroz
pokušaje i traženja rešenja na raznim putevim a i različitim
metodama, m islim da nam ono u ovom slučaju nedvoznačno
ukazuje da ideja korespondencije ostaje osnovni elem ent sva­
ke prihvatljive teorije istine, ali da ta ideja m ora da bude pre­
cizirana i razvijena, a uz to i dopunjena tzv. kriterijum im a isti­
nitosti, jer svaka adekvatna teorija istine m ora da pored pi­
tanja: šta je istina? uzme u razm atranje i pitanje: kako znam o
da je nešto istina?
Vratimo se sada na problem apsolutnosti i relativnosti istine
i razm otrim o sledeća pitanja: koji, zapravo, sm isao p ripisuje­
mo tvrđenju da je istina relativna? Im a li to tvrđenje neke zna­
čajne teorijske konsekvencije, služi li taj pojam eksplikaciji
neke filozofski relevantne činjenice? I, konačno: ako je značajan
i potreban, može li se on definisati u okviru korespondentne
teorije istine ili postoji neka logička nužnost da svaka kon-
zistentna teorija korespondencije bude apsolutističkog karak ­
tera?
Pri razm atranju onog prvog p itan ja htela bih, svakako, da
izdvojim onaj pojam »relativne istine« koji bi odgovarao iz-
vesnom intuitivnom sadržaju vezanom za taj pojam u m ar­
ksističkoj filozofiji. A to je, po m om m išljenju: 1) apsolutnost
istine je nekorigibilnost suda u daljem procesu saznanja, a re­
lativnost je korigibilnost, podložnost m odifikacijam a, dopuna­
ma, ograničenjim a i tome slično. 2) Nisu sve istine relativne;
ima, doduše »retko zasejanih«, ali ipak apsolutnih istina u
našem sadašnjem saznanju i, prem a tome, apsolutna istina nije
nešto principijelno nedostiživo. 3) Konačno, relativne istine sa­
drže u sebi jedan elem ent apsolutne istine i u nizu relativnih is­
tina o istom predm etu taj elem ent apsolutne istinitosti se po­
većava (»od sve m anjih istina sve većim, odnosno od sve većih
zabluda sve m anjim «); apsolutna istina je granični pojam ; ona
je granica, limes niza relativnih istina.
211
 Ovako form ulisani sadržaj pojmova apsolutne i relativne
istine poslužiće mi sada kao kriterij um prihvatljivosti ili ne­
prihvatljivosti raznih pojm ova koji se kod izvesnih mislilaca
povezuju sa term inom »relativne istine«.
a) Pojam uključen u tvrđenje da je svaka istina relativna
već sam im tim što je to naša, ljudska, subjektivna istina. Ne­
posredno je jasno da se takav pojam »relativne istine« ne može
inkom parirati u m arksističku filozofiju. Pojam »apsolutne is­
tine«, koji je tim e pretpostavljen, pojam je m ističkog »pokla­
panja«, »identifikacije« subjekta i objekta, neprihvatljiv ne
samo za m arksističku, nego i za svaku naučnu filozofiju. De-
finišući relaciju izom orfnosti upravo pokazujem o kako neka
istina može biti i subjektivna (ljudska) i apsolutna.
b) Pojam »relativne istine« uključen u hegelijanski tip kon­
cepcija, po kome je istina relativna dok je parcijalna; apsolutna
istina je totalna istina, to je istina totaliteta. Pod pretpostavkom
da delovi nose u sebi p rirodu celine, ovaj pojam »relativne isti­
ne« zadovoljava treći izdvojeni elem ent sadržaja intuitivnog
pojm a »relativne istine« u m arksističkoj filozofiji. Ali on ne
zadovoljava drugi elem ent tog sadržaja; posebno nije jasno ka­
ko bi Engels, da je takav pojam relativne istine imao na umu,
mogao da navodi sudove o pojedinačnom (»Napoleon je um ro
5. m aja 1821.«) kao prim ere apsolutnih istina. U velikom broju
slučajeva — naime, u svim onim kada se parcijalna istina ne
nameće bahato kao kvazi-univerzalna, već skrom no deklariše
svoju parcijalnost — ovaj pojam relativne istine ne odgovara ni
prvom elem entu sadržaja odgovarajućeg m arksističkog pojma.
Ipak, ovaj pojam »relativne istine« im a svoju funkciju i oprav­
danje; on nije ni m ističan ni anti-naučan. Ako ništa drugo —
on nas upozorava na agresivnost parcijalnih istina, koje žele
da se nam etnu kao univerzalne i opšte-važeće. Međutim, cm se
srazm erno lako daje definisati u okviru teorije korespondencije.
c) Pojam »relativne istine« se često zam enjuje srodnim
pojm om »relativnosti saznanja«. Ovaj poslednji sasvim nedvoz-
načno zadovoljava sve elem ente sadržaja m arksističkog pojma
relativne istine i ja lično m islim da se dobar deo onoga što se
u klasičnim tekstovim a opisuje term inom »relativne istine«
daje sasvim adekvatno i u skladu sa intencijam a klasika opisati
term inom »relativnost saznanja« ili »relativnost pouzdanosti sa­
znanja«. O tom pojm u je juče govorio J. Aranđelović u svom ko-
referatu i ja nem am nam eru da ponavljam njegove argumente
u prilog diferenciranju pojm ova »istina« i »verovatnoća«. Savre-
m ena logika i opšte-naučna m etodologija u logičkoj teoriji ve-
rovatnoće raspolažu prilično preciznim pojmovnim aparatom
kojim se opisuje relativnost saznanja; izgleda da bi taj isti poj­
movni sadržaj mogao da bude preciziran i u određenim mode­
lima polivalentnih logika (o čemu će, nadam se, biti reči i u
ko-referatu A. K rona).
212
 d) Juče je, u saopštenju M. Markovića, bio upotrebljen još
jedan pojam »relativnosti istine«, različit od dosada razm atra­
nih. Ako sam dobro razumela, on je na jednom m estu izneo
sledeće tvrdnje: da je svaki iskaz relativno istinit već sam im
tim što je njegovo značenje relativno. Opet ne želim da dog­
m atski poričem mogućnost da se problem u relativnosti istine
priđe i sa te strane. Međutim, to tvrđenje zahteva izvesne do­
pune i razjašnjenja. Da li je njim e, naim e, m išljeno da je veza
između relativnosti značenja i relativnosti istine logički nužna
veza, tj. da je pojm om »relativnosti značenja« ex definitione
implicirana relativnost istine? Ili je m išljeno d a relativnost zna­
čenja na neki način uslovljava, prouzrokuje relativnost is­
tine? Ako je ovo drugo slučaj — bilo bi zanim ljivo razm otriti
na koji način se to dešava, kakav je »unutrašnji mehanizam«
te veze.
Dalje, o relativnosti, značenja se može govoriti u različitom
smislu. Jedno je m išljeno kada se kaže da isti grafički znaci
(ili izgovorene rečenice) m ogu biti istiniti ili neistiniti, zavis­
no od toga kakvo značenje au to r iskaza p ripisuje upotrebijenim
znacima, odnosno zavisno od toga kakav m isaoni sadržaj sa nji­
m a vezuje. Drugo je m išljeno kada se kaže da su svi izrazi u
kojim a su upotrebljene tzv. okazionalne reči (»ja«, »ovde«,
»sada« itd.) relativni, je r njihovo značenje zavisi od jezičkog i
van-jezičkog konteksta upotrebe. Nešto treće je opet m išljeno ka­
da se kaže da su značenja većine naših term ina sam o relativno-
-određena, da se za većinu njih pojavljuje »pojas neodređenosti«
u kojem su iskazi form ulisani pom oću n jih neodlučivi, odnosno
odlučivi samo konvencionalno, proizvoljno, na različite načine za
različite ljude (tzv. »rasplinuti«, »ne-oštri« term ini ili u tradicio­
nalnoj term inologiji nejasni i nerazgovetni pojm ovi). Relativnost
značenja je, svakako, jedna tem a za sebe, značajtia i nedovoljno
obrađena. Nemam m ogućnosti da o njoj nešto p odrobnije ka­
žem na ovome m estu; želela sam sam o da naznačim kako svaki
od ovih aspekata relativnosti značenja može im ati svoj poseban
»mehanizam« povezanosti sa relativnošću istine (ako ga uopšte
im a).
e) Da li nam, posle izdvajanja ovih različitih pojm ova »rela­
tivne istine«, od kojih se jedan pokazao kao neprihvatljiv, a os­
tali kao pojmovi čiji sadržaj može b iti adekvatno ekspliciran i
drugim postojećim pojm ovim a, ostaje još neki sadržaj koji bi
bio specifičan, još neobuhvaćen nijednim dosada ekspliciranim
pojmom, a ujedno dovoljno značajan da bism o zbog njega i da­
lje upotrebljavali term in »relativne istine«? Mislim, da takav
intuitivni sadržaj postoji i da ga imam o na um u kada kao »rela­
tivno istinit« kvalifikujemo onaj opšti sud (iskaz) u kome je for-
m ulisana neka pravilnost ili zakonitost koja, doduše, uopšte
uzev, važi, ali od koje postoje i odstupanja, izuzeci itd. Isti po­
jam »relativnosti istine« imamo na um u kada se u daljem pro­
213
cesu saznanja pokaže da neki opšti sud, prvobitno form ulisan kao
bezuslovan, važi samo pod određenim uslovima. Form ulišući no­
vi sud (iskaz) u koji unosim o te uslove, za onaj prvobitni sud
obično kažemo da je bio relativno-istinit, a za ovaj novi sud
pretpostavljam o da je relativno-istinit u tom sm islu što će se,
verovatno, u daljem procesu saznavanja pokazati da su još ne­
ke nove dopune, ograničenja, m odifikacije, navođenje novih, još
neobuhvaćenih i neotkrivenih uslova pod kojim a on važi, potrebni
i nužni da bi on bio bliži »apsolutnoj istini«. Relativno-istinit
bi u ovom sm islu bio onaj sud za koji postoje dopune (bilo u
obliku navođenja izuzetaka, bilo u obliku navođenja uslova pod
kojim a on važi) bez kojih on nije istinit, ali u isto vreme takve
dopune koje ga čine sve istinitijim i u principu mogu da dove­
du do njegovog pretv aran ja u apsolutno-istinit sud. Čini mi se,
da nije potrebno eksplicitno pokazivanje kako taj pojam »rela­
tivne istine« zadovoljava sve elem ente sadržaja intuitivnog poj­
ma, koje sam prethodno izdvojila kao bitne.
Ostaje da se još nekoliko reči kaže o mogućnosti da takav
pojam »relativne istine« bude definisan u okviru teorije kores­
pondencije. Ako prihvatim o da se opšti sudovi (iskazi) mogu u
principu form ulisati kao konjunkcije sudova (iskaza) o poje­
dinačnom (p ri čem u te konjunkcije m ogu im ati i beskonačno
m nogo ili, b a r praktično neprebrojivo mnogo članova) — defi-
nisanje pojm a »relativne istine« ne predstavlja nikakve teškoće:
jednostavno možemo reći da je jedan opšti sud (iskaz) relativno-
-istinit kada odgovarajuća konjunkcija sadrži dovoljno velik broj
apsolutno-istinitih sudova (iskaza) o pojedinačnom . Nisam si­
gurna da bi se taj pojam »relativne istine« sa istom lakoćom
dao definisati pri nekoj drugačijoj interpretaciji značenja opštih
sudova (iskaza^. Ali m islim , da je ovim rasuđivanjem dokazano
(ako m i se nije‘ p otkrala neka greška u razm išljanju) da teori­
ja korespodencije ne isključuje pojam »relativnosti istine«, kao
što je to vrlo često dosada sm atrano.

214
 ISTINA I NJENA KONKRETNOST

Miladin Životić

Veoma značajno m esto u izgradnji savrem ene pozitivističke

teorije im aju teorija o em pirijskoj verifikaciji, teorija značenja
razrađena u savremenoj oxfordskoj školi logičke analize i instru-
mentalistička teorija istine razrađena u pragm atizm u.
Sve ove teorije se u strem ljuju protiv teorijskih spekulacija,
one traže konkretnost istine, i teoriju o istini bez ikakvih ap­
straktnih m etafizičkih pretpostavki; one su radikalno antisup-
stancijalističke, antiesencijalističke, one odbacuju svako traže­
nje nečeg što bi stajalo iza činjenica.
Ovakvom svojom usm erenošću ove teorije su čvrsto užlje-
bljene u savrem enu stvarnost, iako su neadekvatne toj stvar­
nosti, to su teorije koje u tum ačenju istine o ovom svetu ne
unose nikakve kritičke distancije, koje kritičko distanciranje
od činjeničkog stanja ovoga sveta odbacuju kao »m etafizičku
spekulaciju«, koje čoveka i njegove m ogućnosti da se domogne
do istine o ovome svetu sagledavaju sam o sa pozicija postvare-
nja, onoga što čovek fizički jeste, a ne i onoga što čovek može
i treba da bude. Svaki negativno-kritički aspekt u sagledavanju
smisla činjeničkog sveta, ove teorije proglašavaju za »nadnauč-
no doživljavanje« i »poeziju u pojmovim a«.
Da li su zbog toga one stvarno im une od svake m etafizike?
Cilj nam je da prikažem o da ove teorije o istini koje su se
javile u okviru savrem enih pozitivističkih stru jan ja nisu zbog
svoje antim etafizičke usm erenosti bez svake m etafizike, već sa­
mo bez one koja unosi aspekte transcendiranja ovog činjenič­
kog, danog »stanja stvari«, bez one »metafizike« koja unosi ele­
mente negacije u shvatanje sveta, stanovište koje ne prihvata dano
u postojećem kontekstu činjenica kao jedino moguće.
Njihova im plicitna m etafizika sastoji se iz uzim anja objek­
tivno postojeće uređenosti, reda i porekla činjenica za jedino
moguću racionalnost ovog sveta; one se oslanjaju na posebnu
!nauku, i naukom i tehnikom stvorenu »racionalnost« dižu na
■rang jedino moguće uređenosti ovog sveta.
' 215
 Ova tačka gledišta se, sa stanovišta jedne kritičke teorije
0 savremenom svetu, pokazuje upravo zbog ovoga — iracional­
nom. Ovim svojim varijantama (i drugim, sporednijim) pozi-
tivističko učenje o istini se oslanja na onu stvarnost koju je
nauka dala, i na postojeće zdravorazumsko shvatanje koje (kao
1 svako dosadašnje zdravorazumsko shvatanje sveta) samo re-
gistruje svet onakav kakav on jeste, i baš zbog toga ove teorije
nose u sebi neistinit pojam konkretnosti istine, takvo tumače­
nje konkretne istine iz koga se eliminišu dimenzije ljudskih
mogućnosti, mogućnosti totalne izmene sveta i izmene mesta
i uloge čoveka u tom svetu. Ove teorije isključuju kritički, hu­
manistički aspekt u sagledavanju smisla činjenica, i ljudsku
istinu svode na nivo registracije onoga što je dano u kontekstu
čovjekovog postvarenja (Verdinglichung-a), a ne i čovekove
borbe da prevaziđe taj postvareni svet.
Njihov antiesencijalizam je drugo ime za težnju ka neutrali­
zaciji humanističkog normativnog aspekta u sagledavanju smis­
la činjenica, njihov antisupstancijalizam je težnja da se postig­
ne ljudski neutralna tačka gledišta, ovakav neutralizam je u o-
vim teorijam a sinonim za vrednost istine. Mereći istinu posto­
jećim efektima onoga što čovek čini u nauci i svojoj svakodnev­
noj praksi (svom objektivno danom »ponašanju«), savremeni
instrumentalizam, baš zbog ovog oslanjanja samo na praktične
efekte realno danog ponašanja, postaje neadekvatna teorija is­
tine: poistovećujući istinu sa praktičnim efektima koji se dobija-
ju razrešavanjem »konkretnih problematičnih situacija«, ova
teorija ne unosi bitni aspekt u razumevanje sveta, jer nije u sta­
nju da taj objektivno stvoreni svet sagleda kao jednu jedinstve­
nu »problematičnu situaciju« koja se dobija kad se odbaci pois-
tovećivanje pojma čoveka i njegove suštine sa onim što on samo
čini, koja se dobija kad se pojam i suština čoveka sagledavaju i
sa aspekta onoga što čovek (na osnovu kontinuiteta svoje isto-
rijske prakse) može i treba da stvori od objektivno danih činje­
nica sveta uzetih u celini.
Saobražavanje pojma istine datom stanju stvari je osnovna
platforma traženja konkretnosti istine u ovim teorijama, i nji­
hova najslabija tačka.
Kad Ernest Bloch kaže da »ono što jeste ne može biti istini­
to«1 on izriče najhitniju pretpostavku za konkretnost istine. Jer,
savremene pozitivističke teorije istine nastoje da nam daju istinu
o činjenicama očišćenu od njihovog ljudskog ekvivalenta, a to
mogu samo ako postojeći ljudski ekvivalent tih činjenica (po-
stvarenje) uzmu za jedino mogući oblik njihove danosti.
Ne uviđajući da tako čine, ove teorije stavljaju zabrane da se
traže druge mogućnosti, druge »dimenzije značenja«, drugačiji
smisao tih činjenica procesom njihovog transcendiranja i uno­
šenjem negativno-kritičkog aspekta u njihovo tumačenje, aspek­

1) Ernest Bloch, Philosophische Grundfragen I, Frankfurt 1961, S 65

216
ta koji izrasta iz takvih »metafizičkih« pretpostavki koje u čov­
eku i njegovom praksom stvorenom svetu sagledavaju istorijski
stvorene mogućnosti da ne budu ono što sada jesu.

Ludwig W ittgenstein, jedan od glavnih duhovnih otaca sa-

vremenog pozitivizma, bio je m eđu prvim a koji su nastojali da
izgrade jednu teoriju istine bez ikakvih »metafizičkih postavki«
kada je u svom Logičko-filozofskom traktatu sveo pojam utvrđi­
vanja istine na pojam em pirijske proverljivosti.
U svom Traktatu on kaže da su jedino istiniti iskazi o stvar­
nosti iskazi prirodnih nauka: zato što kom binacija term ina u is­
kazima ovih nauka jedino odgovara realno postojećim vezama
stvari. Istinito saznanje se, veli W ittgenstein, bazira na tzv. »ele­
m entarnim propozicijama«; naučne (jedino moguće kao istinite)
propozicije su »istinosne funkcije« elem entarnih, tj. atom skih
propozicija, onih propozicija koje izriču postojanje atom skih
činjenica.
Istinite propozicije se konstruišu iz elem entarnih posred­
stvom logičkih konstanti i logičkih relacija kojim a se određuju
veze i kvantifikuju čula iskustva (»atom ske činjenice«). »Ele­
m entarna propozicija« je term in za neposredni čulni doživljaj
kojim se saznaje određeno stanje stvari, tj. (atom ska) činjenica.
Em pirijska činjenica je shvaćena kao odslikavanje u svesti samo
onog što je »predmetni svet« koji se izdaje za jedinu realnost.
Istina je svedena samo na usaglašavanje iskaza sa čulnim doži­
vljajim a predm etnog sveta.
W ittgenstein je bio jedan od rijetkih savremenih filozofa po-
zitivista koji su bili svesni da iza njihove teorije o konkretnoj
istini stoji određena »metafizička pozicija«. On sam veli da nje­
govi stavovi o istini ne mogu da budu dokazani ni provereni me­
todom koju predlaže, ne mogu da izdrže vlastiti kriterij istine,
zato on piše: »Moji stavovi rasvjetljavaju se time što ih onaj
ko ih razume, na kraju priznaje kao besmislene, kada se kroz
njih, preko njih izvuče van. . . on m ora ove stavove prevladati
i tada će ispravno videti svet« (Tractatus, 6.54). Dugo se posle
W ittgensteina u okvirim a logičkog empirizma raspravljalo o to­
me da li je W ittgenstein svoj Tractatus sm atrao besmislenim,
,i da li je time porekao školu logičkog empirizm a kojoj je dao os­
nove. Ove se diskusije nisu nikada digle na nivo razumevanja
onih protivrečnosti koje su izazvale ovakav stav W ittgensteina
prema vlastitoj filozofiji. Zašto je W ittgenstein proglasio i svoju
filozofiju sistemom iskaza koji se m oraju odbaciti upravo na os­
novu onoga što izriču?
W ittgenstein nije mogao da gradi teoriju istine na osnovu
stavova nauke, posebno-naučnih saznanja, stavova koji govore
o empirijskim činjenicama. Njegova teorija, m ora da sadrži od­
ređene »metafizičke« stavove o svetu, ali one metafizike koja je
istinu i njenu činjeničnost tako »oslobodila« bilo kakvog sadr­
217
 žaja koji stoji iza njih da je za stvarnost proglasila samo i jedino
naukom i zdravorazum skom praksom vidljivu »danu« stvar­
nost. Stvarnost je shvaćena kao zbir »danih stanja stvari« i ni­
šta više.
To je ona konkretnost koju mnogi nosioci hum anističke kriti­
ke savremenog sveta nazivaju neistinitom konkretnošću, zbog
,toga što počiva na metafizici koja traži i izražava oblike prilago-
đavanja filozofske teorije o istini postojećem »stanju stvari«.
To je oblik logičke teorijske mimeze, teorije koja zahteva kopiju
em pirijske činjenice, teorije koja ne unosi elemente kritičkog
transcendiranja činjenica, njihovog tum ačenja sa stanovišta mo­
gućnosti hum anizacije činjenica. Tek teorija istine koja ne uzi­
ma konkretnost istine u sm islu kopiranja danog »stanja stvari«
nije blokirana realnošću koju treba kritički, sa ljudskog hori­
zonta, da sagleda, da bi mogla da kaže istinu o njoj.
»Metafizički« napori da se pronađe ono što je iza čiste, dane
činjenice nisu spekulacije i besmislice. Ako se iza tih činjenica ne
krije nikakav esencijalni podupirač u sm islu objektivno dane
entelehije, m onade, prestabilirane harm onije, apsolutne ideje,
transcendentalne čiste svesti, apriori neum itnih tokova kretanja
i razvoja m aterijalne stvarnosti itsl, iza njih se krije čovek, čo­
vek kao istorijsko biće prakse, biće koje izgrađuje dani svet i
ud ara m u svoj pečat.
Filozofska teorija istine im a zadatak da baš tu realnost iza
činjenica otkrije, da bi razum evanje činjenica moglo biti ukloplje­
n o u takav (totalni) kontekst koji tek omogućava sagledavanje
svih veza i odnosa bitnih za razum evanje »danog stanja stvari«.
W ittgensteinova teorija istine, kojom se poriče sama moguć­
nost zasnivanja jedne teorije o istini, izvire iz teškoća koje name­
će uzim anje kriterijum a em pirijske proverljivosti za najviši
kriterij istine.
Prošlo je dosta vremena od W ittgensteinovog T raktata kojim
je zahtevao da se svaka filozofska teorija o stvarnosti odbaci. . .
Pozni W ittgenstein se ponovo prihvatio posla da izgradi jednu
filozofsku teoriju istine. Mnogi prikazivači i kritičari W ittgen­
steina suviše su insistirali na razlikam a između starog i mladog
W ittgensteina. Razlike postoje, ali one nisu tako bitne. I po no­
voj teoriji istine, izgrađenoj dvadesetak godina posle Traktata,
teoriji koja danas ima radikalne uticaje na oxfordsku školu lo­
gičke analize osnovni zadatak filozofije je shvaćen kao bitka pro­
tiv metafizike. Ova borba protiv m etafizike se sada vodi sa ne­
što drugačijih teorijskih pozicija.
Značenje i istina se ovde ne tum ače više na osnovu prover­
ljivosti u čulnom iskustvu, već na osnovu operacionalističkog
k riterija — efektivnog delovanja. »Gledaj na iskaz (o stvarnosti)
kao na instrum ent, i na njegov smisao kao na prom enu (Philo­
sophical Investigations, § 421). »Razmisli o instrum entim a — evo:
klešta, sekira, ekseri, itd. Funkcija reči je isto tako različita kao
i funkcija ovih predmeta« (§ 11). Reči im aju onoliko znače­
218
 nja koliko im aju raznih funkcija. Jezički sim boli su operatori,
njihovo značenje je dano u njihovoj upotrebi kao oruđa (upore-
di § 10). Reči ne odslikavaju ništa, njihovo značenje se do­
bija analizom načina na koje ih mi koristim o. Razum eti reči zna­
či — um eti se koristiti njim a, um eti vladati tehnikom njihove
upotrebe (§ 199). »Za široku klasu slučajeva, ako ne za sve slu­
čajeve u kojim a upotrebljavam o reč 'značenje' ta reč može biti
određena ovako: značenje jedne reči je njena upotreba u jeziku«
(§ 43). »Ako treba da im enujem o ono što je život znaka mora-
ćemo reći da je to njegova upotreba« (loc. cit.)
Jezik je za W ittgensteina »igra«, i ono što se nalazi u osnovi
svake igre jesu tehnička pravila.1 Razum eti jezik znači potčiniti
se ugovorenim pravilim a njegove upotrebe. Logička analiza
značenja uzima ta pravila kao činjenice života. »Predstaviti se­
bi jezik znači predstaviti način života. . . G ram atika reči 'zna'
očigledno je tesno povezana sa rečim a 'um e', 'sposoban je', a ta-
kođe sa rečju 'razum e' — vlada tehnikom . . .« (§ 150). Smisao
term ina i iskaza ne postoji nezavisno od igre, isto tako kao što u
igri šaha fizička svojstva šahovskih figura nisu važna za pro­
ces igre. Važna su samo pravila upotrebe, a ne nikakva »svojstva«
term ina, nezavisna od procesa igre.
Osnovnu pretpostavku analize značenja u »Traktatu« (da se
značenje reči otkriva ukazivanjem na objekt kojeg ta reč zamenju-
je) W ittgenstein u »Filozofskim istraživanjim a« odlučno odbacu­
je: u najvećem b ro ju slučajeva, veli W ittgenstein, nemoguće je
otkriti ni pojedinačni objekt ni zajedničke k arakteristike objek­
ta na koje treba ukazati pri ovakvom o bjašnjenju značenja. »Ako
se, naprim er, potraži šta je zajednička karak teristik a svih igara
koja je označena rečju 'igra' ili svih procesa čitanja označenih
rečju 'čitanje' — tu k arakteristiku nećemo naći«. . . (§ 66). Ne
postoji nikakva m etoda kojom se mogu saznavati zajedničke,
opšte, suštinske karakteristike objekta. Jezički term ini označa­
vaju samo m noštvo potpuno različitih jezičkih operacija koje
nemaju m eđu sobom ništa zajedničko. Ne postoji nikakav način
teorijskog zasnivanja i opravdanja realističke teorije kopiranja.
Realizmu je W ittgenstein protivstavio funkcionalizam : Zna­
čenje je konstituisano samo i jedino upotrebom , načinom upo­
trebe reči. »Učenje jezika nije objašnjavanje, već vežba« (§ 569).
Čovek misli, veli W ittgenstein, samo ono što kaže. »A m an m eans
what he say«. . . »He m eans the w ords he uses« (§ 10).
Iz ovakvog funkcionalističkog objašnjenja značenja proističe
ponovo W ittgensteinovo poricanje vrednosti svake filozofske ak­
tivnosti: analiza značenja ne povećava jasnost značenja; ta anali­
za ima vrednost samo kao terapeutsko sredstvo upereno protiv
metafizičkih spekulacija. Ono što ostaje filozofiji i sada je od­
ređeno samo kao negativni zadatak — kao k ritika jezika koja

1) Uporedi paragrafe: 22, 50, 54, 108. Philosophical Investigations, Oxford

1953.

219
ne može da dovede do veće jasnosti pojmova, jasnosti veće od
one koju imam o na nivou običnog jezika, već može da služi samo
kao preventiva protiv magiskog zavođenja p ri upotrebi reči.
»Nije naš cilj da poboljšam o ili upotpunim o sistem pravila za
upotrebu naših reči na jedan do sada neviđen način. . . to pro­
sto znači da svi filozofski problem i treba da iščeznu« (§ 133).
I ovde je m etafizika sinonim za onu teoriju koja se ne drži
samo i jedino činjeničkog.
Ovo su stavovi koji se nalaze u osnovi metodologije logičke
analize savrem ene oxfordske škole. Problem i se ne rešavaju da­
vanjem novih inform acija, već uređivanjem onoga što već znamo.
»Mi ne možemo da izgradim o nikakvu vrstu teorije. Ne moze
biti ničeg hipotetičkog u našim razm atranjim a. Mi m oram o odba­
citi svako objašnjenje, i samo opis m ora da zauzme svoje me-
sto«, kaže W ittgenstein.
Pozitivističko traženje konkretne istine stvari ovde je dobilo
nov vid — behaviorističkog shvatanja istine. Prilagođavanje da­
nom obliku, nivou kom unikacije, i usvajanje značenja koje po­
stoji sam o na tom nivou kom unikacije postaje standard, krite­
rij značenja i istine.
To je ona vrsta objektivizacije koja polazi od subjekta, da bi
ga odm ah napustila i lišila svakog autonom nog sadržaja, poste­
peno ga svodeći na pasivnog re gistratora danog načina upotrebe
jezika, i pasivnu kreatu ru postojećih odnosa u ljudskoj komuni­
kaciji. Čovek, subjekt se proglašava nesposobnim da odredi bilo
kakvo drugo značenje pojm ovim a koje nije svođenje na ono
što se svakodnevno događa. Načelo prilagođavanja onome što
jeste u obliku postojećeg načina upotrebe svakodnevnog jezika,
proglašava se za kriterij istine, a zabranjuje sve ono što bi bilo
transcendiranje te realnosti. Ovakvo tum ačenje realnosti znači,
ustvari, odricanje od rešavanja stvarnih problem a koji izrastaju
iz ljudske kom unikacije. Ovakvu vrstu filozofije H erbert Mar­
cuse označava »the self-styled poverty of Philosophy«, filozofi­
jom koja se svim svojim pojm ovim a prepušta danom stanju
stvari, i sum nja u m ogućnosti novog iskustva, potpuno se pot-
činjavajući pravilim a utvrđenih činjenica. . . 1
Tu vrstu konkretnosti Marcuse naziva, s pravom, neistinitom
konkretnošću (false concretness) zato što je »jezik koji pruža
glavni m aterijal za analizu — očišćeni jezik, očišćen ne samo od
svog »neortodoksnog rečnika«, već takođe i od sredstava za iz­
ražavanje bilo kakvog drugačijeg sadržaja, sem onog kojem dano
društvo snabdeva svoje članove«. (Ibid., 174).

1) »The self-styled poverty of philosophy, committed with all 1st concepts

to the given state of affair, distructs the possibilities of a new experience.
Subjection to the rule of the established facts is total — only linguistic facts
to be sure, but society speaks in its language, and we are told to obey« (Mar­
cuse, One dimensional man, Beacon Press, 1963. s. 178).

220
 Sistem atski izgrađenu teoriju instrum entalizm a dao je glavni
protagonista ove filozofske orijentacije, John Dewey.
U jednom od poslednjih dela u kojem je nastojao da formu-
liše svoje osnovne teorijske principe, u knjizi »Saznanje i sazna­
to« Dewey (zajedno sa A. F. Bentley-em) navodi sledeće »epi­
stemološke postulate« svoje teorije:
»1. Mi ne pravim o nikakvu fundam entalnu razliku izm eđu sub­
jekta i objekta, isto tako kao što ne pravim o razliku između
duše i tela, duha i m aterije, svesnog i nesvesnog.
2. Mi ne uvodimo nikakav subjekt saznanja da bi ga konfron­
tirali onome što je saznato, mi ih ne postavljam o kao nešto što
je različito. . . kao različita carstva koja stoje iznad ili nasuprot
onome koji saznaje.
3. Mi ne tolerišem o nikakve »entitete«, ni »realitete« bilo
kakve vrste koji bi se nam etali kao da su »iza« ili iznad saznaj-
nih događaja, kao da im aju snagu da posjeduju, iskrive ili is­
prave (saznanje).
4. Mi ne uvodimo nikakve »moći« ili druge neke (bilo kako
prerušene) operatore ponašanja jednog organizm a, nego zahte-
vamo direktnu opservaciju i upotrebljiva sredstva o događajim a,
i sm atram o da, bez napora da se ovakva sredstva postignu, sva
predložena procedura ima da se odbaci kao nekorisna. . .
5. Posebno ne priznajem o nikakva im ena koja preten d u ju da
budu izrazi »unutarnjih« misli, isto tako kao što ne priznajem o
imena koja p retenduju da deluju kao »prinude« spoljašnjih ob­
jekata na nas.
6. Mi odbacujem o »ničiju zemlju« onih reči zam išljenih kao
da leže između organizm a i objekata sredine i tražim o um esto
toga da se jasno odredi m esto svim ponašanjim a kao transakci­
jam a organizma i sredina kojim a se im enuju (događaji u stvar­
nosti).
7. Mi ne tolerišem o konačnost značenja kao »vrhovne« istine
ili apsolutno znanje.1
Iz ovih stavova se jasno vidi koliko je Dewey, u kritici stare
epistemologije (koja polazi od dualistički postavljenih entiteta
subjekta i objekta), otišao u neodrživu krajnost: navedene kate­
gorije dualističke epistem ologije — entiteti, moći saznanja, vr­
hovne istine, apsolutno znanje, um esto da budu odbačene kao
izrazi dualističkog razdvajanja subjekta i objekta i stvaranja
gnoseoloških apstrakcija nezavisnih od prakse, i prevaziđene,
bivaju ukinute zajedno sa ukidanjem svake subjekt-objekt rela­
cije, bivaju zam enjene teorijom saznanja koja ne pravi nikakvu
razliku između subjekta i objekta. Ova teorija polazi od takve re­
lacije »čoveka i sredine« koja znači relaciju postvarenja (Ver-
dinglichung), relaciju koja nije u stan ju da se teorijskim um om
distancira od načina postvarenja čovekovog u predm etnom svetu.

1) Knowing and the known, The Beacon Press, Boston 1949, s. 120-121.

221
 Izbegavajući transcendentno izlaženje iz tum ačenja prakse
kao praktičnog ponašanja, tj. zastupajući teorijsku poziciju ima-
nentističkog zatvaranja teorije saznanja samo u okvire ispitiva­
n ja praktičnih relacija cilj-sredstvo, izbegavajući da praktičnu
ljudsku delatnost sagleda sa horizonta ljudske norm ativnosti,
dugoročnih ljudskih anticipacija mogućnosti koje prevazilaze po­
stojeću »racionalnost« postvarenog subjekta, ova teorija je do­
šla do toga da je postala teorijska platform a prakticizm a kojem
je u polju svesti samo konkretni efekt praktične delatnosti, a
ne i fundam entalne m ogućnosti očovečivanja sveta i čoveka.
Ovaj prakticizam se na pr. u pedagogiji Deweyevoj ogleda
u stavovim a kojim a se zahteva pre svega vaspitavanje praktične
um etnosti rešavanja »konkretnih problem a«, a zanem aruje sve
ono što je neophodno za transcendiranje postvarenog čoveka —
sticanje opštih teorijskih znanja o čoveku, znanja koja stoje iza
svih konkretnih praktičnih relacija.
Tako se spekulativno-dogm atsko zatvaranje samo u okvire
čistih teorija zam enjuje novom vrstom dogmatizma: zatvaranjem
sam o u okvire praktične um etnosti i proglašavanjem te umešno-
sti za vrhunski dom et ljudske m udrosti.
Marxovo učenje o praksi pruža m ogućnost prevazilaženja
(ne ukidanja) i apstraktnog dualizm a i prakticističke tačke
gledišta u teoriji saznanja i teoriji istine: Relacija subjekt-ob­
jek t ne može se posm atrati kao relacija dva nezavisna entiteta
koji stoje jedan vis a vis drugoga u odnosu stvarnosti po sebi
i onog ko samo skida veo sa prividnih naslaga te stvarnosti da bi
mogao da sagleda njen pravi lik, niti je to odnos subjekt-objekt
u sm islu u kojem ga određuje instrum entalizam , kao odnos ta­
kve transakcije u kojoj je subjekt samo i jedino ono što je na
osnovu objekata koje je izgradio.
Predm etni svet je na određen način ostvareni subjekt, i ako
se identifikuje sa njim (kao kod Deweya) on gubi najhitniju
svoju dim enziju — dim enziju kritičkog teorijskog uma, svodi
se sam o na praktično-um ešnu svest, a ne i na svest koja je spo­
sobna da se kritički distancira od tog sveta svog opredm ećenja i
sagledava ga u kontekstu svojih fundam entalnih m ogućnosti da
taj svet racionalizuje sa stanovišta onih teorijskih ideja koje
ne izražavaju odnos cilj-sredstvo ni u jednoj konkretnoj proble­
m atičnoj situaciji, već odnos cilj-sredstvo u opštoj relaciji svet
(objekt) — čovek (su b jek t). A Dewey upravo ovu najopštiju
relaciju isključuje, isključujući time m ogućnost da se čitav pred­
m etni svet može sagledati kao jedna jedinstvena »problematična
situacija«.
K ritikujući stari esencijalizam i supstancijalizam , kritikuju-
ći učenja po kojim a je subjekt »duhovna supstancija« nezavisna
od objekta, i objekt »supstancija« neum itnih tokova, odnosa i
neum itnih događaja, pragm atizam je otišao u pozitivističku kraj­
nost stavljanjem zabrane da se bilo šta traži iza konkretnih ob­
lika praktičkog ponašanja i time postojeću praksu proglasio za
222
jedini mogući oblik ijudske saznajne delatnosti, jedino mogući
oblik odnosa čoveka i predm etnog sveta.
•••

Teorija istine o svetu se ne može graditi bez filozofskih na­

pora da se svet shvati u njegovom totalitetu, odnosu subjekta i
objekta kao celine. Naučne istine su parcijalne istine — parcijal­
nih oblika delatnosti i parcijalnog rešavanja konkretnih proble­
ma. One dobijaju svoj puni ljudski oblik kad se sagledavaju u
celovitom kontekstu koji se zove problem m ogućnosti menja-
nja sveta kao celine sa stanovišta čoveka kao bića svoje vrste,
umnog bića koje se bori za svoje autentično egzistiranje. Zato
filozofija m ora da se kritički distancira od posebno-naučnih saz­
nanja i tom saznanju da svoje tum ačenje. Tek pojam totaliteta
istinu čini konkretnom (naučne istine su u ovom sm islu apstrak­
tne, jer se ne sagledavaju u celovitom kontekstu čovek — stvar­
nost).
Pozitivizam uzim a praktičnim delanjem i naukom stvorene
činjenice za jedini mogući oblik njihovog postojanja i značenja.
Filozofski napori da se pronađe šta je iza činjenica nisu napori
spekulativne metafizike, je r iza njih stoji čovek koji se nije poi-
stovetio sa svojim predm etnim svetom, sa onim što je on tim
predm etnim svetom, čovek koji sagledava taj svet sa stanovišta
svojih istorijskih stvorenih m ogućnosti da bude ono što sada
nije u tom svetu.
Pozitivističko shvatanje konkretnosti istine je izdizan je po­
stojeće racionalnosti otuđenog, postvarenog čoveka za jedino
moguću racionalnost, izraz je nesposobnosti da se postojeće
transcendira i sagleda sa pozicija fundam entalnih projektivnih
mogućnosti autentično ljudskog sveta.
Pozitivizam nije mogao da m im oiđe »metafiziku«, i stvori
teoriju istine bez »metafizičkih pretpostavki«, on je stvorio odre­
đenu metafiziku koja ovog postvarenog, otuđenog čoveka i ovaj
otuđeni svet diže na rang istine. U ovom sm islu on je iracional­
na doktrina, njegova konkretnost je a p strak tn a konkretnost iza
koje se ne vidi čovek i njegova borba da se domogne autentič­
nog postojanja, svog i sveta.
Pozitivističko sagledavanje rezultata nauke i ljudske prak­
tične delatnosti uopšte, ne zahteva da se nauka i njene činjenice
sagledavaju kao oruđa ljudskog oblikovanja sveta, već da se nje­
ni rezultati prihvate kao jedino mogući oblik saznanja sveta.
U pozitivizmu svest je svedena na registratora činjenica, ko­
ji pod konkretnom istinom podrazum eva samo ono što jeste i
kako jeste, a ne i šta bi prem a ljudskim projekcijam a moglo i
trebalo da bude da bi ovaj svet bio ostvarenje čoveka, a ne nje­
govo po stvar enje.

223
 ISTINA I DRESIRANO MIŠLJENJE

Branko Bošnjak

Mnogima se čini da je traženje istine pom alo nalik na Sizifov

posao. Kada se dođe do relativnog završetka, opet se m ora po­
četi iznova, jer svaka generacija teži za tim da ima svoj sud o
svemu. Prenijeto na područje zbiljskog društvenog događanja,
dolazi se do istih principa. Ono što je danas istina ne m ora biti
i istina za sutra. Društvene prom jene u skali zbiljnosti često
iznenađuju. Jučer još prvi čovjek postaje sutra zaboravljen i
odbačen, je r se za svakoga može reći da je u radu griješio. Već
od m itskih p raroditelja grijeh je tem a nekog neobjašnjivog
prokletstva. Da li je grijeh neprom jenljiva sudbina čovjeka, ko­
ju bi Freud mogao objasniti psihoanalizom , ili pak ljudska ne­
m oć da se čovjek osigura u svojoj egzistenciji? Da čovjek griješi,
činjenica je i opće uvjerenje. Ni rim ski papa nije u tome izu­
zetak. Dakle grijeh je tra jn a i apsolutna m ogućnost da se čovje­
ku pokaže da je u zabludi. To je kao fatum starih mitologija.
No za razliku od m itskog boga usuda, savrem eni m it o činjenju
pogrešaka im a svoju društvenu i povijesnu prim jenu. Baš zbog
toga što su jedni tu da griješe, a drugi da uočavaju taj pad,
diskusija o istini postaje conditio sine qua non svake ljudske
kom unikacije i povijesnog k retan ja uopće.
Im a jedna stara anegdota u kojoj se priča o grupi mladića
koji su bahato ušli u Akademiju. I već s vrata upitaše: Tko je
onaj stari? Čuvar škole im dostojanstveno odgovori: Ono je
čuveni K senokrat. Dođe do m ale zabune, ali ipak jedan upita:
A šta on to radi? Opet dobi dostojanstven odgovor: On sa svo­
jim učenicim a istražuje istinu. Tada jedan upita: A kada će je
prim ijeniti? U toj anegdoti rečeno je sve. Teškoće su velike.
Ako je filozof već ostario, a još nije našao istinu, šta je onda
sa istinom ? Ne znači li to da je živio bez istine? Ako ima nade
da se istina nađe m akar i u starosti, što to vrijedi, je r pitanje
je opravdano—a kada će je upotrijebiti? Anegdota o istini sa­
drži bit problem a. Istinu nitko nema gotovu, kao na prim jer
kom ad novca, koji bi se iz jedne ruke preuzeo u drugu. Tom
224
analogijom Hegel je izrazio problem m etodološkog pristupa u
istraživanju istine. Sadržaj istine ne može postati apsolutan, a
kao relativan nužno se m ijenja. Ta stalna prom jena u pojm u is­
tine sadrži povijesnu obavezu.
Filozofsko razm atranje istine m ora uvijek u sebi nositi prin­
cip, koji su stari filozofi zvali bios theoretikos. To je Seneka
preveo sa vita contemplativa. Kasniji crkveno-asketski prizvuk
tog pojm a nema veze s prvobitnim značenjem tog određenja, jer
filozofija je i aktivna i kontem plativna. To je izrazio i Seneka
(Ep. 95,10). Bios theoretikos znači m isaoni odnos prem a bitku,
dakle prem a totalitetu. To je oblik duhovne aktivnosti ili filo­
zofski život, kako je rekao Aristotel. Ako bi se term in istina,
zadržao samo kao oznaka pojm a (m išljenja) i stvari, što bi onda
bila istina u filozofskom sm islu? To je problem kojim se poseb­
no bavio Hegel. Ako je istina sam o podudaranje predstave s
predm etom , kako ćemo, p ita Hegel, nazvati to, što je predm et i
cilj filozofije? Na to pitanje može se odgovoriti sam o apstrak­
tno. Hegel kaže da je u filozofskom sm islu istina to, da se neki
sadržaj podudara sa sam im sobom. Prenijeto na društvo i po­
vijest — to bi značilo jedinstvo teorije i prakse.
Filozofsko razm atranje istine zanim ljivo je u sadržajnom
pogledu već i po sam om term inu. O tom e su prvi razm išljali
grčki filozofi. Grčka riječ aletheia (istin a) etim ološki znači ono
što nije skriveno.1 U svijetu bitk a skrivenosti je subjektivni
način odnosa prem a stvarnosti. Čovjekovo m išljenje o stvarnosti
je put i način tum ačenja i otkrivanja bitka. Istin a kao neskrive-
nost predm eta isto je što i znanje o predm etu. O tkrivanje skrive­
nosti znači dovođenje objekta u sferu subjekta (u teoriji i p rak ­
si). Objekt postaje povijestan, očovječen. Svaki stupanj o tkri­
vanja je stupanj očovječenja bitka. Sve što je izvan područja
ljudskog djelovanja i m išljenja stoji izvan horizonta svijesti,
pa stoga za subjekt nije ni skriveno ni otkriveno. Ta razlika
može se uspostaviti tek prem a nečem u što je naš predm et
(=pred-m et), što je ispred nas u povijesnom zbivanju i u p ro ­
cesu očovječenja. Tako doveden predm et može za nas biti ot­
kriven ili skriven, ali za sebe taj predm et nije ni jedno ni dru­
go. Kategorija skrivenosti i neskrivenosti seže toliko koliko se
prostire horizont očovječenja u svijetu bića. Povećanje opsega
i sadržaja očovječenja (u bitk u ) uvjetovano je načinom i moguć­
nošću ljudske egzistencije. Stoga možemo reći da je povijesnost
osnova svakog ljudskog djelovanja uopće. Povijesnost i bitak
niti se podudaraju niti se m ogu isključiti. Njihov je odnos m e­

1. Aletheia, vidi: iainthano—skriven biti, sakniti se, iz la-dh, latinski —

lateo, la-tere=sakriti.
Mitologija je znala za vodu zaborava (Lethes Hydor). To je bila rijeka
u podzemnom svijetu. Duše umrlih pdle su tu vodu i zaboravljale sve što
su prije znale. Novi život mogao je početi kad se zaboravila prošlost. To
znači da je prošlost postala skrivena za sadašnjost-

225
đusobno osvajanje i uzajam no djelovanje. Osvajanje u bitku
je proširenje i suženje istodobno (tj. proširenje očovječenog
bitka i suženje sfere skrivenosti).
Grčko-jezično označavanje istine kao nečega što nije skrive­
no sadrži u svojoj biti (suštini) opću dijalektiku bitka (tj. sub­
jekta, objekta i povijesti). Takva dijalektika otklanjala je svaki
oblik fatalizma. O tkrivanje je stvaralačka aktivnost, a takva ak­
tivnost je način egzistiranja čovjeka. Stoga možemo reći da je
istina bit i uvjet ljudskog postojanja uopće.
U filozofiji se mnogo govorilo o zabludam a u kojim a se mo­
že naći ljudsko m išljenje. Počevši od Platonovih ljudi u pećini pa
do savrem enih eshatoloških iluzija (ne samo u teologiji, već i
u praksi). Tema o pravom i krivom m išljenju ostala je otvore­
no pitanje.
Ljudi ne žive bez pretpostavke. Ako to zaboravimo i počne­
mo govoriti kao da to tako nije, onda svoje iluzije prim am o kao
zbiljnost. Od m ogućih pretpostavki — koje vrijede kao zbiljnost,
najveća je opasnost dresura m išljenja.1 To je ukroćeno m išlje­
nje u kojem se gubi čovjekov individualitet. Općenito dresura
se postiže na taj način, da se nešto čini što je u biti protiv pri­
rode dotičnog bića. Na prim jer ptica treba da pjeva tada kad
to hoće njen gospodar. I ljude se može dresirati. Oni tada ra­
de i misle na način kako su uvježbani. Dresure je bilo uvijek.
To je način ljudskog otuđenja u kojem čovjek prestaje biti slo^
bodno, a tim e i stvaralačko biće. D resirani čovjek samo je po
imenu čovjek. U zbiljnosti on je kao Platonova sjena, tj. odraz
i oponašanje svojih uzora. Takav način egzistiranja znači povre­
du ljudskog bića u čovjeku.
D resiranost kao sadržaj zbiljnosti, povijesti i duha može se
u biti svesti na dvije vrste. Postoji: 1. religiozna i 2. egzistenci­
jalna ( birokratska) dresiranost. S tru k tu ra odnosa potpuno im
je ista. Razlika je samo u tome što se u prvoj vrsti dresure pred­
m et p roširuje i u eshatologiju, a u egzistencijalnoj dresuri, egzis­
tencija je ovozem aljska. Stoga možemo reći da je dresura (i u
prvom i u drugom području) nekritički i nemisaoni odnos pre­
m a svome uzoru. D resura kao određena stru k tu ra m išljenja i
egzistiranja u biti ostaje religiozni odnos. To je u prvom slu­
čaju religiozni odnos prem a bogu, kao oblikovanom najvišem
biću, a u drugom slučaju religiozni odnos prem a društvu i druš­
tvenim institucijam a, što znači da se vjeruje u njihovu nepo­

1. Njemačka riječ: dressieren znači: obučiti, ukrotiti, dotjerati, a nastala

je od francuske riječi: dresser, a to potječe od latinskog: directus (vidi:
dingo, iz dis+rego=ispraviti, na pravac postaviti). Kao primjer dresure
duna Grimm bilježi ove Goetheove stihove:
da wird der Geist euch wohl dressiert
in spanische Stiefeln eimgeschntirt.
Deutsches Worterbuch von Jacob Grimm und Wilhelm Grimm II B.
Leipzig, 1660).

226
 grešivost. Da je to u biti ista stru k tu ra m išljenja 1 način odnosa
može se pokazati na mnogo prim jera. Pogledajm o neke tekstove.
U Starom Zavjetu Bog govori H ebrejim a o svojoj moći i o-
pom inje ih da ne bi trebalo da zaborave ono što on sve može
učiniti. U tekstu proroka Isaije (45, 5-7) piše: »Ja sam Gospod,
i nema drugoga, osim m ene nem a Boga; opasah te prem da me
ne znaš. Da bi poznali od istoka sunčanoga i od zapada da nem a
drugoga osim mene; ja sam Gospod i nem a drugoga. Koji p ra­
vim svjetlost i stvaram m rak, gradim m ir i stvaram zlo: ja Gos­
pod činim sve to«. — A u knjizi proroka Amosa (3 ,6 ) piše:
»Hoće li truba trubiti po gradu a narod da ne dotrči uplašen?
Hoće li biti nesreće u gradu, a Gospod da je ne učini?« — Pre­
ma tome au toritet božje moći m ora biti neosporan. On je Bog
i osim njega nema bogova. On stvara svjetlo i m rak, m ir i zlo.
Ništa se ne može bez njega dogoditi. Taj isti problem autori­
teta i težnje za apsolutnošću našao je svoju prim jenu u nedav­
noj prošlosti, u fašističko-nacističkoj dik tatu ri i u staljinskom
kultu ličnosti. To znači da zem aljski bogovi stvaraju isto, tj.
sve ono, što je hebrejski bog govorio za sebe.
Osnovno je da se utvrdi kakav odnos treb a da bude prem a
autoritetu. Kakve i koje pouke mogu b iti korisne? U M atejinom
evanđelju piše (4, 10): »Gospodu Bogu svojem u klanjaj se i
njem u služi«. To je kao ideal saopćeno već u petoj knjizi Moj-
sijevoj (6,13): »Gospoda Boga svojega boj se, i njem u služi, i
njegovim se imenom kuni«. To je u m nogo čem u i egzistencijal­
no pravilo. K lanjanje bogu postaje općenito religiozni problem ,
jer bog sve može bez razlike gdje sjedi, da li na nebu ili na bilo
kojoj bližoj udaljenosti. Tko sluša gornje upute im a potpuni
osjećaj sigurnosti u odnosu na tako postavljeno biće. Apostol
Pavle u poslanici R im ljanim a (8, 28) piše vjernicim a: »A zna­
mo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro. . .« U poslanici
Efešanima ta se m isao razrađuje kao problem nasljedstva i to
po božjoj naredbi. Tko boga ne ljubi sam sebe upropaštava. Sto­
ga poznati boga ne bi sm jelo biti teško, a postavlja se i kao nuž­
no, jer o tome ovisi i mnoga egzistencija (u religiji-eshatološ-
ka, a u stvam osti-konkretna). Na tom principu zasnovana je
crkvena hijerarhija. U b iti na istom odnosu počiva i politička
birokracija (bez obzira na sistem ). U slijedu h ijerarhije niži
zasniva svoje pravo na postojanju višeg. U svojoj praksi on se
uvijek poistovećuje s vrhom . To je neizbježno, je r u protiv­
nom, cijeli takav odnos dovodi sebe u opasnost. Stoga je ra­
zumljiva dilema Pirandellova ju n ak a koji po gradu pali svje­
tiljke i pita, da li je on sada, dok pali svjetiljke, samo on taj
koga stoga svi mogu ism ijavati, ili je on tada dio vlasti kao
službenik općine? A kao takvog nitko ga ne bi smio dirati, je r
vlast je vlast.
Crkvena hijerarhija poistovećuje sebe s voljom K rista, kao
što se i niži b irokrata ponaša tako u odnosu prem a višem biro­
kratu. U Lukinom evanđelju Isus govori svojim učenicim a (10,
227
 16): »Tko vas sluša m ene sluša, tko se vas odriče mene se od­
riče, a tko se m ene odriče, odriče se onoga koji je mene poslao«.
U Mat. 10.40 taj zahtjev izražen je ovim riječim a: »Koji vas
prim a, m ene prim a, a koji prim a mene, prim a onoga koji me je
poslao« (usp. i Iv. 13,20). Tim shvaćanjem identitet je pos­
tignut i vrijedi kao obaveza. Ako je netko u to neupućen, doka­
zat će m u se da krivo misli. Pogledajm o ovaj prim jer. Nedavno
je u jednom crkvenom glasniku bila objavljena (povodom papi­
na odlaska u B om baj) slika tam ošnje djeve M arije (M arija kra­
ljica Indije). Neki čitaoci su se pobunili protiv takve djeve Ma­
rije, te su pisali redakciji tog lista, da i m je ta djeva Marija
više nalik na p ro stitu tk u iz noćnog lokala, nego na pravu Kris­
tovu m ajku. Pitaju: Kad je m ajka božja nosila turban i toliko
nakita? Ti čitaoci čak pretpostavljaju da se ta slika mogla
svidjeti nekom biskupu, i da se zbog toga objavljuje. Slijedi još
jedno pitanje: Ako je to sada prava M arija, onda su popovi sto­
ljećim a lagali, kad su je prikazivali drugačijom . Ta diskusija veo­
m a je interesantna. U pojedinosti ovdje nije potrebno ulaziti.
»Popovi« su u prilog svog prava odgovorili jasno i glasno što
je K rist rekao o svećenicima: »Tko vas sluša, mene sluša; tko
vas prezire m ene prezire; a tko prezire mene, prezire onoga koji
je m ene poslao«. Tim riječim a završava ta diskusija. Neka sada
čitaoci nađu protuargum ent! Dakle, izlaza nema. Svećenici ima­
ju K rista, a oni koji p itaju stoje sami za sebe. Stoga treba os­
tati pokoran. U M arkovu evanđelju (2 ,7 ) stoji ova opomena:
»Tko može o praštati grijehe, osim jednoga boga?« U tekstu
Isaije (43,5) piše: »Ja, ja sam brišem tvoje prijestupe sebe ra­
di, i grijeha tvojih ne pom injem« (vidi i Jer. 31, 34). Grijesi i pre­
stupi svakodnevni su. Nitko ih ne može izbjeći, a može ih opros­
titi sam o bog. Povijest je u tom pogledu bila ironična. Funkciju
biblijskog boga preuzeli su na sebe svi mogući silnici koji su odre­
đivali ljudske sudbine. Ako su oni nešto rekli, to je onda bilo
dovoljno za različite udese svih onih koji su im bili nepoželjni.
K oncentracioni logor i čistke sadržaj su takva odnosa.
Sovjetske pisce Iljfa i Petrova nije smio štam pati nijedan iz­
davač. Njihova satira svidjela se Staljinu i tekst je štampan.
A moglo je biti i drugačije. Tada nastupa zavjera šutnje koja
se kao Nietzscheovo vječno vraćanje istoga očituje na svim
m eridijanim a.
H ijerarhijski, odnosno birokratski odnos saopćava kao način
egzistencije i evanđelist Matej. U tekstu 12,30 navode se Isusove
riječi: Tko nije sa m nom protiv mene je; i koji ne sabira sa
mnom, prosipa«. M arko (9,40) piše: »Jer tko nije protiv vas s
vama je«. Na tom principu inkvizicija je imala mnogo posla.
Kada se prim i parola — »Tko nije sa m nom protiv mene je«,
kao m eđuljudski odnos, onda tu zaista nema više sigurnosti za
čovjekova prava i hum anizam . Prem a gornjem načelu treba se
odreći svih koji griješe (oca, m ajke, sestre, brata, muža, žene)
228
jer, »tko to ne učini ne može biti m oj učenik«.1 To je saopćeno
u evanđelju, a prim jenjivano je često u čovjekovoj m ukotrpnoj
povijesti. Dresiranost je siguran p u t u pokornost. Religiozni čo­
vjek m ora znati da je sum nja u vjeru grijeh. Ni birokratska hi­
jerarhija ne dopušta sum nju. Upute za područje religije glase
ovako: »Kazano je, ne kušaj Gospoda Boga svoga (Lk. 4,12)«.
Kušanje nižeg odm ah se tum ači kao sum nja u onoga koji je
najviši. Na p rim jer u 5. M ojsije 6,16 piše: »Nemojte kušati Gos­
poda Boga svoga kao što ga kušaste u Masi«. — Svađa s Moj ši­
jem isto je što i svađa s bogom: »I narod se svađaše s M ojsijem
govoreći — daj nam vode da pijem o. A on im reče: Što se sva­
đate sa m nom? Što kušate Gospoda? (2 Mojs. 17,2)«. Svaka
pomisao da bi se osporavao apsolutni a u to ritet nedopustiva je.
To je jasno izraženo u Isusovom odgovoru nevjernom Tomi.
Isus govori: »Blago onim a koji ne vidješe i vjerovaše (Iv. 20,29),
usp. 1 Petr. 1, 8)«. Mnogima je cilj da im a što m anje nevjer­
nih Toma.
Cijeli sistem dresure religiozne i egzistencijalne zasnovan je
na nepokolebljivom vjerovanju u ono što se kaže. Taj zahtjev
postaje jedino moguć u dresiranoj stru k tu ri postojanja. Religioz­
no i birokratsko vjerovanje nužno su na istom tlu. To možemo
dokazati na definiciji vjerovanja. U poslanici H ebrejim a (11,1)
piše: »Vjera je tvrdo čekanje onoga čem u se nadam o i dokazi­
vanje onoga što ne vidimo«. U 2 Kor. 5,7 čitam o: »Jer po vjeri
živimo, a ne po gledanju«. — Nada kao ideal tra ja n ja je ljudska
(egzistencijalna) kategorija. Dokazivanje onoga što ne vidimo
znači nesum njanje u ono što se ne vidi. Na p rim je r kada pos­
kupe mnogi artikli, tada se u našoj štam pi često dokazivalo da
će se tim e povećati standard života. K ierkegaard je rekao: Na
drugom svijetu bit će m akar ta korist, da ćemo biti pošteđeni od
štampe. No mi taj problem želimo riješiti ipak u ovostranosti.
U vrijem e Staljina proklam iran je početak prelaza u kom u­
nizam. To je isto bio oblik vjerovanja u nešto što se nije vidjelo.
Ali kao kategorija — vjerovanje je dom inantno u svakom obliku
dresiranosti. To se uvijek iznova potvrđuje. Na p rim jer, za vri­
jeme zasjedanja ekum enskog koncila u Rimu, vjernici su paž­
ljivo pratili prom jene i odluke koje su se tu donosile. Neki su
bili i zabrinuti da se tu m ogu učiniti i kobne pogreške. Povo­
dom toga mnogi su tražili objašnjenja i pitali, da li je moguće,
da koncil pogriješi? Odgovor je bio više nego uvjerljiv? Rečeno
je ovo: Konoil ni u kom slučaju ne može da griješi, je r je u
radu Koncila prisutan Sveti Duh. To je dakle m aksim um m ud­
rosti. Bilo bi dobro kad bi sam o tu bio sveti duh. No nažalost
tko može reći, koliko svetih duhova im a? Još uvijek se sjećamo
termina: nepogrešivo, m udro rukovodstvo, i slično. Ako je Kon­

* svpki, k°ji ostavi kiuće ili braću, ili sestre, ili oca ili mater,
ili ženu ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primit će sto puta onoliko
i dobit će život vječni.

229
cil nepogrešiv, da li je to i papa? Kako s tim stoji? Naši teolozi
pisali su o tome u crkvenim publikacijam a. Rješenje se nalazi
u tome da se utvrdi šta je objavljeno, pa prem a tome i istinito.
U slučaju neslaganja »konačno i neopozivo sudište je sam Rim­
ski biskup, nasljednik apostola Petra«.1 Iznad toga nema prizi­
va. Kao analogija uzim aju se vrhovni sudovi u pojedinim drža­
vama. No papa kao čovjek može pogriješiti i m ora se za sebe
moliti. »Ali se ne može prevariti kad sudi o vjeri crkve«. Dakle
to treba tako da vrijedi.
Nepogrešive odluke raznih institucija kao m ogućnost i prak­
sa često otežavaju razvoj naše dem okracije i sam oupravljanja,
koje ponekad znači neodgovornost i samovolju. B irokracija se
osječa sigurna tada kad sebe uzdigne iznad kritike. M entalitet
birokrate uvijek teži za apsolutnim jedinstvom i bori se protiv
svakog oblika individualizma. Ni u religioznoj ni u egzisten­
cijalnoj dresuri individualizam nije dozvoljen. U tekstu apos­
tola Pavla o tom e im am o dosta prim jera. Rimski retor Menenije
Agripa pričao je plebejcim a fabulu o svađi stom aka i udova
(tekst kod Livija). Naime plebejci nisu više htjeli služiti svoje
gospodare i odselili su se izvan grada. Menenije kao delegat Se­
nata uspio je plebejce uvjeriti da se ne mogu sami održati. Kao
što bi propali udovi bez stom aka, a vrijedi i obratno, tako bi
se dogodilo i s plebejcim a i s patricijim a. Dakle, sve treba da
bude jedno tijelo. Tu fabulu interpretirao je apostol Pavle (1
Kor. 12, 12-25), dokazujući da bi religiozni individualitet'bio naj­
veća opasnost za sam u vjeru. Svi m oraju jednako misliti, »jer
su se svi napojili istoga duha«. Na prim jer u 1 Kor. 12,21 piše:
»Ali oko ne može reći ruci: ne trebaš mi, ili opet glava nogama:
ne trebate mi«. 22. »Nego još koji se udi tijela čine da su naj­
slabiji najpotrebniji su«. 25. »Da ne bude raspre u tijelu, nego
da se udi jednako brinu jedan za drugoga«. 26. »I ako strada
jedan ud, s njim strad aju svi udi, a ako li se jedan ud slavi, s
n jim se rad u ju svi udi«. 27. »A vi ste tijelo Kristovo i udi među
sobom«.
Udovi jednog tijela lako nađu i istinu. To je zbog toga, što
se bez pogovora prim a ono što je tom tijelu saopćeno. Dileme
ne može biti. Istina je objavljena i stoga apsolutna. Vjernik u
to vjeruje, je r on zna da bez vjere nije moguće ugoditi bogu
(već prem a tome gdje se bog nalazi).

1) Stoga ni u kom pogledu ne smije se sumnjati u papu. Jednom čitaocu

koji je pitao zašto je uvijek Talijan papa, jedan naš crkveni glasnik od­
govorio je ovako: »Logično jest da je tako. Pa, što onda? Da li n a m je
papa nametnuo talijanske knjige, biskupe, jezik? Gdje se kod nas zapaža
negativan utjecaj pape? Carigradski patrijarh uvijek je Grk, mada se
zove »vaseljenski«.I kalif je bio uvijek Turčin ili Arapin, iako islam teži
da bude un verzalna religija. I nitko ne diže buku. Papa je glava cijele
crkve, ali je i rimski biskup. Da je sv. Petar udario svoju stolicu u Parizu,
papa bi bio Francuz, da je u Berlinu, bio bi NijemLc. I tada bih želio znati,
tko bi se usudio tražiti da bude drukčije«. Očito nitko tko je dresiran.

230
 Na sudu Pilat pita Isusa da li se osjeća krivim. Isus kaže
da je on došao da svjedoči istinu. »I svaki koji je od istine slu­
ša moj glas« (Iv. 18,37). To je Pilata zbunilo i upita: A šta je
istina? Pilat misli u tradicionalnim kategorijam a odnosa: sub­
jekt-objekt. Na koji se način može dokazati, da je istina ono,
što se kaže i misli? Dakle, problem je u tome da istinu treba
dokazati. Isus to negira i kaže: »Ja sam put i istina i život« (Iv.
14, 6).« Dakle istina je tu pred nam a u liku jednog čovjeka. Is­
tina hoda, radi, um ara se pa stoga m ora i da spava. Kierkegaard
je duhovito ironizirao prezentnost istine u liku bogočovjeka.
On je pisao da je m oralo biti strašno sjesti s bogom za isti stol
i s njim ručati. A neugodno je bilo s njim i navečer, je r sigurno
je da se nije znao kartati.
Odnos subjekt-objekt prestaje. Istina je objava u koju treba
vjerovati. Takvih objava svijet je pun počevši od Isusa pa do
izvještaja W arrenove kom isije o ubistvu predsjednika Kennedyja
Istina kao objava treba da bude stalna opom ena za svako m iš­
ljenje. Ako se tko pojavi kao neopozivi predstavnik istine, onda
je to znak da je religiozna objava postala egzistencijalna osnova
u određenom društvu ili državi.
Misao o dresiranosti kao nužnosti za egzistenciju u državi
prvi je jasno form ulirao Platon. On je u Zakonim a (1,7) pisao,
da je m ladim a zabranjena kritika zakonodavstva i državnog ure­
đenja.1 U Državi (III. 3) piše da samo država, odnosno vladar
ima pravo da laže i to samo u korist države. Time je opravdana
nužnost i potreba državne laži. Da bi se država što bolje održa­
la treba dresirati i ljude i životinje. Tu je osnovno — ideja vođe.
0 tome piše Platon u Zakonima (X II, l ) .2 Kad se to postigne

1) »Ne dopušta se nikome od mlađih ljudd da istražuje, što je u zakonima

dobro, a što nije, već svi moraju jednodušno i jednoglasno ispoljavati, da
je u zakonima sve dobro određeno, jer su ih bogovi izdali, te se uopće ne
smije mirno slušati onaj, koji drukčije govori. No ako neki stariji čovjek
kod nas ima o tome kakav vlastiti sud, neka takve razgovore vodi s ko­
jim od viših državnih činovnika ili s kojim svojim vršnjakom, ali ne u
prisutnosti nijednog mladog čovjeka«.
2) »S obzirom na ratovanje javljaju se mnogi savjeti i mnogi valjani za­
koni, no najvažniji je ovaj: Nikada nitko ni muškarac nd žena, ne smije
biti bez vodstva i ničija se duša u ozbiljnu poslu ni u šali ne smije na­
viknuti da nešto radi na svoju ruku. Naprotiv, svatko mora posvuda i u
ratu i u miru živjeti obazirući se uvijek na vođu, povodeći se za njim i
dajući se od njega voditi i u najsitnijim poslovima, tako: stajati, kad mu
se naređuje, stupati, vježbati se, kupati se, hraniti se, buditi se noću za
držanje straže i izvršenje naloga, pa i u samim bitkama niti koga progoni­
ti niti se pred kim povlačiti bez zapovjednikova naloga. Ukratko, duša se
navikama ima naučiti, da uopće i ne pomišlja i ne pojmi, da bi mogla nešto
raditi odijeljeno od ostalih. Naprotiv, život sviju ima uvijek biti što j
moguće više skupan i zajednički. Niti ima, doista, niti će ikada biti snaž­
nijeg ni boljeg ni djelotvornijeg sredstva za spas u ratu i za pobjedu. Već
■u miru treba od m^lih nogu vježbati se u ovome: zapovijedati jednima i
dušati druge, a nepokornost prema zapovijedima treba ukloniti iz čitava
života svih ljudi i njima podložnih životinja«.

231
onda je ideal ostvaren. A kako takav ideal može da izgleda? Šta
se može bazirati na laži? Pouku o takvom načinu postojanja m o­
žemo čuti u Andersenovoj bajci: Carevo novo odijelo.1
N ajm asovniji oblik dresure je religija. K ierkegaard je pisao
da kršćanstvo im a naj razrađeni je metode dresure. U težnji za
pravom religioznošću on pita, da li se bogu može sviđati takav
odnos, te kaže: To mi možeš vjerovati, ništa bogu nije tako
odvratno, nikakve hereze, nikakvi grijesi, ništa m u nije tako
odvratno, kao to, što je oficijelno. Odvratno je kad m u pristu­
paš s oficijelnom svečanošću, s oficijelnom vrstom govora. Ono
što je oficijelno bogu je odvratnije, nego ženi, koja je otkrila
da joj se netko udvara po knjizi form ula. Kierkegaard je s pra­
vom rekao, da je u svijetu duha obm anut onaj, koji se sam
obm ani.
Da bi se spriječila dresura i obm anutost m išljenja i egzisten­
cije, treb a stalno im ati u vidu bit m arksističke filozofije, kao
stalne kritike svega. Iz tog odnosa ne može ništa biti izuzeto
(nijedna institucija i nijedno m išljenje). Ćim bi duh filozofije
prestao biti kritičan, tada bi filozofija postala apologija. No
ipak se zna da apologija nije filozofija. To se pokazalo već u
vrijem e patristike. Čitanje poslanica moguće je samo na tlu
dogm atike, koja može im ati različite izvore.
Filozofska m isao dijalektična je i revolucionarna. Kao takva
ona je teo rija o suštini zbiljnosti. K ritički odnos prem a stvar­
nosti znači, da je o svemu potrebno voditi dijalog. Nije to isto
što i razgovarati. Mi možemo o mnogo čemu govoriti, a da se
ipak n išta ne kaže. Voditi dijalog znači tako razgovarati, da se
svaki sadržaj ispita u nizu svojih suprotnih odnosa i to meto­
dom pro i contra. O svemu se može navesti mnogo za. Hegel je
pisao da za sve postoji razlog, i tko za sve ne može naći dovo­
ljan razlog, nije daleko odm akao u m išljenju. No on kaže i to,
da je s dobrim razlozim a upropašten svijet. Dakle, rješavanje ne
p ostoji u rđavoj beskonačnosti (n a b ra jan ja ). Svakom pro tre­
ba suprotstaviti contra. Ako u tom odnosu ima više pro, onda
je taj sadržaj dobar. No dogodi li se da ima više contra, onda ga
treba napustiti. To je najbolji p u t da se čovjek kao pojedinac i
društvo kao cjelina oslobode svih opterećenja, koja vode u ne­
giranje tog k riterija. U kidanje m etode pro i contra otvara sve
putove za fanatizam i dresuru. Time nestaje norm alnih uvjeta za
svaku m oguću i razložnu kom unikaciju. Masovne forme dresu­
re bile su fašizam i staljinizam . Iako ti sistemi pripadaju djelo­
m ično u prošlost, pa ipak se ti elem enti javljaju u različitim vido­

1) Dijete, koje je reklo: gle, pa naš car je go (iako su svi drugi »vidjeli«
novo odijelo na caru) znači uvjerenje, koje nije ničim opterećeno, što bi
umanjivalo sposobnost razmatranja- Da se ne bi događalo da se vidi čega
nema, kao što je, na primjer, makartizam lako pronalazio antiameričku
djelatnost, treba kritički promatrati sve što se događa. Tada će se strasti
lovaca zvati i pravim imenom.
232
vima na drugim stranam a. Staljinizam je bio dresura socijaliz­
ma. Da li će maoizam postati nova takva form a, to nije najod­
lučnije. Dresuri kao dresuri treba se suprotstaviti, je r to nalažu
razlozi humanizma, prava i slobode. I kapitalističko i socijalis­
tičko društvo im aju svoje načine i sadržaje dresiranosti. Druš­
tvo koje je oslobođeno religiozne dresure, m ora se boriti protiv
političko-birokratske tendencije, da se dresura nam etne životu
i društvu. B irokrat postaje ohol, je r m isli da je sveznajući i da
sve može. Doduše, ponekad se blam ira i ona narodna izreka da
i nad popom im a pop, ali ipak k ritika ne sm ije sebe zatvarati
u granice. Egzistencija birokrate postaje i etički problem . Spino­
za je pisao da oholi voli prisustvo parazita i laskavaca, a m rzi
prisustvo plem enitih (E tika, IV, 57). To je za m entalitet biro­
krate jasno.
Da bi se iskorijenila m ogućnost takve prakse, treba živjeti
sa istinom. To znači, da se svagdje i u svako vrijem e, u svakom
djelu treba odlučiti za istinu. To se može je r istina u životnom i
etičkom sm islu nije nepoznanica. Dakle, u egzistencijalnom smis­
lu istinito je ono što je pravedno, a pravedno je identično s
dobrim. To svatko zna. Ne sm ije se dogoditi ono, što je pjesnik
uočio kad je rekao: Video m eliora proboque, deteriora sequor.
Treba ostati kod onog što je bolje. Tada će i pu t istine b iti us­
pješniji. A to nije sam o teorijski, već i društveno-etički zadatak
svakog čovjeka.

233
 PREDRASUDE I PRISTRANOSTI U SPOZNAJI DRUŠTVA

R udi Supek

Postoje dva osnovna izvora pogrešnog ili m istificiranog spo­

znavanja društva, njegovih odnosa i razvoja: prvi je u dinamici
društvenog razvitka, odnosno u razvoju društvene svijesti kao
historijske sam osvijesti društva; drugi je u prirodi društvenog
odnosa ili ljudske društvenosti, dakle u razvitku socijalne sa­
m osvijesti društva. Prvu vrstu pogrešnog, pristranog ili mistifi­
ciranog načina spoznavanja nazvat ćemo, s obzirom na njeno
podrijetlo, tem pocentričkim , dok ćemo druge nazvati sociocen-
tričnima.
1. Tem pocentrizam. — Dok je sociocentrizam u neku ruku
u vodoravnoj ili prostornoj dimenziji, je r pogađa odnose iz­
m eđu društvenih grupa u njihovim neposrednim odnosima,
dotle je tem pocentrizam u vertikalnoj ili vremenskoj dimenzi­
ji i pogađa naš odnos prem a raznim razvojnim stupnjevim a
društva, ali koji se mogu kao takvi također projicirati na hori­
zontalnoj dimenziji ili u neposrednim dodirim a između dru­
štava na raznoj razini historijskog razvitka.
Prije svega, kako bism o mogli definirati tempocentrizam?
Budući da im am o u vidu spoznajnu funkciju (ali koja podra­
zumijeva i određeno društveno ponašanje!), to ćemo reći da
tem pocentrizam predstavlja takvu uvjetovanost društvenog spo­
znavanja od vrem enskog trenutka što ga prozivljujem o, koja
nam ne dozvoljava da objektivno sagledamo jedan raniji ili bu­
dući vrem enski period društvenog razvitka. S pojavom tempo-
centrizm a nalazim o se, dakle, u središtu onog pitanja kojim se
historija mnogo bavila, naim e pitanjem zajedničkih kriterija u
spoznaji društvenog k retan ja koji bi se dali prim ijeniti podjed­
nako uspješno na sve historijske epohe. Tempocentrizam u
svojem radikalnom obliku znači upravo nesposobnost da se ut­
vrde ovakvi zajednički kriteriji, pa bi on bio prividno jedan
oblik historicizm a. Međutim tem pocentrizam ne znači toliko
nesposobnost da se utvrdi neki zajednički kriterij za tumačenje
234
društvenog razvitka, već samo nesposobnost da se pronađe
objektivni kriterij, takav koji doista odgovara pojedinim histo­
rijskim epohama. Na prim jer, kršćanska egzegeza društvenog
kretanja kao kozmološko-teološke dram e čovječanstva što ide
od »istočnog grijeha« do »posljednjeg suda«, predstavlja očito
jedan zajednički ili apsolutni kriterij u tum ačenju historijs­
kog kretanja. Na, taj je kriterij tipično tem pocentrični, jer od­
govara m entalitetu društva ili čovječanstva na određenom stup­
nju razvitka, to jest jednoj sim boličko-mitološkoj interpretaciji,
historije koja se bitno razlikuje od svih kasnijih m etafizičkih in­
terpretacija u skolastičkoj ili renesansnoj filozofiji kao i u m oder­
nom racionalizmu. Ono što je, prem a tome, tipično za tem po­
centrizam upravo je izvjesna generalizacija ili uopćavanje krite­
rija spoznavanja historijskog razvitka sa sadašnjeg trenutka
ili stupnja spoznajnih m ogućnosti na historijski razvitak u
cjelini, pod uvjetom da takva generalizacija stoji u sukobu s
pravilima naučne ili racionalne generalizacije. Tem pocentrizam po
svojoj logici odgovara više onom načinu uopćavanja koji se u
psihologiji zove transferom , to jest gdje određeni iracionalni
ili emocionalni faktori djeluju tako da se vlastito iskustvo ili
način spoznavanja nastoji na svaki način p ripisati i drugim
načinima egzistencije. Riječ je o m ehanizm u projekcije vlastitih
stanja i spoznaja u tuđa stanja i načine spoznavanja, bez spo­
sobnosti da se za razlike, koje doista postoje m eđu tim sta­
njima, nađe zajednički nazivnik. Znamo da su nauke, koje se
najintenzivnije bave spoznajom različitih h istorijskih m om ena­
ta ili kultura, kao što su historija ili socijalna antropologija,
vršile velike napore kako bi uklonile ovu subjektivnu uvjeto­
vanost naše spoznaje i našle zajednički, racionalno zadovolja­
vajući nazivnik za različite m om ente društvenog razvoja kao i
društvenog spoznavanja.
Da bi nam ovo postalo jasno, poslužit ćemo se sa dva pri­
m jera. Jedan će se odnositi na vrem enski najudaljenije situa­
cije, a drugi na vrem enski veoma bliske situacije, ali gdje je
tempocentrizam podjednako prisu tan ili intenzivan, što upo­
zorava na posebnu dijalektičnost njegove prirode.
Jedan od veoma poznatih p rim jera jest naš odnos prem a
takozvanom »primitivnom društvu« ili »primitivnom čovjeku«
ili »primitivnom m entalitetu«. U srednjem vijeku nalazim o pis­
mena koja opisuju narode s drugih kontinenata, naročito uda­
ljenih kontinenata, kao neka čudovišta, a u njim a provi java
uglavnom čuđenje što su to ipak »čovjekoliki ljudi«. Na pod­
ručju naučne m isli možemo razlikovati tri etape u tum ačenju
»primitivnih naroda« ili tri faze u naučnom tum ačenju prirode
»primitivnih društava«. Prva se javlja u spisim a filozofa i pu­
topisaca u 16. 17. i 18. vijeku (od isusovca M ariane do J. J. Rou-
sseaua), a može se obilježiti kao m oralističko-m itski stav prem a
»primitivnom čovjeku«. Potonji se prikazuje kao idealizirano
235
ljudsko biće, lišeno negativnih strana razvijene civilizacije u
kojoj prevladava socijalna neravnopravnost i ekonomski ego­
izam. Idealizacija ovog čovjeka zasniva se naročito na uoča­
vanju nekih crta prakom unističkog društva. No, sličan stav i-
m aju i oni autori koji »primitivnom čovjeku« pripisuju crte iz­
razitog divljaštva, nečega što je ispod razine civiliziranog čovje­
ka (M ontesquieu, Spinoza, Locke i drugi). Umjesto idealizira-
nja ovdje nalazimo, na osnovu iste logike, degradiranje prim i­
tivnog čovjeka prem a negativnom polu. Druga etapa počinje
u 19. vijeku s intenzivnijim etnološkim izučavanjim a arhaičnih
društava u Sjevernoj Americi, Australiji i Africi. Ovu fazu obi­
lježuje su b jektivistički psihologizam (Taylor, Frazer, Lćvy- Bru-
hl), je r se na osnovu nekih psiholoških karakteristika našeg
čovjeka nastoje protum ačiti običaji i mehanizmi ponašanja
»prim itivnih ljudi«, kao što je, na prim jer, anim istička teorija
magije. Predm et najviše rasprava je Levy-Bruhlova teorija o
»prelogičkom m entalitetu« prim itivaca, za koje logička pravi­
la kako ih mi shvaćamo ne vrijede i koji, prem a tome, pred­
stavljaju sasvim specifičnu m entalnu strukturu, bitno razli­
čitu od naše. Kako je bilo nemoguće shvatiti na koji je način
čovjek s ovakvom m entalnom strukturom mogao postaviti osno­
ve jedne racionalističke kulture u antici, pronađen je kompro­
m is u tezi da je »primitivni čovjek« na planu praktičke inte­
ligencije intuitivno podložan istim zakonim a kauzaliteta i logike
kao i naš čovjek, a na planu ideja da je žrtva »mističke partici­
pacije«. Treću etapu predstavljaju suvrem eni radovi koji znače
oslobađanje od tem pocentrizm a (do koje je granice to doista
oslobađanje, pokazat će sam naučni razvitak!). Ovdje imamo
u vidu radove Cl. Levy-Straussa, dakle iz »strukturalističke an­
tropologije« koja težište stavlja na fundam entalno jedinstvo
ljudskoga duha, koji se samo na pojavnom e ili fenomenalnome
planu različito očituje ili organizira u raznim civilizacijama. 0-
va koncepcija uklanja na radikalan način onu tem pocentristi-
čku distanciju između »primitivnog čovjeka« i »civiliziranog
čovjeka«, je r sm atra da se oba vladaju po istim logičkim za­
konim a m išljenja (kategorije klasifikacije, generalizacije, sim-
bolizacije, itd.). Ne postoji »primitivni čovjek«, već samo jedan
oblik »prvobitne ili divlje misli« koju podjednako nalazimo u
našoj kulturi, u um jetničkom izražavanju, religiji, igri i slič­
nim aktivnostim a što izbjegavaju određene zahtjeve tehničke
racionalnosti. Određeni tip m išljenja može samo više ili m anje
prevladavati u određenoj civilizaciji. Tako je uspostavljen kon­
tinuitet između »primitivnog« i »civiliziranog«, odnosno »racio­
naliziranog« m entaliteta.
Tem pocentrizam izgleda nem inovna pojava, kad je riječ o
jako razm aknutim vrem enskim epoham a ili veoma udaljenim
civilizacijama. Međutim, čini nam se, da se on može pojaviti
u ne m anje izoštrenom obliku i m eđu epoham a ili društve­
236
 nim razvojnim stepenicam a koje se neposredno dodiruju. Uzet
ćemo ovdje kao prim jer onaj već poznati antagonizam između
kapitalističkog i socijalističkog društva i sve ideološke nespora­
zume i izobličavanja koja proizlaze u tum ačenju jednog od
strane drugog, posebno tum ačenje socijalističkog društva po
ideolozima građanskog društva, ali i obratno. To je tem a o ko­
joj se mnogo pisalo na području izučavanja ideologije i ideo­
loških pristranosti u sociološkoj literatu ri još od vrem ena kad
je H. Spencer upozorio na spoznajne deform acije koje proizla­
ze iz »klasnih predrasuda«. Uzet ćemo jedan drugi p rim jer iz
još više zbliženih historijskih perioda: im am o u vidu odnos
između dogmatske i anti-dogm atske, odnosno staljinističke i
anti-staljinističke faze u razvitku socijalizma. Znamo da se da­
nas ovaj odnos očituje u obliku oštrog sukoba između socijalis­
tičke Kine i evropskih socijalističkih zem alja (izuzevši Alba­
niju). U pitanju je sukob između jedne totalitarističke i jedne
demokratske koncepcije socijalizma s raznim aspektim a u ko­
je sada nećemo ulaziti. Želimo samo p o tertati da je ovaj sukob
nastao u toku dviju razvojnih faza istog društvenog sistema, ta­
ko da se tendencije k jednom e ili drugom e još usko ispreple­
ću u većini socijalističkih zem alja. Ali i pored te blizine nitko
ne sum nja da je netrpeljivost dogm atske tendencije i ideološka
interpretacija ove netrpeljivosti prem a više dem okratskim ten­
dencijama dosegla takav stupanj, da bi politički protivnici, s
kojima je sada u sukobu, bili sigurno izvedeni pred sud i naj­
vjerojatnije s obilnom »idejnom« argum entacijom izručeni
smrti!
Postavlja se pitanje odakle tolika žestina u ovom sukobu?
Da li je riječ samo o pokušajim a političke hegem onije u kom u­
nističkom pokretu, čemu ideološki argum enti služe samo kao
sredstvo za postizanje spom enutog cilja, ili je pak riječ, kao što
se nama čini o određenom stanju duha ili društvene svijesti
(na unutarnji način povezane i zatvorene prem a vani) koja os­
taje nepronična u velikoj m jeri prem a drugačijim m išljenjim a,
te koherentnost svojih stavova brani jednom vrstom »zaslije­
pljenosti«, tako da se očito nalazim o pred pritiskom iracional­
no uvjetovanih društvenih sila. Nema sum nje, da ono što nazi­
vamo staljinizm om predstavlja jedno specifično stanje društve­
ne svijesti, idejno razrađene i logički povezane, koja kao takva os­
taje nepronična za ideje daljnjeg historijskog i društvenog razvit­
ka, a koje nužno stoje u suprotnosti s njom , tako da se ono što
se objektivnom prom atraču prikazuje kao korak prem a jednom
budućem stanju, to jest kao približavanje cilju, staljinističkoj
svijesti, pričinja kao udaljavanje, odstupanje, izdaja istoga
cilja. Isto je tako očito da ona ne može prihvatiti ovo odstupa­
nje, »devijaciju« ili »reviziju«, a da sam a sebe istim činom ne
porekne ili negira. Ideološki fanatizam i nije drugo do li otpor da
se prihvati onaj stav ili perspektiva koja negira sadašnje sta­
237
vove i perspektivu, čime se eo ipso nasilno zatvara u danu fazu
razvitka i nastoji spriječiti slijedeću fazu razvitka. Ovakav ot­
por nije dijalektičan, to jest ne odgovara racionalnosti samog
historijskog razvoja i stoga nam izgleda bitno iracionalan, bes­
m islen i uzaludan. U svakom slučaju on se pokazuje kao ob­
lik idejne nedoraslosti, a ne naprosto kao jedna razvojna mo­
gućnost m eđu drugim a, dakle kao nešto što se brani kao sa­
m osvojno m eđu isto tako dugim sam osvojnim putovim a u
socijalizam, to jest kao jedna m ogućnost m eđu drugim a na is­
toj ravnini historijskog razvitka. Tem pocentrizam staljinistič­
ke svijesti ogleda se u tom e što on izražava samo jednu fazu
razvitka, a odupire se iracionalno slijedećoj, bitno drugačijoj,
iako dijalektički nužnoj.
2. Sociocentrizam. — Postoje različiti oblici sociocentrizma,
ali u osnovi svih je na spoznajnom planu tendencija da se
pojedinac izjednači s grupnim vjerovanjim a, m išljenjim a, spo­
znajam a i spoznajnim kriterijim a. K arakteristično je, među­
tim , za sociocentrizam da su grupna vjerovanja ili spoznaje
uvjetovane grupnom težnjom za sam oodržanjem , koja se kao
takva redovito suprotstavlja drugim grupam a. Jedan tipičan
p rim je r sociocentrizm a opisao je Sum ner pod nazivom etno­
centrizm a — spoznavanje uvjetovano pripadanjem vlastitom
narodu.
Postoji jedan veoma izraženi oblik sociocentrizma u suvre­
m enom društvu, a to je onaj koji je Max W eber analizirao u
tipu birokrate ili birokratizm a ili W illiam H. W hite u »Čovjeku
od organizacije« (1956). Zadržim o se na nekim crtam a poto­
njega! »To su neki iz srednje klase koji su napustili dom, du­
hovno i fizički, da bi se posvetili životu organizacije, pa su to
oni koji su m ozak i duša naših najvećih i trajn ih institucija.«
(3) »Kad jedan m ladi čovjek danas kaže da je za život potrebno
da radim o ono što netko drugi od nas traži da radim o, tada ne
izražava nešto što je životna činjenica koju valja prim iti kao
takvu, nego m isli da je to sam a po sebi dobra konstatacija.« (6)
Glavni stavovi njegove životne filozofije su slijedeći: vjerova­
nje u grupu kao izvor stvaralaštva; vjerovanje u »pripadanje«
kao posljednju p otrebu pojedinca; i vjerovanje u nauku koja
će ostvariti ovu pripadnost. »Čovjek postoji kao jedinica dru­
štva. Sam po sebi on je izoliran i beznačajan; samo dok sura­
đuje s drugim a on postaje vrijedan, je r sublim irajući sebe u
grupi on pomaže da se ostvari jedna cjelina koja je veća od
zbira njenih dijelova. U njoj ne sm iju postojati sukobi između
čovjeka i društva. Ono što mi sm atram o sukobim a samo su nes­
porazum i, prekidi u kom unikacijam a. Prim jenjujući metode
nauke na ljudske odnose možemo ukloniti ove zapreke društ­
venoj suglasnosti (consensus) i stvoriti ravnotežu u kojoj će
društvene potrebe i individualne potrebe biti jedne i iste.« (8)
»Svaka odluka s kojom se sučeljuje u problem u pojedinac na­
238
 suprot autoriteta, postaje za njega dilema. . . Je r njega ne za­
nim aju toliko loše strane života organizacije, koliko njena bla-
gotvornost. On je zarobljen bratstvom .« (13) I tako dalje.
Sociocentrizam ovoga čovjeka koji pripada organizaciji sa­
stoji se u sistem atskom podređivanju individualnih interesa
kolektivnima. Ali ne samo to, već u vjerovanju da su samo in­
teresi organizacije dostojni njegove brige i nastojanja, da pra­
va vrijednost društvenog života leži u organizaciji. On je stoga
neprijateljski raspoložen prem a svakom individualizmu, to jest
prem a svakoj tendenciji koja bi h tjela organizaciju načiniti sa­
mo sredstvom za ostvarenje individualnih potreba i ciljeva. Za
njega organizacija ostaje uvijek jedna viša cjelina i po postoja­
nju i po vrijednosti. Mi znamo da ova sociocentrička misao
nije nova. Nalazimo je u toku čitave historije društvene m i­
sli. Spomenimo samo anti-individualizam kršćanskih tradicio­
nalista de M aistra i de Bonalda, organicistički pozitivizam A.
Comtea, H. Spencera ili E. D urkheim a, apsolutiziranje države ili
»narodne duše« kod Hegela i njem ačkih rom antičara (Lazarus,
Steinthal). Za nas je, m eđutim , m nogo značajnije da isti socio­
centrizam i antiindividualizam nalazim o i u etatističkom socija­
lizmu, zvali mi njega staljinizm om , m aoizm om ili nekim dru­
gim imenom koje će se još sigurno pojaviti u toku razvitka
socijalističke misli.
Značajno je za ovaj sociocentrizam neshvaćanje dijalektike
pojedinca i društva, uzetih kao svojevrsnih »društvenih tota­
liteta«. Posljedica je sistem atsko potcjenjivanje ljudske lično­
sti, koje se u velikom bro ju pretv araju sam o u pasivnu m asu,
u prostu m ateriju, tvar, predm et ili objekt pom oću koje čov­
jek od organizacije kao u glini ostvaruje svoje zamisli. Za njega
ne postoji veći skandal od toga da se pripisuje sam ostalni sub­
jekt elem entim a ove m ase i daje im pravo da se bune protiv
odluka čovjeka od organizacije, koji sebe sm atra otjelovlje-
njem jedne više racionalne ili iracionalne, naučne ili religij­
ske, laičke ili posvećene volje.
Kao što postoje razne društvene kulture i razni tipovi dru­
štvenih organizacija, tako postoje i razni oblici sociocentrizma
i načini kako se on očituje kroz ljude koji služe grupi ili organi­
zaciji. No, nećemo se zadržavati na tim oblicima, m a da su
neki od njih biti predm et intenzivnih izučavanja.
3. Etnocentrizam. — Poseban značaj m eđu raznim tipovim a
sociocentrizma posjeduje etnocentrizam . Zašto on im a izuzetan
značaj u društvenom razvitku? On u najvećoj m jeri u sebi oku­
plja i simbolički izražava duboke tendencije jedne etničke gru­
pe za sam oodržanjem , pa im a veoma duboki biološki korijen,
tendencije koje daleko nadilaze čisto racionalne principe odr­
žanja jedne organizacije u cilju njene efikasnosti ili postizavanja
određenih ciljeva. E tnocentrizam je nabijen dubokim biološ­
kim porivima koji izražavaju prapočetnu dinam iku ljudske
239
grupe, a ujedno i razne oblike konkretnih m eđuetničkih ili me­
đunarodnih odnosa.
Nema sum nje, da u etnocentrizm u nalazimo više socijalno-
psiholoških kom ponenata od kojih pojedine im aju različitu
dubinu ili historijski korijen. V jerojatno je jedna od najstari­
jih pojava gregarizma (Mac Dougall) koja karakterizira pod­
jednako antropoidne kao i ljudske horde. Njoj je svojstveno
pored jake nagonske vezanosti pojedinaca uz grupu istovre­
m ena vezanost za određeni teritorij i neprijateljski stav pre­
m a svim strancim a (ksenofobija) koji prodiru na teritorij hor­
de ili m eđu njene članove. Kod arhaičkih naroda vidimo sve
do danas da je stranac biće izloženo uvijek sm rtnoj opasnosti
sve dok ne uspije uspostaviti neku rođačku vezu s grupom. Iz­
razita crta ovog gregarizm a je suprotan odnos prem a unutar-
-grupnim i van-grupnim vezama tako da, dok se pojedinac pri­
jateljski odnosi prem a unutar-grupnim vezama, odnosi se isto­
vrem eno neprijateljski prem a van-grupnim vezama, pa je isti­
canje neprijateljstava prem a van-grupnim preduvjet unutarnje
povezanosti grupe. Kad jačaju van-grupne veze u pozitivnom
sm islu, redovito slabe unutar-grupne, i obratno. I danas vidi­
mo ovu c rtu u pojavam a nacionalnog šovinizma, je r on nužno
p retpostavlja da se vezanost uz vlastiti narod očituje kao m r­
žnja prem a nekom drugom narodu. Šovinizam predstavlja je­
dnu vrstu »navijačkog m entaliteta«, gdje vezanost uz vlastitu
grupu izaziva autom atski agresivnost prem a nekoj drugoj stra­
noj grupi! Tu ovaj p ra stari m ehanizam grupne diferencijacije
antropoidnih hordi dolazi naj neposredni je do izražaja. Stoga
su svi oblici šovinizma ujedno i izraziti oblici prim itivnog ili
degradiranog društvenog ponašanja.
E tnocentrizam dobiva jednu drugu crtu, kad se počinje ve­
zati uz »polis«, a ne više uz grupu. Agresivnost prem a drugim
društvenim ili etničkim grupam a ne očituje se naprosto u po­
trebi uništavanja strane grupe ili naroda, već u potrebi da se
njim e vlada i da bude asim iliran. Socijalni darvinisti (Gump-
lovitz, Oppenheim er) sm atraju da je ovaj skok od ubijanja
pripadnika n ep rijateljskih plem ena u njihovo porobljavanje
značio istovrem eno i skok iz barbarstva u civilizaciju. U sva­
kom slučaju ovdje se prvobitna težnja nepodnošenja prisut­
nosti stranih lica p retvara u njihovo prisvajanje i asim iliranje
u vlastitu grupu. Rom antičari bi rekli da se pojavio libido do-
minandi, koji je svojstven m odernim nacionalizmima s formi­
ranjem nacija, a koji se odm ah pojavljuje ne samo kao težnja
za narodnom sam ostalnošću već i kao težnja za porobljava­
njem drugih nacionalnosti, to jest kao imperijalizam . Ovaj im­
perijalizam u njegovu socijalno-psihološkom korijenu pojavlju­
je se zapravo s form iranjem polisa, dakle u robovlasničkoj fazi
društvenog razvitka, pa i sam izraz robovlasnički upućuje na
240
jedan novi odnos: prisvajanje stranaca kao vlasništva ili dijela
naše vlastitosti.
To je, dakako, rodilo odm ah i nove društvene predrasude,
kao što su upravo spom enute »socijalno-darvinističke«, to jest
da se vladavina nad drugim narodim a i njihovo porobljavanje
i asim iliranje opravdava progresom i civilizacijom. Ova nacio­
nalistička predrasuda susreće se često i danas, je r je ona idejna
osnova svakog nacionalizma, m a da ekspanzivne ili im perijali­
stičke crte u njem u mogu biti, zbog raznih razloga, m anje ili
više latentne.
Nije nam bila nam jera da ovdje analiziram o sve oblike dru­
štvenih predrasuda. Željeli bism o, naprotiv, sam o da ukažemo
na težinu kojom se one pravladavaju, na korijene njihove ra­
širenosti i upornosti. Kad govorimo o predrasudam a, kao što
su one vezane uz tem pocentrizam , onda im am o utisak da se
radi samo o takvim a koje zavise od ograničenosti naših spoz­
najnih mogućnosti na određenom stupnju razvitka, koje su,
kao takve, izvor historičnosti ili historijske relativnosti naših
spoznaja. Nema sum nje, da izvjesne kategorije društvenog
spoznavanja, da bi uopće mogle p ostati predm et društvene spo­
znaje, pretpostavljaju određeni stupanj društvenog razvitka.
Drugim riječim a, neophodno je da stanovite društvene pojave
prođu određeni razvitak kako bi njihovi razvojni stupnjevi mogli
postati predm et upoređivanja, a na taj način i same spoznaje.
Razvitak ili slijed određenih oblika društvene organizacije ili
oblika društvenih odnosa postaje preduvjet spoznajne moći čo­
vjeka. Marx je ovaj slučaj ilustrirao na prim jeru spoznaje čov­
jeka kao univerzalnog bića (s univerzalnim potrebam a i univer­
zalnim sposobnostim a) do koje spoznaje ljudi dolaze tek s raz­
vitkom univerzalnih odnosa u razm jeni dobara, to jest sa stva­
ranjem svjetskog tržišta. Tek buržoazija koja stvara svjetsko
tržište na bazi sveopće razm jene dobara (i nevjerojatnog proši­
renja kontraktualnih odnosa) počinje shvaćati čovjeka kao bi­
će lišeno konkretnih lokalnih, etničkih, h istorijskih granica. Gra­
đanski kozmopolitizam i proleterski internacionalizam bili bi ne­
posredna spoznajna konsekvencija iz ovog procesa spoznavanja
društvene prirode čovjeka.
Ovdje se može, uostalom , s punim pravom prim ijetiti, da
poimanje čovjeka kao univerzalnog bića n astaje već mnogo ra­
nije, u antičkoj filozofiji. Marx im a u vidu dozrijevanje jedne
društvene spoznaje kao adekvatne općoj društvenoj svijesti s
obzirom na njezin realni način postojanja. Spoznaja čovjeka
kao univerzalnog bića u antici im ala je svoje granice u robo­
vlasničkom društvu, dakle u konkretnim granicam a društvenog
postojanja čovjeka, i stoga je racionalni oblik ovog univerzaliz­
ma morao odstupiti pred kršćanskim m isticizmom, koji je ovu
univerzalnost projicirao u sasyim irealnu ili idealnu sferu, u
očitoj suprotnosti s konkretnim oblicima društvenog postojanja.
241
 Zašto ističemo ovaj m om ent o nužnosti adekvatne spozna­
je u svijesti o realnom društvenom postojanju, kad je u pitanju
spoznaja društvene prirode čovjeka?
Razlog je u bitnoj razlici između spoznaja koje se kreću na
instrum entalnom planu naše inteligencije i onih na esencijalnom
planu. Instrum entalne su istine sve one koje se odnose na od­
nos čovjeka i njegove okoline, na odnos subjekta i objekta kao
dva polgi ljudske akcije, na svladavanje vanjskih situacija ili
vanjskih odnosa, čime se prvenstveno bavi nauka. Esencijalne
su istine prije svega one koje se odnose na neposredno, intuiti­
vno sagledavanje ljudske prirode (u određenim uvjetim a raz­
vitka i pom oću više ili m anje racionaliziranih postupaka spoz­
navanja), gdje spoznaja i postojanje tvore nerazlučivu istinu.
(N a prim jer, »bog je m oja istina«, »čovjek je biće slobode«,
»komunizam je m oja istina«, »pravo ili nepravo — to je m oja
domovina« i tako dalje). Instrum entalna i esencijalna istina
stoje u sličnom odnosu kao i nauka i religija ili nauka i ideolo­
gija. M eđutim, instrum entalna istina ne uvjetuje neposredno
esencijalnu istinu, već samo posredno — m ijenjanjem načina
ljudske egzistencije. Tek ukoliko instrum entalne spoznaje us­
p iju u nekim bitnim granicam a (tko će ih odrediti?) izmijeniti
način ljudske egzistencije , ove prom jene djeluju tada i na esen­
cijalnu spoznaju. Ovo je Marx sasvim jasno form ulirao, kad je
govorio o religiji i kritici prosvjetiteljstva, naglašavajući da se
k ritik a religija vrši samo putem kritike zbiljske ljudske egzi­
stencije ili društvenog stanja!
Prem a tome, instrum entalne istine (naučne ili tehničke)
susreću se s esencijalnim istinam a u m ediju same konkretne ljud­
ske egzistencije, pa je i njihovu konfrontaciju potrebno vršiti
pom oću kritike toga m edija — kroz sve one strukturalne i idej­
ne prom jene što se vrše na realnom historijskom tlu. Prosto
suprotstavljanje jednih drugim a, uz eventualno isključivanje
jednih u ime drugih (u ime socijentizm a ili filozofskog m istici­
zma, u religioznoj i laičkoj v arijanti) sasvim je besmisleno.
Naprotiv, da bism o bili na razini zbiljskih spoznaja u jednoj i
drugoj oblasti, neophodno je prozrijeti njihovu dijalektiku kroz
konkretni historijski razvitak. Samo s pozicije »svjetskog uma«
ili idući putem Hegelove ili Marxove dijalektike, čini nam se
moguće naći rješenje instrum entalnih (naučnih) i esencijalnih
(filozofskih, estetskih) istina bez opasnosti da zapadnemo u
krajnost bilo ispraznog naučnog pozitivizma ili historijskog
relativizm a bilo u nepom ičnost i m ucavost m ističkog esencija-
lizma. Da bism o bili na razini suvrem enih društvenih problem a
i njihove spoznaje, neophodno je da se nađem o prethodno^ na
nivou hegelovske povijesne dijalektike. Ona nam neće, možda,
pružiti nova rješenja, ali će nas oslobađati dosadašnjih pred­
rasuda.

242
 FILO ZO FIJA N A VIII KONGRESU

O MESTU I ULOZI DRUŠTVENIH NAUKA

U NAŠEM DRUŠTVU*
Mihailo M arković

Naše društvo je učinilo značajne napore da stvori osnovne

m aterijalne uslove za razvoj društvenih nauka u periodu izme­
đu Sedmog i Osmog kongresa. Osnovan je veliki broj novih fa­
kulteta društvenih nauka. Na prim jer, u školskoj godini 1958/
1959. bilo je 21, a ove godine rade 34. U odnosu na 1.210 nastav­
nika 1958. sada na fakultetim a društvenih nauka predaje 2.188
stalnih nastavnika, što je za 181% više. Z natno je porastao i
broj studenata. On je od 4.236 u 1958/1959. godini skočio na
6.055 u 1962/1963. Ovoj velikoj ekspanziji univerziteta odgova­
ra i značajan napredak u stvaranju naučnih in stitu ta i njihovih
kadrova. Upravo u ovom periodu stvoreni su m nogi novi insti­
tuti koji sada pokrivaju gotovo sva područja društvenih nauka.
Pristigla je cela jedna generacija naučnika, koji su form irani
u uslovima socijalizma, koji su usvojili m arksistički pogled na
svet.
Sem toga, treba istaći da su neki opšti društveni uslovi u
našoj zemlji izuzetno povoljni za razvoj društvenih nauka. Pred
našim očima se stvara nova društvena stvarnost i jedan nov
sistem odnosa m eđu ljudim a, nepoznat u dosadašnjoj istoriji,
koji predstavlja izvanredno zahvalan predm et naučnog istraži­
vanja. Naročito je značajna okolnost opšta hum anistička orijen­
tacija najprogresivnijih snaga našeg društva na kojoj se zasniva
čitav sistem sam oupravljanja i koji je došao do izražaja u Pro-

f Na VIII kongresu Saveza komunista Jugoslavije, u Komisiji za idejna

kretanja na sadašnjem stupnju našeg razvoja, vođena je, među ostalim,
živa diskusija o našoj filozofiji. Kako bismo našim čitaocima omogućili da
se i prije objavljivanja integralnog teksta stenografskih bilješki VIII kon­
gresa upoznaju potpunije sa sadržajem te diskusije, zamolili smo drugove
M. Baćea, M. Markovića, M. Pečujlića, G. Petrovića i B. Ziherla da nam
pošalju autorizirane tekstove svojih izlaganja. Drug M. Pečujlić obavijestio
nas je da to ne može učiniti, jer je svoj tekst već dao časopisu G ledišta (u
međuvremenu taj je tekst već objavljen u br. 12/1964 spomenutog časopisa),
dok su ostali pozvani drugovi poslali tekstove svojih riječi u diskusiji.
Objavljujemo ih redoslijedom kojim su bili govoreni .(Red.)
243
 gram u Saveza kom unista Jugoslavije i u višestrukim interven­
cijam a druga Tita i Izvršnog kom iteta, naročito u kritici istu­
panja protiv m oralnih i drugih deform acija u našem društvu.
Najzad, zahvaljujući, pored ostalog, i razvoju sistem a samou­
pravljanja, period od zadnjih pet godina je doneo značajan po­
ra st slobode naučnog rada i kritičke analize svih, pa i najoset-
ljivijih problem a našeg društvenog života. Nema sum nje da se
društvene nauke m ogu uspešno i plodno razvijati samo u druš­
tvu u kom e postoji interes za hum anističku problem atiku i u
kom e je obezbeđen visok stepen slobode naučnog istraživanja.
Razumljivo, kom unisti nikad nisu toliko zadovoljni postoje­
ćim stanjem da ne bi videli i njegove bitne ograničenosti.
Tako, na prim er, iako je kod nas veoma mnogo učinjeno baš
u toku poslednjih pet godina na povećanju b ro ja fakulteta, in­
stituta, nastavnika, studenata i naučnih saradnika, ne može se
reći da su se u odgovarajućoj srazm eri poboljšali uslovi za rad.
N aročito je univerzitet u lošoj situaciji. Na mnogim fakultetim a
sum a koja se dobija za naučno-istraživački rad iznosi oko 3.000
dinara godišnje po pojedincu. Svega oko 3 0 % naučnih rad­
nika iz oblasti društvenih nauka, koji rade na univerzitetu, anga-
žovani su u radu naučnih instituta Srbije. Na taj način oni stiču
m ogućnost da više istražuju, ali u većini slučajeva nisu obezbe-
đena sredstva za obavljanje rezultata tih istraživanja. Drug Dru-
lović je govorio o tome kako na Beogradskom univerzitetu ima
preko 800 disertacija koje nisu objavljene. Međutim, i na dru­
gim univerzitetim a je ista takva situacija, takođe u mnogim,
republičkim institutim a ima veoma m nogo rukopisa koji nisu
mogli biti dosad objavljeni. Naravno, nauka, čiji rezultati ostaju
u fijokam a, u rukopisu, nedostupni kritici i kritičkoj primeni,
nije nauka u pravom sm islu reči.
Stvar je u tom e da prem a postojećim podacim a procenat
nacionalnog dohotka, koji se ulaže u nauku, iznosi 0,78%, i
lako je uvideti da to nije dovoljno kako s obzirom na postojeće
potrebe tako i u poređenju s drugim zem ljam a sličnog stepena
razvijenosti.
U situaciji kad pojedinci govore o povlašćenom položaju i
privilegij am a naučnih i univerzitetskih radnika, treba istaći da
je, sa izuzetkom nekih saveznih ustanova, situacija kod nas sada
takva da daroviti m lad čovek koji je završio studije u m aterijal­
nom pogledu samo gubi ako se posveti naučnom radu: on će
biti m anje nagrađen nego njegov m anje sposobni kolega, koji
je otišao u privredu ili upravu, on će m orati da čeka da dobije
stan po deset i više godina. Stoga se sve više dešava da asistenti
n apuštaju svoja m esta i odlaze sa univerziteta i instituta.
Jačim povezivanjem s privredom mnoge naučne grane mož­
da mogu bitno poboljšati svoj položaj. Međutim, to se samo u
m aloj m eri može odnositi na društvene nauke. Stoga se s mnogo
dobrih razloga može govoriti o tome da pitanje pravog mesta i
uloge društvenih nauka kod nas još uvek nije potpuno rešeno.
244
 Dozvolite mi da o tom e kažem nekoliko reči. Područje prak­
tične primene društvenih nauka je čitava oblast masovne kultu­
re, a zatim i celokupne politike. Nema sum nje da je nemoguće*
razviti socijalističku svest, izgraditi nove ljude, nove hum anije
odnose m eđu ljudim a ako se svim sredstvim a ne podstiče uspon
jedne istinske kulture m asa koja bi jevtini m alograđanski kič
i šund zamenila popularnim oblicima istinskog um etničkog i
naučnog stvaralaštva, uključujući tu i sve značajnije tekovine
društvenih nauka. Mnogi drugovi su još uvek skloni da na kul­
turu gledaju samo kao na sferu društvene nadgradnje, koja, po
prirodi stvari, m ora biti od sporednog značaja u procesu izgrad­
nje socijalizma. Oni pri tom zaboravljaju da je čovek elemenat
proizvodnih snaga i da nije svejedno da li je taj čovek nepismen
ili kultivisan. Razvoj produktivnosti rada iznad izvesne granice,
a pogotovo razvoj novih produkcionih odnosa zasnovanih na
sam oupravljanju, ne m ogu se stoga ni zam isliti bez snažnog
uspona masovne kulture, bez prevazilaženja prim itivizm a i sku­
čenih društvenih horizonata. Ne m islim , prem a tome, da se pi­
tanje finansiranja tzv. kulturnih usluga može adekvatno rešiti
na taj način što će se reći »neka ih finansira onaj kome su po­
trebni«. Stvar je u tome što je masovna kultura potrebna društvu
kao celini. Sm atram da je veoma značajno što je ova m isao u
dovoljnoj .m eri istaknuta u referatim a na Kongresu, a posebno
u referatu druga Vlahovića.
Posebno treba istaći ulogu društvenih nauka u zasnivanju
politike. Naravno, ovdje je, pre svega, reč o politici u novom
smislu reči — kao sam oupravljanju, kao dem okratskom od­
lučivanju o osnovnim društvenim procesim a, koje ne služi in­
teresima b irokratije ili m a koje posebne društvene grupe, već na
svim nivoima usklađuje interese proizvođača, posebne interese
pojedinih radnih organizacija i opšte interese cele društvene za­
jednice. Takva politika, da bi bila istinski racionalna, da bi njena
rešenja stvarno bila u interesu radnih ljudi, m ora biti u što
većoj meri naučna, m ora se oslanjati na naučne analize stvar­
nog stanja našeg društva i objektivnih tendencija njegovog
kretanja. Ovde nije reč o spoljašnjoj saradnji političara i nauč­
nika kao strogo izdvojenih profesionalnih grupa, koje bi imale
monopol svaka u svojoj sferi. Iako bi nam a u sadašnjoj situaciji
ve°m a koristilo kad bi i te saradnje bilo više, u perspektivi tre­
ba ići, s jedne strane, na podizanje naučne kulture političkih ru­
kovodilaca, na prim enu naučnih m etoda u priprem anju svih
značajnih političkih oblika, a s druge strane, treba težiti većem
angazovanju naučnika u javnom životu, većoj usm erenosti dru-
švenih nauka na rešavanje najznačajnijih problema našeg druš­
tvenog života.
Naravno, da bi mogle odigrati ovakvu ulogu i naći ovakvu
primenu društvene nauke se m oraju osloboditi nekih vrlo bit­
nih m etodoloških nedostataka. Dva takva nedostatka treba po­
sebno istaći: to su pozitivistički i apologetski karakter mnogih
istraživanja u ovoj oblasti.
245
 Mnogi radovi iz oblasti društvenih nauka im aju isključivo
deskriptivni karak ter i bave se veoma parcijalnim problem im a
koji nisu uključeni u šire sm isaone celine. Preovlađuje faktograf­
sko iznošenje podataka bez stvarne naučne analize i uopštava-
nja. Ozbiljan je problem što su čak i neki kom unisti i vrlo ak­
tivni javni radnici davno prestali da rade na produbljivanju
svoje opšte m arksističke kulture i na daljem razvijanju i kon-
kretizaciji m arksističke m etodologije istraživačkog rada. Smat­
ram da bi trebalo da uložimo vrlo ozbiljne napore da u sledećim
godinama saradnjom naučnika specijalista, političara, filozofa i
drugih, unapredim o m arksističku teoriju i metodologiju nauč­
nog istraživanja.
Druga bitn a ograničenost m nogih istraživanja u društvenim
naukam a kod nas jeste njihov apologetski karakter. Osnovna
orijentacija m nogih naučnika u oblasti društvenih nauka jeste
težnja da se prikaže postojeće stanje bez kritičke analize i oce-
ne. Teze o potrebi uopštavanja naše društvene prakse često se
jednostavno shvataju, kao isključiv zahtev za opravdanjem i afir-
m isanjem te prakse.

Posledice ovakvog stava jesu: podela problem a na one koji

su k o njukturni i one koji su »osetljivi«, »nezgodni« za istraži­
vanje, pojava takve selekcije podataka koja će omogućiti da se
stanje prikaže boljim nego što je, m ešanje norm i sa stvarnošću
— shvatanje da su u stvarnosti već dane sve one form e i usta­
nove našeg društvenog sistem a koje smo tek počeli da realizu-
jem o. Pri tom e se ne ulaže dovoljno napora da se u postoje­
ćem sta n ju otk riju protivurečne tendencije. Vidno je- uste­
zanje od kritike negativnih društvenih pojava i neracionalnih
elem enata postojeće društvene prakse. Ovakva orijentacija u
istraživanju faktički vodi napu štan ju m arksističke m etode i pri-
hvatanju m etoda koje je razvila građanska nauka (pozitivizam,
strukturalizam , funkcionalizam i dr.). Na isti način kao što gra­
đanski naučnici prilaze kapitalističkom društvu kao nečem što je
prosto dano i što kao takvo treba da se konzervira, tako i neki
naši naučnici u oblasti društvenih nauka sm atraju da postojeće
odlike socijalističkog društva treba da tretiraju kao nešto ne­
prikosnoveno, što treba samo objašnjavati a ne i m enjati i usa­
vršavati. Ovakvo statičko i u osnovi pozitivističko prilaženje na­
šoj društvenoj stvarnosti ide zajedno sa uverenjem da otkriva­
nje realnih problem a društva, ukazivanje na putove prevazila-
ženja društvenih protivrečnosti ne treba da bude i stvar druš­
tvene nauke, već isključivo odgovornost političkih forum a. To,
u krajnjoj liniji, vodi odvajanju nauke i politike i degradiranju
nauke. Tako shvaćena nauka ne može obavljati revolucionarnu
ulogu u socijalističkom društvu, ona se zadovoljava samo oph
som i opravdanjem sadašnjeg, um esto da, u krajnjoj liniji, vodi
anticipaciji najracionalnijih i naj hum anijih rešenja za sutraš­
njicu.
246
 U toku poslednjih godina, a naročito u toku pretkongresnih
priprem a, u periodu u kom e je Savez kom unista Jugoslavije po­
zvao sve svoje članove da što sm elije i otvorenije diskutuju i kri­
tički analiziraju goruće problem e našeg društva, m arksistička te­
orijska m isao u oblasti društvenih nauka je doživela izvanredan
uspon. Nema sum nje da je p ritom dolazilo i do raznih krajnosti,
do izražavanja nestrpljivosti u pogledu tem pa našeg razvoja,
katkad i do nepotrebne žučnosti u tonu, kao i do pojava jedno­
stranog isticanja negativnih pojava, bez dovoljnog isticanja na­
ših uspeha, bez poređenja sa drugim zem ljam a koje su u pogle­
du demokratizacije i debirokratizacije ostale daleko za nama.
N aročito je bitan nedostatak kritike kad, razarajući negativno,
propušta da istakne i podrži klice novog, istinski dem okratskog
i humanog, koje su već nikle u postojećoj stvarnosti.
Ovakve jednostranosti se m ogu objasniti, pre svega, opštom
društvenom atm osferom sam okritičnosti, praktičnom orijenta­
cijom cele zemlje, a naročito Saveza kom unista Jugoslavije na ot­
krivanje bitnih teškoća, slabosti, protivurečnosti i njihovih uz­
roka.
Kad se ocenjuje ceo period pretkongresnih priprem a čini mi
se da bi se moglo reći da je na području društvenih nauka i
filozofije on bio veoma plodan i značajan, da je doveo do žive
idejne borbe, da je otvorio mnoge nove problem e i da je, iznad
svega, doveo do snažnog oživljavanja interesovanja za m arksi­
stičku teoriju u široj javnosti. Razume se, onaj koji se anga-
žuje u kritici, m ora sm atrati prirodnim da i sam bude kriti-
kovan. Kad bi m a ko zaista sm atrao da treb a da bude privile-
govan u tom pogledu, takav stav bi trebalo odlučno osuditi.
S druge strane, društvu koje želi da razvija kritičku m isao o
sebi, ne može biit svejedno kako će se na tu m isao reagovati.
Treba sm atrati prirodnim i potrebnim da se ispravljaju činjenič­
ne neistine, da se odbacuje neadekvatna argum entacija iz koje
se izvode dalekosežni zaključci, da se ukazuje na moguće jedno­
stranosti i preteranosti, na štetne posledice, ako takvih štetnih
posledica zaista ima. M eđutim, sigurno je takođe da se naše dru­
štvo i Savez kom unista Jugoslavije ne m ogu vraćati na stare,
prevaziđene metode birokratskog gušenja kritike. Nažalost, kod
nas još nije sasvim iščezao m anir da se onim a koji kritikuju
proizvoljno pripisuju najrazličitiji problem atični motivi, kao
što su borba za vlast, težnja za m onopolom društvene svesti
itd.; ili da se uopšte ne postavlja pitanje društvenih i klasnih
korena njihovih stavova — čak i onda kad se zna da se radi o
naučnim radnicim a i članovim a SKJ koji od rane m ladosti
učestvuju u revolucionarnom pokretu i koji spadaju u poli­
tički najaktivnije intelektualne radnike, m arksiste.
Isto tako, još nije iščezao loš običaj da se identifikuju pot­
pune suprotnosti i različiti stavovi — m arksista i nem arksista,
komunista^ i m alograđana, naših ljudi i Kineza, itd., da bi se
tako združeni mogli lakše kritikovati. Takav način ideološkog
247
reagovanja je veoma neefikasan i davno je izgubio svaki ug­
led. Pored toga, on omogućava stvarnu i sadržajnu borbu miš­
ljenja do koje nam je toliko stalo.
U stvari, kod nas je zahvaljujući sistem u sam oupravljanja već
postignut takav nivo slobode naučnog i kulturnog stvaralaštva i
takav stepen nezavisnosti od mogućeg pritiska adm inistrativ­
nih organa, da se može sm atrati sasvim realnim zahtev da se sa
uopštene kritike »idejnih devijacija« pređe na konkretnu kriti­
ku određenih stavova određenih pojedinaca koji će, naravno,
im ati m ogućnosti da na tu kritiku odgovore. Ubeđen sam da će­
mo samo tako razviti istinsku i stalnu borbu m išljenja i
na taj način ne sam o doprineti usponu naše društvene teorijske
misli, već i u praksi stvoriti novu etiku ljudskih odnosa na ovom
području.
Dosadašnji razvoj socijalizm a u svetu, izuzev kratkog ali vrlo
poučnog perioda za vrem e Lenjinova života, nije na tome planu
dao onoliko koliko je to bilo realno moguće.
Naš Savez kom unista im a u tom pogledu veliku šansu, ne
sam o zbog toga što je našao p u ta da obezbedi neophodan ste­
pen dem okratizm a u čitavom našem društvenom , pa i nauč­
nom životu, već i zato što je uspeo da stvori novu progresivnu
hum anističku inteligenciju, koja je u dovoljnoj m eri samostal­
na u svom radu, ali i sprem na da se najaktivnije i najkreativni-
je angažuje za ostvarenje osnovnih vrednosti socijalističkog
društva. Malo je zem alja u svetu, uključujući i socijalističke
zemlje, koje se s tim mogu pohvaliti. Stoga se na dalji razvoj
naše društvene naučne misli, uprkos svih njenih privremenih
slabosti, može gledati sa velikim poverenjem i sasvim oprav­
danim optim izm om .

248
 O NAŠO J f il o z o f iji

Gajo Petrović

Želio bih govoriti o nekim pitanjim a daljnjeg razvoja naše

filozofije i o zadacim a filozofa kom unista.
0 nekim pitanjim a naše filozofije bilo je riječi na XVI kon­
ferenciji Saveza kom unista Zagrebačkog sveučilišta, na kojoj
sam izabran za delegata. O njim a se nešto čulo i na ovom Kon­
gresu, u referatu druga Veljka Vlahovića, a djelom ično i u refe­
ratu druga E dvarda K ardelja.
Na konferenciji Saveza kom unista Zagrebačkog sveučilišta
dana je vrlo pozitivna opća ocjena procesa u našoj filozofiji, dok
u referatu druga Vlahovića nije bilo riječi općenito o našoj filo­
zofiji, ali su učinjene neke vrlo kritičke usputne prim jedbe o
njoj. U referatu druga K ardelja također nije bilo općenito riječi o
našoj filozofiji. Bilo je riječi sam o o filozofima, i to o »knjiškim
filozofima«.
Kad bih sm atrao da ove kritičke napom ene drugova Veljka
Vlahovića i E dvarda K ardelja protivurječe općoj pozitivnoj ocje­
ni zbivanja u našoj filozofiji u razdoblju izm eđu dva kongresa,
sm atrao bih svojom kom unističkom dužnošću da se takvom sta­
vu i m išljenju suprotstavim . S m atrao bih to u jednakoj m jeri
svojom dužnošću kom unista filozofa, koji poznaje stanje u
našoj filozofiji, kao i svojom dužnošću kom unista delegata
Zagrebačkog sveučilišta, koji treb a da zastupa stav kom unista
koje na ovom Kongresu predstavlja.
Međutim, vjerujem da drugovi Vlahović i Kardelj svojim pri­
m jedbama nisu željeli poreći neospornu i lako dokažljivu činje­
nicu da je naša filozofija upravo u razdoblju izm eđu VII i V III
kongresa Saveza kom unista Jugoslavije, dakle u posljednjih
šest godina, učinila veći napredak nego u prethodnih trinaest
godina našeg razvoja. Činjenicu da su se dosad na Kongresu
čule samo kritičke prim jedbe o našoj filozofiji sm atram poslje­
dicom one orijentacije koju je Kongresu dao u svom uvodnom
referatu drug Tito i koju smo svi podržali: da se na Kongresu
249
govori m anje o uspjesim a i dostignućim a, koji su nam pozna­
ti, a više o nedostacim a, na koje se m oram o usm jeriti i koje
m oram o n astojati da savladamo.
Dopustite mi da i ja uzmem sličnu orijentaciju. Doduše, ne bih
želio da govorim samo o nedostacim a naše filozofije nego bih po­
kušao u prvom redu da kažem nešto o našoj filozofiji u aspektu
zadataka filozofa kom unista. Pri tome, kad je riječ o zadacima
filozofa kom unista, ne sm atram da postoje neki posebni zadaci
filozofa kom unista koji bi bili različiti od zadataka drugih fi­
lozofa; sm atram sam o da kom unisti treba da se bore odlučnije
i dosljednije nego drugi za rješavanje onih osnovnih zadataka
koji danas stoje pred našom filozofijom. Također, kad je riječ
0 određivanju nekih zadataka filozofa kom unista, ne mislim na
proizvoljno odabiranje bilo kakvih zadataka, nego na određiva­
nje b itnih zadataka u narednom periodu, a ono m ora proisteći
iz analize situacije na području o kojem je riječ, u ovom slu­
čaju iz analize pozitivnih dostignuća i nedostataka naše filozofije.
Polazeći, dakle, od pozitivnih dostignuća i nedostataka naše
filozofije, m islim da bi filozofi kom unisti trebalo da se u na­
rednom razdoblju usm jere neposredno na četiri osnovna za­
datka.
Prvi je zadatak — borba za učvršćenje i dalji razvoj one os­
novne pravilne orijentacije naše m arksističke filozofije, koju je
ona izvojevala u razdoblju izm eđu V II i V III kongresa Saveza
kom unista i koju treba dalje razvijati još dosljednije, odlučnije
1 sm jelije.
Drugo — m islim da je zadatak također borba za svestrani je
i sistem atičnije prim jenjivanje te osnovne orijentacije na sva
glavna područja filozofije i na sve glavne filozofske problem e su­
vremenog svijeta i čovjeka, a napose našeg jugoslavenskog soci­
jalizm a.
Treće — sm atram da je važan zadatak filozofa-komunista da
se bore za potpunije poznavanje naše filozofije i njenih dostig­
nuća u najširim slojevim a naše zemlje.
Četvrto — m islim da se ne sm ije zanem ariti zadatak borbe
za dalju afirm aciju naše filozofije u m eđunarodnim razmjerima.
Dopustite mi da ove, kratko spom enute zadatke, malo ko­
m entiram .
Prije svega, kad je riječ o osnovnoj orijentaciji naše filozofije,
ona je od prvih godina nakon Oslobođenja bila uglavnom m ark­
sistička. Međutim, budući da je svjetski m arksizam u tom raz­
doblju bio u velikoj m jeri opterećen koncepcijam a neautentič­
nog, staljinističkog, dogm atskog m arksizm a, ti utjecaji nisu mogli
mimoići ni našu filozofiju. U svojoj borbi protiv neautentičnog
m arksizm a ona nije m ogla da se ugleda na bilo koju filozofiju u
bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu, socijalističkoj ili nesocijalistič-
koj, nego je sama, često tapkajući i nesigurno, m orala tražiti onu
orijentaciju koju m arksistička filozofija u našoj socijalističkoj ze­
m lji treba da ima. Mislim da se upravo u razdoblju između VII i
250
VIII kongresa SKJ ocrtala jasno fizionom ija naše m arksističke fi­
lozofije, filozofije kakva odgovara potrebam a razvoja našeg so­
cijalizma.
Ne bih mogao ovdje potpuno kom entirati sve aspekte te ori­
jentacije, ali bih istakao neke m om ente. Polazeći od Marxovog
shvatanja čovjeka kao bića prakse i prakse kao najsloženijeg,
ali i najautentičnijeg m odusa bivstvovanja, koji om ogućuje ra­
zumijevanje sm isla bivstvovanja, naši filozofi m arksisti otvori­
li su put ka jednoj filozofiji koja prevladava tradicionalne sup­
rotnosti između filozofskih disciplina (ontologije, antropolo­
gije, gnoseologije, socijalne filozofije, filozofije povijesti, etike
itd.) i vodi ka kom pleksnijem i adekvatnijem sagledavanju os­
novnih problem a suvrem enog čovjeka i suvrem enog svijeta.
Odbacujući koncepciju filozofije kao jedne u sebe zatvorene,
stručne »discipline«, ograđene od nauke, um jetnosti i društvene
prakse, naša filozofija obnovila je i n astoji da dalje razvija os­
novnu m isao m arksizm a koja je došla do izražaja i u uvodnom
dijelu referata druga Tita: da m arksistička filozofska m isao ne
smije biti ni školsko sistem atiziranje građe, ni objektivističko
prikazivanje onoga što jeste, a pogotovo ne apologija postoje­
ćeg stanja, nego da m ora b iti m isao revolucije: nepoštedna kri­
tika postojeće zbilje i hum anistička vizija doista ljudskog svi­
jeta. Ta osnovna orijentacija naše filozofije, po m om je m išlje­
nju, jedina ispravna orijentacija m arksističke filozofije, u n aj­
m anju ruku jedina filozofska orijentacija koja odgovara našem
doista stvaralačkom jugoslavenskom socijalizm u i m arksizm u.
Ovakva orijentacija naše filozofije ponekad nailazi na prigo­
vore i otpore. Tih otpora im a mnogo, ali m islim da bi se neke
shematske karakterizacije koje su se mogle čuti na ovom Kon­
gresu, karakterizacije nekih shvaćanja kao »birokratskih« i »pse-
udoliberalističkih«, mogle djelom ično prim ijeniti i na neke otpore
koji se javljaju nasuprot osnovnoj pravilnoj orijentaciji naše
filozofije. Tako se ponekad m ogu čuti prigovori da raspravlja­
jući o aktualnim pitanjim a suvrem enog života, a napose o pita­
njim a političkog života, naši filozofi m arksisti izlaze iz svojih
granica, p restaju biti filozofi i postaju nešto drugo. Mislim da
su to tipični građansko-liberalistički prigovori našoj filozofiji pa
ih treba odlučno odbaciti.
Isto tako se mogu čuti m išljenja da naši filozofi idu pogreš­
nim putem kad danas proklam iraju i prim jen ju ju Marxovo na­
čelo nepoštedne kritike svega postojećeg je r bi danas tobože
trebalo više teorijski objašnjavati naš pozitivan razvitak, naša
dostignuća i uspjehe. Takvi protivnici kritičke orijentacije naše
filozofije pokazuju ne sam o to da ne razum iju smisao prave kri­
tike (kritizirati neku pojavu ne znači jednostavno reći »ne«!)
nego također da teorijskoj m isli pristu p aju s tipično b irokrat­
ske pozicije.

251
 Naši filozofi m arksisti, a napose filozofi kom unisti, dužni
su da se bore protiv oba spom enuta otpora ispravnoj osnovnoj
orijentaciji naše filozofije, i protiv pseudoliberalističkog zahtje­
va da se uopće ne bavi živim pitanjim a suvremenog društva i
protiv birokratskog zahtjeva da se prem a postojećoj zbilji odno­
si apologetski a ne kritički.
Drugi zadatak je da se naša filozofija intenzivno razvija u
svim pravcim a na svim osnovnim područjim a i u vezi sa svim
posebnim problem im a koji se javljaju i koji će se ubuduće po­
javljivati. Kad ističem ovaj zadatak imam u vidu činjenicu da
su naši filozofi uspjeli dati visoko kvalitetne radove o pojedinim
područjim a i problem im a, dok ima čitav niz područja koja su
zanem arena, kao što im a i nedovoljno proučenih tem a i tem at­
skih cjelina u inače obrađivanim područjim a. Mislim da bi na­
ši filozofi m orali voditi računa da se u našoj zemlji filozofska
m isao razvija svestranije i ravnom jernije na svim područjim a.
Pretpostavka je takvog razvoja s jedne strane stvaranje brojni­
jeg kadra m ladih filozofa; a s druge strane, stvaranje organiza­
cionih oblika koji će om ogućiti takav rad.
Moram reći da mi u pogledu organizacionih oblika istraživa­
čkog rada u filozofiji, napose u pogledu instituta, stojim o vrlo
loše. Stojim o lošije od m nogih socijalističkih zemalja, pa čak i
od nesocijalističkih. Z aostajanje je naročito u tome što sve do
danas nism o uspjeli stvoriti nijedan sam ostalni filozofski insti­
tut, m ada imam o naučne institute za gotovo sva druga područ­
ja. Međutim, treba istaći da smo u razdoblju između VII i VIII
kongresa stvorili začetke takvih instituta. U Beogradu je stvo­
reno O deljenje za filozofiju In stitu ta društvenih nauka, u Za­
grebu — zagrebački ogranak toga odjeljenja, a u Ljubljani za­
jednički institu t za filozofiju i sociologiju.
Po m om m išljenju, zadatak je filozofa kom unista da se ener­
gičnije zalažu za stvaranje snažnih i sam ostalnih filozofskih in­
stituta. Kada to ističem kao zadatak kom unista, to ne znači da
to oni dosad uopće nisu radili. Ali m islim da smo se dosad ne­
dovoljno odlučno borili da skršim o izvjesne birokratske otpore
na koje smo tu nailazili. Krivica je dakle, i na birokratskim ot­
porim a, i na nedovoljnom zalaganju filozofa, napose filozofa
kom unista.
Treći je naš važan zadatak kao filozofa kom unista — navSt0‘
ja ti da ono što se zbiva u našoj filozofiji postane dostupno čita­
vom našem društvu, odnosno svima koje to zanima. U tom po­
gledu do sada nism o dovoljno činili. Događalo se na prim jer da
imam o vrlo značajne filozofske skupove, a da se o njim a vrlo
nepotpuno ili nim alo ne piše u štam pi. Tako o prošlogodišnjem
opatijskom skupu Jugoslavenskog udruženja za filozofiju, koji
je bio vrlo sadržajan i kvalitetan, nijedan naš dnevni list, koli­
ko mi je poznato, nije napisao ništa, a od nedjeljnih listova za­
bilježio ga je samo »Komunist« jednim kraćim člankom. Slič­
252
 nih prim jera moglo bi se navesti više. Mi se nedovoljno brine­
mo za šire inform iranje javnosti o našoj filozofiji. Naravno, tu
nije samo naša krivica, tu treba govoriti i o stavu štam pe. Ali
možda je ipak najvažnije da filozofi kom unisti sagledaju svoje
vlastite nedostatke i svoju ulogu.
Naša je pogreška u tom e što sm o nedovoljno pažnje posveći­
vali tome da li će ono što istražujem o, o čem u raspravljam o i o
čemu u publikacijam a s m anjim tiražom pišemo, postati do­
stupno svima. M oramo n asto jati da u tom pogledu budem o ak­
tivniji, da se radovi naših filozofa publiciraju u pristupačnijim
izdanjim a i u većim tiražam a. M oram o bolje organizirati izda­
vanje popularne filozofske literature. Napose se m oram o više
brinuti da se filozofski skupovi prikazuju i u našoj dnevnoj
štampi, na radiju, na televiziji, u časopisim a itd. Ako tako bude­
mo činili, neće se više dešavati ono što se na žalost dešava: da
se poslije filozofskih skupova u raznim kuloarim a priča nešto
što nema veze sa sadržajem rada tih skupova.
Četvrti važan zadatak filozofa kom unista je zadatak dalje
afirm acije naše filozofije u m eđunarodnim razm jerim a. Naši fi­
lozofi imali su u toku posljednjih godina dosta žive kontakte s
filozofima iz drugih zem alja, socijalističkih i nesocijalističkih.
Ti kontakti su pokazali da naša filozofija nem a razloga da se
stidi, da naši filozofi mogu ravnopravno rasp rav ljati s filozofi­
ma drugih zem alja. Pokazalo se također da za našu filozofiju
postoji velik interes i u nesocijalističkim zem ljam a i posebno
u socijalističkim , takoreći u čitavom svijetu.
Međutim, m i se do sada nism o dovoljno brinuli da iziđemo
u susret takvom interesu. Nedovoljno sm o sudjelovali na me­
đunarodnim filozofskim skupovim a, nedovoljno sm o publicirali
na stranim jezicima. Neki naši filozofi im ali su ponude
za objavljivanje radova od najistak n u tijih izdavačkih kuća u
svijetu, pa su se o to oglušili, uglavnom u nasto jan ju da budu
aktivniji u filozofskom životu vlastite zemlje, da izvršavaju
svoje obaveze u n u tar nje. M eđutim, m oje je m išljenje da su
nacionalne i internacionalne obaveze kom unista nedjeljive, te
da je i naša internacionalna dužnost, kao filozofa m arksista,
i naša nacionalna dužnost, kao jugoslavenskih m arksista, da
se borim o za aktivnije sudjelovanje naše filozofije u m eđuna­
rodnom filozofskom životu. Mislim da je to jedan od osnovnih
zadataka u vezi s kojim naši filozofi m arksisti, a naročito filozofi
članovi Saveza kom unista treba da ubuduće budu aktivniji ne­
go dosad.

ODGOVOR DRUGU M. PEČUJUČU

U dodatnom dijelu svog izlaganja drug Pečujlić n ajprije je
najavio da će iznijeti neke kritičke prim jedbe u vezi s m ojim
izlaganjem, što je mene, naravno, obradovalo; m eđutim u na­
253
stavku svoje riječi on nije polem izirao sa mnom, nego je po­
lemizirao s jednom m išlju iznijetom u jednoj rečenici, iz jed­
nog članka, u jednom časopisu u kome sam ja jedan od ured­
nika. Nije polem izirao ni sa kakvom m ojom m išlju.
Bez obzira na to da li je to m oja misao, svakako je pozitiv­
no što se on odvažio na polem iku; dužnost je člana Saveza ko­
m unista da se na svakom m jestu bori protiv shvaćanja s ko­
jim a se ne slaže. Međutim, m islim da je dužnost članova Saveza
kom unista da se protiv m išljenja s kojim a se ne slažu bore u
prvom redu na onom m jestu gdje se ta m išljenja javljaju. To
znači da je dužnost kom unista koji se ne slažu s nekim mišlje­
njim a što su se pojavila u nekom časopisu da se protiv tih miš­
ljenja bore u prvom redu u časopisim a.
Polazeći od toga, pozdravljam intervenciju druga Pečujlića
kao najavu da će on, s obzirom da se ne slaže s mišljenjem
iznijetim u jednom časopisu, napisati prilog o tom pitanju za
neki časopis. Napose se nadam da će on svoj prilog dati časo­
pisu o kojem je riječ, a to je časopis »Praxis«. Kao jedan od ured­
nika ovog časopisa želim još jednom izjaviti da ćemo se speci­
jalno radovati i davati p rio ritet upravo takvim prilozim a u ko­
jim a se polem izira sa shvaćanjim a iznijetim u našem časopisu.
M eđutim , ako intervenciju druga Pečujlića treba shvatiti na
drugi način, ne kao najavu kritike m išljenja s kojim se on ne
slaže, nego kao prigovor što se te kritike nisam prihvatio ja,
i ako takav prigovor im plicira prim jedbu da se ja ne borim pro­
tiv shvaćanja s kojim a se ne slažem, m islim da je ta prim jedba
dem antirana m ojim istupanjem na K ongresu gdje sam jasno
kritizirao shvaćanja s kojim a se ne slažem, a i drugim mojim
javnim istupanjim a u štam pi, časopisim a, knjigam a, na preda­
vanjim a, diskusijam a, skupovim a.
Kako se u posljednje vrijem e tu i tam o čuju prigovori da
se naši filozofi nedovoljno bore protiv m išljenja s kojim a se ne
slažu, odnosno da profesionalni filozofi ne polem iziraju među­
sobno nego samo s onim a koji nisu profesionalni filozofi, spo­
m enuo bih da je u ovoj kongresnoj sekciji pored m ene još jedan
filozof, moj prijatelj M ihajlo Marković, i da smo nas dvojica
u više m ahova vrlo oštro javno polem izirali, najopširnije u vezi
s njegovom knjigom »Dijalektička teorija značenja« (m oja kri­
tika i njegova a ntikritika mogu se pročitati u časopisu »Filozo­
fija« br. 3 za 1962. god., str. 31-42. i 71-96).
Ne treba idealizirati situaciju u našoj filozofiji: principijelni
sporovi i ovdje ponekad p rerastaju u lične obračune. Ali to se
dešava sve rjeđe, sve je češće da se sporovi ne vode na ličnoj
bazi, da principijelne diskusije ne izazivaju lična neprijateljstva
nego pridonose razvoju drugarskih i hum anih odnosa. Možda
se to nekome i ne sviđa, ali po m om m išljenju u tom e nije mana
naše filozofije već njena vrlina.
254
 NEKI PROBLEMI I PRIMEDBE

B oris Ziherl

U svom prilogu diskusiji želeo bih da se u k ratko osvrnem na

ono što je juče ovde rečeno o položaju, ulozi i zadacim a filozo­
fije i društvenih nauka u našem socijalističkom društvu i radi
njegovog daljeg razvijanja i učvršćivanja.
Nemam ni n ajm anju nam eru da osporavam činjenice koje
svedoče o p orastu filozofskih i socioloških in stitucija u našoj
zemlji, o sve većem interesovanju za savrem enu filozofsku prob­
lematiku, o nastojanjim a naših radnika na p o d ručju filozofije i
sociologije da što dublje osm isle savrem ena zbivanja u nas i u
svetu, da osvoje tekovine savrem ene društvene m isli i da se sa­
mi svojim dostignućim a afirm išu u svetu te m isli. Sve je to neo­
sporno i sve je to nužno i kao program budućeg rada na tom
području.
Isto tako je van sum nje da će progresivnim kretanjim a u sa-
vremenom svetu biti — kao što je i dosad bila — stvarna idej­
na pokretačka snaga ona društvena m isao koja je kritična kako
u izvornom značenju te reči tako i u svakidašnjem sm islu borbe
protiv svega što koči oslobađanje ljudske ličnosti od svake eks­
ploatacije i ugnjetavanja.
Međutim, priznavajući sve to, mi se kao kom unisti ipak ne
možemo zaustaviti na ovim stavovim a koji su utoliko opšti uko­
liko nam ništa ne govore o konkretnim stru jan jim a u svetu na­
še društvene misli, o tendencijam a i pojavam a, različitim i pone­
kad dosta suprotnim , koje u većoj ili m anjoj m eri utiču na du­
hovnu atm osferu u našem društvu.
Ma koliko se pozivali na Marxa i na njegov zahtev za radikal­
nom kritikom svega postojećeg, ipak ne možemo mimoići činje­
nicu, da je Marx, kako u svom uvodu kritici Hegelove filozofije
prava tako i u drugim delima, uvek u svojoj kritici bio konkre­
tan u tome šta kritikuje, kako k ritikuje i u ime čega kritikuje.
Upravo takve konkretnosti ponekad nedostaje u našim filozof­
skim raspravljanjim a o ekonom skoj, političkoj, kulturnoj i na­
pose m oralnoj problem atici savremenog društva i posebno na­
255
šeg, socijalističkog društva. Tu stvarno imamo često posla sa
knjiškim filozofima o kakvim govori drug Kardelj, a koji čita­
voj toj veoma protivrečnoj problem atici prilaze nekim večitim
m erilim a koja treba da važe svuda i uvek. Socijalizam se kod
takvih filozofa pretvara u čisto etički postulat, dok je on ustva­
ri istorijski konkretan, realan društveni proces svestranog i pro­
gresivnog m enjanja prilika i ljudi na osnovu zajedničke svojine
sredstava za proizvodnju i društvenog sam oupravljanja, proces
u kome se ostvaruju m aterijalni i m oralni preduslovi oslobođe­
nja čoveka kao čoveka.
A pstraktnim suprotstavljanjem stvarnosti i etičkih ideala
obično se p u štaju iz vida konkretna, stvarno progresivna pomera-
n ja u sferi m oralne svesti kao i realni uslovi njenog daljeg raz­
vijanja kroz svesno ljudsko stvaralaštvo. Takvo suprotstavljanje
nema mnogo veze sa duhom M arxa ili Engelsa, a ima možda
ponešto zajedničko sa duhom Diihringa.
Sa takvim shvatanjem m oralnih problem a povezuju se naj­
češće voluntarizam i subjektivizam , koji se ogledaju u prene-
bregavanju svega onoga što podrazum evam o pod »objektivnim
zakonitostim a društvenog razvitka«. Takvo prenebregavaiije u
ime »slobode čovekovog izbora« nikad ne može biti od koristi ni
nauci o društvu ni zaista naprednoj politici, a najm anje stvar­
nom oslobađanju čoveka od okova m aterijalne nužde. Međutim,
na pojave takvog voluntarizm a i subjektivizm a dosta često nai­
lazimo i u našoj filozofskoj literaturi, a m alo se ko s njim a kri­
tički sukobljava.
To su neki problem i koje ne bi trebalo p ustiti iz vida kada
razgovaram o o stanju i dostignućim a naše društvene misli i na­
pose filozofije.
Završavajući svoj kratki prilog diskusiji želeo bih posebno
da istaknem veliku važnost koju — po m om m išljenju — ima
činjenica da se na ovom kongresu veoma jasno odredila mark-
sističko-lenjinska koncepcija naših m eđunacionalnih odnosa na
današnjem stupnju našeg društvenog razvitka. Obrazložena u
referatu druga Tita i praktički ostvarivana akcijom jugoslaven­
skih kom unista i svih svesnih socijalističkih snaga naše zemlje,
ona predstavljattjalju garantiju nerazrušivog bratstva i jedinstva
naših naroda. Problem i, o kojim a je s tim e u vezi na plenarnoj
sednici našeg kongresa govorio drug Dušan Petrović-Šane, jav­
ljaju se u takvom ili drukčijem obliku u svakoj od naših republi­
ka, i dužnost je svih nas da se na svim poprištim a svoje delatnosti
odlučno suprotstavljam o pojavam a koje su nespojive s onom de­
m okratskom koncepcijom odnosa m eđu narodim a Jugoslavije
u čije su ime oni pobeđivali u najtežim danim a svoje istorije.

256
 JOS JEDNOM O FILOZOFIJI

M akso Baće

Drugovi i drugarice, na našem Kongresu bilo je dosta govo­

ra o filozofiji. Međutim, im a m nogo veoma važnih p itan ja i očito
je da se stvari nisu mogle reći do k ra ja i doći do izvjesne sagla-
snosti. Ja m islim da bi ipak trebalo nešto reći. Sm atram naj­
prije da na ovom K ongresu treb a još jednom potvrditi da je na­
ša filozofija doživjela veliki uspjeh i preporod. Njene uspjehe
možemo m jeriti sam o ako usporedim o dokle i kako duboko je
pala m arksistička filozofija za vrijem e staljinizm a. Ona je iz­
gubila, takoreći, svu životnu snagu, originalnost, nije izražavala
ništa, de facto se pretvorila u k ru tu nestvaralačku dogmu.
Naši su filozofi našli snage stvaralaštva, oni su m noga kon­
kretna pitanja razvili i potvrdili, izvukli iz m arksizm a vanredno
lijepe teze i vrijednosti, kao što je hum anizam , itd. Oni su nam
i sa filozofske strane pom ogli i ukazali na važnost sam oupravlja­
nja i socijalističke dem okracije. M eđutim , oni nem aju samo us­
pjeha, oni im aju i neuspjeha, oni im aju i nedostataka. I u tom
smislu, ja se ne bih složio sa drugom Ziherlom koji je tvrdio
da njihovi napadi nisu konkretni, da njihova borba nije kon­
kretna. Kao što su njihova n a sto jan ja pozitivna, tako su i neki
njihovi nedostaci jasni i konkretni, odnosno njihove greške koje
se pojavljuju u njihovim tezam a. .
Ja se izvinjavam što je radi kratkoće vrem ena nemoguće reći
koje su to greške i o kojim se autorim a radi. Nezgodno je go­
voriti o greškam a i uopštavati ih, je r i m eđu filozofima postoje
ogromne razlike, i izm eđu n jih im a borbe i oni se bore i to slo­
bodno i stvaralački. Vrlo je nezgodno uopštavati stvari i prika­
zivati ih kao da jednako svi m isle i kao da jednako svi greše.
Međutim, im a i kod n jih grešaka i to i filozofske naravi i po­
litičke naravi. Kada se radi o filozofskim greškam a, m islim da o
njim a treba filozofski diskutovati, je r samo to ima snage i sa­
mo to im a vrijednosti.
Međutim, kritika, kao što je druga Ziherla, nije filozofska.
On se vraća na staru m etodologiju koju godinam a nastojim o
257
 pobiti, za koju godinam a kažemo da nije vrijedna, jer ona daje
epitete, ona sum ira sve to u razne negativne nazive.
U filozofskoj domeni, kod nekih naših filozofa, ima još uvi­
jek tragova utopizm a, a čim se radi o utopizm u on nužno mo­
ra im ati svoju spoznaj no-teorijsku osnovu u idealizmu.
Im a i problem a ekonomske teorije. Neki od drugova filozo­
fa nastojali su da postave čak problem i teze u tom sm islu da
naše društvo treba da se odrekne proizvodnje robe. Koliko je
to natrag i koliko to ne p ra ti naš razvoj, koliko oni ne prate
našu ekonom sku stvarnost, upravo se vidi u toj tezi, je r svi naši
savremeni uspjesi, naš preporod, sve što smo donijeli novo od
1948. godine, jeste da smo čvrsto stali u ekonomici na principu
i na sistem u proizvodnje robe, tržišta, itd. Drugovi filozofi, iz
hum anističkih razloga, sm atraju da nas proizvodnja robe i tr­
žište vraćaju natrag. M eđutim, čitav život, čitavo životno iskus­
tvo, pokazuje da je nemoguće po starom . U suštini staro istorij-
sko iskustvo, stari ekonom ski sistem bio je ekonomska baza sta-
ljinizma. Istina je, m eđutim , da je o tom e vrlo teško rasprav­
ljati, je r u tim stvarim a, neka mi dozvole ekonomski teoretiča­
ri da kažem, ni naša ekonom ska teorija nije mnogo bolja, odno­
sno, ni ona nije jasna. Mi znam o sam o da staro ne valja, a kako
treba da izgleda novo nije nam potpuno jasno. Pogledajmo na­
ša nastojanja. Znamo samo osnovne principe. Proglasiti princip
sam oupravljanja, kao princip koji treba da nas izvuče iz krize
starog sistem a, a vidimo kako se novi ekonom ski sistem u cjelini
teško rađa i u praksi i u teoriji.
Još jedna skupina nedostataka — to je politička skupina.
Neki filozofi, po m ome m išljenju, na političkom terenu napra­
vili su napade na političare koji nisu opravdani i isto tako su
utopijski. Oni su se zanijeli nečim što je danas u našem društvu
m om entalno postalo parola. Govori se, naime, o deprofesiona-
lizaciji političara. Na jedan izvjestan način u njihovim teorija­
ma rađa se skoro m ržnja prem a političarim a. Mislim da je to
isto tako prim itivno, je r i oni su sami političari, neki su i ovdje
delegati, većina od njih članovi su Saveza kom unista koji se i
inače bave političkim radom . S druge strane, ispada da ona tež­
nja, daleka težnja, da se svi ljudi bave politikom i na taj način
da niko ne bude profesionalni političar, kao da je moguća da­
nas. Međutim, to je unošenje i m iješanje realnog stanja i real­
nih uslova sa skoro utopijskim , odnosno dalekim idealom i že­
ljom društva, m iješanje realnog sa željama.
Mislim da m i često na taj način vršim o nepravdu i unosimo
zabunu i ne koristim o nikom u i ničemu.
S druge strane, m islim da dijalog između Saveza kom unista
i čitavog našeg društva, sa filozofima, na jedan izvjestan na­
čin nije srećan i za žaljenje je. Duboko sam uvjeren da to nije
nužno i da je zajednički jezik apsolutno moguć. S jedne stra­
ne, Program Saveza kom unista, koncepcije, gledanja Saveza ko­
m unista su toliko široka, toliko hum ana, toliko dem okratska,
258
 da drugovi filozofi tu nem aju šta da prigovore. I ne samo da ne­
m aju šta da prigovore, nego oni m oraju biti toliko pravedni i
uvidjeti da su najhum anije, najprogresivnije, najdem okratskije
ideje u našem društvu došle kroz politiku, kroz naš politički rad,
kroz P artiju i kroz Savez kom unista — a ne kroz filozofe i kroz
filozofiju.
S druge strane činjenica je da su filozofi to prihvatili, zadr­
žali i razvili, i da se i dalje bore za to. Ne treba stavljati nikada
u sum nju i njihove najbolje želje da razvijaju stvari, da donose
još bolje rezultate, da pro d u b lju ju još više saznanja o našim
suprotnostim a, koje su uostalom vrlo kom plikovane i teške. Baš
zato što postajem o svjesni tih teškoća i tih suprotnosti, imamo
m ogućnosti da tražim o njihova rješenja. Kao što rekoh, zajednič­
ki jezik se m ora naći, zajednički m etod rada i odnosa i to ne na
nekim gnjilim propisim a. Naši članovi Saveza kom unista isto ta­
ko ne bi smjeli biti preosjetljivi kad filozofi kažu nešto novo,
ako se filozofija odriče da bude »ancilla« politike, je r ako će
filozofija postati sluškinja, onda će nestati filozofije. Uostalom,
samo u najcrnjim vrem enim a srednjeg vijeka i staljinizm a ona
je bila »ancilla« teologije, odnosno politike.
Samo slobodna, stvaralačka filozofija, može da osigura raz­
vitak, samo nasto jan ja u sam oupravljanju, slobodne diskusije u
štampi, na kongresim a, u Savezu kom unista, dijalozi i borba
m išljenja m ogu om ogućiti razvoj u svim sferam a.
Ali, sa filozofima, na terenu filozofije treb a diskutovati filo­
zofski, a što se tiče političkih problem a, o njim a treba razgovara­
ti politički. Ako dođe do nesuglasica, s druge strane, isto tako
je moguć i dijalog, pa možda i otvorena borba, ako hoćete i u
organizacijam a Saveza kom unista, u štam pi, itd. Međutim, ta
borba ne sm ije b iti epitetna i da iz nje izrastaju političke nesu­
glasice i koncepcije, pa da se onda stvaraju ocjene koje nem aju
veze, ili b ar direktne veze, sa filozofijom.
Naše društvo u m nogim aspektim a ostvaruje ogrom ne uspje­
he i treba dati šansu svima. I naša filozofija ostvaruje uspjehe i
mi je m oram o njegovati, je r je to jedna od najnježnijih biljki,
m oramo joj dati m ogućnost da ona još mnogo više postigne.

259
 PORTRETI 1 SITUACIJE

C. WRIGHT MILLS

Ivan Kuvačić

— Veliki dio našeg vremena mi živimo van sebe.

To je ono što filozofi misle, kad kažu, da nema po­
vijesti.
Ovih se dana navršava druga godišnjica sm rti C. Wrighta
Millsa, profesora sociologije na Columbia univerzitetu u New
Yorku, autora knjiga koje su usprkos svom naučnom karak­
teru postale best-seleri ne sam o u Americi, već i u mnogim dru­
gim krajevim a svijeta. Mills je um ro iznenada od srčanog na­
pada u 46. godini života, nekoliko dana nakon što je predao u
štam pu svoju posljednju knjigu M arksisti ( The M arxists) \
Dvije su okolnosti bitno utjecale na činjenicu što Mills, bez
sum nje, zauzim a jedno od vodećih m jesta m eđu suvremenim
sociolozima. Prvu okolnost on sam jasno označava kad kaže da
je uvijek nastojao, iako na različite načine, činiti istu stvar: de­
finirati i dram atizirati bitne karakteristike svog vremena. Qvim se
on izrazito razlikuje od velike većine suvrem enih am eričkih na-
učenjaka na području društvenih znanosti. Pružajući u svo­
jim djelim a opću sliku am eričkog društva Mills se oštro i an­
gažirano suprotstavlja suhoparnoj znanstvenoj ekspertizi, koja
je jako sklona da brani poziciju društveno-političke neutralnosti.
Druga okolnost proizlazi iz prve, a odnosi se na način pristu­
pa problem im a. Mills nije za studiozno i m ukotrpno proučavanje
parcijalnih elem enata, već za širok pogled i sm jele hipoteze. No
to nipošto ne znači da on zanem aruje činjenice. Naprotiv, svi
njegovi zaključci zasnivaju se na pažljivom prom atranju, priku­
p ljanju i analiziranju podataka. No, u svemu ovome u njega
dolazi do izražaja izvanredna elastičnost i sm jelost misli, što mu
om ogućuje da brzo prelazi iz jedne perspektive u drugu i da
vješto uspoređuje i obuhvaća faktore s raznih vrlo udaljenih
područja.

i) Ostala Millsova glavna djela: White Collar 1951, The Power Elite 1956, The
Sociological Imagination 1959.

260
 Uostalom, takav stil m išljenja bio je u skladu s njegovim
stilom života. Od svojih obaveza na fakultetu, gdje je djelovao
kao sjajan predavač i sociolog, lako je prelazio na razne tehnič­
ke poslove, u kojim a je također bio vrlo okretan. U njegovoj
biografiji nalazimo podatak, da je svojim vlastitim rukam a pot­
puno rekonstruirao svoju kuću i da je bio podjednako okretan
na m otorkotaču, u sportskim kolim a ili na literarnoj večeri.
Činjenicu što je Millsova knjiga B ijeli ovratnik (W hite Collar)
postigla svojevrsni rekord s obzirom na broj rasprodanih pri­
m jeraka u SAD nije moguće objasniti jedino živim stilom kojim
je napisana. N jena privlačnost leži u tome, što ona pruža opću
sliku američkog društva, i to na takav način da pojedinci, pri­
padnici pojedinih slojeva i klasa, m ogu shvatiti svoj vlastiti
položaj u okviru tog društva. Govoreći o svijetu m alih vlasni­
ka i njegovu nestajan ju Mills ističe da se to može ostvariti
na dva načina: Ili da sirotinja opljačka bogataše, ili da bogataši
opljačkaju sirotinju. U Americi se dogodilo posljednje. Kroz
sto godina Sjedinjene Američke Države su na taj način pretvo­
rene iz zemlje m alih vlasnika u zem lju najam nog rada.
U osnovi ovog procesa stoji razvoj tehnologije koji Mills
pažljivo analizira. No, on se na ovome ne zaustavlja. Ovo je sa­
mo osnova ili početak njegove analize kojom on pokazuje gdje
treba tražiti uzroke n astanka takozvane nove srednje klase. U
nastavku razm atranja Mills analizira osjećaje i stavove, koje
pojedine kategorije nove srednje klase im aju kako prem a oni­
m a koji su ispod njih, tj. prem a radnicim a, tako isto i prem a
višim društvenim slojevim a. On to radi sistem atski, postupno
i pri tom pazi da položaj svakog pojedinačnog zvanja razm atra u
konkretnom strukturalnom kontekstu opće društvene situacije.
Mills stalno uspoređuje sta ru klasu sitnih posjednika i podu­
zetnika s novom grupom birokratiziranih profesionalnih speci­
jalista. On ovo radi sa svrhom da bi pokazao kako prva grupa
prerasta u drugu. Pri tom se ne oslanja sam o na suhe statističke
podatke, već istovrem eno vrši socijalno-psihološku analizu na­
stojeći objasniti kako se ličnost m odificira u novoj situaciji.
One grupe »bijelih ovratnika« koje su najbliže industrijskim
pogonima relativno su najslabije obrađene. S m nogo više zna­
nja i vještine Mills p ristu p a velikim uredim a i trgovini, a kada
pređe na razm atranje fakultetski obrazovanih stručnjaka, kate­
gorije kojoj je sam pripadao i u kojoj se najviše kretao, onda tek
njegovo m ajstorstvo dolazi do potpunog izražaja. Ovdje on pravi
oštru razliku između kategorija intelektualaca i eksperata i po­
kazuje kako se prva neprestano sm anjuje na račun druge. Čov­
jek koji živi za ideje, a ne od ideja, pretvara se u ovisnog pla­
ćenog radnika koji troši svoje najbolje vrijem e radeći ono što
mu se kaže.
v. .Govoreći o tendencijam a sm anjivanja ugleda zvanja sveu­
čilišnih nastavnika u poređenju s porastom ugleda zvanja liječ­
nika, Mills pokazuje da nije samo stvar u tome što je po shvaća­
261
nju običnog čovjeka liječnik potrebniji od sveučilišnog profeso­
ra. Postoje neki dublji, strukturalni razlozi. Usprkos činjenici
što se m edicinska tehnologija sve više koncentrira u bolnicama
i klinikam a i što liječnik s privatnom praksom postaje sve vi­
še ovisan o institucijam a, od svih profesija s privatnom prak­
som u SAD otpada na liječnike i dentiste 80 — 90%. Liječnici spe­
cijalisti u am eričkim gradovim a čvrsto drže status privatnih po­
duzetnika i istovrem eno kontro liraju javne m edicinske institu­
cije, što im om ogućuje da se jeftino koriste njihovim tehnič­
kim uslugama. U većini gradova oni tvore »unutarnje bratstvo«
liječničke profesije. Oni k o n troliraju im enovanja u liječničkim
institucijam a i m eđusobnu raspodjelu pacijenata, tj. kontroliraju
problem e svoje struke na svim nivoima. Tvore čvrsto organizira­
nu grupu s tehničkom podjelom rada i čvrsto uspostavljenim
i organiziranim »tržištem bolesti«. Njihovi m eđusobni odnosi
čine takav sistem koji zahtijeva da oni sebe iznose na tržište i
to ne djelom ično već potpuno, je r »glavna kvalifikacija postaje
»ličnost«, tj. sposobnost da se snađe, da bude ponizan prem a li­
ječnicim a višeg ranga i da zna zapovijedati potčinjenim a«.2
Za razliku od liječnika sveučilišni profesori nisu nezavisna
društvena grupa. Oni su plaćeni činovnici koji stoje pod strik­
tnom kontrolom vlasti. Zbog m asovne potražnje za visokokva­
lificiranim stručnjacim a broj fakulteta i visokih škola enormno
se povećao. Proizvođenje ljudi u stupanj doktora pretvorilo se
u posao koji se m ehanički obavlja. Ugled koji profesija daje ne­
znatan je u odnosu na novčana p regaranja koja nosi. Plaće, a
i stil života relativno su bijedni. Nezadovoljstvo pojačava svijest
da svojom inteligencijom daleko nadm ašuju ljude koji su došli
do vlasti i ugleda na drugim područjim a. Za takvog nezadovolj­
nog profesora razvoj istraživanja i adm inistracija otvaraju odre­
đene m ogućnosti. On postaje konsultant velikih kom panija, rad­
ničkih kom iteta, arm ije, državnih ureda, razvija svoj centar za
istraživanja, ima svoj štab, svoje osoblje. No, ovim se on i sam
birokratizira, je r sve više izlazi u susret birokratskom aparatu
koji traži eksperte ne sam o na području prirodnih, već isto ta­
ko i na području društvenih znanosti. Rezultat je taj, da fakul­
teti sve više proizvode apolitične tehničare kao protutežu slo­
bodnim intelektualcim a. N astaje takva situacija da je »žurna-
list srednjeg ranga često politički okretniji nego vrhunski socio­
log, ekonom ist ili politički učenjak.«8 To je jasan znak da se i u
akadem skim krugovim a ispoljavaju iste one tendencije koje
Mills analizira na drugim područjim a života. Odluke se donose
prim jenjivanjem općih pravila na pojedinačne slučajeve. Lju­
di koji se nalaze na nižim stupnjevim a hijerarhijske ljestvice
sve m anje m oraju m isliti. M išljenje postaje isključiva funkcija
intelektualnih štabova.

2) — White Collar — Oxford University Press 1956 — p. 118.

3) Ibidem — p. 214.

262
 II KRITIKA SUVREMENE AMERIČKE SOCIOLOGIJE

Ovu analizu Mills nastavlja u knjizi Sociološka imaginacija

(The Sociological Im agination). On se u ovoj knjizi ograničio
na svoju vlastitu profesiju, pa su njegovi zaključci mnogo sup­
tilniji i dublji. Socijalnu znanost ne uzima kao predm et analize
proizvoljno, već zbog objektivnih razloga. On, naime, sm atra
da uzroke bitnih društvenih problem a ne treb a tražiti u ljud­
skoj prirodi, već oni leže p rije svega u »otuđenim m etodam a
proizvodnje i tehnikam a političke alijenacije što ih one razvi­
jaju«.4 Prem a tom e društvene znanosti dolaze u centar pažnje; one
sve više postaju zajednički pokazatelj ili glavna oznaka našeg
vremena. Od njih se očekuje da pruže odgovore na najvažnija
pitanja.
Međutim Millsova analiza stan ja u suvrem enoj američkoj
sociologiji jasno pokazuje, da ne postoje veliki izgledi za ostva­
renje ovih očekivanja. D om inantna figura am eričke sociologije
jest ekspert koji odlično poznaje svoje ograničeno područje.
On je dobro tren iran ili bolje reći »previše dobro treniran i zbog
toga je dogm atičan, o g r a n ič e n « Z a razliku od klasične sociolo­
ške m isli suvrem ena am erička sociologija odbacuje ideju totali­
teta i to ne sam o na nivou neposrednih em pirijskih istraživanja,
već isto tako na nivou teorije. R ezultat je taj da se na jednoj stra­
ni razvija »fetišizam pojmova« kome je suprotstavljen »feti­
šizam operativnih tehnika« s druge strane. Millsova analiza ovih
dviju k rajnosti im a sve karakteristike dobre, im anentne m ark­
sističke kritike.
Prvu k rajnost Mills ilu strira na kritičkoj eksplikaciji T. Par-
sonsove teorije socijalne ravnoteže. On pokazuje da je teorijska
ekspertiza ovog istaknutog am eričkog sociologa po svom tipu
vrlo slična onim idejam a m ladohegelijanaca, koje je Marx prije
stotinu godina tako tem eljito kritički razm otrio u »Njemačkoj
ideologiji«. Ono što Parsons zove »vrijednosna orijentacija« ili
»normativna struktura« odnosi se na »simbole legalizacije« po­
stojećeg poretka. U njegovu sistem u ovi sim boli tvore sasvim
autonom no područje. Drugim riječim a, sim boli koji opravdava­
ju neku vlast odvojeni su od zbiljskih lica i slojeva koji tu vlast
vrše. Ovo je bitna konsekvencija velikih teorija takve vrste, za
koje Mills kaže »da su pijane od sintakse, i slijepe u semantici«.0
Zaboravlja se da je odnos sim bola prem a stru k tu ram a institucija
jedan od najvažnijih problem a socijalne znanosti. Parsons naj­
prije stvara spekulativnu teoriju i onda u njenom svjetlu nasto­
ji »objasniti« socijalnu kom poziciju jedinstva, a naučni postupak
traži da se ispituje legalizacija svakog institucionalnog poretka
u određenoj socijalnoj stru k tu ri.

4) Sociological Imagination — Grove Press Inc. 1961, p. 13.

5) Ibidem — p. 214
8) Ibidem — p. 35<

263
 Druga konsekvencija Parsonsove teorije sastoji se u tome.
što u njenim okvirim a ne može biti efektivno form ulirana ide­
ja društvenog konflikta. Ideja form ativnog reda vodi pretpo­
stavci harm onije interesa kao prirodne karakteristike svakog
društva. To znači da cijela teorija ima m etafizičko polazište ko­
je se nikako ne može uskladiti s realnom društvenom situaci­
jom. Tako se dogodilo da je analiza prom jena navela Parsonsa
da prihvati Marxove term ine povodom čega A. Gouldner ironi­
čno prim jećuje, »kako izgleda da u sociologiji imamo dvije raz­
ličite vrste knjiga: jedne za analizu ravnoteže, a druge za ispiti­
vanje prom jena.« (Sociology in the United States of America —
Paris 1956 — Unesco). Stojeći čvrsto u Marxovom slijedu Mills
na ovo dodaje da »opći problem teorije historije ne može biti
odvojen od općeg problem a teorije društvene strukture«.7 U »So­
cijalnom sistemu« (Social System — 1951) Parsons se nije mo­
gao spustiti na nivo em pirijskog istraživanja, jer je bio zahvaćen
idejom jednog m odela društvenog poretka, koji je on stavio u
rang univerzalnog m odela. On je fetišizirao svoje pojmove. Mills
kaže da ovu Parsonsovu težnju treba vezati uz njem ačku tradiciju
koja je našla svoj vrhunac u djelim a Maxa W ebera. Samo što je
W eber za razliku od Parsonsa razvio većinu svojih djela u di­
jalogu s Marxom koji po Millsovu m išljenju zauzima centralno
m jesto u razvoju m oderne sociologije. U fusnoti Mills dodaje
kako je očito da specifično gledište o društvu, koje se može iz­
vesti iz Parsonsova teksta, im a prilično direktno ideološko zna­
čenje. Tradicionalno ovakvi su pogledi povezani s konzervativnim
stilom m išljenja, a ideološko značenje Parsonsove »Velike teo­
rije« čvrsto tendira prem a legalizaciji stabilnih oblika domina­
cije.0
Druga k rajnost koju Mills zove apstrak tn i empirizam, mnogo
je više rasp ro stran jen a i tipičnija je za am eričku sociologiju.
Nosilac je ove krajnosti ekspert koji poznaje tehnike i koji sma­
tra, da znanost nastaje polaganim , strpljivim i minucioznim
gom ilanjem m ikroskopskih em pirijskih studija. Mills pokazuje
kako m eđu ovakvim stručnjacim a postoji jaka tendencija da se
brka ono što se proučava s m etodam a proučavanja. Istaknuti
predstavnik ove vladaj uče stru je u am eričkoj sociologiji P. Lazar-
sfeld (The Language of Social Research — 1955) svodi sociologiju
na m etodologiju socijalnih znanosti. On nju shvaća kao disciplinu,
koja ima zadatak da pretvara filozofiju u znanost. To konkretno
znači da ona proširuje m etode statističke obrade na nova pod­
ručja. Ekonom ija i dem ografija su razvijene znanosti koje ispi­
tu ju određene sektore ljudskog ponašanja. No i svako drugo
područje može biti razvijeno ili »sociologizirano«. Tako na pri­
m jer do danas ne postoji naziv za socijalnu znanost koja bi se
bavila srećom ljudi. No ovakva znanost nije nemoguća, je r niti

7) Ibidem — p. 48.
9) Ibidem — p. 49.

264
bi bilo teže, niti bi bilo skuplje sabirati podatke o sreći, nego
podatke o cijenam a, prihodim a ili uštedam a.10 Kao što je za
birokratu svijet ono čime se upravlja, tako je za birokratiziranog
eksperta znanje ono što se m jeri i statistički obrađuje.
Mills u svojoj kritici ovog gledišta jasno pokazuje kako je
glupo poduzim ati detaljna i dugotrajna istraživanja, ako nismo
sigurni da će njihovi rezultati om ogućiti rješavanje p itanja
strukturalne važnosti. Lazarsfeldovi su pogledi svojevrsni psiho-
logizam. To je pokušaj da se objasne socijalni fenomeni pom oću
onih individualnih karakteristika koje se daju kvantificirati. His­
torijski ova teorija počiva na »metafizičkom negiranju realnosti
socijalne strukture«.11
Na teoriju o nepostojanju socijalne stru k tu re logično se na-
dovezuje »teorija m nogobrojnih faktora« (m ultiple-factor the­
ory). Ova teorija izražava gledište »da se za svaku društvenu
pojavu može naći velik broj tren u tn ih razloga«. Mills kaže da
ovakva »pluralistička kauzalnost« sjajno odgovara liberalnoj
politici »djelomičnih reform i«. Ako je sve uzrokovano neizbro-
jivim faktorim a, tada m oram o b iti vrlo pažljivi u svakoj akciji
koju poduzimamo. M oramo se baviti m nogim detaljim a, i tako
se preporuča da se ide putem reform e tih m alih dijelova. Mi još
ne znamo, a vjerojatno nikada nećemo ni znati sve m nogobroj­
ne uzroke koji djeluju. Ovim se defakto ide na likvidaciju prin­
cipa uzročnosti u društvenim naukam a.
U toku analize Mills neprestano su protstavlja predstavnike
klasične sociologije, u prvom redu M arxa i W ebera, suvrem enim
am eričkim sociolozima. Prvi su posjedovali sociološku imagina­
ciju, što znači da su razm atrali bitne problem e svog vrem ena
»na historijskom nivou njihove realnosti«, dok je većini drugih
detaljni, m inuciozni ra d na parcijalnim problem im a ubio svaki
smisao da svoje djelo sagledaju u kontekstu s cjelinom am erič­
kog društva.
»Oni na prim jer razm atraju starosni nivo određenog spola
jedne plaćevne kategorije u gradovim a srednje veličine. Obuh­
vaćene su četiri varijable. No u njim a je sadržana još jedna:
ti ljudi žive u SAD. To, m eđutim , nije podatak koji spada m eđu
trenutačne, precizne, apstraktne varijable što tvore em pirijski
svijet apstraktnog empirizm a. Da bi se uključile i »SAD«, po­
trebna je koncepcija društvene strukture, a isto tako i m anje
kruta ideja empirizm a«.12

10) Ibidem — p. 59.

11) Ova teorija leži u osnova velikih socio-psiholoških istraživanja, koja su
pod rukovodstvom Eltona Maya vršena u američkoj industriji. O menedžeru
se govori kao o inteligentnom i neinteligentnom, a o radniku kao efikasnom
i neef kasnom. Da bi se radnik učinio zadovoljnim, tj. efikasnim, menedžer
mo a biti inteligentan, racionalan. Mills s pravom dstiče da ova formula iz­
ražava »psihologizaciju« problema industrijskih odnosa.
12) Ibidem — p. 124. '
265
 Budući da i sociolozi ove vrste često govore o svome radu
kao o snim anju situacije, njihov odnos prem a sociolozima kla-
lične škole sličan je odnosu fotografa prem a slikaru—um jet­
niku. Da bi izbjegli prigovor, kako zanem aruju teoriju, oni je o-
bično »prikrpe« uz svoje istraživanje u form i takozvanog općeg
teorijskog uvoda kojeg redovito piše neki asistent nakon što su
prikupljeni podaci. E kspert ovog tipa prezire opću teoriju, ali
zato strogo pazi da nije možda prekršeno neko pravilo meto­
dološkog rituala.13
Interesantno je, ali nije nim alo slučajno, da se prvi, Parsonsov
ekstrem usklađuje s ovim drugim , Lazarsfeldovim. Ono je teorija
socijalne ravnoteže, a ovo su istraživanja pojedinih problema,
koja se odnose na društvenu statiku i uopće ne dotiču probleme!
Po Millsovu m išljenju svatko tko radi na području društve­
nih znanosti, bilo svjesno ili nesvjesno, m ora u određenom opsegu
vršiti b irokratsku i ideološku ulogu. No, u ovom pogledu pos­
toji velika razlika između starijih i m lađih generacija američ­
kih sociologa. Mills kaže da u starijoj generaciji ima sjajnih
ljudi koji su svojim um om i sposobnošću izborili da su pobije­
dila određena shvaćanja, da su usvojene određene metode. U
m lađoj generaciji dom inira ekspert sa znatno suženim horizon­
tom .14
Kada Mills na k ra ju postavlja pitanje o uzrocima ovakve
tendencije razvoja, onda on ovdje kao i u drugim djelim a pri­
bjegava tezi odnosa racionalnosti i slobode. On sm atra da je
zajednička greška liberalizm a i m arksizm a (Mill-Marx), što po­
lazi od pretpostavke da sve veća racionalnost znači sve veću slo­
bodu. U našem vijeku mi smo suočeni s novim vrstam a druš­
tvenih stru k tu ra, s racionalno-birokratskom organizacijom ko­
ja se neprestano širi i usavršava stavljajući čovjeka u takav
položaj da je on sve m anje i m anje slobodan. U tvornici, u voj­
sci, u nauci, čovjek radi poslove za koje ne zna kuda vode. Ako
prihvatim o definiciju slobode kao »mogućnost form uliranja pri­
kladnog izbora, da bi se o njem u argum entiralo i na kraju iz­
vršio izbor«, onda je za Millsa očito da visok nivo birokratske
racionalizacije i tehnologije ne vodi visokom nivou ni inteligen­
cije ni slobode. Razvoj tehnologije dovodi u pitanje osnovna čov­
jekova svojstva, a to su razum i sloboda. Ne samo da se rad
šablonizira, te iziskuje sve m anje inteligencije i stvaralaštva, već
i sam a ličnost ulazi u »radne sposobnosti« kao njihov sastavni
dio, pa se kupuje i prodaje kao roba. Sve veća racionalnost
organizacije guši ratio čovjeka. Perspektiva je naročito mračna,
ako se prihvati Millsova pretpostavka da se čovjek našeg vreme­
na sve više m iri s ovom situacijom . Njegova m isao o »veselom
robotu« (cheerful robot) varijacija je na tem u o kojoj Fromm
mnogo bolje govori, je r polazi od dubljeg antropološkog shva­

13) Ibidem — p. 73.

14) Ibidem — p. 105.

266
ćanja čovjeka. Mills ostaje na kritici ne pružajući p ri tom ni­
kakvu ideju, nikakvu skicu izlaza iz ove situacije, tako da je slika
koju on pruža u biti pesim istična, usprkos povrem enih optim is­
tičkih deklaracija.
III ODNOS PREMA MARKSIZMU
Osnova od koje polazi cjelokupna Millsova k ritika jest po­
jam društvene strukture. On doslovno kaže da se »društvena
nauka bavi problem im a biografije, h istorije i njihovim uvršta­
vanjem u okviru društvene strukture«. . . »Da bism o shvatili bio­
grafiju individua, m oram o znati važnost i značenje uloga koje
on igra, a da bism o shvatili uloge, m oram o poznavati institucije
kojih su one dio«.15 Kad bism o ovo njegovo shvaćanje do k raja
eksplicirali, vidjeli bism o da je ono u svojoj biti m arksističko,
iako uz određene w eberovske korekcije. On se lično ograđuje
od naziva »marksist«, no s ponosom ističe da je usvojio i da
prakticira Marxov način m išljenja. U svom posljednjem djelu
M arksisti18 Mills izjavljuje da stoji blisko onim, kako on kaže,
običnim m arksistim a (plain m arxists), koji se slažu u tome da
»Marxova djela im aju pečat devetnaestog stoljeća, ali da su nje­
gov opći model i njegov način m išljenja glavni u njegovoj inte­
lektualnoj h istoriji i da ostaju relevantni i danas«.17 (U ovu gru­
pu on svrstava G ram scija, Sartrea, Lukacsa, Kolakowskog, From-
ma i neke druge). Mills se od n jih razlikuje utoliko što sm atra
»da je Marxova m etoda tra ja n doprinos najboljem načinu raz­
m išljanja i istraživanja, dok je njegov m odel potpuno neadekva­
tan u novim uvjetim a«.10 Ovaj drugi dio svoje tvrdnje Mills na­
stoji potkrijepiti m nogim argum entim a, od kojih ćemo ukratko
navesti samo neke koji nam se čine najvažnijim .19
Mills sm atra da je pogrešna Marxova pretpostavka o pro­
gresivnoj polarizaciji kapitalističkog društva na poslodavce i
proletere. U skladu s ovim nemoguće je vršiti solidnu analizu
društva, ako se ostane p ri Marxovoj jednodim enzionalnoj strati­
fikaciji, tj. ako se definira položaj čovjeka jedino u term inim a
njegovih odnosa prem a sredstvim a za proizvodnju. U okviru
m arksističke sheme »bijeli ovratnici« m ogu se tretirati jedino kao
»novi proletarijat«. Mills odlučno prim jećuje da se njihovi sred­
nji i niži nivoi ne mogu adekvatno shvatiti samo« kao nova vrsta
proletarijata. Oni se jednostavno ne uklapaju u m arksističku
stratifikaciju. Ova nova situacija dovodi u p itanje i Marxovu
tezu o neophodnosti zaoštravanja klasne borbe u kapitalizm u.
Mills sm atra da je u okviru kapitalizm a moguće za značajno

15) Ibidem — p. 150

16) Mills je u ovu knjigu uključio 1 prokomentirao Kardeljevu studiju »Prak­
sa socijalne demokracije u Jugoslaviji«.
17) The Marxists — Dell Publishing Co., Inc. —New York — 1962. p. 98.
18) Ibidem — p. 130
19) Ovim samo naznačujemo probleme a namjerno ne ulazimo u njihovu a-
nalizu, jer nam se čini da je za to potreban poseban članak.

267
vrijem e transform irati klasnu borbu u adm inistrativnu regula­
ciju, što znači da ekonomski konflikti nisu nužno »kontradikcije«
u m arksovskom smislu, je r ne m oraju voditi otvorenoj poli­
tičkoj borbi klasa.20
Marxove pretpostavke o bijedi proletarijata nisu se ostvarile.
Životni standard se povećao. Izgledi za revoluciju u razvijenim
zem ljam a nisu se povećali. Jedino je tačno da se povećava ali­
jenacija rada, koja rezultira u apatiji i pasivnosti masa. Apatiju
i pasivnost nije m oguće objasniti u term inim a Marxova racio-
nalističkog m odela ideoloških oblika klasne svijesti. Sve ovo
navodi Millsa na tezu, da kretanje svjetske historije bitno ovisi
0 volji m alobrojne političke elite. On sm atra da poslije drugog
svjetskog ra ta nastupa kvalitetno nova faza u razvoju kapitalizma.
Razvoj tehnologije omogućio je drastičnu koncentraciju sredsta­
va vlasti, koja u odnosu prem a m asam a sve više poprim a mani-
pulativni karakter. Dok Marx stavlja akcent na sredstva i način
proizvodnje, Mills slijedeći W ebera naglašava sredstva i način
vlasti, te govori o općoj stabilizaciji i jačanju kapitalizm a.21 Ovim
on dokazuje da njegove konstruktivne, teorijske snage stoje
znatno ispod njegovih analitičko-kritičkih sposobnosti. Kao em-
p irista po orijentaciji on sudi u uskoj vezi s opaženim i sklon
je donošenju brzih zaključaka, što je razlog da u razm atranju
sintetičkih problem a ne stoji uvijek na »historijskom nivou nji­
hove realnosti«. Tačno je da se mnoge Marxove pretpostavke u
odnosu na najrazvijenije zem lje nisu obistinile, ali ako gledamo
na svjetsku historiju kao na jedinstveni proces, onda se može s
velikom sigurnošću reći da osnovna Marxova pretpostavka o neo­
phodnosti prelaska društva iz kapitalizm a u socijalizam vrijedi
1 da se iz dana u dan ostvaruje.

20) Ibidem — p. 108.

21) Ibidem — p. 120.
268
 PR A K SA I KRITIKA
RAZMATRANJA UZ MARXOVE TEZE O FEUERBACHU
Milan Kangrga

»Podudaranje m ijenjanja okolnosti

i ljudske djelatnosti može se shva­
titi i racionalno razum jeti samo kao
revolucionarna praksa.«
Karl Marx, II I teza
U posljednje se vrijem e u nas vrlo često raspravlja o pojm u
kritike, o njezinu sm islu, k arak teru i značenju. No, prem da bi
bilo mnogo bolje i svrsishodnije, kad bi k ritika bila neposred­
no na djelu, nego da se o njoj sam o raspravlja, ipak je i ovo
raspravljanje sam o znak da je k ritik a već djelatno prisutna, da
živi m eđu nam a, da s jedne strane ostavlja za sobom bar neke
vidljive tragove i da s druge strane počesto u nekih izaziva gla­
vobolju ili otpore. Kad naim e kritike uopće ne bi bilo, onda ne
bi bilo ni rasp rav ljan ja o njoj. Stoga jedno uvjetuje drugo.
Ako bism o pak htjeli vidjeti, kakav zbiljski smisao ima ovo
raspravljanje o kritici konkretno u ovom tren u tk u ili ovim uvje­
tima našeg socijalističkoga kretanja, onda bism o možda vrlo la­
ko mogli uočiti kako o njoj prim arno ne raspravljaju oni koji
su već kritički na djelu, nego ponajviše oni koji je m eritorno
žele »klasificirati«, »vrednovati«, »definirati«, »etiketirati«, jed­
nom riječju pokazati joj njezino »pravo mjesto« ili »pozadinu«.
Nije dakle u prvom planu sam predm et kritike i opravdanost
njegova kritiziranja, nego se raspravlja o načinu i socijalnom
položaju kritičara, kao da sam im tim e predm et kritike prestaje
da egzistira. Tako je ovo raspravljanje ponajčešće popraćeno ve­
likom brigom za konstruktivnost, konkretnost, realističnost, sa­
branost, obazrivost, vođenje računa o svim mogućim uvjetim a i
okolnostima, dakle za tren u tn u oportunost ili čak i samo vrije­
me iznošenja kritike itd. i tsl. od strane onih m udraca koji su već
unaprijed u posjedu čvrstog, sigurnog, apsolutnog i nepogreši­
vog kriterija, po kojem se tačno zna kakva kritika treba, m ora,
smije ili može da bude, a kakva ne. Oni naim e određuju i dozvo­
269
 ljavaju njezinu m jeru, granicu i doseg. A kad je netko već tako
pouzdano u posjedu istine i sveobuhvatnog m jerila, onda je po­
sve norm alno da se s te i takve pozicije m ogu očekivati samo po-
duke, koje onda doista i pljušte sa svih strana, kako kritika, ne
daj bože, ne bi zabludila. Da se s te strane nikakva zbiljska kri­
tika ili bilo kakav kritički napor usm jeren na odstranjenje ne-
gativnosti u n u tar jednog društvenog stanja ne može očekivati,
posve je jasno, ali se zauzvrat svakako mogu očekivati dušo^
brižnici, sve na veću slavu božju.
Nas m eđutim ovdje ne zanim aju ova naknadna i brižna »teo­
rijska« raspravljanja o kritici i njenom »pozitivnom usm jera­
vanju«, nego bism o u ovom napisu htjeli razm otriti pitanje sa­
me m ogućnosti, to jest utem eljenosti kritike, čime želimo ukrat­
ko naznačiti njenu filozofijsku dimenziju. Kad im enujem o filo­
zofijsku dim enziju kritike, onda sm jeram o na sam u njenu upit­
nost i sm islenu održivost, odnosno pitam o, po čemu i da li je
k ritika kao kritik a uopće m oguća i na čemu je zbiljski zasnova­
na. Time onda prethodno stavljam o u pitanje kako stanovište
onoga koji kritizira, tako i sam predm et kritike, a onda dakako
i onoga koji naknadno (post festum ) raspravlja o tom stanovi­
štu ili sam om djelu, odnosno efektu već izvršene kritike, bez obzi­
ra što se tim raspravljanjem ili teoretiziranjem zapravo želi
postići.
Kada pak govorimo o filozofskoj utem eljenosti kritike, onda
ćemo se čitavoj stvari m ožda najlakše približiti pom oću one
Marxove poznate m isli koja doista leži u tem eljim a njegove
filozofije, a koja je izražena u X I tezi o Feuerbachu i glasi: Filo­
zofi su svijet samo različito tum ačili, riječ je m eđutim o tome da
se on izmijeni«.
Ovoj se tezi može različito p ristupiti, kao što se to faktički i
događa: 1. Ona se nekim a čini toliko norm alna i sam a po sebi
razum ljiva, te u njoj ne vide nikakav problem ili neki posebni
sm isao. 2. Drugi se spram nje odnose ironično ili skeptički i
sm atraju je običnom rom antičnom , to znači nerealnom frazom.
3. U trećih ona izaziva p itan ja koja izrastaju u posebne filozo­
fijske problem e i dileme, kad se naim e ta teza sm jesti u katego-
rijalni ap arat tradicionalnog zapadnoevropskog novovjekovnog
filozofiranja od Descartesa naovamo. 4. Za četvrte pak ona pred­
stavlja onaj povijesni novum kojim se u istinskom revolucio­
narnom ob ratu inaugurira jedan iz osnova novi svijet čovjekova
opstanka. Sam im tim e m eđutim ova teza ne prestaje da bude
u centru m isaone refleksije.
U prvom se slučaju krećem o po površini same stvari, je r ova
sam orazum ljivost bitne Marxove teze dovodi do njezina nepro-
blem skog izopačavanja, budući da se ona tada i shvaća i provo­
di i živi u posve prakticističkom , pragm atističkom , ekonomis­
tičkom, politicističkom i tehnokratskom smislu, čemu u osnovi
leži puki subjektivizam . Ova izm jena svijeta shvaća se na toj
270
 pretpostavci ii vuiuiuarističkom i operativističkom smislu, u
obliku subjektivističke m anipulacije stvarim a, ljudim a i ljud­
skim odnosim a. Izm jena se vrši u okviru i na osnovnim p ret­
postavkam a opstojećega, pri čemu cjelina ostaje nedirnuta.
Revoluciju je zam ijenila evolucija i reform izam .
U drugom se slučaju nalazim o na stanovištu onih koji iz­
m jenu svijeta sm atraju običnim apsurdom , je r je (čovjekov)
svijet shvaćen u sm islu neprom jenljivog fixuma, u kojem u sve
jest onako kako je svagda bilo i kako će uvijek i biti. To sta­
novište zastupaju i u njegovu duhu žive i djeluju ljudi koji su
se iz najrazličitijih razloga i pobuda toliko duboko ukopali u
određeni opstojeći poredak, da su i sam u m ogućnost drugači­
jega poistovetili s opstojećim stanjem , koje se tako pretvara u
jedinu ljudsku m ogućnost besm islenog tra ja n ja i ponavljanja
istoga. H orizont sm isla i h tije n ja suzio se na područje privat­
nog vegetiranja na bazi sitnih interesa, snalaženja, konform iz­
ma i oportunizm a, čija je duhovna arom a filistarski m oralizam
u ljudskim odnosim a. Čovjek je prihvatio anonim nost i sivilo
života koji su m u izvana nam etnuti. To je pozicija osobne re­
zignacije, apatije i životne letargije. Deviza je: Treba trajati
dok se traje po uhodanim tokovim a, je r sve ionako ide svojim
neprom jenljivim hodom . Ovaj životni em pirizam , kao sim ptom
zaspale ljudskosti u čovjeku, brani se i p o th ran ju je ironijom
spram svakog istinskog ljudskog h tije n ja i sm isla i navlači na
sebe m asku sigurne realističnosti, koja često ide do posvem aš­
nje beskrupuloznosti.
Treći je slučaj isključivo filozofijske naravi, ukoliko se ov­
dje pod »filozofijskim« im a razum jeti upravo ono, na što je
kritički usm jerena navedena Marxova teza, naim e »kontem pla­
cija individuum a u « građanskom društvu« (IX teza). Iz hori­
zonta »građanskog društva« teza o izm jeni svijeta ne može se
zapravo ni pojm iti, je r ona im plicira i p retpostavlja već njego­
vo revolucionarno-kritičko ukidanje i prevladavanje, čime se
dakle postiže ono stanovište koje sam im sobom tek om ogućuje
da se uopće sagleda šta jest, a šta više nije »građansko«, to jest
po svojoj biti pripadno ili nepripadno starom svijetu koji is­
crpljuje svoj sm isao u neprekidnom proizvođenju i proširiva­
nju istoga i njegovu ponavljanju. Stoga ova Marxova bitna teza
na tom stanovištu, poput svega što jest, ostaje i dalje u n aj­
boljem slučaju sam o »predmet« filozofsko-teorijske kontem ­
placije, odnosno najraznovrsnijih interpretacija, koje nju smješ-
tavaju u tradicionalne okvire m isaone shem atike i pojedinih
filozofskih sistem a prošlosti, iz čega joj se želi otkriti i odrediti
pravi smisao. Time se m eđutim ne naslućuje ni dim enzija pos­
tavljanja pitan ja u Marxa, a kam oli da bi m isao zbiljski govo­
rila iz nje, je r je ovdje s Marxom filozofija već m isao praktičke
revolucionarno-kritičke djelatnosti, koja prekoračuje horizont
kontem placije opstojećega.
271
 Ovdje se već nalazimo pred problem om koji nas dovodi do
četvrtog odnosa spram Marxove teze o izmjeni svijeta. Postav­
lja se naim e pitanje, sadrži li ova Marxova teza bilo kakav realni
smisao i na čemu se on zapravo tem elji. Pitanje je i te kako
um jesno, je r smo već iz prva tri slučaja vidjeli kako je u njiho­
vim osnovnim stavovim a im plicitno sadržana sum nja u moguć­
nost sm islene izmjene svijeta, pa se i sam a ta teza pokazuje na
neki način upitnom ili čak neodrživom. U prvom slučaju, kao
što smo vidjeli, nalazim o na površini same stvari, čime ostajem o
prikovani uz opstojeće koje se pokazuje kao apstraktni svijet
rada, a u drugom princip i kriterij nisu u izmjeni svijeta (real­
nosti), nego u toj opstojećoj realnosti, koju bi samo trebalo
poznavati, pa bi sve bilo u redu. Sve je tada nužno podvrgnuto
objektivnoj zakonitosti, a ovako shvaćena objektivna zakonitost
ne da se, dakako, m ijenjati. Takva je egzistencija onda u skladu
i sa shvaćanjem ili određenjem slobode kao spoznate nužnosti
koja se jako udom aćila u m arksizm u. Treći pak slučaj dolazi pod
udar kritike iz navedene jedanaeste teze, iz koje proizlazi
da su filozofi svijet sam o različito tum ačili, p ri čemu filozofija
kao filozofija i zastaje. Ako, dakle, Marxova m isao ima bilo kak­
vog sm isla koji bi nadilazio sva tri navedena nivoa, koji se i
pored svoje izvanjske različitosti u n utrašnje podudaraju u
bitnom e, je r su adekvatan m isaoni izraz svijeta koji bi upravo
trebalo m ijenjati, onda je neophodno da se taj novi smisao
b a r naznači.
Stoga se ovdje odm ah postavlja pitanje: Odakle Marxu uop­
će m ogućnost da govori o izm jeni svijeta? Na čemu se ova mo­
gućnost zbiljski utem eljuje, da ne bi ostala samo puki bunt,
nerealni zahtjev, apstraktni m oralizatorski postulat, roman-
tičko fantaziranje i anarhoidna pobuna protiv svijeta, društva i
realnosti, koji u skladu i na osnovu objektivne zakonitosti što
njim a vlada u obliku apsolutne nužnosti i determ iniranosti iona­
ko ne mogu da budu drugo i drugačije nego što jest i kako se
već zbiva?! Kako se može zahtijevati izmjena, i to totalna iz­
m jena nečega što u sebi sam ome ne bi sadržavalo mogućnost
m ijenjanja, dakle princip drugačijega od onoga što i kako u
cjelini već jest? Ako se svijet ili tzv. objektivna realnost i his­
to rija ili društvo itd. kreću i odvijaju po svojim vlastitim nuž­
nim i neum itnim zakonim a, ako se sve što jest zbiva po strogoj
determ inaciji, iz čega proizlazi da je sve unaprijed u samom te­
m elju određeno i u bitku svega opstojećega predodređeno, onda
je svaki zahtjev za izm jenom svijeta ne samo nemoguć, nego i
posve apsurdan, te njegovo postavljanje graniči gotovo s komic-
nošću. .......................... .....
U tom se sm islu onda s razlogom nameće pitanje, nije li
i sam Marx sa svojom XI tezom o Feuerbachu zapravo komična,
nerealna rom antička povijesna figura poput proslavljenog vite­
za Don Kihota, koji bi isto tako uza se trebao da ima svojeg
272
 Sanča Pansu, kako bi ga on stalno s m agarca upozoravao na
objektivne, neprom jenljive i neum itne zakone realnosti?! Jer
ako pođemo od ove i ovakve realnosti kao jedinog i jedino
mogućeg, upravo vrhovnog principa, onda nije teško vidjeti da
ova realna svakidašnjica svojim fakticitetom i pozitivitetom u
em pirijskoj sferi uvijek iznova, iz dana u dan dem antira Marxa i
njegov zahtjev za izm jenom svijeta, koji na ovaj ili onaj način
želi da transcendira ili prekorači danu ili opstojeću realnost, ka­
ko bi bilo drugačije nego što jest. Stoga bismo Marxu u tom
smislu zaista mogli da predbacim o kako ne pozna realnost, i
to u onome bitnom e, osnovnom i presudnom za čitavu ovu
stvar. Na toj bism o liniji onda mogli zaključiti kako Marxova
bitna filozofska teza o izm jeni svijeta nem a pravog realnog
tem elja i da visi u zraku, te kao takva ostaje puka tlapnja i čis­
ta proizvoljnost. To bi bila nužna konsekvencija svih onih in­
terpretacija Marxove filozofije i nauke, koje u Marxovo ime
barataju takvim pojm ovim a i kategorijam a kao što su nužnost
ili sloboda kao spoznata nužnost, realnost, objektivna zakoni­
tost, determ inizam (neki čak govore i o »dijalektičkom deter­
minizmu«, što bi bilo isto kao i »drveno željezo«!), objektivni
uvjeti, vanjske okolnosti itd. i tsl, kad se oni upotrebljavaju u
obliku posve objektivističke apstrakcije. Oni pak ostaju apstrak­
cije, rođene u krilu m ehaničkog ili vulgarnog m aterijalizm a, sa
svim onim konsekvencijam a koje prije ili kasnije završavaju u
čistom fatalizm u, tako dugo dok se ne pokaže njihov pravi te­
melj s jedne strane i istinski tem elj i povijesno polazište Mar­
xova filozofiranja s druge strane. Jer sve ovo opisano nije ni
temelj, ni polazna tačka, ni sm isao Marxove filozofije.
Kad smo prije postavili pitanje odakle Marxu uopće moguć­
nost da postavi zahtjev za izm jenu svijeta u cjelini, ako se ta
mogućnost ne nalazi u sam om tem elju ili osnovu tog svijeta
kao njegov vlastiti bitni princip, m islili smo pri tom upravo
na ono što zbiljski leži u tem elju čovjekova svijeta, po kojemu
je moguć i taj svijet i njegova izm jena i taj Marxov zahtjev i
čovjek i njegova povijest i njihovo m isaono dokučivanje, znan­
stveno spoznavanje i filozofijsko osvješćivanje, a to je upravo —-
praksa. Jer prem a M arxu p raksa je bitak čovjeka i njegova svi­
jeta, iz nje i jedino po njoj proizlazi m ogućnost da nešto bude ili
ne bude, dakle da bude i drugačije nego što jest. Moći biti dru­
gačije nego što naprosto jest pretpostavka je slobode, stoga
povijesna praksa om ogućuje slobodu, ona je štaviše isto što i
sloboda sama. Tako je sloboda sadržana u tem elju čovjekova
svijeta, jer samo ono što može da bude i drugačije nego što jest,
jest i slobodno. Kamen, biljka i životinja jesu i ostaju ono što
jesu po sebi sam im a, stoga ne može biti riječi o njihovoj slo­
bodi. Samo čovjek može da bude i drugo nego što je bio 1 što
jest, i tu je pretpostavka njegove slobode. Čovjek kao bice
prakse nigdje i nikada nije unaprijed dan i gotov, jer bi u tom
273
slučaju konačne dovrŠenosti bio identičan s onim što već jest i
što je oduvijek bilo, pa se u biti ničim ne bi razlikovalo od svih
ostalih bića. Stoga on kao čovjek to m ora postati, uvijek iznova
postajati i svojim djelom to potvrđivati, je r je njegov bitak
djelo kao m ogućnost. To znači da samo njegovo djelo otvara ili
zatvara m ogućnost da bude ili ne bude, i to mogućnost njegova
ljudskog svijeta, dakle i njega samoga i drugoga čovjeka i smis­
la, odnosno besm isla njihova uzajam nog odnosa.
S druge strane gledano, pojam prakse u Marxovu smislu
im plicira u sebi izm jenu svijeta. Praksa i nije drugo do povijes­
na dijalektika, što znači neprekidna negacija opstojećega kao
negativnoga, koja proistječe iz stvaralačkog principa negativiteta,
kojem u ne m ogu odoljeti svi postali i opstojeći oblici, budući da
bi inače bio zaustavljen točak historije, a čovječanstvo bi se
srozalo na nivo životinjskog carstva iz kojega se izvuklo upravo
pom oću svoje svaralačke djelatnosti ili prakse kao ljudske mo­
gućnosti i slobode. R adikalna se negacija i ukidanje opstojećeg
zbiva dakle već u sam om tem elju čovjekova svijeta, da bi taj
svijet i čovjek kao čovjek uopće bili mogući kao ono što oni
jesu, ili tačnije, kao ono što uvijek iznova postaju. Međutim,
dijalektička negacija negacije kao osnovni stvaralački princip
čovjekova povijesnog svijeta nije, kao što to neki sm atraju,
apsolutna a p strak tn a negacija, uništenje ili brisanje svega pret­
hodnog, povijesno dokučenog i izborenog koje bi vodilo u ap­
stra k tn o ništa, u ništavilo i nihilizam negacije radi negacije,
nego je djelatno-sm islćno posredovanje, ukidanje i prevladava­
nje opstojećeg kao njegovo zadržavanje i uključivanje na vi­
šem povijesnom , društvenom i ljudskom nivou. Ona sačinjava
proces kretan ja i djelovanja, borbe i osm išljavanja na najvišem
mogućem nivou povijesno dokučenog i realiziranoga humanite-
ta, koji je na djelu samo na pretpostavci podudarnosti u ljud­
skome, a ne u nasilnom razdvajanju bilo koje vrste i u bilo
kojem obliku. O tome je lijepo pisao Hegel u svojoj Fenomeno­
logiji duha.
»Budući da se obični ljudski razum poziva na osjećaj, svoje
u n utrašnje proročište, on je obračunao s onim koji se ne slaže
s njim e. On m ora izjaviti da nem a dalje ništa reći onome koji u
sebi ne nalazi i ne osjeća isto; — drugim riječim a: on korijen
hum aniteta gazi nogama. Jer p riroda je hum aniteta da teži za
suglasnošću s drugim a, a njegova je egzistencija u ostvarenom
zajedništvu svijesti. Ono protivu-ljudsko, životinjsko sastoji se
u tome, da ostaje kod osjećaja i da sebe samo s pom oću njega
može da izrazi«1.

1) G. W. F. Hegel: Fenomenologija duha, Predgovor, Kultura, Zagreb 1955,

str. 40-

274
 Ovaj korijen hum aniteta o kojem u govori Hegel, nije među­
tim nikad i nigdje unaprijed osiguran, je r ga čovjeku nitko
drugi, a najm anje nekakva viša sila ili nužnost ili objektivna
(društvena) zakonitost ne može osigurati i predati u gotovu ob­
liku poput novčanice, nego ga čovjek, to jest čitavo ljudstvo za
sebe m ora izboriti, pro širiti i produbiti. Ako je riječ o osigura-
nosti, onda je to sam o povijesna praksa kao opća pretpostavka,
okvir i m edium , u kojem u svaki pojedinac kao subjekt i ličnost
svojim vlastitim djelom m ora pokazati i dokazati dokle seže
ljudska m ogućnost i na kojem je realnom nivou povijesno ob­
novljen, sačuvan, produbljen i proširen hum anitet, dakle ono
tem eljno što u svakom času može garantirati da pojedinac ili
čitavo društvo ili zajednica ne vegetiraju na odavno u povijesti
prevladanom stupnju razvitka u procesu njihova oslobađanja.
Ako je pak čovjek po svojoj prirodi biće prakse, što znači,
kao što smo vidjeli, da je on slobodno biće, odnosno od svih
bića jedino biće u m ogućnosti, onda je u tom e sadržano istovre­
meno i to da je on biće budućnosti. Kako se m eđutim ovaj po­
jam budućnosti u rječniku svakidašnjice već posve profanirao
i postao gola fraza, a u političkom se rječniku staljinizm a i su­
vremenog m arksističkog dogm atizm a i ideologizma, koji je us­
m jeren na apologetiku opstojećeg stanja, pretvorio u čistu
m istifikaciju u obliku tzv. viših ciljeva i eshatološke daleke
budućnosti, u kojoj će se tek realizirati čovjekova ljudskost kao
u nekom nedostižnom raju, potrebno je o tom e kazati nekoliko
riječi.
Ljudska budućnost u Marxovu sm islu nije neko fizikalno-
-kronologijsko vrijem e koje će jednom poslije ovoga »sada«
nastupiti kao nešto čiju dim enziju ne možemo dokučiti i sabra­
ti u okvire našeg sadašnjeg opstanka. Ona je naprotiv konsti-
tuens sadašnjeg, danog i opstojećeg, je r se tek u njezinu hori­
zontu ono što jest uopće i javlja kao nešto povijesno i ljudski
relevantno, viđeno i osvijetljeno. Po njoj je tek moguće govoriti
o nečemu što jest, budući da u čovjekovu svijetu sve što jest
prim arno je povijesni čovjekov proizvod, od običnoga klina i
točka do ljudskih odnosa. Već je ovaj klin ili točak budućnost
čovjekova, je r proizlazi iz negacije naprosto danoga, izvršene sa
stanovišta onoga što još nije ili nije bilo, je r u apstraktnom
bitku ili prirodi ne postoji ni klin ni točak, nego tek u djelatno-
-kritičko-smisleno negiranoj prirodi kao svrhovito-ljudskom o-
tvaranju, utem eljenju i otkrivanju em inentno čovjekova svijeta.
E m st Bloch je to nazvao »kameni međaši« ljudske historije
koja se računa po onom e datum u, kada i gdje je čovjek bio i
uvijek iznova jest na djelu potvrđivanja svog iskona i podrijetla
kao stvaralačko biće ili biće prakse, koje jedino svojim djelat­
nim, smislenim i svrhovitim sam opotvrđenjem sada i ovdje u-
tvrđuje i dokazuje ne samo svoju puku prisutnost u jednom vre-
275
 menu, nego svojim djelom koje prekoračuje granice danoga i
opstojećega, proširuje područje ljudske mogućnosti i slobode
za sebe, za drugoga, za čovjeka. Stoga ljudski živjeti ne znači
ništa drugo do htijenje da se prošire granice ljudske mogućnosti,
što znači djelovati iz poticaja koji dolazi iz iskona čovjekova
svijeta i istinske ljudske prirode, znači dakle biti okrenut bu­
dućem kao k rite riju svoje sadašnjosti.
Budućnost, dakle, nije nešto što bism o mogli samo iščeki­
vati, odgađati, pom icati na su tra ili u nedogled. To je nemogu­
će, čak kad bism o to i htjeli, i to ne samo zato što bez nas i mi­
mo nas ne može da se samo od sebe pojavi nešto za nas, jer je
svagda riječ o našoj budućnosti, koja se tiče svakog pojedinca
i svake zajednice, nego prim arno zato što je ono buduće već
faktički djelatno i sm isleno prisutno u svakom našem činu, ak­
tu, djelu, djelovanju i odnošenju. Na koji način i šta to znači?
Pokušajm o to objasniti pom oću Marxove I teze o Feuerbachu
koja glasi:
»Glavni nedostatak sveg dosadašnjeg m aterijalizm a — u-
ključujući i Feuerbachov — jest to što se predm et, zbilja, osje-
tilnost uzim a sam o u obliku objekta ili u obliku kontemplacije,
a ne kao ljudska osjetilna djelatnost, praksa, ne subjektivno.
Stoga se desilo da je djelatnu stranu, nasuprot m aterijalizm u,
razvio idealizam — ali sam o apstraktno, je r idealizam, naravno,
ne poznaje zbiljsku, osjetilnu djelatnost kao takvu. Feuerbach
hoće osjetilne objekte koji se zbiljski razlikuju od mislenih,
ali sam u ljudsku djelatnost on ne shvaća kao predm etnu djelat­
nost. Zato on u »Biti kršćanstva« sam o teorijsku djelatnost
sm atra za istinsku ljudsku djelatnost, dok praksu shvaća i
fiksira sam o u njenom prljavo-judejskom obliku pojavljivanja.
Zato on ne razum ije značaj »revolucionarne«, praktičko-kritičke
djelatnosti.«2
U ovoj je Marxovoj tezi dokučena najdublja revolucionarna
spoznaja naše suvrem ene povijesti, koja svoj veliki značaj do­
biva tim e što se njom e dopire do samoga bitka čovjekova svije­
ta, povijesti i čovjeka. Upravo je u njoj sadržano ono o čemu
smo govorili, kao što je u njoj istovrem eno izborena realna filo­
zofijska i povijesna pretpostavka za prije navedenu Marxovu
X I tezu o Feuerbachu, gdje je riječ o zahtjevu za izmjenom
svijeta.
Marx je taj zahtjev mogao realno postaviti stoga, što je već
ovdje u I tezi pokazao, da se ova izm jena svijeta, realnosti, druš­
tva i čovjeka već fa ktički zbiva u svakom čovjekovu odnosu
spram svijeta, i da čovjek kao čovjek upravo egzistira i može
da egzistira sam o tako da m ijenja svijet oko sebe i sebe u nje­

2) K. Marx: Teze o Feuerbachu, Marx-Engels, Izabrana djela u 2 toma,

Kultura, 1950, tom II, str. 375.

276
 mu neprekidno. Za njega se ni ne postavlja pitanje, hoće li
čovjek ili neće m ijenjati realne okolne uvjete svog opstanka, jer
on to već čini, pa je Marxovo p itanje samo u tome, šta i kako
m ijenjati svijet, da bi on doista bio njegov, ljudski svijet kao
realno tlo i istinska pretpostavka m ogućnosti i sm islenosti nje­
gova života u svom vlastitom svijetu, realnosti i društvu. Marx
ide na to da pokaže i utvrdi kako je čovjek sam proizvoditelj
svog svijeta, društva, povijesti, realnosti, života i sebe samo­
ga, pa onda analizira historijske uvjete i traži uzroke i razloge
zbog kojih je došlo do toga da se taj isti svijet, ta ista povijest,
realnost i društvo otuđio od njega u obliku neke više sile nad
čovjekom, u obliku boga, vanjske prirodne nužnosti, prisile, pri­
nude, objektivne zakonitosti, izvrnuto, izopačeno, otuđeno, od
čovjeka posve odvojeno. Jednom riječju Marx se pita, kako je
došlo do toga i kako je m oguće da čovjek koji je po svojoj pri­
rodi slobodno biće prakse, pom oću koje se utem eljuje, proizvo­
di, otvara i otkriva čovjekov svijet kao svijet svih ljudskih mo­
gućnosti, spadne na jednu jedinu m ogućnost, što tada znači već
potpunu nem ogućnost, koja se m anifestira u tome što ljudska
stvaralačka djelatnost kao čovjekova bit, kao njegov cilj, svrha
i smisao, pretvorena u sredstvo za održanje gole egzistencije.
Kao Što je poznato, Marx ove uzroke nalazi u klasnoj strukturi
društva i u svemu onom e što iz nje proizlazi, stoga je čitavo
njegovo životno djelo usm jereno na ukidanje tog otuđenog ob­
lika čovjekove asptraktne, posredne, od njega odvojene društve­
nosti i ljudskosti.
Nas, m eđutim , ovdje zanim a ono što se s obzirom na Mar-
xovu navedenu I tezu o Feuerbachu odnosi na pojam budućno­
sti. Kakve veze im a jedno s drugim, kad Marx u njoj nigdje i ne
spominje budućnost?
Kad smo rekli da je budućnost konstitutivna za sadašnjost
i da je u njoj uvijek djelatno, kritički i smisleno prisutna, onda
se to podudara s Marxovom m išlju da se predm et ne javlja u
obliku objekta ili kontem placije, nego kao ljudska osjetilna dje­
latnost, praksa, subjektivno. Čovjek se, naime, ne odnosi spram
svijeta odnosno spram predm eta neutralno, kontemplativno,
apstraktno teorijski, kako to sebi predstavlja na pr. velika ve­
ćina učenjaka, je r bi se u tom slučaju svijet njem u pojavljivao
onako kao što se pojavljuje životinjam a. Čovjekov je svijet i
njegov predm et njegovo vlastito djelo. On nije prirodna, samo­
nikla, po sebi i za sebe opstojeća, nego upravo um jetna, po
čovjeku proizvedena i posredovana tvorevina. U onome što jest
sadržano je već ljudsko osjetilno, djelatno i smisleno prisustvo,
čovjekovo htijenje, upravo čovjek kao subjekt, kao proizvodi-
telj, m ijenjatelj, osm išljavatelj koji svemu i svakom predme­
tu kao proizvodu daje njegovu, njem u inherentnu m jeru. Pred­
met dakle nikad nije za čovjeka apstraktni izvanjski objekt kao
277
nešto dano, fiksno, unaprijed već gotovo, dovršeno i zaokru­
ženo, nego, da bi za čovjeka bio nešto relevantno, ili da bi uopće
bio, nosi na sebi pečat čovjekove ljudske univerzalne djelatnosti.
Stoga je u predm etu sadržan već čovjekov ljudski odnos spram
svoga svijeta, on je sam već odnos iz kojega zrcali ljudska mo­
gućnost ili nem ogućnost, sloboda ili nesloboda, smisao ili bes­
m isao čovjekova života, njegova intim a, subjektivna unutraš­
njost, osjetilnost, em otivnost, htijenje, preokupacija, želja, čež­
nja, strast, interes, oblik i način njegova opstanka, jednom ri­
ječju čitava njegova historija. Da bi predm et za čovjeka bio
dan, on prije toga m ora biti proizveden, posredovan, osmišljen,
u čovjekov svijet uveden i sm ješten, otkriven i viđen, jednom
riječju ljudski moguć. Stoga je m ogućnost pretpostavka danosti,
a ne obratno, kao što je budućnost pretpostavka sadašnjosti,
je r već sam predm et, da bi uopće bio, sadrži u sebi m ogućnost
drugačijega nego što jest i što je bilo, budući da svagda sa so­
bom nosi subjektivnu ljudsku notu, osvjetljenost i smisao. Ako
pak predm et nikad nije ono što naprosto jest, nego se pojavljuje
tek u pretpostavci negacije i izm jene ovoga »jest«, onda je od
iskona u njem u sadržano ono ljudsko čovjekovo htijenje, koje
hoće i drugačije nego što jest. To se m eđutim može realizirati
sam o sa stanovišta onoga što još nije, a može i treba da bude.
A ovo »što još nije« ne javlja se dakako iz dimenzije puke za­
tvorene sadašnjosti, nego je to upravo ono buduće u sadašnjem .
Inače bi i sam a praksa kao izm jena svijeta bila nemoguća.

Čovjekov je svijet dakle već k onstituiran po budućnosti, jer

ga inače ne bi ni bilo. Prem a tom e je svako skidanje sa sebe
odgovornosti za budućnost protivurječno sam om čovjekovu
bitku i njegovoj biti, i kao takvo je ljudski nemoguće. Ono je
moguće jedino kao otuđeno ljudsko, kad čovjek zataji ili kapi­
tulira pred svojom vlastitom ljudskom prirodom , koja je na
djelu sam o uz pretpostavku ostvarivanja svoje m ogućnosti, bu­
dućnosti i sm islenosti. U suprotnosti s tim e čovjek se srozava
natrag na nivo, u ovom slučaju socijalne životinje koja je zado­
voljna s onim što oko sebe nalazi u gotovu obliku, pa je posve
podudarna i u skladu s onim što već jest, dakle s danim i op-
stojećim . Onda doista ono drugo što nije on sam ili drugi um jes­
to njega i za njega treba da kroje, i kroje zaista, njegovu vlas­
titu sudbinu i određuju m jeru i granicu njegove budućnosti, ko­
ja će u tom slučaju na svaki način biti pom aknuta u nedo-
gled, u takozvanu daleku i tam nu beskonačnost, kako je to re­
kao Hegel. Istinska ljudska budućnost, m eđutim , kao jedino
realno ljudsko vrijem e-prostor njegove zbiljske sadašnje revo-
lucionarno-kritičke, univerzalne osjetilne djelatnosti, svagda jc
na djelu sada i ovdje kao pom icanje i proširivanje granica vlas­
titih m ogućnosti koje nigdje nisu naprosto dane, nego su iz­
borene, otvorene i djelatno-smisleno potvrđene.
278
 Te su povijesne m ogućnosti sadržane u onome tem elju čov­
jekova svijeta, što ga je otkrio Marx, a iz kojega proizlazi ne­
razlučivo prim arno jedinstvo bitka i trebanja, odnosno onoga
što jest i onoga što treba da bude. U svakom pojedinom čovje­
kovu odnosu spram svijeta, realnosti i društva, kao i prem a
sebi samome na djelu je ovo jedinstvo. Ono je nezaobilazna os­
nova cjelokupne njegove djelatnosti, odnošenja i m išljenja, jer
je u svakom odnosu, u svakoj m isli čovjekovoj sadržan odre­
đeni stav, opredjeljenje, htijenje, uvjerenje, jedna subjektivna
usm jerenost na nešto, jedna kritička orijentacija koja spram sve­
ga opstojećega m anifestira određeno držanje, odobravanje ili pori-
canje, suglašavanje ili odbijanje. Stoga je u svakom onome što jest
implicirano svagda i ono što i kako treba da bude, pa se nikad je­
dno ne javlja bez drugoga. N jihovu je razdvojenost, razjedinjenost
i suprotstavljenost uspostavila i potvrdila samo teorija, apstrakt­
na misao ili svijest, koja — kako to kaže Marx — misli da jest ili bi
htjela da bude nešto drugo do svjesni bitak. To je ono stanovište
na kojem se teorija i javlja i shvaća kao nešto drugo ili različito od
prakse, p ri čem u i sam a ovakva, od teorije odvojena praksa, pos­
taje čista apstrakcija, irealnost, utvara koja završava u golom i
obesmislenom prakticizm u. Tome se onda želi doskočiti nak­
nadnim, opet sam o teorijskim i apstraktnim , postuliranjem je­
dinstva teorije i prakse, čime se i dalje ostaje na istome, je r se
ne vidi da je ovo jedinstvo sadržano u sam om osnovu čovjeko­
va svijeta, i da bi se bez njega ovaj svijet već odavno raspao i išče­
zao u nepovrat. Ovo se jedinstvo teorije i prakse, onoga što jest i o-
noga što treb a da bude, svijesti i bitka, m išljenja i htijenja
prakticira svakodnevno, i svako ga čovjekovo djelo, čin ili odnos
ponovo uspostavlja i djelatno-kritički potvrđuje. U tom je či­
nu na djelu sada i ovdje čitava čovjekova ljudska prošlost i
jedina realna njegova budućnost, i sam o tako je on na djelu kao
povijesno-praktičko biće. Tek na taj način može biti riječi o
povijesnosti ljudske prakse, u kojoj se uvijek iznova ukida i
obnavlja, negira i uspostavlja, kritički odm jerava i usm jerava,
odjelovljuje i osm išljuje konkretni oblik čovjekova opstanka.
Stoga, ono što treba da bude, zasnovano na prim arnoj mo­
gućnosti da nešto bude i ne bude, odnosno da bude i drugači­
je nego što jest, a koje je — kao što smo vidjeli — svagda dje-
latno-prisutno u onom e što već jest, sadrži već u svom temelju,
sačinjava i predstavlja radikalnu k ritiku svega opstojećega.
Ta je kritika sadržana već u svakom čovjekovu djelu, činu, od­
nosu ili stavu, pa nije nešto što m u nadolazi izvana ili naknad­
no, u obliku spoljašnosti ili nakalem ljenosti na nešto njem u sa­
mome neprim jereno. Kad stolar iz stabla pravi pokućstvo,
postolar iz kože cipelu, radnik iz sirovine stroj, kad inženjer
projektira m ost, učenjak piše naučno djelo, političar usm je­
rava društveno kretanje itd. — onda se svi oni kritički ponaša­
ju, kritički djeluju i vrše djelatnu, radikalnu kritiku opstoje-
279
jećeg stabla, kože, rijeke koju treba prem ostiti i m aterijala
što ga treba upotrijebiti, naučnih ideja i određenog društva,
njegovih oblika, institucija itd, pa je k ritika kao m ijenjanje
opstojećih oblika određene realnosti im anentna svakom ljud­
skom činu kao nezaobilazan i samo čovjeku prim jeren odnos
spram svijeta i predm eta njegove djelatnosti.
To dakako ne znači da čovjek sVe što faktički čini, čini to
eo ipso i kritički, ako je njegov čin sveden u puku em pirijsku
sferu, je r se Marxova teza i zahtjev za izm jenom svijeta kao što
smo vidjeli, ne svodi na čistu operativnost i tehničko ovladava­
nje prirodom i društvom ostajući u okviru i na bitnim pretpo­
stavkam a opstojećega, to jest u n u tar opstojeće em pirije odnos­
no određenoga pozitiviteta, nego se ova teza odnosi na nega­
ciju, destruiranje, izm jenu, pa prem a tome i revolucionarnu kri­
tiku cjeline, što znači sam ih tem elja ovog svijeta, društva i re­
alnosti. Riječ je naprotiv o samoj m ogućnosti kako izmjene,
tako i kritike opstojećega svijeta, mogućnosti koja je sadrža­
na u osnovi ljudske djelatnosti, odnosno u samom bitku čov­
jekova svijeta i njegovoj vlastitoj biti, dakle u praksi, po kojoj
k ritika ne sam o da je moguća, nego je ljudski nužna. Stoga čo­
vjek kao čovjek, dakle po svom vlastitom iskonu, a ne kao em­
pirijsko biće koje se već uklopilo u opstojeće kao jedino mogu­
će, po svojoj biti kao stvaralačko biće prakse, sve što čini, či­
ni kritički, to jest smisleno, svrhovito i revolucionarno, pa u
tom em inentno ljudskom povijesnom odnosu ništa ne može
da istraje u gotovu obliku, kao puko opstojeće ili naprosto da­
no. Jer, ako je nešto dano, ono je dano samo za čovjeka, pa će
uvijek biti drugačije, upravo subjektivno, samo za mene ili za
drugoga dano, i prem a tome svagda različito, kao što je i sama
ljudska p riroda naj univerzalni je različita.
To su dva nivoa, u rasponu kojih se konstituira i realizira
čovjekova bit, njegova ljudska priroda, ukoliko je on svojim
djelom uvijek iznova potvrđuje, negirajući puki fakticitet svoje
svakidašnje, em pirijske, otuđene egzistencije.
U tom su sm islu neum jesna i gotovo deplasirana pitanja,
na koga se ili na što pri tom misli, kad se kritizira jedan dru­
štveni oblik, pojava, institucija, odnos, pojedinci kao jedini re­
alni nosioci određenih pojava itd, jer je u svakoj kritici impli­
cirana k ritika svega opstojećega i svaki je njom e tangiran, što
znači isto tako ili m ožda u prvom redu onaj koji kritizira. Ako
je dakle kritičnost specifičan, upravo bitni i jedino mogući ob­
lik ljudskog opstanka, ako je ona potvrđenje ljudske subjek­
tivnosti, ako ona leži u tem elju čovjekova svijeta, ako je iz­
m jena svijeta u svakom ljudskom činu i djelu najradikalnija
kritika tog istog opstojećeg svijeta, onda je svakako čudno
kritiku društva ili društvenu kritiku sagledati i proglasiti kao
nešto što dolazi izvana, što je spoljašnje i nam etnuto, što je
neprim jereno i gotovo nečuveno. Nakon svega što je već reče­
280
 no prije bism o mogli sm atrati nečuvenim, kad se to tvrdi u
ime Marxa i na stanovištu m arksizm a ili pak u pretpostavci
ostvarivanja socijalizma, je r socijalizam u svojoj cjelini i nije ništa
drugo nego upravo totalna kritika, i to dakako radikalna, bespošte­
dna kritika i revalorizacija čitave dosadašnje povijesti, koju Marx
naziva prethistorijom , pa kako bi onda iz te kritike bili izuzeti
pojedinci ili određene društvene pojave! Pretpostavlja se, na­
ime, da čovjek-pojedinac ne prestaje b iti čovjekom onoga časa
kad je srušen stari društveni sistem i kad počinje da se ostva­
ruje novi, socijalistički poredak. Stoga se s razlogom postav­
lja pitanje, zašto i na kojoj toj realnoj ljudskoj i smislenoj
osnovi neki pojedinci u socijalizmu, kao revolucionarnom pre­
obražaju svih starih oblika života i kao kritičkom traženju no­
vih i boljih oblika društvenih i ljudskih odnosa, preko noći
postaju ili m ora da postanu nepogrešivi?! Poznato je iz Biblije
kako ni sami anđeli, osim dakako dragog boga, nisu bili nepo­
grešivi, pa je onaj kritički i pobunjenički Lucifer zakuhao ka­
šu i u samom krilu božjem u i u njegovoj naj neposredni joj bli­
zini. I onaj anđeoski čisti Adam, zajedno sa svojom ženom
Evom, posrnuo je i sagriješio već pri prvom koraku, čim je htio
biti običan čovjek i spoznati nešto o drvu saznanja dobra i zla,
to jest čim je postavio prvo kritičko pitanje u historiji, kako
to zapravo stoji s njim kao čovjekom. Stoga bismo, kao što vi­
dimo, mogli očekivati da netko sagriješi u socijalizmu i onda,
kad bi taj socijalizam bio na vlas isti anđeoskom koru u krilu
božjemu ili pak ra ju Adama i Eve. K ritika je m eđutim bila
takozvani »istočni grijeh« sam o u Bibliji. Pitanje je m eđutim,
da li to ona m ora o stati i u socijalizmu?!

281
 DISKUSIJA

NEK A SPORNA PITANJA

H erbert Marcuse

Toliko se toga reklo o F rankfurtskoj školi, da se osjećam

obavezan nešto ispraviti: m oji p rija telji u Frankfurtu nisu nika­
da tvrdili da je teorija sam a već praksa, naprotiv, oni su uvijek
ukazivali na to da izm eđu obiju opstoji nužni raspon.
Uz Goldm annovu kritiku, po kojoj situacija danas, kako sam
je ja prikazao, naliči onoj m ladohegelovaca, htio bih da kažem
sam o jedno: m ladohegelovci nisu mogli naći nikakve revolu­
cionarne snage u jednom razdoblju, u kojem revolucionarni pro­
leta rijat bijaše u usponu, dok je situacija danas upravo obrnuta.
Ja nisam nikada rekao — »neda se ništa učiniti«. Nažalost ni­
sam mogao u svom referatu ulaziti u p itanje »Šta da se čini«?
Im a grupa (i tim e se vraćam na druge govornike u diskusiji)
s kojim a m arksist može raditi i m ora raditi. One nisu samo i ni­
su prim am o u radništvu. I ovdje bih htio nešto ispraviti, što je
rekao Marković: im a u Americi grupa, za koje je on tvrdio, da
ih nema, grupa koje je on nazvao hum anističkim a, naime inte­
lektualci, koji ne sjede sam o za pisaćim stolom, koji ne stoje
sam o za katedrom , koji upravo sada u južnim državama žrtvuju
svoj život, kako bi izborili građanska prava, najosnovriija gra­
đanska prava za Crnce. Uloga intelektualaca danas ne može se
uopće potcijeniti, a ovaj borbeni hum anizam egzistira i u drugim
slojevima. Raditi s tim grupam a, pojačavati i proširivati njihovu
svijest, doista je nešto što nije sam o teorija, što istovremeno
koristi i praksi. Mi poznajem o danas već zbiljski revolucionar­
nu ulogu studenata u zem ljam a kao što su Južna Koreja; u
V ijetnam u i drugim a, ne može se više tako lako, kao što je to
m arksizam prije činio, zapostavljati uloga intelektualaca.
Ja nisam tvrdio da je tehnika kao glavni faktor odgovorna
za situaciju. Govorio sam o tehnici kao sistem u vladavine, to
jest da su se tehnički napredak i tehnologija na određen način
organizirali, i da ova organizaciona form a tehnike velikim dije­
lom održava opstojeći sistem u industrijskim kapitalističkim
zemljama. Da se tehnika može postaviti na jednu drugu orga­
282
 nizacionu bazu — ja sam posljednji koji to poriče, i upravo
u tome vidim jedan od odlučnih zadataka socijalizma. Socijali­
zam ne preuzim a naprosto tehnologiju kapitalizm a, socijalizam
stvara u jednom sasvim konkretnom sm islu svoju vlastitu tehno­
logiju.
Nisam nikada poricao da im a konflikata u n u tar opstojećeg
društva, i znam da su oni u Francuskoj sigurno oštriji nego u
U.SA. K onflikt izm eđu državnog i privatnog sektora sigurno
postoji, on je često već postojao u historiji kapitalizm a. Ali ja
ne vjerujem da je to jedan od konflikata koji su eksplozivni i
koji će dovesti do rušenja kapitalizm a.
Ukazao sam na suprotnost koju sm atram centralnom supro-
tnošću kapitalizm a i koja je povezana upravo s tendencijam a k
autom atiziranju, naim e, s jedne strane goni sistem k automati-
ziranju, s druge pak strane ne može taj sistem sebi priuštiti pot­
puno autom atiziranje, je r bi ono vodilo k rušenju postojećih
institucija. To je presudna suprotnost i ta suprotnost indicira
također m ogućnost jedne revolucije u kapitalizm u. Samo, kao
što je rečeno, to nije stvar koja bi se mogla planirati od danas
na sutra, to je dugotrajan proces koji vrlo mnogo ovisi o raz­
vitku koegzistencije izm eđu kapitalizm a i socijalizma, na prim ­
jer o tome, da li će kom unizam ili socijalizam dozvoliti kapitali­
zmu da i dalje dozira autom atiziranje, to jest da ga drži u tak­
vim granicam a da ono ne m inira sistem , ili neće li ekonomski i
kulturni razvitak u kom unističkim zem ljam a tako napredovati,
da prisili kapitalizam da se što ekstenzivnije i intenzivnije auto-
m atizira, kako ne bi zaostao u toj globalnoj konkurenciji.
S obzirom na pitanje sam oupravljanja radnika koje se ovdje
pokrenulo, vjerujem da će se to poslije referata Sergea Malleta
iscrpnije iznijeti. H tio bih stoga sam o posve kratko i prethodno
form ulirati svoje shvaćanje. Sam oupravljanje radnika kao doista
socijalističko sam oupravljanje moguće je sam o poslije revolu­
cije, ali ne prije revolucije. Ili bolje: zbiljsko sam oupravljanje
radnika već jest revolucija.
Posljednje p itanje na koje bih ovdje htio odgovoriti: bio sam
upitan, kako m ogu tvrditi da je m arksistička teorija danas još
tačna teorija kapitalizm a, kad se čini da su ipak svi m arksistički
pojmovi u m ojem referatu iščezli. Odgovaram da je upravo ovo
tobožnje iščezavanje sadržano u samoj m arksističkoj teoriji,
jer, konačno, m arksistički su pojm ovi ipak zbiljski dijalektički
pojmovi, to jest, ne o staju kruti. Da pro letarijat ne ostaje pro­
letarijat u visokorazvijenim industrijskim zemljama, nego se u
svojoj poziciji i držanju m ijenja, u sam oj je m arksističkoj teoriji
ne samo sadržano nego i rečeno. Taj je razvitak sadržan u kon­
cepciji višeg organskog sastava kapitala, iz kojeg se može iz­
vesti i stabiliziranje kapitalizm a. M arksistički pojmovi ne išče­
zavaju, nego se razvijaju, i to razvijaju ne tako da se jednostav­
no samo podešavaju na novu realnost, nego tako da se nova
realnost može objasniti iz n jih sam ih. Dakle, nikakvo dodavanje
283
izvana, nego doista daljnje dijalektičko razvijanje koje u samoj
m arksističkoj teoriji već postoji.
To je nažalost sve što u ovo kratko vrijem e mogu da kažem.
Još jednom — teorija nije praksa. S druge strane ne može teo­
rija pa ni m arksistička teorija, da iznađe jednu praksu koja ne
postoji. Uzajamno djelovanje između teorije i prakse jedna je od
centralnih ideja m arksizm a i nje se m oram o pridržavati. Da je
danas u najrazvijenijim industrijskim zem ljam a gotovo cjeloku­
pno stanovništvo postalo objekt, i da ti objekti m ožda mogu po­
stati subjekti revolucije, vjerujem i ja. To bi bila totalna revo­
lucija, koju ne sprovodi više jedna klasa, nego sada doista cje­
lokupno iskorištavano i ugnjeteno društvo, s iznimkom vlada-
jućeg sloja koji postaje sve m anji. Ali ni ovdje se pojmovi ne
sm iju upotrebljavati ideologijski. Znam da eksploatacija ne pre­
staje, ako je radnicim a bolje, ali ja sigurno ne bih išao tako
daleko da kažem, kako je svejedno, da li radnik ima vlastiti dom,
autom obil, televizor ili da li on to sebi ne može priuštiti. Ako se
ide tako daleko, tada se doista napušta baza m aterijalizm a, ne
samo dijalektičkoga. Ako ja danas organiziranom američkom rad­
niku. kažem; ti si strahovito eksploatiran, upravo tako eksploa­
tiran kao i prije, a činjenica što ti im aš kuću, i autom obil, i što
možeš putovati u E vropu i tako dalje, ne m ijenja na činjenici
da se višak vrijednosti privatno prisvaja i dijeli — tada će on
to m ožda zainteresirano poslušati, ali to neće im ati nikakve
konsekvencije. Najviše što će upitati: no, treba li da ja zbog
toga, zbog ovog pojm a eksploatiran ja, srušim jedan sistem koji
m i daje auto, koji m i daje moj vlastiti dom?. Dakle, ni ovdje ne
sm ijem o dopustiti da se m arksovski pojm ovi ideologijski uk-
rute, nego ih treba m jeriti na zbilji.
(Preveo M. K.)

284
 DVIJE TAKTIKE*

Serge Mallet

H erbert M arcuse je na ovom kolokviju dao analizu situacije

radničkog pokreta u naprednim zapadnim zem ljam a koja se či­
tavim nizom konstatacija približava analizam a što sam ih up­
ravo izvršio, ali se od njih fundam entalno razlikuje po svojoj
interpretaciji i svojim zaključcim a. Nema potrebe da podsjetim
na važnost ove intervencije. Svi su shvatili da je H erbert Mar­
cuse ovdje razvio najozbiljnije teorijske teze što su ih dosada
iznijeli m arksisti koji u teorijskom sukobu između Kineza i Ru­
sa daju prednost tezam a Mao-Ce-Tunga. Mislim da je bilo ko­
risno što je taj ekspoze iznesen političkim i naučnim poštenjem
koji karakterizira H erberta M arcusea i što je bio lišen pristrane
i često hipokritske logom ahije kojom obiluju kineski tekstovi.
Lucien Goldm ann i H enri Lefebvre su na istom ovakom ko­
lokviju naznačili da M arcuseovu interpretaciju ne sm atraju osno­
vanom za evropske zemlje, ali su dopustili da ova analiza može
valjano izraziti am eričku društvenu realnost. S druge strane, Her­
bert Marcuse snažno podupire svoju tvrdnju da ni u Zapadnoj
Evropi neće izostati uopćavanje fenomena na koje on ukazuje
budući da su Sjedinjene Države ekonomski naprednije ne­
go evropske kapitalističke zemlje. Dopustit ću sebi da dvo­
struko osporim ovo M arcuseovo stanovište, i to sa strogo me­
todološkog stanovišta, priznajući svoju nesposobnost da ga kri­
tiziram sa stanovišta poznavanja američkog društva.
U prvom redu, H erbert M arcuse će mi dozvoliti da osporim
ulogu preteče koju on dodjeljuje Sjedinjenim Državama, osla­

* Objavljujući dva kraća teksta S. Malleta i H- Marcusea želimo napo­

menuti da se radi o njihovoj riječi u diskusiji o predavanjima održanim u
okviru rada drugog zasjedanja Korčulanske ljetne škole »Smisao i perspek­
tive socijalizma« od 8 — 22. srpnja 1964. Mnogi su učesnici Škole po neko-
1 ko puta u' mali riječ u diskusiji, ali td opsežni materijali niti su magneto­
fonski u cjelini snimljeni, niti ih mi zbog nedostatka prostora možemo ob­
javiti. Intervencije Malleta i Marcusea objavljujemo više kao ilustraciju
opće tematike, tona i načina diskusije, i kao zanimljiv isječak iz veće cjeline.

285
njajući se na niz predavanja koje je on održao pred dvije godi­
ne u Školi za visoke nauke u Parizu. Analizirajući prirodu dego-
lističkog režim a u Francuskoj, Marcuse je u to vrijem e konstati­
rao da je doduše am erički proizvodni aparat neizm jerno razvi­
jeniji od onih u zapadnoevropskim zem ljama, ali da je upravo
u tim zem ljama, a naročito u Francuskoj, ono što on obuhvaća
sretnom form ulacijom »kapitalizam organizacije« dostiglo svoj
najviši nivo institucionalizacije i m anifestiralo najnaprednija o-
bilježja. M arcuse je ovdje ponovo pronašao poznatu Engelsovu
p rim jedbu o Francuskoj, »zemlji u kojoj se borbe klasa očituju
na n ajpotpuniji način i u kojoj izazivaju najjasnije političke
posljedice«.
Doista, francuski p rom atrač m ora biti zapanjen kad konstati­
ra plašijivost s kojom »liberalni« am erički teoretičari tipa Gal-
b ra ith a form uliraju teze što ih u Francuskoj danas prihvaćaju
najnazadniji elem enti francuskog kapitalizm a. Fašističke ten­
dencije koje se sada razvijaju u Sjedinjenim Državama oko fe­
nom ena G oldwatera, a koje su, izgleda, p rodukt veze rasističkih
elem enata Juga, ugroženih u svojim privilegijam a progresom
rasne integracije, i naj arhaični j ih elem enata američkog kapita­
lizma p restrašenih jačanjem vlasti državnog kapitalizm a, ne či­
ne m i se u odnosu na Zapadnu Evropu kao avangardni fenomen,
nego kao novo izdanje konflikata, na deset p u ta široj ljestvici,
koje sm o mi upoznali u Francuskoj s alžirskim ratom i pokre­
tom pužadista, očajničkom reakcijom arhaičnih elem enata fran­
cuskog društva protiv uspostavljanja kapitalizm a organizacije.
Ne bih ovdje tražio uzroke ovog zakašnjenja am eričke svijesti u
odnosu na ekonom sku bazu, ali sve potvrđuje utisak da su se
SAD sa stanovišta postavljanja stru k tu ra kapitalizm a organiza­
cije tek pred nekoliko godina angažirale u pravcu koji je Zapadna
E vropa slijedila već od 1945. Ako je ova hipoteza ispravna, a či­
ni se b a r da je i M arcuse prihvaća, mi smo bez sum nje u boljem
položaju od njega da analiziram o suprotnosti kapitalizm a orga­
nizacije.
Drugo, iznenađen sam činjenicom da M arcuse podupire svo­
je zaključke, koji se tiču nivoa dobrovoljne integracije američke
klase u kapitalizam organizacije, radovim a one am eričke empi­
rijske i pozitivističke sociologije kojoj obojica složno uviđamo
nedostatke. Tako, na prim jer, u sam oj Francuskoj iskustvo na
terenu nam je više p u ta dokazalo da stanovita tehnika anketa,
zasnovana na nagom ilavanju upitnika i individualnih intervjua,
dovodi, da se tako izrazim, do rezultata koje dem antira finija
analiza što koristi grupne tehnike i nedirektivizam . U stvari,
upitani i intervjuirani pokazuju spontanu tendenciju da odgo­
vore u onom sm islu u kojem je pitanje postavljeno ili koji im
nameće njihova izvanjska društvena uvjetovanost. Većina od­
govora uvijek se kreće u sm islu prihvaćanja dom inantnih ideolo­
ških tem a, ali će kratko vrijem e nakon ankete izbijanje određe­
nog društvenog pokreta dokazati da taj konform izam nikako
286
ne odgovara m otivacijam a intervjuiranih. Malo je vjerojatno
da nam am erička sociologija rada u uvjetim a u kojim a djeluje
može dati zadovoljavajuće inform acije o nivou prihvaćanja ili
neprihvaćanja kapitalizm a organizacije od strane spomenute
radničke klase. Slika am eričke sociologije dopušta nam da još
više nego u Francuskoj uočim o odsustvo m arksističke sociolo­
gije prim ijenjene na konkretno izučavanje am eričkog društva.
Između em pirijskih sociologa koji su integrirani u sistem i koji]
htjeli ne htjeli, sudjeluju u fabriciranju ideologije kapitalizm a
organizacije, i sociologa neprihvaćanja zatvorenih u svojim uni­
verzitetskim getim a i odsječenih od stvarnosti američke proiz­
vodnje, ne postoji ništa: odatle naša poteškoća da konačno saz­
namo nešto o am eričkoj društvenoj stvarnosti.
Isto tako konstatiram da se M arcuse nekritički služi pojmo­
vima koje su stvorili građanski ekonom isti a oni čini se da ma­
nje nego ikad odgovaraju društvenoj stvarnosti našeg vremena.
Ovdje m islim na M arcuseovo pozivanje na jačanje tercijarnog
sektora u odnosu na slabljenje sekundarnog sektora. Mi smo vi­
djeli, a to se jo š više m ora zapaziti u Sjedinjenim Državama ne­
go u Francuskoj, koliko term inologija Collinsa Clarka izgleda
arhaična u okviru autom atizirane industrije. Bez nam jere da
izrečem sud o stvarnoj evoluciji am eričkog društva, ne mogu a
da ne osporim tem elje na kojim a M arcuse fundira svoju pesimis-
tičku interpretaciju. H tio bih se isto tako vratiti na jednu od gla­
vnih M arcuseovih tem a koja se tiče definicije »glavne revolucio­
narne klase«. Za M arcusea koji, kako se čini, dijeli ovo stanovi­
šte sa većinom am eričkih m arksista i sa kineskim m arksistim a,
jedina revolucionarna, virtuelna klasa u naprednim kapitalistič­
kim zem ljam a jest im igrirani pro letarijat i rasne m anjine. Jasno je
da se pitanje ne postavlja na isti način u Sjedinjenim Državama
u kojim a m anjine posjeduju am eričko državljanstvo i u Zapad­
noj Evropi u kojoj se radi o elem entim a juridički stranim zemlji
u kojoj rade. Marcuseovo stanovište razvijala je nekad u Fran­
cuskoj, u vrijem e Alžirskog rata, ekipa okupljena oko J.P. Sar-
trea i Francisa Jeansona. Prem a ovim intelektualcim a, moguć­
nost prelaza u socijalizam u Francuskoj ovisila je o zaoštrava­
n ju alžirskog sukoba i pretpostavki da će se prenijeti na terito­
rij m etropole zbog prisustva znatne alžirske radne snage u Fran­
cuskoj. Oružani alžirski p ro letarijat bio je m aterijalna sila na
koju je trebalo da se osloni intelektualna ljevica, »jedini nacio­
nalni sloj koji izbjegava integraciju u neokapitalizam«.
Mi znamo što se dogodilo s tim snom. Čini se da zaista američ­
ka evolucija dopušta postojanje jednog važnog dijela stanovni­
štva koji živi izvan sfere p rosperiteta »affluent-society«. Ali ovaj
»narod s dna ponora«, da se poslužim o slikom Jacka Londona
iz »Gvozdene pete«, predstavlja u zemlji samo m anjinu, nespo­
sobnu da kao takva izazove globalne porem ećaje društvenih struk-
tura. Možda će se na k ra ju crnačko pitanje riješiti u Sjedinje­
nim Državama stvaranjem nezavisnih Crnačkih Država odijelje­
287
 nih od centralne vlade, ali će se tu raditi samo o posljednjoj
fazi kolonijalnih revolucija koje su se već odvijale na cjelokup­
nom afričkom i azijskom kontitentu.
Međutim, što se tiče uloge radne snage koja je im igrirala u
zapadnoevropske zemlje, situacija se predstavlja sasvim razli­
čitom zbog same činjenice uspjeha nacionalnih borbi kolonijal­
nih naroda. U stvari, do ovih posljednjih godina, dolazak radne
snage iz nerazvijenih zem alja Afrike, Azije i Južne Evrope u raz­
vijene evropske zemlje vršio se pod aspektom individualne imi­
gracije. Doseljeni radnici, izolirani po svom dolasku u zemlju,
tražili su da se integriraju u radnički i sindikalni nacionalni po­
kret, i u toliko više što je, u slučaju zem alja kao što je Francuska
i Engleska, većina tih radnika, porijeklom iz kolonijalnih teritori­
ja, dobila status nacionalnog građanina.
Već nekoliko godina m oderni kapitalizam pokazuje tenden­
ciju da na drugi način organizira prem ještanje radne snage ko­
ja m u je potrebna. Prem ještanje se sada vrši u okviru sporazum a
između država, kao kom penzacija za tehničku pomoć što je da­
ju razvijene zemlje svojim nekadašnjim kolonijam a koje su po­
stale nezavisne. Na taj način prem ješteni radnici nastavljaju da
na tlu evropske zemlje ovise o svojoj vlastitoj vladi i organiziraju
se u n u tar pokreta koje kontrolira ta vlada. Potreba za tehničkom
i ekonom skom pom oći uvjetuje s druge strane nastojanje novih
nezavisnih vlada da zabrane svojoj preseljenoj radnoj snazi sva­
ku vezu s radničkom opozicijom zemlje u kojoj rade. Ova je si­
tuacija sigurno najprije postojala s bivšim kolonijalnim zemlja­
m a koje su ostajale u okviru stvarnog neokolonijalizm a. Evolu­
cija francusko-alžirskih odnosa, nedavni sporazum i koji su up­
ravo zaključeni između francuske vlade i vlade Ben Bele, do­
kazuju da ova situacija može isto tako da se pojavi i u zemlji
revolucionarnih tendencija. Štaviše, već dvije godine jedna de­
legacija francuskog patro n ata pregovara s kineskom vladom o
uvozu u Francusku kineske radne snage koja će stići obuhva­
ćena i kontrolirana svojim vlastitim političkim organizacijam a i
čija će »poslušnost« biti garancija razvoja ekonom skih veza koje
su Kini potrebne da bi izbjegla blokadu koje je ona objekt.
Tako useljena radna snaga, daleko od toga da konstituira
poteci jalnu revolucionarnu snagu u naprednim kapitalističkim
zem ljama, predstavlja naprotiv sredstvo ekonomske i političke
presije na radničku klasu u zemlji koja je prim a.
Razvoj im igracije pojavljuje se uostalom već nekoliko godi­
na kao rješenje kojim kapitalizam nastoji da riješi suprotnosti
što se pred njim postavljaju razvitkom proizvodnih snaga. U
Zapadnoj Evropi kao i u Sjedinjenim Državama upravo je osku­
dica radne snage u prvom redu prisilila kapitalizam da favori­
zira uvođenje autom acije. Od sada u zapadnim zem ljam a ovaj je,
što se bitnog tiče, samo stvar podržavljenog sektora. Mogućnost
da iskoristi ekonom ske poteškoće zem alja koje su nedavno za­
dobile nezavisnost i da se opskrbi jeftinom radnom snagom eko­
288
 nom ski upotrebljivom , a politički neofenzivnom, otvara ka­
pitalizm u nove m ogućnosti da zakoči tehnički razvoj proizvodnih
snaga kao i posljedice koje ovaj povlači, kako sa stanovišta
snižavanja profitne stope tako i sa stanovišta slabljenja auto­
nom nih stru k tu ra kapitalizm a. Može se nesum njivo bez pretje­
ravanja reći da masovno im portiranje radne snage obuhvaće­
ne i organizirane u okviru sporazum a m eđu državama predsta­
vlja u ovom tren u tk u glavni izvor slabosti radničkog pokreta u
naprednim zem ljam a zapadnog svijeta. Dokle god kapitalizam
bude raspolagao tim rezervoarom radne snage, ne će doći do
opće autom acije, ni do skraćivanja radnog vremena, ni do raz­
voja zahtijeva za sam oupravljanjem koji je vezan za razvoj
proizvodnih snaga. Postoji dakle direktna suprotnost među
interesim a napredne radničke klase i perspektivam a prelaza u
socijalizam u zapadnim zem ljam a, s jedne, i kratkoročnih in­
teresa zem alja koje su nedavno dobile nezavisnost, s druge
strane. Ova suprotnost se može riješiti samo na višem nivou, po­
lazeći od onog m om enta kad radnički pokret bude vršio dovo­
ljno jak pritisak da podigne na viši nivo razvoj tehničke pomo­
ći koja teži da brzo razvije ekonom ski potencijal tih zemalja i
istovremeno da im omogući puno korištenje njihovog viška rad­
ne snage. N asuprot tome, sadašnja politika vlada tih zemalja
koje se koriste svojom suvišnom radnom snagom kao m onetom
za razm jenu radi postizavanja financijskih sredstava, djeluje
protiv interesa socijalističkog pokreta Zapadne Evrope. Upravo
u tim uvjetim a više je puta činjenicam a dem antirano stanovište
koje u uvezenoj radničkoj klasi vidi avangardnu snagu na koju
bi se moglo osloniti revolucionarno suprotstavljanje postoje­
ćem poretku.
Rasprava koju sm o započeli na ovom kolokviju zaista nije
imala ničeg akadem skog. Ovo je vjerojatno prvi put da će u jed­
noj teorijskoj form i, a ne više u vulgarno polem ičkom obliku,
biti skicirane dvije strateške linije koje u sadašnjem momen­
tu teže da re stru k tu rira ju internacionalnu socijalističku misao.
Jedna polazi od analize suprotnosti kapitalizm a organizacije, te­
žeći da razvije perspektive ofenzivne strategije zasnovane na
progresivnom osvajanju centara ekonomskog odlučivanja i da
produbi već sada, to jest u sam om okviru kapitalizm a organi­
zacije, upravljačke revindikacije koje teže da opovrgnu njegovu
birokratsku i tehnokratsku stru k tu ru . Druga sm atra nepovrat­
nom činjenicom »dobrovoljnu integraciju većine radničke klase
naprednih kapitalističkih zem alja u kapitalizm u organizacije« i
upućuje sve svoje nade nerazvijenim zem ljama trećeg svijeta i
m anjini radnika tih zem alja u naprednim zemljama. Između tih
dviju linija šire se p ro stran i prostori hruščovskih močvara čiji
su ideolozi isto tako nesposobni da za ekonomski razvijene zem­
lje definiraju nove putove prem a socijalizmu, kao i da ozbiljno
opovrgnu optužbe o egoizmu velikih sila i teoretskom oportu­
nizmu koje im upućuju pristalice Mao-Ce-Tunga. Ideološki ova
289
m očvara od sada nije važna. Snage koje se uz nju vežu bit će
nesum njivo dovedene do toga da izaberu između jedne ili druge
teorijske linije koje su ovdje skicirane, a od kojih prva, grubo
uzevši, okuplja talijanske kom uniste i, ako se pozovemo na kon­
gres u L jubljani, jugoslavenske kom uniste, kao i jednu frak­
ciju francuske i engleske socijalističke i sindikalne ljevice —
što je mi u našim zem ljam a nazivamo »strujom socijalističke ob­
nove« — dok druga okuplja oko kineskih kom unista veći dio
revolucionarnih snaga zem alja trećeg svijeta i nekoliko intelek­
tualnih m anjina u naprednim kapitalističkim zemljama. Posto­
jan je »močvare« ne olakšava potrebnu pozitivnu konfrontaciju
izm eđu zastupnika ovih dviju linija i vjerojatno je upravo od­
sustvo njenih predstavnika omogućilo da u diskusiji odemo ta­
ko daleko.
Perspektive prelaza u socijalizam u ekonomski razvijenim
zem ljam a treb a da vode računa o problem im a na koje je ovdje
podsjetio H enri Lefebvre, na problem suprotnosti između drža­
vnog tehnokratskog sektora i m enagera privatne industrije unu­
tar kapitalizm a organizacije i problem odnosa između ove dr­
žavne tehnokracije i socijalističkog pokreta, ne samo u fazi nad-
m oćnosti kapitalizm a organizacije, nego također u toku prve
faze socijalizma. Z anim ljivost referata što su ih ovdje iznijeli
jugoslavenski teoretičari, posebno referata Vranickog, Milića i
Supeka, leži upravo u činjenici što su nam pokazali kako je u
prvoj fazi socijalizm a neizbježno i nužno postojanje birokrat­
skih i tehnokratskih pojava, ali kako isto tako radnički pokret
m ora paralelno uspostaviti organizm e direktnog upravljanja kao
protutežu tehnokratskim tendencijam a i kako konačno o jača­
n ju ovih sam oupravnih organizam a ovisi slabljenje tehno-biro-
kratsk ih stru k tu ra i sam ih vezanih za egzistenciju države. U na­
prednim kapitalističkim zem ljam a tehnokracija države i privat­
ni kapitalizam organizacije surađ u ju pobijajući se. U praksi teh­
nokracija države nalazi se neprekidno u am bivalentnoj poziciji
izm eđu privatnog kapitalizm a i socijalističkog pokreta. Budući
da je njena sudbina vezana za razvoj proizvodnih snaga a ne
za sudbinu vlasništva nad sredstvim a za proizvodnju, ona je
prisiljena da se sukobi s privatnim kapitalizm om , svaki put kad
ovaj teži da zakoči razvoj proizvodnih snaga. N asuprot tome,
ona teži da m u se približi svaki p u t kad radnički pokret pri­
jeti da dovede u pitanje hijerarh ijsk u stru k tu ru poduzeća i eko­
nom ije, odakle tehnokracija crpe svoje privilegije i svoju moć.
Ishod sukoba izm eđu kapitalizm a i socijalizma u ekonomski raz­
vijenim zem ljam a ovisi u velikoj m jeri o mogućnosti trajne
veze izm eđu tehnokracije države i radničkog pokreta. Ipak će
u ovoj fazi tehnokracija težiti da sebi podredi radnički pokret
i zato ovaj ne može čekati na osvajanje cjelokupne političke i
ekonom ske vlasti kako bi tek tada uspostavio organizme samou­
p ravljanja koji m u om ogućavaju da u kasnijem stadiju urav­
noteži i konačno elim inira utjecaj tehnokracije.
290
 Daleko od toga da riješi — kako je to kazao Marcuse — sup­
rotnosti, faza kapitalizm a organizacije doživjet će naprotiv stva­
ranje novih suprotnosti čije je posebno obilježje što u isti mah
vrijede za posljednju fazu socijalizma, naravno pod različitim
oblicima. Polazeći od ove analize, radnički pokret je zaista
prisiljen da odbaci stari pojam m inim alnog i maksim alnog pro­
grama. U stvari, kapitalizam organizacije predstavlja od sada
samim sobom fazu kom prom isa u kojem je radničkom pokretu
moguće da se dočepa jednog dijela ekonom skih snaga, i ja se u
potpunosti slažem s upoređenjem koje je učinio Lucien Gold-
m ann podsjećajući da je francuska buržoazija u trenutku kad je
1789. zauzela političku vlast, posjedovala suštinu ekonomske
vlasti.
Ne samo da faza kapitalizm a organizacije doživljava pogor­
šanje unu trašn jih suprotnosti svojstvenih kapitalističkom sis­
temu, nego se u njoj javlja i pogoršavanje m eđuim perijalističkih
suprotnosti. U fazi u kojoj je financijski kapital vladao kao ap­
solutni gospodar nad ekonom ijom različitih velikih kapitalistič­
kih zem alja, suprotnosti su, s obzirom na interpretaciju kapi­
tala, težile da se ublaže. N asuprot tome, razvoj državnog kapita­
lističkog sektora u okviru kapitalizm a organizacije jača konku­
rentske i antagonističke tendencije između različitih im perijali­
stičkih sila. Jasno je, na prim jer, da se Francuska, vjerojatno
zato što je od svih zem alja u kojoj se razvio kapitalizam or­
ganizacije dostigla najnapredniji stepen, danas pojavljuje u sr­
cu zapadnog svijeta kao kolovođa o tpora protiv hegemonistič-
kih planova am eričkog kapitalizm a. Sigurno je, u stvari, da su
njem ački ili talijanski kapitalisti potčinjeni am eričkom kapi­
talizmu, prem da su njihovi ekonom ski interesi isto tako antago­
nistički, a to je zbog slabe uloge koju u tim zem ljam a igra javni
sektor i državna tehnokracija. Razvoj m eđuim perijalističkih sup­
rotnosti stvara uvjete za nove pojave otpora zem alja koje su
dosad bile potčinjene hegem oniji najm oćnijeg svjetskog kapi­
talizma, naročito u Latinskoj Americi. Tako na m eđunarodnom
planu, kao i u svakoj zem lji uzetoj zasebno, kapitalizam orga­
nizacije je mogao savladati izvjestan broj klasičnih suprotnosti
kapitalističkog sistem a sam o stvarajući nove.
Važnost razrade nove strategije radi rješavanja problem a
prelaza ekonom ski naprednih zem alja u socijalizam postaje uto­
liko veća, ukoliko suprotnosti kapitalizm a organizacije čine ve­
ćim njegove virtualitete.
(Prijevod: Sortja Popović-Zadrović)

291
 JEDNO NEM ARKSISTIČKO SHVATANJE »MARKSIZMA«
(ODGOVOR M. KOMATINI)

Zagorka Pešić-Golubović

U odgovoru na članak »Jedno m arksističko shvatanje hu­

manizma« m oram početi opaskom o ljudim a koji su sebi dode-
lili ulogu da brane m arksizam , i koji zbog takve odbranaške u-
loge vide u svakom članku u kome se ističu neki problem i pogo­
dno tie za svoju delatnost, ne prezajući od toga da prekrajaju
takve članke i da uzim aju iz njih ono što im odgovara (po sta­
rom i dobro isprobanom m etodu) da bi opravdali svoju funk­
ciju. Da je to tako i u konkretnom prim eru polem ike koju je
započeo M. K om atina, može da se uveri svaki čitalac, koji ne
prilazi sa unapred postavljenim zadatkom da »lovi« autora i
da dokazuje apriornu tezu da m arksizm u preti opasnost iza sva­
kog ugla. Ja ne m ogu da nazovem nikako drukčije ovak­
vu vrstu polem ike nego zlonam ernom , njen au to r nije prvenstve­
no zainteresiran za istinitost m isli i reči u članku koji kritikuje,
niti za opravdanost problem a koji se u njem u pokreću, već da
diskvalifikuje a utora što je moguće zvučnijim izjavama: »ne-
m arksistička koncepcija hum anizma«, »ideje prihvatljive za
svako buržoasko društvo« i tom e slično.
Osnovno pitanje koje treb a postaviti M. Komatini, na koje
je on izbegao da odgovori, jest: da li problem i o kojim a se go­
vori u članku im aju sm isla i opravdanja i sa teorijske i sa prak­
tične tačke i da li ih u okviru m arksizm a treba postavljati ili
ne? I drugo, da li je m arksizam , po njegovom m išljenju, okame­
njeni sistem principa, koji m ogu da važe za večita vremena, i
na koje razdoblje od stotinu godina veoma dinamičnog društve­
nog kretan ja ne deluje, tj. da li je preispitivanje principa i u sa­
mom m arksizm u nespojivo s m arksizm om ?
Da je hteo da odgovori na ova dva pitanja, a ona su ključna
u celoj stvari oko koje se vodi polem ika, M. Kom atina bi m orao
malo više da se pom uči da bi dokazao svoje tvrdnje, koje je
neargum entovano i, usuđujem se da kažem, nesavesno izneo
u svom članku. Jer, trebalo bi jednom i eksplicitno ustanoviti
nije bitno za naš dalji socijalistički razvitak da li je Z. Pešić-
292
Golubović, ili neki drugi pojedinac, izašao iz okvira marksizma
nego, ako je tačno to što se tvrdi, treba dokazati i pokazati
dubljom analizom zašto to nije m arksističko (dokle ćemo na os­
novu površnih im presija da izričemo ozbiljne sudove!). I dru­
go, što je još važnije, treba dokazati da već samo postavljanje
izvesnih problem a znači napuštanje marksizm a.
Interesantno je radi utvrđivanja m etoda kojom se ova vrsta
kritičara služi, da se ni M. K om atina ni jednog trenutka ne pita
o tim problem im a, koji su bitni, i da čak i ne pokušava da raz­
m išlja da li eventualno i onakva koncepcija (koja je izneta u
kritikovanom članku) može biti m arksistička; naprotiv, on au­
toritativno u naslovu — jednom rečenicom — odbija svaku
sum nju i pom isao da to im a ikakve veze sa marksizm om. Samim
tim, on i ne nastoji da dokaže svoje tvrdnje, već ih samo »ilus-
truje« tu i tam o istrgnutim tekstovim a, koji u m ontaži M. Ko-
m atine dobijaju drukčiji smisao.
Koji su to tekstovi, koji su izazvali revolt M. Kom adne, ka­
ko oni izgledaju u originalu, i šta je u njim a strano m arksizmu?
Bolje reći, koji su to problem i o kojim a se govori u članku, a koji
se ne sviđaju M. Kom atini?
U pom enutom napisu u »Komunistu« su iznete sledeće tvrd­
nje:
(1) da se a u to r članka »Socijalizam i humanizam« zalaže za
jednu koncepciju hum anizm a koja je »čisto« antropološka, pos­
tavljena van sfere ekonom skih i političkih odnosa, te ne vidi os­
novne pretpostavke afirm acije čoveka;
(2) da iako polazi od revalorizacije rada kao bitnog faktora
oslobođenja čoveka, au to r »ne pridaje potreban značaj menja-
nju odnosa izm eđu ljudi u proizvodnji«; i
(3) da autor, postavljajući zahtev da se preispitaju principi
socijalizma kod nas, u stvari nije za sam oupravijanje, jer naša
varijanta socijalizm a je sam oupravljanje.
Kako stoji sa ovim tvrdnjam a na osnovu originalnog teksta?
Nažalost m oraću se poslužiti m etodom , koji ne volim — citira­
njem, i to sopstvenog teksta — da bih odgovorila na pitanje da
li je moj kritičar savesno obavio posao koga se latio.
Gde je M. K om atina video taj ekstrem ni antropologizam, ko­
ji ako bi bio dokazan, doista ne može da se uklopi u m arksistič­
ku koncepciju društva i čoveka? U članku koji on kritikuje za­
laže se sam o za to da se socijalizam vrednuje ne samo sa eko­
nomskog i političkog, već i sa antropološkog stanovišta. U tekstu
doslovno piše sledeće:
»Stoga kada analizira otuđenje čoveka Marx to ne čini samo
sa ekonom skog i sociološkog stanovišta, već i sa antropološ­
kog. . .« (str. 6).
»Ako čovek nije hom o economicus plus homo politicus, ne­
go je i nešto više — čovek sa svojim m nogostranim potrebama,
onda su ekonom ska i politička emancipacija samo deo totalne
ljudske emancipacije. . .« (str. 5)
293
 »Samim tim, socijalizam se ne može danas definisati samo
pom oću ekonom skih i političkih kategorija, jer mereno ska­
lom vrednosti, socijalistički društveni sistem se ne nalazi na
višoj lestvici od kapitalističkog samo i jedino zbog perspek­
tive ekonom skog i tehničkog prosperiteta i demokratizacije for­
m i upravljanja, već prvenstveno zbog toga što se zasniva na
vrednijim hum anističkim i m oralnim načelima, na osnovu ko­
jih se radikalnije rešavaju fundam entalni problem i čoveka«
(isto, str. 5).
Ako se kaže da ekonom ski i politički preobražaj nisu dovo­
ljan uslov da socijalistička praksa bude u potpunosti ostvare­
na, čudno zvuči kada se iz toga izvodi zaključak: da nisu uopšte
uslov i da au to r »insistira na nečem drugom«. Da je kritičar
hteo da bude dosledan odgovornosti koju nameće kritičarski
posao, m ogao je, ukoliko nije bio u stan ju da razum e ovaj čla­
nak, da proveri svoje utiske i u drugim člancima istog autora,
koji nije ni prvi p u t ni jedino u ovom članku izneo svoja antro­
pološka shvatanja (videti na p rim er članak: »Smisao Marxovog
hum anizma«, časopis »Gledišta«, br. 1/63, ili »Ličnost, društvo i
kultura«, u knjizi »Osnovi nauke o društvu«, Rad, 1964, i dr.,),
je r teško je verovati, da će neko ko im a svoja m išljenja i svoje
stavove moći tako lako da ih preko noći prom eni.
Čini m i se, m ada ne mogu kategorički da tvrdim , jer ipak
dopuštam m ogućnost da sam pogrešno razum ela neke stavove
moga kritičara, da se ovde radi o nečem sasvim drugom, a ne
0 alarm u protiv ekstrem nog antropologizm a. Naime, stiče se
utisak da M. K om atini sm eta uopšte antropologija i antropo­
loški m etod. Je r da nije tako, zar bi i sam a pom isao da se insis­
tira na revalorizaciji ljudske ličnosti plašila kritičara i zar bi
mogao pom injanje ljudskih potreba, m entalnog zdravlja, hum a­
nizacije rada i si., nazvati buržoaskim teoretisanjem , koje ima za
cilj »da zamagli suštinu eksploatatorskih odnosa«? Ali ako bur-
žoaski teoretičari to i čine iz navedenih motiva, šta misli Ko­
m atina, zašto to čini neko ko živi u socijalizmu i ko ne negira
»potreban značaj m enjanja odnosa između ljudi u proizvodnji«,
već, naprotiv, ističe fundam entalnu važnost te potrebe, je r me-
njanje odnosa ljudi prem a procesu proizvodnje (rad a) i odnosa
m eđu ljudim a u tom procesu ja ističem kao suštinsko pitanje
u svom članku. M eđutim, razlika između moga shvatanja tih
prom ena i shvatanja koje zastupa M. Kom atina, sastoji se u
tome, što ja sm atram da se to m enjanje ne može svoditi samo
na ekonom ske i tehničke, pa ni političke m omente, je r postoji
1 niz »ljudskih« m om enata,1 koji takođe m oraju biti uključeni
u taj proces socijalističkih prom ena. Da je to ključno pitanje,

1) Ono što pripada unutrašnjoj strani ljudskog života, kao ljudska priroda,
koja je uvek i individualna, po čemu se čovek razlikuje od društvene za­
jednice.

294
 i da je to i m oja osnovna teza, ni sam Kom atina nije mogao
poreći:
»Zagorka Pešić-Golubović je isto tako na dobrom putu kada
taj svoj zahtev o m enjanju potreba čoveka, tj. o m enjanju ljud­
ske prirode, o ulaženju u same korene dezalijenacije, kako sama
kaže, pokušava da reši analizom osnovne potrebe čoveka koja
se i po M arksu sastoji u radu«.
Ali pošto, izgleda, M. K om atina nije mogao da kaže otvoreno
šta m u sm eta u iznetom shvatanju hum anizm a (tj. antropološki
pristup kao takav), on konstruiše i izvodi zaključke, za koje ne
postoje (u m om članku) potrebne premise, da autor kritikova-
nog članka želi sam o antropološkom m etodom da reši problem
čoveka i socijalističkog društva:
»Kad bi se na toj liniji mogla naći odgovarajuća rešenja,
onda bismo došli do onih vrednosti koje čine humanističko
društvo!« (iz napisa M. K om adne).
I najzad, treća tvrdnja, koja je m ožda i najozbiljnija, jer
se verovatno računalo i na politički efekat: Da li autor kritiko-
vanog članka stavlja u pitanje sam oupravljanje kao socijalis­
tički princip, m ak ar i im plicite? Skrećem pažnju čitaoca, koji
to hoće da provere, na tekst na str. 10, u kome se kaže, govoreći
o radničkom sam oupravljanju i oslobođenju rada:
»Nesumnjivo je da ti principi predstavljaju osnovu za re­
alizaciju M arxovih hum anističkih ideja«; i dalje: »Neosporno je
da sistem sam oupravljanja predstavlja najadekvatniji okvir u
kome se može izvršiti oslobođenje ličnosti kroz oslobođenje ra­
da u savrem enim uslovima«. (str. 10).
0 čemu, dakle, ja govorim u članku, što M. Kom atina naj-
verovatnije nije hteo da vidi, je r je to dosta jasno rečeno? 0
potrebi da se sam oupravljanje doslednije dijalektički poveže
sa procesom oslobađanja rada, i »o nekim ograničenostim a u
orijentaciji organa sam oupravljanja«, koje istina ne proizlaze
samo iz slabosti rada tih organa, već i iz nedovoljno razrađenih
principa naše dnevne politike, koji nisu uvek u skladu sa stavo­
vima u Ustavu i Program u SKJ (sve ovo stoji napisano na str.
11). Ja govorim, dalje, o tom e da, iako je sam oupravljanje naj­
adekvatniji način da se izvrši oslobođenje čoveka, nije samo se­
bi svrha, već je p u t da se do ovog oslobođenja dođe što potpu­
nije, a da se u praksi često dešava suprotno, tj. sam oupravljanje
se posm atra kao cilj, pa se dolazi do apsurdnih situacija, da se
zaboravlja na čoveka (prim er kada organi sam oupravljanja da­
ju neopravdano otkaz radniku, i to shvataju kao svoje pravo,
jer su to dem okratski izabrani organi i slobodni u svom odlu­
čivanju). Prem a tome, ja ne kritikujem našu praksu što nije u
potpunosti već danas om ogućila takvo oslobođenje, niti su za
mene borbe za tehnički napredak naše zaostale privrede, borba
za podizanje produktivnosti rada i stvaranje uslova za ekonom­
sko oslobođenje »arhaični« vidovi borbe za socijalizam. Ali,
suprotno Kom atini, ja ne m islim da se borba za socijalizam
295
može uspešno ostvariti ako isključivo ekonomski i politički fak­
tori budu shvatani kao prim arni, stavljajući sve ostale (m oral­
ne, psihološke i antropološke) u drugi plan, koji može da se
odloži za neko drugo vreme. Da je svako odlaganje potreba da
se svi ovi faktori sinhroniziraju već dosada dalo dosta negativ­
nih rezultata konstatovano je i na V III kongresu, gdje je pod­
vučen mnogo veći značaj m oralnih faktora i potreba za dosled-
nijim vaspitanjem socijalističkog građanina. Kada ja u svom
članku govorim o m enjanju ljudskih potreba (da rad čoveku
postane potreba, da se kod čoveka izgrađuju više društvene i
k ulturne potrebe, koje će zam eniti fetišizaciju m aterijalnih vred­
nosti i novca, da se ljudi nauče da druge procenjuju prem a nji­
hovim kvalitetim a, itd.) ja se zalažem da socijalističko društvo
obrati više pažnje na stvaranje socijalističkog čoveka, a ne samo
socijalističkih uslova (ekonom skih i političkih), koji često, u
institucionalizovanom obliku ostaju izvan čoveka. Zašto taj tekst
K om atina uopšte ne kom entariše, kada je on čini mi se najzna­
čajniji u članku, i objašnjava šta znači moj zahtev za preispiti­
vanjem socijalističkih principa? Možda Kom atina sm atra da je
beznačajno što im a dosta ljudi u socijalizm u koji na pitanje:
zašto rade — odgovaraju: da bi mogli da žive, da bi mogli da
zarade novac, itd., ili što postoji dosta raširena praksa (sa kojom
se verovatno i K om atina sretao, ali o tome ne želi da govori) da
se ljudi ocenjuju prem a funkciji koju obavljaju (a znamo da
ima takvih čiji kvaliteti nisu adekvatni funkciji koju vrše), a ne
prem a stvarnim kvalitetim a, itd. Da li su to problem i našeg
društva ili nisu — K om atina ne želi da se »izjašnjava. A ako ti
problem i postoje (ja m islim da postoje i da su veoma ozbiljni)
onda svakako da nešto treba preispitivati i u našoj teoriji i u
našoj praksi. M eđutim, izgleda da je mnogo efikasniji m etod
dezavuisati onoga koji iznosi problem e, ako nam se to što iznosi
ne sviđa.
Sam o ne mogu a da se na k raju ne zapitam , kome je potrebna
ovakva dezinform acija javnosti (»Komunistu« valjda najm anje),
k oja računa na efekat: svakako u tome nije bitno ko će biti
dezavuisan i politički diskvalifikovan (je r nekoliko teških optuž­
bi u članku M. K om atine su direktne političke instinuacije),
već je bitno da »revnosni« kritičar bude zapažen kao branilac
»čistote« m arksizm a. Da li »Komunist« treba i dalje da pruža
priliku takvim nenaučnim polem ikam a, kojim a nije stalo da se
utvrdi istina i providnim političkim smicalicama, to je takođe
pitanje o kom e bi se moglo i m oralo diskutovati.
Najzad, k rajn je je vreme da se naučim o da kritički polemi-
šemo i da napade zam enim o argum entovanom kritikom , koja
može dobro da dođe i sam om autoru i da pomogne unapređenje
naše naučne i teorijske misli.

296
 MOŽE LI SE OVAKO POLEMISATI?

povodom Čl a n k a b r a n k a p r n j a t a
Miladin Životić
U listu K om unist od 24. decem bra 1964. godine pojavio se
članak Za ili protiv masovne kulture u kojem Branko P rnjat ho­
će da polem iše s m ojim stavovim a o masovnoj kulturi publiko-
vanim u Praxisu br. 2/64. O glavnom problem u — o problem u
utjecaja savrem enih procesa depersonalizacije na kulturu, kul­
turni ukus, P rn ja t nije ništa rekao. O tom, glavnom problem u
moga članka, on može da kaže sam o sledeće: »Osobito je karak­
teristična autorova teza da je autentična ku ltu ra antim asovna,
'jer zahteva da prosečan masovni čovek(?) postane samosvesna
ličnost'. M oram o prvo priznati da nam je m alo nejasno što je to
'prosečan m asovni čovek' i kako on u našim prilikam a izgleda,
jer se može pretpostaviti da je po au to ru postao potpuno bez­
ličan, izgubivši svoje konkretno ljudsko obeležje«.
Ne želeći da shvati šta je depersonalizacija, masovna proseč-
nost i neautentična ličnost, i ne ulazeći u to kako ona utiče na
usvajanje kulturnog stvaralaštva, P rn ja t je sve svoje kontraar-
gum ente upravio — u prazno, prom ašio tem u, i kritikovao ono
što nije hteo ili nije m ogao da razum e.
P rn jatu sm eta što jedan term in — masovan — ima i druga­
čije značenje sem onog za koje on zna, koje je navikao da upotre­
bljava. U Prnjatovom članku ne postoje osnovni preduslovi za
polem iku — da se razum e sadržaj jednog pojm a, pa tek ona da se
taj sadržaj kritikuje. On neće da vidi da ono što on, na nekim mes-
tima, podrazum eva pod m asovnom kulturom ja nazivam na­
rodnom kulturom .
Sa stanovišta svoje upotrebe term ina masovna kultura nje­
mu se čini da problem o kojem ja raspravljam i ne postoji.
A da je neophodno razlikovati pravu, autentičnu kulturu ko­
ja je postala ili postaje narodna i onu koja je postala masovna,
tj. onu koja je izraz p otreba depersonalizovanog čoveka, poka­
zuje upravo sam P rnjat: njegova upotreba pojm a masovna kul­
tura ima jedan m ali nedostatak. On u pojam masovne kulture
trpa i autentičnu kultu ru koja postaje dostupna narodu i ma­
297
sovnu, erzac-kulturu. On kaže da je ». . .masovna k ultura re­
zultat razvoja m odernih sredstava kom uniciranja koja prenose
dela kulture (kakve?) kao i sadržaje druge vrste do velikog
broja ljudi«. Tehnika stvara, veli P rnjat, uslove za dem okratiza­
ciju kulture i uklanja m onopolizam koji predstavlja bitnu raz­
liku između m asovne kulture u kapitalističkom i dem okratskom
društvu. U kapitalizm u postoji m onopol nad tehničkim sredstvi­
m a kom unikacije i zato, po P rnjatu, k ultura koja se prenosi tim
sredstvim a nije narodna.
Zar sam o postojanje ili nepostojanje m onopola nad sredstvi­
m a prenošenja sadržaja jedne kulture određuje kakav je taj sa­
držaj? Da li dem okratsko upravljanje tehničkim sredstvim a pre-
našanja kulture obezbeđuje da ona ne bude izraz potrebe za
bezličnom razonodom , već izraz čovekove borbe da osmisli svoju
ljudsku egzistenciju i izgradi hum ane vrednosti?
P rn ja t neće n išta da zna o raznim oblicima otuđenja savre-
menog čoveka i o tom e kako se ti oblici otuđenja ispoljavaju
u oblasti kulture. On neće ništa da zna o tom e kako ti oblici
o tuđenja postoje i u socijalizm u. On deli svet na dva dela —
kapitalistički u kojem postoje razni oblici nam a »tuđe« kultu­
re, i socijalistički u kojem u oblasti kulture postoje samo »razne
negativnosti«.
P rn jat, dalje, kaže: »Stoga je dejstvo m asovne kulture (ko­
je: — autentične koja p ostaje narodna, ili kiča?) na publiku
veoma različito. Ono može da vodi ka stagnaciji ukusa, duhov­
nom osirom ašenju, intelektualnoj lenjosti. U svim takvim slu­
čajevim a se ustvari i ne radi o kulturnim vrednostim a, već o
surogatim a kulture. Na drugoj strani dela masovne kulture mo­
gu predstavljati istinski doživljaj i pravi susret sa novim nepoz­
natim sadržajim a duhovnog stvaralaštva koji postaju sve dos­
tupniji širokim slojevim a naroda«. . . sledi naravoučenje: masov­
na k u ltu ra ne ruši tem elje »prave kulture« niti ostavlja za so­
bom pustoš već naprotiv. . .
Zašto se P rn ja t bori protiv razlikovanja prave od surogat-
-kulture kad, evo, i sam tu razliku pravi? Zar u razlici između
narodne i m asovne k ulture koju sam napravio u svom članku
ne vidi da je reč upravo o tom problem u. P rn jat je daleko od
toga da oseća p otrebu pronalaženja jasnog k riterijum a razliko­
vanja prave i surogat-kulture.1 On je upravo ovu težnju za pro­
nalaženjem takvog k riterijum a napao čitajući mi lekcije: da ho­
ću ». . . da jednostrano i totalno u ime socijalizma i kulture ne­
giram svaku pozitivnu ulogu m asovne kulture«. . . suprotstavija-

1) Pmjatov pokušaj da tu razliku odredi izgleda ovako: »Cela teza da je

autentična kultura antimasovna je neprihvatljiva i stoga, jer se autentič­
na kultura i masovna kultura posmatraju statički, kao dve potpuno odvo­
jene kategorije, a ne u njihovom dinamizmu, preplitanju i prožimanju«.
I to je sve. Pri tom Prnjat ne vidi da pri svom načinu upotrebe pojma
masovna kultura, nema smisla ovakvu podelu ni praviti.
298
jući m asovnu ku ltu ru (tj. ono što on podrazum eva pod masov­
nom kulturom ) »pravom socijalizmu« i »pravoj kulturi«.
Kad god je reč o masovnoj depersonalizovanoj kulturi, Pr­
njat zna da kaže sam o sledeće: »No ostavimo ovu autorovu
form ulaciju po strani«. . . i tsl.
O stavljajući po strani sam problem o kojem je trebalo da
raspravlja, P rnjat preuzim a ulogu onoga ko treba da čita ideo­
loške lekcije, sa nepristojnom agresivnošću: m oje tumačenje
pojm a masovne, tj. surogat-kulture on je protum ačio kao tež­
nju da se kod nas »uvozi stra n a roba, kao borbu protiv nastoja­
nja da um etnost postane dostupna svima, kao borbu protiv o-
nih koji neće da se »široki slojevi radnih m asa odvoje od kul­
ture« iako je u m om članku m ogao da nađe čitav jedan odeljak
u kojem se k ritikuje tzv. elitna kultura.
Ovakve vrste »polemike« u kojim a uopšte nije reč o proble­
m u o kojem treb a da se raspravlja, koje polaze od namernog
ili nenam em og izvrtanja stavova, u kojim a argum ente zamenju-
je dobro poznati fond ideoloških lekcija onih koji hoće da na
ovakav način b rin u o našoj kulturi, m orale bi da ustupe mesto
stvarnoj teorijskoj diskusiji.

299
K ratkij naučno-ateistički slovar
A k adem ija N auk SSSR. In stitu t fi-
losofli. M oskva, 1964. str. 652. Iz-
d a te ljstv o »Nauka«.
Ovaj Rječnik o problemima ate­
izma, teologije i filozofije religije
sadrži oko 1500 obrađenih pojmova.
U Rječniku je surađivalo 83 auto­
ra. Tu su zastupljena i naučna pod­
ručja koja graniče s navedenim pro­
blemima (na primjer: historija, et­
nografija, arheologija). Urednici
Rječnika bili su: M. P. Baskin, E. A.
Beljajev, R. V. Petropavlovskij, G.
V. Platonov, G. T. Utki/n, I. P. Ca-
merjan-glavni urednik, i M. M. Šejn-
man.
Urednici smatraju da će disku­
sija o Rječniku poslužiti za dopunu
teksta u daljnjim izdanjima. U pred­
govoru navedena je i adresa na ko­
ju bi trebalo slati primjedbe. Teš­
ko je uskladiti rad 83 autora. Ta
neujednačenost osjeća se u načinu
pristupa i obrađivanju pojedinih poj­
mova. Na primjer, prilozi koje je pi­
sao V. N. Lencman (ranokršćanska
filozofija, literatura i dogmatika) po­
kazuju veoma temeljno poznavanje
i problema i literature koja je o tom
području napisana. No ima i sas­
tava koji su više deklarativni, a
manje studiozni. Na primjer u član­
ku o marksističkom ateizmu govo­
ri se dosta opširno o tome, da su
Marx i Engels naučno objasnili fe­
nomen religije, no tu ipak nema o-
nog bitnog sadržaja šta je o tome
rečeno s tla marksizma. Ne može
zadovoljiti ovakva formulacija: Mar­
ksistički ateizam dao je duboko na­
učno objašnjenje socijalne funkci­
je religije i njene reakcionarne ulo­
ge u životu društva, a da se ne po­
kaže u čemu je to duboko objašnje­
nje. Možda se pretpostavlja da to
300
čitalac zna, pa se o tome posebno
nije govorilo.
U nekim prilozima noviji proble­
mi teologije i filozofije religije do­
bili su samo političku ocjenu, a ne
i sadržajni izvod. Tako se na primjer
0 Kierkegaardu kaže, da je on kraj­
nje reakcionarni danski filozof, ne­
prijatelj nauke i prosvjetiteljstva.
iZatim piše da je bio neprijatelj so­
cijalizma i demokracije. To je op-
skurant koga su suvremenici ismi­
jali i bio je zasluženo zaboravljen.
Obnovila ga je buržoaska filozofi­
ja u vrijeme opće krize kapitalizma.
To je sve. A zašto je Kierkegaard
došao u sukob s crkvom i svjetov­
nim kršćanstvom? Zašto je K. re­
kao da je kršćanstvo u svojoj sadaš­
njoj formi najveća obmana i laž?
Zašto je pisao da evanđeosko kršćan­
stvo nije nikad postojalo? A možda
ni to nije suvišno spomenuti da je
s velikom simpatijom čitao Feuer-
bacha. Zašto je kršćanstvo usporedio
s limunadom koju djeca piju, a ku­
caju se, kao da piju vino, iako ima­
ju samo limunadu? Tko pozna Kier-
kegaardove tekstove ne može negi­
rati njegov utjecaj i značenje u kri­
tici crkve i kršćanstva. K. je htio
obnoviti evanđelje. Zbog toga je na­
pisao oštru kritiku građanskog druš­
tva a njegove ideologije. A to nije
bilo beznačajno. On je osporio crkvi
1 kršćanstvu pravo na djelovanje
koje imaju u svijetu. O tome nema
ništa u Rječniku.
Heidegger je označen kao reak­
cionarni filozof, ali se ne kaže zbog
čega je i po čemu izvršio utjecaj na
mnoge suvremene probleme. U član­
icu o Hegelu nisu uopće saopćeni
problemi njegovih ranoteoloških spi­
sa, u kojima se nalazi oštra kritika
kršćanstva i kršćanskog morala.
O pokretu koji je poznat kao di­
jalektička teologija kaže se, da je to
reakcionarni pokret teologa, koji ho­
 će da zaštite postojeće kapitalističko
stanje. To bi bio dodatak buržoaskoj
ideologiji u eposi imperijalizma. Da
li baš tako? Tu bi opet trebalo pos­
taviti niz zašto? Kako bi autor tog
članka objasnio na primjer to, da je
teološki fakultet u Tiibingenu izdao
proglas u kome se govori o mnogim
prigovorima teologa protiv Bultma-
nna? Zašto protiv B. pišu i katolici
i protestanti? Da li zato što on hoće
očuvati imperijalizam? To bi zna­
čilo da su svi ti teolozi progresivni,
a eto samo B. nosi zastavu reakcije.
Takav način pisanja očito je smi­
ješan. Da li je autoru poznata Bult-
mannova osuda nacizma? Moglo bi
se postaviti još mnogo pitanja, no to
se može učiniti i kojom drugom pri­
likom.
Iznenađuje da u Rječniku koji je
štampan 1964. nema ništa o pokre­
tu u katoličkom svijetu, koji je poz­
nat kao tajardizam, tj. o francuskom
jezuitu i čuvenom paleontologu Teil­
hard de Chardinu, koji je kršćanstvo
spojio s darvinizmom i došao u su­
kob s katoličkom crkvom. Teilhard
je umro 1955. i njegova djela objav­
ljena su tek poslije njegove smrti.
0 Teilhardu održan je već i među­
narodni simpozij.
Neki autori Rječnika smatrali su
da je dovoljno uz problem koji ob­
rađuju navesti citat iz Marxa ili En-
gelsa da bi se došlo do marksističke
analize. Takvo citiranje ponekad je
1 nespretno izvedeno. Na primjer, u
izlaganju mita o Prometeju kojega
je Zeus prikovao na stijenu itd. sli­
jedi na kraju rečenica iz Marxa, gdje
se kaže da je Marx nazvao Promete-
ja najvećim mučenikom u filozof­
skom kalendaru. Tko to sada može
razumjeti? O čemu se tu radi? Marx u
predgovoru svoje disertacije govori
o lošem položaju novije filozofije i
o pritisku koji se na nju vrši. On to
stanje filozofije uspoređuje s patnja­
ma Prometeja i najavljuje pobjedu
filozofije. Nakon tog izvoda Marx je
napisao gornju rečenicu koja je ci­
tirana. No to je sada ipak nešto sas­
vim drugo.
Mogao bi se postaviti i problem:
Da li se sadržaj nekog mita može
objasniti u biti samo kao izraz po-
litičko-socijalnih odnosa? Ja mislim
da religiozni fenomen nije samo od­
nos politike i društvenog stanja. Re­
ligiozni ljudi antike nisu svoje bo­
gove smatrali personifikacijama pri­
rodnih pojava. Oni su vjerovali da
301
Su to bogovi. Tako još Augustin n
svom djelu De civitate Dei smatra
grčko-rimske bogove zlim demoni­
ma. On ih ne priznaje kao bogove,
ali dm ne odriče postojanje kao de­
monima. Također se, čudi, zašto su
Rimljani preuzeli bogove iz Troje,
koji su se pokazali nemoćni u ob­
rani Trojanaca protiv Grka. U Rječ­
niku je mit o Zeusu, koji pobjeđu­
je Kronosa i Titane, protumačen kao
pobjeda grčkog naroda s njegovim
novim socijalno-političkim sistemom
(robovlasništvo) nad starim miken-
skim društvom. A kako bi se na
toj osnovi objasnio mit o Ateni, Apo­
lonu i drugim božanstvima? Kakvu
bi pobjedu oni odražavali?
Iz razdoblja grčke mitologije nije
trebalo izostaviti Euhemerosa od­
nosno euhemerizam, jer je ta tema
vidna sve do Feuerbacha. Rječnik
ima i povij esno-filozofski karakter.
Stoga je pored ostalih predstavnika
ateizma trebalo obraditi akademsku
i Pironovu skepsu, koje su bile ve­
oma utjecajne u kritici religije.
Nije jasno zašto su izostavljena
neka imena iz marksističke filozofi­
je. Na primjer u članku o ateizmu
u SSSR kaže se da su širenju ateiz­
ma u Sovjetskom Savezu pridonije­
la rasprostranjena djela istaknutih
marksista: Plehanova, Lafarga, Be-
bela i Mehringa. Od spomenutih au­
tora o Bebelu je napisano 97 redaka,
o Lafargu 61, o Plehanovu 90, a o
Mehringu ništa. Samo je jednom
spomenut na gornjem mjestu. Uloga
Mehringa nije bila baš tako nez­
natna.
Prema Engelsovim radovima o
problemima ranog kršćanstva auto­
ri Rječnika su potpuno nekritični i
o tome pišu tako, kao da se u litera­
turi u zadnjih 50 godina ništa nije
saopćilo. Engels je u svoja tri sasta­
va o ranom kršćanstvu preuzeo ug­
lavnom teze Bruna Bauera. A te teze
nisu dovoljno argumentirane. Na
primjer B. Bauer je pisao da su idej­
ni izvori kršćanstva Filon i rimski
filozof Seneka. Filonov utjecaj mo­
gao bi se tražiti samo u Ivanovom
evanđelju (spekulacija o logosu), no
to je općenita tema koja slijedi u-
opće iz duha helenizma. Na rano kr­
šćanstvo izvršila je velik utjecaj
mistika helenizma. O tom postoji
dosta studija. Poslije objavljivanja
Kumranskih tekstova još više se mo­
že osporavati teza B. Bauera. To ne
znači da je Engelsova ocjena kršćan­
 stva kao religije neka zabluda. Ne
radi se o tome, već o tumačenju i
traženju samih izvora. Da bi se o
toj temi naučno diskutiralo, pot­
reban je filozofski, filološki, kom-
parativno-religiozni i historijski ma­
terijal. A literatura o tome nije baš
neznatna. Autori Rječnika bili su
dužni da po tom kriteriju postupe.
Engels je u svoje vrijeme bio na ni­
vou literature, koja je govorila o
problemima kršćanstva. Taj kriterij
nivoa vrijedi i za nas danas.
U ovom kratkom prikazu nije
moguće govoriti o svim obrađenim
pojmovima. Sigurno je da će Rječ­
nik u mnogim dijelovima biti uvod­
na informacija. Učinjen je velik po­
sao da se takvo djelo sastavi.
Autori su pokušali na kratkom pros­
toru saopćiti mnogo detalja. Na taj
dio nema prigovora.
U svojim primjedbama htio sam
upozoriti na teorijski i metodološ­
ki pristup takvoj tematici. Mislim
da bi Rječnik bolje ispunio svoj za­
datak, da u njemu ima vaše naučnog
dijaloga, a manje neobjašnjenih ci­
tata i shema koje vrijede kao is­
tražene kategorije.
B. BOŠNJAK
E xperim ent und E rfahrung in
W issensch aft und K unst
K a rl A lber Verlag, Frieburg/M iin-
chen, 1963. S. 323, (hrsg. vo n W.
Strolz)
Ovaj Zbornik radova posvećen je
jednom problemu koji mora intere-
sovati sve savremene nauke i umet­
nosti, kao i savremenu filozofiju.
Taj problem ovde tretiraju u razli­
čitim oblastima razni stručnjaci: J.
K olb u teoriji fizike, J. K lim a u bio­
logiji, A. K u h len kam p u tehnici, G.
E berlein u sociologiji, W. H uth i P.
M atussek u psihijatriji i dubinskoj
psihologiji, Cl. Puck u likovnoj u-
metnosti, B. Allem an n u savremenoj
literaturi, A. M irgeler piše o isku­
stvu u istoriji i istorijskoj nauci, R.
W agner o osnovama biološkog re­
guliranja (Regelung) i najzad W.
S trolz o prvobitnom jedinstvu nau­
ka. Ti mnogi stručnjaci se nužno po­
javljuju kao autori, jer je danas ne-
mogućno naći bilo kog čoveka kome
bi bio pristupačan bilo koji problem
koji se kao takav otvara u svim o­
302
blastima znanja i stvaranja. No ako
se, ostajući na nivou naučnog miš­
ljenja i metodologije, različiti aspek*
ti jednog istog problema danas mo­
gu tretirati još samo »zbomički«, on­
da je danas, kao i uvek ranije, mo­
gućno nadvisiti ili produbiti taj pro­
blem u filozofskom mišljenju. Za­
nimljivo je, međutim, da je u ovom
Zborniku postignuta izvesna saglas-
nost rezultata već u onim metodički
aspektivno odeljenim pristupima, i
to ne u nekoj pred-određenoj filo­
zofskoj ideji o jedinstvu, već iz u-
očavanja onog što se faktički deša­
va u savremenoj nauci i umetnosti.
Tu je vrlo karakteristična pojava
samointerpretacije (Selbstbesinnung,
Selbstausleguung) koja je izgleda
postala neophodna samim naučnici­
ma i umetnicima (čini se da naučni­
cima više muka zadaje tumačenje
rezultata do kojih dolaze u prouča­
vanje prirode, nego sama priroda,
dok je A. G ehlen, doduše prepoenti-
rano, istakao tumačenje umetničkog
dela, pre svega likovnog, u moder­
nom peinture conceptuelle, kao jed­
nu dimenziju samog dela). No i ne­
zavisno od toga može se razmišljati
o onome što prethodi i što se nalazi
u temelju svake nauke, i što se na­
učno uopšte ne može obrađivati. Ta­
ko se u vezi s tzv. »krizom temelja«
nauka u ovom Zborniku aktualizira
H eideggerova misao o tome da su
»u svojoj bitnoj osnovi presahli ko-
reni nauka« (Die Verwurzelung der
Wissenschaften ist in ihrem We-
sensgrund abgestorben), ali se smat­
ra da ta kriza nije samo povezana s
novovekovnim evropskim razvitkom
duha i nauke, već da njeno poreklo
zadire dublje, u samu povesnu kon­
stituciju čovekovog bića.
Što se tiče umetnosti, situacija se
u njoj, usprkos epohalnih situacio-
nih saglasnosti, ipak razlikuje od
one u nauci, pa je stoga otvoren pro­
blem, da li se zbivanja u umetnosti-
ma od pre jednog stoleća, koja su
izazvala »krizu« i »revoluciju« u toj
oblasti ljudskog stvaranja, mogu bez
rezerve dovesti u vezu sa »zbivanjem
metafizike« koje se nalazi u osnovi
modeme nauke. Zato problem iskus­
tva moderne umetnosti, te problem
njenog aksperimentalnog karaktera,
daje prilike da se razmisli o tom od­
nosu i postavi pitanje smisla mo­
deme umetnosti uopšte, koje je an-
ticipatno H egel postavio, a Heideg-
 ger u naše vreme prihvatio i potvr­
dio kao pitanje.
Ovde ne možemo prikazati po­
sebne priloge, posvećene fizici, bio­
logiji, sociologiji itd, već samo uka­
zujemo na centralne ideje završnog
članka redaktora ovog Zbornika W.
Strolza, koje filozofski sažimaju sve
ono što je u posebnim prilozima iz­
vedeno ili implicite sadržano.
Pod uticajem Heideggerovog u-
čenja i takođe pod uticajem Heide-
ggerom imspirisane G adam erove her-
meneutike, Strolz određuje egzi­
stencijalno—ontološki pojam nauke.
Tzv. prirodna nauka i uopšte mate­
matičko—funkcionalan, prvenstve­
no evropski, način mišljenja, ne
predstavlja jedino mogućni stav pre­
ma postojećem u celini, već je u pi­
tanju »samo jedna istorijski ostva­
rena mogućnost čovekova«. U na­
učnom stavu se ne postavlja pitanje
0 onom što jeste, pitanje o bitku, pi­
tanje o tome šta su stvari u njiho­
vom pri—sustvu (An—wesenheit).
Po autoru, postoji uvek jedan a prio­
ri u naukama, a to je njihov način
tumačenja bitka, i to kao računsko—
—mereći, projektujuće—predstavni,
matematičko — funkcionalan način
mišljenja. Tzv. prirodne nauke sa­
mo su jedan oblik duha. Tehnika,
također, nije u svojoj biti nešto teh­
ničko, već jedan osnovni ljudski stav
prema postojećem u celini. Nauka
se, dakle, uvek zasniva na određe­
nom tumačenju bitka i uvek kreće
u krugu, u kome vlada određeno
shvatanje suštine istine. Sve snaž­
nija dominacija formalizovanog je­
zika u današnjim naukama može,
prema autoru, izmeniti ne samo čo-
vekov odnos prema svetu, već i sa­
mog čoveka, ali osim formalizovanog
postoji prethodniji i izvomiji jezik
koji ne apstrahira i ne gubi nepo­
srednu vezu sa stvarnošću, te koji ne
gubi »iz vida« ono što nam je ne­
pojmljivo i čime ne možemo raspola­
gati. Egzistencijalno-ontološki koren
čoveka nalazi se, po Strolzu, u jezi­
ku, a s&m čovek je prvobitno mesto
jedinstva nauka. Pošto jedino čovek,
za razliku od sveg postojećeg, pita,
1 pošto on »ne može pitati iz sama
sebe«, već njegovo pitanje predstav­
lja »odnos u kome se sam bitak u-
pućuje u jezik, dopuštajući da ga
shvati jedno biće koje mu, delujući
istorijski, odgovara ( entspricht)«.
Kao razgovor između bitka i čoveka,
kao razgovor koji istorijski kroz e­
303
pohe traje, dakie, dia-logički treba
shvatiti i smisao ljudskih nauka.
No, prema svemu tome, nauke i-
maju samo privremen karakter (H
Schelsky) i tek u umetničkom delu
otkrivaju se prvobitni odnosi i is­
konsko jedinstvo svega što jeste
Prerefleksivno dano iz umetničkog
dela to iskonsko i prvobitno »oslov­
ljava čoveka, uzdiže ga i oslobađa
za iskustvo otvorenog ili skrivenog
carstva istine«. Pošto smisao umet­
nosti ne može postojati bez (istorij-
ske) hermeneutike, krajnji je zaklju­
čak autora da se u Logosu, kao iz­
vornom jeziku, sjedinjuju i sustiču
priroda, svet i čovečanstvo.
Kritički treba primetiti, da us­
prkos autorove tačne koncepcije na­
uke kao matematičko-funkcionalnog
načina mišljenja, u kome se ne mo­
že izbeći krug (koji je već K an t u-
očio) »konstatiranja« onog što je već
prethodno nađeno ili eksperimental­
no isplanirano, tako da se u jednoj
proračunljivoj vezi stvari dobija u-
vek očekivano, znanje budući da ono
proističe iz prvobitne odluke (za
racionalnošću) i postupa tako, da se
unapred zna i šta (tj. rezultat koji
samo potvrđuje ideju eksperimenta-
tora) i kako (tj. po unapred utvrđe­
nim principima), ipak ostaje pro­
blematična i sumnjiva autorova in­
terpretacija Logosa kao egzistenci-
jalno-ontološkog korena čovekovog.
Ne može se sumnjati u to da je na­
ročito onaj oblik nauke, koji je ne-
govan u Evropi, proistekao iz od­
ređene subjektivističke metafizike
(od D escartesa do Hegela), ali se pri
tome mora znati da je tak vo onto-
loško zasnivanje nauke i bilo koje
gnoseološke pozicije i takvo nagla-
švan je prerefleksivnog egzistencijal-
no-ontološkog izvora sveg našeg zna­
nja, m etafizika u tradicionalnom
sm islu reči i da ostaje takva meta­
fizika sve dok se ne uvidi da je sa­
ma »otvorenost« bitka čovekov za ­
datak, a ne tek »poklon« apsolutno
sigurne intuicije i da se bez d ija ­
lek tik e refleksije (refleksivne svesti)
i prakse (praktično-materijalnog čo­
vekovog angažovanja u svetu) uop­
šte ne može razumeti pravi smisao
nauke i umetnosti, kao ni filozo­
fsko značenje Marxove pojave. Ni
naučno mišljenje, ni umetničko stva­
ranje nemaju za sobom neku apso­
lutno odredničku metafiziku, već
stoje otvoreni, praktično i eksperi­
mentalno, prema novom iskustvu i
prema budućnosti, pa se problem
sastoji u tome se saznaj noantropo-
loški interpretira »susret« ili »dra­
ma« odnosa subjekta i objekta u
empiriji i eksperimentu, u nauci i
umetnosti.
M. DAMNJANOVIC
R oger Garaudy:
Dieu est m ort
E tude sur H egel (P.U.F, Paris,
1962. p. 436)
R. Garaudy je poznata 'ličnost su­
vremene francuske filozofije. Njego­
vo cjelokupno, obimno djelo, djelo
oficijelnog marksiste, koji ex cated-
ra na Sorbonni prati razvoj marksi­
stičke filozofske misli, poznato je i
van granica Francuske, naročito u
SSSR-u.
Garaudyjeva marksistička filozof­
ska orijentacija i neka njegova shva­
ćanja ipak su pretrpjela dovoljno
transformacija u svojim razvojnim
fazama. Njegova je tradicija bavlje­
nja marksizmom dugačka i iziskiva­
la bi dosta objekcija na autorove
stavove. Djela Francuski izvo ri n a­
učnog socijalizm a (1949.), G ram atika
slobode (1950.), M aterijalistička te o ­
rija saznanja (1953.), S loboda (1955.),
M arksistički hum anizam (1957.), P e r­
s p ek tive čo vjek a (1959.), M arksizam ,
eg zisten cijalizam (1962, zbornik), Bog
je m rtav. S tu dija o H egelu (1962) i
najnovija njegova knjiga O realiz­
mu bez obala, pokazuju sAmim tret­
manom dijapazon interesa autora,
koji hoće da rasvijetli i proanalizi-
ra bogatstvo i kompleksnost mnogo­
brojnih aspekata s kojih se može sa­
gledati sva dimenzionalnost svijeta
čovjeka i fenomena koji ga tvore.
Mnoga njegova djela nose pečat po­
zitivističkog i gnoseologističkog prd-
laženja i udaljuju se od prave mark­
sističke misli, mnoga pak dosta jed­
nostrano tretiraju neke od fenomena
ljudskog načina postojanja, kao što
je na primjer njegovo shvaćanje
prakse, spoznaje, slobode. Ipak se u
njegovu nastojanju osjeća kritička
nota i specifičnost njegova kretanja
unutar tematike kojom je okupiran,
na što ukazuju neke njegove opser­
vacije pa i s§m način na koji Gara­
udy postavlja neke probleme, kao
što se miože vidjeti u njegovom djelu
M arksistički hum anizam, gdje je u
vrlo interesantnom Uvodu, koji nam
304
pokazuju njegove razloge i opravda­
vaju ga kao marksistu (»Zašto sam
marksist?«), izložio i probleme koje
pokušava u pet kraćih studija ri­
ješiti u obliku vlastitih »življih od­
govora« (R. G.), koji mu se nameću,
sa težnjom da se odupre mogućem
dogmatizmu i predrasudama.
Garaudyjevo pozitivno shvaćanje
uloge spoznaje o situaciji čovjeka u
društvu njegova vremena i spozna­
vanje unutarnje dijalektike te situa­
cije pridaje konkretni, praktični bi­
ljeg njegovu djelu i to naročito u
novijoj njegovoj fazi, od 1959. go­
dine naovamo.
Bog je m rta v je veoma komplek­
sno zahvaćeno djelo o Hegelu i ne­
ma karakter Uvoda, Pristupa, kao
što je to slučaj sa mnogim djelima
o Hegelu u novijoj filozofskoj misli,
već pretendira na obuhvatno sagle­
davanje, konkretnu interpretaciju i
valoriziranje Hegelova značaja u se­
bi s&mom i u postavljanju prema
mogućnostima rješavan ja svih pro­
blema koje je to djelo postavilo.
Mogli bismo ponoviti sa Blochom:
»Svijet ide dalje u muci i nadi, a
s njim i Hegelovo svijetlo.« Da od­
mah kažemo: velika je pretenzija
napisati ovakvo djelo o Hegelu. Tim
više, što zahtijeva pristup i sagleda­
vanje kaje se neprestano u sebi is­
pituje i postavlja, što je otvoreno u-
prkos svoje čvrste vjernosti zatvo­
renosti sistema, jer gotovo paradok­
salno biva ukidano i nastavljano.
Što se to nastavlja u Hegelu sa He-
gelom. što bi značilo nestanak Boga,
banalno pitano, što se pita kroz He-
gelov problem, pitanja su koja od
Hegela bivaju rješavana.
Garaudy ide putom koji je Marx
zacrtao, a to je put kojim se zalazi
u samo kretanje Hegelove misli, ko­
jom se slijedi Hegelova unutarnja
dijalektika. To je metoda traganja za
korijenima kontradikcija. Garaudy
u svojoj knjizi ukazuje na neke od
mo-gućih interpretacija Hegela koje
niču iz Hegelove kontradikcije iz­
među njegove metode i njegova sis­
tema, što će neprestano kroz svoju
studiju Garaudy suočavati sa svo­
jim vlastitim interpretiranjem He­
gelova sistema i Hegelove metode.
Garaudyjevo mišljenje je da će se
centralni problem iz kojeg se dade
razumjeti sva geneza i strukturira-
nost Hegela pojaviti tek onda ako se
 Hegelovo djelo razmotri i produbi u
historijskom, kontekstu koji, za Ga-
raudya, jedini dopušta shvaćanje
pravog smisla Hegela.
Tako Garaudy prati razvoj Hege­
love misli u njegovoj vezanosti za
konkretni život, historiju. Ovakvo
shvaćanje uslovljenosti Hegelova
djela i bitnosti historijskog plana na
kome se odvijao cjelokupni Hegelov
misaoni sklop omogućuje Garaudyju
da sagleda bitne koordinate Hegelo­
va problema, a to u zaključku, na
kraju knjige, u objavljenom pismu
Jeana Wahla autoru, Wahl smatra za
jednu od Garaudyjevih zabluda.
Wahl tvrdi da je historijski plan va­
žan za historičara a ne za filozofa,
što bi upravo značilo neshvaćanje o-
snovnog karaktera Hegelove, a kas­
nije i Marxove povjesnosti, katego­
rije unutar koje se i kreće svo mnoš­
tvo različitih fenomena.
Autor je svoju studiju razdijelio
u tri osnovna dijela i promatra i a-
nalizira sa filozofskog plana cjelo­
kupni Hegelov opus. Ta su tri dijela:
Hegelov problem, Hegelova metoda
i Hegelov sistem.
U Uvodu svog djela Garaudy da­
je osnovne zaključne, odnosno polaz­
ne linije svog načina pristupanja o-
vako širokoj i detaljnoj studiji, ko­
je je intencija da Hegela smjesti u
tačnu perspektivu epohe u kojoj je
živio i djelovao i u svijet njegovih
problema.
Hegel je postavio problem, kaže
Garaudy, koje naše stoljeće upravo
počinje rješavati, a koje se po njego­
vu mišljenju sastoji u tome da se pi­
tanja što ih je Hegelu postavilo nje­
govo vrijeme daju svesti i podstovetiti
sa značenjem koje postavljaju ta
mnogobrojna pitanja, a koja su sva
aspekt jednog jedinog pitanja od ži­
votne važnosti. Početni problem He­
gelov za Garaudyja je neodjeljivo
politički i religiozan i unutar toga
će autor ukazati na svu važnost He­
gelove ideje o totalnosti, njegov re­
alni smisao razvitka i, ono što je
autoru veoma važno, značenje što ga
ima Hegelov dubok smisao za histo­
riju i njen nužan razvitak.
Garaudy je ocrtao i svu onu dvo­
strukost svijeta i ljudi Hegelova vre­
mena i svo značenje i aktualnost He­
gelova pojma oslobođenja čovjeka
s jedne strane i njegove alijenacije
s druge strane, te njegovo shvaćanje
slobode uopće. Nisu na odmet ni Ga-
raudyjeve primjedbe o ulozi pjesni­
305
ka Hdlderlina, Što i Wahl naglašava
u svome pismu Garaudyju. Ipak, ne
bismo se složili s Wahlom koji pole­
mizira protiv Garaudyja, da je o-
vaj prenaglasio Hegelov religiozni
moment, budući da je Garaudy upra
■'0 taj moment veoma studiozno raš­
članio i analizirao, jer po njegovu
vlastitom mišljenju upravo ta teološ­
ka transpozicija Hegelova problema
pokazuje genezu njegove spekulativ­
ne filozofije.
Autor nije mimoišao ni utjecaj
ideološkog i političkog plana na He­
gela, i pokazao dalje kako politički
i društveni problem postaje filozof­
ski i moralni. Tako je kroz razvoj
fundamentalnih problema Hegelova
vremena razvio i s&m njegov prob­
lem. Garaudy je ukazao i na neka
kapitalna djela koja se bave tom
istom problematikom, mada su na
više ili manje dogmatski način po­
kušala Hegela svesti na jednu od
bitnih značajki svog sistema.
Primjeri za to navedeni u auto­
rovoj studiji su na primjer djelo J.
Wahla Nesretna svijest u Hegelovoj
filozofiji (1929.), važno kao iniciranje
novih putova interpretacije Hegela,
a koje teži da čitavo Hegelovo dje­
lo svede na jedan aspekt, da Hegela
gotovo posve poistoveti s Kierkegaa-
rdom i time Hegela učini pretkom
egzistencijalista, mada je kasnije
Wahl i sam priznao da je tom svo­
jom tezom malo pretjerao. Djelo G.
Lukacsa Mladi Hegel je, kako Ga­
raudy navodi, veoma važno za pro­
matranje uzajamnog odnosa između
evoluiranja Hegelovih ekonomskih
ideja i njegova pojma dijalektike, ali
je Luk&cs Hegela učinio marksistom.
Hegelova metoda spekulativne di­
jalektike razrada je dijalektičke me­
tode u njenom spekulativnom vidu,
koja je Hegelu dopustila, kaže Ga­
raudy, da riješi probleme koje nitko
od njegovih prethodnika nije uspio
riješiti. Mada njemački idealizam
znači napuštanje konkretne realnos­
ti, Garaudy mu ipak ne osporava o-
čito beskrajni proces koji je ovaj o-
ddgrao u aktivnoj strani spoznaje.
Garaudy traži izvore Hegelove
metode u njegovoj organskoj kon­
cepciji historije i u prevladavanju
historijske tradicije i razmatra dva
centralna pojma Hegelove metode,
pojam totaliteta i pojam suprotnosti.
Garaudy se ne slaže sa Kojćvom in­
terpretacijom koja je uvelike do­
minirala studijem Hegela u Francus­
 koj, ali koja podsjeća, kaže autor, na
subjektivistički karakter takve in­
terpretacije po kojoj Hegelova meto­
da uopće nije dijalektička, već čisto
kontemplativna, deskriptivna i fe-
nomenološka. Kojćve je time Hege­
la učinio učenikom Heideggera, za­
ključuje Garaudy.
Centralna tema Hegelova »Bog je
mrtav« u Garaudyjevoj interpretaciji
značila bi da se u Hegelovu shvaća­
nju smrt Boga pokazuje u dvostru­
kom značenju najprije stoga, jer je
Hegelovom spekulativnom metodom
čovjek zauzeo njegovo mjesto, ali i
zato jer Bog mora umrijeti kao ap­
solutno jedinstvo mora se sam pod­
rediti zakonima negacije, mora sam
sebe negirati. Beskonačno se može
pojaviti samo u obliku konačnoga.
To bi značilo smrt apstrakne božan­
ske suštine. Bog postoji u i kroz
ljudsku svijest. To znači da se bes­
krajno i konačno pomiruje u histori­
ji i Bog nije ništa drugo nego s&m
čovjek zahvaćen u totalitetu njegove
historije. Duh nije ništa drugo no
akt kojim čovjek pravi historiju, ne­
prestana kreacija čovjeka. U toj di­
jalektici, po Garaudyju, Bog gubi
svaku transcendentalnost i svaku
personalnost. Ta centralna tema
vlada svim linijama hegelijanske
misli, kaže Garaudy, i orijentira di­
jalektiku od razvoja do svoje spoz­
naje. Garaudy interpretira Hegelovu
tezu o smrti Boga kao Hegelov teo­
loški izraz najdublje istine filozof­
ske negativnosti inherentne samom
Apsolutu, beskrajnog koje se reali­
zira jedino u kretanju neprestane
destrukcije konačnog, Boga, koji mo-
že biti Bog samo kao čovjek i tako
spoznaj ući smrt. Bog ne može biti
odijeljen od života niti od svijeta.
To je za Garaudyja gotovo literarna
transpozicija intimnog jedinstva ži­
vota i smrti.
Garaudy u poglavlju o Hegelovoj
metodi razmatra i prethodne meto­
de Kanta, antitetičku metodu Fich-
teovu i Schellingovu metodu i raz­
matrajući ih sve u uskoj vezi sa
društveno - historijskim okvirom i
komponentama koje su bile meritor­
ne za njihove koncepcije.
Garaudy pokazuje misaoni raspon
marksističkog sagledavanja Hegela
kroz kritičku analizu svih Hegelovdh
djela, Fenom enologije duha, Logike,
Filozofije um jetn osti, Filozofije p ra ­
va, Enciklopedije, . . . nastojeći da
zahvati, i otkrije one vrijednosti i
306
naslijeđe Hegelova sistema koje ga
upravo stoga i postavlja neprestano
u nove fokuse ispitivanja, nove mo­
gućnosti realiziranja onog što je He­
gel anticipirao u okviru onog naj­
otvorenijeg i humanog, onog što je
marksistička misao preuzela i pre-
formirala. Svaki dio Hegelova sis­
tema pokazuje tako iste osnovne za­
kone metode, i teorija spoznaje, i
sistem suština, i sistem prirode i sis­
tem duha.
Garaudy se suprotstavlja central­
noj tezi J. Hyppolita, odnosno nje­
govoj fenomenalističkoj i egzistenci­
jalističkoj interpretaciji Hegela, a i
tome, da je Fenomenologija duha u
izvjesnom smislu izlaganje cijele He­
gelove filozofije. Hyppolitova kon­
cepcija o jednoj nathistorijskoj svi­
jesti koja može utemeljiti historiju,
Garaudyju se čini veoma bliska o-
noj Sartreovoj u njegovoj K ritici d i­
jalektičkog uma. Fenomenologija du ­
ha, kaže ispravno Garaudy, fenome-
nološki je moment jedne ontologije,
a Fenomenologija je aspekt sistema.
Garaudyjeve interpretacije Lo­
gike, Filozofije duha, totalnog čov­
jeka, estetike, više ili manje su us­
pjele, ali istovremeno i ukazuju na
svu teškoću prilaženja tim problemi­
ma i potrebu studioznog analitičara
i sintetičara istovremeno.
U mogućem pitanju, koje sebi po­
stavlja i Garaudy da li je Hegelova
filozofija teologija ili humanizam,
Garaudy odgovara Hegelovom inten­
cijom izmirenja obojega. Garaudy
ne misli da se može, kao što to mi­
sli Kojćve, poistovetiti apsolutno
znanje sa ateističkim humanizmom,
a niti se može složiti s Wahlovim
stavom o diviniziranju čovjeka. Jer,
Garaudy će iz Hegela objasniti nje­
ga sćmog time, da ono što divinizira
čovjeka nije vjera, već apsolutno
znanje. Divergencija s Wahlom po­
kazuje se u još jednoj centralnoj mi­
sli o Hegelovoj ideji o smrti Boga.
Za Whala se taj toliko dubiozan pro­
blem u Hegela rješava u kršćanskom
smislu, dok je Garaudyju izraz cen­
tralne intuicije specifično Hegelo­
ve misli: on izražava postavljanje
Apsoluta jedino u suprotnosti i pos­
tojanje jedino kroz negaciju negaci­
je. Garaudyjevo filozofsko tumače­
nje Hegela ipak se ne bi moglo to­
liko razilaziti s onim Wahlovdm, ka­
ko to hoće sam Garaudy, jer se ko­
rijeni takvog Hegelovog stava ipak
nalaze u kršćanskoj teologiji, a i au­
tor u svojoj studija više puta zastu­
pa stanovište da se Hegela mora ta­
ko interpretirati jer se svi ti elementi
već nalaze u Hegelovu djelu, samo ih
treba otkriti kroz tešku dbokučivost
samog njegovog sistema.
Smatramo da Garaudyjev pristup
Hegelu umnogome znači doprinos, u
nekim novim dimenzijama, sagleda­
vanju njegovih problema, a i me­
tode, i da time Garaudyjevo djelo
ulazi u red opsežne literature o He­
gelu. Suočivši neka od polivalentnih
tumačenja Hegela s argumentima
Hegelova sistema, Garaudy je poku­
šao da kritički revalorizira svo bo­
gatstvo i upitnost što iz Hegela još
uvijek privlači kroz povijesnu in­
stanciju, i što upravo i omogućava
široki raspon tumačenja i viđenja u
čemu i koliko se sastoji Hegelovo
prisustvo danas.
Mnoge interpretacije tih proble­
ma ukazuju često i na nedovoljnost
kritičke mislii koja izvire iz nepoz­
navanja značenja Hegelova sistema,
a i krivog miješanja raznih sfera, pa
se tako i stvara ona neprimjemost
ličnih stavova koji gube na svojoj is­
tinitosti. Neka od tih zastranjenja je
i Garaudy ovdje u svojoj knjizi na­
veo i suočio s marksističkim inter­
pretacijama, i suprotstavio ih vlas-
tiom gledištu, a time se i osvjetljava
lik Garaudyja koji ovim svojim dje­
lom zaslužuje pažnju.
LJ. SIFLER
Lynn W hite jr.:
Medieval Technology and Social
Change
O xford A t The C larendon press 1962.,
p. 177
U uvodu autor izjavljuje da nje­
gova knjiga ima tri zadatka:
1. Ona pruža tri studije o tehnolo­
giji d socijalnim promjenama u evro­
pskom srednjem vijeku: prva je o
postanku svjetovne aristokracije,
druga raspravlja o dinamizmu ranog
srednjovjekovnog seljaštva, a tre­
ća se odnosi na kontekst ranog ka­
pitalizma.
2. Ukazuje na vrste izvora i na sred­
stvo, koja treba koristiti kada se
ispituju neopisana razdoblja prošlos­
ti.
3. Pokazuje da je feudalno društvo
još prije Vaska da Game bilo mnogo
307
kompaktnije no što se obično misli.
— Feudalna elita je ostvarila svoj
položaj, svoje institucije i dapače
svoje specifične osjećaje zahvaljuju­
ći nagloj promjeni u metodi rata,
koja je ostvarena početkom osmog
vijeka — ovo je osnovna teza prve
studije.
Stremen, dodajući pobočno upo­
rište prednjem i stražnjem uporiš­
tu koje daje sedlo, efektivno sjedi­
njuje konja i jahača u jedinstvenu
borbenu jedinicu obdarenu snagiom
bez presedana. Reforma vojske koja
se zasniva na otkriću stremena ima
odlučujući značaj u razvoju feuda­
lizma. Pješadiju koju su sačinjava­
li svi slobodnjaci zamjenjuje konji­
ca, što je sačinjavaju bogataši ko­
ji mogu nabaviti skupocjenu vitešku
opremu. Ovaj skok u ratnoj tehnici
povlači za sobom velike ekonomske
i socijalne promjene. Dolazi do di­
ferencijacije. Dok je pješak sačinja­
vao snagu armije, postajala je veća
jednakost. Sada vladar oduzima od
crkve velike posjede, dijeli ih va­
zalima i na taj način stvara svoju
socijalnu bazu i udarnu snagu u ra­
tu. Francuzi su vođeni genijem Kar­
la Martela prvi reformirali vojsku
u skladu s ovim tehnološkim otkri­
ćem, što im je omogućilo da razviju
sistem koji zovemo feudalizam.
Ovo je dobar primjer metode ko­
ja je danas dosta rasprostranjena.
Odlučujući faktor u razvoju druš­
tva nije sistem proizvodnje, već sis­
tem moći. U prvom slučaju su po­
kretačke snage ljudi, proizvođači, a
u drugom su to moćni pojedinci.
Druga Whiteva studija je mno­
go interesantnija i temeljitija od
prve. U njoj se polazi od onih proiz­
vodno—ekonomskih promjena, koje
su izvršile bitan utjeoaj na sistem
društvenog života u srednjem vijeku.
Studija polazi od M. Blochova djela:
Les caracteres originaux de V his-
toire rurale francais — Oslo 1931. U
temeljitijem, kompleksnom radu ko­
ji bi obuhvatio probleme prve i dru­
ge studije vjerojatno bi se moglo po­
kazati da je tehnološki faktor dio ši­
reg proizvodno—ekonomskog konte­
ksta. Ovako solidna argumentacija
druge studije odlučno dovodi u pi­
tanje osnovnu tezu prve studije.
Tri bitna tehnološka elementa
stoje u osnovi agrarne revolucije ra­
nog feudalizma: 1. teški plug, 2. mo­
demi ham i upotreba konja, 3. sistem
rataciije sjetvenih površina.
 Koncem šestog i početkom sed­
mog stoljeća u centralnoj i u juž­
noj Njemačkoj i u Rajnskom pod­
ručju dolazi do izvanrednog porasta
stanovništva, koje se širi u druge
krajeve, što je očito vezano s rastom
otvorenih polja. White smatra da je
primjena teškog pluga bitan element
u ovom procesu rasta i da se ovim
uvelike objašnjava silna vitalnost
karolinškog područja u osmom sto­
ljeću.
Teška i vlažna zemlja na sjeveru
zahtijevala je teški plug, koji može
vući više pari volova- Ovo ima veli­
ke posljedice. Dok lagano ralo traži
poprečno dodatno oranje i prema to­
me kvadratne parcele, dotle teški
plug stvara dugačke parcele, koje
iziskuju rušenje individualnih preg­
rada i stvaranje manorijalnog sis­
tema.
Jedna od glavnih funkcija siste­
ma otvorenog polja bila je poveća­
na mogućnost uzgoja stoke uz isto­
vremeno ostavljanje maksimuma
zemlje pod žitom. Dok ima malo sta­
novništva u odnosu na prikladnu
zemlju, ne postoji sukob između ova
dva sistema: stoka boravi na vječnim
pašnjacima. No s porastom stanov­
ništva oranica se širi na štetu šuma
i pašnjaka. Tako dugo dok svaki se­
ljak obrađuje svoju vlastitu zemlju
ova podjela je nemoguća na racio­
nalnoj bazi. Sistem otvorenog polja
koncentracijom žita na jednom, a
stoke na drugom području omoguću­
je racionalnost i jednog i drugog.
Drugi veliki tehnološki napredak
izvršen je pronalaženjem konjske
orme, što je omogućilo prelaz na ko­
la s četiri točka. Konj je brži i dz-
držljiviji od vola. Nijemci su izraču­
nali da je vo 30% skuplji od konja
po jednom radnom danu. Ovo je bilo
naročito važno na sjeveru, gdje je
primjena teškog pluga tražila bra-
nanje i gdje je poslove trebalo o-
baviti brzo zbog vremenskih prilika.
Upotreba konja je izazvala koncen­
traciju stanovništva u veća naselja i
time su duboko u srednjem vijeku
bili udareni temelji gradova. Dok je
v q bio glavna radna snaga u obradi
zemlje i u transportu postojali su
mali zaseoci. Zbog male brzine selja­
ci su morali živjeti u blizini svojih
njiva.
Tropoljni sistem je najveća poljo­
privredna novost srednjeg vijeka u
Zapadnoj Evropi. On predstavlja
pravu agrarnu revoluciju, koja je
308
bila ograničena na sjeverne ravnice,
gdje je bio prikladan teški plug, gdje
su ljetne kiše omogućivale veliku
proljetnu sjetvu i gdje je ječam ljet­
ne sjetve omogućivao konjima da
vuku teški plug. Ovo je stvorilo viš­
kove hrane, a to je omogućilo razvoj
gradova u kojima se počinje razvija­
ti tehnološka snaga, dominantna ka­
rakteristika modernog svijeta.
Ove promjene uvjetuju da se mi­
jenja stav sjevernoevropskog selja­
ka prema zemlji, a time i on sam.
Seljak odsada drži parcele zemlje,
bar teoretski, u skladu sa svojim ud­
jelom u oračkom timu. Zahvaljuju­
ći proizvodnoj snazi kojom upravlja
on se moćno izdvaja iz svoje prirod­
ne sredine: nekada je čovjek bio dio
prirode a sada je postao njen eks­
ploatator. Ove promjene su se od­
razile i u novim nazivima mjeseci,
koje je uveo Karlo Veliki. Rimski
kalendar u pravilu prikazuje mjesece
kao pasivne personifikacije, dok ka­
rolinški kalendar izražava aktivan
odnos čovjeka prema prirodi.
U posljednjoj studiji White na­
vodi i analizira otkrića pojedinih
mehaničkih naprava, koje su stvori­
le temelj kasnijem razvoju indus­
trije i kapitalizma. On ovo radi vrlo
savjesno i postupno, koristeći mno­
gobrojnu literaturu i druge izvore.
Ekspanzija Evrope od 1492. i dalje
bila je zasnovana velikim dijelom na
visokom potrošku energije, na viso­
koj produktivnosti, na ekonomskoj
i vojničkoj snazi. Predodžbe o sred­
njem vijeku kao vremenu tehnološke
stagnacije počivaju na lažnom teme­
lju. Četiri vijeka nakon Leanarda (do
pojave električne energije) bila su
manje tehnološki angažirana u ot­
krivanju osnovnih principa, nego u
razrađivanju onih, koji su bili us­
tanovljeni četiri vijeka prije Leonar-
da. Zahvaljujući ovakvoj situaciji
Roger Bacon je mogao pisati (1260):
»Bit će napravljene mašine koje će
tjerati najveće brodove i samo će
jedan čovjek njima upravljati, a kre­
tat će se mnogo brže nego da u nje­
mu veslaju mnogobrojni veslači, ko­
la koja će se kretati izvanrednom
brzinom bez životinjske vuče, leteće
mašine u kojima će čovjek letjeti po­
put ptica, mašine koje ću mu omo­
gućiti da dođe do dna rijeka i mo­
ra«. White kaže da Bacon ovo ne go­
vori u svoje ime, već u ime inže­
njera svog vremena.
 Iako Whiteove studije nisu pot­
puno ujednačene, one ipak tvore jed­
nu cjelinu. Njiih povezuje misao
da je razvoj tehnologije najbolji po­
kazatelj porasta čovjekove moći i
njegova razvoja uopće. Jedino je u
prvoj studiji naglašena tendencija
odvajanja tehnologije od ljudskog
masovnog rada. Međutim, druga i
treća studija pružaju korekturu ko­
ja nam omogućuje da shvatimo zašto
se centar civilizacije pomakao sa
Sredozemlja na sjever i što je os­
nova feudalnog sistema života. Ovo
je dobar primjer koji pokazuje ka­
ko s naučnog gledišta više vrijedi
jedna knjižica u kojoj je vješto pri­
mijenjena Marxova metoda na od­
ređenom području istraživanja, nego
čitave biblioteke dogmatskog mar­
ksizma.
Knjiga je posebno interesantna
i korisna s obzirom na drugi njen
zadatak, koji se sastoji u tome da
ukazuje na vrste izvora i sredstava,
koja treba koristiti kada se ispituju
neopisana razdoblja prošlosti.
I. KUVACIC

P O L E M I K A P R I K A Z I M A

NAPOMENA REDAKCIJE

P o lem ič k i n apis k o ji o v d je o b ja v lju jem o p rim ili sm o u drugoj p olovin i decem bra
1964. god in e. U popratn om p ism u, potp isan om s »Milan R anković, D ocen t U m etn lčk e
ak aJe-i"ije u B eograd u i u red n ik časop isa »Socijalizam « a d atiranom *16. X II 1964. god.
u B eogradu« au tor n as je m olio da s e n jeg o v te k st ob javi »bez izm ena i skraćivanja«
1 to »u p rvom sled eće m b roju (tj. u broju 1 za 1965. godinu«. U sprkos tom e što u tek ­
stu M. R an ko'd ća n ism o o tk rili n išta te o rijsk i zan im ljivo, čak i uprkos tom e što on
direk tn o v rijeđ a sv o g recen zen ta i p rijeti m u su dom , a redak ciju časopisa čije gos­
top rim stvo traži n a n eu k u san n ačin m oralno p odu čava, redak cija je od lu čila da n je­
gov n apis ob javi. Sm atram o da k ritiziran im autorim a treb a dati prilik u da od govo­
re čak i uz rizik da on i tak vu p rilik u zlou potrijebe. K ako je te k st M. R ankovlća dva­
p u t duži od prikaza Z. P osavca i k ako je au tor od bio da ga sk rati na p olovin u, ob jav­
lju jem o ga n esk ra ćen o g n onp areillom . Istim pism om ob javlju jem o i odgovor Z. P o­
savca k o ji je in a č e d ov o ljn o k ratak da bi se m ogao štam pati 1 p etitom .

O »TEORIJSKOM NIVOU« JEDNOG n ju na ovak av n ačin p isan ja prikaza.

PRIKAZA
U časop isu »Praxis« br. 2, 1964. god i­
n e u rubrici »Prikazi i b ilješk e« o b ja v ­
ljen Je p rikaz m o je k n jig e »Svet u m e t­
nosti, ele m en ti op šte estetik e«, k oju je
izdao zagreb ačk i »Naprijed« o v e god in e.
Prikaz je napisao Z latko P osavac. U to ­
m e na p rvi pogled n em a n ič eg n eo b ič­
nog. M eđutim , čak i n a osn ovu le tim ič ­
nog čitan ja ovo g prikaza čita la c m ože
u očiti Jednu drastičn u p rotivrečn ost: iz­
m eđu teorijsk og n iv o a k o ji ovaj časo­
pis želi da od rži i »teorijsk og nivoa« k o ­
ji Je reallzovan u ovom p rikazu.
O slan jajući se na tv r đ e n je red ak cije
da on a n e sto ji iza sv ih sta v o v a p otp is­
nika te k stova k oje o b ja v lju je, k ao i na
to da ona d opušta k ritičk i o stv r t i na
sop stven e k ritičk e osvrte*, od lu čio sam
da čitaocim a ovog časop isa sk ren em p až­
* »Ako sv e m ože da bud e p red m et
kritike, od toga n e sm ije b iti izu zet ni
časopis P raxis «.(»Praxis« br. 1, 1964, str.
T im e želim da pođstak n em on e čitaoce
k o ji m ožda n eće im ati d ovoljno strp lje­
n ja da pođu tragom »argum entacije« au­
tora p om en u tog prikaza, na to da sam i
p reduzm u napor i p rovere tvrdn je po­
m en u tog autora. D a je reč o jedn om od
uob ičajen ih , k ultu rn ih, dobronam em ih
prikaza (bez obzira na to da li se u n ji­
ma izriče p ozitivn a ili n egativn a ocena),
n e bi svak ak o bilo potrebno na njega
poseb no reagovati. M eđutim , ovd e je reč
o tek stu k oji n e sam o da nem a nik ak ve
v e z e sa n aučnom , dobronam ernom i ob­
je k tiv n o m ocenom , v eć i o tekstu k oji je
ispod elem en tarn og te orijsk og nivoa.
Pom en u ti prikaz n e sadrži konstruk­
tivn u teorijsk u d isk u siju o stavovim a s
k ojim a se autor prikaza n e slaže; on
p red stavlja pokušaj k oji sam seb e dis-
k va llflk u je: to je pokušaj da se fron ­
taln im odbacivan jem jedn og dela ono to ­
taln o ob ezvred i čak i pre nego što se i
elem en tarno razum elo! Od prikazivača
se, pored stručnosti, oček u je 1 jedan m o­
raln i k valitet: da bude dobronam eran
čitalac k n jig e o kojoj piše. T ek onda
stiče pravo na ocenu k oja (bez obzira
k olik o b ila negativn a) m ože b iti prihva­
ćena i pravdana. M eđutim , autor prika­
za o kom e je reč u slučaju ove knjige
čak ni taj elem en tarni p reduslov n ije za-

309
d ovoljlo. Č itav prikaz otk riva Jednu u
su štin i n ek ultu rn u reak ciju u ok viru k o­
je je zlon am ernost razorila svak u lo g i­
ku i sv ela prikaz na tip ičan prim er te ­
orijsk og šunda. N jegov autor n ije n asto­
jao čak ni da svoju fron taln u , ap solu ­
tističk u 1 n ek ritičk u n egaciju m askira
bar jedn im , m akar i form alno p rih vaće­
nim stavom iz k n jig e o kojoj p iše. On
na čitavih 306 stranica k njige, za k oju
jr iz n a je da je u »poslijeratn om razdob­
lju . . . prvi . . . tak av pokušaj«, n e
nalazi ni jedan je d in i sta v k oji bi pri­
hvatio! O vim je zaista su v iše lako d e­
m askirao »ob jektivnost« svog »kritičkog«
m etoda.
N aravno, tvrd n je k oje je Z. P. o ovoj
knjizi izrekao treb alo je m akar i bilo
čim e p olk rep iti: Z. P. je p oku šao da ilu ­
ziju dokazanostl d ozove n a m etljiv im n a-
gom llavan jem apsurdno o sak aćen ih fr a g ­
m enata tek sta iz m oje k n jige, k oje, go­
njen svojom n esk riven om zlom v oljom
prem a ovom d elu, na sv e m ogu će n a­
čin e izvrće, cepk a, sp aja i razdvaja, o s ­
tvaru ju ći zap an ju ju će b esm islen e efek te.
M eđutim , b esm isao u k oji su ti d elovi
m oga tek sta d oved en i silom p rik aziva­
če v e k o n str u k tiv istik e raspada se na je d ­
n ostavan i prirodan n ačin: n jih o v im si-
tu iran jem u k o n tek st iz k oga su istrg ­
n uti, ili čak i sam o — širim , p otp un ijim
citatom . Da vid im o, bar u n ek im od k a­
rak terističn ih prim era*) k ak o Izgleda ova
p rom ašena au torova alh em lja citata.
Z. P. ističe da »poslije čitan ja ce le
k n jige M. R .-a čita la c o staje zbunjen.«
Taj »zbunjeni čitalac« je zapravo — sam
Z. P. Ipak, n ije sam o n jeg o v a zb u n jen ost
(u k oju nas je o vim prikazom zaista u -
verio) u zrok tak vih k on fu zija u »argu­
m entaciji«, k a k v e se nižu u ovom p ri­
kazu. A li razm otrim o p re sv eg a n jih .
Jed n a od ta k v ih d rastičn ih k u n fu zija je
tvrd n ja Z. P. da će ostati »tajnom zašto
bi k n jigu M. R. treb alo sm atrati p ozi­
cijo m m a r k sističk e estetik e. P u ko d ek lari­
ran je i tem atsk o p o v eziv a n je u m jetn osti
s različitim asp ek tim a h u m an osti 1 h u ­
m an izm a u tom p ogledu n e zn ači ništa«.
(Z. P. str. 312). M eđutim u pravo ova
tvrd n ja Z. P . je p u k a d ek laracija, ali za
nju se n e m ože reći da, sam o zato što
je puka d ek laracija n e zn ači n išta: ona
ozn ačava n esk riv en u težn ju da se ob ez-
vred i jed n o d elo a da se pri tom izb eg-
ne n apor da se to ob ezv r eđ iv a n je i argu-
m en tiše. U p otreb om term in a »puko d e­
klariranje« i n jeg o v im u sm eravan jem u
željen om sm islu Z. P. n astoji da sk ren e
pažnju sa so p stv en o g »pukog d ek larira­
nja«. O stavim o po stran i to što jed n o d e­
lo iz es te tik e svak ak o n e m ora b iti au­
tom atsk i o b ezvređ en o ako n ije, k ak o Z .P.
rogob atn o i n etačn o kaže, k n jiga k oju
bi »trebalo sm atrati p ozicijom m arksis­
tičk e estetike«.**) A li Z. P . je isp u n jen
*) P ošto n e že lim da ovaj te k st bude od ­
b ijen zb og d u žin e k oja b i p rešla n or­
m e časop isa »Praxis«, n e m ogu ana­
lizirati č ita v te k s t Z .P.
**) S voju k n jig u sm atram d oprinosom
m arksističk oj o r ije n ta ciji u estetici,
što je n ešto sasvim drugo od onoga
na šta Z .P. že li da n a v u č e čitaoca: to
Je n ešto različito od on e »m arksis­
tičk e estetik e«, k oja s e u interp reta­
c iji m n ogih žd an ovlsta sm atrala j e-
d i n o m pravom i p ra v o v em o m e s ­
tetik om so cija lističk o g d ruštva, p re­
m a k ojoj sv e o stale es te tik e treba
310
žalosn om u verenošću da će n ajbrže dls-
k red ltovatl onu k n jigu k oja se dek larl-
še kao m arksističk a, i orijentisan a pro­
stom d ek laracijom da ona to n ije.
Jed n a puk a d ek laracija »potkrepljuje
se« drugom : »Autor se zapravo i n ije po­
trudio da bar m alo ra sv ije tli p rilično n e­
jasn u situ aciju s tzv. m arksističk om e s ­
tetikom «; (312). Ono što »osim toga« za­
ču đ u je Z .P. Je i to što se po n jem u, u
k n jiz i p reću tk u ju i n ek i sp ecifič n i sta­
v o v i s područja m ark sističk i orljentisa-
n ih istraživanja, i što ona, po n jem u, m i­
m oilazi te o rijsk e p oku šaje »antiestetlke«.
D ak le to Je s v a »argum entacija« za
g ore lzn etu ap odlk tlčk u tvrdn ju da m o­
ju k njigu »ne bi treb alo sm atrati pozi­
cijo m m ark sističk e estetik e« 1 S ve puke
d ek laracije, Jedna do druge, b ez ljed n og
argu m enta i to u prikazu k o ji p reten -
d uje da k ritik u je jedn u k njigu k oja to­
b ože, v rv i od p uk ih deklaracija! Osta­
n im o, zbog šte d n je prostora, zasad na
ovoj m etod ološk oj p rim edbl: kako se to
p u k im d ek laracijam a obaraju puk e d e­
klaracije? N em am p otrebe da Z .P. do­
kazu jem sv o ju »m arksističku pravo ver-
nost«.
Z .P. čak sm eta 1 to što se, po n jem u,
»M.R. . . . p ravo ne pita ni za m o­
gu ćn ost sam e (m arksističke) estetik e u-
opće« (Z.P. str. 313). Sa stan ovišta m oje
k o n c ep cije ja sam na ovo p itanje odgo­
vorio p rak tičn o: Ono nad čim se Z.P. p i­
ta, n astojao sam da realno 1 ostvarim :
dao sam o d ređ en i doprin os m arksističkoj
o rije n ta ciji u estetici, 1 tim e valjd a do­
voljn o jasn o p okazao da veru jem da je
ona m ogu ća.
M eđutim , zbrka k oju je Z.P. stvorio
m ože se d elim ičn o ob jasn iti (m ada n e 1
op ravdati) 1 n ačin om na k oji je on ra-
zu m eo p odn aslov k n jig e »E lem enti op-
š te estetik e«: on term in »elem ent« pros­
to ld e n tlfik u je sa term in om »fundament«
i p iše: »elem en tarno, tj. fundam entalno«
(312). M eđu tim , »Fundam enti op šte es­
tetike« (kako Z.P. u su štin i razum e taj
n aslov) je n ešto sasvim drugo od onoga
što p od n aslov m oje k n jig e stvarno zna­
či. P od n aslov »E lem enti op šte estetike«
u k azu je da sm atram da elem en ata (u
sm islu sastavn ih d elova jed n e celin e, u
k oji su u k lju če n i o sn ovn i d elovi te ce­
lin e all 1 on i k oji n isu osnovni) im a
v i š e , a da su n ek i od n jih ob uh vaćeni
o vom k njigom . Taj podn aslov sugerlše
i to da se ovim elem en tim a opšta es­
te tik a n e sm atra iscrp ljen om , što se 1
ek sp llcltn o k aže u k n jizi, i što se čak
i k u rzivom p odvlači, a što i Z.P. n ije
m ogao da previd i.*) T im e jasn o lstl-
od b aciti kao b ezvred ne. P ostoji op­
š ti razvitak este tič k e m isli čovečan ­
stva, u ok viru k oje m arksističk a ori­
je n ta cija u este tic i pred stavlja onaj
sm er i sadržaj istraživanja k ojem
ovom k njigom želim da doprinesem .
*) »N am eravajući da u ovoj k njizi ostva­
rim d oprinos d aljem razvijanju m ark­
sističk e o rije n ta cije u estetici, poku­
šao sam da pružim relativno celovitu
i sistem atsku razradu n ek ih esteti-
čk ih prob lem a k oje sm atram osnov­
nim , i to u sv etlo sti p otreba k oje na
estetičk o m p lanu izazivaju strujanja
u savrem en oj u m etnosti. Odm ah na­
p om injem da ovd e n isu ob uh vaćeni
sv i p rob lem i k o je sm atram osn ov­
nim«. (M .R.: »Svet u m etnosti, elem en ­
ti op šte estetik e«, »Naprijed«, Zag­
reb, str. 12.)
 čem da ova k n jiga n e p reten d u je na to
da bude Iscrpna an aliza s v i h (pa ni
svih osnovnih ) p roblem a op šte estetik e,
pa zato n jom e 1 n isu o b u h vaćen i s v i
elem en ti op šte estetik e. Iako 1 sam a pred ­
stavlja relativnu celin u , ona je deo je d ­
n e šire ce lin e na k ojoj radim ; o b avlja­
n je razrade d aljih , ovom k n jigom n e­
ob uh vaćenih elem en ata op šte estetik e, b i­
ć e prezen tiran o u drugoj k n jizi iz op šte
estetik e kojoj n išta n e ć e sm e ta ti ako joj
p odnaslov bud e »E lem enti op šte e s te ti­
k e II«.
M eđutim , ovaj sm isao k o ji sad rže i
moj podn aslov i sta v o v i u pred govoru ,
autor u p otp un osti Izvrće im p u tlran jem
n ek ak ve valorizacije p rob lem a po ste -
p enu fu n d am en taln osti. Z .P. se p ita »po
čem u se m ože za k lju čiti zašto su n ek i
p roblem i kao »glavnljl« u šli u k n jigu a
ostali ne« (312). P rosto zb og toga što
sv i i nisu m ogli sta ti u k n jigu 1 S vi
osn ovn i p rob lem i op šte estetik e, k a­
ko je ja sh vatam , n e m ogu n i b iti sm eš-
te n l u k n jigu od 300 stranica.*) A li
n ije sam o u tom e stvar: m ogu se
n aći m n ogi p rob lem i za k o je
m ože u čin iti da ih je treb alo p re ob ­
raditi u k n jizi, n ego n ek e k oji su u
k n jizi v e ć ob rađeni. M eđutim , to je stvar
od ređ en e k o n c ep cije k oju treb a p ret­
hodno obrazložiti, što joj m eđu tim , op et
n e d aje p ravo da bude au tom atsk i 1 p rih ­
vaćena. M eđutim , v a žn ije je što tim e Z .P.
ob avlja lm p u tiran je jed n o g stava k oji
n lgd e u k n jizi n isam zastup ao: n lg d e n i­
je rečeno da su on i osn o v n i p rob lem i k o­
ji su k n jigom ob u h v a će n i (za k o je je
ek sp licitn o rečen o da n isu s v i p rob­
lem i k o je sm atram osn ovnim ) isto v re­
m eno 1 au tom atsk i o n i p rob lem i k o je
sm atram o s n o v n l j i m od on ih
p roblem a k o ji k n jigom n isu ob uh vaćeni.
O vo ran govan je izm eđ u osn o v n ih prob­
lem a v rši sam Z .P. da b i seb i stvorio
p rostora za jo š je d n u n eop ravd anu prl-
m edbu. Prirodn o je d a se iz on oga što
sam rekao p red govorom i k n jigom m o­
že zak lju čiti da sm atram n iz p roblem a
osn ovnim u opštoj e s te tic i, a li da, p ošto
n isam s v e osn o v n e ob u h vatio k njigom ,
sm atram da im a i ta k v ih k o ji su van
k njige, a o sn ovn i su isto tak o 1 isto to ­
liko kao i n e k i k o ji su k n jig o m ob uh ­
vaćeni. M eđutim , d etaljn u k la sifik a ciju
po rangu o sn ovn ostl n isam ovom k n ji­
gom n i ob avio, n iti sam to n am eravao
da u činim . Ipak, jed n o je jasn o: p rob le­
m i u k n jizi su o k u p ljen i prem a n jih o ­
voj unutrašn joj srod n osti, prem a pravcu
m oga interesovan ja, 1 p rem a prirod i p o­
treba n aše savrem en e te o rijsk e m isli, k a­
ko sam ih ja u očio. Ova b u k valn a ek sp li­
k acija b ila je nužna da b i se v id e o so-
flstlčk l m etod Z .P.
Iako u k n jizi ek sp licitn o ističe m da
m oja k n jiga n ije treb alo da b ud e d o-
« oriJl estetik e, n eg o n jen oj te -
z ;p - n il zam era i to što m o ji k ri-
te n ju m l za od ređ ivan je u m etn lčk e v re d ­
n osti »nisu prop raćenl d ovoljn om argu -
*tk 0 3e > kada i k ak o zastupao
tt ^ este tlk e od ređ en a stanovišta)«
(313). u svojoj upornoj, u ovom p rikazu
Ispoljenoj te žn ji za h ijerarh ijsk im u re­
đ ivan jem svih estetičk ih p rob lem a k oje
p om lnje, Z.P. m l zam era zašto uzim am
o ve a n e i n ek e dru ge k riteriju m e. Iako
*) OJ prvob itnoj v er ziji k n jiga Je b roja­
la čak oko 500 šla jfn i od čega Je po
s |v e t u redaktora, Izostavljen o čitavih
m i n ip ošto n ije b ila nam era da po sva­
ku cenu i svu da uvodim h ijerarhijsk e
odnose u estetičk e p roblem e, tam o gde
sam to sm atrao n eophodnim , ipak sam is ­
takao izvestan odnos prioriteta, kao, na
prim er i u slu čaju k riteriju m a za određi­
van je u m etn ičk e vredn osti, gde za n eke
k riteriju m e tvrdim da su prim arniji, a
za n ek e da su sek u n d am ljl. M eđutim ,
ono što Z.P. na jedn om m estu neoprav­
d ano zah teva, na drugom m estu mu opet
n eop ravdano — sm eta! u obrazloženju
svak oga on oga kriteriju m a, za k oga se
tvrdi da je prim arn iji d aje se i ob jašnje­
n je (im p licitn o ili ek sp licitno) zašto Je
on p rim arniji. Na ovom m estu k oje Z.P.
citira (vid ećem o k a k o citira!) to ob­
ja šn je n je se čak d aje i ek splicitno.*)
M eđutim , Z.P. p rekida cita t upravo ta­
m o (gde sto ji znak:) od akle p očinje
e k s p lic itn o ob ra zla g a n je zbog čega se je ­
dan k v a lite t u m etn ičk og dela proglašava
p rim arn ljim u od nosu na drugi. O vde je,
osim toga, sk riven a 1 jedn a zam ena teze
(od k ojih in ače v rv i ovaj p rikaz i za či­
se je razotk rivanje bi m i treb alo su više
prostora): Z.P. prvo govori o k riteriju -
mu 1 o tom e da n e određ u jem zbog če­
ga n ek i od k riteriju m a im aju prednost
n ad d rugim , a zatim , p relazeći sam o jed ­
nim »I dalje«, d aje osak aćen i citat u k o­
m e se govori n e o k riteriju m u za odre­
đ ivan je u m etn ičk e vredn osti, v eć o od­
ređ en im k valitetim a u m etn ičk og dela m e­
đu k ojim a je reč i o u m etn lčk oj vred ­
n osti. D ak le, k on fu zija Je potpuna: »argu­
m entacija« se p ro 'ež e s jed n o g sadržaja
na d rugi, sasvim različit, Jer očevidno
u m etn lčk a vred n ost u opšte, posm atrana
k ao k v a lite t u m etn ičk og dela, i u pore-
đlvan a sa an gažovan ošću um etničk og
d ela k ao dru gim k valtitetom , (izm eđu
ostalih) n ije isto što i n ek i od kriteri­
ju m a za od ređ ivan je u m etn ičk e vredn os­
ti dela. Ovu »argum entaciju« Z.P. za­
vršava p rovidn om i u osn ovi b esm isle­
n om alu zijom n a filo zo fim a dobro poz­
nato u čen je o »p rim a rn im i sek u n d a rn im
k v a lite ta m a «, na č iji n ivo nesp retno že­
li da sv ed e m oje an alize.
O »teorilsk om n ivou« i m etod u kojim
se Z .P. slu žio n ek a p oslu že i ovak vi »bi­
ser i argu m entacije«: Z.P. tvrdi da se
držim »valjda i u este tic i one p oslovice
da je lju b a v i i ratu sv e dopušteno«. (!?),
Z .P. zatim d opu šta seb i da m oje sh vata­
n je estetičk ih m etoda n azove čak—»es-
teM čkim m akijavelizm om «! (313). Zavr­
š eta k gore citiranog stava je veom a k a­
rak terističan za autorov m etod: taj stav
lo g ičk i lm p lik u je da se ja, osim u es-
*) »U m etnlčka vredn ost i angažovanost
u m etn osti jesu k valiteti koji su tesno
p ovezan i. M eđutim , um etnlčk a vred­
n ost je prim arniji k valitet: u m etničko
delo m ože da bude u m etnlčk l anga-
žovan o je d in o ako je u m etničk i vred-
no; dok je, s d ruge strane angažo-
vanos*. jed n og u m etničk og dela u m et­
n lčk l uzaludna, jalova — ako delo ni­
je u m etn lčk l vredno; ili tačn lje, an­
gažovan ost u m etničk i b ezvrednog de­
la i n ije u m e tn lčk a angažovanost, i-
ako ona m ože da ostane, na prim er,
p olitička (ili n eka druga) angažova­
n ost u onom sm islu u kojem je, re­
cim o, p olitičk i angažovan nek i n o­
vin sk i tekst, filozofsk a rasprava 111
teorijsk a studija« ltd. itd. (M.R. Isto
delo str. 255).
311
tetići, držim i v a n estetik e »one p os­
lo v ice da je u lju b avi 1 ratu sv e do­
pušteno«! Kad bih im ao vrem en a za gu b ­
ljen je, onda bi i ova rečen ica d ala os­
nova da se Z.P. p rinudi da je i pred
sudom ob jasni. K ad je autor p onesen za-
slep ljen ošću sv o je ap riorne potrebe za
totaln om n egacijom n ečije g rada, onda
m u se u rečn iku prirodno nalaze i ovak ve
apsurdne k ovan ice kao što je 1 »estetičk i
m akijavelizam « — to žalosn o origin aln o
otk riće Z.P., k oje m u se kao b um erang
nužno vraća.
N jegovi »argum enti« se svod e na u s­
k lik e čovek a k oji izn en ada vid i n ešto u
čije p ostojan je n e m ože da veru je: »ar­
gum ent« k oji se su protstavlja m om e sta ­
vu (citiram kako je Z.P. citirao) ». . . da
svak i od b itn ih stavova. . . zasn u jem 1
proverim od ređ en im d oživljaj n im sta ­
vom«*) je ste u zb uđ en i u zvik : »Ne veru -
jem o v la stitim očim a! Zar baš »provje­
riti«? A li tako p iše na d esetoj strani.«
(313). I to Je s v e . Z aista s v e . O vim
je »argum entom « Z.P. »pobio« citiran i
stav, i on sad ide d alje. On n em a v re­
m ena da se na o vom e zadržava, je r mu
p reostaje da jo š n a b rzinu citira niz
osak aćen ih stavova iz m oje k n jige, i da
rasporedi iza n jih 1 u n jim a jo š n ek o li­
ko u sk ličn ik a, pa će, stvar, po n jegovom ,
b iti rešen a. A li to n ije slu čajn o: n ajveći
d eo »k ritičk e m etode« Z.P. se i sa sto ji u
n eob uzdan om rasip anju u sk ličn ik a po
tekstu k o ji k ritik u je, jer je to m nogo
lakše i k o m o tn ije n ego u p u stiti se u
s 'v a rn i posao a rgu m en tacije sv o jih prl-
m edbi. A n ije slu č a jn o ni to što je ovaj
p osao Z.P. u ovom prikazu i z b e g a o:
za argu m en taciju treb a im ati n ajm an je
jed n u stvar: a r g u m e n a t a .
I p ored toga što sam u čitavoj k n jizi
p ažljivo (čestim u k azivan jem na izvore)
razgran ičio sv o je s ta v o v e od tu đ ih , Z.P.
»otkriva« da d u gu jem n ešto čak i au to­
rim a k oje nisam ni čitao (na prim er —
G eigera). **) M eđutim , ne za d ovoljivši se
*) E vo p o tp u n ijeg citata ovog m esta iz
m oje k n jige, lz k oga će se v id e ti u
kom sm islu se ov d e govori o d oživ­
ljaj nom p roveravan ju e stetičk ih sta ­
v ova: »O pred elju ju ći se za rad na e s ­
te tici p rim arno od ređ en jed n om in ­
tim n om vezan ošću za u m etn ost, isto ­
vrem en o sam n astojao da n e d ozvo­
lim im p ulsim a k oji d olaze iz ovog su ­
b jek tiv n o g izvorišta da u k in u onu
m eru o b jek tiv n o sti k oju svak o raci­
on aln o d isk u rzivn o razm atranje n u ž­
no im p lik u je. N a sto jeći da u gran i­
cam a sv o jih m ogu ćn osti ostvarim onu
sin tezu s u b je k tiv n o g d oživljajn og sta ­
va p rem a fen o m en u u m etn o sti i ra­
cion aln o o b jek tiv n e an alize b ez k o­
je nem a eg z a k tn ijih rezu ltata, koju
sm atram u slovom b ez koga je n e ­
m ogu će u spešn o istra živ a n je u m et­
n osti, istovrem en o sam n astojao da
svak i od b itn ih stavova k oji d olaze
kao rezu ltat racion aln e an alize p ro­
blem a zasn u jem i p roverim od ređ e­
nim d o ž lv lja jn lm stavom , kao 1 da
sv a k i b itn i d o žlv lja jn l sta v uzdignem
na onaj n ivo sv esn o sti, k oji om ogu ­
ću je n jeg o v o p rovođ en je na plan e s ­
tetičk ih k ategorija. . . (M.R., c iti­
rano delo, str. 10.)
**) Izgleda da je treb alo da citiram on e
au tore k oji su Z .P. p ozn ati (pa, m ožda
i sam og Z.P.?), a n e on e k o je sam
koristio I
312
tim , Z .P. p oku šava da nađe čak 1 »pri­
mer« za to: on n astoji da u bedl čitao­
ce da ja proglašavam m ojim 1 »potpuno
novim « 1 »originalnim « onaj stav prem a
k om e rešen je problem a u m etničk e vred ­
n osti »ne srne b iti »negde na sredin i Iz­
m eđu su b jek tivizm a i objektivizm a«« (147).
K ako ću Ja »to sv o je n ovo zasn ivanje iz­
v ršiti citiran jem Vuka Pavićevlća«? u
k n jizi sam u vek p o t p u n i m navo­
dim a u k azivao na to k oje stavove 1 od
k oga u svajam , da bih jasn o od vojio ono
što p red stavlja m oj d oprinos problem u.
M eđutim , Z .P. se služi zaista groteksnom
»logikom « kad m i podm eće da ja sm a­
tram da je m oj d oprinos upravo ono što
sam k oristio od autora koga sam citirao!
Z.P. pri tom u p otreb ljava 1 sled eću teh ­
n ik u : on u Istoj rečen ici ostavlja na­
v od n ice ok o d elova rečen ice u zetih iz m o­
ga tek sta, i oko n ek ih reči k oje sam u-
n osl u tek st, 1 n a taj n ačin sugerlše
u tisak da su 1 o v e druge reči u na­
vod n icam a — reči lz m oga teksta. Ta­
ko m ože da se stek n e u tisak da su i re-
51 »potpuno novom « i »originalnom « deo
m oga tek sta. *) Po Z.P. ja dakle, sm a-
*) »To sv o je n o vo zasn ivanje M. R. će
izvršiti citiran jem V uka P avićevlća
(p. 148), a završiti zaista »potpuno no­
vom « i »originalnom « tezom kako je
»u m etnlčk a vred n ost i su bjektivno i
ob jek tiv n o zasnovana« (p. 149)«. (Z.P.,
str. 314.)
U m ojoj k n jizi u p oglavlju »Umet­
n lčk a vrednost«, u od eljk u »Opšti o-
k v ir i estetičk o g određ ivanja u m et­
n ič k e vrednosti« treći pasus počinje
sled ećim stavovim a: »N ajprihvatljivi­
je op šte o k vire za od ređ ivanje oso-
b en osti u m etn ičk e vredn osti p ostav­
lja od ređ ivan je vred n osti uopšte kao
r e la d o n lh fen om en a izm eđu su bjek ­
ta i ob jek ta. ». . .K ategorljalno g le­
d ano, v rijed n osti su relacioni fen o­
m en i k o ji se p ostavljaju u odnosu
s tvarn og su b jek ta i stvarnog ob jek ­
ta. . .« O vakvo sh vatan je p redstav­
lja p revazllažen je i su bjektivizm a i
ob jek tivizm a, stavljaju ći proučavanje
vred n osti na realno tlo.« itd. (M.R.,
isto d elo, str. 148.) S red n ji stav Je
ovd e c ita t iz Vuka P avićevlća, pri
čem u je u fu sn oti n aved en potpun
izvor od akle je cita t u zet: »Dr Vuk
P av iće v ić : »Odnos vrijednosni i stvar­
n osti u m odernoj njem ačk oj aksio-
logiji«, »Kultura«, B eograd 1958, str.
132.«. Prem a tom e je jasno da je us­
v a ja n je ovog stava ob avljen o n e nje-
govom k r a đ o m, v eć postupkom
k oji je u ob ičajen u svak om nauč­
n om radu.
S le d e ćl pasus iza ovoga koji po­
čin je gore citiranim tekstom , počinje
ovako: »S obzirom na čin jen icu da
je u m etn lčk a vredn ost i subjektivno
1 ob jek tivn o zasnovana, njen o opšte
estetlčk o od ređ ivanje m ora neprekid­
no da uzim a u obzir Istovrem en ost
p o ja v ljiv a n ja ovih d vaju suštinskin
vid ova n jen e zasnovanosti.« (M.R.. is­
to delo, str. 149. Iz o v e rečen ice Z.P.
istrže reči »um etnlčka vredn ost i su­
b jek tivn o 1 ob jek tivn o zasnovana«, pa
tvrd i da Je to teza k ojom ja z a ­
v r š a v a m sv o je zasn ivanje pro­
b lem a u m etn ičk e vredn osti, 1 to te­
za k oju ja, tobože, sm atram »pot­
puno novom « i »originalnom «. Među-
 Poslednje, iz tako vrlo široko shvaćene psihološke problematike, bilo je
saopštenje R. Supeka »Covek bez socijalnih merila«, pod tim (valjda svesno
provokativnim?) naslovom čulo se zanimljivo izlaganje o različitim nivoima
analize ličnosti i njenog odnosa prema društvu, kao i razvijanje teze o po­
stavljanju ličnosti u osnovu društva (a ne obratno).
Drugog dana rada simpozijuma doc. Zygmunt Baumann je u saopštenju
pod naslovom »Socijalna struktura i inovaciona (kreativna) ličnost« govorio
o socijalnim strukturama koje pogoduju razvoju tradicionalističkog (kon­
zervativnog) tipa ličnosti (po njegovom mišljenju, to su homogena i mono—
—kulturalna društva) i o socijalnim strukturama koje pogoduju razvoju in-
ovadonog (kreativnog) tipa ličnosti: to su poli—kulturalne strukture u ko­
jima »biće« nije na jednoznačan način povezano sa »trebanjem«, u kome
jednka učestvuje u raznim socijalnim grupama, sa različitim sistemima
vrednosti, tako da njeno ponašanje nije određeno unapred fiksiranim druš­
tvenim stereotipom.
Docent Stefan Nowak je svoje saopštenje pod naslovom »Uloga per­
sonalnih varija bila u socijalističkoj analizi« posvetio metodološkim prob­
lemima sociologije i ulozi koju uzimanje u obzir osobenosti ličnosti može da
igra u objašnjavanju i predviđanju socioloških fenomena, zaključujući iz­
laganje plediranjem za što tešnijim kontaktom između sociologa i psiho­
loga i iznošenjem prednosti koje se mogu očekivati -od takvog interdiscipli­
narnog pristupa.
U saopštenju pod naslovom »Ličnost kao politička kategorija« doc. Jerzy
Wiatr je podvrgao kritici savremene teorije (pretežno američkog porekla)
u kojima se ponašanje birača tumači samo psihološki — kao uslovljeno do­
življajima u detinjstvu, kao iracionalno itd. — ukazujući na malu ekspli-
kativnu moć takvih teorija koje isključuju iz svojih razmatranja upravo
ono što je za političko ponašanje bitno: njegovu uslovljenost društvenim
faktorima (tipom društva, stepenom mogućnosti pojedinaca da stvarno utiče
na značajne odluke itd.). Na kraju referent je govorio o nekim istraživa­
njima ponašanja birača u Poljskoj.
Saopš.enje doc. Zage Pešić—Golubović »Teoretski okviri za marksistič­
ku koncepciju ličnosti« tretiralo je na koncizan i svež način osnovne pret­
p o sta v e koje iz Marxovih dela možemo izvući radi izgradnje jedne mar­
ksističke teorije ličnosti. Naglašavajući značaj filozofske antropologije za
izgradnju kompleksne, interdisciplinarno postavljene, teorije ličnosti, Z.
Pešić—Golubović je istakla sledeće karakteristike kao konstitutivne za po­
jam ličnosti: subjektivnost, društvenost, integritet i kreaktivnost.
Autor saopštenja »Problematika ličnosti u radovima Karla Marxa« Ta-
deusz Jaroszewski ogradio se na početku da njegovo saopštenje ima samo
marksološki karakter, tj. karakter eksplikacije onoga što o problemima lič­
nosti nalazimo kod Marxa. Pa ipak, s pravom mu je primećeno (doc. Bau­
mann) da u njegovom saopštenju nema onoga što je za Marxa najhitnije:
da Marx ne smatra društvo (konkretno dani egzistirajući oblik društva) za
merilo čoveka, nego obratno, čoveka smatra merilom društva.
Povodom poslednja dva saopštenja razvila se veoma zanimljiva diskusija o
stepenu izgrađenosti, razvijenosti marksističke teorije ličnosti (prof. Schaff,
Fritzhand i referenti) d njenim osnovnim pretpostavkama, a povodom saop­
štenja doc. Baumamna i doc. Pešić—Golubović o pojmu potencijalnih mo­
gućnosti, pojmu ljudske prirode i otuđenja. U svojoj reči u diskusiji prof.
Fritzhand je pomenuo i pitanje o deskriptivnoj i normativnoj definiciji
ličnosti, o čemu su kasnije diskutovali i doc. Baumann i Reykowski.
Trećeg dana simpozijuma učesnici su saslušali četiri saopštenja. Prvo
od njih, saopštenje prof. V. Bavdćevića »Ličnost kao moralno biće« tre­
tiralo je pitanja determinizma i indeterminizma, pa se onda, polazeći od re­
lativno—indeterminističkih pretpostavki, izvodio pojam moralne odgovor­
nosti kao ontološki određene konstitutivne osobine ličnost1. Povodom tog
saopšlenia se razvila diskusija u kojoj su učestvovali prof. Fritzhand,
2iVOtlć i referent.
U saopštenju prof. Leszeka Kolakowskog »Ličnost u sakramentalnoj i
ekološkoj viziji sveta« je branjena teza da je sloboda ličnosti ne samo vred-

319
 nost s tačke gledišta ličnosti same, već i urgentna potreba razvoja druš­
tva, njegovih odnosa i njegovog bića (uključujući i materijalno biće druš­
tva), te da se ta dva aspekta na ovom problemu poklapaju.
U svom saopštenju »Ličnost kao vrednost« doc. A. Tanović govorio je
0 totalnoj ličnosti (totalnom čoveku) kao vrhovnoj intrinsičnoj vrednosti,
koja je merilo sv h ostalih vrednosti: moralnih, estetskih, pravnih itd. i o
mogućnos ima realizacije te vrednosti.
Prof. M. Marković je u saopštenju pod naslovom »Moralni integritet i
ličnost u socijalizmu« tretirao moralne probleme pred koje je jedinka stav­
ljena u birokratizo' amim društvenim strukturama i o integritetu ličnosti ko­
ji se uspostavlja u razvoju samoupravnih odnosa i u procesu integrisanja
raznih sfera društvenog bića: političke, naučne, moralne itd. Povodom tog
saopštenja (sa reminiscencijama na saopštenja Z. Baumanna i Z. Pešić—
—Golubović) razvila se diskusija o pojmu integr.sane ličnosti ( B a u m a n n , Ba-
czko, Supek, Pešić—Golubović, Reykowski i referent) da li taj pojam ozna­
čava apsolutno integrisanu ličnost, koja je dalje nesposobna za razvoj, ili
relat.vni integritet bez koga nema ličnosti.
U reči u diskusiji prof. B. Baczka bilo je interesantnih opaski o ulozi in­
teligencije (tehn-čke i humanističke) u sa vremenom društvu, a posebno u
socijalističkom, komunističkom pokretu.
U saopštenju prof. G. Petrovića, kojim je otvoren četvrti dan rada sim­
pozij ma, bilo je reči o razlikovanju socijalizma i komunizma, o smislu
soci al zrna, o odnosu socijalizma i ličnosti i o odnosu pojmova »ličnost« i
»čovek«, pri čemu je referent insistirao na takvoj upotrebi pojma »čovek«,
pri kojoj bi ona označavala ono što čovek može i treba da bude.
Doc. S. Stojanović je u saopštenju pod naslovom »Heteronomna i auto­
nomna ličnost u socijalizmu« govorio o socijalnim strukturama koje pogodu­
ju razvoju jednog i drugog tipa ličnosti i, ističući autonomni tip ličnosti kao
m ralno i društveno vredniji, analizirao proces uspostavljanja samoupravlja­
nja kao proces autonomizacije ličnosti. )
Završno saopštenje doc. M. Zivotića »Moralno—političko biće u soci­
jalizmu« tretiralo je probleme odnosa etike i politike u Mancovom huma­
nizmu. Referent je kritikovao neke aksiološke teorije, koje vrhovnu vred­
nost vide u interesu društva (utilitarizam, staljinizam), u stvaranju kultu­
re (kulturalizam), zatim pozitivističko odricanje od svakog normativizma
1 aksiologdju pragmatizma. Analizirajući Marxov pojam totalnog čoveka kao
»autentično ostvarene moralne ličnosti, koja svojom samo—delatnošću pos­
taje osnova stvaranja normi društvenog života«, on je na kraju govorio o
etizaciji politike i odumiranju političke sfere kao parcijalne sfere u proce­
su samoupravljanja.
U završnoj diskusiji, koja se razvila povodom ovih referata, kao i po­
vodom osta’.ih tema pokrenutih za četiri dana trajanja simpozijuma — bilo
je reči o staljinizmu (A. Schaff, G. Petrović), o socijalizmu i sreći, (A. Schaff,
V. Pavićević), o determinizmu i indeterminizmu (M. Fritzhand), o razlika­
ma između formalne i stvarne demokratije u pluralističkim društvenim
sistemima (J. Wiatr, S. Stojanović), o integritetu ličnosti (R. Supek), o poj­
mu ličnosti i čorveka (A. Schaff, G. Petrović, Z. Pešić—Golubović) i o dru­
gim problemima koji su bili u vezi sa osnovnom temom simpozijuma.
U toj generalnoj debati pokazala se sa svom snagom opravdanost organi-
zovanja bilateralnih poljsko—jugoslavenskih razgovora: pokazalo se, na­
ime, da je mnogo tema, zanimljivih za obe strane, značajnih za savremenu
filozofiju uopšte, a za filozofe—marksiste posebno, tek načeto u ovom raz­
govoru. Zato i nisu kao puke formalnosti rečene iz kurtoazije zazvučale re­
či kojima su se gosti i domaćini oprostili jedni od drugih, ocenjujući ovaj
simpozij kao značajan ne samo za filozofe Poljske i Jugoslavije, nego i za
savremeni marksizam uopšte. I zato će ovakvi sastanci postati stalna forma
saradnje f.lozofa naših dveju zemalja: u maju 1965. g. sastaju se filozofi—
—etičari (opet u Poljskoj), a u januaru 1966. g. sadašnji domaćini biće gosti
Jugoslovenskog udruženja za filozofiju.
S. KNJAZEVA

320
vjeku kao centralnom antropološkom sadržaju marksizma. Simpoziji koje
svake godine organiziramo jesu tribine na kojima u suradnji s našim gos­
tima i referentima iz drugih republika tražimo rješenja aktualnih filozof­
skih problema u duhu koncepcija stvaralačkog marksizma.
Stručni kolokviji kao diskusione večeri na kojima se raspravljaju naj-
aktualniji filozofski problemi (na pr. Suvremeni problemi socijalizma. Po­
litičko društvo i politička mitologija, Teorija i praksa) pobuđuju interes i iz­
van kruga članstva našeg društva. U ovu aktivnost uspjeli smo uključiti
i predavače goste iz drugih republika.
Naši filozofi aktivno djeluju u Korčulanskoj ljetnoj školi koja ima zna­
čajnu ulogu u razvijanju marksističke misli d uspostavljanju kontakta na­
še s drugim marksist čkim filozofijama, pa se već afirmirala kao tribina
suvremene marksističke misli.
Radom društva upravljao je odbor na čelu s predsjednikom Gajom Pet-
rovićem. Dužnost predsjednika vršio je od mjeseca studenoga Branko Boš­
njak, jer je Gajo Petrović izabran za predsjednika Jugoslavenskog udru­
ženja za filozofiju.
Ovako bogat rad društva moguć je samo zahvaljujući podršci, interesu
i aktivnosti članova Hrvatskog filozofskog društva.
Iz blagajničkog izvještaja vidljivo je da su financijska sredstva kojima
e HFD raspolagalo relativno skromna, jer su u odnosu na široko razvijenu
i intenzivnu aktivnost našeg društva dotacije koje primamo male.
Izvještaj redakcije Praxisa podnio je Danilo Pejović — jedan od glav­
nih urednika. Prošlogodišnja je skupština istakla potrebu pokretanja filo­
zofskog časopisa u Zagrebu. Društvo se uporno angažiralo u tom pravcu,
a razumijevanjem a podrškom Fonda za izdavačku djelatnost pri Sekre­
tarijatu za kulturu SRH osigurana su potrebna financijska sredstva. Kon-
sultiranja šireg skupa istaknutih filozofa naše sredine odredila su koncep­
ciju časopisa pa je inicijativni odbor izabrao redakciju. Nakon opsežnih pri­
prema redakcija je prvi broj časopisa objavila u predviđenom roku, a ča­
sopis i dalje redovito izlazi svaka dva mjeseca. Cosopis će i dalje pored
glavne teme broja sadržavati rubrike: Portreti i situacije. Misao i zbilja,
Diskusija, Prikazi i bilješke, Filozofski život. Danilo Pejović je naglasio da
je redakcija ostvarila uspješnu suradnju i s drugim republičkim centrima
s filozofima u Beogradu, Sarajevu itd.
Skupština je u diskusiji pozitivno ocijenila mnogostruku aktivnost HFD
kao vrlo uspješnu i opsegom i intenzitetom i kvalitetom. Posebno je nagla­
šeno da Praxis svojim aktualnim filozofskim sadržajem i suvremenom hu­
manističkom marksističkom orijentacijom izaziva živu pažnju i priznanje
ne samo filozofa nego i šire kulturne javnosti. Skupština smatra da je re­
dakcija opravdala povjerenje i da joj treba produžiti mandat i tako dati mo­
gućnost da svoje zamisli u potpunosti provede.
Na kraju je dana razrješnica upravi i izabran je novi Upravni odbor: uz
članove dosadašnje uprave izabrana su i tri nova odbornika. Radom druš­
tva u idućoj godini upravljat će odbor u sastavu: Branko Bošnjak (predsjed­
nik), Danko Grlić (potpredsjednik), Boris Kalin (tajnik), Davor Rodin (bla­
gajnik), Branka Brujić, Marijan Cipra, Kruno Krstić, Blaženka Lovrić—Mi-
mica, Ante Marin, Josip Marinković, Ante Pažanin, iZlatko Posavac i Bruno
Rusan. Redakcija časopisa Praxis izabrana je s mandatom na dvije godine
u dosadašnjem saslavu: Danilo Pejović i Gajo Petrović (glavni i odgovorni
urednici), Branko Bošnjak, Danko Grlić, Milan Kangrga, Rudi Supek i Pre­
drag Vranicki.
Predsjednik HFD Branko Bošnjak zahvalio se u ime novog Upravnog
odbora na iskazanom povjerenju. U zaključnoj riječi on je istakao da filo­
zofija nije školski predmet. Ona to nikad nije ni bila ili barem nije mogla
biti samo to, a posebno to ne može biti u ovom našem vremenu. Filozofija
je uvijek izraz duha vremena i njegova kritika. Marksistička filozofija u svo­
joj je biti kritika postojećeg. To naglašavamo naročito danas i ovdje: za­
datak je filozofije da vodi brigu o tome da osnovi naše društvene prakse
zaista budu filozofski,' a to znači humanistički. D Tr A T J i n J

317
 POLJSKO - JUGOSLAVENSKI SIMPOZIJ U VARŠAVI

Odnosi između naših i poljskih filozofa pripadaju već ustaljenoj tradiciji.

Da ne navod mo podrobno međuratne kontakte i učestvovanja na zajednič­
kim skupovima; da ne tumačimo svima nama razumljiv prekid za vreme tra­
janja rata i izvesno vreme posle toga do 1957. godine; podsetićemo samo na
suradnju koja je uspostavljena te godine i od onda traje, razvija se i dobija
nove, bogatije i sadržinskije oblike. Te, 1957. godine, na poziv Instituta za
filozofiju i sociologiju Poljske akademije nauka (PAN) u Poljskoj je boravi­
la delegacija Jugoslovenskog udruženja za filozofiju i sociologiju u sastavu:
Boris Ziherl, Mihajlo Marković i Gajo Petrović. Rezultati posete su bili vrlo
određeni: kratkoročne i dogoročne stipendije za boravak mlađih naučnih
rndn.ka; uzajamne posete profesora-predavača (tako su kod nas boravili
prof. Schaff, prof. Kotarbinski sa suprugom, prof. Ajdukiewicz i prof. Mo-
rawski, a u Poljskoj — prof. Marković); učešće prof. Suhodolskog i Fritzhan-
da na Međunarodnom simpozijumu u Dubrovniku 1963. godine i prof. Fritz-
handa na simpozijumu u Vrnjačkoj Banji 1964. godine; prevođenje dela polj­
skih filozofa kod nas (prof. Schaff i Kolakowski) a dela naših filozofa u Polj-
s .oj (knjiga prof. Markovića »Formalizam u savremenoj logici« je već iz­
dana, neke druge su u planu). Zato se u Poljsku dolazi kao kod starih prija-
jatelja: i domaćini i gosti su dovoljno informisa-ni jedni o drugima da kon­
takt sa pietežno-informativnog može da pređe na sadržinsku i suštinsku
razmenu mišljenja o aktualnim problemima filozofije, kojima se d jedni i
drugi bave. ,,
Sličnost situacije, a stoga i sličnost problematike i stepen uzajamnog poz­
navanja nalagali su da se međusobnim kontaktima da i odgovarajuća, raz­
vijen ja forma. Tako je u decembru 1964. godine u Varšavi došlo do prvog
bilateralnog poljsko-jugoslovenskog simpozijuma na temu »Problem ličnos­
ti«, odabranu sporazumno u prethodnim razgovorima i prepisci. Simpozijum
je trajao četiri dana. Saopštenja su bila podeljena u čet.ri veće celine: pr­
vog dana simpozijuma govorilo se o psihološkoj problematici ličnosti, dru­
gog dan« se prešlo na sociološku, trećeg dana na filozofsko-etičku problema­
tiku, a četvrtog, poslednjeg, dana rada simpozijuma na dnevnom redu su bi­
li problemi vezani za ostvarivanje ličnosti u socijalizmu.
Simpozijum su pjzdravmm govorima otvorili prof. A. Schaff, direktor In-
stitu a za filozofiju i sociologiju PAN, prof. G. Petrović, predstavnik Jugo­
slo venskog udruženja za filozofiju i prof. M. Fritzhand, organizator simpo­
zijuma. Uvodno izlaganje prof. Suhodolskog imalo je za cilj da podvuče zna­
čaj problema koji je izabran za temu ovog prvog bilateralnog simpozijuma.
Taj značaj — po mišljenju referenta — sastoji se u tome što izgradnja so­
cijalizma jeste proces izgradnje socijalističke ličnosti, pa prema tome zah-
teva humanističku viziju sveta i čoveka, tako da je njen problem ne svet—
bez—čoveka, niti čovek—bez—sveta, već čovek u svome svetu. Sledila su
izlaganja prof. Tadeusza Tomaszewskog »Covek kao subjekt delatnosti« i
Janusza Reykowskog »Pojam ’ličnosti’ i njegovo mesto u teoretskom siste­
mu psihologije«, u oba saopštenja skicirane su neke, iz literature poznate,
psiho'oške teorije ličnosti i izvesne teze u kojima su se ogledale koncepcije
autora. Prvo od njih je izazvalo diskusiju o tome da li je društvo ona je­
dina realnost koja postavlja ličnost pred probleme koje ona mora da raz-
rešava, li se problem motivacije može postaviti u daleko širim i kompleksni-
jim okvirima. Drugo saopštenje izazvalo je dosta živu diskusiju predlože­
nom definicijom ličnosti koja je glasila: »ličnost označava mehanizam (ili
sistem) regulacije koji je odgovoran za stabilnost, specifičnosti d organizo-
vannst ljudskog ponašanja. Taj sistem se formira u toku individualnog raz­
voja kao proizvod socijalnih interakcija. On je sposoban za samo—regulaci­
ju i samo—razvoj«.
Saopštenje prof. B. Bošnjaka »Problem dresiranog čoveka i dresiranog
društva«, u kome je referent povlačio izvesne paralele između dogmatsko-
—rel gioznog i dogmatsko—političkog mentaliteta, provociralo je iznošenje
drugačije ocene hrišćanske religije: kao humanističke, mada utopijske, vi­
zije sveta i čoveka (prof. B. Baczko).
318
dala osnova« da m e s e »PRINUDI« da
»PRED SUDOM«. . .ltd. Ja k ost argu m e­
nata u tak vom d okaznom postup k u sva­
kako Je na vrlo visok om n ivou i v je ro ­
jatno zavisi od step en a Suda na k ojem bi
bio p roveden. Z aista n e bi treb alo da
budem o zab rin uti za n ašu teoriju , k ri­
tiku, pa d akle ni estetik u , kad p ostoje
izgled i da će su d ovi zap očeli sv o ju zd u š­
nu brigu u tim d elik atn im stvarim a. Iz­
m eđu ostalih, zaslu gom i zalagan jem n a­
šeg u važen og estetičara MR-a.
Ono što ipak zb u n ju je i zab rin ju je
javn ost (zaista n e sam o m ene), sastoji se
u tom e što tak av n aćin d ok azivan ja že­
le n am etnu ti ličn osti k o je ob avljaju ja v ­
n e fu n k cije; u ovom slu čaju MR »docent
U m etn ičk e ak ad em ije u B eograd u i u-
rednik časopisa ’S o cija liza m ’«.
S obzirom na sam u stvar, k ritik u i
o cjen u k n jig e M R-a, za ja v n o st b i dos-
tajala 1 sam a k n jiga MR. N o u nas se
svak a p u b lik acija i k akvagod k njiga sm a­
tra d ovoljn im razlogom d ru štven og p oš­
tovan ja sam im tim e što je tu. D od uše
m alo ču dno za sredin u u k ojoj se če s­
to v iše p iše i govori n ego čita i radi, a
ponajm anje m isli. I baš zato što sm o u
n ek im stvarim a tek prohodali, što su
nam n ek e stvari tek na sam om početku
i što nam svim a treba da bude stalo
do itoga, što se to zbiva s nam a i oko
nas, p otrebno je registrirati i tak ve fe ­
nom en e. Da se upozori javn ost. Jer u
n as se u istin u m nogošta grije u toplom
k rilu »dobronam ernosti« i »objektivnosti«
Tu d obronam jernu tolerantnost u jav­
nom životu predugo i preskupo plaća­
m o.
U sp rk os svem u, kad netk o n apiše k nji­
gu od 300 strana (»u p rvobitnoj verziji. . .
čak oko 500 šlajfnl«), a n jen prikaz na
7—8 k artica sm atra n ed ovoljno argum en­
tiran im , te za repliku tom prikazu tre­
b a 15 k artica sm atraju ći da m u ni to
n ije dosta, onda n e treba b iti naivan pa
s e d ati p ovući ovom grafom anskom bu­
jicom .
A d on ošen je suda o svem u, o knjizi
MR-a, o m om »teorijskom « i »moralnom«
n ivou , kao i o »društveno—m oralnoj od­
govorn osti redakcije«, ostavljam zasad
podjed nak o seb i 1 javn osti, izu zim ajući —
su dove.
Z latko POSAVAC
315
 EEE223EEE»

VII SIM POZIJ I GODIŠNJA SKUPŠTINA

HRVATSKOG FILOZOFSKOG DRUŠTVA

U Zagrebu je 28. i 29. prosinca 1964. godine održan VII simpozij Hrvat­
skog filozofskog društva. Od svog osnutka Hrvatsko filozofsko društvo
održava svake godine u mjesecu prosincu filozofski simpozij posvećen
jednoj gla-'moj temi. Ove je godine tema simpozija bila »Istina i spoznaja«.
Kao i uvijek do sada ni ovaj simpozij nije bio skup samo hrvatskih filozo­
fa, jer su kao referenti nastupili i gosti iz drugih republika. Referati su
pročitani ovim redom: Vladimir Filipović: »Istina i iskustvo«, Gajo Petro­
vić: »Istina, vrijednost i bivstvovanje«, Mihajlo Marković: »Osnovi dija­
lektičko—humanističke teorije istine«, Rudi Supek: »Pristranost i predra­
sude u spoznaji društva«, Voiin Mđlić: »Teorija saznanja i sociologija saz­
nanja«, Branko Bošnjak: »Istina i dresirano mišljenje«, Marija Brida: »Kri­
teriji ispravnosti u nekim područjima spoznaje«, Vanja Sutlić: »Tačnost, is­
tina, povijest«, Abdulah Sarčević: »Načini istine — modemi racionalitet i
povijest«. S koreferatima su učestvovali: Jovan Aranđelović, Marijan Cipra,
Aleksandar Kron i Blaženka Lovrić — Mimica.
U refe-atima i koreferatima izložena su mnoga interesantna stanoviš­
ta. Prob’env istine i sroznaje razmatrani su vrlo kompleksno d suočena su
različita gled šta. Diskusija koja se odvijala nakon svake skupine referata
bila je u polemičkom stavu prema saopćenjima referenata. Naročitu je ži­
vost poprimilo suprotstavljanje stavova o problemu odnosa filozofije i znano­
sti. osobito o pitanju da li su pretpostavke znanosti neođređenije od pret­
p o s ta v i filozofije. '
Za simpozij je vladao znatan interes: izlaganja je s pažnjom pratilo oko
stotinu pedeset učesnika — članova HFD i gostiju iz Zagreba i cijele Ju­
goslavije. Neke referate sa simpozija objavljuje »Praxis« u ovom broju, a
Hrvatsko filozofsko društvo nastojat će u posebnom zborniku objaviti sve
radove simpozija »Istina i spoznaja«.
Godišnja skupština Hrvatskog filozofskog društva održana je u Zagrebu
27. prosinca 1964. godine.
Tajnik društva Boris Kalin izvijestio je i sumarno prikazao razgranatu
aktivnost društva: održavanje simpozija, stručne kolokvije društva, gosto-
vania stranih predavača, pokretanje filozofskog časopisa Praxis, rad na
prevođenju zbornika Humanizam i socijalizam, sudjelovanje u radu Kor­
čulanske ljetne škole, aktivnost Zagrebačkog ogranka za filozofiju Institu­
ta društvenih nauka, aktivno sudjelovanje na svim jugoslavenskim mozol-
kim skupovima, suradnju s Jugoslavenskim udruženjem za filozofiju i ča­
sopisom Filozofija, suradnju s drugim republičkim udruženjima za filo­
zofiju, sudjelovanje na internacionalnim kongresima i uspostavljanje surad­
nje s inozemmm udruženjima za filozofiju (Poljska i CSR) i konačno rad
Upravnog odbora. , x.
U izvještaju je istaknuto da je aktivnost Hrvatskog filozofskog društva
sastavni dio onih naših naprednih filozofskih nastojanja kojima se filozo­
fija predstavlja kao značajan faktor Izgradnje socijalizma u našoj zemlj .
Inspirirana Marxom filozofija se kod nas razvija kao revduaonam a inisao
— kao bespoštedna kritika postojeće zbilje. Naša se filozofija orijentira

316
tram da je »potpuno nova« i »original­
na« teza da je »u m etnlčka vred n ost 1
su bjektivno 1 ob jek tivn o zasnovana«. K a­
ko se m ože tvrd iti da ja tvrdim da je
m oje 1 origin aln o ono za što n avodim
pun Izvor? A on om e što je u ok viru te
an alize novo, Z.P. n ije ni poku šao da se
približi.
Z.P. lsp oljava n eob jašn jen u 1 sa p o­
zicija Z .P. u su štin i n eob jašn jivu averziju
prem a on im m estlm a m oje k n jig e n a k o­
jim a se govori o estetsk om d oživljaju . On
za n eka tak va m esta nalazi, u m esto ar­
gum en ata kojim a bi p otk rep io ovu s v o ­
ju averziju , sp re m n e n alep n ice kao: »naj-
o rd in am ija m etafizika«, »naivni aprio­
rizam«, »neđ om lšljen a rom antika« 1 tsl.
I sam o rasp ravljan je o »opštelju d sk oj po­
trebi za estetsk im d oživljavanjem « Z .P.
n aziva »naj ordinarni j om m etafizik om «,
k oja sa »m arksizm om n em a n ik ak ve v e ­
ze«. M eđutim , na osn ovu čega Z .P. to tv r­
di? P rosto tvrdi. T reba m u, d akle, v e -
rovatl na reč.
M eđutim , op štelju d sk a p otreba za e s­
tetsk im d oživljavan jem , realn ost je čo-
v ek ovog d ru štven og života. U zeta Istorij­
sk i, u svoj svojoj složen osti, od ru d im en ­
tarnih pa s v e do n a jsu p tlln ljlh vid ova
svoga Izražavanja, ova potreba p red stav­
lja in tegraln i deo on ih su štin sk ih p ot­
reba čov ek o v lh b ez k ojih je n em ogu će
reallzovanje n jeg o v o g očo v e če n ja . U ‘om
sm islu 1 on a o rije n ta cija u e stetici koja
u m etnlčk o stv a r a n je posm atra n e kao
Idealnu m oć ap riorno d atu čovek u , već
kao d elatn ost u slo v lje n u jed n om sp eci­
fičn om potrebom č o v e k o v o g očovečen ja,
svak ako je n eu p ored lvo te šn je povezan a
sa Izvornom m ark sističk om k on cep cijom ,
nego on o sh v a ta n je k o je v e ć i sam u k a­
tegoriju »op štelju d sk a p otreba za e s te t­
sk im d oživljavanjem « p roglašava »najor-
d ln a m ljo m m etafizik om «. U pravo m eta-
fizičaru m ože da sm e ‘a jed n a ovak va u
o sn ovi realističk a k o n c ep cija estetsk o g
fenom en a.
Po Z.P. s e u jed n oj te o riji e stetik e ne
srne n ip ošto go v o riti o »stvaralačkoj groz­
nici« u m etnlk a, o n jeg o v o j »stvaralač­
koj strasti« a k am oli o »ljubavnoj groz-
tim , m oja razrada prob lem a u m etn ič­
k e vred n osti tu te k p o č i n j e ,
za što p ostoji jed an u b e d ljlv 1 veom a
je dn ostavan dokaz: p o g la v lje o u m et-
nlčkoj vred n o sti p o čin je sa siran om
147. (ovde je b ilo reči o stranam a
148. 1 140.), a n astavlja se (ako ra­
čunam o sam o ovo p oglavlje) s v e do
174. strane. O sim toga, p rob lem u m et­
n ič k e vred n osti, k om e je p osvećen
čitav d ru gi d eo k n jig e , d alje se d e­
taljn o 1 d irek tn o an alizira sv e do 244.
strane. P rem a tom e, k ak o sam ja to
»završio« sv o ju »originalnu« analizu
problem a u m etn ičk e vred n o sti v e ć na
trećoj stran i p oglavlja k o je o njoj
govori (148), a č ita v dru gi deo k n ji­
ge je p osvećen upravo toj analizi?
Osim toga, Istrgnu ti deo re če n ice sa
m oje siran e 149. n i u k om slu čaju n e
m ože da se p rotu m ači k ao z a-
k 1 j u č a k an alize, je r se baš u
toj r e če n ici ek sp licitn o tv r d i da Je
to jedn a od p o l a z n i h tačaka
p red stojeće analize.
313
’^ ° isu Procesl k oji m ogu
da uprljaju apsolutno i apstraktno čis­
tu n stvo je d n e puritansk e estetlčk e teo­
rije koja, su deći po tvrdnjam a k oje Je
izrek ao u ovom prikazu, predstavlja 1-
d eal Z.P. On naziva »rom antičkim«, 1 to
u n egativn om sm islu, teorijsk o estetlčk o
rasp ravljan je o stvarnim karak teristik a­
m a estetsk o g d oživljaja um etnlka prili­
kom stvaranja, k arakteristikam a o čijem
p ostojan ju sved oče ek sp llc^ n e izjave to ­
lik ih u m etnlk a. Onaj deo estetlčk e teo­
rije k oji p roučava p roces u m etničkog
stvaranja n eće b iti n išta m an je egzak­
tan ako se »očisti« (da bi u dovoljio zah-
tevu Z.P.) od tak vih od ređenja kao što
je »ljubavna groznica stvaranja«.*) Me­
đutim , vld ećem o u sled ećem pasusu do­
k le je u stan ju da ide ovo lažno purl-
tan stvo Z.P. u svom gon jen ju este*lčkih
»veštlca«.
U nizu b esm islen ih p rim edbi u kojim a
se Z.P. sam ozadovoljn o zap liće m askira­
ju ći sop stven u teorijsk u zbrku praznom
ap odlk tičn ošću ocena k oje Izriče, ona o
kojoj ćem o sada govoriti zaslu žu je po­
seb n o m esto: u njoj je Z.P. najvu lgarnije
otk rio svu b esm islen ost svoga m etoda,
og o liv ši s v o je falslfik atorsk e tend en cije
do apsurda. Ovo m esto u prikazu Z.P.
n ajp la stlč n ijl je prim er sam orazotkrlva-
nja jed n og praznog i razbarušenog nega-
torstva, k oje u n ed ostatk u dokaza p ose­
že n e sam o za falsifik atim a, v eć ne pre-
za n i od u vreda. Kad na strani 314 pi­
še o on om e što, po Z .P., pripada »poslu p si­
hoanalitičara«, on prak tičn o n astoji da
ospori čak 1 m oje d uševno zd ravlje i
u raču n ljlvost. Ovaj p rikazivač, dakle, o-
čevld n o n e b ira sredstva da bi obez-
*) Z .P. n a sto ji da su gerlše čitaocim a da
sam u od nosu na ovaj problem u
k n jiz i b io n ed opu stivo Isključiv. Me­
đutim , p ogledajm o m esto iz koga su
u zeti citati. U od eljk u u kom e se go­
vo ri o k rlteriju m u estetsk og doživ­
lja ja Ističe se tvrdn ja prem a kojoj
se p rilik om ocen jivan ja um etničk e
vred n osti m ora u zeti u obzir 1 u čes­
tv o v a n je ove stvaralačke strasti. K ri­
tičar m ora b iti sposoban da oseti
ovu »povišenu tem peraturu stvara­
nja« u re alizovanom delu, »mada po­
višen a tem p eratura stvaranja sama
p o seb i 1 sam a za seb e n e garantu-
je u napred u m etn lčk u vredn ost os­
tvaren om delu«. D akle, isu više je jas­
n o da se ovaj m om en t u m ojoj k nji­
zi n e h ip ertrofira v eć se uzim a u
svom relativnom važenju. Pri tom se
n e gu bi iz vida ni sled eće: autor m o­
že da veom a h ladno, racionalno, sm iš­
ljen o , m etod ično i gotovo eksp eri­
m entaln o, egzaktno Izgrađuje Jedno
u m etn lčk o delo. ali da rezultat (tj.
gotovo u m etnlčk o delo) bude ne sa­
m o u m etn ičk i vredan, već 1 da se,
osim toga, k arak terlše i tak vim o-
sobenosM ma k oje na konsu m en te os­
ta v lja ju utisak — kao da je delo ra­
đen o sa strašću I M oguće Je da jed ­
no u m etnlčk o delo bude ostvariva­
no b ez strasti, ali da ipak izaziva u
prim aocu in ten zivn e strasti 1 sve os­
ta le neop hod ne kom p leksn e sadržaje
estetsk og doživljaja. S tvaralac može
da radi »hladno«, ali rezultat njegovog
rada — u m etnlčk o delo — n e srne da
ostavi p rim aoca hladnim !« (M.R., Isto
delo, sir. 191 — 192).
vredio. C itiraćem o u fu sn oti ovaj deo
teksta, *) koji vrvi ten d en ciozn o p ostav­
ljen im u sk ličn icim a i raznim »sic!«. D o­
le citiranom vu lgarnom aluzijom se čita­
lac n avodi na asocijaciju da je u m om
te k s‘u reč o fizičkom , sek sualn om p ose-
dovanju »mnogih stvarnih m lad ih žena
k oje sm o im ali (sic!), ili im am o jo š u v e k
(sic!) u sadržaju n ašeg životn og isk u ­
stva (!?)««. A ko se an alizira čak i sam o
ovaj deo rečen ice — n e m ože se logičk i
dokazati ona aluzija k oju Z.P. čin i. M e­
đutim , falsifik atorsk a ten d en cija p rik a­
zivača p ostaje još og o ljen ija ako se ovaj
deo rečen ice pročita u k on tek stu lz k o­
ga je istrgn u t. **) D ak le, isu v iše Je jasno
da se ovd e govori o v i z u e l n o m
sadržaju n ašeg živ o tn o g isk u stva, i o o-
blicim a »estetsk e organ izacije vizu eln ih
sadržaja« d ožlvljajn og Iskustva, a za onaj
sm isao na k oji Z.P. alud ira n em a b u k ­
valn o n ik ak ve o sn ove n i u ovom delu
teksta, ni u čitavoj k njizi.
P osle svega rečen og, o sta je m l sam o
da sa ža lje n jem zak lju čim da p rikaz Z.P.
*) »I jo š, npr. n ešto, što v e ć p r ip a d a p o s ­
lu lek tora; Ili p s ih o a n a litiča ra ; go v o ­
reći o realističk om slik arstvu , o »por­
tretu m lad e žene«, M.R. će reći kako
sm o »kao g led aoci p rinu đ en i da e s ­
tetsk u eg z isten ciju lik a te žen e pos-
m atram o u v ez i s n eestetsk om (1) e g ­
zisten cijom m n ogih stvarn ih m lad ih
žena k o je sm o im a li (sic!), 111 im a m o
još u vek (sic!) u sadržaju n ašeg ži­
v otn og isk u stva (!?)«. (Z.P., str. 314,
kurziv' m oj).
**) C itiram o m esto u k on tek stu iz koga
je istrgn u to glasi:
». . .M eđutim , od nos izm eđu p red ­
m etn e organ izacije eg z isten cije p re-
zen tativn ih u m etn osti i p red m etn e or­
ga n iz a cije e g z isten cije n eestetsk o g
sv eta n ije ipak isti sa od nosom k o ji
p ostoji izm eđu rep rezen tativn ih u m et­
nosti i n eestetsk o g sveta. P rezen -
ta tiv n e u m etn osti svoju vezu sa
p red m etn om organ izacijom eg z isten ­
cije realnog sveta zasn ivaju pom o-
će relativn o poseb ni j ih p u teva i
načina. P osm atraju ći jed n o d elo re­
alističk o g slik arstva, čija je tem a,
na p rim er, p ortret m lad e žene, m i
sm o kao gled aoci, p rinu đ en i da e s ­
tetsk u e g z isten ciju lik a te že n e pos-
m atram o u v ez i sa n eestetsk om eg z is­
ten cijom m nogih stvarn ih m lad ih že­
na k oje sm o im ali, ili im am o još u-
vek u sadržaju n ašeg životn og is ­
k ustva. O blici o rg a n iza c ije vizu e ln o
datih fe n o m en a k oji om ogu ću ju e g ­
zisten ciju ove slik e, ostvaru ju ći lik
m lade že n e p r e k o n ašeg ču la v xda u
našem d ožlvljajn om b iću, u m n ožava­
ju ći n jen e estetsk e d im en zije i d oživ-
ljajn i od jek , čin e to na način k oji
je relativn o sličan onom n ačinu na
koji sm o mi v e ć dosad, u n ašem do-
življajn om Iskustvu n av ik li da v izu ­
elno d o ž iv lja v a m o lik o v e m n ogih dru ­
gih m lad ih žena. U tolik o je o v a j o b lik
e s te ts k e o rg a n iza c ije v iz u e ln ih sa ­
d r ž a ja — k oji nam d onosi lik ove
m lade žen e na p latnu — isti kao i
ob lici n eestetsk e organ izacije v iz u ­
elnih sa d rža ja realnog sveta. M eđu­
tim , jedn o d elo ap strak tn og slik ar­
stva ne zah leva na ovaj način p risu s­
tvo ok vira n eestetsk e stvarn osti —
kao p retpostavku svoga prisustva«.
(M.R., isto delo, str. 29., k urziv M.R.)
314
ostaje d oku m ent o tom e kakvi prikazi ne
bi treb alo da budu. N e kažem »ne bi sm e­
li da budu«, jer sm elost zlonam ernlh u-
v ek nalazi n ačina da se ispolji. M eđutim,
n ije svejed n o gd e će se ona ispoljlti. Zbog
toga za ovo drugo sn osi punu d ru štve­
no—m oralnu od govorn ost i redakcija ča ­
sopisa ako p ropusti da uoči su štin sku
ra z lik u izm eđu o b jek tivn e teorijsk e k ri­
tik e (ma k olik o ona bila oštra) i zlo-
nam ernog i praznog n egatorstva (ma k a­
ko ono b ilo form alno prikriveno). Ovu
vrstu od govorn osti n e otk lanja niti um a­
n ju je ni stav izrečen u uvodnoj reči re­
d akcije »Praxis«-a u kojoj se k aže da
»ob javljivanje b ilo k ojeg rada u časo­
pisu, b ez obzira na to da 11 autor jest
ili n ije član redak cije, n e znači da je
redak cija su glasn a s g led ištem autora«.
M ilan RANKOVIC
ODGOVOR MILANU RANKOVICU
B u d u ći da MR v e ć radi na »drugoj
k n jizi iz op šte estetik e«, časno m u i ja v ­
no ob ećavam da je neću recenzirati. U to­
lik o n e m ora b iti zab rin ut za b udućnost
n aše k ritike.
MR je tren utno ogorčen što sam d e­
zin form irao ja v n o st o n jegovoj knjizi;
prizn ajem , čitaju ći replik u MR-a d efin i­
tivn o sam u vid io svoju grešku: zaista sam
dezin form irao javn ost, tj. nisam bio —
k ako bi rekao MR — d ovoljno »objekti­
van«; bio sam n aim e preb lag u ocjen i,
p resu zd ržljlv u k om entaru.
M ožda b i i pored toga bilo potrebno
p rih vatiti d isk u siju s MR, npr. o apo­
strofiran oj d istin k ciji »elem entarnog« i
»fundam entalnog«, kad se sam MR n e bi
d isk valificirao kao su govorn ik načinom
u potreb e term in a »elem entaran« u istoj
rep lici u kojoj to d istin gviran je zah tije­
va. T ako ob a v iješte n o g čitaoca n e treba
n i u p u ćivati na gen ezu pojm a, latin sk e i
g rčke rječn ik e, još m an je rječn ik e stra­
n ih riječi. S ličn o je 1 u o9tallm p itanji­
m a k oja nisu sam o term in ološk a. MR
sam seb e legitim ira.
S voj p lem en iti g n jev MR zasniva na
p rob lem atičn osti »moralnih« i »teorijskih«
k valiteta po kojim a se u opće »stiče pra­
vo« na izricanje javn e k ritike. MR na­
im e m isli da ih upravo on im a, a oni,
k oji se u suđuju k ritizirati n jegove pisan i­
je, d akako — ne! MR se n aim e zalaže za
»dobronam ernost« i »nivo«, pa u to im e
kritiku koja je u pućena n jegovoj knjizi
sm atra »nekulturnom «, »zlonamernom«
»drastičnom konfuzijom «, »teorijskom
zbrkom« s »falsifikatorsk im ten d en cija­
ma«. što sv e »u n izu b esm islen ih prim ed-
bi« n ije drugo do »prazno i razbarušeno
n egatorstvo«, u kratko »teorijski šund« »is­
pod elem en tarn og teorijsk og nivoa«.
T ako bi, eto, repliku MR-a, upu ćenu kri­
tičk om prikazu k n jige MR-a, treb alo sm a­
trati jedn im od naših »uobičajenih, k ul­
turnih, d obronam ernih prikaza (bez ob­
zira na to da li se u njim a izriče p o­
zitivn a ili n egativn a ocena)«.
N aročit doprinos pitanjim a estetik e
kao i p itanjim a k ultu rn e k ritik e 1 p ole­
m ik e d aje MR željom da se ta k v e stvari
raščišćavaju do kraja, ni m an je n i više
nego »pred sudom«. MR očito n ije m islio
sam o na jedn o m jesto u m om tekstu
(njegova form u lacija to »logički im pli-
kuje«), je r k aže da bi »i ova rečenica
Principi slobode savjesti i uvjerenja mogu se izgraditi samo u deklerikaliz’-
ranim odnosima. M. Sejnman je svoje izlaganje argumentirao mnogim izvo­
dima iz različitih publikacija i crkvenih i svjetovnih.
Referat Jaroslava Hraničke (Filozofski institut u Pragu) bio je sadržaj­
ni nastavak Šejnmanove teme. J. Hranička govorio je o problemu ekumeniz­
ma. Glavna misao njegovog referata može se izraziti ovako; Katolici uvi­
đaju da neotomizam nije prikladan za zemlje izvan Evrope, pa stoga Vatikan
zastupa ideju ekumenizma, kao put svog utjecaja i egzistiranja. Odatle je
jasno da crkva postaje sve aktivniji subjekt u današnjem svijetu. Objavljene
Enciklike uvjerene su u snagu kršćanskog socijalnog programa. Katoličke
partije žele da se predstave kao partije koje treba da postanu univerzalno
ljudske. Crkva se orijentira na cijeli svijet. U daljnjem svom izlaganju re­
ferent je govorio o krizama u rel'giji, do kojih dolazi zbog krize građanskog
društva i zbog postojanja svijeta soc'jalizma. U pokretu koji je poznat kao
dijalektička teologija J. Hranička vidi pokušaje usklađivanja vjerovanja s
novim uvjetima života.
O kršćanskoj demokraciji kao idealnom modelu i kao političkom režimu
podn:o je referat V. Gardovsky (Brno). Katolički filozofi i sociolozi nastoje
da sve promjene u svijetu tumače iz duha svog vjerovanja i shvaćanja. Kr­
šćanska demokracija suprotstavlja se socijalnoj demokraciji i postaje for­
ma moći nek>'h partija na Zapadu. Time se omogućuje razvoj političkog kle­
rikalizma, koji se suprotstavlja svim progresivnim idejama. Stoga se doga­
đa da se zabranjuju komunističke partije, a oživljuju razne neonacističke
grupacije. Utjecaj Enciklika velik je među vjernicima. U političkom pogle­
du te Encikl:ke treba da utječu ina smanjenje klasne borbe, da bi se ideje
crkve afirmirale kao jedini put međusobnog zbliženja. U tom pogledu veoma
su aktivni misionari. Oni djeluju u zemljama Latinske Amerike, Azije i Af­
rike. Rad misionara pomognut je i ekonomskim utjecajem, koji vrše crkvene
institucije. U krajevima koji su primili kršćansku vjeru podižu se razne us­
tanove, koje olakšavaju društveni život. Tu je razvoj civilizacije sastavni dio
širenja mis’onarst”a. O tim problemima održao je veoma argumentirani re­
ferat Fortuny J. Manuel iz Guatemale (sada u Pragu). Obraćanje u novu
vieru ne ide baš lako. Može se vidjeti i to da se pored crkve nalaze i sve­
tišta pojedinog plemena. »Obraćenici« se najprije pomole pred svojim bo­
žanstvom, a zatim idu u crkvu. Kad je jednom neki misionar uklonio takvo
svetište, nitko mu nije došao u crkvu. Poslije nije bio protiv zajedničkog po­
stojanja dvaju različitih kultova. J. M. Fortuny iznio je u svom referatu i
mnogo vlastitih zapažanja.
O problemima suvremenog protestantizma govorio je u svom referatu
L. Prokupek iz Praga. Religija i ideologija protestanata nije tako jedinstve­
na kao što to postižu katolici. Protestanti su liberalniji i manje podložni
nepromjenljivim dogmama. Referent je govorio o humanizmu u Reformaciji
i pokazao, da se u razvoju protestantske misi? uviiek osjećao problem eko­
nomskih i političkih zbivanja. Protestantski liberalni teolozi zaslužni su za
razvoj diskusije o dogmama i crkvi. S t’m u vezi referent je opširno govorio
0 filozofiji egz’‘stencijaPzma i dijalektičkoj teologiji. On je pokazao kako se
ta problematika odrazila u Češkoj, tj. u radostima češkog teologa i filozofa
religije Hromadke.
Po sadržaju izlaganja posebno se ist;če referat Erike Kadlecove (Filozof­
ski institut, Prag). Ona je s veoma brojnom ekipom organizirala sociološka
istraživanja religioznog fenomena u Sjevernoj češkoj (Moravskoj), gdje su
ljudi više rel5g;ozni nego u drugim krajevima ČSSR. Dr Kadlecova poka­
zala je na velikom broju tabela rezultate tih anketa. Prva etapa istraživanja
obuhvaća razdoblje od 1946-47, a ostali rezultati su iz kasnijeg perioda. Iz
razdoblja prve etape vidi se da je ateista bilo samo 30%. U jednom području
21% anketiranih odgovorilo je da živi zato da bi vjerovali. Iz ankete se vidi
1 to da su žene religioznije rego muškarci. Ateista ima mnogo više među sta­
novništvom koje je zaposleno u industriji, nego u poljoprivredi. Među pen­
zioniranim ženama 59% vjeruje, a među zaposlenim 30%. Interesantno je
i to da od crkve otpada više katolika nego protestanata.
327
 U anketi među postavljenim pitanjima bilo je i ovo: Da li vjerujete da
je Isus utjelovljeni bog? Ovakva i slična pitanja pokazala su da jedan dio
anketiranih uopće sebe ne smatra pripadnikom bilo koje crkve, a ipak osta­
ju duboko religiozni. Omladini je bilo postavljeno i pitanje: Čega se u ži­
votu plašite? Mnogi su odgovorili da se plaše smrti.
Referat dr Kadlecove pokazao je da se bez takvih socioloških istraživa­
nja ne može saznati uvjerenje i raspoloženje onih kojima se obraćamo kao
nosiocima socijalističkih ideja.
Prof. M. Klein (Filozofski institut iz Istočnog Berlina), govorio je o nekim
pro+estantsk’m teolozima koji se suprotstavljaju i pišu protiv marksizma.
Referent se više zadržao na političkom problemu takvog stava, upozorava­
jući da se ti teolozi brzo sjedine s ideiama revanšizma i militarizma.
Iz Jugoslavije u radu simpozija učestvovali su Milan Kangrga i Branko
Bošnjak. M. Kangrga održao je referat o problemu ideologije. U svom iz­
laganju istakao je da i religija ulazi u sferu ideologije, pa je stoga kritika
idpolog'je kritika religioznog fenomena uopće. Na primjerima iz Marxovih
tekstova pokazao je da čovjekova povijesna praksa omogućuje čovjekovu
slobodu i bit. U izlagani u svog referata posebno se zadržao na 11. tezi o Fe­
uerbachu i o ulozi filozofije u mijenjanju svijeta.
B. Bošnjak je govorio o problemu socijalizma i religije. Na primjerima
iz povijesti filozofje i teološke problematike uopće, sanmćio je bit racinalis-
tičVog, te;stičkog i marksističkog ateizma. Teza o teističkom ateizmu bila je
predmet diskusije. Referent je tada na primjerima imanentne kritike iz fi­
lozofije religije pokazao da pojam »teistički ateizam« ima svoje sadržajno
značenje i miesto. Prema broju saopćenih referata diskusija nije bila velika
Pokazalo se da dio učesnika nije ni mogao da učestvuje u diskusiji, jer ne­
ma dovoljan uvid u te probleme ni u filozofiji ni u teologiji. U svojoj riječi
u diskus:ji L. N. Velikovič (kandidat historijskih nauka, Moskva) rekao je
da b< bilo veoma korisno, kad bi svi koji se bave tim problemima bili upoz­
nati s tim što je na tom području postigao buržoaski ateizam. Prof. I. P
Camerjan (doktor filozofskih nauka. Moskva) upoznao je prisutne s radom
pojedinih institucija u Sovjetskom Savezu u širenju ideja ateizma. Prof. I.
Varga iz Budimpešte govorio je o problemu dijaloga između marksista i te­
ologa. On je posebno govorio o problemu religioznog utjecaja na omladinu.
ZastuDao je mišljenie da treba voditi realan dijalog, jer se samo tako mo­
že uspostaviti sadržajna komunikacija.
Iz ovog kratkog prikaza rada simpozija može se vidjeti samo glavni op­
seg problema o kojima se govorilo. Slovačka akademija nauka objavit će
sve tekstove koji su bili saopćeni. Time će se i drugima omogućiti uvid u tu
veoma aktualnu tematiku.
iSmpozij je pokazao da se o problemu religije u socijalizmu ne može go­
voriti jezikom svakodnevne propagande, niti se to može prepustiti raznim
partijskim komitetima. Tim problemom treba da se bave naučne institucije.
Religija se ne rješava samo u sferi politike i društvenih odnosa. Naučni di­
jalog može biti jedini put tumačenja sadržaja ljudske svijesti i mišljenja.
B. BOŠNJAK

328
 u krajnjem raskolu na području metafizike. Pod zapadnim utjecajima los ka
i metafizika postaju inkompatibalne i u Indiji. logika
Na područuju metafizike, idealistički apsolutizam veđante uspijeva da
se odupire anglosaksonskom pozitivizmu ponajčešće zahvaliuJući teoloSknl
podršci! novohinduističkoj regeneraciji religijske misli na dovoljno visokim
filozofskim i emotivnim osnovama duhovne kulture. Među neo-hinduistič
kim strujama (čiji osnovni pristup problemu religioznog doživljaja niie te
istički, a to se svuda izrazito naglašava) dstiče se još uvijek visoki filozof
sld nivo Aurobindove integralističke koncepcije (koju je Mohanti u jed­
nom ranijem eseju usporedio sa Schelerovom antropološkom filozofijom) i
u vezi s time njegova koncepcija yoge kao filozofije praktičkog uma I tu
je, na žalost, stav skolastički orijentiranih brahmana, koji na filozofskim
fakultetima nalaze nadomjestak teološkim školama, daleko konzervativni­
ji i zakočenji nego među pokretačkim snagama preporoda u neohinduistič-
kim vjerskim misijama koje su mnogo liberalnije u svom intelektualnom
protestantizmu. Jedan od internacionalno najistaknutijih predstavnika Ra-
makrišninog i Vavekanadinog misionarskog reda, swami Ranghanatananda
nedavno je u svojim popularnim komentarima »Bhagavad-gite« ponovno
potcrtao da religija u biti nije ništa drugo nego određeni oblik unutarnjeg
iskustva i njegovo njegovanje, i da su zato sve religije jednako vrijedne i
treba da budu jednako tolerantne. Na filozofskim skupovima, s druge stra­
ne, može se primijetiti da za teološko-filozofski školovane skolastičare ka-
tedarskog brahmanizma dekadentna vjera u bogove i ritualnu semantiku
ima veću vrijednost nego za misionare neohinduizma.
Uz čitanje radova po sekcijama održana su u okviru ovog kongresa i
dva simpozijuma: »Znanje o tuđem duhu« (The Knowledge of Other Minds)
i »Mjesto religije u obrazovanju«. Na kongres je nadovezan jednodnevni se­
minar o temi: »Tradicije i napredak«. Diskusija na prvom simpoziju kreta­
la se uglavnom u semanticističkom krugu. Na drugom simpoziju došlo je
do oštrijih razmimoilaženja, s obzirom na kompleksnost samog problema u
indijskim prilikama. Kako je rečeno, u hinduističkoj religiji ne postoji zva-
nična obuka svećenstva. Svećenik se rađa i dobiva »tajno posvećenje« od
svog oca ili mističnog učitelja (guru). S obzirom na to, ustanova nastavnika
vjeronauka uopće ne dolazi u pitanje. Vjersku obuku bi trebali da vrše nas­
tavnici pojedinih predmeta, humanističkog i prirodnonaučnog smjera, u
okv'ru nastavnih planova. U određivanju nastavnih planova postoji sta­
novita sloboda, ali zakonodavstvo Republike Indije, zasnovano na principu
vjerskog sekularizma, ne predviđa specifične oblike vjerskog odgoja, dok
s druge strane izričito zabranjuje snaženje vjerskog komunalizma. (Pod ri­
ječju »komunalizam« podrazumijeva se agresivni fanatički antagonizam
jednako snažan na hinduističkoj i na muslimanskoj strani.)
Predavanja u seminaru o tradicijama i napretku imala su većinom ten­
denciju traženja kompromisa uz pretežnu blagonaklonost prema tradiciji
i njenom »oživljavanju« tamo gdje joj prijeti smrt. U tom je seminaru
potpisani govorio o temi: »Egzistencijalizam i filozofija kulture«. Bivši
honorarni nastavnik Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. S. S. Bar-
linge čitao je u sekciji kongresa za logiku i metafiziku rad pod naslovom.
»Jezik i svijet«. U diskusiji je Ram Adha Mali iznio lmtičke primjedbe sa
stanovišta fenomentološke teorije internacionalnih relacija.
Dr C. VELJAČI C

SIM POZIJ U SMOLENICAMA

Slovačka akademija nauka organizirala je simpozij o problemima ideo­

logije i politike suvremenog klerikalizma. Simpozij je održan u Akademiji­
nom zamku u Smolenicama (kraj Bratislave) od 8-11. XII 1964. Simpozij je
otvorio slovački akademik Andrej Siržcky. Poslije uvodnih riječi i pozdra­
va, on je iznio svoje mišljenje o problemima zbog kojih je sazvan ovaj sim­

325
pozij. Klerikalizam je u novije vrijeme predmet diskusija ideologa, političa­
ra i teoretičara kako u buržoaskom svijetu, tako i među marksistima. Posli­
jeratni razvoj pokazao je da klerikalizam postaje sve utjecajniji u društve­
nom i političkom životu građanskog društva. Iskustva evropskog klerikaliz­
ma prenose se uspješno i na druga područja (na primjer u Latinsku Ameri­
ku). Ekvmenski koncil u Rimu najznačajniji je događaj u tom pogledu. Po­
slanice papa postaju značajni dokumenti u diskusiji o socijalnoj i političkoj
ulozi cric-e. Danas o tim pitanjima govore ne samo pojedine crkvene insti­
tucije već i obični vjernici. Marksistička filozofija treba o tome reći svoj
sud. A taj sud bit će moguć, ako se ti problemi prouče i kritički prikažu. Ta
ideološka diskusija, sastavni je dio praktično-političkih zadataka socijalis­
tičkog društva. Iz analize društvenih odnosa i socijalnih problema treba pro­
naći razloge utjecaja i širenja klerikalne ideologije. Ni suvremena ideolo­
gija nije ostala bez tih utjecaja. I teorija i praksa zahtijevaju jasnu analizu
religioznog fenomena u suvremenom svijetu. Do sada se toj problematici
nije prilazilo s dovoljnim studiranjem. Mislilo se, kako je istakao predavač,
da se to može riješiti deklaracijama i vulgariziranjem. Takvim načinom pos­
tiglo se upravo obratno od onog što se htjelo. Klerikalizam je i dalje dje­
lovao, a vulgarizirana misao nije mogla biti uspješan nosilac idejne borbe
protiv religioznog shvaćanja. Takvu praksu ne treba ponoviti. Klerikalizmu
se može suprostaviti jedino stvaralački marksizam. Da bi se tu što više uči­
nilo, treba uspostaviti suradnju među marksistima pojedinih socijalističkih
zemalja.
Poslije izlaganja akademika A. Siršckog saopćeno je više referata i ko-
referat.a o temi simpozija. Jan Bodnar (iz filozofskog instituta u Bratislavi)
obrazlagao je svoju misao, da filozofija može odgovoriti na pitanja koja pos­
tavlja zbiljnost ljudskog života. Stoga se filozofija nužno suočava i s raznim
tendencijama suvremene teologije i filozofije religije. Čovjek se mora oslo­
boditi dehumanizacije i uvjerenja da je bog bitnost razuma. Nasuprot tome,
marksistička filozofija objašnjava čovjekovu prirodu iz imanentnosti svi­
jeta. Suvremena religiozna filozofija ne može probleme antropogije rješava­
ti bez sfere onostranosti. Stoga je neizbježna suprotnost između teologije i
kritičke filozofije.
Prof. Jozef Keller (iz filozofskog instituta u Varšavi) govorio je u svom
referatu o raztici između katoličkog personalizma i humanizma koji ostaje
na tlu čovjeka i svijeta bitka. Referent se posebno zadržao na problemima
koje su postavili J. Maritain i E. Mounier.
Zador Tordai (iz filozofskog instituta u Budimpešti) opširno je govorio
0 »tejardizmu« kao pokretu u katoličkom svijetu. Referat je glasio: »Teil­
hard de Chardm i kriza katotičke ideologije«.1 Francuski jezuit Teilhard po­
kušao je sjedmiti nauku i teologiju. Tim putem došao je do panteizma i do
prihvaćanja Darwinove teorije evolucije. Referent je jasno uočio zaključke
koj: odatle slijede: Bog je upućen na čovjeka. Utjecaj tejarddzma ispoljio se
1 u nekim socijalističkm zemljama (Mađarska, Poljska).
O suvremenoj politici Vatikana održao je opširan referat M. M. Sejn-
man. doktor historijsk h nauka u Moskvi. U svom izlaganju dokazivao je da u
klerikalizmu nema slobode savjesti, pa stoga ni pravog humanizma. U zem­
ljom" gdje crkva ima utjecaj na politički, kulturni i javni život postoje svi
objekti"ni uvje'i za razvoj klerikalizma. Papinske Enciklike novijeg datu­
ma sadrže novi socijalni program, koji treba da postane program reformira­
nog građanskog društva. Katoličke stranke teže da zavladaju radničkom kla­
som, da se ta klasa ne bi revolucionirala. U sistemu socijalizma neira ob-
bjektivnih uvjeta za razvoj klerikalizma, jer je crkva odvojena od države.

1. P>erre T eilh a rd d e C h ardin (1881 — 1955), jezu it, p oznati francusk i p aleontolog. Pos­
lije st d lja c a le -n to l'-g lje u Parizu bio je Član n au čn ih m isija u K ini. Od 1926—1939 u-
če stvovao Je u lstražlvan lu slnan th rop usa. N a osn ovu čin jen ica do k ojih Je došao u
svom Istraživanju. T eilhard je zak lju čio da se k atoličk o v jerovan je m ora d opuniti te ­
orijom ev o lu cije . Z bog to e a je došao u su kob s k atoličk om crkvom . Ta n jegova d je­
la ob javljen a su tek p o slije njetrove sm rti 1 Izazvala su različite d isk u sije. G lavna
d^e’a: Le p h ćn o m e n e h u m ain , L č p p a ritio n d e V hom m e, La vis io n du passe, Le m ilieu
d iv in , U a v e n ir d e V h om m e.

326
 tafizika i dijalektički materijalizam«. S obje strane je bilo naznačeno da bi
sastanak morao pružati prilog filozofa međusobnom razumijevanju i surad­
nji dvaju naroda prijeko potrebnoj u ovom vremenu punom opasnosti po
mir. Dobra volja, po ocjeni promatrača, nije, međutim urodila plodom So­
vjetski filozofi su, s neznatnim korekturama, branili staru ortodoksnu teh­
nički vrlo siromašnu verziju dijamata, a američki filozof Blanchard (čija je
filozofska reputacija znatno viša od nivoa na kojem je u Bostonu nastupio)
napadao je »čovjeka od slame« (kako se izrazio jedan govornik) tj. vlas­
titu verziju jednog .skarikiranog marksizma — zastarjelim argumentima Ka­
ko je izlaganje začinio i političkim objedama diskusija je poprimila nefi-
lozofski karakter, pa su se u takvoj atmosferi izgubili napori pojedinaca
(R. Hocking) da stvore kakvu takvu zdravu osnovu za produktivan filo­
zofski dijalog. U o\x)j diskusiji učestvovao je d dr. Staniša Novaković iz
Beograda govoreći na temu »Raznovrsnost značenja metafizike u mar­
ksizmu«. Filozofski promašaj ovog susreta djelomično je nadoknađen u
zasebnoj diskusiji o logici i polivalentnoj logici, na kojem su glavni refe­
renti bili sovjetski filozofi. Zahvaljujući specijalnosti predmeta i obostrano
velikim nastojanjima u oblasti filozofije znanosti i logike, u područjima u
kojima su međusobni utjecaji evidentni, a interes među logičarima iz USA
za kolege u SSSRu i obratno golem, došlo je do razgovora, a kad se filozofski
govori otvorena je mogućnost bar međusobnog razumijevanja. Pitanje
od najvećeg zanimanja jeste: može li razumijevanje u specijalnim oblastima
dovesti do razumijevanja u načelu? Ostavljajući da na njega odgovori bu­
dućnost, za sadašnjost se čini sigurnim da plodan dijalog između suvre­
mene građanske filozofije i marksizma ne može biti ostvaren, ako se za
model marksizma uzme današnja sovjetska filozofija a za model građan­
ske kritike marksizma ono što je u ime te kritike izrečeno u Bostonu. Ti­
me se najmanje odriče potreba bilo čijih inicijativa za bilateralnim filo­
zofskim razgovorima, inicijativa poteklih iz filozofskih ili političkih po­
buda.
Završavajući napominjem da su komentatori uz citirane referate bili
mnogi vodeći amer.čki filozofi današnjice (sistem da se uz referenta una­
prijed odredi barem jedan komentator tehnički je veoma prikladan) što
je diskusijama dalo živ, polemičan ali među samim američkim filozofima
intelektualno uvijek fair i dobronamjeran, pa time na kraju krajeva i od-
g0iant0n' I.BABlC

IND IJSK I FILOZOFSKI KONGRES

Od 27. do 30. decembra 1964. održano je u Madrasu 38. zasjedanje In­

dijskog filozofskog kongresa. Kongres je stručna organizacija indijskih fi­
lozofa koja održava zasjedanja jedanput godišnje u pojedinim gradovima
In i je. Prvi predsjednik izvršnog odbora bio je S. Radhakrishnan (1925-37).
Sadašnji predsjednik Humayun Kabir (do nedavno ministar prosvjete) iza­
bran je 1956. Prvo zasjedanje Kongresa održano je u Calcutti 1925. pod pred­
sjedništvom Rabindranatha Tagore.
Zasjedanju u Madrasu nije prisustvovao predsjednik Kabir, zbog bo­
lesti, a isto tako ni imenovani generalni predsjednik zasjedanja Mir Vali-
udd n, uvaženi stari stručnjak za islamsku mističku filozofiju-sufizam - iz
Osmanlija univerziteta u Hajderabadu. Prof. Valiuddin je poslao svoju pred­
sjedničku besjedu, »Problem straha d brige sa sufičkog stanovišta«, koja
je proči'ana prilikom otvorenja. Sa stanovišta vječne egzistencijalne pro­
blematike u čovjeku, prof. Valiuddin pokušava da neminovnu iracionalnost
egzistencijalnih situacija i trans-racionalizam filozofskih težnji za rješenjem

323
interpretira u duhu konačnog povjerenja u dogmu, u smislu prepuštanja
napuštenog ljudskog duha krajnjoj subjektivnoj emociji ukorijenjenoj u
religioznom doživljaju. Sufizam i nije ništa drugo nego njegovanje uzviše­
nih čuvstava.
Ova je predsjednička besjeda bila jedini prilog sa stanovišta islamske
filozofije. Broj priloga s područja indijske filozofije u raznim sekcijama bio
je znatno veći, u sekciji za historiju filozofije u odnosu 13:5, a osjetio se i
u sekcijama za psihologiju i etiku i socijalnu filozofija Teme iz indijske
filozofije s područja logike i metafizike svrstane su uglavnom u historij­
sku sekciju, djelomično i zato što u sekciji za logiku i metafiziku prevlada­
vaju sljedbenici Ayera i Rylea (»filozofija potkove i zubobolje«).
Među elementima otpora protiv ove posljednje tendencije koja prevla­
dava u indijskoj akademskoj filozofiji (naravno da nisu izostali ni anahro-
nistički referati o Humeu i Benthamu) ističe se simptomatičnost malobrojne
mlađe opozicije sa stanovišta Husserlovske fenomenološke filozofije. U pos­
lijeratnoj generaoiji jedan od najistaknutijih mislilaca, ako ne i najistaknu­
tiji, jeste J. N. Mohanti, čija je knjiga o Husserlovoj transcendentalnoj logici
nedavno objavljena u izdanjima »Husserl-Archiva«. Mohanti je studirao
u Gottingenu i napisao doktorsku tezu o N. Hartmannu i Whiteheadu. Nje­
gov se akademski uspjeh u Indiji zasniva dobrim dijelom na strogo rezervi­
ranom ograničavanju na logičku problematiku.
Slijedeći u hronološkom redu je Debabrata Sinha, Landgrebeov student,
koji se u posljednj.h nekoliko godina počeo isticati neposrednim napadima
na kritičke tačke logičkog pozitivizma s fenomenološkog stanovišta u kra­
ćim radovima. Treća je Ram Adha Mali, koji se također nedavno vratio iz
Kolna i nastoji da se potpuno orijentira prema egzistencijalističkim temama.
Na ovom kongresu čitao je zanimljiv rad »Egzistencijalizam nasuprot filo-
lozofskoj antropologiji«. S područja egzistencijalističke filozofije pojavila
su se j .š dva rada znatno niže vrijednosti, jedan o »Kierkegaardovom pri­
stupu etici« (Basant Kumar Lal), a jedan o »Egzistencijalnoj istini« (G. N.
Joshi). Može se očekivati u skoroj budućnosti porast produkcije neadekvat­
nih i negativnih članaka o egzistencijalizmu, jer je nedavno egzistencijali­
zam uključen u zvanični nastavni plan, pa je porasla i potražnja nastavnika
za taj predmet.
Jedna od najslabijih tačaka nastave na filozofskim fakultetima u Indiji
je nedostatak katedri za psihologija Rijetki su fakulteti gdje se psihologija
postepeno odvaja od filozofije. Inače bi trebala da postoji u okviru katedri
za f lozofiju, ali je atmosfera semanticizma za to vrlo nepovoljna u većini
slučajeva. To se karakteristično odrazilo i u predavanju predsjednika sek­
cije za psihologiju na ovom kongresu, A. U. Vasavada, šefa katedre za filo­
zofiju na univerzitetu Jodhpur. Tendencije za osamostaljenje psiholoških
studija u Indiji razvijaju se usporedno s tendencijama za specijalizaciju na
području tradicionalne indijske psihologije. Taj je element prevagnuo (pu­
nim pravom s obzirom na današnju stvarnu situaciju) i u govoru A. U. Va-
savade. Pod naslovom »Mjesto psihologije u filozofiji« Vasavada je dao vr­
lo duhovitu usporedbu dubinske psihologije C. G. Junga s indijskog stano­
višta, a tertlum comparationis mu je bio usredotočen u simboličkoj inter­
pretaciji alhemije.
Uspjeh logičkog pozitivizma u Indiji mnogo je simptomatičniji i komplek­
sni j i sa stanovišta autohtone indijske problematike logičkog i semantičkog
porijekla. U vezi s time cijelo je zasjedanje ovog kongresa ispoljavalo jednu
specifičnu poteškoću indijskog duhovnog života: nedostatak teoloških fa­
kulteta i obaveznih standarda teološke obuke hinduističkog svećenstva, zbog
čega brahmanska klerikalna i konzervativna elita ostaje upućena na popriš­
ta čiste filozofije. Na širenje pošasti šabloniziranog formalizma u logici i
jezičnog cjepidlačarenja povoljno utječe notorna srodnost ortodoksne sko-
lastičke logičke škole nyaya, čije su formalističke pozicije očvrsnule u sred­
njovjekovnoj reakcionarnoj borbi protiv dijalektičkih i transcendentalnih
stavova budističke logike, čiji su predstavnici uz pomoć islamske najezde
bili konačno prognani iz Ind:je u 11. vijeku.
Jasno je, međutim, da simbioza klerikalne ortodoksije s logičkim po-
zitivizmom britanskog porijekla ne može imati duboke korijene. To se vndi

324
 61. GODIŠNJI SASTANAK AMERIČKOG FILOZOFSKOG
UDRUŽENJA
ISTOČNI OGRANAK, BOSTON, 27 - 29. 12. 1964.

Godišnji sastanci Američkog filozofskog udruženja, tradicija kojih ula­

zi u sedmu deceniju, višestruko su instruktivni i korisni za učesnike In­
struktivni utoliko što se, kako na plenarnim sastancima tako i na specijal­
nim simpozijima, te na raznovrsnim stručnim sastancima pojedinih spe­
cijalnih sekcija i grupa, raspravlja o mnogobrojnim temama koje okupiraju
paž-iju filozofskih stručnih krugova širom ove goleme zemlje—kontinenta.
S te strane promotreni ovakvi sastanci su u neku ruku sajmovi filozofskih
ideja i pokazatelj trenda filozofskih diskusija. »Didaktički« aspekt ovih sas­
tanaka sve više dobiva novu dimenziju s obzirom na pokušaje da se oni
iskoriste i kao pogodni oblici kontakta američkih filozofa s gostima izvan
Amerike, tako da svjetska filozofska konstelacija na njima dolazi do izra­
žaja ne samo posredno kroz reakcije američkih filozofa na filozofska zbi­
vanja u svijetu, već i kroz neposredno učešće inozemnih gostiju u za tu
svrhu upriličenim zasebnim sastancima i inače. Internacionalnu boju svojih
sastanaka američkim je filozofima lako postići, jer se u zemlji s visoko
razvijenim žarištima znanstvenog i filozofskog rada takoreći svakodnevno
nađu reprezentanti filozofske misli iz svih dijelova svijeta. Osim stručno—
znanstvenog značenja godišnji sastanci američkim filozofima su zanimljivi
i korisni po svojoj poslovnoj strani. »Business« sastanci su, bez iznenađenja
za ikoga, uključeni u programe: na njima, kao i u raznim neformalnim sus­
retima, dolazi do ponude i potražnje filozofskih mozgova, vrše se sondira­
nja za prelaske iz jedne znanstveno—odgojne ustanove u drugu, razgovara
o izdavačkim i štamparskim planovima itd. Izdavačke kuće na zasebnim
št. ndovima nude filozofsku literaturu (pri čemu profesorima zatražene
udžbenike dijele besplatno, ukoliko se obavežu da će ah koristiti u nastavi).
Doda li se da skupovima prisustvuje impozantna masa učesnika (ove godine
pojedinim sastancima u okviru bostonskog skupa prisustvovalo je i po vi­
še od 700 učesnika) sve to zajedno čini američke filozofske konvencije u
ponečem sličnim američkim skupovima s drugom svrhom i namjenom — po­
litičkim, poslovnim i dr.
Ostavljajući po strani neposredno koristonosne i reklamne aspekte, po­
gledajmo stručno—filozofske karakteristike prošlogodišnjeg sastanka u Bos­
tonu.
U krugu raspravljanih problema predodžbu daje pregled debatama o-
buhvaćene tematike koji ćemo pružiti odstupajući od redoslijeda odvija­
nja pojedinih rasprava. Ta se tematika shematski može podijeliti u dvije
grupe:
Prvo, najsuvremenija i najrecentnija problematika kojom se bave ame­
rički filozofi. Filozofija znanosti, filozofija jezika, logika i epistemologija—
ove su »discipline« u centru interesa. Evo simpozija i tema iz tih područja:
— Filozofija znanosti: »Problem teoretskih pojmova« (Peter Achinstein),
»Bihejviorizam naspram subjektivizma u socijalnim znanostima« (Paul Die-
sing), »Ako« (Richard c. Jeffrey; u naslovu teme ništa ne nedostaje engles­
ki orignal je »If«, primjedba izvjestioca).
— Filozofija jezika: »Tipovi implikacije« (Andre Gambay), »O znanji­
ma sadržanim u analitičkim sudovima« (Fred Newman), »Wittgenstein i pri­
vatni jezik« (Bernard Gert).
— Epistemologija: »Uzrokovanje: Opažljivo? Ili samo zaključeno—uni­
jeto« (C. J. Ducasse), »Spoznaja, istina i dokaz« (Keith Lehrer), »Bol« (Jo­
seph Margolis).
— Logika: »čini, logika obaveznosti i deontički kalkulus« (Hector N.
Castaneda ),»Novo svijetlo iz arapskih izvora o Galenovoj i četvrtoj figuri
silogizma« (Nicholas Rescher), »Logički povezilac kao da« (Hayword R.
Shufard, Jr.).
Ima nekoliko tema koje nisu predmet isključivo bilo koje od spomenu­
tih disciplina, već zapravo svih njih, a za neke od kojih se može reći da su
dominirale bostonskim skupom. Oko njih se vodila najvatrenija diskusija

321
i izazvale su najveću pažnju prisutnih američkih filozofa. Od najzapaženijih
su »Moderni doprinosi teoriji urođenih ideja« (tema o kojoj su filozofsku
akrobatiku najuzbudljivijeg ranga pred 700 slušalaca prikazali Noam Chom-
ski, Hilary Putnam i Nelson Goodman, prvi zastupajući modernu obranu
teorije urođen.h idejo, drugi tražeći pukotine u argumentaciji, treći vršeći
historijsko—filozofsku kritiku obrane) i »Duhovi i strojevi« (Hilary Put­
nam).
U grupu »suvremenih i recentnih« tema spadaju raspravljani problemi
drugih znanstvenih disciplina, u trenutnoj američkoj filozofskoj klimi sami
snažno zahvaćeni pomodnim neopozitivističkim interpretacijama. Od ovih
lema spominjem: »Prava, ljudska prava i rasna diskriminacija« (Richard
Wassestrom), temu filozofijski i socijalno—politički u SAD izuzetno aktual­
nu, koju je referent pokušavao interpretirati izvan tradicionalnih okvira
teorije pnrodnog prava ne uspjevši ih prevazići, što, naravno nije nesavla­
diva prepreka za socijalno—političko rješavanje samog problema ljudskih
prava u zbilji, za što se svaki učesnik debate založio. Zatim: tematiku sek­
cije za e tk u i filozofiju prava, s referatima: »Pravila o umobolnosti sa i
izvan psihijatrije« — filozofski aspekti teorije i primjene krivičnog prava na
navodno ili faktično umobolne optuženike (M. P. Golding) i »Da li je etički
relativizam ili non—kognitivizam shvatljiv pogled?« (G. H. Harman). Ovdje,
pored niza specifičnih tema pojedinih manjih simpozija (filozofija religije’
Društvo za stvaralačku etiku itd.) spada i »Svijet umjetnosti« (A. Danto).
Drugo, prob lem a tik a p o v ije s ti am eričke filozofije i p o vijesti filozofije
općenito. O vu grupu tema tek iz shematskih razloga moguće je odijeliti
od prve, jer je vrlo dobro poznato koliko je tijesna veza između povijesno—
—filozofskih interpretacija i aktualnih tendencija razvoja suvremene filo­
zofske misli i obratno. Tako od tema koje su prošle godine okupirale paž­
nju američkih filozofa a tiču se američke filozofske baštine u Bostonu do­
đoše do vidnog izraza dvije: filozofija C. S. Peircea i filozofija C. I. Lewisa.
Dok je komemorativni simpozij posvećen C. I. Lewisu osim filozofske moti­
vacije nosio i prigodan karakter dotle je simpozij o Peirceu, isto tako kao
i Peirceovo društvo u čijoj je organizaciji izveden, indikator pravog kulta
koji se u američkoj filozofiji postupno i sistematski stvara oko Peirceova
imena. Tome je pogodovalo kolosalno izdanje »Collected Papers« ovog filozo­
fa, jedan od kourednika kojeg, Paul Weiss, je briljantno govorio na temu
»Peirce kao filozof«. Publiciranje Peirceove, dugo i od najistaknutijih ame­
ričkih filozofa zanemarivane ostavštine, stimuliralo je interprete na niz
knjiga u SAD o Peirceu, a Max Fisch, jedan od najvrsnijih konzervatora
američke kulturne baštine (učesnik bostonskih razgovora) priprema Peir-
ceovu biografiju. Peircea, Lewisa pa i najznačajnije opuse filozofske klasi­
ke suvremeni Amerikanci, međutim, pretežno oživljavaju iz aspekta filo­
zofije znanosti i filozofije jezika. Indikaciju za to pruža i simpozij pod
općim naslovom »Platonova teorija jezika«, držan u Bostonu. Tako i po­
vijesno—filozofske interpretacije danas kurentne u SAD očituju bitno o-
bilježje filozofskih nastojanja u Americi.
No, koliko god današnja američka filozofska situacija bila dominantno
neopozitivistički usmjerena, ne treba potcijeniti niz metafizičkih radova i
orijentacija od znatnog utjecaja, niti one tendencije koje već sada ukazuju
na neophodnost »povratka spekulaciji«. U duhu ove devize izgovorio je na
magistralan način svoju adresu sadašnji predsjednik udruženja Prof. E.
A. Burtt (pisac na široko diskutirane knjige »Metaphisical Foundations of
Contemporary Phisics). On je snažno podvukao da je spekulacija obiljež­
je svake prave filozofije u prošlosti i danas i pozivao na to da ne Istina koja
se može demonstrirati već Razumijevanje, (adresi je dan naslov: »TRUTH,
UNDERSTANDING AND PHILOSOPHY«) sposobnost shvaćanja, uvida, bude
u sred štu misaonog napora današnjice. Označujući trenutnu tendenciju i s -
pražnjenja filozofije od njezina bitnog sadržaja i poziva kao privremenu u
SAD on je pledirao da se i u dijalogu sa suprotnim filozofskim stremljenjima
i strujama zauzme stav i kriterij Razumijevanja. Spomenuvši marksizam kao
jednu od takvih struja rekao je: »Pokušajmo sh v a titi tu filozofiju «.
U znaku ovog pledoajea održan je i simpozij američkih filozofa sa sov­
jetskim filozofima (Mszveniradze, Moskva; Kopnin, Kijev) na temu »Me-

322
 KRATKE INFORMACIJE

JAVNI NASTUP REDAKCIJE PRAXIS

Na tribini »5 minuta poslije 8« u Studenskom centru u Zagrebu održan

je 15. I 1965. razgovor s redakcijom Pmxis. Sudjelovali su svi članovi re­
dakcije. U uvodnom izlaganju svaki od članova redakcije govorio je o jed­
nom od aspekata djelovanja časopisa, a zatim su prisutni postavljali pita­
nja i vođena je diskusija.

VUI KONGRES NJEMAČKOG FILOZOFSKOG DRUŠTVA

Njemačko filozofsko društvo (AUgemeine Gesellschaft fur Philosophic in
Deutschland) održava svoj VIII kongres na Univerzitetu u Heidelbergu
od 24—28. listopada 1965. Glavna tema kongresa je »SPRACHE« (Jezik).

KOLOKVIJ BRITANSKOG FILOZOFSKOG DRUŠTVA FRANCUSKOG

JEZIKA
Svoj III kolokvij Britansko filozofsko društvo francuskog jezika održava
u Londonu od 2—4. travnja 1965. Glavna tema kolokvija je »LES MORALIS-
TES MODERNES« (Moderni moralisti).

ZAJEDNIČKO ZASJEDANJE
UDRUŽENJA MIND I ARISTOTELOVSKOG DRUŠTVA
Slijedeći zajednički skup Udruženja Mind (Mind Association) i Aristo-
telovskog društva (Aristotelian Society) održava se u Glasgowu od 9 U.
srpnja 1965. Uvodno predavanje ima D. J. Allan: »Causation, Ancient and
Modem«. Predviđeni su slijedeći simpozijumi: »PHILOSOPHICAL ARGU­
MENT«, »STATES, ACTIVITIES AND PERFORMANCES«, »CONSISTE­
NCY IN ETHICS«, »FORM AND SENSATION«, »PARTS OF SPEECH« I
»HUMAN RIGHTS«.

SIMPOZIJ O DJELU TEILHARDA DE CHARDINA

Društvo Pierre Teilhard de Chardin u Brilgge-u (Belgija) održalo je od
17—21. rujna 1964. IV internacionalni simpozij na temu » U N I V E R S E L L E
ET ACTION HUMAINE« (Univerzalno i ljudska akcija). Nastupili su učes­
nici iz Francuske i Belgije.
329
 KONGRES DRUŠTVA ZA UPOREDNO ISTRAŽIVANJE KULTURE
Od 20—27. rujna 1964. održan je u Salzburgu II Sinoptički kongres u
okviru Društva za uporedno istraživanje kulture, posvećen glavnoj temi
»DIE PROBLEMATIK DER GANZHEIT IN NATUR—UND GEISTESWI-
SSENSCHAFT« (Problematika cjeline u prirodnoj i duhovnoj znanosti). Su­
djelovali su biolozi, medicinari, psiholozi, teđlozi, logičari i filozofi, pedagozi,
historičari i istraživači kulture, te nacionalni ekonomisti iz Njemačke, Aus­
trije, USA i Nizozemske. Logiku i filozof ju zastupali su: B. von Freytag —
—Loringhoff/Tilbingen G. Gimther/Ulinois, M. Landmann/Berlin, A. Per-
ger/Beč, H. Rahn/Frankfurt/M. i B. Schwarz/Salzburg (New York).

330
 KRONIKA

U POVODU TU 2 BE o l e g a m a n d i c a

U listu »Borba« od 23. I ove godine u »Zagrebačkoj kronici«,

odm ah ispod obavijesti da je »Izrečena presuda provalnicim a u
automobile«, pročitali smo i vijest: »Uskoro na sudu. — Privatna
tužba zbog nanesenih uvreda preko radija i štampe. — U Okru­
žnom sudu u Zagrebu nalazi se privatna tužba d r Olega Mandića
koji optužuje kritičare Danka Grlića i Milana Kangrgu zbog kle­
vetanja i vrijeđanja. U tužbi se navodi em isija Radio Zagreba
(treći program ) od 3. oktobra prošle godine, u kojoj je p ro ­
čitan njihov zajednički sastavak o njegovoj objavljenoj knjizi
»Pregled dijalektičkog m aterijalizm a«. Tužilac posebno tuži Dan­
ka Grlića za napis u časopisu »Praksis« broj 2 od prošle godine.
I Milan K angrga je posebno optužen za napis u časopisu »Tele­
gram« od 9. oktobra prošle godine, pod naslovom »O jednoj
naučnoj pretencioznosti«. R asprava će se uskoro održati pred
Okružnim sudom«.
Tako smo, zahvaljujući ažurnosti »Borbinog« izvjestitelja, do­
znali o toj »privatnoj tužbi« ranije nego od sam ih »optuženih«
koji je do toga časa još nisu bili prim ili. Kolikogod možemo če­
stitati »Borbinom« izvjestitelju na ažurnosti, kao i na dobro
odabranom m jestu u listu gdje nas obavještava o ovoj tužbi
(koja doista im a svoje m jesto u krim inalnoj kronici našeg
grada!), toliko m u m oram o zam jeriti slabu obaviještenost o
pravilim a novinarskog kodeksa i korektnog izvještavanja jav­
nosti. Prije svega, tako dugo dok neka »klevetanja« i »vrijeđanja«
na koja se netko tuži pred sudom , nisu na osnovu pravomoćne
presude dokazana kao takva, ona ostaju za javnost — a i za
novinara kao organ javnosti! — samo navodna klevetanja i samo
navodna vrijeđanja.. Novinar koji bez navodnih znakova usvaja iz­
raze bilo kojeg tužitelja, ne samo da se s njim e identificira, ne­
go ono ha što se tužilac doista privatno tuži, iznosi pred javnost,
pa sve dok to nije dokazano, bavi se, htio ili ne htio, kleveta­
njem optuženih. Pretpostavljam o, m eđutim , da se gornja stili­
zacija izvjestitelju »Borbe« nehotice omakla.
Nadalje, »optuženi« se prikazuju kao neki »kritičari« (po
profesiji), to jest kao da oni našoj javnosti nisu poznati po
331
 svojoj stvarnoj profesionalnoj i kulturnoj djelatnosti, pa sum­
njam o da se čak i tužitelj d r Oleg Mandić usudio da ih ovako
kvalificira u svojoj tužbi. Pretpostavljam o da bi novinar »Bo­
rbe« m orao poznavati svoje kolege-kritičare. S kojim se ciljem
tada poslužio ovom profesionalnom kvalifikacijom ? Spom enuti
»kritičari« jesu sveučilišni docent d r Milan Kangrga i urednik
za filozofiju Jugoslavenskog leksikografskog zavoda Danko Gr­
lić, obojica vrlo poznati i istaknuti filozofski radnici, koje mož­
da čitaoci »Borbine« krim inalne rubrike ne poznaju, ali koje
veoma dobro poznaje naša k ulturna i posebno filozofska m ark­
sistička javnost. Bilo koji novinar neke kulturne rubrike mo­
gao je ovoga izvjestitelja obavijestiti što su spom enuti »op­
tuženi«. Ali izgleda da je »Borbin« izvjestilac htio kod čitalaca
stvoriti određeni utisak posluživši se onim poznatim žurnalistič-
kim klišeom: evo, neki »mali« uvredljivo su napali ovoga »ve­
likoga«. A kad bi javnost bila ispravno obaviještena, naime,
da se d r Oleg Mandić prvi p u t okušao u jednom filozofskom
djelu (nazovimo ga privrem eno tak o ), dakle kao početnik, ako
već ne diletant, a da su njegovi kritičari kvalificirani i priznati
filozofi, tada bi i taj žurnalistički kliše m orao glasiti upravo
obratno. U tom bi slučaju i tužba d r Olega Mandića odm ah bila
mnogo razum ljivija našoj javnosti.
M eđutim , pređim o na bitno u čitavoj ovoj stvari: na tužbu
d r Olega Mandića. Nemamo, dakako, nam jere da uđemo u
diskusiju o stavovim a u napisim a Milana Kangrge i Danka Grli­
ća zbog kojih se dr Oleg Mandić osjetio »oklevetan« i »uvrije­
đen«, je r sada rasprava pred sudom im a u tom pogledu priori­
tet. U ovom času za nas je zanim ljivije pitanje: Što je dr Oleg
Mandić želio postići svojom tužbom ? Zbog čega to jedan javni
radnik radije ulazi u adm inistrativni postupak nego da se posluži
javnom polem ikom koja bi m u, on to dobro zna, bila uvijek
omogućena.
Da li je u p itan ju njegova velika osjetljivost na javnu kriti­
ku, čak pod pretpostavkom da se mogao osjetiti uvrijeđen?. Po­
stoje doista ljudi s veoma tankoćutnom epidermom , koji ne
podnose ni jednu o štriju prim jedbu na vlastiti račun i koji
bi željeli organe pravde pretvoriti katkada u kozmetički zavod
za preosjetljivu kožu. M eđutim, oni koji su imali priliku čitati
ili slušati ne tako rijetke kritike na račun dr Olega Mandića,
ništa m anje oštre ili porazne od ovih koje su sada predm et tužbe,
oni koji su p ro m a tra li kako on ostaje nepom ičan pred koncen­
tričnim kritikam a na posljednjoj skupštini Jugoslavenskog dru­
štva za sociologiju, kako ne uzim a riječ u svoju obranu tamo
gdje je javni radnik obavezan da je uzme, otklonit će pretpostav­
ku da se radi o naročitoj ličnoj osjetljivosti.
Riječ je, prem a tome, o nečem drugom! Profesor Oleg Man­
dić napisao je jednu lošu knjigu. I to ne bi bilo tako strašno,
jer na lošu knjigu im a svatko »pravo«, b a r u načelu pa i dr
Oleg Mandić, kojem u se to nije desilo prvi, a vjerojatno ni
332
 posljednji put. Na nesreću, on je uz tu knjigu napisao veo­
ma pretenciozan predgovor u kojem je jednim jedinim pote­
zom pokušao izbrisati sve što su naši filozofi objavili nakon ra­
ta.
Iz tog njegova Predgovora vidimo da se dr Oleg Mandić
jako razm ahnuo laktovim a kako bi svome filozofskom prvencu
osigurao istaknuto m jesto, zapravo, po njegovim vlastitim for­
m ulacijam a, izuzetno, budući da je njim e želio »ispuniti praz­
ninu« koju već odavno »osjeća oko sebe«. No ako je ova praz­
nina, koju on doživljava oko sebe, uvjetovala ili rodila njegovu
knjigu, ne znamo zašto bi za to bila odgovorna naša m arksi­
stička misao! Ako netko zbog »čuvstva praznine« napiše lošu
knjigu, — to je njegova lična stvar; ako toj knjizi dade preten­
ciozan i uvredljiv predgovor — i to bi još uvijek mogla biti, re­
cimo, njegova lična stvar; ali, ako za ovako shvaćenu i napi­
sanu knjigu nađe izdavađa — onda je to već stvar naše javnosti,
a u prvom redu onih koji su u ime ove javnosti pozvani da daju
svoj sud, naim e sami filozofi m arksisti. Ako se stručna kritika
zadržala prim arno na pojavi ove knjige i na njenom predgovoru,
tada je jasno da je osnovno pitanje: kako se ova knjiga mogla
uopće pojaviti tisućudevetstotinašezdesetičetvrte u Zagrebu? Ni­
je li ovakav filozofski prvenac jednog autora, koji je i u svojoj
struci bio često izložen oštrim kritikam a, m orao prije štam pa­
n ja doći na stručnu filozofsku recenziju? Zašto je u ovom slučaju
ona izbjegnuta? Da li samo zato, je r se već unaprijed moglo na­
gađati o kakvom se djelu i o kakvom a utoru radi? Nema li kri­
tika pravo da svojom oštrinom nadoknadi propust izdavača?
Nije li stručna kritika dužna da vrlo energično upozorava na
kriterije kojih se svi m oram o pridržavati u javnom životu,
naročito onda kada se radi o pokušaju da se ovi kriteriji mimo-
iđu?
Netko će reći da je naš izdavački sistem danas toliko »de-
centraliziran« i »demokratiziran«, da ne postoje efikasna sred­
stva da se pojava neke loše, pa čak niti štetne knjige spriječi.
Ali, ako je tom e doista tako, onda ne sm ije postojati m anje de­
m okratičnosti i slobode za kritiku, je r će samo ona u uvjetima
takve slobode prisiliti izdavače da poštuju određene kriterije i
postupke u našoj sredini. Živimo u uvjetim a liberalnog odnosa
prem a svemu i svačemu, i upravo u takvim okolnostim a kriti­
ka je pozvana da svojom reskošću upozorava često uspavanu
kulturnu i idejnu javnost! Milan Kangrga i Danko Grlić napisali
su svoj osvrt na Mandićev »Pregled dijalektičkog materijalizma«
ex professo i upozorili da je ova knjiga ispod razine naše sav-
remene m arksističke misli. Pa što onda znači tužba dr Olega
Mandića? Ona predstavlja očit pokušaj da se u našem društvu
onemogući kritika takvih i sličnih proizvoda. Ali ne samo kritika,
već i pozivanje na odgovornost zbog same odluke i postupka
objavljivanja takve literature. Njegova tužba nije prvenstveno
uperena protiv ovih napisanih kritika i ironija nego protiv svake
333
 stručne kritike, i to ne samo protiv kritike koja dolazi poslije
objavljivanja, nego i protiv one koja m ora dolaziti prije objav­
ljivanja jedne knjige — kao određeni kriterij i određeni napor
da se do takvog kriterija na razini našeg kulturnog života uopće
dođe. Oleg Mandić i njem u slični htjeli bi dakle unaprijed ga­
ra n tirati »slobodno« štam panje svojih um otvorina i u buduć­
nosti, bez prava da bilo tko p rije ili poslije o njim a kaže kri­
tičku riječ. I sve to u ime socijalizma i marksizma!
Činjenica je da je dr Oleg Mandić već u predgovoru svoje
knjige pokazao netrpeljivost prem a mogućoj kritici ove knjige.
Zašto? N etrpeljivost ne leži samo u predgovoru, ona se nalazi
i u sadržaju knjige, u njenom m isaonom stilu, u njenoj »du­
hovnoj aromi«. Ona je, naim e, to treba jasno i otvoreno reći,
samo zakašnjeli prim jerak one m asovne proizvodnje in partibus
m arxism i koju danas u E vropi svi, osim albanskih »ortodoksa«,
nazivaju dogm atskim m arksizm om . Možda nam ovaj podatak
objašnjava otkuda tolika agresivnost dr Olega Mandića prem a
svakoj mogućoj kritici?
Mada je dogm atizam bio predm et jednodušnih kritika kod
nas i u drugim socijalističkim zem ljam a, pa bi bilo unfair sma­
trati da dr Oleg Mandić ovu k ritiku ne dijeli, potrebno je istak­
nuti da se ne radi naprosto o verbalnom stavu prem a dogmatizmu
ili o dogm atskom ili nedogm atskom odnosu prem a m arksizmu,
već je riječ o određenoj m arksističkoj koncepciji na koju se dog­
m atizam oslanjao i još se danas oslanja. Nije u pitanju samo
način kako se tumači određeni sadržaj m arksizm a, nego sam
taj sadržaj, to jest određena koncepcija m arksizm a. Da dogma­
tizam im a duboko korijenje, da on nije bacio koplje u trnje, ne­
go je sprem an povremeno prelaziti u protunapad, ima svoj uz­
rok upravo u sadržinskoj strani dogm atizm a. Mnogi su godi­
nam a obilno sisali iz dojke ovog dogm atizm a i oni se osjećaju
danas stalno pogođeni i uvrijeđeni, je r se kritikom dogmatizma
pogađa sam a sadržinska jezgra njihovih shvaćanja. A ovi »ok­
levetani« i »uvrijeđeni« nisu niti tako m alobrojni, niti su ta­
ko bezutjecajni, pa se njihovim postojanjem može shvatiti i
agresivnost d r Olega Mandića. N jem u se već prilikom pisanja
njegove knjige pričinilo da bi trebalo rehabilitirati ovu danas
toliko napadanu i kritikovanu koncepciju i ponovo ohrabriti
klonule duhove njenih pristalica. Potrebno je bilo samo navije­
stiti im da se pojavio pravi autor, da će dobar vitez Juraj ko­
načno odsjeći glavu ove naše uzjogunjene anti-dogmatske kri­
tike! Lijepo bi to bilo izigravati viteza jedne propale stvari, kad
bi čovjek imao duha, ali. . . Pogledajmo, radije, o kakvu se to
m arksističku koncepciju lome koplja!
O kakvom se sadržaju radi? Nije dovoljno reći da se radi
o dogm atskom m arksizm u, je r su već i sovjetski listovi »Pra­
vda«, »Komunist« i »Voprosi filosofii« upozorili da se iza dog­
m atizm a krije i određena revizija Marxove misli, pa su mnogi
m arksisti kod nas i u drugim zem ljam a pokušali pokazati u če­
334
m u se ova revizija sastoji. ŠtaviŠe, neke su se kom unističke pai*-
tije tim pitanjem i službeno pozabavile. Izgleda da danas po­
stoji već u velikoj m jeri suglasnost, da bi se ta revizija mogla
nazvati »staljinističkim pozitivizmom«. Bolji naziv dosada za
njega nije predložen, je r je očito da se za vrijem e Staljina kristali-
zirsda jedna koncepcija m arksizm a koja nosi izrazito vulgarno-
-m aterijalističke i pozitivističke crte. Na »razrabotki« ove kon­
cepcije radili su najviše upravo oni sovjetski filozofi koje dr
Oleg Mandić navodi kao jedine strane filozofe vrijedne navo­
đenja — M. Rozentalj i M. Leonov. Time, dakako, ne želimo reći
da je knjiga dr Olega Mandića na razini njegovih pravih uzora,
nego samo da ide za njihovom krm om . Sva nesreća dr Olega
Mandića sastoji se u tome, što on nije prim ijetio da su mnogi
njegovi kolege koji su plovili za istom zastavom, već okrenuli
svoje jedro na drugu stranu, a on još duboko vjeruje da je u
dobrom sm jeru, pa prijeti drugim a.
U svemu tome ostaje za sve nas ozbiljno pitanje: dokle će
se našoj om ladini, i to prvenstveno intelektualnoj i studentskoj
omladini, masovno servirati kao obvezatni udžbenici proizvodi
staljinističkog pozitivizma? K rajnje je vrijem e da provedemo dis­
kusiju i o ovome problem u, prem a kojem u smo se dosada suvi­
še liberalno odnosili. Profesor Oleg Mandić želio je proces pro­
tiv naših filozofa. On je uspio izazvati proces protiv m arksistič­
kog dogm atizm a i revizionizma. P obrinut ćemo se da ovaj pro­
ces privedem o kraju, ne pred adm inistrativnim vlastim a, nego
pred sudom javnosti.

335
O L E G M A N D I Ć U S V J E T L U
V L A S T I T I H T E K S T O V A

PREGLED DIJALEKTIČKOG MATERIJALIZMA

Oleg Mandić

PREDGOVOR
Ovaj P r e g l e d d i j a l e k t i č k o g m a t e r i j a l i z m a nastao je
iz potrebe da se studentima dade priručnik o filozofskoj jezgri marksistič­
ke ideologije. U nastavi se ta potreba osjećala već dugo vremena. Izuze­
vši par djela, za koje ima previše prstiju na jednoj ruci da ih se nabroji*,
u toku osamnaest godina, koliko je prošlo od oslobođenja, nastala je veli­
ka praznina na tom području. U tom razdoblju mogao bi s e ^ e ć i dojam da
se smatralo da bi sama atmosfera socijalističkog društva bira dovoljna da
sve njegove pripadnike, a naročito one mlađe koji tek stupaju u život, nau­
či marksističkoj filozofiji koju bi svatko morao samostalno izvoditi iz dru­
štvene prakse. Da to nije bilo baš tako, pokazuju pojave eklektičkih nazi-
ranja u raznim našim naučnim granama.
Bilo je opravdano očekivati da će se na području filozofije nešto podu­
zeti u pravcu da se sistimetski prikažu kategorije i zakoni dijalektičkog
materijalizma, tj. da se nastavi ondje gdje su stali klasici marksizma koji —
zbog svoje zauzetosti političkom praksom — nisu dospjeli da izlože svoja
naziranja u zaokruženom naučnom sistemu- Ispostavilo se da je to područje
filozofije — uz neke pojedinačne i časne izuzetke — puno kula od bjelo­
kosti,** u kojima se veoma mnogo raspravlja o humanizmu i praksi s velikim
P, i pišu historijsko-filozofske studije, ali se zato u razmjeru veoma
malo radi na tome da se prosjeku graditelja socijalizma učini pristupačna
filozofija marksizma i da se probudi njihova ideološka naobrazba s obzi­
rom na praktičnu primjenu filozofskih shvaćanja u sferi njihova društvenog
rada. Historijska i hrestomatijska djela, što su izlazila prošlih godina, dala

* — B. Z'herl, D ija lek tičk i i isto rijsk i m aterijalizam , Beograd, 1951 (štam­
pano kao sknpta) i I. Kosanović, D ijalektički m aterijalizam , Sarajevo, I—V
izdanje, 1955—1961. Ovamo ne ubrajam radove P. Vranickog D ijalektički i
h istorijski m aterijalizam (Filozofska hrestomatija, sv. X) Zagreb, 1958, i H i­
storija m arksizm a, Zagreb .1961, jer su historijskog karaktera, kao ni pri-
jevjde sovjetskih pisaca M. Rozentalja i M. Leonova zbog njihova prihva­
ćanja staljin st čke revizije dijalektičkog materijalizma.
** — »Isključivost u stavovima, koja nije zapravo neophodna. . .« Vramcki,
H istorija m arksizm a, str. 593.

336
 su bez svake sumnje svoj doprinos upoznavanju historije filozofije. Ali ne­
dostatak drugih djela, koja bi se bavila kategorijama i zakonima dijalektič­
kog materijalizma, pokazuje da se nije nastavilo s mjesta, gdje su stali
klasici.
Uostalom takvu nepovoljnu situaciju ne može nego potvrditi H i s t o ­
r i j a m a r k s i z m a P. Vranickog. Poglavlje P e r i o d p o s l i j e r e ­
v o l u c i j e , u kojem se obrađuje to razdoblje u Jugoslaviji obuhvaća tri­
deset i dvije strane (str. 562 do 594). Od te trideset i dvije strane samo se
na č e t i r i i p o l s t r a n e (str. 590 do 594) prikazuje ono što se uradilo
na filozofijskoj problematici, dok se ostatak od dvadeset i sedam strana
bavi sociološko-političkim dostignućima. Tu čitamo da su se tijekom o-
samnaest godina istraživala ova područja: 1. »Problem dviju logika, formal­
ne i dijalektičke«, 2. »Ocjena Hegelove dijalektike kao i cjelokupne histo­
rije filozofije*** i 3. suprotstavljanje »staljinističkom marksizmu«**** i to je
sve!
Tu su veliku prazninu nedavno ispunili B. Sešić i A. Stojković svojim
značajnim djelom D i j a l e k t i č k i m a t e r i j a l i z a m . Uz priznanje pisci­
ma na velikom trudu, erudiciji, zalaganju i veoma uspješnom savladava­
nju mnogih problema, nije moguće oteti se dojmu da bi taj zamašni rad
bio još uspjeliji da su mu prethodile rasprave i diskusije o raznim aspek­
tima filozofskih problema.
Cilj ovog P r e g l e d a sastoji se u tome da se studentu pruži mo­
gućnost orijentacije u marksističkoj filozofiji i da u osnovnim crtama
prikaže njezino izrastanje iz prakse života* Stoga sam iz materijala, što su
nam ga ostavili klasici marksizma, odabrao ono što sam smatrao da jc
potrebno da se shvate o s n o v e marksističke filozofije — dijalektičkog
materijalizma. A tko bi želio da produbi svoje znanje, stoji mu na raspo­
laganju vrijedno djelo. B. Šešića i A. Stojkovića.
Pedagoška usmjerenost P r e g l e d a tražila je upotrebu mnogih pri­
mjeraka kako bi se pokazalo da filozofske kategorije izviru iz prakse či­
njenica s raznih područja prirodnog i društvenog zbivanja* U svoje je vri­
jeme Lenjin napadao »igru primjerima« okrznuvši Engelsa i kritizirajući
Plehanova. On je imao utoliko pravo, što se o istinitosti i adekvatnosti nau­
čnih teorija ne može argumentirati samo pomoću pojedinačnih činjenica
istrgnutih iz konteksta njihove cjeline, već treba izučavati čitavu dotič­
nu cjelinu u interferenciji njezinih komponenata, uvjeta, uzroka, osobina
i aspekata kako bi se upoznao i protumačio neki njezin dio.
Naprotiv, s pedagoškog gledišta, prikazivanje i objašnjavanje općenito
prihvaćenih relativnih istina pretpostavlja da se pođe od onoga što učenik
pozna, da bi se upoznao s onim što mu nije poznato. A to su prirodne i
društvene činjenice koje će mu omogućiti da shvati one zakonitosti što se
ispoljavaju u njima kao dijelu zbivanja i ljudske prakse.
Netko može prigovoriti da ima mnogo citata iz djela Marxa, Engelsa i
Lenjina* Dva su razloga ponukala pisca da to tako radi: prvi — on misli
da je bolje navoditi originalne formulacije klasika, osobito ako su ih oni

— Str. 591.
•**• _ str. 592.

337
 reljefno i lapidarno izralili, i drugi — Čitalac će se barem na taj naĆin
upoznati s izvornim mislima klasika, jer se u današnjoj stisci s vremenom
i žurbi njihova djela malo čitaju, ukoliko su prevedena i njemu pristu­
pačna.
I — prije kraja — još jedna napomena. Poznavajući ono što ponekad
i ponegdje čini predmet nekih diskusija vođenih iza kulisa, što se — veohna
blago rečeno — može kvalificirati kao nepoznavanje marksizma i što je
sada postalo predmet javne rasprave na konferencijama Saveza komu­
nista nekih naših visokoškolskih ustanova (vidi Borbu od 10. I 1964), vje­
rojatno jc da će se iz onih pozicija prigovoriti ovoj knjizi da je dogmatična i
da time vulgarizira marksizam.
Takvim bi se prigovorom zlonamjerno identificirala dogmatika sa sis­
tematikom. Svaka nauka mora imati svoj sistem, jer se njezina komple­
mentarna područja sastoje od h e u r i s t i k e , induktivno-analitičkog
procesa prikupljanja podataka, i od s i s t e m a t i k e , sintetično-deduk-
tivnog procesa svrstavanja tih podataka u naučni sistem, pomoću na či­
njenicama provjerenih, opće teorije i zakona, koji djeluju na tom područ­
ju. Bez sistematike nauka predstavlja anarhični kaos empirijskih podataka
— što se npr. događa na nekim područjima sjevernoameričke sociologije —
u kojem mutežu svatko spretan može loviti ribe da od vlastitog neznanja
pravi kapital.
Dok se dogmatika, primijenjena u nekoj nauci nikad net. mijenja, svo­
jom krutošću iskrivljavajući naučno adekvatno održavanje objektivne
stvarnosti, sistematika — nasuprot dogmatici — m i j e n j a s e u zavis­
nosti od naučnog napretka na tom području* A to važi i za sistem dijalek­
tičkog materijalizma n a d a n a š n j e m s t u p n j u n j e g o v a , r a z v i t -
k a koji predstavlja predmet izlaganja u ovoj knjizi.
Osim toga zahvaljujem redakciji R e v i j e , časopisa za književnost,
kulturu i društvena pitanja u Osijeku, što je pristala da u ovom P r e g 1 e-
d u preštampam uz neznatne izmjene kao zadnja dva poglavlja članke
P o s t a v k e m a t e r i j a l i s t i č k e d i j a l e k t i k e od M a r x a do
L e n j i n a i P o s t a v k e d i j a l e k t i k e u Staljinovo'j i nt er ­
p r e t a c i j i , koje je objavila u br. 1. i 2. časopisa za god. 1963.
Na kraju zahvaljujem prof. B. Periću za primjedbe što ih je stavio pri­
likom čitanja rukopisa ove knjige.

Zagreb, rujna 1963.

Pisac

(Oleg Mandić, P r e g l e d d i j a l e k t i č k o g
m a t e r i j a l i z m a , Narodne novine, Zagreb,
1964, str. 6-7)

338
 STRUJANJA U NAŠOJ SOCIOLOŠKOJ TEORIJI*

Oleg Mandić

Činjenice pokazuju da na području naše sociologijske teorije vlada

veliko šarenilo* U našoj sociologiji zbog činjenice je dobila službeno priz­
nanje tek godine 1953. postoji velik raspon raznih teorijskih gledišta i
mišljenja.
Na jednoj mu je strani granica još uvijek neprevaziđeno dogmatsko
oslanjanje na Marksove citate, pri čemu se stvarnost društvenog zbivanja
potiskuje u drugi plan, a njihov sadržaj i smisao uopće zapostavljaju.
Zatim dolaze oni, koji slijede filozofske i metodološke premise klasika mar­
ksizma. Uz njihov bok stoje oni, koje je kompleksnost sociologijskih feno­
mena navela na to da slijedeći liniju manjeg otpora dadu prvenstvo tehni­
kama istraživanja i faktografiji na strani marksističke teorije. Na njih
se nadovezuju oni naučni radnici, koji »korigiraju« i »upotpunjuju« mar­
ksističke postavke, većim ili manjim posudbama od idealističkih teorija na
Zapadu, stvarajući razne nijanse eklekticizma. I na kraju — isto tako pre­
šutne, stvarno odbacivanje marksističke teorije prilikom istraživanja za­
konitosti društvenih pojava i to u prilog matematičkih zakona i, čak, u
prilog potpunog negiranja opće zakonitosti u društvenom životu.
Iznoseći svoje lično mišljenje o takvom fiktičkom stanju, valja nagla­
siti da skoro svi pripadnici tih raznih strujanja sebe smatraju marksisti­
ma. Meni se, pak, čini da je potrebno sjetiti se nekih kriterija, koja su za
marksistički način mišljenja utvrdili klasici marksizma Marx i Engels i
Lenjin, kriterija koji su posljednjih sedam ili osam godina sve što dalje
postali sve zamagljeniji. Drugim riječima nije dosta da netko proklamira
sebe marksistom, jer se to — hipotetički — može dogoditi iz političke opor­
tunosti, bez veze s onim nazorima, koje dotičnik ispovijeda. To je ono što
je na jednom nedavnom savjetovanju nazvano dvojstvom* Još je istaknuto
da se pojedinca ne može prosuđivati po onomu, što misli o sebi, dok je
Lenjin toj misli u pismu Inesi Armand dodao riječi »Već po onome, što
on radi«.

TRI STRUJE
Naša sociologija nalazi se u razvoju, a to znači da se razvijaju pojedini
naučni radnici, mijenjajući i dotjerivajući svoje stavove u zavisnosti od
svoje ideologije, od načina pristupanja pojavama, formuliranja zaključa­
ka, kao i njihova provjeravanja. Stoga se u mišljenjima istog pojedinca
javljaju razlike uvjetovane različitim vremenskim razdobljima u kojima su
ona nastala.
Prva struja se sastoji od onih naučnih radnika, koji bez ograda slijede
marksističku ideologiju, u drugu pripadaju pisci koji pomoću svojih za­

• — Autorizirani izvod iz referata na petom stručnom savjetovanju jugo­

slavenskih sociologa (Beograd, 14. i 15. II 1964)

339
ključaka, izričito ili prešutno ispoljavaju mišljenje da u marksizmu valja
mijenjati neke osnovne naučne istine, a u trećoj se nalaze oni koji se uopće
ne izjašnjavaju o problemu ideologije ili opće teorije i uspijevaju ili je
negiraju.
Svaka od tih glavnih struja sastavljena je od većeg ili manjeg broja
komponenata. Između njih ima dosta varijacija, ali pojedine glavne struje
povezuje zajednički odnos prema marksističkoj ideologiji.

IZGLEDA PARADOKSALNO. . .
Koji su uzroci tog šarenila u našoj teoriji? To bi bio zadatak dublje
analize. Mislim da neću pogriješiti ako skrenem pažnju da su sociolozi
starije i jednog dijela srednje generacije čvršći u svojim teorijskim sta­
vovima od ostalih koji pripadaju drugom dijelu srednje i mlađoj genera­
ciji naših naučnih radnika*
Ta čvrstina potječe od činjenice da su sociolozi starije i srednje gene­
racije stekli teorijsku izobrazbu u marksizmu, koja nedostaje mlađoj ge­
neraciji. Iako to izgleda paradoksalno za vrijeme kapitalizma mnogi od nas
su se bolje upoznali s marksizmom nego što je to sada slučaj s mlađima
od nas. Danas postoji, doduše, na fakultetima društvenih nauka uvodni
predmet osnovi sociologije i slično. Ali on se u Hrvatskoj predaje u prvoj ili
drugoj godini, te većina studenata, položivši ispit više se no brine da osvje­
žuje, a još manje da produbljuje svoje teorijsko znanje, dok kružoci iz
društvenih nauka, ako uopće rade, to čine kampanjski ili' nesistematski.
Prema tome, nedovoljna teorijska podloga mlade generacije sociologa pre­
ma mojem mišljenju, potječe iz doba kad su bili studenti na sveučilištu.
Još s jednom stvari valja biti na čistu. Opća sociologija bavi se istra­
živanjem zakonitosti i interakcija različitih aspekata društvenog života u
odrazu parcijalnih i totalnih društvenih grupa. Stoga, tko hoće da se bavi
sociologijskom teorijom — a to su već pokazali klasici marksizma na vlasti­
tom primjeru — mora biti prilično svestran i imati dosta enciklopedijskog
znanja. Takav naučni radnik mora pored svojog osnovnog filozofskog po­
gleda na svijet snalaziti se u biologiji i psihologiji, poznavati antropolo­
giju i etnografske podatke iz života primitivnih naroda kao i političku
ekonomiju i elemente prava, političku historiju jugoslavenskih naroda,
političku historiju drugih država u Evropi i važnih država na drugim
kontinentima, ekonomsku i kulturnu historiju kao i historiju ideologija.
Tome valja dodati ono, što nije manje važno: glavne pravce i tekovine
posebnih sociologija kao i historiju sociologijskih teorija.
Mislim da nije pretjerano kazati da se naša sociologijska teorija pri­
bližava raskrsnici, koja je može konačno ustaliti u marksističkom pravcu
ali koja može isto tako uputiti putem pozitivističkog pragmatizma funkcio-
nalizma, s više ili manje izraženih elemenata marksizma ili uopće bez njih.
To znači: ili ćemo naučno pratiti razvojne proceso društvenih zbivanja u
interakciji njihovih uvjeta donoseći dugoročna rješenja, ili ćemo od slu­
čaja do slučaja utvrđivati činjenice s gledišta koristi ili štete, donoseći
kratkoročna rješenja, da se uklone negativne posljedice ne poznavajući uv­
jete njihova postanka.
(B o r b a, 16. n 1964)

340
O L E G M A N D I C U S V J E T L U
S T R U Č N E K R I T I K E *

Joze Potrč:
o Šk o d l j i v o s t i m o n o p o l iz m a in s e k t a s t v a z a r a z v o j
ZNANOSTI*

O. Mandić je skušal dokazati na podlagi Leninovih citatov, da je bil ta

mnenja, da je negacija negacije ostanek hegeljanstva in da se Lenin tega
zakona dialektike, ki mu ne zanika vrednosti, otresa in ga povezuje, kjer
je le mogoče, s Heglom. To je po mojem mnenju direktna podpora Stali-
novi filozofiji. Njegov članek pobija G. Petrović zelo konstruktivno in so­
lidno ter pravilno obžaluje, da navaja avtor citate, ki jih sploh ni.
(DELO, Glasilo Centralnega komiteja Komunističke partije Slovenije, 1951,
Letnik XX, številka 4, str. 10)

POVODOM JEDNOG IZDANJA MATICE HRVATSKE

Gajo Petrović:
OLEG MANDIC O ENGLESKIM EMPIRISTIMA*

Drug dr Oleg Mandić objavio je u »Politici« od 9. II 1956. prikaz moje

knjige o engleskoj empirističkoj filozofiji. »Iznoseći nedostatke ove za naše
prilike veoma potrebne knjige«, on to navodno nije učinio »toliko s obzi­
rom na pisca, koji je mlad naučni radnik i koji stoga ima pravo da poneka-
da griješi, koliko na račun redakcije Filozofske hrestomatije«.
Ako želim da upozorim na neke nedostatke njegova prikaza, ja to ne
činim ni »s obzirom« na O. Mandića, koji doduše nije baš sasvim mlad nau­
čni radnik, ali, naravno, ima pravo da griješi, ni »na račun« bilo koga dru­
goga, nego samo radi onih čitalaca »Politike«, koji nisu stručnjaci za filozofi­
ju, pa bi mogli pokušati da iz članaka O- Mandića nauče nešto o njoj.
TJ prvobitnoj varijanti ovog članka opširno sam kritizirao mišljenje O.
Mandića, da je Francis Bacon zapravo popularizirao ideje engleskog fra­
njevca XIII vijeka Rogera Bacona. Sada izostavljam u cjelini taj dio, pri­
državajući pravo, da na drugom mjestu pokažem, kako ni najmanje nisam
preuveličao historijsko značenje F. Bacona i kako O. Mandić nije svojim
»argumentima« ni najmanje pokolebao, a kamoli oborio Marxovo (i moje)
mišljenje o o v o m značajnom filozofu.

1) Tekstove donosimo kronološkim redom.

2) Prenos:mo od:omak u kojem je pok. J. Potrč najsažetije izrazio svoj stav
prema diskusiji o negaciji negacije koja se 1951. godine vodila između o.
Mandića i G. Petrovića.
• Prenosimo integralni tekst članka
341
 Prelazim dakle na drugog velikog filozofa materijallsta, koji nije sim­
patičan O. Mandiću. »Kao što je poznato — piše strogo O. M andić Ho­
bbes je apologet apsolutističke monarhije, a služi se pojmom suverenosti,
koji ulazi u nauku zahvaljujući J. Bođinu godine 1577, da bi na sličan na­
čin kao i Bodin, tj. nenapadno prikazivao svoje simpatije za apsolutnu mo­
narhiju«. Kako meni, naravno nije bilo ni na kraj pameti, da jednog od
najvećih filozofa svih vremena prikazujem kao »apologeta«, koji nema dru­
ge brige nego da »nenapadno« prikazuje svoje simpatije za apsolutnu mo­
narhiju, O. Mandić prigovara i meni: »Pisac nije zapazio trik kojim se
Hobbes služi naročito u Leviathanu: on doduše govori općenito o suverenu
ali pritom misli na monarha«. Priznajem, da Hobbesov trik doista nisam za­
pazio, te da čak nisam ni slutio, da se ovaj veliki filozof materijalist slu­
žio trikovima. Također moram priznati, da ne posjedujem telepatske spo­
sobnosti i ne znam, da li je Hobbes doista mislio ono, što je pisao, ili je mi­
slio nešto sasvim stoto. Ali na osnovu ovoga, što je pisao, pokazao sam u
svojoj knjizi, da je on posve otvoreno, dakle »napadno« pokazivao svoje
simpatije prema apsolutnoj monarhiji (koje su u početku bile prilične, a
kasnije su splasnule), ali da je isto tako »napadno« tvrdio, da građani du­
guju jednaku poslušnost aristokratskoj i demokratskoj državi kao i monar­
hističkoj. Također sam na osnovu Hobbesovih telkstova pokazao, da njego­
vo društvene koncepcije nisu historijski značajne zbog njegovih monarhis­
tičkih simpatija, nego zbog mnogo čega drugog, a u prvom redu zbog toga,
što je on »prvi radikalno i konsekventno« formulirao novovjeko shvaćanje
čovjeka i države, čiji se počeci javljaju već prije njega. Zaokupljen istra­
živanjem monarhističkih simpatija O. Mandić je previdio svu ovu bitnu
filozofsku problematiku i Hobbesov golem doprinos njenom rješavanju.
U svojoj antimonarhlstičkoj borbi O. Mandić je previdio i radikalnu
formu, u kojoj odajem priznanje Hobbesovoj originalnosti. Stoga mu se na
44- strani moje knjige pričinjava »posve kriva piščeva napomena da HobbeS
razvija misli J. Althusiusa«, pa čak i svog znatno mlađeg suvremen'ka S.
Puffendorfa. Međutim, ako se pročita spomenuta strana knjige, može se
primijetiti, da se na njoj ne nalazi inkriminirana »kriva napomena«. Tamo
se naime kaže samo slijodeće:
» TJ svom učenju o državi Hobbes se suprotstavlja srednjovjekovnom
shvaćanju i radikalno razvija elemente novog shvaćanja, koji se nalaze i
kod nekih drugih renesansnih mislilaca (J. Althusiusa, H. Grotiusa, S. Puffen­
dorfa i drugih)«.
TJ ovom se odlomku ni jednom riječju ne govori o vremenskom redo­
slijedu, po kojem su se rađali ili stvarali Hobbes, Althusius, Grotius i Puffen-
dorf, nego se oni samo svi zajodno vremenski smještaju u istu veliku histo­
rijsku epohu. S druge strane, ne tvrdi se, da je Hobbes bio pod uticajem
Althusiusa i Puffendorfa i razvijao njihove misli, nego se samo kaže, da
se i kod ovih mislilaca nalaze »elementi novog shvaćanja«, koje Hol^>?s
»radikalno razvija«. Drug dr Oleg Mandić pripisuje mi dakle misli, koje
nisu moje-
Ovom konstatacijom još nije uklonjeno pitanje, da 11 je u pravu O. Man­
dić kad, s jedne strane, želi konstruirati posvemašnju suprotnost između
Hobbesa i Althusiusa, a s druge strane naglašava sličnost između Hobbesa
i Bodina, nastojeći sugerirati da je Hobbes bio učenik gotovo imitator Bodina.
Mislim, da nije ni najmanje u pravu. Althusius i Hobbes doista se bitno
razlikuju, ne samo po svom konkretnom političkom idealu, nego i po mno­
gim drugim pojedinostima svojih društvenih koncepcija, ali se njihova
misao kreće u istom osnovnom prlrođnopravnom i društvenoUgovomom
okviru. S druge strane, premda ima vanjske sličnosti u konkretnom politič­
kom idealu Bodina i Hobbesa, njihove opće filozofskohistorijske koncepcije
znatno su udaljenije. Po svojoj općoj koncepciji društva i države Bodin
jo mnogo više prethodnik Humea, Fergusona i nekih drugih mislilaca nego
Hobbesa.
342
 Najgore od svih engleskih filozofa empirista prošao je kod O. Mandića
G. Berkeley. On po Mandiću »zapravo ne pripada u ovu zbirku, kojoj je
naslov »Engleska e m p i r i s t i č k a filozofija«. Zašto ne pripada? Valjda
zato što nije empirist, doumljuje se čitalac promatrajući riječ »empiristička«,
koju jc spacionirao Oleg Mandić- Dosad još ni jedan ozbiljan historičar
filozofije nije došao na ideju, da isključi Berkeleya iz redova engleskih fi­
lozofa empirista 17. i 18. vijeka. Zašto to čini O. Mandić? — zbunjeno pita
mladi pisao »zbirke«, uvjeren da »ima pravo« ne samo da griješi, nego i da
pita starijega, kad mu nešto nije jasno- Zato baš Berkeley »ne pripada u
ovu zbirku«, a ne recimo^ Bacon, Hume ili onaj nesretni »apologet« Hobbes?
Dr O. Mandić unaprijed je odgovorio i na ovo pitanje: »zbog svojega (tj.
Berkeleyev?, — G. P.) s u b j e k t i v n o g i d e a l i z m a i n o m i n a l i-
z m a i s o l i p s i z m a « . (Podcrtao G- P.). Ovaj klasičan odgovor antologi­
jske vrijednosti zaslužuje punu pažnju. Do sada se naime smatralo, da se
među mogućim konsekvencama empirističkog spoznajnoteorijskog stanovi­
šta nalazi i subjektivni idealizam (zajedno sa solipsizmom kao svojom kraj­
njom konsekvencom), a da se subjektivni idealizam sa svoje strane može
najlogičnije povezati baš sa spoznajnoteorijskim empirizmom. Ljudi, koji
su o filozofiji čuli iz treće ruke, doduše ponekad ne razlikuju pojmove »em­
pirizam« i »materijalizam«, pa im se može činiti nemoguće, da neki empi­
rist bude istovremeno subjektivni idealist. Studenti filozofije međutim mo­
raju najkasnije do drugog semestra naučiti, da čak ni iz senzualist'čke va­
rijante empirističke spoznajne teorije ne proistječu nužno materijalistički
zaključci. Netko, tko priznaje, da sve znanje potiče iz osjeta, može tvrditi,
da osjeti nastaju djelovanjem materijalnih predmeta na naša osjetila, ali
može također tvrditi i to, da su osjeti zapravo jedina raalnost. I subjektiv­
ni idealist i materijalist dakle mogu biti empiristi, a subjektivni idealist
Berkeleyeva tipa čak to i mora da bude.
Dosada se također mislilo, da se nominalizam i empirizam uzajamno ne
isključuju. Cak se naivno pretpostavljalo, da se nominalističko shvaćanje,
prema kojem realno postoje samo pojedinačne stvari, može najlogičnije po­
vezati baš s empirističkom spoznajnoteorijskom tezom, da su osjeti jedini
izvor naših znanja.
O. Mandić i ovdje pravi revoluciju: G- Berkeley nije empirist baš zbog
toga što je nominalist. U vezi s ovim epohalnim otkrićem trebalo bi pred­
ložiti, da se u sve historije filozofije uključi jedan novi odjeljak pod naslo­
vom: 1) G. BERKELEY NIJE EMPIRIST, JER JE NOMINALIST.
U ovom članku nisam spominjao neke sitnije pogreške O. Mandića (na
pr. tvrdnju, da je djelo »O čovjeku« zadnje Hobbesovo djelo), ali ni neke
krupnije, o kojima bi trebalo govoriti opširnije (na pr. misao' o naprednoj
ulozi kapitalističke Engleske »sve do Prvog svjetskog rata«). Nema smisla
opširno odgovarati na njegovu primjedbu o Tolandu, koja pokazuje, da
nije pročitao str. 104 moja knjige. Također ne želim razmrsivati tajnu,
zašto p- Mandić, koji je potpredsjednik »Matice Hrvatske«, preko novina
traži objašnjenje o tome, kako je zamišljena filozofska hrestomatija, što
je izdaje »Matica Hrvatska«.
Htio bih spomenuti još samo jednu sitnicu. O. Mandić »stječe dojam«
da je pisac knjige o engleskom empirizmu »ponekad radio više prema do­
sada publiciranoj literaturi negoli po originalnim radovima pojedinih pi­
saca«. Svatko, naravno, »ima pravo« da stječe dojmove kakve hoće, pa
Čak i takve, koji nemaju nikakve objektivne osnove. Za razliku od O. Man­
dića ne namjeravam iznositi svoje dojmove ni o čemu. Htio sam samo uk­
ratko pokazati, da on nije uspio učiniti ni jednu jedinu opravdanu struč­
nu zamjerku mojoj knjizi, ali da je usput izvršio niz velikih filozofskih
»otkrića« i da je uvjerljivo dokazao, kako doista »suvereno« poznaje i
»dosada publiciranu literaturu« i »originalne radove pojedinih pisaca«.
(POLITIKA/, 2. m 1956.)

343
 V eljko Cvjetičanin:
OLEG MANDIĆ — UVOD U OPCU SOCIOLOGIJU*
Narodne novine, Zagreb, 1960.

Neke osnovne karakteristike Mandićeva U v o d a u opću soci o-

f o g i j u:
1. Sistematizacija građe. — Poznato je da struktura građe u jednom ud­
žbeniku ovisi od primjene opće metode. Premda je udžbenik profesora
Mandića pisan sa pozicija materijalističke dijalektike, njegova se sistema­
tizacije u mnogome razlikuje od standardnih marksističkih udžbenika u
toj oblasti. Mandićev udžbenik je zapravo svojevrsna kombinacija sociologije
grupa i odnosa u njima, sa analizom ekonomske baze i nadgradnje. Tako­
đer, on za razliku od ostalih autora, o određenju predmeta sociologije i nje­
nim metodama, te o historiji sociološke misli, govori na kraju priručnika.
U namjeri da izbjegne stavljanje u Prokrustov krevet odleđenih »totalnih«
društvenih fenomena, koji nisu niti samo elementi baze niti nadgradnje,
autor je upao u shematizam društvenih grupa. Osim toga sistematizacija
građe nije konsekventno provedena i ima mnogo ponavljanja* Npr. o ele-
ment'ma društva Mandić je zbog takove strukture priručnika prisiljen
govoriti na dva mjesta. A i pedagoška vrijednost ovakve sistematizacije
građe može se osporavati.
2. Teorijski nivo udžbenika objektivno je određen dvjema činjenicama:
prvo, tretiranjem sociologije kao različite nauke od historijskog materija­
lizma koja izučava samo »posebne zakone« društvenog razvitka«, i drugo,
pretežnom upotrebom induktivno-deskriptivnog historijskog metoda u ob­
radi sociološke problematike. Zbog toga je teorijski n;vo ovog priručnika
niži od ostalih naših univerzitetskih udžbenika soeiolngije. Historijska gra­
đa dominira nad analizom suvremenih socioloških kretanja. Pojedina po­
glavlja (Pojam društva, Društveni temelj itd.) pretežno pozitivistički kon­
cipirana, prepuna su različitih činjen;ca, što uostalom može biti korisno,
ali je to ovdje na uštrb dubljih i sveobuhvatni uh analiza. Stječe se zapra­
vo utisak da se radi više o priručniku sociografije nego o priručniku socio­
logije*
3. Rijetka su poglavlja u kojima nije izostala dublja obrada značajnih
socioloških problema. Napr. u analizi ideologije govori se samo o religiji.
Neke partije (elementi društva, dijalektička metoda, osnov nauke o dru­
štvu i metode uopće) zahtijevale bi temeljitu preradu i proširenje, te do­
vođenje u sklad sa suvremenim stanjem metođološko-teorijske misli.
4. Istovremeno ima građe u udžbeniku, i to ne malo, koja ne spada u
U v o d u s o c i o l o g i j u , bilo da je predmet ispitivanja drugih nauka,
osobito pravnih disciplina i političkih nauka, ili takav materijal koji, u
obliku kako ga autor donosi, teško da spada i u jednu nauku. (Prunier:
zašto su potrebni radnici, što rade službenici u poduzeću, ili da u sedmoj
godini života djeca idu u školu itd.)*
(NASE TEME, broj 5/1961. str. 725-726)

* Prenos'mo onaj dio prikaza u kojem autor govori o osnovnim karakteristi­

kama Mandićeve knjige.

344
 Mihailo Đurić:
RIJEČ U DISKUSIJI NA GODIŠNJOJ SKUPŠTINI JUGOSLAVENSKOG
DRUŠTVA ZA SOCIOLOGIJU (Beograd 1964.)*
Ja smatram, naime, da nema nikakvog smisla razgovarati o načelima,
a da se ne pomenu ljudi koji stoje iza pojedinih načela, i smatram da
treba prekinuti jednom s tom praksom da se suviše apstraktno govori o
izvesnim stvarima, a da se na određene loše, negativne pojave ne ukaže
prstom. Po mom mišljenju, predsednik Udruženja prof. Mandić učinio je
jednu stvar koja nas sve mora duboko zabrinuti i koja pokazuje da na
čelu našeg Udruženja stoji čovek koji više nikad, po mom dubokom uve-
renju, ne može biti predstavnik u ovakvom jednom telu našeg Udruženja.
Naime, po mom mišljenju, oni koji su u upravi našeg Udruženja, to su
ljudi koji preuzimaju na sebe velike obaveze i odgovornosti- Ne treba shva­
titi da u upravi našeg Udruženja mogu biti ljudi koji smatraju da treba
neke lične koristi da Izvlače iz toga. Pre godinu ili dve dana u Nemačkoj
Je bilo organlzovano jedno savetovanje o problemima društvene struktu­
re. Prof. Mandić je kao predsednik našeg Udruženja bio u kontaktu s raz­
nim inostranim naučnicima koji su organizovall ovo savetovanje. Inte­
resantno je da je upravo u vezi s tim istim pitanjem, tj. s mogućnošću
učestvovanja na tom sastanku bio u kontaktu 1 drug Milić. Iz razloga koji
meni nisu dovoljno jasni, ispostavilo se da je našu sociologiju 1 našu zem­
lju predstavljao prof. Mandić s jednim referatom koji možete pročitati, on
je objavljen u nemačkom časopisu za sociologiju i psihologiju, i on samo
čini sramotu našoj zemlji i našoj sociologiji.**

V eljko Cvjetičanin:
IPAK SE KREĆE
U POVODU SKUPŠTINE JUGOSLAVENSKOG UDRUŽENJA ZA
SOCIOLOGIJU
Najviše diskusije izazvao je referat Strujania u našoj soc;ologijskoj teo­
riji.*** (Autorizirani izvod iz tog refers ta objavljen je u Borbi od 16. n o. g.
pozivom na diskusiju). Referat je doživio oštru kritiku. Koje su objekcije
Iznesene? Referat je htio utvrditi stanje marksističke nrsli u našoj socio­
logiji, što je dobTO, ali postupak nije bio Marxov. Umjesto komtističke
podjele sociologa na generacije trebalo je različita strujanja u okviru mark­
sizma kod nas povezati s općim tokovima marksističke misli u svijetu, jer,
prema mišljenju istog govornika, marksizam nije jedinstven ni kod nas
ni bilo gdje drugdje. Kritizirano je etiketiranje u referatu kao neprimjerno
u nauci. Osobito je napadnuta teza da mlađi nisu marksisti za razliku od
starijih, a o tome što je marksizam i tko je marksist uopće, nije u refera­
tu odgovoreno. Kritizirana je i ona teza u referatu koja govori da su empirij­
ska istraživanja pretežno nemarksistička, a poznato je da se tim istraživa­
njima upravo bave mlađi sociolozi. Referentova teza da je funkclonalizam
u sociologiji prevazlđen ocijenjena je kao nepoznavanje suvremene socio­
loške teorije. Također je rečeno, da je osuda suvremenih socioloških teo­
rija kao stranog importa njihovo proglašavanje idealističkim najlakše, ali
'nije 1 naučno objašnjenje njihove vrijednosti. Nekoliko govornika uputilo«

• Prenosimo odlomak u kojem je riječ o O. Mandiću

** Kdlner Zeitschrlft ftlr Sociologie und Socialpsyhologie, Sonđerheft 6,
1961, str. 259-267. '
*•* Prenosimo u cjelini onaj dio članka koji se odnosi na redterat O. Mandića.'
»Strujanja u našoj sociologijskoj teoriji«.
345
je kritički prijekor upravi Udruženja zbog toga referata nazvavši ga »obič­
nim promašajem« ili »anakronizmom u našoj sociološkoj nauci«-
Teško je ne složiti se s kritikom ovog referata- Uostalom, u njegovu obra­
nu na skupštini nije nitko ozbiljnije ni ustao. Mi se na ovom referatu ne
bismo toliko zadržavali, da nakon skupštine nije objavljen u skraćenom
obliku, premda referent nije uopće u diskusiji odgovorio na kritiku naših
istaknutih sociologa (Milić, Đurić, Sinadinovski, Mićunović itd.).
Na koje bi karakteristike toga referata trebalo još upozoriti? Referat pred­
stavlja u klasifikaciji teorijskih struja apriornu konstrukciju. Jednom se u
njemu govori o tri struje s različitim varijantama i podvarijantama, a drugi
put o pet struja (gledišta), a da se ne navode izvori za takvu podjelu. Čita­
lac je prisiljen bezuspješno pogađati tko i koja djela spadaju u pojedinu
struju, jer takva podjela u našoj sociologiji i ne postoji. Međutim ne tvr­
di se da razlika u teorijsko-metođološkim koncepcijama među našim socio­
lozima nema.
Referat je u klasifikaciji pošao od pretpostavke kako u nas već posto­
ji marksistička naučna sociologija, koja je na sve suvremene društvene
fenomene odgovorila i buduće tokove društvenog razvitka anticipirala.
U ime takve sociologije u referatu su konstruirani pravci i dijeljene raz­
ličito etikete. Takva sociologija u nas još ne postoji Na njoj ae tek radi. To
potvrđuju napori, različita nastojanja, ponekad i lutanja naših soćidhff-
kih ustanova i pojedinaca kao i zasad elementarni rezultati. Culo so i u
ovoj diskusiji od naših najuglednijih sociologa da sociologija kod nas još
nema naučni status. Pred nama stoji stalan zadatak izgradnje adekvatnih
metodološko-teorijskih pristupa za spoznaju i usmjeravanje sve dinamič­
nijih društvenih promjena. Sva nastojanja u tom pogledu treba pomoći i
inicirati. Sigurno je da treba kritički ocjenjivati rezultate socioloških
istraživanja i sociološku aktivnost uopće. Zato su potrebni kriteriji. U refera­
tu se tvrdi da su oni »za posljednjih 7 do 8 godina sve što dalje postali
zamagljeniji«? Referat je analizom aktuelnosti marksizma, što je kao inten­
cija ispravno, i tko je marksistički naučni radnik htio pridonijet osvjetlja­
vanju kriterija, ali je to učinjeno na suviše uprošćen način pa su zaista
kriteriji u ovom referatu ostali u magli.
U referatu se osobito u klasifikaciji raznih struja upotrebljavaju jednom
kategorija marksistička sociologija, drugi put marksistička opća teorija,
zatim marksistička ideologija itd., a da se nije odredilo njihovo pravo zna­
čenje i njihov međusobni odnos, naročito odnos naučnih i ideoloških aspe-
kata u marksizmu. Zbog toga je ova klasifikacija i u formalno-logičkom
smislu neprecizna-
Kako se u referatu objašnjava ovakvo šarenilo u našoj sociološkoj teo­
riji, osobito nemarksistička strujanja? »Stariji i jedan dio srednje generacije
čvršći su u svojim stavovima od drugog dijela srednje a osobito mlađe ge­
neracije naših naučnih radnika sociologa«. Kao i svaki biologizam u tu­
mačenju društvenih fenomena i ovaj je neodrživ. Zato se 1 u referatu po­
kušava sociološki zaođje/ti generacijska (biološka) podjela naših socio­
loga? Otud veća čvrstina starijih i jednog dijela srednjih generacija sociolo­
ga? Ona potječe iz marksističke izobrazbe, tvrdi se u referatu, stečeno u
kapitalizmu koja nedostaje mladoj generaciji sociologa odgajanoj u socija­
lizmu. I u referatu se primjećuje da to zvuči paradoksalno, ali je ipak tako-.
Zašto je tako? Sva krivica je prema referentu na uvodnom, pomoćnom
predmetu, osnovi sociologije (!) koji se predaje na svim fakultetima i na
kružocima (!) koji, »ako rade, rade kampanjski i nesistematski«. Time se
s izobrazbe mladih naučnih radnika sociologa prelazi na drugi, širi prob­
lem osnovnog marksističkog obrazovanja svih studenata. Zbog toga je i
uveden spomenuti predmet, a ne da izgrađuje naučne radnike sociologe.
Sto je s kasnijom teorijskom izobrazbom mladih naučnih radnika socio­
loga? U referatu se tvrdi »da oni nemaju vremena baviti se marksističkom
teorijom«. Naučni radnici i nemaju vremena da se bave teorijom!? Eto,
kako izgledaju »razlozi« šarenilu naše sociološke teorije. Takvi razlozi su

346
za mlađe sociologe uvredljivi Jer su netačni, kao i tvrdnja, makar i u hipo­
tetskom obliku, da se mlađi izjašnjavaju zbog političkog oportuniteta,
ako je bez dokaza. Sigurno je da marksistička izobrazba mladih sociologa,
kao i ostalih studenata, nije sasvim zadovoljavajuća, ali je svakako bolja
nego u prijeratnoj situaciji, jer su stvoreni povoljniji objektivniji uvjeti.
Međutim, danas su društvene promjene sve dublje i intenzivnije, znanja sve
obimnija i složenija i zahtjevi koji stoje na naučnom polju pred mladim
marksistima sve su veći. I o tome treba voditi računa.
(VJESNIK, 23. n 1964.)

Dragoljub Mičunović:
ČEMU IDEOLOŠKE KLASIFIKACIJE*

Kada jedno stručno savjetovanje ima tako upću okvirnu temu kao što je:
stanje i problemi u našoj sociologiji, onda se diskusija teško može skon-
centriratl na raspravljanje «Bo "kojeg problema. Zbog toga u takvim slu­
čajevima! postoji opasnost da se ostane u općim, neodređenim okvirima i da
se stvarno ne sagledaju ni konkretno stanje ni konkretni problemi. Kao
-ilustraciju za ovu tvrdnju navest ću referat Olega Mandića: S t r u j a n j e
u n a š o j s o c i o l o š k o j t e o r i j i , koji je još po nečemu zanim­
ljiv dokument.
U svom referatu o s t a n j u u n a š o j s o c i o l o g i j i Mandić
je ispustio sociologiju svjedočeći samo o jednom stanju. To stanje je upra­
vo ono što svakoga, kome je do sociološke nauke stalo, mora da onespokoji,
jer je vjerovao da se ovakvi referati za naučne skupove ne pišu.
Pošavši od jedne nesretno izabrane ambicije da utvrdi tko Je marksist,
a tko ne u našoj sociologiji, Mandić je izabrao, isto tako nesretno, i jednu
čudnu metodu- Ne navodeći nijedno ime, nijedno djelo ili stav sa kojim bi
polemizirao (kao što oe rad! u svim naučnim diskusijama), on se požurio
da sve sociologe klasificira prema stupnju marksističke »čvrstine« i go­
dinama, starosti! Tako je došao do otkrića da »postoje tri glavne struje« u
našoj sociologiji. Evo, kako te struje izgledaju prema Olegu Mandiću:
»Prva se sastoji od onih naučnih radnika koji bez ograda slijede marksi­
stičku ideologiju, u drugu spadaju pisci koji (pomoću svojih zaključaka)
izričito ili prešutno ispoljavaju mišljenje da u marksizmu valja mijenjati
neke osnovne naučne istine, a u trećoj se nalaze oni koji se ne izjašnjavaju
o problemu ideologije.« Referent zatim dodaje da je »svaka od tih glav­
nih struja sastavljena od većeg 111 manjeg broja komponenata- Između
njih ima dosta varijacija, ali ih u glavnu struju povezuje zajednički odnos
prema marksističkoj ideologiji.«
Tako je Mandić izvršio ideološko svrstavanje u našoj sociologiji. Samo
je teškoća sada u tome gdje koga rasporediti. On je za sebe, naravno, iza­
brao mjesto napravovjemljeg marksiste: ali, tko će pristati da ga smjeste
u one dvije druge anatemizirane struje?

OMLADINA STRANPUTICOM LUTA?

Ali Mandlćeva »istraživanja« ovdje ne zastaju. On se ne zadovoljava samo
opisivanjem jedne pojave. On nije ni pozitivist ni funkcionalist. Kao pravi
'marksist, on ide dalje pitajući se za uzroke dane pojave. »Koji su uzrooi
tog šarenila u našoj teoriji?« (Ja ovdje neću maliciozno da se pitam da li
referent, kume smeta šarenilo, misli da je sivo ljepše od šarenog)- Evo ko­
načnog Mandlćevog odgovora na to pitanje: »Mislim da neću pogriješiti

* Prenosimo integralni tekst Manira

347
ako skrenem pažnja na neke od njih, koje smatram važnim 1 na koje me
upućuju činjenice da su sociolozi starije i srednje generacije stekli teorij­
sku izobrazbu u marksizmu, koja nedostaje mladoj generaciji. Iako to iz­
gleda paradoksalno za kapitalizam m n o g i o d n a s (podvukao D. M.)
su se bolje upoznali sa marksizmom nego što je to sada slučaj s
od nas.« I tako se struktura »marksističke čvrstoće« u našoj sociologiji, po
Mandiću poklopila sa starosnom strukturom. Tako se još jednom pokazala
vrijednost demografskih metoda u sociologiji.
Samo, slika koju nam Manđićeva klasifikacija pruža malo je sumorna.
Starci stari barjak nose, dok omladina stranputicom luta. Ali ako bi se
ova klasifikacija stabilizirala, i mladi bi imali šanse da u poznijim godi­
nama ipak postanu marksisti. Tužan bi bio jedino rezultat, jer bi najviše
sociologa marksista bilo među penzionerima.

NEPONOVLJIVI ANAHRONIZAM
Ovo su, naravno, samo do ekstrema Izvedeni zaključci do kojih se do­
lazi slijepo slijedeći Manđićevu misao- Treba, međutim, objektivnosti radi
priznati da Mandić pokazuje mnogo veću »elastičnost«. Određujući socio­
loga marksistu on kaže: »Naučni radnik koji sebe smatra marksistom, po­
lazi od konkretnih činjenica«. Malo kasnije, govoreći o dogmatskom prav­
cu kao jednoj varijanti prve struje u našoj sociologiji (koja se sastoji od
onih sociologa koji bez ograda slijede marksističku ideologiju), Mandić is­
tiče da se on (dogmatski pravac) »razlikuje od prvog time što za polaznu
tačku svojih izlaganja njegovi pripadnici većinom n e u z i m a j u k o n ­
k r e t n u s t va rn o s t, već m i š l j e n j a k l a s i k a marksizma.
T a k v o m p o s t u p k u ne bi se i m a l o š t a p r i g o v o r i t i ,
kad bi se radilo o kritičkom provjeravanju tih stavova na činjenicama
p o m o ć u s u v r e m e n i h m e t o d a i t e h n i k a . « (podvukao D. M.)
Dakle, marksist može u svom istraživanju i poći i ne poći od konkretnih či­
njenica. Isto tako, marksist treba kritički da provjerava stavove klasika na
»činjenicama pomoću suvremenih metoda i tehnika« a da istovremeno
»vodi računa o tome da na području društva vladaju drukčiji zakoni od
onih koji se izražavaju pomoću matematičke logike« — kako se pri k~aju
referata kaže. Ovaj Mandićev zahtjev nije dovoljno jasan, osim ako se ma­
tematičkoj logici ne poriče suvremenost. U svakom slučaju mora se priznati
da je dosta teško ispuniti Mandićeve norme za marksistu. Meni ni na kraj
pameti ne pada da postavljam neke druge marksističke norme, niti da
tvrdim da profesor Mandić nije marksist, ali bi me jako zanimalo, kad
bi on sve postavljene norme, i o konkretnosti i o suvremenim metodama i
tehnikama, postavio ovom svom referatu, kakav bi rezultat dobio?
Na kraju smatram da, iako Mandićev referat nije uspio da pruži nika­
kvu stvarnu sliku o našoj sociologiji, ni o njenim naporima, ni o uspjesima
i lutanjima, on je nedvosmisleno pokazao da je nekoristan i jalov svaki po­
kušaj da se u nauci umjesto konkretne analize i dokaza maše ideološkim
barjačićima i vrši postrojavanje- U tom smislu bih Želio da vjerujem da J®
ovaj referat neponovljivi anakronizam na našim stručnim diskusijama.
(BORBA, 23. U 1964.)

348
 S U R A D N IC IM A I ČIT A O C IM A
Glavni dio časopisa PRAXIS redovno donosi radove o nekoj
značajnoj temi ili problem u (m aksim alna veličina pojedinog
priloga je 20 strojem pisanih stran a s proredom ). N aredni bro­
jevi bit će posvećeni slijedećim tem am a (u zagradi navodim o
rok za predaju rukopisa):
JUGOSLAVENSKA KULTURA (do 10. III 1965)
GEORG LUKACS (do 1. VI 1965)
ERNST BLOCH (do 1. VI 1965)
STA JE POVIJEST (do 1. IX 1965)
UMJETNOST U SVIJETU TEH N IK E (do 1. XI 1965)
Uz tem atski dio časopis ima i slijedeće rubrike (uz naziv
rubrike navodimo m aksim alnu veličinu priloga izraženu strojem
pisanim strancima s proredom ):
PORTRETI I SITUACIJE (do 16 stra n a)
MISAO I ZBILJA (do 16 stra n a)
DISKUSIJA (do 12 stran a)
PRIKAZI I BILJEŠKE (do 8 stra n a)
FILOZOFSKI 2IVOT (do 6 stra n a)
Svi rukopisi šalju se u dva p rim jerka na adresu: Redakcija časo­
pisa PRAXIS, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta, Zagreb,
Ul. Đ. Salaja b.b. U obzir dolaze samo rukopisi koji dosad nisu ni­
gdje objavljeni. Rukopisi se ne vraćaju. O bjavljeni radovi ne izra­
žavaju nužno i gledište redakcije.