ANTIČKA GRČKA

Za razliku od egejskih civilizacija, antička Grčka je ostavila spomenike koji su oduvijek vidljivi.
Zaegejske civilizacije arheološka metoda omogućuje proučavanje drugim metodama. Za
Grčku postoje podaci u literalnim djelima, te je moguće utvrditi povijesni tijek civilizacije.
Kombinacijomarheologije, povijesti i povijesti umjetnosti saznaje se sveukupna kulturna
povijest antičke Grčke.

Geografija
- kopnena Grčka dijeli se na: A) Sjevernu Grčku, sa pokrajinama: Makedonijom,Halkidikom,
Tesalijom, Epirom i Etolijom; B) Središnju Grčku, sa pokrajinama: Atikom,
Beocijom,Eubejom, Fokidom i Lokridom; C) Južnu Grčku (Peloponez) sa pokrajinama:
Argolidom,Korintijom, Ahajom, Elidom, Arkadijom, Mesenijom i Lakonijom; D) Maloazijsku
Grčku koja jeobuhvaćala obalu egejskog mora. Grčki otoci dijele se na: A) Jonske otoke (Krf,
Itaka); B) Kretu,na jugu egejskog bazena; C) Kikladsko otočje, odnosno otoke središnjeg i
zapadnog dijela egejskog bazena (Delos, Naxos, Paros); D) Sporadske otoke uz maloazijsku
egejsku obalu: sjeverni(Samotraka), središnji (Lezbos, Hios, Samos, ) i južni ili otoci
Dodekaneza (Rodos, Kos).
Kronologija
- Geometrijsko, Arhajsko, Klasično i Helenističko doba. Geometrijsko se u povijestiumjetnosti
naziva po geometrijskom stilu dekoracije keramike, u arheologiji se naziva Starijimželjeznim
dobom, a u povijesti Helenskim srednjim vijekom. Arhajski period dolazi od riječiarhaios koja
označava nešto što drevno u odnosu na kasniju klasiku. Klasični period označava
neštonajbolje, prvorazredno. Helenizam dobiva ime prema nazivu za helenizirane židove,
helenistai.
Geometrijsko doba (1020.-725.<)
- Proto razdoblje (1020.-900.<); Rano razdoblje (900.-800.<);Srednje razdoblje (800.-750.<);
Kasno razdoblje (750.-725.<).
Arhajsko doba (725.-480.<)
- Rano arhajsko razdoblje (725.-580.<); Srednje arhajsko razdoblje(580.-525.<); Kasno
arhajsko razdoblje (525.-480.<).
Klasično doba (480.-330.<)
- Rana klasika (Strogi stil) (480.-450.<); Visoka klasika (Partenonskodoba) (450.-420.<);
Zrela klasika (Bogati stil) (420.-380.<); Kasna klasika (380.-330.<).
Helenističko doba (330.-31.<)
- Rano helenističko razdoblje (330.-260.<); Srednje helenističkorazdoblje (260.-160.<);
Kasno helenističko razdoblje (160.-31.<).

Geometrijsko razdoblje
Nakon uništenja mikenskih gradova u periodu 1100.-1020.< nestaje monumentalna
umjetnost(freske), ne izrađuju se pečatnjaci, a nestaje i linear B koji postaje zaboravljeno
pismo. Dolazi i do promjena u pogrebnim običajima, odnosno javlja se kremiranje u urne.
Jedini nastavak tradicije predstavlja izrada mikenske keramike koja potpuno gubi figuralne
prikaze. Plemena Dorana,Jonjana i Eoljana još od 12.st.< počinju naseljavati Grčku. Dolazi
do jake regionalizacije svih područja gdje izrastaju važni polisi Atena, Korint, a uz njih važni
su i otoci Eubeja i Kreta.
Pogrebni običaji i arhitektura (1020.-725.<)
- u nekim područjima provodi se kremacija (Atena),dok se u drugim vrši inhumacija (Korint,
Eubeja). Na Kreti se zadržava i arhitektura tolosa.
Atena, groblja Dipilon i Kerameik
- kremacija se vrši u urnama koje se postavljaju u manje rupe urovovima, a oko urni stavljaju
se pogrebni darovi pokojniku. Te urne (najčešće amfore) za pokojnice imaju usku dršku na
trbuhu, dok one za pokojnike imaju veliku dršku na vratu. Grob se u početku označavao sa
amforama velikih dimenzija (do 3 m), a kasnije i pogrebnim stelama.
Eubeja, Lefkandi heroon
- preteča je klasičnih hramova. U tlocrtu je hekatomped s apsidalnimzavršetkom i kolonadom
drvenih stupaca koji podržavaju krov roženicu s pokrovom od šiblja. Usredišnjoj prostoriji su
dva ukopa, muškarac s konjem i žena. Najvažniji nalaz je figurina Lefkandikentaura (Hiron) iz
oko 920.< kojemu je tijelo pronađeno u jednom, a glava u drugom grobu. Dug je 45 cm i
dekoriran s geometrijskim motivima, a predstavlja prvi grčki mitološki prikaz u povijesti.

Slikarstvo na vazama

Geometrijski siluetni stil (1020.-725.)

U geometrijskom stilu oslikavanja posuda karakteristična je geometrijskim oblicima koja se
izvodicrnim firnisom na prirodnu podlogu posude. Figuralni prikazi izvedeni su u siluetnom
stilu.Sukladno sa nepostojanjem pisma nema niti zapisa na posudama, te stoga nije moguća
atribucijatematskih prikaza. Vaze su najčešće velikih dimenzija i služe kao nadgrobni
spomenik pokojnicima.Paralelno sa Grčkim koloniziranjem Mediterana dolazi do izvoza
posuda kasnog geometrijskog stilau Italiju (Velika Grčka), na obale Crnog mora, te
maloazijsko kopno.

A) protogeometrijski (1050.-900.<)
- oblici su maleni, a mikensko naslijeđe je podjela u frizove.Dekoracija je jednostavna
geometrijska sa tamnim oblicima (koncentrični krugovi, cik-cak linije).

B) rani geometrijski (900.-800.<)

- dolazi do tehnološkog napretka u izradi boje, a oblici su veći. Najveći frizovi se formiraju na
vratu i sredini tijela. Javljaju se novi motivi (spirala, meandar).

C) srednji geometrijski (800.-750.<)

- frizovi su sve ispunjeniji. U dekoraciji dolazi do pojavefiguralnih motiva životinja sastavljenih
od geometrijskih oblika (romb, trokut). Formiraju setematski frizovi koji najčešće prikazuju
prothesis za pokojnika, te trku bojnih kola.

D) kasni geometrijski (750.-725.<)

- sve je više figuralnih prikaza. Javljaju se i nove teme (borbana brodu) koje su možda
mitološkog karaktera pod utjecajem Homerovih djela iz sredine 8.st.<.

Dipilonske i Kerameik vaze (800.-725.<)

- Dipilon je groblje pored dvostrukih "dipilonskih" vrata grada Atene. Najvažnijinalazi groblja
su pogrebne vaze. Te amfore i krateri bili su većihdimenzija (oko 2 m) a služile su kao
nadgrobni spomenici. Nadugom vratu je motiv meandra, a na tijelu je najčešće jedanfiguralni
friz s motivom prothesisa, tj. povorkom za pokonika.Ostatak posude je ispunjen
geometrijskim trakama. Dipilonskikrater (MM NY) ima dva figuralna friza (prothesis i
povorka bojnih kola i vojnika). Kerameik je drugo groblje, u bliziniDipilona, gdje su djelovali
keramičari do kasnijih razdoblja.

Arhajsko razdoblje
U 8.st.< posredstvom orijentalnih utjecaja dolazi do bitnih promjena u razvoju Grčke. Taj
utjecajodvija se još od kraja 10.st.<, tragove ostavlja u 8.st.< zahvaljujući prilagodbi Grka, a
svoj vrhunacdoseže oko 725.<. Grci u tom razdoblju putem trgovine dolaze u doticaj sa
Feničanima koji prenosesvoju kulturu, umjetnost i jezik cijelim Sredozemljem. Usvajaju se
orijentalni motivi (sfinge,grifoni) i ornamenti (palmeta, rozeta) koji u umjetnosti Grčke potiču
povratak figuralnih prikaza.

Grčki alfabet
- najvažniji utjecaj koji je fenička civilizacija imala na Grčku jest razvoj grčkogalfabeta. Prije
razvoja alfabeta na grčkom kopnu koristio se linear B koji se govorio grčkim jezikom. Grčki
alfabet predstavlja najveće otkriće civilizacije Grka. Razvio se iz feničkog alfabeta, pisma
fonetskog karaktera koje za svaki glas koristi jedan znak (grafem). Grci za neke glasove,
po potrebi grčkog jezika, uvode vokale. Pismo pišu s desne na lijevo, često u formi meandra.
Najranijizapis na grčkom alfabetu je onaj na "Nestorovom peharu" iz kolonije Pitekusai oko
740.<.
Grčka kolonizacija
- radi poboljšavanja trgovine s Feničanima, Egiptom i ostalim orijentalnimcivilizacijama
osnivaju se emporiji, a potom i kolonije. Prva područja koja Grci koloniziraju suJužna Italija i
Sicilija, koje dobivaju naziv Magna Graecia, odnosno Velika Grčka. Osim kolonija uVelikoj
Grčkoj osnivaju se i kolonije na Crnom moru (Sinope, Trapezunt). Taj val
naseljavanja potaknut je od strane jonskog grada Mileta na maloazijskoj obali u 6.st.<, a te
kolonije će svojvrhunac dosegnuti tek u kasnijim razdobljima. Najranije trgovačke veze sa
Feničanima u 9.st.<imaju kolonije koje je osnovala Eubeja, najjače središte od kraja 10.st.<.
U 8.st.< prevlast preuzimaju Atena i Korint. Kreta se razvija polako. Tu Feničani dolaze još u
9.st.<, a ostali Istočninarodi i Egipat također ostavljaju kulturni utjecaj. Kreta postaje bitna
stanica na putu za zapad ali sene uključuje u kolonijalno nadmetanje. U većim gradovima
osnivaju se svetišta feničkog karaktera.

DIPLONSKA VAZA

Orijentalizirajući crnofiguralni stil (725.-625.<)

Jačanjem vanjske trgovine i doticajem Grka sa istočnim kulturama razvija se tzv.
orijentalizirajućistil u oslikavanju vaza, a karakterizira ga preuzimanje istočnjačkih motiva. Na
svijetloj pozadini(žuta, narančasta) dekoracija se izvodi tamnim firnisom (crni, sivi).Od starijih
geometrijskihelemenata zadržavaju se meandar, spirala, svastika itd. Novi motivi su: rozeta,
palmeta, lotosovcvijet. U figuralnoj kompoziciji javljaju se krilata i druga fantastična bića, a
ljudski lik je u profilu.

Protokorintski st il (725.-625.<)
- u razdoblju orijentalizirajućeg stila protokorintski stil imasnažniji utjecaj od protoatičkog.
Korint prvi preuzima tehniku urezivanja detalja, što je tehnika preuzeta sa feničkih brončanih
posuda. Kompozicije se i dalje raspoređuju u horizontalne frizoveuokvirene tamnim
prstenima. Posude su manjih (aribalos, vrč), a često i zoomorfnih oblika. Postoji bipolarnost
između posuda sa siluetnim i detaljnim figurama, tj. postoji posuđe za siromašnije iluksuzno
posuđe koje se izvozi po svim krajevima Grčke te po kolonijama Velike Grčke.

Chigi posuĎe (650.-640.<)(Villa Giulia, Rim)

- Chigi olpa vrč, koji jeoslikan crvenom i crnom temperom na svijetloj pozadini,
najznačajnije je svjedočanstvo protokorintskog stila. Detalji se urezuju, a poredorijentalnih
motiva javlja se i mitološki. Dekoracija se sastoji od petfrizova: A) cvjetovi lotosa na vratu; B)
borba falangi; C) povorka jahača i bitka sa sfingom; D) lov na zečeve; E) geometrijski uzorak.
Naručkama je mitološki motiv Parisovog suda. Poznati su i Chigi aribalosisa glavom lava ili
žene, a dekoracija im je slična (borba, lov, sfinge).
Protoatički stil (700.-625.<)
- za razliku od geometrijskog i protokorintskog stila koji ne pokazujunaznake naracije,
protoatički stil uveo je naraciju sa poznatim scenama iz Ilijade, Odiseje itd.Posude su većih
oblika. U početku je dekoracija isključivo slikana, no pod utjecajem Korinta likovise počinju
urezivati (Slikar Nesa), čime započinje atički stila koji prevladava korintski.
Slikar Analatosa (oko 690.<) -
on prvi uvodi egzotične životinje (sfinge, grifoni), ali se u njegovuslikarstvu zadržavaju i
geometrijski oblici u oblikovanju figura.

Slikar Polifema (oko 670.<)

- najpoznatije djelo mu je lutrofor iznaselja Eleusis, dio je ciklusa tzv. "Slikara Polifema". Na
vratu posude je prikaz Odiseja i drugova kako osljepljuju kiklopa Polifema. Na tijelu posude
su prikazane dvije meduze kako progone Perzeja, ubojicunjihove sestre. Slikar Polifema još
je češće prikazivao temu gdje Odisejzajedno sa drugovima, uz pomoć ovaca bježi iz
kiklopske pećine.

Atički crnofiguralni stil (625.-525.<)

Atička proizvodnja od 625.< prevladava korintsku. Atički crno figuralni stil nastavlja
razvojnaracije dok korintski stagnira. U početnim razdobljima prevladava narativno
prikazivanje namnogo frizova te potpisanim likovima. Lončari i slikari također se počinju
potpisivati. Kasnije seslikari ograničavaju na jedan motiv sa par likova na svakoj strani
posude, a i same posude postajumanje. Najvažnija posude su krater u kojemu se miješa
vino na gozbama, te kiliks iz kojega se pije.U crno figuralnom stilu vaze od sušene ili pečene
gline se oslikavaju crnim siluetama koje su senalazile na crvenoj, narančastoj ili žutoj
glinenoj podlozi (ovisno o primjesi okera). Detalji su seurezivali, a katkada se dodaje bijela ili
purpurna boja kako bi se neke površine istakle. Napuštaju seorijentalni motivi u korist
mitoloških. Tijekom 6.st.< djeluje oko 60 slikara.

Slikar Nesa - Heraklo i Nes (620.-610.<)

- jedna je od prvih vaza protoatičkogstila koja preuzima tehniku urezivanja i stoga se može
smatrati jednom od prvihvaza atičkog stila. U obliku je lutrofor, a dio je velikog ciklusa sa
prikazomdvoboja Herakla i kentaura Nesa koji se pripisuju tzv. "Slikaru Nettosa". Motiv
dvoboja nalazi se na vratu lutrofora, dok se na tijelu nalaze tri meduze.
 Sofilos - Vjenčanje Peleja i Tetide (590.-580.<)
- Sofilos je prvi potpisani slikar crno figuralnog stila. Djeluje od oko 600.< do oko 560.<.
Sačuvana su mu 3 djela ukojima on povezuje mitološke teme sa orijentalnim motivima.
Upotrebljuje bijelu,crvenu, purpurnu boju. Najpoznatiji mu je dinos "Vjenčanje Peleja i
Tetide". Nanjemu je u četiri friza prikazano: A) Vjenčanje Peleja i Tetide u prisustvu bogova
sa prikazom arhitekture i potpisima kraj svakog lika; B) Borba mitoloških fantastičnihživotnja;
C) Povorka konja u čast Patrokla; D) geometrijski zrakasti uzorak.

Klitija, Ergotim - Francois krater (oko 570.<)(Arheološki, Firenza

-sastoji se od 6 frizova sa preko 270 likova. A) Lov na kaledonskog vepra,Atenjani se

iskrcavaju sa broda na Kretu; B) Utrka bojnih kola za Patrokla,Kentauromahija; C) Svadba
Peleja i Tetide; D) Ahilej u prisustvu Apolonaubija Troila na izvoru, Hefestov povratak na
Olimp; E) borbe mitskihživotinja; F) geometrijski zrakasti uzorak. Na ručkama su prikazani:
božicalova Artemida sa jelenima, gorgona, te Ajaks koji nosi mrtvog Ahileja. Na postolju
kratera prikazana je borba pigmejaca i ždralova.

Egzekija
Najveći je slikar crno figuralnog stila. Dosegao je najsavršeniju razinu izrade, uvodi praksu
slikanja jednog motiva na tijelu posude, te motiv očiju. Ima vlastitu radionicu. Sačuvano mu je
ukupno 11vaza (amfore, pelikle, kiliksi). Ikonografski spektar mu je raznovrstan ali dominiraju
Heraklovi,Ahilovi, te posebno Ajaksovi pothvati u Trojanskom ratu. Djelovao je u razdoblju
550.-525.<.
Heraklo i Gerion (550.-540.<)(Louvre, Paris) -
amfora na kojoj je prikaz Herakla sa mačem u rucikako se bori sa Gerionom. Jedna je od
prvih vaza sa jedinstvenim motivom na svakoj strani.
Dioniz u čamcu (oko 540.<)(Muzej, München)
- kiliks sa prikazom Dioniza u brodu-dupinu izkojeg izrasta 7 grozdova, a u moru je 7 dupina-
gusara koje je Dioniz prokleo.
Ahil i Ajaks što se kockaju (oko 540.<)(Vatikanski muzej) -
amfora sa prikazom Ahila i Ajaksa prije bitke kako se kockaju ili pomiču kamenčiće. Na
drugoj strani su Kastor i Poluks.
Ahil ubija Pentesileju (540.-530.<)(BM, London)
- amfora sa prikazom Ahila koji stoji iznad pobjeđene Pentesileje i probada je kopljem. Na
drugoj strani su Dioniz i Oinopios.

Amasis
U njegovim prikazima je često mnogo likova, gdje onaj u središtu ima glavnu ulogu.
Urezujemnogo detalja ("Majstor urezivanja"). Sačuvano mu je 8 vaza, većinom manjih za
različite svrhe(amfore, vinski pehari i kiliks), a pripisuje mu se njih 130. Djelovao je u
razdoblju 550.-530.<.
-Perzej i Gorgona (oko 550.<) -
vinski pehar (olpa). Slikarska dekoracija ima prikaz mitološketeme sa Perzejom koji ubija
Gorgonu, što se proteže oko cijelog opsega pehara.
-Vjenčanje Peleja i Tetide (540.-530.<)
- amfora koja nosi najčešći motiv Amasisovih posuda, tenajbolje pokazuje njegov stil s
mnogo likova. Muškarci su u crnom, a žene u bijelim tonovima.
-Dioniz i Arijadna (540.-530.<)
- kiliks sa prikazom Dioniza i Arijadne, a uz njih su prikazanemenade i satiri te hopliti i
konjanička povorka.

Heraklo i Gerion Ahilej i Ajaks Ahilej Perzej i Gorgona Vjenčanje Peleja i

se kockaju i Pentesileja Tetide

Ostali slikari Ephiletos i Kleophradov slikar

- poznati su po oslikavanju panatenejskih amfora. Kod takvihamfora na jednoj strani
prikazana je Atena dok se na drugoj nalazi određena sportska disciplina(trčanje, hrvanje,
bacanje diksa itd.). Kleofradesov slikar djeluje i u crveno figuralnom stilu.

Psiaks
- učenik iz Andokidesove radionice. Dobro poznaje anatomsku građu likova, ostvarujeiluziju
trodimenzionalnosti, te koristi tradicionalni spoj pogleda sprijeda iz profila. Najpoznatijavaza
mu je amfora "Heraklo i Nemejski lav" koja pokazuje napetost protagonista u društvu Atene.

Andokides slikar
U radionici atenjanina Andokidesa oko 525.< javlja se crveno figuralni stil kao reakcija
naograničenost crno figuralnog stila. U toj radionici je izgleda djelovalo mnogo slikara, no sve
vaze potpisao je Andokides, te se otkriće novog stila pripisuje "Andokides slikaru". Prije
525.< izrađujuse "bilingual" vaze koje na jednoj strani imaju motiv u crnim, a na drugoj u
crvenim figurama.
-Heraklo na Olimpu (oko 530.<)
- amfora sa prikazom Herakla kako se odmara na ležaju, na jednojstrani u crveno figuralnom
stilu, a na drugoj u crno figuralnom stilu (bilingual).
Slikarstvo na vazama (525.-470.<)(Atički zreli crvenofiguralni stil)
Oko 525.< dolazi do prevlasti crveno figuralnog stila. Do promjene dolazi zato jer je crno
figuralnoslikarstvo tehnikom rovašenja ograničavalo slikare. Kod crveno figuralnog slikarstva
pojedinosti seiscrtavaju kistom. Time se postiže veća detaljnost od likova u crno figuralnom
stilu (realističnadraperija), prikaz više ne ovisi o pogledu iz profila, omogućeno je skraćivanje
likova i veći opsegekspresije. Nakon iscrtavanja likova pozadina se oslikava crnim firnisom.
Prva faza stila naziva seranom a karakterizira je odsustvo pejzaža i perspektive, nezgrapnost
likova i prisustvo emocionalneekspresije. Na početku djeluje tzv. "Pionirska grupa" (Oltos,
Eufronije, Eutimid itd.) Razlikuju sedvije struje:
A) slikari kiparskog prisutupa (po uzoru na zidno slikarstvo)
B) minijaturisti.
Panatenejska Panatenejska Heraklo Heraklo Heraklo
amfora amfora na Olimpu na Olimpu i nemejski lav

Atički zreli crvenofiguralni stil (525.-470.<)

Oko 525.< dolazi do prevlasti crveno figuralnog stila. Do promjene dolazi zato jer je crno
figuralnoslikarstvo tehnikom rovašenja ograničavalo slikare. Kod crveno figuralnog slikarstva
pojedinosti seiscrtavaju kistom. Time se postiže veća detaljnost od likova u crno figuralnom
stilu (realističnadraperija), prikaz više ne ovisi o pogledu iz profila, omogućeno je skraćivanje
likova i veći opsegekspresije. Nakon iscrtavanja likova pozadina se oslikava crnim firnisom.
Prva faza stila naziva seranom a karakterizira je odsustvo pejzaža i perspektive, nezgrapnost
likova i prisustvo emocionalneekspresije. Na početku djeluje tzv. "Pionirska grupa" (Oltos,
Eufronije, Eutimid itd.) Razlikuju sedvije struje: A) slikari kiparskog prisutupa (po uzoru na
zidno slikarstvo); B) minijaturisti.

Eufronije
Najveći je slikar crveno figuralnog stila. Radio je kao lončar i slikar, a imao je i svoju
radionicu. Utoj radionici djelovali su: Onesimos, Kahrilion itd. Karakteristike njegova rada su:
razrađenakompozicija, detaljna muskulatura koja je izvedena kiparski, te oštra karakterizacija
lika. Od 13sačuvanih vaza najviše je kratera i kiliksa. Najčešća tema su mu junaci, posebno
oni atenski(Heraklo i Tezej), te trojanski rat. Djelovao je u razdoblju od oko 520.< do oko
500.<
-Sarpedonov krater(oko 520.<)(MM, New York)
- krater sa prikazom mrtvog Sarpedona kojega u prisustvu Hermesa nose Hipnos i Tanatos.
Na stražnjoj strani je prikaz mladića u pripremi za rat.
-Heraklo se hrva sa Antejem (oko 510.<)(Louvre, Paris)
- krater sa prikazom hrvanja Herakla iAnteja. Izražena je napetost kompozicije, a protagonisti
gotovo "ispadaju" iz kadra.
-Jahač (oko 510.<)(Louvre, Paris) -
kiliks kojeg je oslikao Onesimos. Jahač i konj naslikani sudetaljno (griva, uzde, koplje i šešir
jahača), a okvir je naznačen meandrom.
-Satir i menada (oko 500.<)
- kiliks sa prikazom satira kako nasrće na menadu u jeku bakanalija.Očituju se karakteristike
Eufronijevog rada: napetost kompozicije i kiparski pristup.

Douris
Uz Eufronija i Fintiju najveći je slikar crveno figuralnog stila. Uz Eutimida i Onesimosa
najvažniji je pripadnik slikarskog pristupa kojeg karakteriziraju: precizne i tanke linije, jasna
ocrtanost likovana crnoj pozadini. Pripisuje mu se čak 40 sačuvanih posuda (kiliksi, krateri,
kantarosi), a 250 ih senavodi u literarnim izvorima. Najčešće teme su mu iz svakodnevnog
života, ali ima i tema iztrojanskog rata. Djelovanjem od 500.< do 460.< prelazi i u slijedeću
fazu crveno figuralnog stila.
-Eos i Memnon (oko 500.<)(Louvre, Paris)
- kiliks sa prikazom titanke Eos kako drži svog mrtvogsina Memnona. Linije su gipke kao da
su iscrtane perom, dinamični obrisi, anatomski detalji.
-Tetida i Pelej (oko 500.<)
- kiliks sa prikazom Peleja koji se bori sa Tetidom i pokušava je osvojitiza sebe. Prikaz je
bogat detaljima, osobito kod izvedbe draperije.
-Dioniz i tiassi (oko 490.<)
- psikter, posuda za držanje vina sa ledom, sa prikazom Dioniza i satirakoji su u pripitom
stanju, a svaki od njih drži kantaros u rukama (moš mislit:).

Sarpedonov Heraklo i Antej Jahač Eos i Memnon Dioniz i tiassi

krater

Ostali slikari
Osim Eufronija i Dourisa u ranom razdoblju crnih figura djeluju: Oltos, Epiktet, Eutimid,
Fintija,Makron, Sosias, Smikros, Brygosov slikar, Berlinski slikar itd.
Epiktet -bio je Eufronijev rival, što je isticao u svojim potpisima. Radio je i kao lončar, a
isticao se preciznošću crtanja. Preferirao je motive vojnika, sportaša i efeba. Djelovao je od
520.< do 500.<.
Eutimid -bio je izvrstan crtač, ali je slabije prikazivao anatomiju. Omiljena tema su mu scene
idetalji bakhanalija, kao i suvremeniku mu Makronu. Djelovao u razdoblju od 510.< do 500.<.
Brygosov slikar -djelovao u radionici Brygosa. Postiže tematsko jedinstvo (bakanalije,
natjecanja),te prvi uvodi sjenčenje likova. 8 vaza ima njegov potpis, a prema stilu pripisuje
mu se čak 250.
Berlinski slikar -pseudonim prema mjestu čuvanja vaze "Hermes i satir". Atribuira mu se
oko 200vaza. Spektar tema mu je širok: trojanski rat, bogovi, junaci, svakodnevni život.
Njegovo djelovanjeu razdoblju od 510.< do 460.< označava prijelaz u drugu fazu.
Predarhajska arhitektura (800.-625.<)(Razvoj hrama)
Paralelno sa razvojem gradova i osnivanjem velikih grčkih svetišta (Olimpija, Samos, Delfi,
Atenaitd.) započinje i razvoj hramske arhitekture. Oživljava se i religiozna praksa, a u
svetištima se pronalazi velik broj umjetničkih predmeta koji su nekada bili postavljani u
grobove.

Predarhajska arhitektura (800.-625.<)(Razvoj hrama)

Paralelno sa razvojem gradova i osnivanjem velikih grčkih svetišta (Olimpija, Samos, Delfi,
Atenaitd.) započinje i razvoj hramske arhitekture. Oživljava se i religiozna praksa, a u
svetištima se pronalazi velik broj umjetničkih predmeta koji su nekada bili postavljani u
grobove.

Konstrukcijski razvoj hrama

- hramovi se u početku u potpunosti grade od drva, s vremenom se počinje graditi kameno
postolje, a krov se radi zaštite od kiše gradi od opeke. Upravo će razvojcrijepa koji dolazi sa
orijenta, a koji će se po prvi puta koristiti na Posejdonovom hramu u Istmiji,dovesti oko 600.<
do gradnje kamenih hramova (Heraion u Olimpiji).
Prostorni razvoj hrama, dorski hram
- prvi hramovi iz 8.st.<, te iz prve polovice 7.st.< slični suLefkandi heroonu, odnosno imaju
pravokutni tlocrt često sa apsidalnim završetkom i zabatom samona pročelju. U 7.st.<
peristaza je već prešla okvir prvih eksperimenata, a naposlijetku se namećeravan izdužen
oblik hrama izgrađen po principima dorske arhitekture. Jezgra ranih hramova saophodnim
trijemom sastoji se od dugačkog naosa (hekatompeda), a s peristazom koja ima dvazabata
je konstrukcijski najčešće povezan niz središnjih potporanja.
Drer, Apolonov hram (oko 680.<)
- najstariji je sačuvani hram dijelomizgrađen od kamena. Zadržava mikenski megaroidni
tlocrt, a dvostrešni krovna pročelju počiva na dva dvostruka drvena nosača.
Skulptura hrama
- u celi hrama nalazila se brončana trijada, skulptorskaskupina koja je prikazivala božanstva
Apolona, Artemidu i Letu.

Prinija, Apolonov hram (oko 670.<)

- kao i hram u Dreru nalazi se naotoku Kreti. Gotovo je identičnog megaroidnog tlocrta, a
novi element kojiunosi su zadebljani produžeci bočnih zidova predvorja, osnosno ante.
Skulptura hrama
- prvi je grčki hram sa sačuvanim reljefima u kamenu. Najviše sačuvanih ulomaka prikazuje
božicu. Sačuvano je i nekoliko statuaiste božice u sjedećem položaju. Drugi ulomci prikazuju
lavove, a reljef sa povorkom konjanika se po proporcijama približava slikama.

Thermon, Apolonov hram (oko 620.<)

- prvi je hram sa peristazom(5:15), izduženim pravokutnim tlocrtom i dva zabata. Krepidoma
imasamo jednu stubu, a dugački naos bez pronaosa, te sa opistodomom,ima niz središnjih
potporanja. Iako su stupovi i dalje od drva, imakamene zidove, a krov sa simom je izgrađen
od glinenog crijepa.
Reljefi hrama
- značaj ovog hrama je u tome i da je prvi hram sa reljefnim metopama i triglifima,izrađenima
od terakote, čineći ga tako prvim dorskim peripteralnim hramom.

Razvoj jonske arhitekture

- jonski gradovi maloazijske obale oblikuju vlastitu kulturnu zajednicu.Tu se jonska
arhitektura brzo razvija u značajnu varijantu grčke umjetnosti. Hekatomped kao oblik postaje
polazištem za monumentalne grčke jonske hramove, a već u 8.st.< nastaju prve
velikegrađevine čija je odlika racionalnost konstrukcije. Osnovna razlika između dorskog i
jonskog je uizboru kapitela. Na prvim jonskim hramovima sve do 500.< koristi se eolski
kapitel koji je korištenu bliskoistočnoj drvenoj gradnji sa karakterističnim svijanjem volute i
florealnom ornamentikom.Kasnije u klasičnom razdoblju razvija se jonski tip kapitela.
Najznačajniji veliki jonski hramovi(Artemision u Efezu, Apolonov hram u Didimi, Heraion na
Samosu) grade se već od 7.st.<. Dok Artemision u Efezu i Apolonov hram u Didimi u
konačnici dobivaju promjenjenu strukturu izkasnog klasičnog perioda, Heraion na Samosu
najbolji je primjer razvoja jonske arhitekture.

Samos, Heraion (I, II, III, IV) (800.-530.<)

- pojedinačne faze razvitka jonskog hrama mogu se pratiti kroz razvoj Heraiona na Samosu.
Početkom 8.st.< u malom svetišta nastaje prvi veliki hram.
Heraion I
- gradi se nakon 800.< i postaje prvi pravokutni izduženihram. U tlocrtu je hekatomped od
opeke, sa nepodijeljenom celom, aniz središnjih drvenih potporanja nosi sljeme krova i skriva
kultni kip.Uskoro dobiva i prvi ophodni trijem koji se poklapa sa unutrašnjosti.

Heraion II
- oko 650.< uklanjaju se aksijalni potpornji cele, te se postavljaju dva niza potporanja uz
bočne zidove cele, čime se omogućioi nesmetani pogled na kultni kip. Na pročelnoj strani
oblikuje se prostrani pronaos, a oko naosa postavlja se i novi široki ophodni trijem.

Heraion III
- oko 570.< arhitekti Rekos i Teodoros počinjugradnju prvog velikog jonskog diptera. Naos
biva opasandvostrukim ophodnim trijemom, 9:21., a ispred trobrodnecele sagrađen je
pronaos dubok pet traveja. Na pročelju jeodnos stupova 8:21, radi veće širine prilaza naosu.
Heraion IV
- nakon što je Heraion III izgoriu u požaru ukasnom klasičnom periodu arhitekt Polikrat gradi
novi dipter,koji u monumentalnoj mjeri preuzima staru koncepciju.U toj su građevini razvijene
važne osobine jonskog diptera: A) stupovi sa svih strana u dvostrukoj postavi; B) formiranje
dubokih pročelnih trijemova; C) naglašena usmjerenost sa uvođenjemmonumentalnog
prilaznog stepeništa; D) poklapanje svih konstrukcijskih osi.

Arhajska arhitektura u Grčkoj (625.-480.<)(Arhajski hramovi i reljef)

Osnovna preokupacija hramova arhajskog doba u Grčkoj je težnja prema kanonskom
obliku(heksastilni peripter). Kameni hramovi sa kamenom arhitektonskom skulpturom postaju
standard.Razvoj arhitekture dovodi do razvoja reljefa, a skulptori se oslobađaju zavisnosti
stranih utjecja.
Razvoj reljefa- evolucija reljefa prolazi kroz 3 faze: A) arhitektonska skulptura izrađena je
odterakote. To su plitki reljefi izvedeni slikarski, sa naglašenom polikromijom (Apolonov hram
uTermonu); B) početkom 6.st. dolazi do zamjene terakotne skulpture sa onom od kamena
vapnenca(Artemission na Krfu). Ti reljefi su niski (friz) ili visoki (zabat), te bojani najčešće
plavom icrvenom bojom; C) krajem 6.st. arhitektonska skulptura se počinje izrađivati od
mramora (Afajinhram na Egini). Figure na zabatima postaju puna plastika sa vlastitim
postoljimam karakteristično je postavljanje aksijalne figure na zapadu, a sva skulptura je bila
bojana žarkim bojama.
Razvoj stila reljefa- reljefi su na početku arhajskog perioda izrazito plošni sa
karakterističnim preslojavanjem elemenata. S vremenom se dobiva na plastičnosti,
prostornosti i detaljnosti čime se postiže trodimenzionalan dojam. Usporedo s tim reljefi na
dorskim frizovima prolaze kroz 3tematske faze: A) jedna scena je prikazana kroz više
metopa; B) svaka scena je smještena na svojumetopu, a međusobno su tematski
nepovezane; C) kombiniraju se prethodne dvije faze, odnosnosvaka scena je smještena na
svoju metopu, a sve su zajedno tematski povezane.

Olimpija, Herin hram (oko 600.<)

- jedan je od prvih hramovakoji ima stupove od kamena. U arhitektonskom
oblikovanju pokazuje napredovanje prema monumentalnom obliku. Heksastilni je dorski
peripter, 6x16, ima zabat na oba pročelja, pronaos iopistodom su jednaki, a u celi se naziru
začeci prostorne raščlambe.
Razvoj peristaze- sličan princip u oblikovanju cele oko 550.< koristi Apolonov hram u
Korintu,6:15, koji je prvi hram s krepidomom od 3 stube. Taj razvoj dovršava Zeusov hram u
Olimpiji.

Krf, Artemission (600.-580.<)

- jedan je od prvih poznatih dorskih periptera arhajskog doba. Na pročelju i začelju nalazilo
se po 8 dorskih stupova.
Reljefi hrama- prvi je hram sa reljefima od vapnenca. Oba zabata sadrže figureGorgone
dedalskog stila u visokom reljefu. Gorgona je heraldistički uokvirenasa Pegazom, Hriasorom
i panterama. Gorgona je prikazana u pokretu, sasvojstvenim en-face stavom. Ima arhajski
osmjeh, zmije na glavi i oko pasa.

Delfi, Sikionska riznica (oko 560.<)

- kao i druge riznice stoji na svetom putu Apolonova svetišta. Najstarija je struktura svetišta s
reljefnom dekoracijom, a isti će princip slijediti Sifnijska i Atenskariznica s razvijenijim
reljefima. Tipološki je dorski hram in antis.
Reljefi riznice - prema ustaljenom principu za prve reljefne dekoracije, jedna scena je
prikazana na više sukcesivnih metopa, npr. "Europa na biku" na jednoj metopi dok su na
prethodnoj konjanici koji jašu za njom. Na isti način prikazan je "lov na Kalendonskog vepra"
ili brod "Argo".

Delfi, Sifnijska riznica (oko 525.<)

- tipološki je jonski hram in antis gdje su dva stupa između antizapravo bile karijatide.
Zahvaljujući obrnutoj orijentaciji, pročelje hrama je na zapadu. Za razlikuod sikionske riznice
sifnijska ima kontinuirani jonski friz. Osim friza sačuvan je i zabat pročelja.
Reljefi riznice- reljfnu dekoraciju s dominantnomratnom tematikom izveli su skulptori
Buphalos iAtenis. Zapadni zabat prikazuje kompoziciju"Heraklo i Apolon u borbi za tronožac".
Zapadni i južni friz prikazuju "Skupštinu bogova" i "Trojanskirat", a sjeverni i istočni friz imaju
"Gigantomahiju".U stilskom pogledu reljefi su manje plošni nego li u prijašnjim razdobljima,
figure su anatomski boljerazrađene, što daje blagi dojam prostornosti.

Delfi, Atenska riznica (510.-490.<)

- kao i prethodne riznice tipološki je hram in antis, ovdje udorskom stilu sa dva stupa in antis i
dorskim frizom sa metopama i triglifima. Atenska riznica je prva grčka građevina u potpunosti
izgrađena od mramora. Danas je velikim dijelom restaurirana.
Reljefi riznice- kako je riznica izgrađena od strane Atenjana, tako isama reljefna dekoracija
slavi njihova junaka Tezeja, ali i Herakla. Naistočnom zabatu prikazani su "Tezej i Piritej", a
na zapadnom "Heraklou trojanskom ratu". Istočne metope prikazuju
"Amazonomahiju",sjeverne i zapadne prikazuju "Heraklove zadatke", a južne "Tezejevživot".
U stilskom pogledu figure na zabatima i metopama pokazujunapredak prema klasičnom,
ponajviše u vidu pokreta i anatomskihdetalja što se dobro očituje na metopi "Heraklo ubija
kerinejsku košutu".

Atena, hram Atene Polias (oko 560.<)

- hram Atene na arhajskoj akropoli kada gradom vladajutirani Pizistrati. Nakon rušenja
akropole od strane Perzijanaca, arhajski kipovi (kurosi, kore) ihramovi (stupovi, zabati) ostali
su zakopani i sačuvani. O strukturi sene zna mnogo, ali se zna da su mu pripadala dva
sačuvana zabata.
Reljefi hrama- bolje sačuvani zabat ("bluebeard" zabat) sačuvao jeizvorne boje zahvaljujući
tome što je bio zakopan, a interpretira se namnogo načina. Vjerojatno je prikazivao borbu
Herakla i tritona i trifigure (vjetra) sa plavom bradom što drže simbole vjetrova u ruci.

Atena, hekatompedon (oko 525.<)

- nešto kasniji hram sa arhajskeakropole, sačuvan tek u temeljima. Bio je dug 100 stopa
(hekatompedos).
Reljefi hrama- sačuvan je zabat koji prikazuje gigantomahiju. Sačuvanefigure su Atena i
gigant. Bolje očuvana Atena izrađena je u razvijenomarhajskom stilu što nastupa oko 525.<.
Poput jonskih kora iz tog doba imanabranu draperiju i arhajski osmjeh, a ima i plašt uz koji se
prepliće zmija.

Eretria, Apolonov hram (oko 525.<)

- hram u Eretriji na Eubeji nije sačuvaosvoju arhitektonsku strukturu. Sačuvano je tek
nekoliko fragmenata sa zabata.
Reljefi hrama- na zabatima je bio prikaz Tezeja i Antiope. U centru kompozicijestajala je
figura Atene koja je ovdje možda po prvi puta u skulpturi bila prikazanau svojoj budućoj
klasičnoj formi, sa štitom i kopljem u ruci i Gorgonom na prsima. Kao i Atena sa
hekatompeda izrađena je u razvijenom arhajskom stilu.

Egina, Afajin hram (490.-470.<)

- središte je arhajskog Afajinogsvetišta na Egini. Svetište je osim hrama imalo i propilon te
žrtvenik.Izvorno je građen oko 490.<, a obnovljen je oko 475.< nakon što su ga480.< dijelom
porušili Perzijanci. Iza predvorja sa antama slijedi cela, ukojoj se prvi put javlja dvokatni niz
dorskih stupova što dijeli prostor utri broda. Nakon cele sa hrizelefantinskim kipom Afaje
slijede dva paralelna aditona. Posebnost hrama leži i u stupovima koji su monolitni.

Reljefi hrama (Gliptoteka, München)

- za razliku od hrama koji je izgrađen od vapnenca sa štukaturom, te obojan bijelim

vapnom,zabatna skulptura je u potpunosti izrađena od mramora. Sačuvana je bogata
reljefna dekoracija. Na oba zabata je prikaz trojanskograta sa Atenom Afaiom u središtu
kompozicije. Dobro sačuvanefigure su: ležeći ratnik i strijelac (istok), Atena i sifnijski
strijelac(zapad). Skulptura zapadnog zabata iz 480.<je starija te pripadakasnoarhajskom
stilu, dok skulptura istočnog zabata iz oko 470.< predstavlja začetak strogog stila u
prikazivanju figure. Svaskulptura zabata izrađena je u punoj plastici gdje figure stoje
navlastitim postoljima. Skulptura je bila bojana plavom i crvenom bojom. Metope peristaze i
naosa ne nose reljefnu dekoraciju.

Arhitektura u Velikoj Grčkoj i Siciliji (600.-450.<)(Dorski kameni hramovi)

U 8.st.< dolazi do demografske ekspanzije u Grčkoj. Zbog toga tijekom 8.st.< i 7.st.< dolazi
dokolonizacije područja van Grčke radi širenja pučanstva. Prvo se osnivaju se "emporiji"
odnosnotrgovačka središta. Prvo takvo naselje je Eubejska kolonija Pitekusai iz oko 740.<,
osnovana radi plodnih ravnica i potrebe za uvozom plemenitih metala iz Etrurije. Ubrzo
dolazi do stalnekolonizacije naselja koja se nazivaju "Apoikie", te imaju svoj teritorij i svoje
zakone, odnosnofunkcioniraju kao mali polis. Prva grčka kolonija na obali Velike Grčke bila je
Cumae. Sibaris, Gelai Sirakuza uskoro postaju najjače kolonije u Velikoj Grčkoj, te osnivaju
svoje podkolonije: Paestum,Metapont, Megara Hibleja, Agrigento, Selinunt itd. Val
kolonizacije završava oko 580.<

Hramska arhitektura u Velikoj Grčkoj i Siciliji- hramovi izvan matične zemlje stvaraju
brojneregionalne tipove, bez mnogo zajedničkih značajki. Nastaju posebni regionalni tipovi.
Šire seophodni trijemovi, naglašava se usmjerenost te postavljaju prilazna stepeništa, velikih
su dimenzija,a mogu imati i više stupova na pročelju. Najveći broj hramova je sačuvan u
Paestumu. Najvažnijesredište na Siciliji bila je Sirakuza, no do danas je sačuvano tek
kazalište, te ruševine hrama.

Paestum
Svetište u Paestumu (antičkoj Posejdoniji) bilo je posvećene Heri, Posejdonu i Ateni. Do
danas sudobro sačuvana tri hrama: Heraion I (Bazilika) iz 550.<, Atenin (Cererin) hram iz
500.<, te HeraionII (Posejdonov hram) iz 460.<. Osim njih važni nalazi su i kapela pored
Ateninog hrama, dorskog periptera, te grobnica skakača u vodu. Kapela je jedan od rijetkih
heroona na području VelikeGrčke. U unutrašnjosti je pronađen ležaj za pokojnika, 8 metalnih
i keramičkih posuda.

Grobnica skakača u vodu

- u jednoj podzemnoj grobnicisačuvan je rijetki primjer fresko slikarstva iz oko 460.<.
Freskesu se nalazile na sva četiri zida, te na poklopcu grobne komore, adanas su sve u
lokalnom muzeju. Na sjevernom i južnom zidu bile su freske sa scenama gozbe. Na
zapadnom zidu su prikazanigosti koji dolaze na gozbu, a na istočnom sluga pored
kantarosa. Na poklopcu je prikaz skakača u vodu, koji ide u zagrobni život.
Paestum, Heraion I (Bazilika) (oko 550.<)
- hram je građen od lokalnogsmeđeg vapnenca, te je masivna arhajska arhitektura. Tipološki
je dorski peripter, 9:15, s pronaosom, aditonom i celom koja ima središnji niznosača.
Pronaos se sa tri stupa otvara u izrazito široku peristazu.

Paestum, Heraion II (Posejdonov hram ) (oko 460.<)

- jedan od najboljeočuvanih dorskih hramova, ugleda se na Zeusov hram u Olimpiji.
Tipičan je peripter, 6:14. U unutrašnjosti cele dvije kolonade dijele prostor u 3 broda.
Dvokatna postava stupova se prvi puta javlja na tlu Velike Grčke.

Agrigento
Kolonija Agrigento (antički Akragas) osnovana je oko 580.<. Osim posvete Demetri i
Perzefoni kao božicama plodnosti jer je Sicilija bila grčka žitnica, u Agrigentu se grade
hramovi Herakla i Here,zatim Konkordijin hram, te Zeusov hram (Olimpeion), najambiciozniji
grčki hram ikada započet.Krajem 5.st.< Agrigento, kao i ostale kolonije na Siciliji, pada pod
naletom Kartažana. Najstarijihram Agrigenta je Heraklov arhajski hram iz oko 540.<.
Tipološki je dorski peripter s pronaosom iopistodomom i neraščlanjenom celom. Nakon
provale Kartažana hram je uništen. Najbolje sačuvanhram u Agrigentu je klasični Konkordijin
hram iz oko 450.<. Tipološki je dorski heksastilni peripter, a poput Heraklovog hram nije imao
reljefnu dekoraciju.

Agrigento, Zeusov hram (Olimpeion) (510.-410.<)

- najveći je dorskihram ikad započet, dimenzija 52 x 110 m. Tipološki je pseudoperipter,7:14,
ima visoku krepidomu, u kapitelnoj zoni stupa unutar interkolumnijaima statue telemona (8
m) što zajedno sa stupovima nose arhitrav. Cela jeu unutrašnjosti raščlanjena pilastrima, a
ne zna se da li je imala krovište.

Selinunt
Grad Selinunt je bio kolonija s mnogo hramova, od kojih ni jedan nije atribuiran. Prvi
hramovi("A", "B", "C" i "D") grade se u arhajsko doba, u središtu naselja, pored Demetrinog
svetišta. Uklasičnom razdoblju hramovi "E", "F" i "G" grade se van grada. Svi variraju isto
načelo uzdužnoghrama s naglašenim predvorjem, a samo "F" ima psudoperiptalni tlocrt. Svi
su porušeni u invazijiKartažana 409.<, a sačuvane metope su u Arheološkom muzeju u
Palermu.

Selinunt, Hram A (oko 580.<)

- hram "A" je najstariji hram u Selinuntu,nalazi se u središtu grada. U navali Kartažana 409.<
do temelja je srušen.
Reljefi hrama- sačuvene metope hrama različite su i nepovezane tematike. Najbolje
sačuvana metopa je ona sa prikazom "Europe na biku", dok sumetope sa "Herkulo i kretski
bik" i "Apolon" slabije sačuvani.
Selinunt, Hram C (oko 540.<)
- tipološki je dorski heksastil, 6:17,izduženog tlocrta, sa peristazom koja je na pročelju
poprečnomkolonadom podijeljena u dvostruki trijem, ispred kojeg je oblikovanaotvoreno
stubište. Nakon provale Kartažana ostao je tek niz stupova.
Reljefi hrama- sačuvane metope su različite tematike i ne tvore jedinstvenu ikonografsku
cijelinu, odnosno tretirane su autonomno. Najbolje sačuvane metope su "Perzej i Gorgona",
"Helios u kočijisunca", "Heraklo i kerkopi". Stilski, ove metope pokazuju znatannapredak na
onu iz hrama "A". Figure se tretiraju mnogo plastičnije iizvode u visokom reljefu, a detaljima
se daje znatno veća pozornost.

Selinunt, Hram E (oko 460.<)

- građen je po uzoru na Zeusov hram uOlimpiji. U konačnoj izvedbi ima izduženiji tlocrt od
uzora, heksastilni peripter 6:15. Iako je poput drugih hramova nastradao pod
provalomKartage, do danas je najbolje sačuvan hram na lokalitetu Selinunt.
Reljefi hrama- sačuvane metope poput predhodnih hramova nemaju jedinstvenu ikonografiju.
Dominiraju prikazi susreta bogova i božica sa junacima. Ima najviše sačuvanih metopa:
"Heraklo i Hipolita", "Atena iEnkelad", "Vjenčanje Zeusa i Here", "Kažnjavanje Akteja". Poput
samestrukture hrama i metope pokazuju sličnosti sa onima Zeusova hrama uOlimpiji i stoga
su najbolji primjer strogog stila u Selinuntu.

Segesta
U Segesti, naselju u blizini Selinunta u klasično doba gradio se hram. Osim hrama znamenito
je ikazalište također iz klasičnog razdoblja. Gradnja su zaustavili Kartažani.

Segesta, Hram (oko 430.<)

- građen je u razdoblju visoke klasike, aliizgleda da nikada nije dovršen. Bez obzira na
nedovršenost, jedan je odnajmonumentalnijih dorskih periptera, a rasporedom stupova
6:14.Dovršen je do razine krova, a nema ni reljefne dekoracije na metopama.
Dedalsko kiparstvo (900.-650.<)(Ksoanoni i brončane figurine)

Prva grčka skulptura je ona dedalska iz 9.st.<. Ta skulptura bila jesitnoga formata, izrađena
od terakote ili drva (ksoanoni). Karakteristikefigurina dedalskog stila su: A) frontalnost i
izduženost; B) ukočenoststava, te uski struk; B) nisko čelo i stilizirana kosa, najčešće s
kapom polos. U 7.st.< pojavljuju se statue od bjelokosti sa umecima.
Tehnika sphyerelata- pojavljuje se i brončana skulptura, najčešće usvetištima (Olimpija,
Delfi itd.). Ta brončana skulptura se izrađivala tehnikom sphyrelata od drvene jezgre i
lijepljenih iskucanih pločica

Arhajsko kiparstvo (640.-480.<)(Kurosi i kore)

Od 650.-580.< kipovi postaju monumentalni, od vapnenca ili mramora, pod utjecajem
egipatskeskulpture. Grci egipatske ideje prenose preko Krete i Kiklada. Začetak izrade
arhajskih kipovaoznačava "Božica iz Auxerrea", oko 650.<. U isto vrijeme datira se i Kore sa
Delosa koju je posvetio Nikandar. Oba kipa pokazuju dedalske odlike: plošnost, uski struk,
stilizirana duga kosaitd. Pojavom prvih kipova koji prikazuju nage muške osobe ustaljuju se
dvije skupine: A) kurosi,odnosno mladići; B) kore, odnosno djevojke ili božice. Gezela Richter
razradila je evoluciju grčkearhajske skulpture. Poredale je kipove kurosa i kora po starosti
ovisno o kakvoći modelacije.

Razvoj kurosa
Kuros iz Souniona (oko 620.<)- izrađen je u frontalnom i krutom stavu, visine 3m. Ima
iskorak noge čije koljeno je paralelno s onim stražnje noge. Ruke su uz tijelo, kosa je duga, a
oči zatvorene.

Kurosi Kleobis i Biton iz Delfa (oko 600.<)- pokazuju napredak u oblikovanju tijela koje
je plastičnije, slabi veza sa kamenim blokom. Prikazuje dvoje mladića vezanih uz mitološku
priču.

Moskoforos (oko 570.<)- tip kurosa nosača. Detaljnije oblikovanje tijela, snažniji raskorak,
pojavaarhajskog osmjeha, isprepletena i detaljna frizura smještaju ga u srednji arhajski stil.

Rampin jahač (oko 540.<)(Louvre, Paris)- prikazuje jahača na konju. Prikazuje odlike
srednjearhajskog stila: detaljnija obrada, stilizirana kosa i brada, arhajski osmjeh

Kroisos iz Anavisosa (oko 525.<)- jedan je od rijetkih primjera nadgrobne skulpture,

Kroisos jeumro u bitci. Ima detaljnu anatomiju i obradu lica. Stoji na prijelazu u kasni arhajski
stil.

Kuros Aristodikos (oko 510.<)

- pripada kasnom arhajskom stilu. Anatomija je detaljnija, jačanaturalizam, frizura je kratka,
ali stav još uvijek ostaje ukočen.

Kritija - Mladić (oko 490.<)

- prvi je poznati samostojeći kip. Iako sadrži kruta arhajska obilježja,ima proračunatu
asimetriju, osovina tijela blago je zaobljena u obliku slova “S“, a pokazuje inaznake
kontraposta. U facijalnoj ekspresiji arhajski osmjeh je zamjenjen izrazom zamišljenosti.
Razvoj kora
Kore prolaze kroz iste stilske razvojne faze poput kurosa, a razlikuju se i po vrsti odjeće: A)
Kore udorskim peplosima; B) Kore u jonskim hitonu i kimationu. Ističu se i posebne grupe
poput onih naSamosu koje su bile zavjetni darovi Heri. Najveći broj kora pronađen je na
Atenskoj akropoli.
Kore u dorskom peplosu (oko 530.<)
- nalik je na blok kamena kao i prvotne kore, struk naglašen.Pod teškom tkaninom peplosa
naziru se čvrste obline. Stilizirana kosa, prirodniji osmjeh.
Kore u jonskom hitonu i himationu (oko 520.<)
- za razliku od dorske kore, ova ima raskošnuodjeću koja leprša. Jednu takvu izradio je
slavni arhajski kipar Antenor.

Kleobis i Biton Rampin jahač Kritijin dečak Dorska kora Jonska kora

Klasično razdoblje

Na povijesnom planu početak klasičnog doba Grčke civilizacije obilježili su ratovi sa

Perzijancimaod 490. do 479.<. Tada dolazi i do razvoja književnosti, filozofije, matematike
itd. Na područjuumjetnosti manifestira se nekoliko fenomena: A) dolazi do pojave umjetnika
koji postižu velikuslavu za vrijeme svoga djelovanja. Slikar Zeuxis postiže toliku slavu i
bogatstvo da svoja djela daje besplatno smatrajući ih neprocjenjivima; B) razvija se teorija
umjetnosti, odnosno sami umjetniciraspravljaju i pišu o pravilima u umjetnosti. Kipar Eufranor
piše djelo "Simetrija", a Poliklet pišedjelo "Kanon" u kojemu određuje proporcije potrebne za
izrađivanje lijepog ljudskog tijela posvećujući tako svu pažnju izradi umjetničkog djela a ne
njegovoj namjeni. Razvija seterminologija umjetnosti, "mokra draperija", "skopasov pogled".
C) djela klasičnog perioda ostati ćeiznimno cijenjena sve do današnjih dana.

Kiparstvo rane klasike (480.-450.<)(Strogi stil)

Početkom 5.st.< na području kiparstva dolazi do prijelaza na naturalizam, odnosno pojave

"strogogstila" u kiparstvu. To se očituje na: A) većoj prirodnosti kipova koji imaju realističniju i
detaljnijuanatomiju; B) promjeni impostacije, odnosno uvođenju balansa u stav i pokreta
dijelova tijela koje je asimetrično, što predstavlja rani kontrapost; C) nestajanju arhajskog
osmjeha i uvođenju novefacijalne ekspresije koja djeluje ozbiljno (strogo), što prije
predstavlja novi ideal u prikazivanju a neodraz trenutačnog stanja u Grčkoj; D) frizura je u
pravilu kratka i uredno počešljana, a brada imakarakterističan izduženi (oštri) oblik.

Tehnika "izgubljenog voska"

- od ranoklasičnog razdoblja kipovi se više ne izrađuju od mramora,već gotovo isključivo u
tehnici izgubljenog voska, odnosno od bronce. Ta tehnika je omogućilamnogo veću slobodu
položaja, što se najbolje očituje na raznolikom položaju ruku. Za dobivanje jedne takve
statue potrebno je proći kroz nekoliko koraka: A) izrađivanje drvenog "kostura"; B)oblaganje
terakotom radi formiranja "tijela"; C) presvlačenje slojem voska; D) oblaganje drugimslojem
terakote; E) učvršćivanje metalnim klinovima; F) dobiveni model se grije, te se time
rastapavosak što izlazi kroz predviđene otvore na dnu statue; G) ulijevanje kipuće bronce
kroz otvor navrhu statue; H) razbijanje terakotnih slojeva, čime se dobiva šuplji brončani
kip.Detalji tijela poput usana i očiju izrađuju se u drugim materijalima (srebro, olovo, staklena
pasta). Najranija poznata statua u tehnici izgubljenog voska je kuros Apolon iz Pireja iz oko
525.<. Osimove tehnike kipovi se rade i u hrizelefantinu ili terakoti gdje vrijedan primjerak
predstavljaterakotna skupina sa Zeusom i Ganimedom iz oko 470.< pronađena u Olimpiji.

Pitanje originala i rimskih adaptacija- vrlo je malo sačuvanih brončanih originala, a mnogo
višerimskih mramornih adaptacija izgubljenih grčkih originala. Ti kopisti što su radili prema
rimskimnarudžbama najčešće su bili upravo Grci. Upravo zbog velikog broja helenističkih i
rimskihadaptacija neki teoretičari su smatrali da bi se grčko kiparstvo trebalo proučavati
samo prekooriginala. Takav princip je napušten radi premalog broja originala i nemogućnosti
pregledacjelokupne povijeti grčkog kiparstva. U svrhu određivanja datacije i atribucije
spomenika, uzoriginale se u obzir uzimaju i brojne rimske adaptacije, fragmenti te literarni
zapisi.

Kritija i Nesiot - Harmodije i Aristogikon (Tiranoubojice) (477.-476.<) -kiparska grupa

koja prikazuje Harmodija i Aristogikona, ubojice posljednjeg tiranina iz loze Pizistrata, izvorno
je biladjelo arhajskog atenskog kipara Antenora sa kraja 6.st.<. To djelo Perzijanci nakon
pljačkanjaAkropole odvode u Persepolis. Oko 475.< kopiju te grupe u bronci izrađuju Kritija i
Nesiot.Aleksandar Veliki nakon osvajanja Persepolisa vraća Antenorovu skupinu u Atenu, a
od tada dvijegrupe stoje jedna uz drugu. Originali do danas nije sačuvani, već samo rimska
adaptacija. Pokazujesve karakteristike strogog stila: detaljna anatomija, pokrenuto tijelo u
prostoru sa blagimkontrapostom, ozbiljan izraz lica, te kratka počešljana frizura.

Auriga iz Delfa (478.-474.<)- originalni brončani kip vozača bojnih kola ostatak je
kompozicije ukojoj je bilo i šest konja, te dvoje sluga. Tu skupinu dao je izraditi Gelon iz Gele
u čast pobjedePolizala na Pitijskim igrama 478.<. Auriga je prikazan u dugom hitonu sa
realističnom i snažnomokomitom draperijom. Njegov stav je prirodan, tijelo i glava usmjereni
su prema konjima, a rukedrže uzde. Ima sačuvane zube od srebra, oči od staklene paste, te
usne obojane bakrom.

Artemisium Posejdon/Zeus (oko 460.<)(Arheološki muzej, Atena)- originalni brončani

kip božanstva. Stoji u snažnom raskoraku, sa tipičnim ranim kontrapostom gdje je težina
tijela većimdijelom oslonjena na prednju (lijevu) nogu, a manje na stražnju (desnu). Kratka
skupljena kosa ioštra duga brada upućuju da kip predstavlja boga Zeusa ili Posejdona, a
nedostatak atributa (munjeili tridenta) u desnoj ruci, otežavaju konačnu atribuciju određenom
božanstvu.

Prvi kipari klasičnog razdoblja Hagelades- prvi je veliki kipar klasičnog razdoblja. Rodom
je iz Argosa, a bio je učitelj Mironu,Fidiji i Polikletu. Nijedno njegovo djelo nije sačuvano, a
možda je autor Artemisium boga.

Ostali kipari- za razvoj grčkog kiparstva zaslužan je velik broj radionica. Razvijaju se
središta poput Egine, Argosa, Korinta, Beocije i Sikiona gdje djeluju kipari: Glaukija, Onat,
Kalamis itd.

Miron
Miron je rođen u Eluteri, na granici Beocije i Atike. Većinu svojih djela izradio je od 460. do
440.<.Radio je u eginskoj bronci. Većina kipova poznata je samo iz zapisa, a rijetke su
rimske adaptacijeoriginala. Tematski, od oko 20 njegovih djela njih 10 su statue bogova, 7
statua predstavlja atlete, anapravio je i statuu životinje ("Junicu"). Njegovi najpoznatiji bogovi:
"Minerva i satir"; "Hekata" zahram u Egini itd. Najpoznatiji atleti: "Diskobolos" i "Ladas".
Ladas je bio neobičan kip koji je predstavljao pobjednika utrke pješaka. Bio je prikazan
otvorenih usta i pognutog stava nakon utrkekako pokušava doći do daha. Taj neobičan izbor
teme gdje je naglašen kratki trenutak radnje, tezaokupljanost anatomijom i balansom glavne
su karakteristike Mironova rada. Nije bio zaokupljenfacijalnom ekspresijom. Izrađivao je i
reljefe, npr. Ludovisi reljef, stela "Umorna Atena".
Diskobolos (oko 450.<)(Lancelotti, Rim i Townley, BM)- prvi je značajni kip na prijelazu
uvisoku klasiku. Original nije sačuvan, ali je poznat velik broj rimskih adaptacija u mramoru,
temodernih brončanih rekonstrukcija. Lancelotti adaptacija prikazuje bacača diska čija glava
pratidisk, dok Townley adaptacija prikazuje bacača diska čija glava je okrenuta od diska.
Tijelo jesnažno zaokrenuto, sa detaljnom mišićavom anatomijom, dok je lice bezizražajno i
arhaično.
Atena i Marsija (oko 450.<) -kip koji je stajao na Akropoli. Original nije sačuvan, a
postojinekoliko rimskih adaptacija u mramoru. Prikazuje kratak i živ trenutak radnje gdje
Marsija posežeza frulom na podu, ali u strahu od Atene koja mu stoji na putu energično
uzmiče natrag.
Ratnik A i ratnik B iz Riacea (460.-440.<)(Arheološki muzej, Reggio Calabria)-
originalni brončani kipovi pronađeni u brodolomu kod Riacea. Možda su dio kompozicije od
16 figura, podignute u Delfima u čast pobjede kod Maratona. Ako jesu, onda prikazuju
atenske heroje koji susudjelovali u bitci pod vojskovođom Militijadom. Imaju sačuvane oči od
bjelokosti, zube od srebrai bakrena usta. U anatomskoj građi pokazuju izvjesni napredak, ali
realističan prikaz glava, različitod idealizma visoke klasike smješta ih u strogi stil. Možda
pripadaju Fidijinoj radionici.

Tiranoubice Auriga Artemisium Diskobolos Ratnik A Ratnik B

iz Delfa bog

Arhitektura rane klasike 480.-450.<(Strogi stil u Olimpiji)

Olimpija
Olimpija se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Peloponeza u pokrajini Elidi. Zeusovo svetište
jesmješteno u podnožju brežuljka Kronos, na plodnoj ravnici. Pouzdano se zna da su se od
776.< uOlimpiji održavale i olimpijske igre, a to je prvi sigurni datum od koga se računa grčka
povijest.

Razvoj svetišta- temenos svetišta ima oblik nepravilnogčetverokuta 200 x 175 m. U 8.st.,
geometrijskom periodugrčke civilizacije, svetište u Olimpiji započinje svojrazvoj. Oživljava se
religiozna praksa štovanja bogova. Najstariji nalaze predstavljaju tisuće brončanih
figurinekonja, drugih životinja, te antropomorfnih statua koje su bile zavjetni darovi
pobjednika Olimpijskih igara.Zoomorfne figurine konja najčešće su bile sastavni diotronožca.
Najstarije gradnje svetišta su Arhajski Heraion,te klasične i arhajske riznice. U klasično doba
gradi senajvažnija građevine svetišta, Zeusov hram. Krajem4.st.< gradi se tolos Filipeion. U
helenističkom razdobljugrade se gimnazij i palestra.
Olimpija, Zeusov hram (468.-457.<)
- izgradio ga jeLibon iz Elide u razdoblju od 468.-457.<. Za gradnju jekorišten vapnenac, a
crijepovi i skulptorski ukras bili su odmramora sa Parosa. Tipološki je heksastilni dorski
peripter,6:13., dimenzija 64 x 28 m, sa dominacijom peristaze nadnaosom. Pronaos i
opistodom hrama su identični, a cela jesa dvije kolonade stupova podijeljena u trobrodan
prostor.
Reljefi hrama- skulptorska dekoracija hrama predstavlja najboljuskupinu strogog stila.
Istočni zabat - "Priprema za utrku Pelopa iEnomaja"; Zapadni zabat: "Kentauromahija" sa
bogom Apolonom usredištu kompozicije koji ravna bitkom, te Piritojem i Tezejem u borbi sa
kentaurima. Reljefne metope su se nalazile na prednjimzidovima cele, a danas se čuvaju
dijelom u Louvreu. Te metope sekompozicijski kombiniraju sa zabatnim kompozicijama.
Takometope pronaosa, ispod zabatne skupine sa Utrkom Pelopa iEnomaja, prikazuje
Herakla u stanju mirovanja nakon obavljanjazadatka. Time se u vidu poetske statičnosti
postiže jedinstvo ovihdviju skulptorskih kompozicija istočnog pročelja. U potpunojsuprotnosti
su metope opistodoma sa prikazom Herakla u akciji kodobavljanja zadatka. Ovdje je Heraklo
prikazan u živimkompozicijama (dijagonalna, vertikalna, "X"), čime se postiže jedinstvo sa
dinamičnom i razigranom temom kentauromahije nazapadu. Ukupno gledajući, skulptura
Zeusovog hrama imarealistički izraz sa jednostavnim, strogim linijama i formama.
Ipak,složenost likova i sloboda pokreta, te oslobađanje figura krutosti iukočenosti približava
tu skulpturu razvijenom klasičnom stilu. Uceli je stajao hrizelefantinski kip Zeusa na
prijestolju.

Kiparstvo visoke klasike (450.-420.<)(Fidija i Poliklet)

Od sredine 5.st.< dolazi do stilskih promjena na području kiparstva. Najvažnije

karakteristikekiparstva visoke klasike su: A) ekspresija lica više nije "stroga" već poprima
misaoni (idealizirani) pogled; B) anatomska građa izvedena je detaljno i idealizirano poput
ekspresije lica; C) kontrapost je znatno izraženiji, a različiti kipari ga izvode na sebi svojstven
način dajući time statuama čitavniz različitih izbalansiranih stavova. Kiparstvo visoke klasike
obilježilo je stvaralaštvo Fidije iPolikleta. Oni, zajedno sa ostalim kiparima, najveći broj
kipova izrađuju u tehnici izgubljenogvoska. Osim brončanih kipova, visoku klasiku obilježava
i izrada hrizelefantinskih kipova.
Tehnika "hrizelefantin"- osnova statue se izrađuje od drva ili mramora. Na osnovu se
zatimaplicira slonovača ili zlato, i to najčešće tako da se bjelokost koristi za otkrivene dijelove
tijela (lice,ruke, noge), a zlato za odjeću (hiton i himation, pokrov za glavu, sandale itd.). Iako
je tehnikahrizelefantina bila korištena još u arhajskom dobu, no tek za vrijeme Fidije biva
široko korištena.
Fidija
Malo je pouzdanih podataka o njegovom životu. Plutarh navodi da je Fidija rođen u
Ateni.Umjetničku karijeru započeo je kao slikar, a nastavio kao arhitekt i kipar. Bio je blizak
Periklov prijatelj, a ujedno i nadzornik svih radova na Akropoli. Iako je bio nadzornik radova,
vjerojatno nijeradio na reljefima Partenona i drugih hramova na Akropoli. Najveći dio posla
obavili su kipari iznjegove škole: Kresilas, Alkamen, Agorakrit, Praksitel Stariji, Kolot, pa čak i
filozof Sokrat. Svi tikipari bili su redom vrsni umjetnici, a za Kolota se smatra da je imao
velike zasluge za izraduhrizelefantinskih Zeusa i Atene Partenos. Iako je izradio dvostruko
više statua od Mirona, samo njihnekoliko je sačuvano kao rimske adaptacije. Tematski,
većinom je izrađivao statue božanstava,među kojima se ističe čak 7 Atena. Najpoznatija
djela su mu kolosalne hrizelefantinske statue:"Zeus" za Zeusov hram u Olimpiji i "Atena
Partenos" za Partenon. Najvažnija brončana statua je"Atena Promahos". Treća izrazito
važna Atena je "Atena Lemnos", također u bronci. Izradio je iAmazonku Mattei tipa za
Artemission u Efezu koja je osvojila treće mjesto na natjecanju. Uz AtenuLemnos i
Amazonku među kipove sačuvane u adaptacijama spada nekoliko njegovih ranijih
djela:"Tiber Apolon", jedno od najranijih djela; "Apolon Kassel", kip koji je stajao na Akropoli
ispredPartenona kao zavjetni dar za odvraćanje zla; "Ludovisi Hermes", kip Hermesa
Psyhopomposa(vodiča duša) koji se rukom obraća pokojniku; "Anakreont", kip koji prikazuje
pijanog pjesnika.Već na tim kipovima iskazuju se ključne karakteristike Fidijina rada: A)
vitkost, elegancija, figure;B) misaoni pogled; C) uski i zbijeni kontrapost sa obje noge čvrsto
na tlu, te lagani pokret bokova..
Zeus u Olimpiji (440.-430.<)- hrizelefantinski kip koji nema kopija ni u monumentalnoj
plastici,ni kao sitna plastika. Izgled kipa se saznaje preko rimskih kovanica iz doba
Hadrijana. Iz zapisa sesaznaje kako je kip bio visok oko 13 m. Zeus je bio prikazan kako
sjedi na prijestolju izrađenom odfine bjelokosti i cedrovine, obogaćeno figuralnom
dekoracijom. Na bazi kipa bio je reljef sa scenomRođenja Afrodite. Sam Zeus bio je prikazan
samo u himationu i sandalama, sa žezlom u lijevoj rucii kipom Nike u desnoj ruci oslonjenoj
na prijestolje. Na glavi je imao lovorov vijenac, a ekspresijanjegova lica prikazivala ga je kao
dobrog gospodara sa smirenim i misaonim pogledom.
Atena Partenos (450.-440.<)- hrizelefantinski kip težak 1130 kg zlata i visok oko 9 m,
posvećen438.< na Panatenejskim svečanostima. Na glavi je imala šljem sa sfingom i dva
grifona, u desnojruci imala je figuru Nike, a u lijevoj koplje i štit sa reljefima amazonomahije i
gigantomahije.Sandale su nosile reljef iz kentauromahije, dok je na bazi kipa bio reljef sa
Rođenjem Pandore. Zarazliku od Zeusa ostavlja kičast dojam. Od replika ističe se
"Varvakeion Atena", kao sitna plastika.
Atena Promahos (450.-440.<)- kolosalna brončana statua Atene koja je stajala na ulazu u
Atenino područje akropole. Stilski je izrađena slično, ali jednostavnije od Atene Partenos.
Atena Lemnos (450.-440.<)(Muzej, Dresden)- brončani kip koji su od Fidije naručili
atenskikolonisti na otoku Lemnosu. Spajanjem dijela tijela iz Dresdena i glave iz Bologne
dobivena jekonačna adaptacija. Lijeva ruka joj je oslonjena na koplje, dok u desnoj drži šljem
u koji joj jeuperen blagi misaoni pogled koji ju čini najljepšim Fidijinim djelom.

Apolon Zevs Olimpijski Atena Partenos Atena Promahos Atena Lemnos

Kassel
Poliklet
Rodom je iz Argosa, suvremenik je Mironu i Fidiji te Hageladov učenik. Izrađuje u Delskoj
bronci.Pripisuje mu se oko 20 statua, po temama bliskih Mironovim djelima jer prikazuju
božanstva iatlete. U zapisima stoji da je poput Fidije svoje najznačajnije djelo izradio u
hrizelefantinu. To je bila Hera za Heraion u Argosu, no taj kip je u potpunosti uništen poput
Fidijinih. Najpoznatija djelasu mu atleti "Doriforos", "Diadumenos". Osim njih tu je i
"Diskoforos" sačuvan u sitnoj plastici, a jedna kopija čuva se u Zagrebu. Njegova "Amazonka
Sciarra" za Artemission na Efezu pobjedila jena natjecanju. Svi njegovi kipovi odlikuju se
jedinstvenim proporcijama tijela koje on iznosi u djelu"Kanon". Taj kanon temelji se na
matematičkim pravilima gdje je odnos glave prema ostatku tijela1:7. Tijela njegovih kipova
stoje u savršenom balansu gdje je sva težina na jednoj nozi. Ističemuskulaturu i nagost, a
zanemaruje izraz lica. Frizuru izrađuje sa simetričnim pramenovima.
Doriforos (450.-440.<)(Arheološki muzej, Napulj)
- sačuvano je nekoliko mramornih adaptacija.U ovom djelu Poliklet ostvaruje svoje ideje
izrečene u kanonu. Prikazuje nagog atletu kojemutežina tijela počiva ne desnoj nozi kojom
istupa naprijed, dok je lijeva povučena u natrag i samo seoslanja na pod. Kao protuteža
desnoj nozi lijeva ruka drži koplje, dok je desna opuštena i u stanjumirovanja. Postiže izraziti
kontrapost, sa savršenim balansom dijelova tijela u pokretu i mirovanju.
Diadumenos (430.-420.<)(Arheološki muzej, Napulj)
- mramorna adaptacija Diadumenosa jedna je od najranijih antičkih kopija, pronađena na
Delosu oko 100.<. Prikazuje atletu pobjednikanatjecanja koji stavlja vrpcu na glavu. Iako je
po osnovnim značajkama jednak Doriforu (stav nogui proporcije), detaljniji je i pokazuje više
pokreta. Glava je okrenuta udesno dok oči prate rad ruku.

Kresilas
Podrijetlom je sa Kidonije na Kreti. Poznat je ponajprije po tome što je izradio Periklov
idealizirani portret. Izradio je i jednu "Amazonku" za Artemission u Efezu, te hermu "Atene".

Doriforos Diadumenos Diskoforos Amazonka Perikle

Kiparstvo zrele klasike klasike (420.-380.<)(Bogati stil)

Majstori bogate klasike u svom stvaralaštvu prebacuju težište na "slikarski" pristup, koji ima
za ciljda više otkriva. Važan preduvjet za ovo je primjena mokre draperije na figurama božica
koje takoostavljaju dojam prozračnosti. Figure imaju raznolikije poze i pokazuju više
pokrenutosti. Ovunovu tendenciju u kiparstvu prate i dostignuća u arhitekturi (izum korintskog
kapitela).

Kipari bogate klasike

Alkamen- jedan je od najvažnijih potomaka Fidijine škole, najpoznatiji po izradi "Karijatida"
naErehteionu. U svojem radu on je tradicionalist koji ne usvaja principe bogatog stila.
Pripisuju muse: "Afrodita Dafne tipa" sačuvana u rimskim kopijama, "Ares Borghese", mladić
sa šljemom naglavi i mačem u ruci; "Hermes Propylaios" itd. Radio je i skulpturu
Hefestejona.
Agorakrit- drugi važni potomak Fidijine škole. Najpoznatije djelo mu je "Nemeza iz
Ramnusa", prikazana sa posudom i grančicom, a na bazi kipa bila je priča o Heleni.
Peonije- za njega se zna samo da je izradio kip "Nike" 425.< kao zavjetni dar svetištu u
Olimpiji za pobjedu Mesenjana nad Spartancima. Kip je sačuvan u originalu i predstavlja
jedno od prvihostvarenja u mokroj draperiji. Peonijev stil je znatno slobodniji i "bogatiji" od
Alkamenovog.
Kalimah- prema stili najbliži je Peonijevim elegantnim ostvarenjima. Najpoznatiji kip
poznat preko rimskih kopija mu je "Dražesna Afrodita", u Rimu kao "Venera Genetrix"

Karijatide Ares Nemeza Nika Afrodita

Arhitektura visoke i zrele klasike 450.-380.<(Partenonsko doba i bogato zrelo doba)

Arhitektura razvijene klasike dijeli se na: A) Partenonsko ili Periklovo doba (450.-420.<);
Bogatozrelo doba (420.-380.<) vrijeme je opsežnog reljefnog ukrašavanja hramova. U
arhitektonskimoblicima, ali i u arhitektonskoj skulpturi hramovi ovog razdoblja preuzimaju
kanonsku formuluuspostavljenu na Zeusovom hramu u Olimpiji. Prevladavaju dorski
hramovi, koji kombinirajuvanjsku dorsku formu sa unutrašnjim jonskim elementima. To se
odnosi na izradu neprekinutog jonskog reljefa na frizu naosa, čime se postiže jedinstvena
naracija. Osim jonskih, zahvaljujućiizumu korintskog reda, krajem 5.st.< u arhitektonski
interijer uskoro se uvodi i korintski red.

Atenska agora
Atenska agora nema plansku ideju već se razvija prema dinamici procesa razvijanja Atene u
velikigrad i najveću silu Grčke. Sa sjeverozapada agoru dijagonalno presjeca Panatenejski
put koji vodina jugoistok prema Akropoli. Najstarija i najvažnija skupina javnih zgrada,
nastalih još za vrijemetiranina Pizistrata, proteže se kroz istočnu padinu brežuljka na kojemu
stoji hram Hefesteion(Teseion). Agora se okružuje trijemovima tijekom više stoljeća.

Atena, Agora, Hefesteion (Teseion)(449.-440.<)

- arhitekti hrama bilisu Koreb i Kalikrat. Tipološki je dorski heksastilni peripter, 6:13.
Ima pronaos i opistodom, a u celi je postava jonskih stupova u obliku slova"pi", te se tako
oblikuje prostor za zadržavanje. U celi su stajali kipoviHefesta i Atene, prikazanih na

karakterističan način sa atributima.

Reljefi hrama- peristaza ima dorski friz. Od tog friza sačuvan je dioistočnih metopa sa
Heraklovim zadacima, te po 4 metope na jugoistoku isjeveroistoku sa Tezejevim djelima.
Naos ima jonski friz koji je figuralnoispunjen na istoku i zapadu. Na istoku je reljef sa
scenama izamazonomahije, dok je na zapadu reljef sa scenama iz kentauromahije.
Atenska akropola
Atenska akropola je bilo mjesto gdje se svake 4 godine slavio rođendan Atene u obliku
"VelikihPanateneja". Od kraja brončanog doba postepeno gubi fortifikacijski karakter, te
koncem 6.st.< postaje središnjim svetištem Atike. Kroz 6.st.< tirani Pizistrati tu grade hram
Atene Polias, a kasnijei hram hekatompedon iz kojega će se u 5.st.< izroditi Partenon. Te
arhajske hramove 480.< rušePerzijanci, a od 449.< pod demokratskom vladavinom Perikla
dolazi do obnove svih građevina. Najvažnije građevine klasičnog doba na Akropoli su:
Partenon, Propileji, hram Atene Nike iErehteion. Uz njih važne građevine akropole bile su i
one u Artemidinom, te Zeusovom područje,no one danas nisu sačuvane. Na južnoj padini
akropole 429.< radi velike kugu utemeljeno jeAsklepijevo svetište koje dobiva hram i
liječilišne trijemove. Krajem 5.st.< i početkom 4.st.< na južnoj padini grade se i Dionizijevo
kazalište, te Periklov odeon.

Atena, Akropola, Partenon (447.-432.<)

- današnjem Partenonu je prethodio stariji hram božice Atene koji je u razdoblju od 500.<do
480.< zamjenio još stariji hekatompedon iz doba Pizistrata. Tajstariji Partenon bio je arhajski
dorski heksastilni peripter, 6:16,koji je porušen 480.< u ratu s Perzijancima. Novi Partenon
gradise od 449.< nakon Periklova dolaska na vlast, pod arhitektimaIktinom i Kalikratom, te
nadzornikom Fidijom. U potpunosti je izgrađen od penteličkog mramora, uvrijednosti od 500
talenata. Tipološki, Partenon je dorski oktastilni peripter, 8:17. Ima heksastilni pronaos i
opistodom, te neuobičajeno široku celu koja ima postavu stupova u obliku slova "pi",
što postaje atički standard. Iza cele je zasebna prostorija, aditon Partenos. Ima uravnotežen
sklad,savršene proporcije, te koristi optička zakrivljenja. Jonski element pronalazi se na frizu
naosa, koji je kontinuiran. U unutrašnjosti je stajao hrizelefantinski kip Atene Parthenos.
Reljefi hrama (BM, London)- reljefe je izradila Fidijina škola. U 19.st. LordElgin je sakupio
dijelove skulpture razrušenog Partenona i odnio ih u Britaniju, adanas se friz, zabati i velik
dio metopa nalaze u British Museumu u Londonu. A)Istočni zabat - prikazuje "Atenino
rođenje". Sačuvane su figure Dioniza, zatimDemetre Perzefone i Hekate, Dione Afrodite i
Hestije, te konjske glave na rubuzabata koje simboliziraju kočiju sunca i kočiju mjeseca;
Zapadni zabat - prikazuje"Borbu Atene i Posejdona za grad Atenu". Sačuvana je figura kralja
Kerkopsa, tefragmenti drugih. Zabatne figure su izvedene kao puna plastika, te su umetnute
uzabatni okvir. Pokazuju odlike visoke klasike: anatomska preciznost i detaljnost,ženske
figure u mokroj draperiji, idealizirane i smirene crte lica. B) Metope:istok- gigantomahija, jug -
kentauromahija; zapad - amazonomahija; sjever -Trojanski rat. C) Panatenejski friz -
neprekinuti friz dugačak je oko160m. Prikazuje Panatenejske svečanosti čiji je početak na
zapadu sa pripremom za ophod. Sa sjeverne i južne strane teče konjički ophod sa povorkom
koja nosi zavjetne prinose. Friz završava na istoku gdje je prikazano prinošenje peplosa
božici Ateni, te skupština bogova. Figuremetopa i friza izvedene su u reljefu, te pokazuju
jednake karakteristike poput onih na zabatu. Sve su bojane, ponegdje i sa metalnim
dodacima.
Atena, Akropola, Propileji (437.-432.<)
- sagradio ih je arhitektMneziklo, odmah nakon izgradnje Partenona. Propileji su služili
kaomonumentalno predvorje akropole. Izgrađeni su kao fasada hrama, asastoje se od: A)
Procesijskog puta prema Akropoli; B) Ulaza sa pet prolaza i trijemom; C) Bočnih krila. Samo
jedno od 4 krila je dovršeno,te je služilo kao pinakoteka za izlaganje slika. U unutrašnjosti
propilejastrop je kasetiran, a tu se upotrebljuje i jonski red.

Atena, Akropola, Nika Apteros (427.-424.<)

- izgradio ga je arhitektKalikrat, a kao i kod drugih građevina akropole kao građevni
materijalkoristi se mramor. To je jonski hram na bastionu južno od propileja. Potipologiji je
tetrastilni amfiprostil. Cela nema pronaos, a prema trijemuse otvara sa neuobičajenim
postavom stupaca. Oko 410.< parapet bastiona hrama dobiva reljefe izvedene u bogatom
zrelom stilu.
Reljefi hrama- reljefi su izvedeni na jonskom kontinuiranom frizu. Naistočnom frizu je
prikazana "Skupština bogova", na sjevernom i južnomfrizu izrađena je kompozicija "Bitka
Grka i Perzijanaca kod Plateje", učast pobjede Atenjana. Na zapadu je "Borba Atenjana i
Beotijanaca". Niski reljefi parapeta na bastionu prikazuju procesiju božica Nika umokroj
draperiji koje se spremaju na žrtvu božici Ateni.

Atena, Akropola, Erehteion (421.-406.<)

- izgradio ga je arhitektFiloklet, a skulptorski dekorirao Alkamen. Po tipologiji je jonski
hramneobičnih proporcija. Prostorija uz istočni heksastilni trijem posvećena je Ateni, dok je
na suprotnoj strani Posejdonov prostor prema zapaduotvoren polustupovima, a uz njega je i
Erehtejevo, te i Kerkopsovo područje. Iz Posejdonova prostora izlazi se na sjeverni i južni
trijem.Veći, sjeverni trijem izgrađen je na nižoj razini od ostatka hrama, dok manji južni trijem
umjesto stupova ima karijatide koje je izradioAlkamen. Unutar hrama čuvali su se: sveti
plamen i ksoanon Atene(drveni kip), te peplosi što su se nosili Panatenejskim
svečanostima,koje su čuvale elgastine. U blizini hrama nalaze se i dvorište za kult,
maslinovo drvo i Zeusov oltar.
Reljefi hrama- friz je bio bogato ukrašen sa listolikim uzorcima antemija te figuralnim
frizom,dok su zabati ostali prazni. Oštećenost friza onemogućuje identifikaciju ikonografije.
Zanimljivostfriza je tehnički neobična izvedba, s bijelim mramornim figurama na pojasu
plavkastog vapnenca.
Ostala Grčka središta
Osim u Ateni, klasični dorski hramovi u vrijeme zrele klasike grade se diljem Grčke.
Najpoznatijiod njih su Posejdonov hram na Rtu Sounionu, Apolonov hram u Bassi, te
Apolonov hram naDelosu. Od ostalih hramova ističe se hram u Ramnusu, posvećen Niktinoj
kćeri Nemezi. Hram jekao dorski peripter izgradio arhitekt Koreb oko 435.<. Posebno mjesto
u arhitekturi svetištazauzima Telesterion u Eleuzini.

Rt Sounion, Posejdonov hram (oko 440.<)

- hram posvećen bogu Posejdonu koji se nalazio u Atici, na rtu Sounion. Imao jevelik značaj
za pomorce, a to je bilo i područje za iskrcavanjeatenske vojske. Izgradio ga je arhitekt
Koreb. U tipologiji jeklasični dorski heksastilni peripter, sa širokim kanelirama kojih je stoga
bilo samo 16, zbog čega su bile vidljive i sa pučine.
Reljefi hrama- od reljefne dekoracije sačuvani su tek fragmenti. Dok je na peristazi hrama
bio dorski friz metopa itriglifa, naos je imao kontinuirani jonski friz.

Delfi
Nalazi se u Fokidi, u središnjoj Grčkoj, na južnim obroncima Parnasa. Grci su Delfe
smatralisredištem svijeta, a kao svetište i središte Apolonovog kulta, prihvaća se od 8.st.<.
Početkom 6.st.<u Delfima su se održavale Pitijske igre. Delfi su do dolaska Rimljana ostali
simbolom jedinstvaHelena, a za vrijeme Hadrijana doživljavaju obnovu. U 4.st. jačanjem
kršćanstva gube na svomznačaju, a naredbom rimskog cara Teodozija proročište je ukinuto
oko 390.

Delfi, Apolonov hram (oko 370.<)

- hram na ovom najvažnijemlokalitetu štovanja boga Apolona još od arhajskog doba dizao se
uviše navrata, nakon požara i potresa. Po posljednji put se gradi oko370.<, a Po tipologiji je
klasični dorski peripter, 6:15 sa trobrodnomcelom. Hram je imao i 2 podzemne prostorije, od
kojih je u jednojsjedila proročica Pitija, a u drugoj se čekalo na odgovor.
Reljefi hrama- od skulptorske dekoracije hrama malo se sačuvalo,a najbolje fragmente
predstavljaju akroteriji u obliku gorgone.Ostatak dekoracije zabata zna se iz zapisa. Na
zapadnom zabatu bilisu Apolon, Artemida i muze, a istočni zabat je imao figuru Dioniza.

Delfi, Tolos (oko 370.<)

- kružni hram koji je potpunosti izgrađen odmramora od strane arhitekta Teodorosa u svetištu
Atene Pronaje uDelfima. Jedina je dijelom sačuvana struktura tog svetišta. Koristi zatolose
uobičajenu kombinaciju dva reda. Peristaza je imala 20 dorskihstupova, a u unutrašnjosti
cele stajalo je 10 stupova korinskog reda.
Tegeja, Hram Atene Aleje (oko 360.<)
- na ovom lokalitetu u Arkadiji arhajski hram je stajao do 395.< kada je spaljen. Podkiparom i
arhitektom Skopasom obnavlja se par desetljećakasnije. Tipološki je klasični dorski peripter,
6:14, a koristikombinaciju sva tri reda. Peristaza je sastavljena od dorskihstupova, pronaos i
prizemni polustupovi unutrašnjosti cele su ukorintskom redu, a polustupovi na katu cele su
jonski.
Reljefi hrama -najbolje sačuvana skulptura je sa zabata gdje su prikazani:Lov na
kalendonskog vepra (istok) i Borba Telefa i Ahileja (zapad). Sačuvanesu i nimfe koje su
imale ulogu akroterija. Jedina ulomak sa zabata koji se sasigurnošću može identificirati je
glava Herakla. Osim zabata arhitektonskaskulptura je ukrašavala i metope naosa. Tu su
prikazani lokalni heroji iz Tegeje(istok) i Telefov život (zapad). Na svim ulomcima očituje se
Skopasov stil.

Epidaur, Asklepijev hram (oko 370.<)

- ovaj glavni hram Asklepijevaliječilišta je imao svoju arhajsku fazu iz 520.<, a obnovljen je
početkom4.st.<. Arhitekt hrama bio je Teodot, a skulptorsku dekoraciju izradio jeTimotej. Po
tipologiji je dorski peripter, 6:11. U unutrašnjosti hram stajala je Asklepijeva hrizelefantinska
statua koju je izradio kipar Trazimah.
Reljefi hrama -najbolje sačuvana skulptura hrama su dva bočna akroterijau obliku Nereida
(Lahor), te jedan središnji akroterij u obliku Nike koje jeizradio atenski kipar Timotej. Od
zabatne skulpture sačuvani su ulomciamazonki i drugih neidentificiranih figura sa
kompozicije amazonomahije.

Epidaur, tolos (oko 350.<)

- ovaj kružni hram koji se nalazi uliječilišnom kompleksu, Asklepeionu, izgrađen je od
stranePolikleta Mlađeg. Poput tolosa u Delfima koristi kombinacijudva reda. Na peristazi je
raspoređeno 26 dorskih stupova, dok se u unutrašnjosti cele nalazi 14 manjih korinstskih
stupova.
Eleuzina, Telesterion (430.-420.<)
- u Eleuzini već za vrijeme Pizistratasvetište Demetre dobiva zidine, a za vrijeme Perikla
svetište se razvija podarhitektom Iktinom. Potpuno se obnavlja u Hadrijanovo doba.
Telesterion je hram kvadratnog oblika koji uz zidove na sve četiri strane ima tribine za5000
sudionika. Strop dvorane nosi 6 redova od 7 jonskih stupova. Usredištu šume stupova je
aditon. U 4.st.< građevina je dobila novi širokitrijem sa 12 stupova na pročelju.

Delos, Apolonov hram, Delos (430.-420.<)

- jedan od Apolonovih peripternih hramova na Delosu. Od mramora je, a izgradili su ga
Atenjani.
Reljefi hrama- od sačuvanih reljefa hrama, zanimljiv nalaz predstavljaakroterij sa prikazom
Boreasa (sjeverni vjetar) kaji otima Orintiju, kćer Erehteja. Orintija je prikazana u mokroj
draperiji kako se otima Boreasu.

Basse, Apolonov hram (Apollo Epikourios) (430.-420.<)

- hram uFigaliji na Peloponezu posvećen Apolonu Pomagaču, podignut radizaštite od kuge.
Izgradio ga je arhitekt Iktin. Po tipologiji je dorskiheksastilni peripter, 6:15. Ima pronaos i
opistodom, te aditon. Cela je raščlanjena zidnim istacima koji završavaju jonskim
stupovima. Najveći značaj hrama je u tome da u interijer uvodi i korintski red.To Iktin postiže
postavljanjem slobodnostojećeg stupa na kraj nizazidnih istaka, tvoreći tako klasičnu postavu
u obliku slova "pi".
Reljefi hrama (BM, London)- peristaza ima dorski friz metopa itriglifa koji nema figuralnu
dekoraciju. Za razliku od Hefesteiona,Partenona i Posejdonovog hrama koji imaju jonski friz
na fasadinaosa, ovdje se jonski friz nalazi u unutrašnjosti cele, dok su nafasadi pronaosa i
opistodoma reljefno ukrašene metope od kojih susačuvani tek fragmenti. Jonski friz u
unutrašnjosti ima scene izamazonomahije (jug i istok) i kentauromahije (sjever i zapad).
Ovajfriz izveden je u visokom reljefu, a pripisuje se Peoniju iz Mende.Prikaz borbe je
dinamičan sa smjelim kompozicijama, a u razdobljukasne klasike biti će uzor za frizove
Mauzoleja u Halikarnasu.
Arhitektura kasne klasike 380.-330.<(peripteri, tolosi i kazališta)
U 4.st. politički i ekonomski položaj Grčke je težak. Ideja o helenskom jedinstvu je izgubila
svojuvitalnost i počela se gasiti, nema više velikih državnika ni veliki planova. U arhitekturi i
reljefima4.st. ne dolazi do značajnijih promjena u odnosu na 5.st. Osim gradnje peripternih
hramova grade sei tolosi, nastaje ogroman broj kazališta, a najvažniji spomenik ovog
razdoblja je Mauzolej uHalikarnasu. Sve više hramova i spomenika je izvan Atene, a ti
hramovi pokazuju i regionalnaobilježja. U arhitektonskoj skulpturi standardne teme
gigantomahije, kentauromahije,amazonomahije, trojanskog rata i Heraklovih zadataka i dalje
dominiraju frizovima.

Kazališta
U kasno klasično doba intenzivira se gradnja kazališta. Iako se dimenzijama razlikuju, svi
slijedeneka osnovna načela. Kaskadno gledalište, teatron, prilagođeno je oblikom padini
brežuljka.Kerkidesi i dijazom dijele sjedala teatrona. U dnu teatrona je popločana orkestra
za ritualne plesove.Prilaz orkestri je preko paradoa koji odvajaju orkestru i teatron od skene.
Osim teatrona postojao jei odeon, manja zatvorena građevina za glazbena natjecanja,
arhitektonski slična kazalištu. Svojemonumentalne oblike kazališta i odeoni postižu u
helenističkom razdoblju. Najpoznatija kazalištasu ona u Ateni i kazalište u Epidauru. Osim
njih ističu se: Apolonova kazališta na Delosu i uDelfima, Zeusovo kazalište u Dodoni,
kazališta u Megalopolisu, Efezu, Pergamonu itd.

Epidaur, kazalište (oko 350.<)

- po proporcijama i skladunajljepše je i najbolje sačuvano antičko grčko kazalište.Sagradio
ga je Poliklet Mlađi. Dvokatni teatron je širok preko100 m. Sjedala teatrona okrenuta su
prema sjeveru, što jegledaocima omogućilo pogled prema Asklepijevom svetištu udolini.
Orkestra je kružnog oblika, a iza nje je nekada jestajala dvokatna građevina skene. Kazalište
u Epidauru jeznamenito zbog svoje akustike, te se u njemu i tiše šuptanje uorkestri čuje
razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala.
Halikarnas, Mauzolej (377.-353<)
- dala ga je izgraditi Mauzolova žena Artemizija. U tu svrhu pozvala je arhitekte Pitejai Satira,
a posao je nakon Mauzolove smrti dovršio Aspasia.Sagrađen je na temenosu dimenzija 240
x 120 m, a u konačnojizvedbi Mauzolej je bio pravokutnog tlocrta sa dimenzijama 38 x32 m,
sa visinom od 50 m. U visinskom stupnjevanju imao je trirazine: A) baza koja također ima
trotaktno stupnjevanje; B)kolonada sa 36 jonskih stupova u interkolumniju od 3 m;
C)stepenasti piramidalni krov sa 24 stepenice. Građevni materijal bila je opeka koja je zatim
obložena sa prokonejskim mramorom.
Reljefi mauzoleja (BM, London) - baza mauzoleja imala je 4razine skulptorske dekoracije:
A) u najnižoj zoni baze je okocijele građevine tekao visoki reljef borbe Grka i Perzijanaca;B)
u središnjoj zoni baze stajali su kipovi Grka i Perzijanaca;C) u najvišoj zoni baze stajao je friz
lova na divlje zvijeri; D)na vrhu najviše razine baze oko građevine je tekao friz
saamazonomahijom. Svi reljefi bili su bojani na način da je pozadina u plavoj, a figure u
crvenoj boji. U interkolumnijima jonskih stupova stajali su kipovi Mauzolove obitelji i
njegovih predaka, a na vijencu krova stajali su kipovi lavova. Na vrhu piramidalnog krova
Artemizija je nakon Mauzolove smrti dala postavitikipove Mauzola i sebe u kvadrigi. Svu
skulptorsku dekoraciju izvela su 3najveća umjetnika iz Atene: Brijaksid, Timotej i Leohar; te
veliki Skopas saParosa. Opredijelili su se na način da je svatko izrađivao na jednoj
strani.Timotej je klesao na jugu, Brijaksid na sjeveru, Leohar na zapadu i konačnoSkopas,
kao najveći od kipara, klesao je na najvažnijoj istočnoj strani.Kipovi i reljefi nose obilježja
zrele klasične epohe, a nastavljaju se nadinamične i kompozicijski smjele reljefe iz
Apolonova hrama u Bassi.Razlika se očituje u tome da ovdje figure nisu natrpane, već
dobivaju više prostora za izvođenje radnje, a vidno prisutan je i pathos koji
zamjenjujezamišljeni pogled odnosno ethos iz visoke ibogate klasike. Kipove Mauzolai
Artemizije, po nekim teorijama Apolona i Nike koji predstavljaju kralja i kraljicu, na vrhu
krovaisklesao je Brijaksid. Oni osim što pokazuju Brijaksidov stil nose i portretna obilježja jer
Mauzol je prikazan etnički vjerno, tj. kao Perzijanac. Gotovo sav skulptorski ukras danas se
čuva u BritishMuseumu, a osim kipova Mauzola i Artemizije najbolje sačuvan je friz sa
amazonomahijom.
Olimpija, tolos Filipeion (oko 338.<)
- kružni hram koji je podigao Filip II. Makedonski, a služi kao vrsta heroonaza makedonsku
kraljevsku obitelj. Krepidoma ima tristube, a peristaza 18 jonskih stupova. Niz od 9
korintskih polustupova raščlanjuje zid u unutrašnjosti. Polukružni podest u interijer nekoć je
nosio hrizelefantinske statue