Inženjerska elektromagnetika

Predavanje 4

1. Dinamička elektromagnetna polja – prvi dio

2. Stacionarna električna polja – drugi dio
3. Stacionarna magnetska polja
4. Stacionarna toplinska polja
5. Matematička sličnost stacionarnih polja
6. Metod konačnih diferencija
7. Metod konačnih volumena
8. Metod konačnih elemenata
9. Metod graničnih elemenata
10. Izrada projekta primjenom metode konačnih elemenata
2.9 Kapaciteti i kondenzatori

Vodiþ u statiþkom elektriþnom polju je ekvipotencijalno tijelo i naboji pohranjeni u

vodiþu rasporedit üe se na njegovu površinu na takav naþin da se u unutrašnjosti
elektriþno polje gubi. Pretpostavimo da je potencijal uslijed naboja Q jednak V.
Poveþavajuüi koliþinu naboja sa nekim faktorom k bi se jedino poveüala gustoüa
površinskih naboja, σ, svuda sa istim faktorom bez dejstva na raspodjelu naboja, jer
vodiþ ostaje ekvipotencijalno tijelo u statiþkim situacijama. Iz jed.(2.25) može se
zakljuþiti da je potencijal izoliranog vodiþa direktno proporcionalan ukupnom naboju
na njemu. Ovo se može vidjeti iz þinjenice da poveüanje V sa faktorom k raste E=-∇V
takoÿer sa faktorom k. Iz jed.(2.29), E=nσ/ε0, slijedi da üe σ i poslijediþno ukupni
naboj Q takoÿer rasti sa faktorom k. Odnos Q/V ostaje nepromijenjen. Stoga vrijedi,
Q = CV , (2.59)
gdje se konstanta proporcionalnosti C naziva kapacitet izoliranog vodljivog tijela.
Njegova jedinica je C/V ili farad (F).
Od znaþajne važnosti u praksi je kondenzator koji se sastoji od dva vodiþa razdvojena
slobodnim prostorom ili dielektrikom. Vodiþ može biti proizvoljnog oblika kao na Sl.
2-12. Kada je izvor istosmjernog napona spojen izmeÿu vodiþa, nastaje transfer
naboja, što rezultira koncentraciji +Q naboja na jednom vodiþu i –Q naboja na
drugom. Na Sl. 2-12. prikazane su linije elektriþnog polja usmjerene od pozitivnih
naboja sa završetkom na negativnim nabojima. Linije polja su okomite na površinu
vodiþa, koja je ekvipotencijalna površina.

Sl. 2-12. Kapacitet sa dva vodiþa

Ovdje se primjenjuje jedn. (2.59) ako V predstavlja potencijalnu razliku izmeÿu dva
vodiþa, tj. V12, To znaüi da je,
Q
C= (F). (2.60)
V12

Kapacitet kondenzatora je fizikalna osobina sistema od dva vodiþa. Kapacitet ovisi o

geometriji kondenzatora i permitivitetu materijala izmeÿu vodiþa. Kapacitet C izmeÿu
dva vodiþa može se odrediti iz jed. (2.60) koristeüi slijedeüu proceduru:
1. Odredi se odgovarajuüi koordinatni sistem za datu geometriju;
2. Predpostave se naboji +Q i –Q na vodiþima;
3. Naÿe se E iz Q pomoüu jed. (2.54), primjenom Gaussova zakona ili ostalih
relacija;
4. Naÿe se V12 izvoÿenjem,

1
 1

³
V12 = − E ⋅ dl
2

od vodiþa koji vodi –Q do drugog vodeüi +Q.

5. Naÿe se C korištenjem odnosa Q/V12.

2.10 Elektrostatiþka energija i sile

Elektriþni potencijal u taþki elektriþnog polja je rad potreban da se dovede jediniþni

pozitivni naboj iz beskonaþnosti (ili referentnog nultog potencijala) do te taþke. Da se
donese naboj Q2 (polahko tako da se kinetiþka energija i efekti radijacije mogu
zanemariti) od beskonaþnosti protiv polja naboja Q1 u slobodnom prostoru na
rastojanju r12, potreban je rad,
Q1
W2 = Q2V2 = Q2 . (2.61)
4πε 0 r12
Kako su elektrostatiþka polja konzervativna, W2 je neovisno o putu koji slijedi naboj
Q2. Druga forma jed. (2.61) je,

Q2
W2 = Q1 = Q1V1 . (2.62)
4πε 0 r12
Ovaj rad je pohranjen u skupu od dva naboja kao potencijalna energija.
Kombiniranjem jed. (2.61) i (2.62), može se pisati,
1
W2 = (Q1V1 + Q2V2 ) . (2.63)
2
Pretpostavimo da je drugi naboj Q3 donešen iz beskonaþnosti u taþku koja je udaljena
r13 od Q2, za što je potreban dodatni rad,
§ Q1 Q2 ·
ΔW = Q3V3 = Q3 ¨¨ + ¸¸ . (2.64)
© 4πε 0 r13 4πε 0 r23 ¹
Suma ΔW u jed. (2.64) i W2 u jed. (2.61) je potencijalna energija, W3, pohranjena u
skupu od tri naboja, Q1, Q2 i Q3. To znaþi da je,
1 § Q1Q2 Q1Q3 Q2 Q3 ·
W3 = W2 + ΔW = ¨ + + ¸. (2.65)
4πε 0 ¨© r12 r13 r23 ¸¹

Može se pisati energija W3 u slijedeþoj formi,

1 ª § Q2 Q3 · § Q1 Q3 · § Q1 Q2 · º
W3 = «Q1 ¨¨ + ¸¸ + Q2 ¨¨ + ¸¸ + Q3 ¨¨ + ¸¸» =
2 ¬« © 4πε 0 r12 4πε 0 r13 ¹ © 4πε 0 r12 4πε 0 r23 ¹ © 4πε 0 r13 4πε 0 r23 ¹¼»
1
= (Q1V1 + Q2V2 + Q3V3 ) . (2.66)
2
U jed. (2.66), V je potencijal na mjestu naboja Q1, uzrokovan nabojima Q2 i Q3 i on je
razliþit od V1 u jed. (2.62), kada su u pitanju dva naboja. Sliþno su V2 i V3 potencijali
na mjestima naboja Q2 i Q3, u skupu od tri naboja.
Proširujuüi ovu proceduru unošenja dodatnih naboja, dolazi se do opüeg izraza za
potencijalnu energiju grupe od N diskretnih taþkastih naboja u mirovanju,

2
 N

¦Q V
1
We = k k (J), (2.67)
2 k =1

gdje je Vk, elektriþni potencijal na mjestu naboja Qk, uzrokovan svim ostalim
nabojima.
Jedinica za energiju je ÿul (J), koja je suviše velika jedinica za rad u fizici
elementarnih þestica, gdje se energija mjeri pomoüu mnogo manje jedinice nazvane
electron-volt (eV). Jedan electron-volt je energija ili rad potreban za pomicanje
elektrona nasuprot potencijalne razlike od jednog volta.
1(eV ) = (1.6 x10 −19 ) x1 = 1.6 x10 −19 (J). (2.68)
Za kontinuiranu gustoüu raspodjele volumnih naboja ρ formula za We u jed. (2.67) za
diskretne naboje dobije se zamjenom Qk sa ρdv i integriranjem pa dobijemo,
1
We ) ³
2 V'
ρVdv (J). (2.69)

U jed.(2.69), V je potencijal u taþki gdje je volumna gustoüa naboja ρ a V’ je volumen

podruþja gdje postoji ρ. We u jed. (2.69) ukljuþuje rad potreban skupini raspodjeljenih
makroskopskih naboja jer je ta energija meÿusobnog dejstva svakog beskonaþno
malog elementarnog naboja sa svim ostalim beskonaþno malim elementarnim
nabojima.
2.10.1 Elektrostatiþka energija izražena pomoüu veliþina polja

U jed. (2.69) izraz za elektrostatiþku energiju raspodjeljenih naboja sadrži izvor

gustoüe volumnih naboja ρ i potencijalnu funkciju V. ýesto je pogodnije imati izraz
za We pomoüu veliþina polja E i/ili D, bez eksplicitnog poznavanja ρ. Za tu svrhu
vršimo zamjenu ∇⋅D za ρ u jed. (2.69),
1
We =
2V0 ³
(∇ ⋅ D )Vdv , (2.70)

i koristeüi identitet vektora,

∇ ⋅ (VD) = V∇ ⋅ D + D ⋅ ∇V , (2.71)
možemo pisati jed.(2.70) kao,
1 1 1 1
We =
2 V' ³
∇ ⋅ (VD)dv −
2 V' ³
D ⋅ ∇Vdv = ³
2 S'
VD ⋅ nds + ³
2 V'
D ⋅ Edv , (2.72)

gdje se koristio teorem divergencije za zamjenu prvog volumnog integrala u zatvoreni

površinski integral i E je zamjenjeno za − ∇V u drugom volumnom integralu.
Buduüi da V’ može biti bilo koji volumen koji ukljuüuje sve naboje, možemo ga
odabrati vrlo velikom sferom sa radijusom R. Ako stavimo da R→∞, elektriþki
1 1
potencijal i veliþina elektriþnog pomaka D opadaju sa , odnosno 2 1. Podruþje
R R
vezane površine S’ raste sa R2.Površinski integral u jed.(2.72) opada sa 1/R i nestat üe
za R→∞. Ostaje samo drugim integral na desnoj strain jed.(2.72),

1
Za taþkaste naboje V ∝ 1/R i D∝1/R2, za dipole V∝1/R2 i D∝1/R3

3
 1
We =
2V' ³
D ⋅ Edv (J) (2.73)

Koristeüi relaciju D=εE za linearne i izotropne materijale, možemo pisati We samo

pomoüu E,
1
We =
2 V' ³
εE 2 dv (J). (2.74)

Možemo definirati gustoüu elektrostatiþke energije we tako da njen volumni integral

izjednaþimo sa ukupnom elektrostatiþkom energijom,

³
We = we dv ,
V'
(2.75)

gdje je,
1 2
we = εE (J/m3). (2.76)
2

1.10.2 Elektrostatiþke sile

Coulombov zakon definira silu izmeÿu dva taþkasta naboja. U kompleksnijim

sistemima nabijenih tijela, korištenje Coulombova zakona za odreÿivanje sile na
jedno od tijela koja je uzrokovana nabojima na ostalim tijelima, bilo bi zamorno þak i
u vrlo jednostavnim sluþajevima nalaženja sile izmeÿu nabijenih ravnih kondenzatora.
Zato se koristi metoda za proraþunavanje sile na objekat u sistemu nabijenih tijela od
elektrostatiþke energije sistema. Ovaj metod je zasnovan na principu virtualnog
(stvarnog) pomaka.
Razmatra se izolirani sistem nabijenih vodljivih tijela, kao i dielektrika; tijela su
odvojena jedna od drugih bez veze sa vanjskim sistemom. Zamislimo da su elektriþne
sile pomakle jedno tijelo za diferencijalno rastojanje dl (virtualni pomak). Mehaniþki
rad uþinjen od strane sistema je,
dW = FQ ⋅ dl , (2.77)
gdje je FQ ukupna elektriþna sila koja djeluje na tijelo u uvjetima konstantnih naboja.
Kako imamo izolirani sistem bez napajanja vanjskom energijom, mehaniþki rad mora
biti obavljen na raþun pohranjene elektriþne energije,
dW = −dWe = FQ ⋅ dl . (2.78)
Iz jednaþine [dV = (∇V ) ⋅ dl ] koja kaže da diferencijalna promjena skalara koja
rezultira promjenom pozicije dl predstavlja skalarni produkt gradijenta skalara, i dl,
pa imamo,
dWe = (∇We ) ⋅ dl . (2.79)
Kako je dl proizvoljno, usporedba jed. (2.78) i (2.79) vodi do slijedeüe relacije,
FQ = −∇We (N). (2.80)
U trodimenzionalnom prostoru, vektorska jed. (2.80) je u stvari trodimenzionalna.
Naprimjer, u pravokutnim koordinatama sila u x-smjeru je,

4
 ∂We
( FQ ) x = − . (2.81)
∂x
Sliþno je i za ostale smjerove (y i z-smjer).

2.11 Rješenje problema elektrostatiþkih graniþnih vrijednosti

U prethodnim Poglavljima bavili smo se tehnikama za odreÿivanje jaþine elektriþnog

polja, elektriþnog potencijala i gustoüe elektriþnog fluksa za zadatu raspodjelu naboja.
U mnogim praktiþkim problemima, meÿutim, nije svuda poznata prava raspodjela
naboja, i izrazi koje smo razvili ne mogu se dalje direktno primjenjivati. Naprimjer,
ako su naboji u odreÿenim diskretnim taþkama u prostoru i potencijali vodljivih tijela
zadani, dosta je teško naüi raspodjelu površinskih naboja na vodljivim tijelima i/ili
jaþinu elektriþnog polja u prostoru. Diskutirat üe se odreÿeni metodi rješavanja
problema gdje su specificirani uvjeti na graniþnim površinama vodiþ/slobodni prostor.
Ti se problemi nazivaju problemi graniþnih vrijednosti. Prvo se definiraju
diferencijalne jednaþine koje upravljaju elektriþnim potencijalom u elektrostatiþkim
situacijama.

2.11.1 Poissonove i Laplaceove jednaþine

Ranije smo naveli da su osnovne diferencijalne jednaþine u elektrostatici u bilo kojem

materijalu,
∇⋅D = ρ , (2.43)
∇xE = 0 . (2.4)
Bezvrtložna priroda elektriþnog polja E, navedena u jed. (1.4) omoguüuje nam da
definiramo skalarni elektriþni potencijal V, kao,
E = −∇V . (2.18)
U linearnim i izotropnim materijalima je D=εE, i jed. (2.43) postaje,
∇ ⋅ εE = ρ (2.82)
Zamjenom jed. (2.18) u jed. (2.82) dobijamo,
∇ ⋅ (ε∇V ) = − ρ , (2.83)
gdje ε može biti funkcija položaja. Za jednostavan materijal, tj. za materijal koji je
takoÿer homogen, ε je konstanta i može se onda izvesti operacija divergencije, pa
imamo,
ρ
∇ 2V = − . (2.84)
ε
U jed. (2.84) uveli smo novi operator, ∇ 2 (Laplacijan operator), koji znaüi
‘divergencija gradijenta’, ili ∇ ⋅ ∇ . Jednaþina (2.84) je poznata kao Poissonova
jednaþina. U pravokutnim koordinatama je,
§ ∂ ∂ ∂ · § ∂V ∂V ∂V ·
∇ 2V = ∇ ⋅ ∇V = ¨¨ a x + ay + a z ¸¸ ⋅ ¨¨ a x + ay + az ¸,
© ∂x ∂y ∂z ¹ © ∂x ∂y ∂z ¸¹

i jed.(2. 84) postaje,

5
 ∂ 2V ∂ 2V ∂ 2V ρ
+ + =− (V/m3). (2.85)
∂x 2 ∂y 2 ∂z 2 ε

Sliþno se može dobiti izraz za ∇ 2V u cilindriþnim koordinatama,

1 ∂ § ∂V · 1 ∂ 2V ∂ 2V
∇ 2V = ¨r ¸+ + , (2.86)
r ∂r © ∂r ¹ r 2 ∂φ 2 ∂z 2

i sfernim koordinatama,
1 ∂ § 2 ∂V · 1 ∂ § ∂V · 1 ∂ 2V
∇ 2V = ¨ R ¸ + ¨ sin θ ¸ + . (2.87)
R 2 ∂R © ∂R ¹ R 2 sin θ ∂θ © ∂θ ¹ R 2 sin 2 θ ∂φ 2

Rješenje Poissonove jednaþine u tri dimenzije predmetom je propisanih graniþnih

uvjeta.
U taþkama u jednostavnom materijalu gdje nema slobodnih naboja, tj. kada je ρ = 0 ,
jed. (2.87) smanjuje se na,
∇ 2V = 0 , (2.88)
koja je poznata kao Laplaceova jednaþina. Ona u pravokutnim koordinatama izgleda,
∂ 2V ∂ 2V ∂ 2V
+ + = 0. (2.89)
∂x 2 ∂y 2 ∂z 2

2.11.2 Problemi graniþnih vrijednosti u pravokutnim koordinatama

Najjednostavnija situacija je kada je V funkcija samo jedne koordinate. Ilustrirat üemo

primjerom dvije velike paralelne vodljive ploþe razdvojene su na rastojanju d i
odžavaju se na potencijalu 0 i V0, Sl. 2-13. Podruþje izmeÿu ploþa ispunjeno je
ravnomjerno rasporeÿenim elektronima koji imaju volumnu gustoüu naboja
y
ρ = −ρ0 . Zanemarujuüi efekat rasipanja na ivicama, potrebno je odrediti:
d
a) potencijal u bilo kojoj taþki izmeÿu ploþa, i
b) površinsku gustoüu naboja na ploþama.

Sl. 2-13. Kondenzator sa paralelnim ploþama

Rješenje:
a) Koristi se Poissonova jednaþina, koja se pojednostavljuje u,
∂ 2V ρ
= 0 y. (2.90)
∂y 2
ε 0d
Integraljenjem gornjeg izraza dva puta imamo,
ρ0 3
V ( y) = y + C1 y + C 2 . (2.91)
6ε 0 d

6
 Graniþni uvjeti na dvije vodljive ploþe su:
Za y=0, V=0=C2, i
ρ d2 V ρ d
za y=d, V = V0 = 0 + C1d , C1 = 0 − 0 .
6ε 0 d 6ε 0

Zamjenom gornjih vrijednosti za C1 i C2 u jed. (2.91), dobijemo,

ρ 0 3 § V0 ρ 0 d ·
V ( y) = y + ¨¨ − ¸¸ y . (2.92)
6ε 0 d © d 6ε 0 ¹
Jaþina elektriþnog polja je E=-∇V,
∂V ª ρ §V ρ d· º
E ( y) = −a y = − « 0 y 2 + ¨¨ 0 − 0 ¸¸ y » . (2.93)
∂y «¬ 2ε 0 d © d 6ε 0 ¹ »¼
b) Površinska gustoüa na vodljivim ploþama može se naüi iz graniþnih uvjeta
datih u jed. (2.30).
Na donjoj ploþi, y=0
ε 0V0 ρ0d
an=ay, σ d = ε 0 E yd = − + . (2.94)
d 6
Na gornjoj ploþi, y=d.
ε 0V0 ρ0d
an=-ay, σ g = ε 0 E yg = + . (2.95)
d 3
U ovom sluþaju, σ g ≠ −σ d , i nije dalje znaþajno sraþunati kapacitet.

2.11.3 Problemi graniþnih vrijednosti u cilindriþnim koordinatama

Laplaceova jednaþina za scalar elektriþni potencijal V u cilindriþnim koordinatama je,

1 ∂ § ∂V · 1 ∂ 2V ∂ 2V
¨r ¸+ + = 0. (2.96)
r ∂r © ∂r ¹ r 2 ∂φ 2 ∂z 2
Ukljuüuje se opüe rješenje jed. (2.96). U situacijama gdje je cilindriþna simetrija
(∂ 2V / ∂φ 2 ≅ 0) i dužinske dimenzije vrlo velike u usporedbi sa radijusom
(∂ 2V / ∂z 2 ≅ 0) ,jed. (2.96) se smanjuje na,

1 ∂ § ∂V ·
¨r ¸ = 0, (2.97)
r ∂r © ∂r ¹
i V je funkcija samo radijalne dimenzije r. Jednaþina (2.97) može se integrirati dva
puta da se dobije,
V (r ) = C1 ln r + C 2 , (2.98)
gdje se konstante integracije C1 i C2 odreÿuju graniþnim uvjetima problema.
Ako je problem takav da se elektriþni potencijal mijenja samo po obodu a ne u r- i z-
smjeru, jed. (2.96) se smanjuje na oblik,
1 ∂ 2V
= 0. (2.99)
r 2 ∂φ 2

7
Ilustrirat üemo dvije beskonaþne izolirane vodljive ravni koje se održavaju na
potencijalu 0 i V0 i koje þine konfiguraciju klinastog oblika, Sl. 2-14. Potrebno je
odrediti potencijale za podruþja:
a) 0<φ<α, i
b) α<φ<2π.

Sl. 2-14. Dvije beskonaþne izolirane ravni

Rješenje:
∂V ∂V
Za ovaj sluþaj vrijedi =0 i = 0 . Pošto je podruþje za r=0 iskljuþeno, jed.
∂r ∂z
(2.96) postaje,
∂ 2V
= 0. (2.100)
∂φ 2
V ovisi samo o φ i može se dobiti iz jed. (2.100) dvostrukim integriranjem.
V (φ ) = C1φ + C 2 . (2.101)
Konstante dvostrukog integriranja C1 i C2 odreÿuju se iz graniþnih uvjeta.
a) Za 0≤φ≤α:
Pri α=0, V(0)=0=C2. (2.102 a)
Pri φ=α, V(α)=V0=C1α, C1=V0/α. (2.102 b)

Stoga iz jed. (2.101) slijedi,

V0
V (φ ) = φ , 0≤φ ≤α . (2.103)
α
b) Za α ≤ φ ≤ 2π :
Pri φ=α, V(α)=αC1+C2. (2.104 a)
Pri φ=2π, V(2π)=2πC1+C2. (2.104 b)
Rješavanjem jed. (2.104 a) i (2.104 b), imamo,
V0
C1 = − , (2.105 a)
2π − α
i,
2πV0
C2 = . (2.105 b)
2π − α
Konaþno, iz jed. (2.98), dobijemo,

8
 V0
V (φ ) = (2π − φ ), α ≤ φ ≤ 2π . (2.106)
2π − α

2.11.4 Problemi graniþnih vrijednosti u sfernim koordinatama

Poissonove i Laplaceove jednaþine za skalarni elektriþni potencijal V u sfernim

koordinatama mogu se dobiti korištenjem jed. (2.87). U slijedeüem primjeru
analiziramo pojednostavljen, jednodimenzionalni sluþaj dvaju koncentriþnih vodljivih
ljuski, održavanih na konstantnim potencijalima. Unutrašnji i vanjski radijusi dvaju
koncentriþnih , tankih, vodljivih, sfernih ljuski su Ru i Rv. Prostor izmeÿu ljuski
ispunjen je izolacionim materijalom, Sl. 2-15. Unutrašnja ljuska se održava na
potencijalu V1 a vanjska ljuska na V2. Potrebno je odrediti raspodjelu potencijala u
izolacionom materijalu rješavanjem Laplaceove jednaþine.

Sl. 2-15. Dvije koncentriþne vodljive ljuske održavane na konstantnim potencijalima

Rješenje:
Za konfiguracije sa Sl. 2-15 koja ima sfernu simetriju, elektriþni potencijal je
neovisan od θ i φ. Zamjenom pojednostavljene jed. (2.87) u jed. (2.88) dobije se
slijedeþa jednodimenzionalna Laplaceova jednaþina,
d § 2 dV ·
¨R ¸ =0. (2.107)
dR © dR ¹
Integriranjem jed. (2.107) obzirom na R, imamo,
dV C1
= . (2.108)
dR R 2
Drugo integriranje daje,
C1
V =− + C2 . (2.109)
R

Dvije konstante integriranja C1 i C2 se odreÿuju iz graniþnih uvjeta na dvije vodljive

ljuske.
Za R=Ru,
C1
V1 = − + C2 . (2.110 a)
Ru
Za R=Rv,

9
 C1
V2 = + C2 . (2.110 b)
Rv
Rješenje jed. (2.110 a) i (2.110 b) daje,
Rv Ru (V1 − V2 )
C1 = − , (2.111 a)
Rv − Ru
i,
RvV2 − RuV1
C2 = . (2.111 b)
Rv − Ru
Iz toga slijedi da je raspodjela potencijala izmeÿu dvije ljuske, iz jed. (2.109), (2.111
a) i (2.111 b),
1 ª Ru Rv º
V ( R) = « (V1 − V2 ) + RvV2 − RuV1 » , Ru ≤ R ≤ Rv . (2.112)
Rv − Ru ¬ R ¼

2.11.5 Metod preslikavanja

Postoji vrsta elektrostatiþkih problema sa graniþnim uvjetima koji su teški da

zadovolje Poissonove i Laplaceove jednaþine, radi þega se u tim problemima uvjeti na
graniþnim površinama mogu postaviti pogodnim preslikavanjem naboja, i onda se
raspodjela potencijala može odrediti na lakši naþin. Ovaj metod zamjene graniþnih
površina odgovarajuüim preslikanim nabojima umjesto formalnog rješenja
Poissonove i Laplaceove jednaþine, naziva se metod preslikavanja.
Prije analize same metode, važno je znati da je rješenje Poissonove jednaþine (þiji je
specijalni sluþaj Laplaceova jednaþina), koje zadovoljava set zadatih graniþnih uvjeta,
jedinstveno rješenje. Ovaj postulat se naziva teorem jedinstvenosti. Zbog teorije
jedinstvenosti, rješenje elektrostatiþkih problema koje zadovoljava taj set graniþnih
uvjeta je jedino moguüe rješenje, bez obzira na metod kojim je rješenje dobijeno. U
narednim primjerima, diskutirat üe se nekoliko važnih primjena metode preslikavanja.
A. Taþkasti naboji u blizini vodljivih ravni
Primjer üe se ilustrirati pozitivnim taþkastim nabojem, Q, smještenim na rastojanju d
iznad uzemljene (nulti potencijal) vodljive ravni, Sl. 2-16. Potrebno je naüi:
a) potencijal u proizvodljnoj taþki P(x,y,z) u podruþju y>0,
b) raspodjelu induciranih naboja na površini vodljive ravni.

10
 a) Fizikalni izgled b) Preslikani naboj i linije polja

Sl. 2-16. Taþkasti naboj i uzemljena ravan

Rješenje:
a) Rješenje problema zahtijeva rješenje Poissonove jednaþine u podruþju y>0 sa
graniþnim uvjetima da je V=0 u y=0 i beskonaþnosti. Direktno formiranje takvih
uvjeta je teško. Sa druge strane, ako pomaknemo vodljivu ravan i zamijenimo je
preslikanim taþkastim nabojem –Q u y=-d, Sl. 2-16, neüe se promijeniti situacija u
podruþju y>0 i graniþnim uvjetima. Potencijal u taþki P(x, y, z) uslijed postojanja dva
naboja piše se kao,

Q § 1 1 · Q ª 1 1 º
V ( x, y , z ) = ¨¨ − ¸¸ = « − »,
4πε 0 © R+ R− ¹ 4πε 0 «¬ x + ( y − d ) 2 + z 2
2
x 2 + ( y + d ) 2 + z 2 »¼
za y≥0; (2.113 a)
i
V(x, y, z)=0, za y≤0. (2.113 b)
b) Da bi se našla raspodjela induciranih naboja na vodljivoj površini, prvo
odreÿujemo jaþinu elektriþnog polja. Iz jed. (2.113 a) imamo,

Q ­° a x x + a y ( y − d ) + a z z a x x + a y ( y + d ) + a z z ½°
E = −∇V = ® − ¾ , y≥0. (2.114)
[ ] [ ]
4πε 0 °̄ x 2 + ( y − d ) 2 + z 2 3 / 2 x 2 + ( y + d ) 2 + z 2 3 / 2 °¿

Gustoüa induciranih površinskih naboja je, iz jed. (2.29) i (2.114) je,

Qd
ρs = ε 0Ey y =0 =− . (2.115)
2π ( x + d 2 + z 2 ) 3 / 2
2

B) Linijski naboj blizu paralelnog vodljivog cilindra

Razmatra se sluþaj linijskog naboja λl (C/m) smještenog na rastojanju d od ose

paralelnog, vodljivog, kružnog cilindra radijusa a. Linijski naboj i vodljivi cilindar
pretpostavljaju se beskonaþno dugim, Sl. 2-17 a.

11
a) Linijski naboj i paralelni vodljivi cilindar b) Linijski naboj i njegova slika
Sl. 2-17. Presjek linijskog naboja i njegove slike u paralelnom, vodljivom, kružnom
cilindru

Prilikom razmatranja problema mora biti zadovoljeno slijedeüe:

1. Slika mora biti paralelni linijski naboj λu unutar cilindra da bi površina
cilindra na rastojanju r=a bila ekvipotencijalna površina;
2. Zbog simetriþnosti u odnosu na liniju OP, preslikani linijski naboj
mora ležati negdje duž pravca OP, naprimjer u taþki Pu, koja je na
rastojanju du od ose, Sl. 2-17 b. Potrebno je odrediti nepoznate, λu i du.
Prvo se pretpostavlja da je,
λu = − λl . (2.116)
Jed. (2.116) je probno rješenje, za koje nismo sigurni da üe biti i konaþno. Nastavit üe
se sa ovim probnim rješenjem sve dok ne utvrdimo da ono ne uspijeva zadovoljiti
graniþne uvjete. Ako jed. (2.116) vodi do rješenja koje zadovoljava sve graniþne
uvjete, onda je po teoremu jedinstvenosti ono jedino rješenje. Radi toga, moramo
ispitati da li možemo odrediti d.
Elektriþni potencijal na rastojanju r od linijskog naboja gustoüe λl može se dobiti
integriranjem jaþine elektriþnog polja E zadate u jed. (2.17),
r
λl r 1 λ r
V = − ³ E r dr = − ³ dr = l ln 0 . (2.117)
r0
2πε 0 r r
0
2πε 0 r

Referentna taþka za nulti potencijal, r0, ne može biti beskonaþno udaljena, jer
stavljajuüi r0=∞ u jed. (2.117), uþinili bi V beskonaþnim. Radi toga ostavljamo r0
nedefiniranim za neko vrijeme. Potencijal u taþki na i izvan cilindriþne površine
dobijen je dodavanjem doprinosa λl u λu. Posebno, potencijal u taþki M na površini
cilindra datog na Sl. 2-17 b), je,
λl r λ r λ r
VM = ln 0 − l ln 0 = l ln u . (2.118)
2πε 0 r 2πε 0 ru 2πε 0 r
U jed. (2.118) odabrali smo, radi jednostavnosti, taþku jednako udaljenu od λl i λu,
kao referentnu taþku za nulti potencijal tako da se þlan lnr0 poništava.
Ekvipotencijalne površine su specificirane sa,
ru
= const. (2.119)
r
Ako se ekvipotencijalna površina podudara sa cilindriþnom površinom ( OM = a ),
taþka Pu mora biti locirana na takav naþin da þini triangle OMPu i OPM istim. Ta dva

12
triangla veü imaju jedan zajedniþki ugao, ∠MOPu . Taþka Pu trerba biti odabrana da
þini uglove ∠OMPu = ∠OPM ,

Pu M OPu OM
= = ,
PM OM OP
ili,
ru d u a
= = = const. (2.120)
r a d
Iz jed. (2.120) vidi se da ako je,
a2
du = , (2.121)
d
preslikani linijski naboj -λl , zajedno sa λl, þini crtkanu cilindriþnu površinu na Sl. 2-
17 b), ekvipotencijalnom. Kako taþka M mijenja svoju lokaciju na crtkanom krugu, ru
i r üe se mijenjati ali njihov odnos ostaje konstantan i jednak a/d. Taþka Pu naziva se
inverzna taþka od P obzirom na krug radijusa a.
Preslikani linijski naboj λu = −λl , može onda zamijeniti cilindriþnu vodljivu
površinu, i V i E u bilo kojoj taþki izvan površine mogu da se odrede pomoüu linijskih
naboja +λl i -λl.

Drugi primjer daje proraþun kapaciteta po jedinici dužine izmeÿu dvije duge,
paralelne kružne vodljive žice radijusa a. Ose žica se nalaze na rastojanju D, Sl. 2-18.

Sl. 2-18. Presjek dvožiþne prenosne linije i ekvivalentni linijski naboji

Može se smatrati da su ekvipotencijalne površine dvaju žica nastale parom linijskih

naboja +λl i -λl razdvojenih na rastojanju (D-2du)=d-du. Potencijalna razlika izmeÿu
dvaju žica je ista kao izmeÿu bilo koje dvije taþke na žicama. Subskripti 1 i 2,
oznaþavaju žice koje okružuju ekvivalentne linijske naboje +λl i -λl. Iz jed. (2.118) i
(2.120) imamo,
λl a
V2 = ln ,
2πε 0 d
i na sliþan naþin,

13
 λl a
V1 = − ln .
2πε 0 d
V1 je pozitivna veliþina, dok je V2 negativna jer je a<d. Kapacitet po jedinici dužine
je,
λl πε 0
C= = , (2.122)
V1 − V2 d
ln
a
gdje je,
a2
d = D − du = D − ,
d
iz þega se dobije,

D + D 2 − 4a 2
d= . (2.123)
2
Korištenjem jed. (2.123) u (2.122) imamo,
πε 0
C=
[
ln D / 2a + ( D / 2a) 2 − 1) ] (F/m) (2.124)

[ ]
Kako je ln x + x 2 − 1 = cosh −1 x za x>1, jed. (2.124) može se pisati,
πε 0
C= (F/m) (2.125)
D −1
cosh
2a
Kada je dijametar žice vrlo mali usporeÿeno sa rastojanjem, tj. D/2a>>1, jed. (2.124)
se pojednostavljuje,
πε 0
C= (F/m) (2.126)
D
ln
a

2.12. Stacionarne elektriþne struje

Postoje dva tipa elektriþnih struja uzrokovanih kretanjem slobodnih naboja:

-konvekcijske struje, i
-kondukcijske struje.
Konvekcijske struje nastaju uslijed kretanja pozitivno ili negativno nabijenih þestica u
slobodnom prostoru ili razrijeÿeom zraku. Primjer je elektronski mlaz u katodnoj
cijevi i burno kretanje nabijenih þestica u grmljavinskim nepogodama.
Mehanizam kondukcijskih struja razliþit je od konvekcijskih struja. U normalnom
stanju atomi vodiþa zauzimaju pravilne položaje u kristalnim strukturama. Atomi se
sastoje od pozitivno nabijene jezgre okružene elektronskim omotaþem (oblakom).
Elektroni u unutrašnjim putanjama su jaþe vezani za jezgro i ne mogu se nesmetano
kretati izvan nje. Elektroni u krajnjoj vanjskoj putanji vrlo slabo su vezani za jezgro.
Ti elektroni mogu putovati od jednog do drugog atoma na proizvoljan naþin. Atomi,
uprosjeþeno, ostaju elektriþki neutralni i nema ukupnog usmjerenog kretanja

14
elektrona. Kada se narine vanjsko elektriþno polje na vodiþ, nastat üe organizirano
kretanje vodljivih elektrona, što proizvodi elektriþnu struju. Srednja usmjerena brzina
elektrona je vrlo mala (reda 10-4 ili 10-3 m/s) þak i za vrlo dobre vodiþe, jer se oni
sudaraju sa atomom u toku njihovog kretanja, rasipajuüi dio kinetiþke energije kao
toplotu. Ovaj fenomen se manifestira kao slabljenje sile, ili otpor toku struje. Relacija
izmeÿu gustoüe vodljive struje i elektriþne jaline daje nam bitnu formu Ohmova
zakona.

2.12.1 Gustoüa struje i Ohmov zakon

a) Konvekcijska struja
Razmotrimo stacionarno kretanje naboja q (koji je negativan za elektrone), kroz
element površine Δs brzinom v, Sl. 2-19.

Sl. 2-19. Kondukcijska struja uslijed toka naboja kroz površinu

Ako je N broj nosioca naboja po jedinici volumena, onda u vremenu Δt svaki nosioc
naboja preÿe rastojanje v⋅Δt, i koliþina naboja koji proÿu kroz površinu Δs je,
ΔQ = Nqv ⋅ a n ΔsΔt (C). (2.127)
Buduüi da je struja mjera promjene naboja u vremenu, imamo,
ΔQ
ΔI = = Nqv ⋅ a n Δs = Nqv ⋅ Δs (A). (2.128)
Δt
U jed. (2.128) pisali smo Δs=anΔs kao vektorsku veliþinu. Pogodno je definirati
vektor funkciju taþke, volumnu gustoüu struje ili gustoüu struje, J, u A/m2,
J = Nqv (A/m2) (2.129)
tako da se može pisati,
ΔI = J ⋅ Δs . (2.130)
Ukupna struja I koja teþe kroz proizvoljnu površinu S onda je fluks vektora J kroz S,
I = ³ J ⋅ ds (A). (2.131)
S

Proizvod Nq je, u stvari, slobodni naboj po jedinici volumena, tako da možemo pisati
jed. (2.129) kao,

J = ρsv (A/m2), (2.132)

15
što je relacija izmeÿu gustoüe konvekcijske struje i brzine nosioca naboja.
b) Kondukcijska struja
U sluþaju kondukcijskih struja može biti više od jedne vrste nosioca naboja
(elektroni, šupljine i ioni) nošenih razliþitim brzinama. Jed. (2.129) treba se opüenito
pisati kao,
J = ¦ N i qi vi (A/m2). (2.138)
i

Kako je navedeno, kondukcijske struje su rezultat usmjerenog kretanja nosioca naboja

pod dejstvom narinutog elektriþnog polja. Atomi ostaju neutralni (ρs=0). Može se
potvrditi analitiþki da je, za veþinu vodljivih materijala, srednja usmjerena brzina
proporcionalna jaþini elektriþnog polja. Za metalne vodiþe pišemo,
ve = − μ e E (m/s), (2.139)

gdje je μe pokretljivost elektrona izmjerena u m2/V⋅s. Pokretljivost elektrona za bakar

je 3.2⋅10-3 m2/V⋅s, aluminij 1.4⋅10-4 m2/V⋅s i 5.2⋅10-3 m2/V⋅s za srebro.Iz jed. (2.129) i
(2.139) imamo,
J = −ρe μe E , (2.140)

gdje je ρe=-Ne gustoüa naboja usmjerenih elektrona i negativna je veliþina. Jed.

(2.140) može se isati kao,
J = κE (A/m2) (2.141)
gdje je konstanta proporcionalnosti, κ=-ρeμe, parametar graÿe materijala nazvan
vodljivost, a sam izraz predstavlja Ohmov zakon.
Za poluvodiþe, vodljivost ovisi o koncentraciji i pokretljivosti elektrona i šupljina,
κ = −ρe μe + ρ h μh , (2.142)
gdje subskript h oznaþava šupljinu. Jedn.(2.141) je osnovna relacija vodljivog medija.
Jednaþina za ț je A/V⋅m ili siemens po metru (S/m).
Tabela 2-3. daje vrijednosti vodljivosti nekih materijala koji se najþešüe koriste u
elektroenergetici. Reciproþna vrijednost vodljivosti je otpornost (ȍ⋅m).

Tabela 2-3. Vodljivosti materijala

Materijal Vodljivost, ț(S/m) Materijal Vodljivost, ț(S/m)
Rebro 6.17x107 Svježa voda 10-3
Bakar 5.80x107 Destilirana voda 2x10-4
Zlato 4.10x107 Suha zemlja 10-5
Aluminij 3.54x107 Transformatorsko ulje 10-11
Mesing 1.57x107 Staklo 10-12
Bronza 107 Porcelan 2x1013
Željezo 107 Guma 10-15
Morska voda 4 Kvarc za osiguraþe 10-17

Ohmov zakon u teoriji krugova definira napon V12 kroz otpornik R protjecan strujom i
od taþke 1 do 2, kao umnožak RI, tj.,
V12 = RI (2.143)

16
Da bi se izveo odnos napon-struja komada homogenog materijala vodljivosti ț,
dužine l i jednolikog presjeka S, Sl. 2-20, koristi se Ohmov zakon.

Sl. 2-20. Homogen vodiþ sa konstantnim presjekom

Unutar materijala je J=ț⋅E, pri þemu su J i E u smjeru toka struje. Potencijalna

razlika ili napon izmeÿu završetaka 1 i 2 je,
V12 = El , (2.144)
ili
V12
E= . (2.145)
l
Ukupna struja je,

³
I = J ⋅ ds = J ⋅ S ,
S
(2.146)

ili
I
J= . (2.147)
S
Uvrštavajuüi izraze (2.146) i (2.147) u jed. (2.141) dobije se,
I V
= κ 12 , (2.148)
S l
ili
§ l ·
V12 = ¨ ¸ I = RI (2.149)
© κS ¹
Iz gornjeg izraza dobije se jednaþina za otpornost ravnog komada homogenog
materijala jednolikog presjeka za stacionarnu struju (d.c.),
l
R= (ȍ) (2.150)
κS
Vodljivost (konduktansa), G, reciproþna je vrijednost u odnosu na otpor, koristi se za
paralelne kombinacije otpora. Jedinica vodljivosti je (ȍ-1), ili siemens (S).
1 S
G= =κ (S). (2.151)
R l

17
2.12.2 Jednaþina kontinuiteta i Kirchoffov strujni zakon
Princip održanja naboja jedan je od osnovnih postulata fizike. Elektriþni naboji ne
mogu nastati ili nestati; svi naboji (u mirovanju i kretanju) moraju se održati svo
vrijeme. Razmotrimo proizvoljni volumen V ograniüen površinom S u kome postoji
ukupni naboj, Q. Ako kroz površinu teþe struja i iz podruþja, naboj u tom podruþju se
mora smanjiti za vrijednost koja je jednaka struji. Obratno, ako struja teþe kroz
površinu u podruþje, naboj u volumenu mora rasti za vrijednost jednaku struji. Struja
koja napušta podruþje je ukupni izlazni fluks vektora gustoüe struje kroz poršinu S, te
imamo,
dQ d
³
I = J ⋅ ds = −
S
dt
=−
dt V ³
ρdV (2.152)

Za pretvaranje površinskog integrala J u volumni integral od ∇⋅J mora se koristiti

teorem divergencije. Za stacionarni volumen dobije se,
∂ρ
³ ∇ ⋅ Jdv = −³ ∂t dv
V V
(2.153)

Postavljanjem vremenske derivacije od ȡ unutar volumnog integrala, neophodno je

koristiti parcijalnu diferencijaciju jer ȡ može biti funkcija vremena kao i prostornih
koordinata. Buduüi da se jed. (2.153) mora zadržati bez obzira na izbor V, integrandi
moraju biti jednaki, tako da imamo,
∂ρ
∇⋅ J = − (A/m3). (2.154)
∂t
Ova relacija izvedena je iz principa konzervacije (održanja) naboja i naziva se
jednaþina kontinuiteta.
Za stacionarnu struju, gustoüa naboja ne mijenja se sa vremenom, pa je ∂ȡ/∂t=0, tako
da jed. (2.154) postaje,
∇⋅ J = 0. (2.155)
Stacionarne elektriþne struje su solenoidarne. Jed. (2.155) je funkcija taþke i zadržava
se takoÿer u taþkama gdje je ȡ=0 (nema izvora toka). To znaüi da su linije polja ili
linije toka stacionarne struje blizu jedne drugima, za razliku od jaþine elektrostatiþkog
polja koje zapoþinju i završavaju na nabojima. Duž bilo koje obuhvaüene površine,
jed. (2.155) vodi do slijedeüe integralne forme,

³ J ⋅ ds = 0 ,
S
(2.156)

koja se može pisati kao,

¦I j
j = 0. (2.157)

Gornji izraz predstavlja Kirchhoffov strujni zakon, koji iznosi da je algebarska suma
svih struja koje istiüu iz taþke granjanja u elektriþnim krugovima nula.
2.12.3 Rasipanje energije i Jouleov zakon
Pod utjecajem elektriþnog polja, vodljivi elektroni u vodiþu izloženi su
mikroskopskom usmjerenom kretanju. Mikroskopski gledano, elektroni se sudaraju sa

18
atomima posloženim u rešetkama. Energija se tako prenosi od elektriþog polja na
atome termiþkim vibracijama. Rad Δw utrošen od strane elektriþnog polja E pri
kretanju naboja q na rastojanju Δl je qE⋅(Δl), što odgovara snazi,
Δw
p = lim = qE ⋅ v , (2.158)
Δt → 0 Δt
gdje je v-brzina toka. Ukupna snaga predata svim nabojima prenešenim u volumenu
dv je,
§ ·
dP = ¦p
i
i = E ⋅ ¨¨
©
¦ N q v ¸¸¹dv ,
i
i i i (2.159)

što na osnovi jed. (2.138) daje ,

dP = E ⋅ Jdv , (2.160)
ili,
dP 3
= E ⋅ J (W/m ) (2.161)
dv
na taj naþin funkcija taþke E⋅J predstavlja gustoüu snage u uvjetima stacionarnog
stanja. Za dati volumen V ukupna elektriþna snaga pretvorena u toplinu je,

³
P = E ⋅ Jdv (W).
V
(2.162)

Ovo izraz je poznat kao Jouleov zakon.

U vodiþima konstantnog presjeka, dv=dsdl, sa rastojanjem dl u smjeru J. Jed. (2.162)
može se pisati kao,

³
L
³
P = Edl Jds = VI ,
S
(2.163)

gdje je I-struja u vodiþu. Kako je V=RI, imamo,

P = I 2 R (W). (2.164)
Jed. (2.164) predstavlja sliþan izraz za ohmsku snagu i pretpostavlja rasipanje toplote
u otporu R u jedinici vremena.
2.12.4. Jednaþine za gustoüu stacionarne struje
Vektor gustoüe struje J osnovna je veliþina u analizama stacionarnih elektriþnig
struja. U skladu sa Helmholtzovom teoremom, opis J zahtjeva specificiranje njegove
divergencije i rotora. Za stacionarne struje, ∇ ⋅ J = 0 . Jednaþina rotora dobije se
kombiniranjem Ohmova zakona J = κE sa ∇xE = 0 ; tj. ∇x( J / κ ) = 0 . Diferencijalni i
integralni oblik jednaþina za gustoüu stacionarnih struja dat je u tabeli 2-4.
Tabela 2-4. Jednaþine gustoüe stacionarne struje
Diferencijana forma Integralna forma
∇⋅J = 0
§J·
³ J ⋅ ds = 0
∇x¨ ¸ = 0 S

©κ ¹ 1
³ κ J ⋅ dl = 0
C

19
Iz stacionarnih elektriþnih polja vidjeli smo da na graniþnoj površini izmeÿu dva
razliþita medija:
(a) solenoidarna polja imaju kontinualnu normalnu komponentu;
(b) konzervativno polje ima ontinuiranu tangencionalnu komponentu.
Kao poslijedica stava (a), imamo ,
2
J 1n = J 2 n (A/m ). (2.165)
Na graniþnoj površini dva ohmska meija sa vodljivostima ț1 i ț2, na osnovi stava (b),
imamo,
J 1t J 2t
= (2.166)
κ1 κ2
ili

J 1t κ 1
= . (2.167)
J 2t κ 2

20
LITERATURA
[1.] Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se preuzeti na web siteu Fakulteta).
[2.] Z.Haznadar, Ž.Štih: Elektromagetizam I i II, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
[3.] H. Zildžo, Računarske metode u elektroenergetici, Elektrotehnički fakultet u Sarajevu,
Sarajevo 2004.
[4.] S. Čaršimamović, H. Zildžo, Inženjerska elektromagnetika I., Elektrotehnički fakultet u
Sarajevu, Sarajevo 2010.
[5.] S. Čaršimamović, H. Zildžo, Inženjerska elektromagnetika II., Elektrotehnički fakultet u
Sarajevu, Sarajevo 2010.
[6.] H. Zildžo, R. Gačanović, Numeričko modeliranje osnovano na teoriji elektromagnetskih
polja, Universitas Studiorum Saraievoensis, University Press Sarajevo, 2012.