3.

1 Elementi kontaktne mehanike (elementi dodira)

Ovo je grupa dijelova mašina čije se funkcionisanje ostvaruje pomoću kotrljanja i klizanja duž
površine pod djelovanjem opterećenja. Ove površine su obično konveksne, tako da je
površina preko koje se prenosi opterećenje veoma mala, čak i neke površinske deformacije, a
pritisci i lokalni naponi su vrlo visoki. Ako je logički dizajniran za opterećenja i određeni
životni vijek koji se od njega očekuje, dio možda neće uspjeti zbog istrošenosti ili zbog
lokalnog zamora materijala. Veličina oštećenja je funkcija materijala i intenziteta (veličine)
opterećenja ili pritiska, kao i završnog sloja površine, podmazivanja i relativnog kretanja.
Intenzitet opterećenja se može odrediti iz jednačina koje su funkcija geometrije
površina, uglavnom radijusa zakrivljenosti i eleasticnosti materijala. Veliki radijus i mali
modul elastičnosti daju veću kontaktnu površinu i manji pritisak. Bolja obrađenost kontaktnih
površina, veća čvrstoća i viskozitet ulja smanjuju otkaze (kvarove) djelova.
U ovom poglavlju prezentacija i diskusija o kontaktnoj mehanici je ogranićena zbog
prostora. Međutim, daleko najbolja rješenja problema kontakta u obliku pogodnom za
inžinjere su data u standardu ESDU.
Preporučuje se sljedeće:

ESDU – 78035 kontaktni problem I: naponi, deformacije i kontaktne dimenzije za normalno

opterećene nepodmazane elastične komponente.

ESDU – 84017 kontaktni problem II: naponska polja i kriterij u koncentrisanim elastičnim
kontaktima pod kobinaciom normalnog i tangencijalnog opterećenja.

ESDU – 85007 kontaktni problem III: proračun za pojedinačne komponenete napona u

koncerisanim elastičnim kontaktima pod kombinovanim normalnim i
tangencijalnim opterećenjem.

Iako je dosta sveobuhvatan tretman termičkih efekata na kontaktnim površinama ovdje je

prisvojen i spomenut u ESDU standardu kao termički aspekt na kotljajnim ležajevima, ovo je
prezentirano i ubaćeno u standard korak po korak.
Sljedeće stavke su bitne i preporućuju se za dizajnere:

ESDU – 78026 Ravnoteže temeratura sadržane u sklopovima ležajeva

I dio – pregled metoda proračuna

ESDU – 78027 II dio – prva aproksimacija porasta temperature

ESDU – 78028 III dio – procjena toplotne otpornosti sklopa
ESDU – 78029 IV dio – koeficijent prenosa toplote i zajednička provodljivost.

U ovom poglavlju reference su napravljene da odgovaraju ESDU rednom broju, radi dopune
podataka kontaktne mehanike i termo efekata, nude alternativni pristup ili jednostravno
ukazuju na izvor tehničkih podataka za obavljanje odredjene analize.

1|
3.2 Koncentrisane i raspoređene sile na ravnim površinama

Teorija kontaktnih napona i deformacija je jedna od najtežih tema u teoriji elastičnosti.

Uobičajeni pristup je da se počne sa silama na graničnim ravnima polu-beskonačnih tijela,
tijela koja se proširuju u svim pravcima na jednoj strani ravni. Teoretski ovo znači da naponi
koji nastaju iz primijenjenih i sila iščezavaju vrlo brzo su bezuticajni na bilo koju silu reakcije
ili momenta na drugom tijelu.

Tabela 3.1
Slučaj opterećenja Skica Naponi i ugib

3 𝑃∙𝑐𝑜𝑠2 𝜃
1. Tačka 𝑞 = √𝜎𝑧2 + 𝜏𝑟𝑧
2 ∙
2𝜋 (𝑟 2 +𝑧 2 )

1−𝜈 2 𝑃
𝑤= ∙𝑟 na površini
𝜋∙𝐸

2 (𝑃/𝑙)∙𝑐𝑜𝑠𝜃
2. Linija 𝜎=𝜋∙ √𝑥 2 +𝑧 2

(𝑃/𝐿)∙𝑐𝑜𝑠𝜃
3. Oštra ivica ili kupa 𝜎𝑟 = − 1
𝑟∙(𝛼+ 𝑠𝑖𝑛2𝛼)
2

4. Uniforno raspoređeno sa 𝜇 = 0,3 u tački O

optrećenje p preko 𝜎𝑧 = −𝑝, 𝜎𝑟 = 𝜎𝜃 = −0,8𝑝
kruga radijusa a
2∙(1−𝜈2 )∙𝑝∙𝑎
𝑤𝑚 = 𝐸
=2∙𝜂∙𝑝∙𝑎

𝑇𝑚 = 0,33𝑝 𝑧𝑎 𝑧 = 0,63𝑎

𝑃
(𝜎𝑧 )𝑧=0 = −𝑝 = −
2∙𝜋∙𝑎∙√𝑎2 −𝑟2
(1−𝜈2 )∙𝑃 𝜂2 ∙𝑃
5. Kruti cilindar (𝐸1 ≫ 𝐸2 ) 𝑤= 2∙𝐸2 ∙𝑎
= 2∙𝑎

2|
Koncentrisano djelovanje sile na tačku O u slučaju 1 tabele 3.1. Na bilo koju tačku Q postoji
rezultujući napon q na ravni okomitoj na OZ, usmjeren kroz O i veličina obrnuto
proporcionalna na (𝑟 2 + 𝑧 2 ), ili kvadrat udaljenosti OQ od tačke djelovanja opterećenja. Ovo
je indikacija brzine kojom napon iščezava. Ugib površine na radijalnoj udaljenosti r je
obrnuto proporcionalan r, dakle to je hiperbola asimptotična na ose OR i OZ. U
koordinatnom početku naponi i ugibi postaju beskonačni i mora se zamisliti da je materijal u
blizini O isječen, recimo, malom hemisferičnom (poluokruglom) površinom na koju djeluju
raspoređene sile koje su statički jednake koncentrisanoj sili P, takva površina je dobijena
popuštanjem materijala.
Analogan slučaj je koncentrisano opterećenje duž linije dužine l. (slučaj 2). Ovdje je
sila P/l po jedinici dužine linije. Rezultat je naormalan napon usmjeren kroz koordinatni
početak i obrnuto proporcionalan na prvoj udaljenosti od opterećenja, ne iščezavajući tako
brzo. Isto tako napon se približava beskonačnoj vrijednosti u blizini opterećenja. Popuštanje
popraćeno radnim očvršćavanjem može ograničiti štetu. Napon je nož ili klin koji može biti
korišten pri primjeni spomenutog opterećenja, dato ispod slučaja 3. Rješenje za slučaj 2 je
dobijeno kada je 2𝛼 = 𝜋 kada klin postaje ravan.
U jednačini ugiba u slučaju 1, možemo zamijeniti za silu P izraz koji je produkt
pritiska p i elementarnu površinu kao što je tamna površina na skici 3.1

Skica 3.1

Ovo daje ugib u bilo kojoj tački M na površini na udaljenosti r=s od elementa, preko

(1 − 𝜈 2 ) 𝑝(𝑠𝑑Φ)𝑑𝑠 (1 − 𝜈 2 )𝑝𝑑𝑠𝑑Φ
𝑑𝑤 = ∙ =
𝜋𝐸 𝑠 𝜋𝐸

Gdje je 𝜈 Poasonov koeficijent. Ukupan ugib u M je superpozicija ili integracija površine

opterećenja svih elementarnih ugiba, tako da je

(1−𝜈 2 ) 𝜂
𝑤= ∬ 𝑝𝑑𝑠𝑑Φ = 𝜋 ∬ 𝑝𝑑𝑠𝑑Φ (3.1)
𝜋𝐸

Gdje je 𝜂 konstanta elastičnosti (1 − 𝜈 2 )/𝐸.

Ako se pritisak smatra uniformnim kao kod fluida i opterećena površina je krug rezultujući
ugib, u pogledu eliptičnih integrala su dati preko dvije jednačine, jedna kada je M van kruga i
druga kada je M unutar kruga. Ugib u centru je dat ispod slučaja 4 tabela 3.1. Naponi su
također dobijeni superpozicijom elementarnih napona za tačku opterećenja. Poprečni napon je
na maksimumu ispod površine.

3|
Ako je štap u obliku prbojca, kalup ili struktura kolona je pritisnuta između površine relativno
mekog materijala, jedan sa modulom elastičnosti mnogo manjim od štapa, štap se može
smatrati krutim, raspodjela ugiba je inicijalno poznata. Za kružnu sekciju, sa ugibom w
konstantnim po krugu, rezultati su navedeni u slučaju 5.
Pritisak P je najmanji u centru gdje je 0,5Pprosječno i beskonačan je na krajevima. Rezulatat
popuštanja na krajevima (ivicama) je lokalni i ima mali uticaj na generalnu raspodjelu
pritiska. Za dato ukupno opterećenje ugib je obrnuto proporcionalan radijusu kruga.

3.3 Sferni kontakt između dva elastična tijela

Kada dva elastična tijela sa konveksnim površinama, ili jednom konveksnom a jednom
ravnom površinom, ili jednom konveksnom a jednom konkavnom površinom, kada se one
približe imaju tačkasti ili linijski dodir a kada se opterete doći će do lokalne deformacije i
tačka ili linija će preći u dodirnu površinu. Generalno ovo područije je ograničeno elipsom
koja postaje krug kada su tijela sfere u kontaktu i uski pravougaonik kada su cilindri sa
paralelnim osama. Ovaj slučaj se razlikuje od onih u prethodnim dijelu gdje postoje dva
elastična člana, a pritisak između njih mora biti određen u zavisnosti od njihove geometrije i
elastičnih svojstava.
Rješenja deformacija, kontaktnog područija, pritiska i napona u inicialnim tačkama
kontakta je dao Hertz. On je predstavljen u ESDU – 78035 u obliku koji je pogodan za
inžinjersku primjenu. Maksimalni napon pritiska djeluje normalano na površinu i suprotan je
maksimalnom pritisku, i ovo se često naziva Hercov napon. Predpostavka je napravljena da su
dimenzije kontaktne površine male u odnosu na radijus zakrivljenosti i na ukupne dimenzije
tijela. Tako radijusi iako različiti mogu se uzeti kao konstante preko vrlo malih lukova u
kontaktnom područiju. Takođe ugib integralno izveden za ravnu površinu (izraz 3.1) može se
korisiti sa manjom greškom.
Ovo čini da su naponi i njihova raspodjela isti na oba tijela u kontaktu.
Metoda riješenja će biti pokazana na slučaju dva sfere različitog materijala radijusa R1
i R2. Na skici 3.2 prikazane su sfere prije i poslje opterećenja, sa radijusom a na kontaktnom
𝛾2
područiju koje preuveličano radi jasnoće. Udaljenost 𝑧 = 𝑅 − 𝑅𝑐𝑜𝑠𝛾 ≈ 𝑅 − 𝑅(1 − +
2
⋯ ) ≈ 𝑅𝛾 2 2 ≈ 𝑟 2 /2𝑅 zato 𝑐𝑜𝑠𝛾 se može prošiti i za mali ugao 𝛾 ≈ 𝑟/𝑅.

Ako tačke M1 i M2 na skici 3.2 spadaju u područije kontakta, pristup udaljenosti M1 M2 je:

𝑟2 1 1
𝑧1 + 𝑧2 =
2
(𝑅 + 𝑅 ) = 𝐵𝑟 2 (3.2)
1 2

4|
 a) Prije optrećenja b) Pod opterećenjem

Skica 3.2

1 1 1
Gdje je B konstanta (2) (𝑅 + 𝑅 ).
1 2

Ako je jedna površina konkavna, kao što je navedeno od isprekidane linije na skici 3.2,
𝑟2 1 1
udaljenost je: 𝑧1 + 𝑧2 = ( − ) što ukazuje na to da je kontaktno područije na
2 𝑅1 𝑅2
unutrašnjosti površine numeričkia vrijednost radijusa je uzeta kao negativna u svim
jednačinama koje proizilaze iz (3.1)

Pristup između dvije relativno udaljene i neopterećene tačke, kao što su Q1 i Q2 ne sastoji se
samo od površine efekta Z1 + Z2 već takođe od pristupa Q1 i Q2 u vezi M1 i M2 odnosno,
koje su deformacije w1 i w2 usljed za sad neutvrđenog pritiska na kontaktnu površinu. Ukupan
pristup ili ugib δ pri zamjeni iz jednačine (3.1) i (3.2) je:

𝛿 = (𝑧1 + 𝑧2 ) + (𝑤1 + 𝑤2 ) = 𝐵𝑟 2 + (1/𝜋)(𝜂1 + 𝜂2 ) ∬ 𝑝𝑑𝑠𝑑Φ

Gdje je:
𝜂1 = (1 − 𝜈12 )/𝐸1 i 𝜂2 = (1 − 𝜈22 )/𝐸2

Sa sređivanjem:
𝜂1 +𝜂2
𝜋
∬ 𝑝𝑑𝑠𝑑𝜙 = 𝛿 − 𝐵𝑟 2 (3.3)

5|
Za simetriju, površina koja mora biti kružna recimo radijusa a, i skica 3.3 je specijalan slučaj
skice 3.1

Skica 3.3

Eksperiment će pokazati da će jednačina (3.3) biti zadovoljena pomoću polusferno

raspodijeljenog pritiska na kružnu površ. Dakle maksimum pritiska na centru O je
proporcionalan radijusu a, 𝑝0 = 𝑐𝑎. Onda, skala za crtanje pritiska je 𝑐 = 𝑝0 /𝑎. Da bi našli
w1 i w2 u M u jedačini (3.3), integracija, pds mora biti prvo urađena duž tetive GH čija je
polovina dužine 𝐺𝑁 = (𝑎2 − 𝑟 2 𝑠𝑖𝑛2 Φ)1/2 . Pritisak se mijenja kao polukrug duž tetive i
integral je jednak skali pritiska c puta površina A ispod polukruga ili,
𝑝0 𝜋
∫ 𝑝𝑑𝑠 = 𝑐𝐴 = (𝑎2 − 𝑟 2 𝑠𝑖𝑛2 Φ)
𝑎2

Prilikom rotacije linije GH oko M od Φ = 0 do Φ = 𝜋/2 (pola kružnog kontakta), osjećena

površina na skici 3.3 je šafrirana. Udvostručavanjem integrala kompletirajmo integraciju u
jednačini (3.3) pa je:

𝑝0 (𝜂1 +𝜂2 ) 𝜋/2

∫0 (𝑎2 − 𝑟 2 𝑠𝑖𝑛2 Φ)𝑑Φ = 𝛿 − 𝐵𝑟 2
𝑎
Odakle je:
𝑝0 𝜋
(𝜂1 + 𝜂2 )(2𝑎2 − 𝑟 2 ) = 𝛿 − 𝐵𝑟 2 . (3.4)
4𝑎

Sada pristup δ centara Q1 i Q2 je nezavistan od pojedinih tačaka M i radijusa r, izabrani u

prikazu pomoću kojeg je jednačina (3.4) i dobijena. Da bi ostvarili da jednačina bude
neavisna od r, dva r2 izraza moraju biti jednaki, prema tome slijedi da su dva konstantna
izraza jednaki. Izrazi r2 su jednaki i riješeni za a, radijus popuštanja u kontaktnom područiju:

𝑝0 𝜋(𝜂1 +𝜂2 )
𝑎= (3.5)
4𝐵

6|
Dva konstantna izraza daju:

𝑝0 𝜋(𝜂1 +𝜂2 )𝑎
𝛿= (3.6)
2

Tabela 3.2
Slučaj opterećenja Skica područije, pritisak, pristup

𝐷 𝐷 1/3
𝑎 = 0,721 [𝑃(𝜂1 + 𝜂2 ) (𝐷 1+𝐷2 )] = 𝑐/2
1 2

1,5𝑃
𝑃0 = = 1,5𝑃𝑝𝑟𝑜𝑠𝑗 = −(𝜎𝑐 )𝑚𝑎𝑥
𝜋𝑎2
1
1.Sfere ili sfera i ravan 𝑚𝑎𝑥𝜏 = 3 𝑝0 , 𝑠𝑎 0,638𝑎
𝑚𝑎𝑥𝜎𝑡 = (1 − 2𝜈)𝑝0 /3, sa radiusom a
𝐷1 +𝐷2 1/3
𝛿 = 1,04 [(𝜂1 + 𝜂2 )2 𝑃2 ]
𝐷1 𝐷2

𝑃
( )(𝜂1 +𝜂2 )𝑅1 𝑅2
𝑏 = 1,13√ 𝑙
= 𝑐/2
𝑅1 +𝑅2

2𝑃
2.Cilindrične površine 𝑝0 = 𝜋𝑏𝑙 = 1,273𝑝𝑝𝑟𝑜𝑠𝑗 = −(𝜎𝑐 )𝑚𝑎𝑥
sa paralelnim osama ako je 𝜈 = 0,30
max 𝜏 = 0,304𝑝0 𝑠𝑎 0,786𝑏
𝑎𝑘𝑜 𝑗𝑒 𝜂1 = 𝜂2 = 𝜂

3 2𝑅1 2𝑅2
𝛿 = 0,638(𝑃/𝑙)𝜂 [2 + 𝑙𝑛 + 𝑙𝑛 ]
𝑏 𝑏

3𝑃(𝜂1 +𝜂2 ) 1/3

𝑏 = 𝛽[ ] 𝐼 𝑎 = 𝑏/𝑘
4(𝐵+𝐴)

1 1 1 1 1
𝐵 + 𝐴 = 2 [𝑅 ]
1 𝑅1′ 𝑅2 𝑅2′
3.Opšti slučaj

1 1 1 2 1 1 2
𝐵 − 𝐴 = 2 [(𝑅 − 𝑅′ ) + (𝑅 − 𝑅′ ) +
1 1 2 2
1/2
1 1 1 1
2 (𝑅 − 𝑅′ ) (𝑅 − 𝑅′ ) 𝐶𝑂𝑆2𝜓]
1 1 2 2

𝑧𝑎 𝑥 = 𝑦 = 𝑧 = 0
𝑏
𝑝0 = 1,5𝑃⁄𝜋𝑎𝑏 = 1,5𝑝𝑝𝑟𝑜𝑠𝑗 = −(𝜎𝑐 )𝑚𝑎𝑥 𝜎𝑥 = −2𝜈𝑝0 − (1 − 2𝜈)𝑝0 𝑎+𝑏

𝑎
𝛿 = 𝜆[𝑃2 (𝜂1 + 𝜂2 )2 (𝐵 + 𝐴)]1/3 𝜎𝑦 = −2𝜈𝑝0 − (1 − 2𝜈)𝑝0 𝑎+𝑏

7|
Integral pritiska na kontaktnom područiju je jednak sili P kojom su sfere spojene. Ovaj
integral je pritisak na skali vrijeme zapremina pod hemisfericnoj ravni pritiska,

𝑝0 2
(3 𝜋𝑎3 ) = 𝑃
𝑎

A vrh pritiska ima vrijednost:

𝑝0 = 1,5𝑃 ⁄𝜋𝑎2 = 1,5𝑝𝑝𝑟𝑜𝑠𝑗 (3.7)

Zamjenom jednačine (3.7) i vrijednosti B u jednačini (3.2) daju jednačine (3.5) i

(3.6) u obliku za slučaj a u tabeli 3.2. Ako obe sfere imaju isti modul elastičnosti E1 = E2 = E i
Poissonov koeficijent 0,30, pojednostavljeno se dobija skup jednačina. Sa loptom na ravnoj
površini 𝑅2 = ∞, i sa loptom u konkavnoj sferičnoj površini 𝑅2 je negativno.
Ako uzmemo sve ovo dobit ćemo raspored pritiska na površini. Svi naponi sad se
mogu dobiti superpozicijom ili integracijom od onih dobijenih za koncetrisane sile na polu
beskonačnom tijelu. Neki rezultati su dati za slučaj 1 u tabeli 3.2. Neobično, ali nije
neočekivano da rezultati pritiska, napona i deformacija nisu linearne funkcije opterećenja P,
već se povećavaju manjom brzinom od P. To je zbog povećanja kontakta ili povećanja
opterećenja na dodirnom području. Pritisci, naponi i deformacije od nekoliko različitih
opterećenja ne mogu biti superponirani zato sto nisu linearni sa opterećenjem.

3.4 Kontakt između cilindara i između tijela opšteg oblika

Jednačine za cilindre sa paralelnim osama mogu biti izvededene direktno, što je pokazano na
sferama u dijelu 3.3. Kontaktno područje je pravougaonik širine 2b i dužine l. Izvođenje
počinje sa naponom za liniju kontakta (slučaj 2, tabela 3.1). Neki rezultati su prikazani u
slučaju 2, tabela 3.2. Pregled jednačina za polu širinu b, i vrh pritiska 𝑝0 ukazuje na to da oba
rastu kao kvadratni korijen opterećenja P. Od jednačina se očekuje da se s obzirom na 𝛿 mogu
koristiti za cilindre na ravni ako je R2 beskonačno. Poludužina b, za cilindar na ravni postaje
1
1.13[(𝑃⁄𝑙)(𝜂1 + 𝜂2 )𝑅1 ]2
Svi normalni naponi su na pritisak 𝜎𝑦 i 𝜎𝑧 jednaki su kontaktnom pritisku na povšini 𝑝0 .
Takođe značajan je maximalni napon smicanja 𝜏𝑦𝑧 sa vrijednosti 0,304𝑝0 na dubini 0,786𝑏.
Slučaj 3 u tabeli 3.2 slike opšteg slučaja dva tijela, od kojih svaki ima jednu veliku i
jednu manju ravan zakrivljenosti u početnoj tački dodira. Osa Z je normala na tangentu ravni
XY, i na taj način Z osa sadrži centar radijusa zakrivljenosti. Minimalni i maximalni radijus
za tijelo 1 jeste 𝑅1 𝑖 𝑅1′ respektivno, leže u ravnima 𝑌1 𝑍 i 𝑋1 𝑍. Za tijelo 2 gdje 𝑅2 𝑖 𝑅2′ leže u
ravnima 𝑌2 𝑍 i 𝑋2 𝑍 respektivno. Ugao između ravni sa minimalnim radijusom ili onih sa
maksimalnim radijusom je 𝜓. U slučaju dva ukrštena cilindra sa osama pod 90°, kao što je
slučaj točka na šini, 𝜓 = 90° i 𝑅1′ = 𝑅2′ = ∞. Ovaj opšti slučaj je izveo Hertz i rezultati mogu
predstavljeni na različite načine. Ovdje, dvije sume (B+A) i (B-A) dobijene iz geometrije i
definisane unutar slučaja 3, tabela 3.2. uzete su kao osnovni parametri. Područje kontakta je
elipsa sa manjom osom 2b i većom osom 2a. Raspored pritiska je takva da je kao elipsoid
izgrađena na tim osama, i vršna vrijednost pritiska je 1,5 prosjećne vrijednosti 𝑃⁄𝜋𝑎𝑏 . Za
cilindre sa paralelnim osama rezultati ovdje nisu upotrebljivi, i kontaktno područje je
pravougaonik poznatih dužina tj. nije elipsa. Glavni naponi javljaju se u centru kontaktnog

8|
područja, gdje su maximalni i na pritisak. Na rubu kontakta elipse, površinski naponi u
radijalnom pravcu (duž linije kroz centar kontakta) postaju zatezanja. Njihova vrijednost je
znatno manja od naprezanja na pritisak, na primjer, samo 0,133𝑝0 sa dvije sfere i 𝜈 = 0,30 sa
jednačinom u slučaju 1, tabela 3.2, ali napon zatezanja moze imati veci značaj u nastajanju i
porastu pukotina materijala. Obodni napon je suvda jednak radijlanom naponu ali suprotnog
smjera, tako da je stanje čitog smicanja. Sa dvije sfere 𝜏 = 0,133𝑝0 . Tangencijalne sile na
površini, kao što je trenje, imaju značajan uticaj na prirodu i lokaciju napona. Na primjer, dva
o tri glavna naprezanja na pritisak odma iza tangencijalne sile su se promjenila u napon od
zatezanja. Takođe lokacija maximalnog napona smicanja se pomjera u pravcu površine i može
biti na njoj kad coeficijent trenja prelazi 0,10.
Više informacija o kriterijima za rješavanje kombinovanih normalnih i tangencjalnih
opterećenja se može naći u ESDU – 84017 .

9|