Lažne matice

Lažne matice su radilice kojima su u odsutnosti matice i legla nabujali jajnici te su

počele nesti jaja iz kojih će se izleći samo trutovi.
Poznata je činjenica da se lažne matice pojavljuju u zajednici bez matice. To moramo
zahvaliti spoznaji da feromoni koje proizvodi matica i prisustvo nepoklopljenog legla
sprječavaju razvoj jajnika u pčela radilica. Tri do četiri dana nakon uklanjanja matice iz
zajednice mogu se jasno uočiti promjene u jajnim cjevčicama radilica. Započinje tvorba
jajnih stanica koja potraje desetak dana. Nakon tridesetak dana (kod europskih pasmina
pčela) se pojavljuju lažne matice. No, u nekih pasmina se lažne matice pojavljuju znatno
ranije. Primjerice, u pasmine A.m.capensis (Južna Afrika) već za 4-8 dana po nestanku
matice. Pojedini sojevi razviju lažnu maticu kroz dva tjedna, a ima i pčelinjih zajednica
gdje se lažne matice uopće ne pojave.

Povremeno će se lažne matice pojaviti i u pčelinjim zajednicama s maticom.

Različiti izvori govore da se u zajednici može pronaći od 1 do 30 posto radilica s nekim
oblikom razvoja jajnika. Djelomičan razvitak jajnika u radilica možemo sa sigurnošću
očekivati u rojevima i u pčelinjih zajednica sa slabom maticom. Upravo se lažne matice
smatraju odgovorne za zaleženost nekoliko trutovskih stanica iznad matične rešetke u
medištu. Tu će neiskusni pčelar često pogriješiti jer će prva pomisao biti da se radi o
zaleženom matičnjaku. U nekih zajednica, kada je iz nekog razloga onemogućena tiha
izmjena matice, radilice će proizvoditi znakovitu količinu trutovskog legla zajedno s
maticom. Ako takvoj zajednici uspješno promijenimo maticu, radilice će polagano
smanjivati nesenje trutovskih jaja do potpunog prestanka.
Jedna od većih nedoumica u svezi lažnih matica svakako je njihovo prepoznavanje u
zajednici. Potrebno je naglasiti da mi nismo u stanju razlikovati obične radilice od lažnih
matica. Za pčelinju zajednicu ćemo kazati da ima lažnu maticu samo na osnovu rasporeda
legla. Razumljivo da će nam u potvrđivanju sumnje od velike pomoći biti neprekinuto
zujanje zajednice i manja količina pčela u košnici

1
Raspored legla je veoma tipičan za lažne matice. Unutar jedne stanice saća možemo
pronaći jedno, ali češće nekoliko trutovskih jaja . Većina jaja i ličinaka će unutar stanice
biti pojedena i uklonjena kako bi se oslobodio prostor za razvoj samo jedne ličinke.
Lažne matice će nerijetko snesti jaje na stjenku stanice saća, umjesto na dno stanice. Iako
to nije pravilo, rešetkasti izgled trutovskog legla nas može uputiti da se radi o nekom
obliku abnormalnosti unutar pčelinje zajednice.

Foto: S. Spiewok: lažne matice nesu mnogo jaja unutar stanica saća

Tako neke lažne matice nesu gotovo u pravilnim koncentričnim krugovima kao i prave
matice što može zbuniti pčelara početnika prilikom pregleda pčelinje zajednice. Pčelar će
izgubiti puno vremena tražeći pravu maticu u košnici jer mu „izgled legla“ govori da bi
ona morala biti na nekom od okvira. To je čest slučaj kod umjetnog razrojavanja ili pri
provjeri oplodnje matica u oplodnjaku kada „izgubimo oči“ tražeći maticu, a u biti
prisutno leglo je trutovsko i vodi porijeklo od lažnih matica.

2
 Foto: S. Spiewok: trutovsko rešetkasto leglo

Ovisno o procjeni pčelara (iskustvu) sudbina pčelinje zajednice s lažnim maticama je

različita. Bez pomoći pčelara zajednica je osuđena na polagani nestanak radilica, a
istodobno se povećava količina trutova. Narušena je biološka ravnoteža unutar košnice,
redovito dolazi do grabeži i konačnog uginuća zajednice.
Međutim, utvrđeno je da neke pčelinje zajednice s lažnim maticama ostaju znatno duže
na životu nego što je uobičajeno. Razlog tome je prisustvo tzv. partenogenetskih radilica
koje u određenoj mjeri mogu zamijeniti odraslu populaciju radilica. Opće je poznata priča
o partenogenezi i nastanku trutova. Dzierzon je davne 1845. godine ustanovio da se
trutovi razvijaju iz neoplođenih jaja matice. Kasnije je potvrđeno da trutovi imaju
polovičan ili haploidan (16) broj kromosoma u odnosu na radilice i maticu koji imaju
diploidan broj kromosoma(32). Jednostavnim rječnikom, partenogenetske radilice su
nastale od radilica tj. lažnih matica kojima su nabujali jajnici te su uz trutovska jaja snesle
i radilička jaja. Genetičari taj fenomen (thelytoky) opisuju kao posljedicu spajanja dviju
haploidnih jezgri u jednu prilikom spolne diobe stanica (mejoze) . Takva jedinstvena
jezgra se dalje neometano razvija i nastane partenogenetska radilica s diploidnim brojem
kromosoma. Mogućnost da lažne matice uz trutove proizvode i radilice je razmjerno
niska u europskih pasmina pčela. Primjerice Tucker (1958) je utvrdio da je šest od osam
pčelinjih zajednica s lažnim maticom proizvelo svega jednu ili nekoliko partenogenetskih
radilica po zajednici. Visoku pojavnost partenogenetskih radilica susrećemo kod afričke
pasmine pčela A.m.capensis koja je bila predmet mnogobrojnih istraživanja.

3
Unatoč spoznaji da se iz zajednica s partenogenetskim radilicama mogu uzgojiti matice,
to ipak nije čest slučaj čak niti kod pasmine A.m.capensis. Vjerojatno, pčele odgajateljice
nisu u mogućnosti prepoznati spol jedne ili nekoliko ličinki koje će postati
partenogenetske radilice, a i prisustvo feromona koje proizvode lažne matice ima
inhibirajući učinak.
U komercijalnom pčelarenju pčelinje zajednice s lažnim maticama mogu
predstavljati veliki problem. Pčelari pokušavaju na različite načine sanirati takve
zajednice. Umetanje oplođene matice u takvu zajednicu neće dati dobar rezultat, ako pri
tome ne provedemo određene radnje. Šanse za primitak matice se povećavaju ako iz
zajednice s lažnim maticama uklonimo sve leglo i nadomjestimo ga s poklopljenim
leglom iz kojeg će se mlade radilice ubrzo izleći. Nije potrebno naglašavati da mlada
matica mora biti u kavezu s šećernim tijestom. Neki pčelari odnesu košnicu s lažnim
maticama 100-ak metara od pčelinjaka, stresu sve pčele i vrate košnicu na staro mjesto i
zatim stave maticu u košnicu. Iako se smatra da lažne matice mogu pronaći put do
košnice, ponekad ovaj način ima uspjeha. Primitak matice će biti znatno veći ako
uklonimo sve leglo iz zajednice i pčele zatvorimo u tamnu prostoriju dva dana bez hrane.
Za to vrijeme jajnici lažnih matica bi se trebali vratiti u normalno (regresivno) stanje.
Moramo biti svjesni da svako spašavanje zajednica s lažnim maticama nosi u sebi i
određenu opasnost. Poglavito se to odnosi na mogućnost grabeži takvih zajednica iako su
one uspješno primile mladu maticu. Naime, sanirane zajednice s mladom maticom teško
mogu dostići biološko-uzgojno stanje ostalih zajednica (u bezpašnom vremenu) pa
postaju meta napada jakih pčelinjih zajednica, a grabež je jedna od najlošijih stvari koja
se može dogoditi na pčelinjaku. Stoga se čini razboritom ideja da se zajednica s lažnim
maticama pripoji nekoj jakoj zajednici i opasnost od grabeži je na taj način svedena na
najmanju razinu.
Područni odjel HZPSS-a Zagrebačke županije
Zlatko Tomljanović, dr. vet. med.,
stručni savjetnik za pčelarstvo