PRAVNI DIO STRUČNOG ISPITA

OSNOVE USTAVNOG UREĐENJA

1. Dejtonski sporazum
Najvažnija pitanja u BiH su regulisana Mirovnim sporazumom za Bosnu i Hercegovinu,
označavanim kao Dejtonski sporazum. Dejtonski sporazum se sastoji od Opšteg okvirnog
sporazuma i 11 aneksa kojima su regulisana pojedina pitanja. Aneks 4. Općeg okvirnog
sporazuma za mir u BiH je Ustav Bosne i Hercegovine.Nakon troipogodišnjeg rata i dužeg
pregovaračkog procesa, na završnim razgovorima koji su se vodili u vazduhoplovnoj bazi Rajt
Peterson u blizini grada Daytona, u američkoj državi Ohio, koji su trajali 21 dan, 21.
novembra 1995. godine parafiran je Mirovni sporazum. Svečano potpisivanje ovog
sporazuma je obavljeno 14. decembra iste godine u Parizu, kada je i stupio na snagu.
Mirovni sporazum za BiH u osnovi je imao dva ključna cilja:

1. zaustaviti ratna djelovanja u BiH, i

2. uspostaviti temelje trajnog mira i stabilnosti u BiH i regionu.

2. Definicija Ustava i Ustavni sistem u BiH

Ustav se definiše kao pravni akt najviše pravne snage donesen po posebnom postupku,
složenijem od zakonodavnog, a često i od posebnog ustavotvornog tijela. Ustav u formalnom
smislu je uvijek pisani ustav, koji se nalazi na vrhu hijerarhijske ljestvice pravnih propisa. Svi
ostali propisi moraju biti u skladu sa ustavom.Ustavni sistem BiH čine: Ustav Bosne i
Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, i ustavi
kantona (ustavi kantona moraju biti usklađeni sa ustavom FBiH, a ustavi entiteta sa Ustavom
BiH).

3. Struktura vlasti u BiH

Predsjedništvo BiH – je kolektivni šef države i nosilac izvršne vlasti u okviru nadležnosti
institucija BiH. Predsjedništvo, prvenstveno, izražava i osigurava interese i ravnopravnost
triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta. Zato ovaj organ čine tri člana, i to jedan Bošnjak,
jedan Hrvat (koji su neposredno izabrani sa teritorije FBiH) i jedan Srbin (neposredno izabran
sa teritorije Republike Srpske).

4. Ljudska prava i osnovne slobodepo Ustavu BiH

Član II Ustava BiH :Ljudska prava i osnovne slobode
Ljudska prava: Bosna i Hercegovina i oba entiteta će osigurati najviši nivo međunarodno
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tu svrhu postoji Komisija za ljudska prava za
Bosnu i Hercegovinu, kao što je predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.
Međunarodni standardi: Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i
Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Katalog prava
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog
člana, što uključuje:
-Pravo na život.
-Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili
kazni.
-Pravo lica da ne bude držano u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu.
-Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
-Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa
krivičnim postupkom.
-Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
-Slobodu misli, savjesti i vjere.
-Slobodu izražavanja.
-Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima.
-Pravo na brak i zasnivanje porodice.
-Pravo na imovinu.
-Pravo na obrazovanje.
-Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.
Nediskriminacija Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim
sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i
Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera,
političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom
manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

5. Izvršna vlast u BiH

Struktura izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini obuhvata:
Predsjedništvo BiH
Vijeće ministara
Predsjednik i potpredsjednici FBiH i predsjednik i potpredsjednici RS-a
Vlada FBiH i Vlada RS-a
Organi državne uprave -> izvršna vlast i širem smislu
Prema ustavnim ovlaštenjima, Predsjedništvo BiH ima sve nadležnosti koje su uobičajene za
šefa države u sistemu podjele vlasti, i to: Reprezentativna, vođenje vanjske politike, izvršna
funkcija, inicijativna funkcija, komandovanje oružanim snagama, uunkcija imenovanja,
koordinativna funkcija.

6. Ustav Federacije BiH, uspostava Federacije i sastav

Ustav Federacije BiH je nastao prije Ustava BiH iz 1995.godine, na sličan način kao i ustav
BiH. Nakon više neuspjelih mirovnih planova za BiH, u Vašingtonu je 24. marta 1994. godine
zaključen međunarodni sporazum koji je, pored ostalog, sadržavao i Nacrt Ustava FBiH.
Skupština Republike BiH, izabrana na prvim višestranačkim izborima 1990. godine,
transformisala se u Ustavotvornu skupštinu FBiH i 30. marta 1994. godine, prema proceduri
predviđenoj Ustavom, usvojila Ustav FBiH koji je predložen Vašingtonskim sporazumom.
Ustav FBiH je objavljen u “Službenim novinama FBiH” broj 1 od 21. jula 1994. godine.
Federaciju čini deset kantona koji predstavljaju oblik veoma visoke regionalne autonomije
Ustav FBiH ima preambulu, normativni dio i dodatak (aneks). U Aneksu se nabraja 21
međunarodno-pravni dokument za zaštitu ljudskih prava, te Ustav FBiH predviđa da
međunarodne konvencije o ljudskim pravima navedene u Aneksu na ovaj ustav imaju čak
ustavnu snagu. Zapaža se značajna razlika u odnosu na Ustav BiH, i to:
*dok Ustav BiH navodi 15 međunarodnih dokumenata, Ustav FBiH govori o 21
međunarodnom dokumentu
*dok Ustav BiH ističe da će se navedeni dokumenti “primjenjivati u BiH”, Ustav FBiH
propisuje da će navedeni dokumenti “imati pravnu snagu ustavnih odredaba”

7. Koja pitanja su utvrđena Ustavom Federacije BiH

- Uspostavljanje Federacije BiH
- Ljudska prava i osnovne slobode
- Podjela nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti
- Struktura Federalne vlasti (zakonodavne, izvršne i sudske)
- Kantonalne vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska)
- Općinske vlasti
- Međunarodni odnosi
- Amandmani na Ustav
- Usvajanje i stupanje na snagu Ustava i prijelazna rješenja

8. Struktura Federalne vlasti

Predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH
Parlament Federacije BiH
Vlada Federacije BiH

9. Sudska vlast Federacije – sudovi u Federaciji

Sudsku funkciju u Federaciji vrše :
Vrhovni sud FbiH
Ustavni sud FBiH
Kantonalni sudovi
Opštinski sudovi

10. Struktura kantonalne vlasti

Skupština kantona
Vlada kantona
Sudska vlast-Kantonalni i Opštinski sudovi

11. Općinska vlast ?

ZAKON O ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU

1. Zdravstveno osiguranje – pojam i vrste (član 1. i 2.)

Član 1.
Zdravstveno osiguranje, kao dio socijalnog osiguranja građana, čini jedinstveni sistem u
okviru koga građani ulaganjem sredstava, na načelima uzajamnosti i solidarnosti, obavezno u
okviru kantona osiguravaju ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i druge oblike
osiguranja na način koji je utvrđen ovim zakonom, drugim zakonima i propisima donesenim
na osnovu zakona.
U okviru Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), odnosno kantona,
sredstva za zdravstveno osiguranje mogu se ulagati i na dobrovoljnoj osnovi.

Član 2.
Pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom i drugim zakonima i propisima donesenim na osnovu
zakona, građani Federacije imaju pravo na zdravstveno osiguranje, koje obuhvata:
- obavezno zdravstveno osiguranje;
- prošireno zdravstveno osiguranje, i
- dobrovoljno zdravstveno osiguranje.

2. Na kojim načelima se zasniva zdravstveno osiguranje (član 6.)

Načela zdravstvenog osiguranja:

Član 6.
Obavezno zdravstveno osiguranje zasniva se na načelima uzajamnosti i solidarnosti
osiguranika u okviru kantona. Obavezno zdravstveno osiguranje može se zasnivati na
načelima uzajamnosti i solidarnosti u okviru dva ili više kantona, odnosno Federacije, u
slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim zakonom.

3. Koja lica se smatraju članovima porodice osiguranika (član 20.)

Članovi porodice osiguranika
Član 20.
Prema ovom zakonu članovima porodice osiguranika smatraju se:
- supružnik (bračni i vanbračni saglasno propisima o braku i porodici),
- djeca (rođena u braku, van braka, usvojena ili pastorčad) i druga djeca bez roditelja
ako ih osiguranik izdržava,
- roditelj (otac, majka, očuh, maćeha, usvojitelji osiguranika) ako ih osiguranik
izdržava,
- unuci, braća, sestre, djed i baka ako su nesposobni za samostalan život i rad i ako
nemaju sredstava za izdržavanje, pa ih osiguranik izdržava.
Članovi porodice osiguranika iz stava 1. ovog člana stiču prava na obavezno zdravstveno
osiguranje po osnovu ovog zakona, pod uvjetom da isto pravo ne ostvaruju po osnovu radnog
odnosa ili obavljanja privredne ili neprivredne djelatnosti ličnim radom odnosno
poljoprivrednom djelatnošću.
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) će sprovodbenim
propisima utvrditi uvjete pod kojima se smatra da je lice nesposobno za samostalan život i rad
i nema vlastitih sredstava za izdražvanje.

4. Do koje godine djeca osiguranika imaju pravo na zdravstveno osiguranje (član 22.)
Djeca osiguranika su zdravstveno osigurana do navršene 15 godine, a ako su na srednjem
odnosno visokom školovanju, do kraja redovnog školovanja, a najduže do navršene 26 godine
života.
Djeca osiguranika koja su zbog bolesti ili povrede prekinula redovno školovanje, imaju pravo
na zdravstveno osiguranja i za vrijeme trajanja bolesti odnosno povrede.
Djeca osiguranika iz stava 2. ovog člana kao i djeci osiguranika koja su zbog služenja vojnog
roka prekinula redovno školovanje, produžava se korišćenje prava iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja za vrijeme nastavka redovnog školovanja za onoliko vremena koliko je trajao
prekid redovnog školovanja.
Djeca osiguranika koja postanu potpuno i trajno nesposobna za rad saglasno posebnim
propisima prije navršene 15 godine života, odnosno za vrijeme trajanja redovnog školovanja,
imaju pravo na zdravstveno osiguranje tokom trajanja te nesposobnosti.
Pravo na zdravstveno osiguranje tokom trajanja nesposobnosti pripada i djeci osiguranika
koja postanu potpuno i trajno nesposobna za rad, saglasno posebnim propisima, poslije isteka
razdoblja iz stava 4. ovog člana ako ih osiguranik izdržava.
Djeca koju je osiguranik uzeo na izdržavanje imaju pravo na zdravstveno osiguranje, ako su
bez roditelja. Djeca koja imaju jednog ili oba roditelja ako ih je osiguranik uzeo na
izdržavanje, imaju pravo na zdravstveno osiguranje ako su roditelji te djece zbog svog
zdravstvenog stanja ili drugih razloga ne mogu brinuti o djeci i njihovom izdržavanju.

5. Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (član 31.)

Član 31.
Obaveznim zdravstvenim osiguranjem, u slučajevima i pod uvjetima određenim ovim
zakonom, osigurava se:
1. Osiguranicima:
a) zdravstvena zaštita,
b) naknada plaća,
c) naknada putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite;
2. Članovima porodice osiguranika:
a) zdravstvena zaštita,
b) naknada putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite.

6. Ko može ostvariti pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja (član 53.)

Član 53.
Pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja može ostvarivati samo lice kome je utvrđeno
svojstvo osiguranog lica. Svojstvo osiguranog lica utvrđuje kantonalni zavod osiguranja, a
dokazuje se posebnom ispravom. Provedbene propise o sadržaju i obliku isprave iz stava 2.
ovog člana kao i načinu njenog izdavanja, donijet će ministar zdravstva.

7. Iz kojih izvora se osiguravaju sredstva za finansiranje prava iz obaveznog

zdravstvenog osiguranja (član 80.)
Izvori iz kojih se osiguravaju sredstva za finansiranje prava iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja:
Član 80.
Sredstva za finansiranje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se iz:
-doprinosa iz plaća radnika koji su u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica;
-doprinosa na prihod lica koja obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim radom;
-doprinosa iz penzija i invalidnina i drugih naknada iz penzijskog i invalidskog osiguranja,
-doprinosa za nezaposlene građane,
-doprinosa koji se plaća na stalnu novčanu pomoć i za lica smještena u ustanovama socijalne
zaštite,
-doprinosa iz prihoda od samostalne estradne djelatnosti, izdavanja ploča, audio i video
kaseta, i na ulaznice za organizaciju sportskih, estradnih i drugih kulturnih javnih priredaba,
-doprinosa za prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja,
-dodatnog doprinosa za korišćenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,
-doprinosa iz dohotka od poljoprivredne djelatnosti, odnosno drugih prihoda ostvarenih
obavljanjem poljoprivredne djelatnosti, kao i zakupnine za poljoprivredno zemljište,
-doprinosa lica koja sama plaćaju doprinos,
-naknada za zdravstvenu zaštitu članova porodice radnika zaposlenih u inozemstvu inostranih
penzionera i članova njihovih porodica,
-sredstava budžeta kantona odnosno općine,
-sredstava ličenog učešća osiguranih lica u pokriću troškova zdravstvene zaštite, i
-prihoda od donacije, pomoći, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda.
Sredstva iz stava 1. ovog člana vode se i evidentiraju odvojeno.

ZAKON O PENZIJSKOM I INVALIDSKOM OSIGURANJU

1. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja (član 2. i 3.)

Član 2.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
- pravo na starosnu penziju,
- pravo na invalidsku penziju,
- pravo na porodičnu penziju,
- prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnošću

Član 3.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i materijalna i ne mogu se
prenositi na druga lica. Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti. Prava
po ovom zakonu ne mogu se oduzeti, smanjiti ili ograničiti, izuzev u slučajevima utvrđenim
ovim zakonom.

2. Uslovi za sticanje prava na starosnu penziju (član 30.)

Član 30.
Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad:
- navrši 65 godina života i najmanje 20 godina penzijskog staža.
- navrši 40 godina penzijskog staža, bez obzira na godine života.

3. Uslovi za sticanje prava na invalidsku penziju (član 52.)

Član 52.
Osiguranik, kod koga je utvrđena I kategorija invalidnosti stiče pravo na invalidsku penziju:
• ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, bez
obzira na dužinu penzijskog staža;
• ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću, pod uvjetom da je
prije nastanka invalidnosti imao navršen penzijski staž koji mu pokriva najmanje
jednu trećinu razdoblja od navršenih najmanje 20 godina zivota do dana nastanka
invalidnosti (radni vijek), računajući radni vijek na pune godine.

4. Koja lica mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju (član 60.)

Član 60.
Porodičnu penziju mogu ostvariti članovi porodice :
• bračni drug;
• djeca rođena u braku, van braka, usvojena, pastorčad koju je osiguranik izdržavao,
• unučad i druga djeca bez roditelja koju je osiguranik izdržavao do svoje smrti.
Porodičnu penziju može ostvariti i bračni drug iz razvedenog braka, ako mu je sudskom
odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje.

ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

1. Zdravstvena zaštita građana – pojam (član 1.)

Član 1.
Ovim zakonom uređuju se načela, mjere, način organiziranja i provođenja zdravstvene zaštite,
nosioci društvene brige za zdravlje stanovništva, prava i obaveze osoba u korištenju
zdravstvene zaštite, te sadržaj, način obavljanja i nadzor nad obavljanjem zdravstvene zaštite
na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Zdravstvena djelatnost – podjela (član 6.(31))

Zdravstvena djelatnost predstavlja organizovano pružanje zdravstvene zaštite kroz rad
zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika u okviru zdravstvenih ustanova,odnosno
privatne prakse u skladu sa stručno-medicinskom doktrinom i uz upotrebu zdravstvene
tehnologije, a pod uslovima i na način propisan ovim zakonom i propisima donijetim na
osnovu ovog zakona. Zdravstvena djelatnost se provodi kao: primarna, specijalističko-
konsultativna i bolnička zdravstvena djelatnost i djelatnost javnog zdravstva.
3. Načela zdravstvene zaštite (član 10. do15.)
• Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite
• Načelo pravičnosti zdravstvene zaštite
• Načelo solidarnosti u zdravstvenoj zaštiti
• Načelo sveobuhvatnosti zdravstvene zaštite
• Načelo kontinuiranosti zdravstvene zaštite
• Načelo specijalizovanog pristupa
• Načelo stalnog unapređenja kvaliteta zdravstvene zaštite
• Načelo efikasnosti zdravstvene zaštite

4. Ko obavlja zdravstvenu djelatnost na području Federacije (član 35.)

Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove koje osniva Federacija, kanton
odnosno opština, te domaća i strana fizička ili pravna lica u svim oblicima svojine. Federacija
je osnivač federalnih zavoda.. Kanton i federacija zajedno mogu biti osnivači univerzitetsko
kliničkih bolnica i zavoda.. Osnivač zdravstvenih ustanova na nivou federacije je Parlament
FbiH

5. Organi upravljanja i rukovođenja u zdravstvenim ustanovama (član 50, 51.)

- Upravni odbor - Komisija za lijekove
- Direktor
- Nadzorni odbor
- Stručno vijeće
- Etički komitet

6. Statut zdravstvene ustanove (član 57. (63))

Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se uređuje:
1) naziv i sjedište, odnosno ime i prezime, kao i prebivalište osnivača;
2) naziv i sjedište zdravstvene ustanove;
3) djelatnost zdravstvene ustanove;
4) iznos sredstava za osnivanje i početak rada zdravstvene ustanove i način osiguranja
sredstava;
5) izvore i načine osiguranja sredstava za rad zdravstvene ustanove;
6) način raspolaganja viškom prihoda nad rashodima i način na koji se pokriva višak rashoda
nad prihodima;
7) prava i obveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti zbog koje se zdravstvena ustanova
osniva;
8) međusobna prava i obveze zdravstvene ustanove i osnivača;
9) organe upravljanja zdravstvene ustanove u osnivanju i njihove ovlasti;
10) stručna tijela zdravstvene ustanove, mandat članova stručnih tijela, način izbora i
financiranje;
11) osoba koja će do imenovanja ravnatelja zdravstvene ustanove obavljati poslove i imati
ovlasti ravnatelja;
12) rok za donošenje statuta, imenovanje ravnatelja i tijela upravljanja;
13) druga pitanja od značaja za rad zdravstvene ustanove.
Statut zdravstvene ustanove podliježe obvezatnoj suglasnosti osnivača.
7. Dom zdravlja (član 59.(83))
Dom zdravlja je zdravstvena ustanova za pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu određenog
područja u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnom nivou zdravstvene zaštite. Dom
zdravlja pruža primarnu zdravstvenu zaštitu kroz timove porodične medicine, laboratoriju,
službu za radiološku dijagnostiku, službu za hitnu medicinsku pomoć, kao i službe u
zajednici. Dom zdravlja je dužan učestvovati u obezbjeđenju uslova za pružanje
specijalističko-konsultativne djelatnosti i djelatnosti javnog zdravstva na svom području, a u
skladu sa ugovorom sa zavodom zdravstvenog osiguranja kantona. Izuzetno od odredbe stava
1. ovog člana, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite
stanovništvu, u domu zdravlja može se organizovati i stacionar za dijagnostiku i liječenje
akutnih bolesnika.

8. Apoteka (član 64.(92))

Apoteka je zdravstvena ustanova koja vrši nabavku lijekova i medicinskih sredstava,
skladištenje, čuvanje pod propisanim režimom, izdavanje i distribuciju lijekova i medicinskih
sredstava, kao i izradugalenskih i magistralnih pripravaka u skladu sa propisom o
apotekarskoj djelatnosti.

9. Šta obuhvata bolnička djelatnost (član 70.(97))

Bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske
rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika, te obezbjeđuje boravak i prehranu bolesnika.
Djelatnost iz stava 1. ovog člana obavlja se u opštim, specijalnim, kantonalnim i u
univerzitetskim kliničkim bolnicama.

10. Podjela bolnica po namjeni (član 71.(98-101))

-Opšta bolnica (je zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti hirurgije, interne
medicine,pedijatrije, te ginekologije i porođajnog i ima posteljne, dijagnostičke i druge
mogućnosti prilagođene svojoj namjeni.);
-Specijalna bolnica (je zdravstvena ustanova za specijalističko-konsultativno i bolničko
liječenje određenih bolesti ili određenih dobnih grupa stanovništva, koja osim uslova iz člana
102. ovog zakona ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj
namjeni.)
- Kantonalna bolnica (koja, pored uslovapredviđenih za opštu i specijalnu bolnicu, ispunjava
posteljne, dijagnostičke i druge uslove utvrđenekantonalnim zakonom)
- Univerzitetska-klinička bolnica (je bolnica koja obavlja tercijarnu zdravstvenu zaštitu iz više
od polovineregistrovanih specijalističkih djelatnosti, stručno usavršavanje, dodiplomsku i
postdiplomsku nastavu, kao i naučnoistraživački rad za djelatnosti za koje je osnovana.)

11. Organizacija rada i radno vrijeme u zdravstvenim ustanovama (član 96.(181))

Zdravstvene ustanove koje imaju status ugovorne zdravstvene ustanove obavezne su
neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu, radom u jednoj, dvije ili više smjena, dvokratnim
radnim vremenom, prilagođavanjem radnog vremena, pripravnošću ili dežurstvom u skladu sa
potrebama stanovništva i oblicima pružanja zdravstvenih usluga. Dežurstvo je poseban oblik
rada kada radnik mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi nakon redovnog radnog vremena.
Pripravnost je poseban oblik rada, kada radnik ne mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi,
ali mora biti dostupan radi obavljanja hitne medicinske pomoći. Rad po pozivu je poseban
oblik rada kada radnik ne mora biti prisutan u zdravstvenoj ustanovi, ali se mora odazvati na
poziv radi obavljanja djelatnosti.Zdravstveni radnici ne smiju napustiti radno mjesto dok
nemaju zamjenu, iako je njihovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje
bezbjednost pružanja zdravstvene zaštite.
12. Zdravstveni radnici, pojam (član 101.(137))
Zdravstveni radnici su lica koja imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u
vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obavezno poštovanje moralnih i
etičkih načela zdravstvene struke. Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom,
stomatološkom, farmaceutskom ili farmaceutskobiohemijskom fakultetu, fakultetu
zdravstvenih studija i srednjim školama zdravstvenog usmjerenja.

13. Odobrenje za samostalan rad zdravstvenih radnika (član 107.(148))

Licenca je javna isprava koju izdaje nadležna komora, nakon dobijanja uvjerenja o položenom
stručnom ispitu, sa rokom važenja od šest godina i obnavlja se u skladu sa ovim zakonom,
propisom nadležne federalne komore kojim se utvrđuje zajednički sadržaj stručnog
usavršavanja, rokovi i postupak provjere stručnosti koje je zdravstveni radnik ostvario u
okviru stručnog usavršavanja.Licencom iz stava 1. ovog člana zdravstveni radnik stiče pravo
samostalnog obavljanja poslova u svojoj struci.

ZAKON O RADU

1. Zasnivanje radnog odnosa (član 2.)

Radni odnos je dobrovoljni ugovorni odnos između posloprimca (zaposlenika, radnika) i
poslodavca, na osnovu kojeg se posloprimac uključuje u organizirani proces rada, na način i
pod uslovima koje utvrdi poslodavac, lično obavljajući na profesionalnoj osnovi poslove
radnog mjesta, i ostvarujući na temelju toga, plaću i druga utvrđena, garantirana i ugovorena
prava i obaveze.

2. Poslodavac, zaposlenik - pojam (član 3. i 4.)

Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u radnom odnosu lično obavlja
određene poslove za poslodavca i po tom osnovu ostvaruje prava i obaveze u skladu sa ovim
zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Uobičajena klasifikacija posloprimaca tj.subjekata koji prihvataju ponuđeni posao,
podrazumijeva podjelu na:
• radnik - u širem smislu obuhvata sva lica koja stupaju u radni odnos, a u užem
značenju, to je fizičko lice koje za odgovarajuću naknadu kod poslodavca
obavlja pretežno manuelne poslove;
• službenik (državni, javni) - osoba koja je postavljena upravnim aktom u
državnoj službi, odnosno svi zaposlenici u organima državne uprave;
• namještenik - fizičko lice koje obavlja pomoćno-tehničke poslove za potrebe
državnog organa (organa uprave);
• zaposlenik-uposlenik – fizičko lice koje profesionalno obavlja posao za
poslodavca na osnovu ugovora o radu za plaću.

Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje posao, te
mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u skladu sa
ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o
radu.
3. Ugovor o radu na određeno vrijeme (član 19.)
Radni odnos na određeno vrijeme ne može se uspostaviti na period duži od dvije (2) godine.
Ako zaposlenik, izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim
poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore
o radu na određeno vrijeme na period duži od 2 godine bez prekida, takav radni odnos smatrat
će se radnim odnosom na neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije
određeno.
Ugovor o radu može se zaključiti na određeno vrijeme u slučajevima:
- obavljanja poslova koji po svojoj prirodi traju određeno vrijeme (sezonski poslovi u
ugostiteljstvu i turizmu, građevinarstvu, poljoprivredi ili poslovi iz djelatnosti poslodavca čije
je trajanje po svojoj prirodi ograničeno na određeno vrijeme),
- zamjene privremeno odsutnog zaposlenika,
- rada na određenom projektu,
- privremenog povećanja obima poslova, i
- drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom

4. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (član 19.)

U slučaju da ugovor o radu ne sadrži podatak o trajanju radnog odnosa, smatrat će se da se
radi o radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Ako zaposlenik, izričito ili prećutno obnovi
ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno
zaključi sa istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži
od 2 godine bez prekida, takav radni odnos smatrat će se radnim odnosom na neodređeno
vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.

5. Sadržaj ugovora o radu (član 21.)

S obzirom na ove elemente, sadržaj ugovora o radu u pozitivnom radnom zakonodavstvu BiH
se vezuje za utvrđivanje sljedećih podataka:
• naziv i sjedište poslodavca,
• ime, prezime, prebivalište odnosno boravište zaposlenika,
• trajanje ugovora o radu,
• dan otpočinjanja rada,
• radno mjesto na kojem se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova,
• dužina i raspored radnog vremena,
• plaća, dodaci o plaći, naknade, te periodi isplate,
• trajanje godišnjeg odmora,
• otkazni rokovi kojih se moraju pridržavati zaposlenik i poslodavac i
• druge podatke u vezi sa uslovima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.

6. Prijem pripravnika (član 26.)

Poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom. Pripravnikom se smatra lice koje
prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje se školovalo, radi stručnog osposobljavanja
za samostalan rad. Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a
najduže godinu dana, ako zakonom, propisom kantona ili ugovorom o radu nije drugačije
određeno. Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, u skladu sa
zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu.
7. Volonterski rad (član 27.)
Volonter je lice kojeg poslodavac prima na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez
zasnivanja radnog odnosa (ugovor o volonterskom radu). Dakle, prema sadašnjem pozitivnom
zakonodavstvu volonterski rad se dozvoljava pod dva uslova:
• da se za obavljanje pojedinih poslova ili za određena zvanja posebnim zakonom ili
pravilnikom o radu traži položen stručni ispit nakon završenog pripravničkog staža i
• da se osposobljavanje lica poslije završenog školovanja vrši radi sticanja radnog
iskustva kao uslova za zasnivanje radnog odnosa.
Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je određeno za osposobljavanje za
pojedina zanimanja prema zakonskim uslovima, odnosno volonterski rad može trajati onoliko
vremena koliko je po zakonu za određeno stručno zvanje propisano trajanje pripravničkog
staža. Razdoblje volonterskog rada ubraja se u pripravnički staž i radno iskustvo utvrđeno kao
uslov za rad u određenom zanimanju.

8. Radno vrijeme (puno i nepuno) (član 29. i 30.)

Radno vrijeme se definira je kao vrijeme kada se zaposlenik nalazi na raspolaganju
poslodavcu, tj.kao vrijeme u kome je zaposlenik dužan obavljati poslove i zadatke radnog
mjesta, ili kao vrijeme za koje zaposlenik ima pravo i obavezu da provede na radu. Puno
radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmično. Ugovor o radu može se zaključiti i
za rad sa nepunim radnim vremenom. Zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim
radnim vremenom, može zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno
radno vrijeme. Zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz
radnog odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi od dužine
radnog vremena (plaća, naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu
ili ugovorom o radu.

9. Skraćeno radno vrijeme (član 31.)

Zakonom, odnosno pravilnikom o radu i ugovorom o radu može se utvrditi da radno vrijeme
bude kraće od punog radnog vremena, na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na
radu, nije moguće zaštiti zaposlenika od štetnih uticaja vezanih za zdravljei radnu sposobnost
zaposlenika. Radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom uticaju na zdravlje i radnu
sposobnost zaposlenika. Kao posebni uslovi rada uobičajeno se smatraju poslovi koji
zahtijevaju naročito težak i naporan rad, rad pod povećanim atmosferskim pritiskom, rad sa
otrovnim gasovima i drugim materijalima i slično, rad letačkog osoblja, rad pod dejstvom
jonizirajućeg zračenja, rad na velikim visinama i sl. U skladu sa zakonom, poslodavac
utvrđuje uslove i kriterije za skraćenje radnog vremena, kao i obaveze zaposlenika u vezi sa
skraćenim radnim danom. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u
vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme, zbog potpune zaštite zaposlenika koji rade na takvim
radnim mjestima, izjednačava se s punim radnim vremenom. Zaposlenik koji radi sa
skraćenim radnim vremenom ostvaruje u punom obimu sva prava na radu i u vezi sa radom
Skraćeno radno vrijeme računa se u penzijski staž kao staž osiguranja isto kao da je
zaposlenik radio puno radno vrijeme.
10. Prekovremeni rad (član 32.)
Prekovremeni rad je dopušten u slučaju:
• više sile (požar, poplava, potres),
• iznenadnog povećanja obima posla,
• drugim slučajevima neophodne potrebe te
• može trajati najduže 10 sati sedmično.
Pojedinim kategorijama zaposlenika prekovremeni rad se ni u kom slučaju ne može narediti, a
to su zaposlenici mlađi od 18. godina. Isto tako trudnicama, majkama odn.usvojiocu djeteta
do 3 godine, te samohranom roditelju ili usvojiocu sa djetetom do 6. godina života
prekovremeni rad se može narediti samo uz pismenu izjavu o dobrovoljnom pristanku na
takav rad.

11. Noćni rad maloljetnih zaposlenika (član 36.)

Zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika, s tim što se za njih noćni rad u industriji
smatra rad između 19 sati i 7 sati ujutro idućeg dana, a u ostalim djelatnostima noćni rad za
ove zaposlenike je rad između 20 sati i 6 sati idućeg dana.
Maloljetni zaposlenici mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada izuzetno u slučaju havarije,
više sile i zaštite interesa javnog poretka.

12. Odmori (član 37, 38, 39)

Naše pozitivno pravo predviđa sljedeće odmore:
• u toku trajanja radnog vremena u jednom radnom danu-odmor u toku dnevnog rada
(pauza, stanka),
• odmor između dva radna dana,
• odmor u toku sedmice-sedmični odmor i
• godišnji odmor.
Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30
minuta, i vrijeme odmora se ne računa u radno vrijeme.
Zaposlenik ima pravo na odmor između dva radna dana u trajanju od najmanje 12 sati
neprekidno.
Zaposlenik ima pravo na odmor između dvije radne sedmice u trajanju od najmanje 24 sata
neprekidno.

13. Godišnji odmori (član 41. do 45.)

Uslovi z sticanje prava na godišnji odmor su:
• potrebno je da je zaposlenik u radnom odnosu i
• da je u radnom odnosu šest (6) mjeseci neprekidno.
Svaki zaposlenik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana,
a maloljetni zaposlenici u trajanju od najmanje 24 radna dana. Ako zaposlenik radi na radnim
mjestima sa posebnim uslovima rada, zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od
najmanje 30 radnih dana.
Pravilo je da se godišnji odmor koristi u neprekidnom trajanju, a korištenje u dva dijela
predstavlja samo zakonsku mogućnost. Ako se koristi u dva dijela, tada prvi dio mora trajati
bez prekida najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio odmora se može
koristiti najkasnije do 30. juna naredne godine.
Posebno je predviđeno pravo zaposlenika da može koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad
on to želi, pod uslovom da o tome obavijesti poslodavca najmanje 3 dana prije njegovog
korištenja. Pravo na regres za godišnji odmor se vezuje za pravo na godišnji odmor, te
akcesorne je prirode, i ostvarivanje tog prava zavisi od korištenja godišnjeg odmora.
Pravo na regres nije zakonsko pravo, nego pravo koje je utvrđeno kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

14. Plaćeno odsustvo (član 46.)

Pravo na odsustvo uz naknadu plaće, dakle pravo na odsustvo koje se ima smatrati
vremenom provedenim na radu, pripada zaposleniku u određenim situacijama koje su
pravne i objektivne prirode.
Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam (7) radnih dana u
jednoj kalendarskoj godini (plaćeno odsustvo) u slučajevima:
• stupanja u brak,
• porođaja supruge,
• teže bolesti člana porodice, odnosno domaćinstva,
• smrti člana porodice, odnosno domaćinstva.
U smislu zakonskih odredbi o plaćenom odsustvu, članom porodice (obitelji) smatraju se:
bračni, odnosno vanbračni drug, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorčad i dijete bez
roditelja uzeto na izdržavanje), otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac, djed i baba (po ocu i
majci), braća i sestre. Zaposlenik koji po jednom osnovu iskoristi sedam radnih dana, ne može
koristiti plaćeno odsustvo po drugom osnovu. ( ali po prirodi stvari, izuzetak bi trebao biti
vezan za smrt člana porodice, te poslodavac opštim aktima treba da utvrdi tačan broj dana
plaćenog odsustva u svakom od navedenih slučajeva), ali i da utvrdi i druge slučajeve i
vrijeme trajanja plaćenog odsustva.

15. Neplaćeno odsustvo (član 47.)

Drugi oblik odsustva je odsustvo bez naknade plaće, koji predstavlja situaciju u kojoj dolazi,
po pravilu, do kraćeg prekida rada zbog subjektivnih razloga. Kao takvo, ovo odsustvo ima
za posljedicu mirovanje svih prava i obaveza iz radnog odnosa. Neplaćeno odsustvo je samo
mogućnost, ne i pravo, jer je izričito predviđeno da poslodavac može zaposleniku odobriti
odsustvo sa rada bez naknade plaće (neplaćeno odsustvo) na njegov zahtjev. Uslovi pod
kojima se može odobriti neplaćeno odsustvo, zbog jednakosti u mogućnostima i tretmanu
zaposlenika, trebalo bi utvrditi pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

16. Zaštita žena i materinstva (član 52. do 63.)

Osnovna pitanja radnopravne zaštite žene-zaposlenice u vezi sa materinstvom u pozitivnom
radnom zakonodavstvu BiH, odnosi se na:
• Zabranu dovođenja u nepovoljniji položaj zbog trudnoće,
• Pravo na raspoređivanje u vrijeme trudnoće,
• Pravo na skraćeno radno vrijeme (pravo na rad s polovinom radnog vremena),
• Pravo na pauzu za dojenje,
• Pravo na mirovanje radnog odnosa,
• Pravo na porođajno odsustvo,
• Pravo koje može koristiti otac djeteta, odnosno usvojilac djeteta,
• Pravo na zaštitu u pogledu prekovremenog rada,
• Pravo majke u slučaju djetetove smrti.
Porodiljsko odsustvo predstavlja pravo na odsustnost s rada za vrijeme trudnoće, porođaja i
njege djeteta, a zbog svoje prirode i cilja koristi se kontinuirano, i to u periodu prije poroda pa
do određene dobi života djeteta. Ženi se ne može narediti, niti se žena može rasporediti da
obavlja naročito teške fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom, te druge poslove
koji, s obzirom na njene psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje.
Izuzetno, ova zabrana rada ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće poslove i poslove
zdravstvene i socijalne zaštite, studente, pripravnike i volontere koji tokom školovanja ili
stručnog osposobljavanja moraju dio vremena provesti u podzemnim dijelovima rudnika, te
na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne dijelove rudnika radi obavljanja poslova
koji nisu fizičke prirode. Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog trudnoće ili joj zbog
tog stanja otkazati ugovor o radu.

17. Plaće (član 68. do 71.)

Pravo na plaću je temeljni motiv zbog kojeg zaposlenik s poslodavcem zaključuje ugovor o
radu, tj.zasniva radni odnos i preuzima na sebe brojne obaveze iz tog pravnog odnosa.
U literaturi radnog prava plaća se definira kao novčani iznos, koji je poslodavac dužan
isplatiti zaposleniku u skladu sa pravnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu, odn.ugovorom o radu ili drugim aktom o zasnivanju radnog odnosa (npr.ugovor o djelu)
za rad koji je lično zaposlenik obavio za poslodavca u određenom vremenskom razdoblju
prema prethodno utvrđenim osnovama i mjerilima.
Bitni elementi samog pojma plaća su:
• Plaća je uvijek novčani iznos, koja se isplaćuje u odgovarajućoj novčanoj valuti (ipak
u praksi se događa da se ona dijelom ili u cjelini „isplaćuje“ u naturalnom obliku, a
posebno u vrijeme ekonomskih kriza ili ratnog stanja),
• Pravo na plaću je lično pravo svakog zaposlenika, jer se ono stiče po osnovu ličnog
rada svakog zaposlenika,
• Osnovni elementi za utvrđivanje visine plaće i njenu isplatu je vrijeme provedeno na
radu, odnosno rezultati rada. Drugi elementi također utiču na visinu plaće, kao npr.
stručna sprema, rad u smjenama, noćni rad, otežani uslovi rada.
Jedna od bitnih karakteristika savremenih režima plaća, vezuje se njihovo razlaganje na:
• Opći režim plaća i na
• Posebne režime plaća.

Opći režim plaća se odnosi na sve radnike, tj.zaposlenike jedne države, te subjekti koji ga
reguliraju su: nadležni državni organi, savezi poslodavaca na nivou države, sindikat.
Za reguliranje plaća koriste se:
• Zakonski i podzakonski akti,
• Kolektivni ugovori,
• Autonomni opći akti i
• Individualni ugovori o radu.
Posebni režimi plaća se javljaju u posebnim radnim odnosima, kao što su radni odnosi:
• Službenika i namještenika,
• Vojske i policije,
• Nosilaca pravosudnih funkcija,
• Liječnika i
• Prosvjetnih radnika (učitelja, nastavnika, profesora, naučnika).

18. Naknada plaće (član 72.)

Institut naknade plaće je pravo zaposlenika da u opravdanim slučajevima dobije propisani ili
ugovoreni novčani iznos. Zaposleniku koji iako nije radio i nije ostvario plaću, ali za to nije
kriv, u slučajevima utvrđenim zakonom, drugim propisima, kolektivnim ugovorom i
pravilnikom o radu pripada pravo na naknadu plaće.
U radnom zakonodavstvu BiH zaposleniku tj.radniku pripada pravo na naknadu plaće u
slučaju:
• Privremene nesposobnosti za rad (bolest),
• Za vrijeme korištenja plaćenog odsustva,
• Za vrijeme godišnjeg odmora,
• Ako odbije da radi jer nisu provedene mjere zaštite na radu usljed čega mu prijeti
neposredna opasnost za život i zdravlje,
• Ako ne radi jer je došlo do prekida rada bez njegove krivnje,
• Porođajnog odsustva,
• Za vrijeme državnim praznika, te u
• Drugim slulajevima utvrđenim lex specialis propisima.
Naknada plaće u vezi sa trudnoćom, porođajem i njegom djeteta, odnosno naknade plaće ženi-
majci, u FBiH regulirana je propisima o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti
porodica sa djecom.

19. Način prestanka ugovora o radu (član 86.)

U teoriji radnog prava osnovi prestanka radnog odnosa se mogu razvrstati na:
• Prestanak radnog odnosa po volji zaposlenika (otkaz na inicijativu zaposlenika,
sporazumni prestanak radnog odnosa),
• Prestanak radnog odnosa protiv volje zaposlenika (otkaz na inicijativu
poslodavca),
• Prestanak radnog odnosa po sili zakona i
• Sui generis slučajevi prestanka radnog odnosa.
Ugovor o radu prestaje:
• smrću zaposlenika;
• sporazumom poslodavca i zaposlenika;
• kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja,
• ako se poslodavac i zaposlenik drugačije ne dogovore;
• danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne sposobnosti ;
• otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;
• istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;
• ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri
mjeseca – danom stupanja na izdržavanje kazne;
• ako zaposleniku bude izrečena mjera bezbijednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u
trajanju dužem od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
• odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.

20. Otkaz ugovora o radu (član 87. do 91.)

Prestanak radnog odnosa, odnosno ugovora o radu po volji zaposlenika svodi se na dva načina
prestanka radnog odnosa:
• sporazumni raskid ugovora o radu (predstavlja konsenzualni dvostrani akt koji
zaključuju poslodavac i zaposlenik) i
• otkaz zaposlenika (jednostrana izjava volje o raskidanju radnog odnos, čije pravno
dejstvo nije uslovljeno pristankom druge strane).

Otkaz se daje u pismenoj formi, te poslodavac je dužan obrazložiti otkaz i dostaviti

zaposleniku.
21. Forma otkaza ugovora o radu (član 94.)
Otkaz se daje u pismenoj formi. Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazloziti otkaz
zaposleniku. Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.

22. Trajanje otkaznog roka (član 95.)

Otkazni rok ne moze biti kraci od 15 dana niti duzi od sest mjeseci, s tim da se konkretna
duzina otkaznog roka ureduje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu. Otkazni rok
pocinje da tece od dana urucenja otkaza zaposleniku odnosno poslodavcu.

23. Zaštita prava iz radnog odnosa (član 103.)

Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, moze u
roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijedeno njegovo pravo, odnosno od
dana saznanja za povredu prava, zahtjevati od poslodavca ostvarivanje tog prava. Ako
poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahtijeva zaposlenika iz stava 1. ovog
Člana ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik moze u daljem roku od 15 dana traziti zastitu
povrijedenog prava pred nadleznim sudom. Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u
skladu sa zakonom, moze se predvidjeti postupak mirnog rjesavanja radnog spora, u kom
slucaju rok od 15 dana za podnosenje zahtjeva sudu, tece od dana okoncanja tog postupka.
Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu stete ili drugo novcano potrazivanje iz radnog
odnosa u rokovima iz st. 1.do 3. ovog Člana, nema za posljedicu gubitak prava na to
potrazivanje.

24. Pravilnik o radu (član 107.)

Poslodavac koji zaposljava vise od 15 zaposlenika donosi i objavljuje pravilnik o radu, kojim
se ureduju place, organizacija rada i druga pitanja znacajna za zaposlenika i poslodavca, u
skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. O donosenju pravilnika o radu poslodavac se
obavezno konsultira sa vijecem zaposlenika odnosno sindikatom. Pravilnik iz stava 1. ovog
Člana objavljuje se na oglasnoj tabli poslodavca, a stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja. Vijece zaposlenika odnosno sindikalni povjerenik moze od nadleznog suda
zatraziti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevazecim.

25. Radna knjižica (član 133. i 134.)

Član 133.
Zaposlenik ima radnu knjizicu. Radna knjizica je javna isprava. Radnu knjizicu izdaje
opcinski organ uprave nadlezan za poslove rada. Federalni ministar donijet ce propis o radnoj
knjizici, kojim ce se urediti: sadrzaj, postupak izdavanja, nacin upisivanja podataka, postupak
zamjene i izdavanja novih radnih knjizica, nacin vodenja registra izdatih radnih knjizica, oblik
i nacin izrade, kao i druga pitanja predvidena propisom o radnoj knjizici.
Član 134.
Na dan kada pocne da radi, zaposlenik predaje radnu knjizicu poslodavcu, o cemu poslodavac
izdaje zaposleniku pismenu potvrdu. Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je duzan
vratiti zaposleniku radnu knjizicu, a zaposlenik vraca poslodavcu potvrdu iz stava 1. ovog
Člana. Vracanje radne knjizice iz stava 2. ovog Člana ne moze se uvjetovati potrazivanjem
koje poslodavac eventualno ima prema zaposleniku.
26. Privremeni i povremeni poslovi (član 136. i 137.)
Član 136.
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova moze se zakljuciti ugovor o obavljanju
privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrdeni u kolektivnom ugovoru ili u pravilniku o
radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zakljucuje ugovor o
radu na odredeno ili neodredeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom i da ne
traju duze od 60 dana u toku kalendarske godine.
Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada pod istim
uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa propisima o
penzijskom i invalidskom osiguranju .
Član 137.
Za obavljanje poslova iz Člana 136. ovog zakona zakljucuje se ugovor u pismenoj formi.
Ugovor iz stava 1. ovog Člana sadrzi: vrstu, nacin, rok izvrsenja poslova i iznos naknade za
izvrseni posao.