Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek za historiju

Student : Suljo Arifović 8-25/15

Bijela džamija
Referat

Tuzla,2019. godine
Uvod

Prije nego što ukažemo na ulogu i značaj srebreničkih džamija na razvoj srebreničke
multilateralnosti, potrebno je istaći ključne momente društveno-historijskog razvoja
Srebrenice. Područje Srebrenice," zahvaljujući svom geopolitičkom položaju i prirodnim
bogatstvima, prije svega rudama plemenitih metala, ljekovitim izvorima Crnog Gubera,
bogatim šumskim prostranstvima, pašnjacima, mnoštvu divljači i obilnim vodotocima, bilo je
nastanjeno ljudima još u vrijeme starijeg kamenog doba" Jedno od najstarijih naselja, ne samo
u Bosni i Hercegovini već i na Balkanskom poluotoku, jeste grad Srebrenica.

Kao rezultat društveno-historijskog razvoja uslovljenog prije svega rudarstvom,

Srebrenica je višestoljetno migraciono susretište. Autohtoni stanovnici Srebrenice susretali su
se i miješali s doseljavanim imigrantima, prije svega Dubrovčanima, Sasima, Osmanlijama,
Vlasima i drugim. Kako su doseljeni stanovnici po pravilu bili različitih etničkih i religijskih
pripadnosti, to je neminovno poslije kulturnog i biološkog miješanja ispunjavalo prostor
Srebrenice multietničnošću i multireligioznošću.

Neupitna je historijska istina da su najstariji poznati stanovnici Bosne, a time i

bosanskog Podrinja, bili pripadnici domaćih starosjedilačkih ilirskih plemena," koja su
prvobitno živjela međusobno izolovano, a kasnije, s porastom društvene podjele rada i
ukupnog kvaliteta ljudskog življenja, povezivali su se u plemenske saveze. Usljed intenzivne
eksploatacije rude srebra na prostoru današnjeg sela Sase, još u rimsko doba razvilo se
gradsko naselje s trgom i gradskom vijećnicom, pod nazivom Domavija. I poslije propasti
Rimskog carstva nije prekinut kontinuitet nastanjivanja Srebrenice i susretanja različitih
religija, kultura i civilizacija na prostoru Srebrenice.
 Bijela džamija
Bijela džamija u Srebrenici , poznatija još kao Hadži Skender-begova džamija,
sagrađena je 1394. godine i to kao katolička crkva Svetog Nikole koju su izgradili dubrovački
trgovci i posvetili je ovom zaštitniku putnika. Sama džamija izgrađena je krajem 17. stoljeća
na ruševinama već pomenute dubrovačke Crkve sv. Nikole.

Na prvobitnu građevinu osmanlijski graditelji izgradili su okvir ulaza u Bijelu

džamiju, munaru i mihrab koji je okrenut prema Kabi kojoj se vjernici okreću u obavljanju
molitve. Prema određenim naznakama, osmanlijski graditelji odlučili su se za skraćenje
dvorane tadašnje crkve Sv. Nikole, tako da su prvobitni objekat značajno umanjili.

U jednom dubrovačkom spisu nalazi se i ovaj tekst o građevini Bijele džamije:

“U njoj su se nekada vidjeli dijelovi lađe jedne crkve kojoj je odsječeno svetište i preinačeno
zapadno pročelje. Dvorana, kako je bila sačuvana, pravouglog je oblika sa po dva pilastra na
dužnim stranama koji prerastaju u oštro zasvedena pojačanja svoda. Sam svod je također
gotički oštro zasveden. Okvir ulaza izgrađen je u tursko doba. Parterni dio munare čini se kao
da je stara gradnja, iako ne ostavlja utisak da je to građevina istovremena sa crkvom. Mihrab
se nalazio u istočnoj polovini jugoistočnog zida koji je naknadno izgrađen, i čija debljina
iznosi gotovo polovinu debljine starih zidova. Svakako bismo na spojnim mjestima začelnog
zida i bočnih zidova mogli očekivati još jedan par pilastara, koji su, vjerojatno prilikom
pregradnje, porušeni.”

U svom Putopisu iz 1660. godine Evlija Čelebi piše da je "Srebrenica tada bila
razvijena kasaba od šest mahala sa šest džamija, jednom tekijom, tri mekteba, jednim hanom i
jednim javnim kupatilom,'" te sa sedamdeset esnafskih dućana."" Među te džamije nije
ubrojana današnja Bijela džamija. Franjevačke crkve i samostan spominju se u svim
osmanskim popisima do Bečkog rata (1683-1799). Dakle, Osmanlije nisu pretvorili crkve u
džamije na početku svoje vladavine. Logično je postaviti pitanja zašto se to čini u drugoj
polovini 17. stoljeća i šta je bilo s katolicima iz tog grada?

Da bismo dali odgovor na ovo pitanje, neophodno je istaći osnovne elemente

društvenih zbivanja u Srebrenici za vrijeme Bečkog rata. "Da bi lakše mogla osvojiti Beograd,
austrijska vojska je iz strateških razloga 1686. godine potisla Osmanlije iz kotline gornjeg
toka rijeke Drine, pa i same Srebrenice. Tek je 1688. godine, i to nakon snažnih i žestokih
napada, vojsci Austrije pošlo za rukom da osvoji dobro utvrđeni Beograd. Na svim pravcima
kud je tad prilazila austrijska vojska, sve je bilo `u znaku neviđenog ubijanja i pljačkanja
gradskog stanovništva. Građevine i ljude progutale su nesretne prilike 1686. godine. U tom
ratnom vihoru, pouzdano se zna, uništene su i sve džamije o kojima govori Čelebi. Kad su se
poslije navedenog krvavog pohoda povlačile vojne snage Austrije iz Srebrenice, u tom su
vremenu iz tog drevnog grada otišli malobrojni katolici pa i fratri franjevačkog reda. Ovi nam
podaci nedvosmisleno govore da je Bijela džamija izgrađena na ruševinama dubrovačke
Crkve sv. Nikole nakon 1686. godine i nakon odlaska franjevaca iz Srebrenice s austrijskom
vojskom. Crkvu više nije imao ko obnavljati niti je za njom bilo potrebe, pošto više nije bilo
katoličkih vjernika u Srebrenici, a muslimansko se stanovništvo uvećavalo i zbog priliva
izbjeglica sa teritorija koje je od Osmanlija zauzimala Austrija.

Srebrenička Bijela džamija pretrpila je i određene građevinske poduhvate 1935.

Godine, kada je proširena za još jednu dvoranu. Njen vanjski izgled tada se znatno promjenio
a munara se našla na sredini objekta.

U dvorištu džamije nalazi se i staro mezarje-šehitluk na kojem su vijekovima

sahranjivani Srebreničani islamske vjeroispovijesti.

Vojska i Policija Republike Srpske porušile su Bijelu džamiju do temelja 1995.

godine. Obnovljena je donacijom Malezijske vlade i ponovo otvorena 28. 9. 2002. godine.