Značaj ikindije i ikindijskog vremena

Autor: Edin Memić

Juni 24, 2015

Obavljanje pet dnevnih namaza najveća je dužnost kojom je Uzvišeni Allah obavezao Svoje
robove koji u Njeg vjeruju i koji Mu vjeruju. Ta obaveznost datira iz noći mi'radžske u kojoj
je Muhammed, a.s., posjetio svoga Gospodara prošavši sedam kata nebesa, sve do Sidretu-l-
Muntehaa i Kab-i-Kavsejna. Podsjećanja radi, Allah, dž.š., je tada prvobitno naredio
obavljanje pedeset dnevnih namaza, da bi ih zbog Muhammedovog, a.s., traženja (a na savjet
Musāa, a.s.) smanjio na pet obećavši da će njih pet vrijediti kao pedeset. Ti dnevni namazi su:
sabah, podne, ikindija, akšam i jacija sa tačno određenim vremenom kada se klanjaju i tačno
određenim brojem rek'ata koji se klanjaju.

Važnost i vrijednost dnevnih namaza

Na važnost, značaj i vrijednost obavljanja svih pet namaza u njihovom vremenu ukazao je i
Allah, dž.š., u Svojoj plemenitoj i od sumnje sačuvanoj Knjizi – Kur'anu, ali i Muhammed,
a.s., u svojim hadisima. Tako npr. klanjačima se obećavaju džennetski perivoji, spasenje na
oba svijeta, čišćenje od grijeha itd. Nekada se u kur'ansko-hadiskim tekstovima navodi
pojedinačna vrijednost nekog od pet namaza kao što je slučaj sa sabahom, ili molitvom u
zoru, kojem (kojoj) prema slovu Kur'ana mnogi prisustvuju,misleći na meleke. A dva rekata
tog namaza, kako je za života svoga istakao, bili su draži Poslaniku, a.s., od Dunjaluka i svega
što je na Dunjaluku. Sa druge strane nekada veliko dobro ili vrijednost čovjek može doseći
klanjajući neke namaze u džematu. U tom smislu Muhammed, a.s., obveseljava obećanjem
vjernike: „Ko u džematu klanja jaciju i sabah, kao da je cijelu noć klanjao nafilu.“ O
pojedinačnim vrijednostima pet dnevnih namaza može se govoriti nadugo i naširoko, ali za
potrebe ovog teksta nas zanima samo naslovljeni namaz –ikindija duboko svjesni da se time
ne mogu iscrpiti sve one korisnosti i važnosti koje taj namaz u sebi nosi.

(V) el-Asr

U fikhu se za imenovanje ikindije kao vremena upotrebljava termin el-asr, odnosno salatu-l-
asr. Identičan naziv ima i 103. kur'anska sura El-Asr - Vrijeme koju mnogi učenjaci smatraju
jednom od najvažnijih i najsadržajnijih kur'anskih sura uopće, a ima ih 114. Neki komentatori
tvrde da se kur'anski termin El-Asr odnosi na vrijeme općenito, dok drugi tvrde da se to
odnosi samo na ikindijsko vrijeme koje traje od momenta kada sunce krene ka Zapadu pa dok
ne zađe. U prilog svojim tvrdnjama oni navode dva stava: prvi, da se za vrijeme koriste izrazi
poput ed-dehr i drugi, preostala dva ajeta te sure koji nas obavještavaju da je svaki čovjek
gubitnik osim ako ne bude od onih koji vjeruju i rade dobra djela, a uz to međusobno
preporučuju iskrenost i strpljivost. Jer, kako ističu ovi potonji komentatori Kur'ana čovjek je
obuzet poslovima cijelog dana sve do pred njegov izmak kada se vraćaju kući među one koji
su njegova briga i emanet (članovi njegove porodice), a koji gledaju u njegove ruke i u ono
što su one taj dan privrijedile. Ako su prazne, zar taj čovjek nije gubitnik, jer je protračio dan
ne obezbijedivši opskrbu sebi i svojoj porodici. Isti slučaj je i sa životom, ma koliko on trajao.
Čovjek će doći na Sudnji dan praznih ruku (izuzev onih koji su vjerovali, dobro činili i
međusobno preporučavali strpljivost i istinoljubivost), bez ikakva dobra u njima. I kada bude
upitan (o čemu nam Kur'an govori na nekoliko mjesta u množini) koliko si boravio na zemlji,
on će reći „samo dio dana“. Dio dana, dakle koliko naprimjer traje od ikindije do akšama.

Čuvajte namaz – posebno ikindiju!

Većina autoriteta tradicionalne orijentacije smatra da se 238. ajet sure El-Bekare odnosi na
ikindiju. Ajet glasi: „Čuvajte namaz, naročito srednji namaz, i pred Allahom ponizno
stojte!“ Salatu-l-vusta ili srednji namaz spomenut u ajetu je ikindija. Svaki namaz obavljen u
njegovo vrijeme je, prema hadisu, „najbolje i Allahu najdraže djelo“. Posebno se to odnosi
na ikindija namaz čije je čuvanje ovim ajetom posebno naglašeno. Razlog tome objašnjava se
vremenom ovog namaza koje počinje poslije podne pa do zalaska sunca, a to je vrijeme kada
svaki čovjek uslijed zauzetosti u dovršavanju svojih poslova i dnevnih obaveza (radnog
vremena) olahko propusti obavljanje ovog namaza ili njegovo klanjanje odgađa sve do pred
zalazak sunca, kada nastupa akšam namaz. I jedna i druga situacija za vjernika, muslimana,
mogu biti „pogubne“. Inače izostavljanje ikindije opisano je hadisom kojeg bilježi
Buhari: „Uranite (požurite) sa ikindijom, jer ko izostavi ikindiju propalo mu je
djelo.“ Objašnjavajući propadanje djela zbog neobavljanja ikindije učenjaci zastupaju jedno
od tri mišljenja: prvo – gubitak nagrade koju stječe klanjač ikindije, drugo – poništenje djela
tog dana u kojem je ikindija bezrazložno ostavljena i treće – poništenje djela ne treba shvatiti
doslovno već kao ukazanje na važnost same ikindije i opasnosti njenog izostavljanja. U prilog
tome navodi se sljedeći hadis kojeg također bilježi Buhari: „Onaj koga prođe ikindija namaz
kao da je izgubio svoju porodicu i svoj imetak“. Isto tako je pokuđeno odgađati ikindija
namaz do pred nastupanje akšam namaza osim u nuždi. U jednom slikovitom hadisu
Muhammed, a.s., je kazao da je to namaz munafika u kojem se Allahovo ime skoro i ne
spomene. Riječi teškog prijekora uputio je na račun tadašnjih neprijatelja Muhammed, a.s.,
protiv kojih se borio na Hendeku. Uslijed žestine napada muslimani nisu na vrijeme klanjali
ikindiju pa je Poslanika, a.s., naknadno klanjajući kazao: „Da im Allah grobove vatrom
napuni, odvratiše nas od srednjeg namaza.“Također, u vrijeme klanjanja ikindija namaza u
džematu u džamiji, vrši se „smjena meleka dana i noći“ čija je dužnost da borave u džamijama
i Allaha Uzvišenog izvijeste o klanjačima. Oni se, prema hadisu, pohvalno izjašnjavaju o
onima koje su u džamijama ostavili iza sebe, ili ih zatekli u njima.

Djela koja je pokuđeno činiti u ikindijsko vrijeme

Ako se složimo sa onim komentatorima Kur'ana koji kažu da se sura El-Asr odnosi na
ikindijsko vrijeme, onda se moramo složiti i sa time da je ikindijsko vrijeme (samo ono)
predmet Allahove zakletve u pomenutoj suri. Sama ta činjenica bila bi dovoljna da se shvati
važnost tog dijela dana. U nekim predajama (o čijim su vjerodstojnostima mišljenja
podijeljena) kao mekruh/pokuđeno za činiti u ikindijsko vrijeme ističu se činjenja dva djela:
spavanje i obavljanje nafile. Kada je spavanje u pitanju navodi se hadis Muhammeda, a.s., u
kojem se kaže da za eventualnu ludost koja zadesi čovjeka koji spava u ikindijsko vrijeme ne
treba kriviti nikog drugog osim sebe. Što se tiče pokuđenosti klanjanja nafila namaza u ovo
vrijeme (misli se na nafilu koja bi se eventualno klanjala nakon obavljenog farz namaza) na
nju ukazuje i naš alim Muhamed Seid Serdarević u Fikhu-l-ibadatu.
Kao što smo kazali na početku, ovih nekoliko redaka nemaju za cilj da iscrpe sve ono što se o
ikindiji i njenom vremenu govori u našim izvorima, već da u najosnovnijem ukažu na kod nas
zaboravljenu vrijednost i jednog i drugog, a sa ciljem ispravnog odnosa prema tom namazu.

Dostupno na: https://www.preporod.com/index.php/duhovnost/item/345-znacaj-ikindije-i-

ikindijskog-vremena