SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

METALURŠKI FAKULTET

Solarna električna energija

Kolegij: Obnovljivi izvori energije

Studentica: Ivana Gavranović

Sisak, april 2019.

Sadržaj
1. Uvod ............................................................................................................................................................ 1
2. Obnovljivi izvori energije ......................................................................................................................... 2
2.1. Aerotermalni izvori ........................................................................................................................... 2
2.2. Energija biomase ............................................................................................................................... 3
2.3. Energija mora..................................................................................................................................... 3
2.4. Energija vjetra .................................................................................................................................... 3
2.5. Hidropotencijalna energija ............................................................................................................... 4
2.6. Geotermalna energija ........................................................................................................................ 4
3. Energija sunca ........................................................................................................................................ 4
3.1. Toplinska primjena ........................................................................................................................... 8
3.2. Proizvodnja električne energije .....................................................................................................11
3.2.1. Fotonaponski efekt .................................................................................................................11
3.2.2. Način izrade i tipovi fotonaponskih ćelija ...........................................................................11
3.2.3. Fotonaponski sustav ...............................................................................................................14
3.2.4. Termoelektrane na Sunčevu energiju ...................................................................................16
3.2.5. Prednosti i nedostaci uporabe električne energije dobivene iz Solarne energije............18
4. Zaključak ..................................................................................................................................................20
5. Literatura ..................................................................................................................................................21
1. Uvod
Osnovna podjela energije dijeli se prema izvorima. Prema tome energija se dijeli na neobnovljive
i obnovljive izvore. Neobnovljivi izvori energije su nafta, ugljen i prirodni plin, te ujedno se nazivaju i
fosilnom gorivima. Pod neobnovljive izvore energije ubraja se i nuklearna energija. [1] Obnovljivi
izvori energije su izori koji se mogu obnavljati u cijelosti ili djelomično. [2] Prema Zakonu o energiji
[3] obnovljivi izvori energije su: aerotermalna energija, energija iz biomase, energija iz mora, energija
vjetra, hidropotencijalna, geotermalna i hidrotermalna energija, plin iz deponija otpada, plin iz
postrojenja za obradu otpadnih voda, bioplin i sunčeva energija.

Kao glavni izvor energije još uvijek prevladavaju neobnovljivi izvori energije. Glavni izvor iz
neobnovljivih izvora predstavljaju spojevi ugljika. Upravo izgaranjem spojeva ugljika dolazi do
povećanja koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi, a upravo je on jedan od glavnih stakleničkih
plinova zbog kojih dolazi do klimatskih promjena konkretno povećanja temperature. [1, 4] Uporabom
ugljena odlazi i do ispuštanja sumpora koji u atmosferi reagira sa vodenom parom te nastaje sumporna
kiselina koja na zemlju dospijeva u obliku padalina poznatih kao kisele kiše. Poznato je da kisele kiše
imaju vrlo negativan utjecaj na tlo i biljke. [5] Nuklearna energija nema štetnih emisija poput ugljičnog
dioksida, ali problem predstavlja nuklearni otpad koji nastaje nakon uporabe. Taj otpada je potrebno
skladištiti ovisno o radioaktivnosti i do nekoliko desetaka godina. [1]

Prema novijim podacima koji su dostupni na Međunarodnoj agenciji za energetiku (IAE) [6] u 2016.
godini ukupna potražnja energije porasla je za 0,9%, dok je u 2017. godini porasla za 2,1% naspram
prosjeka prethodnog petogodišnjeg razdoblja. U potražnji energije još uvijek najveću ulogu imaju
fosilna goriva (nafta, zemni plin, ugljen) za oko 75%, nakon čega slijedi potražnja za obnovljivim
izvorima energije i nuklearnim energijom. Prema izvještaju najveći porast potražnje energije zabilježen
je u Kini i Indiji. Statistika pokazuje da je potrošnja energije porasla za 3,1%, a najveću potrošnju
zabilježile su Kina i Indija. Također zanimljivo je spomenuti kako je i potražnja plina u 2017. godini
porasla za 3% od čega je 80% od tog povećanja potražnje zabilježen u industriji i zgradarstvu. [7, 8]
Prema trendovima rasta očekuje se porast ukupne potrošnje energije za 30%, dok će sama potrošnja
nafte porasti za 12%. [9] S obzirom na sve veću potrošnju goriva moramo se okrenuti novim izvorima
energije, koji polako postaju sve značajniji izvor energije. Korištenjem obnovljivih izvora energije
smanjuju se posljedice koje nastaju potrošnjom fosilnih goriva, a tu se prvenstveno misli na porast
stakleničkih plinova te klimatske promjene.

Iz navedenih podataka može se uvidjeti da uporaba količine energenata znatno raste. Sa tim porastom
raste i onečišćenje proizvodnjom i primjenom navedenih energenata. Kako bi se smanjio negativan
utjecaj produkata koji nastaju upotrebom neobnovljivih izvora energije potrebno je sve više koristiti
obnovljive izvore energije.

~1~
2. Obnovljivi izvori energije
Obnovljivi izvori energije predstavljaju izvore koji su u potpunosti ili djelomično obnovljivi.
Povećanjem udjela energije koja se dobiva upravo iz obnovljivih izvora povećava se energetska
održivost sustava. Uporabom obnovljivih izvora energije smanjuju se emisije štetnih stakleničkih
plinova. Uz to to vro važno je naglasiti kako se uporabom obnovljivih izvora energijom potiče
zapošljavanje.

Posljednjih godina bilježi se pozitivan trend u potrošnji energije iz obnovljivih izvora. U Europskoj
Uniji taj je rast potaknut obvezama koje su propisane Direktivom 2008/28/EZ [10]. Na slici 1je
prikazana proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Iz dijagrama se može vidjeti kako je proizvodnja
energije iz obnovljivih izvora od 2006. znatno uvećana. Prema izvorima Eurostata primaran
proizvodnja energije iz obnovljivih izvora od 2006. do 2016. godine povećala se za 66,6%, a udio
energije iz obnovljivih izvora koji u bruto konačnoj potrošnji u 2016. godini iznosi 17%. Iz navedenog
dijagrama vidi se kako je najvažniji obnovljivi izvor energije drvo i druga kruta biogoriva te oni čine
49,4% ukupne primarne proizvodnje u 2016. godini. Zatim slijedi hidroenergija sa 14,3%, energija
vjetra 12,4%, solaran električna energija 6,3% te geotermalna 3,2%. Količine ostalih obnovljivih izvora
energije su vrlo male. [11]

Slika 1. Primarna proizvodnja energije iz obnovljivih izvora [11]

2.1. Aerotermalni izvori

Ovaj oblik energije uvršten je kao obnovljive izvore energije u direktivu Europske Unije u 2009. (EU
Renewable Energy Directive) Aerotermala energija predstavlja obnovljivi izvor energije koji se može
dobiti toplinskim pumpama na način da se izvuče energija iz zraka i prebaci u drugo mjesto u obliku
toplog ili hladnog zraka. Također, osim zagrijavanja i hlađenja zraka, može se koristit i za zagrijevanje
i hlađenje vode. [12] Za rad pumpe potrebna je energija, stoga se postavlja pitanje je li se ovaj način
dobivanja energije može svrstati kao obnovljivi izvor energije. Jedan od zaključaka prema

~2~
istraživanjima je da se energija koja je dobivena radom toplinske pumpe može se svrstati kao obnovljivi
izvor i to ona količina koja je dobivena do temperature u okolišu. Druga interpretacija kaže da sva
dobivena energija predstavlja obnovljivi izvor. [13]

Slika 2. Shematski prikaz načina dobivanja aerotermalne energije pomoću toplinske pumpe [12]

2.2. Energija biomase

Biomasa predstavlja materijal biološkog podrijetla koji se može koristiti kako izvor energije. Biomasa
može sadržavati drveće, alge, poljoprivredne i šumske ostatke, otpadne vode iz proizvodnje hrane i
pića, mulj, industrijske organske nusproizvode te ostatke kućnog otpada. Energija biomase se smatra
obnovljivim izvorom energije zbog toga što prilikom spaljivanja biomase CO2 koji je uzet iz zraka za
potrebe rasta biljke se vraća u atmosferu. Ako je ciklus rasta i siječe na primjer kod drvne biomase
uravnotežen sustav ugljika u ovom slučaju je neutralan. Prilikom sagorijevanja biomase emisija teških
metala su zanemarive. Nedostatak ovog goriva je što biomasa može sadržavati relativno veliku količinu
H2S i klora. U deponijskom plinu može se naći i niz drugih hlapljivih organskih spojeva uključujući i
halogene ugljikovodike. [14]

2.3. Energija mora

Energija mora predstavlja jedan od najmanje iskorištenih obnovljivih izvora energije. Ovaj izvor nudi
ogromne količine energije, a može se razvrstati na energiju plime i oseke, energiju strujanja, energiju
osmoze, toplinsku energiju te energiju valova. Najveći potencijal ovdje ima energija valova, čak veći
od energije vjetra i sunčeve energije. Prednost energije valova je ta što valovi mogu preći vrlo veliku
udaljenost s malim gubicima energije, te pretvarači energije valova mogu generirati energiju do 90%.
Nedostatak je taj što energija valova ovisi o lokaciji na Zemlji, jer kinetička energija valova nije na svim
mjestima ista. Nadalje, postoje poteškoće prilikom pretvorbe ove vrste energije, te uređaji koje se
koriste su konstrukcijski vrlo izazovni zbog promjene smjera strujanja valova. [15]

2.4. Energija vjetra

Vjetar predstavlja strujanje zračnih masa, a ta strujanja nastaju uslijed neravnomjernog zagrijavanja
površine Zemlje. Topli zrak u ekvatorijalnom pojasu se uzdiže te se usmjerava prema polovima i

~3~
zakreće pod utjecajem Zemljine rotacije. Stalno strujanje vjetra uzorkovano je popunjavanjem nastalih
praznina hladnim zrakom. Nedostatak koji se javlja prilikom iskorištavanje ovog oblika energije je
promjena smjera vjetra i promjena brzine vjetra. Prednosti energije vjetra su velika pouzdanost
postrojenja (vjetrenjača), te nema troškova goriva, a samim tim nema niti zagađivanja okoliša
emisijama stakleničkih plinova. [16]

2.5. Hidropotencijalna energija

Energija vode dobiva se iz energije tekuće mase (rijeke) koja pada s neke visine. Energija koja se može
dobiti ovisi o količini vode i iskoristivom padu. Protok vode ovisi i o godišnjem dobu. U vrijeme
topljenja snijega dolazi do povećanja protoka vode pa je tako i potencijala za proizvodnju energije
veći. U vrijeme ljetnih sušnih mjeseci dolazi do pojave smanjenja protoka zbog nedostatka padalina.
Kako bi se moglo odrediti je li potencijalno mjesto dobro za izradu hidrocentrale mora se duže vrijeme
pratiti protok vode. Nadalje u obzir se uzimaju i ekološki, ekonomski i društveni faktori. U svijetu je
jako veliki broj malih hidrocentrala koje nemaju značajan negativan utjecaj na okoliš, za razliku od
velikih zbog kojih dolazi do promjena u okolišu, te do promjena u vodenom ekosustavu. [17]

2.6. Geotermalna energija

Iako unutrašnja energija Zemlje nije obnovljiva, ima je toliko da njezina uporaba ne predstavlja neki
značajan gubitak te upravo zbog toga geotermalan energija predstavlja neobnovljivi izvor energije.
Potencijal nekog područja za iskorištenje geotermalne energije može se odrediti temperaturnim
gradijentom. Općenito je porast temperature po kilometru oko 30 °C, dok za područja sa dobrim
potencijalom porast temperature iznosi oko 100 °C. geotermalni resursi mogu se procijeniti
korištenjem podataka dobivenih bušenjem, satelitskim snimanjem i modeliranjem. Najvažniji podaci
koji su potrebni procjenu su podaci o temperaturi, količini vode/pare i sastav tla. Potencijal za
iskorištenje geotermalne vode ovisi o dubini na koju treba bušiti, sastavu tla i prisutnosti te stanju
vode. Toplinska energija iz geotermalnih izvora energije može se direktno koristi u turizmu,
poljoprivredi, industriji. [17]

3. Energija sunca

Energija Sunca predstavlja glavni pokretač svih klimatskih promjena i životnih ciklusa na Zemlji, a uz
to predstavlja i neiscrpan izvor energije. Kolika je količina energije koju Sunce emitira godišnje u
usporedbi sa zalihama fosilnih goriva i nuklearnog goriva prikazana je na slici 3.

Slika 3. Godišnje Sunčevo zračenje na površini Zemlje u usporedbi sa zalihama foslinih goriva i
nuklearnih goriva te godišnjom potrošnjom energije u svijetu [18]

~4~
Iz prikazane slike može se vidjeti i usporedba ukupne potrošene energije sa emitiranom energijom
Sunca na površini zemlje. Ovo je jedan od motiva koji zbog kojih je potrebno sve više primjenjivati
ovaj oblik obnovljive energije.

Energije zračenja Sunca kontinuirano pristiže na Zemlju, no neće ista količina toga zračenja pasti na
sva mjesta jednako zbog različitih dijelova reljefa Zemlje. Kratkovalno zračenje Sunca (slika 4) koje
stiže na zemlju može biti izravno , raspršeno ili odbijeno. Izravno zračenje predstavlja zračenje koje
dospijeva na zemlju bez raspršivanja u atmosferi. Raspršeno (difuzno) je zračenje koje je nastalo
raspršivanjen u atmosferi i na plohi dolazi iz svih smjerova nebeskog svoda. Odbijeno (reflektirano)
zračenje predstavlja zračenje koje nakon odbijanja od nekih ploha dolazi na plohu.

Slika 4. Sunčevo zračenje ovisno o načinu upada na proizvoljno postavljenu plohu na Zemlji [18]

Sunčeva energija koja dospijeva na Zemlju može se pretvoriti u toplinski ili električnu. Toplinska se
dalje koristi u za zagrijevanje vode, proizvodnju procesne topline ili solarne termoelektrane, dok
električna se dobiva fotonaponskim sustavima. [18]

Potencijalno zračenje Sunca za neku lokaciju određuje se mjerenjem i analitički. Mjerenje se provodi
lokalno i satelitski, a analitički pristup može dati zadovoljavajuće rezultate u koliko je poznat indeks
prozračnosti. Uređaj kojim se mjeri prozračnost je piranometar koji može biti termički ili poluvodički.
Pomoću piranometra može se mjeriti ukupna (globalna), direktna i difuzijske prozračnost na
horizontalnu površinu. S obzirom da se prozračnost najčešće mjeri globalno, za neku lokaciju dalje se
radi analitička procjena jer se konverzija Sunčeva zračenja odvija pod određenim kutom u odnosu na
horizontalnu površinu. [17] Podaci za ozračenost dostupni su na internetu. Jedan od programa je
PVGIS (Photovolatic geographical information system). Na slici 5 je prikazan prikazano područje za
koje se analizirala ozračenost. Prilikom odabira može se odabrati ukupna horizontalna radijacija,
izravna normalna radijacija, ukupna radijacija pri optimalnom kutu te ukupna radijacija pri kutu koji
sam korisnik odabere. U nastavku na slici 6 je dan grafički prikaz ukupne mjesečne ozračenosti za
razdoblje od 2007. do 2016. godine.

~5~
 Slika 5. Izgled programa PVGIS za izračun ozračenosti određenog mjesta [19]

Slika 6. Dijagram mjesečnog solarnog zračenja za razdoblje od 2007 do 2016. [19]

Za točnije podatke može se tražiti ozračenost pod kutom. Optimalni kut za područje RH kreće se od
33°na sjeveru i 37°na jugu. Optimalni kut se mijenja tijekom godine, stoga se i na taj podatak treba
obratiti pažnja. Za najbolje rezultate prikupljanja Sunčeve energije mogu se koristiti sustavi koji prate
prividno kretanje Sunca jer se na taj način može povećati učinkovitost od 25-40%.

Na intenzitet zračenja koje dospijeva na zemlju ovisi i stanje u atmosferi. Smog i oblaci koji se mogu
nalaziti na putu zračenja mogu umanjiti intenzitet zračenja kako je to ilustrativno prikazano na slici 7.

~6~
 Slika 7. Utjecaj stanja u atmosferi i naoblake na intenzitet Sunčeva zračenja tijekom dana

Na slici 8 prikazan je spektar Sunčeva zračenja na ulasku u atmosferu i na površini Zemlje. Spektar
Sunčeva zračenja prije ulaza u atmosferu sastoji se od ultraljubičastog, vidljivog i infracrvenog dijela.
Od ukupnog udjela ultraljubičastog je 9%, vidljivog oko 41,5% i infracrvenog 49,5%. pri prolazu kroz
atmosferu Sunčevo zračenje slabi zbog raspršivanja na molekule plina, čestice prašine itd. U ukupnoj
energiji zračenja omjer je drugačiji pa tko ultraljubičastog j 3%, vidljivog je oko 42% i infracrvenog je
oko 55%. [20]

Slika 8. Spektar Sunčeva zračenja na ulasku u atmosferu i na površini Zemlje [17]

~7~
 3.1. Toplinska primjena

Jedan od oblika dobivanja u koji se Sunčeva energija može pretvoriti je toplinska. Primjena toplinske
energije može biti pasivna ili aktivna. Pasivna primjena postiže se primjenom pasivne arhitekture, a
aktivna primjena obavlja se toplinskim kolektorima.

Pasivna energija dobiva se tako da se arhitektura objekta konstruira tako da se čim više zagrijavaju
tijekom hladnog dijela godine i da se što manje zagrijavaju kada je topli dio godine. Ovaj način je
izvediv jer je kut pod kojim se Sunce nalazi tijekom ljeta veći od onog kuta koji je preko zime. Ovaj
način gradnje značajan je po tome što se objekt okreće prema južnoj strani. Dodatna zaštita pasivnoj
radnji osigurava se izolacijskim sustavom, ventilacijom, sađenjem raslinja koje zimi štiti od vjetra, a
ljeti stvara sjenu. Na slici 9 je prikazana kuća pasivne arhitekture.

Slika 9. Primjer pasivne arhitekture [17]

Aktivna energija dobiva se upotrebom toplinskih kolektora. Ovaj način je složeniji od pasivnog, ali
je jedan od najisplativijih načina dobivanja toplinske energije. Ovisno i radnoj temperaturi izvedbe
mogu biti nisko, srednje i visoko temperaturne. Radni medij koje se koristi može biti zrak ili voda.

Niskotemperaturne izvedbe koriste se za grijanje bazena ili industrijskih objekata. Izvedbe mogu biti
sa cijevima bez pokriva ili fasadama koje imaju zračne prolaze. Na ovaj način može se ostvariti
povišenje do 10 °C iznad okolišne temperature. Na slici lijepo prikazan je kolektor za grijanje vode u
bazenu, a na slici desno prikazan je kolektor za grijanje prostora.

~8~
 Slika 10. Nisko temperaturni kolektor za grijanje vode u bazenu i grijanje prostora [17]

Izvedbe srednje temperaturnih kolektora imaju pokrov od stakla te posebne premaze. Premazi koji se
koriste poboljšavaju apsorpciju energije uz minimalnu emisiju. Ove vrste kolektora koriste se za
grijanje objekata i tople vode. Njihov najbolji stupanj djelovanja može se ostvariti za temperaturu
medija do 50 °C iznad okolišne temperature. Na slici 11 je prikazan srednje temperaturni kolektor.

Slika 11. Srednje temperaturni kolektor [17]

Visoko temperaturni kolektori postižu temperature iznad 50 °C, a u nekim posebnim izvedbama mogu
postići i preko 100 °C iznad okolišne temperature. Ova vrsta kolektora je najsloženija jer se zahtijeva
vakuumiranije staklenih cijevi i dobra izolacija. Na slici je prikazan presjek cijevi visoko temperaturnog
vakumiranog kolektora.

~9~
 Slika 12. Presjek evakuirane staklene cijevi visoko temperaturnog kolektora [17]

Na slici 13 prikazan je dijagram efikasnosti za sve tri izvedbe kolektora. Efikasnost kolektora
predstavlja omjer dobivene topline i doznačene energije Sunca. Efikasnost kolektora može se prikazati
kao omjer razlike temperature medija i okolnog zraka i to prema iznosu ozračenosti. Što se tiče
iskoristivosti najbolje iskorištenje topline dobiva se sa visoko temperaturnim kolektorima jer oni sa
svojom konstrukcijom imaju najmanje gubitke.

Slika 13. Efikasnost različitih izvedbi kolektora [17]

U primjeni se mogu naći kolektori za hlađenje uz primjenu solarne energije. Funkcioniraju na

principu da se koristi medij koji preuzima toplinu s vrlo niskom točkom ključanja. Takav uređaj se
sastoji od bojlera, kondenzatora, evaporatora i adsorbera. Kao radni medij može se koristiti amonijak
po tlakom tako da je tekući na sobnoj temperaturi. [17]

~ 10 ~
 3.2. Proizvodnja električne energije

3.2.1. Fotonaponski efekt

Pretvorbom Sunčeve energije može se dobiti električna energija pomoću fotonaponskih ćelija, koje
zapravo predstavljaju poluvodički materijal. Poluvodički materijali prema svojstvu vodljivosti dijele se
na vodiče, poluvodiče i izolatore. Poluvodiči su izolatori na temperaturi apsolutne nule. Sa porastom
temperature dolazi do eksponencijalnog povećanja broja nosilaca naboja koji mogu provoditi
električnu energiju. S obzirom na vrstu električne provodljivosti mogu biti n-tipa s elektronima i p-
tipa sa takozvanim „šupljinama“. Te šupljine predstavljaju osnovne nosioce naboja. Najčešće korišteni
poluvodički materijal je silicij, stoga na primjeru silicija može se objasniti dobivanje n-tipa i p-tipa
poluvodiča. Kristal silicija vezan je kovalentnom vezom, a ukoliko se u njega ugradi mala količina nego
elementa iz V skupine popu P ili As kristalna struktura ostaje sačuvana. Atomi iz V skupine ugrađuju
se na mjesta Si i pri tom procesu mora otpustiti svoj jedan elektron jer ih je pet. Otpuštanjem tog
jednog elektrona, osigurava se kovalentna veza, jer tada je atom V skupine okružen s 8 atoma.
Otpušteni elektron postaje slobodni nosilac, a s obzirom da je negativan postaje n-tip poluvodiča. P-
tip poluvodiča nastaje na sličan način samo se ovdje ugrađuje element iz II skupine poput B. element
se ugrađuje na mjesto Si. Za konfiguraciju mu je potrebno 8 elektrona, ali njemu nedostaje jedan i on
traži te se ponaša kao pozitivna čestica tj. „šupljina“ te se takav poluvodič naziva p-tip poluvodiča.
Fotonaponska ćelija nastaje tako da se dizajnira p-n spoj poluvodiča koji omogućuju padanje svjetla
na što veću površinu. Prilikom pada svjetla na površinu poluvodiča prijenosom svoje energije
„oslobađa“ slobodne nosioce naboja. Spajanjem p-tipa i n-tipa poluvodiča nastaje p-n spoj kod kojeg
dolazi do stvaranja električnog polja. Prilikom spajanja n-tip i p-tip poluvodiča, višak elektrona od n-
strane kreće se ka p-tipu strane i obrnuto, a kao rezultat navedenoga dolazi do nagomilavanja
pozitivnog naboja na n-tip strani i negativnog naboja na p-tip strani. Kada fotoni padnu na
fotonaponsku ćeliju mogu se reflektirati, proći direktno kroz nju ili se apsorbirati. Apsorbirani fotoni
daju energiju za proizvodnju struje. [21]

3.2.2. Način izrade i tipovi fotonaponskih ćelija

Za postizanje što bolje efikasnosti koriste se različiti materijali koji se slažu na različite načine. Za
izradi fotonaponskih ćelija može se koristit silicij, polikristalni tankostijeni materijali, monokristalni
tankostijeni materijali i kombinirani poluvodički materijali. Silicij uključuje monokristalni silicij (c-Si),
polikristalni silicij (-Si) i amorfni silicij (a-Si). Polikristalni tankoslojni materijali uključuju CIS spoj
poluvodičkih materijala (bakar-indij-diselenid), CdTe te tankostijeni silicij i to u većini slučajeva
amorfni. Monokristalni tanko slojni materijali uglavnom se izvode od galij-arsenida. Ostali tipovi
poluvodičkih materijala mogu biti napravljeni od kombinacije raznih poluvodičkih materijala.

Fotonaponske ćelije od monokristalnog silicija (c-Si) rade se od istog materijala koji je

modificiran tako da na jednoj strani ćelije je p-sloj dok je na drugoj strani n-sloj poluvodiča. Teorijska
efikasnost ovih fotonaponskih ćelija iznosi 22% dok je stvarna manja i iznosi oko 15%. nedostatak
kod izrade ovog tipa ćelija je visoka cijene proizvodnje. Prilikom proizvodnje fotonaponskih ćelija
ovog tipa tanke pločice prvo se moraju dopirati kako bi se dobio p-tip poluvodiča odnosno n-tip
poluvodiča, nakon čega slijedi presvlačenje antirefleksijskim sredstvom te se na kraju dodaju električni
kontakti. Na slici 14 je prikazana struktura monokristalnog tipa ćelije te njezin stvarni izgled.

~ 11 ~
 Slika 14. Struktura tipične monokristalne (c-Si) ćelije te njezin stvarni izgled [21]

Fotonaponske ćelije izrađene od polikristalnog silicija (p-Si) rade se na istom principu kao
fotonaponske ćelije s monokristalnim silicijem. U ovom slučaju polikristalni silicij je građen od više
manjih kristala te zbog toga nastaju granice koje priječe tok elektronima te ih potiču na rekombiniranje
sa šupljinama šte utječe na smanjenje izlazne snage ćelije. Postupak dobivanje p-Si ćelija identičan je
postupku dobivanja c-Si ćelija. Shema izrade je ista kao na prethodnoj slici 14. S obzorom na proces
proizvodnje tj proizvodnje u četvrtastom obliku lakše se mogu slagati PV moduli. Proces proizvodnje
ove vrste ćelija je jeftiniji. Teorijska efikasnost polikristalnih ćelija je manja naspram monokristalnih
ćelija i iznosi oko 18%, dok stvarna efikasnost se kreće u rasponu od 10-13%.

Fotonaponske ćelije izrađene od amorfnog silicija (a-Si) nemaju kristalnu strukturu. Kako bi se
uklonili defekti barem djelomično u amorfnu strukturu dodaje se mala količina vodika zbog čega dolazi
do kombiniranja atoma vodika sa atomima amorfnog silicija koji nemaju susjeda te se tako ostvaruje
povezanost tako da elektroni mogu nesmetano putovati kroz materijal. Amorfni kristal upija 40 puta
efikasnije sunčevo zračenje naspram monokristalnog silicija stoga je za izradu ćelija potreban tanji sloj
za razliku od monokristalnog silicija. Ovo svojstvo amorfnog silicija značajno uteče na cijenu
fotonaponskih ćelija jer je proizvodnja amorfnog silicija moguća na nižim temperaturama. Struktura
ovih fotonaponskih ćelija je drugačija naspram monokristalnih i polikristalnih ćelija. Ovdje je prisutna
p-i-n struktura u kojoj je gornji p-sloj ultra tanki debljine 0.008 μm, i-sloj debljine 0.5 do 1 μm koji je
nedopirani te n-sloj koji je izrazito tanki debljine 0.02 μm. Zbog toga što je gornji sloj ultra tanak
većina svjetlost može proći kroz njega direktno i na i-sloju će se generirati elektroni, a p-sloj i n-sloj
stvorit će električno polje te inducirati kretanje elektrona kroz i-sloj. Na slici 15 prikazana je shema
amorfne silicijeve ćelije te njezina primjena. Nedostatak ove vrste ćelija je njihova nestabilnost zbog
Staebler-Wronki efekta na a-Si ćeliji zbog čega dolazi do smanjenja izlazne snage a-Si ćelije. Gubitak
snage iznosi i do 20% sve dok se a-Si ćelija ne stabilizira. Teorijska efikasnost a-Si ćelije iznosi oko
11.5% dok je stvarna efikasnost oko 7%.

~ 12 ~
 Slika 15. Struktura amorfne a-Si ćelije te njezina primjena [21]

Polikristalne tankoslojne sunčane ćelije odnosi se na tehnologiju polaganja tankog filma. Prednosti ove
tehnologije naspram klasičnih su:
 Koristi se puno manje materijala
 Proces je automatiziran, a ćelije se mogu polagati na jeftine podloge poput stakla,
plastike, nehrđajućeg čelika
 Fleksibilnost proizvodnje zbog čega se mogu proizvoditi ćelije od 125 mm x 125 mm
do 75 cm x 150 cm
 Nije potreban metalna mreža za gornji kontakt kao kod c-Si ćelije jer se koristi tanki
transparentni sloj
 Sloj tankog filma polaže se na odabranu podlogu, zatim se stavlja antirefleksijski te
transparentni vodljivi sloj oksida te se na taj način skraćuje proces proizvodnje

Za proizvodnju se koriste dva različita poluvodička materijala. Polikristalna ćelija je izrađena

tehnologijom tankog filma, a debljina tog filma je manja od 0.1 μm. Taj film predstavlja gornji sloj c-
tipa koji se naziva „window“, a njegova uloga je fokusiranje sunčeva zračenja i to samo
visokoenergetskog dijela spektra. Donji apsorbirajući sloj je većinom p-tip poluvodiča koji mira biti
visoko apsorbirajućeg karaktera. Na slici 16 prikazana je struktura ovakvog tipa ćelije te izgled krajnjeg
proizvoda

Slika 16. Struktura polikristalne tankoslojne sunčeve ćelije te izgled krajnjeg proizvoda

~ 13 ~
Ekstremno visoka svojstva apsorbiranja ima polikristalni sloj bakar-indij-diselenid (CuInSe2 ili CIS)
koji može i do 99% sunčeve svjetlosti apsorbirati. Gornji sloj „window“ najčešće se radi od kadmij-
sulfida, a donjem sloju se često dodaje galij kako bi se poboljšala efikasnost. Teorijska efikasnost
ovakvih fotonaponskih ćelija je oko 15%, dok je stvarna dosta manja. Kadmoj-telurid (CdTe) je još
jedan od polikristala koji se može koristiti za izradu fotonaponskih ćelija i on također ima vrlo veliko
svojstvo apsorbiranja. Za izradu fotonaponskih ćelija može se koristiti bez dodataka, ali može se lako
legirati dodatkom cinka ili žive. CdTe se koristi kao p-tip vodiča. Teorijska efikasnost je oko 15%, ali
stvaran je znatno manja.

Monokristalne tankoslojne ćelije uglavnom su izrađene od galij -arsenida. Potrebno je napomenuti

kako je galij vrlo rijedak element, dok je živa otrovna. Ova vrsta ćelija slaže se multijection strukturom
koja se naziva i kaskadna struktura te se na taj način postiže visoka učinkovitost jer obuhvaća veli dio
solarnog spektra. Na slici 17 prikazana je kaskadna struktura Ga-As fotonaponske ćelije te proces
apsorbiranja svijetlosti. Može se vidjeti kako su ćelije poredana jedna iznad druge. Potrebno je
napomenuti kako su ćelije različitih energetskih procjepa. Kada svjetlost pada, onda pada prvo na
materijal s najvećim energetskim procjepom. Oni fotoni koji nisu apsorbirani u prvoj ćeliji prenose se
na slijedeću. Ovaka način apsorbiranja se nastavlja do zadnje ćelije. Teorijska efikasnost ovih ćelija je
28% dok je stvarna efikasnost oko 17%.

Slika 17. Kaskadna struktura Ga-As fotonaponske ćelije te proces apsorbiranja [21]

3.2.3. Fotonaponski sustav

Fotonaponski sustav sastoji se od fotonaponskih ćelija koje predstavljaju temelji gradivi element. S
obzirom da je snaga pojedinačne fotonaponske ćelije mala, one se slažu u module kako bi ostvarila
željena izlazna snaga. Moduli se mogu povezati u niz ili mrežu. Na slici je prikazana shema jednog
tipičnog fotonaponskog modula koji je sastavljen od kristaliničnog silicija, gornjeg transparentnog
sloja, inkapsulanta, donjeg sloja te okvira. Gornji sloj mora imati visoki stupanja transparentnosti te
mora biti otporan na razne uvjete poput tuče, kiše te mora biti stabilan prilikom izloženosti na duže
vrijeme ultraljubičastom zračenju. Zbog toga se gornji dio najčešće radi od kaljenog stakla. Inkapsulant
služi kao zaštita od vanjskih utjecaja te mora biti visoko transparentan, otporan na razne vanjske uvjete

~ 14 ~
i na ultraljubičasto zračenje. Materijal od kojeg se najčešće radi je EVA (eithylen vinyil acetate) film
koji se prilikom zagrijavanja polimerizira te na taj način učvršćuje konstrukciju. Donji sloj radi se od
tankog polimernog materijal koji mora biti otporan na kodu te proces korozije. Modul je na kraju
potrebno staviti u okvir koji se najčešće radi od aluminija kako bi se olakšala primjena i postavljanje
na površinu. Moduli se mogu postavit pod fiksam kute ili se mogu postaviti tako da prate prividno
kretanje Sunca. Ako se postavlja pod fiksnim kutom smanjuje se efikasnost jer će modulu manje
apsorbirati sunčevog zračenja.

Slika 18. poprečni presjek fotonaponskog modula napravljenog od kristaliničnog silicija [21]

Nakon što je fotonaponski modul pripremljen, potrebno ga je spojiti na komponente koje reguliraju,
pohranjuju te isporučuju električnu energiju kako bi se dobio fotonaponski sustav. Komponente koje
se koriste su regulator napona, pretvarač istosmjerne struje (DC) u izmjeničnu struju (AC).
Fotonaponski sustav može se koristi kao samostalni izvor energije te se još naziva i off-grid (slika19 ).
Ako je fotonaponski sustav spojen na mrežu koristi se kao dodatni izvor energije te se naziva on-grid
(slika 19). Kod on-grid sustava višak energije predaje se u električnu mrežu. [21]

Slika 19. Prikaz off-grid i on-grid fotonaponskog sustava [21]

~ 15 ~
Ako pogledamo malo šire može se vidjeti da napajanje električnom energijom pomoću fotonaponskih
ćelija ima široku primjenu. Fotonaponsko napajanje koristi se za napajanje kalkulatora, satova,
prometnih znakova na cesti, napajanje prijenosnih baterija, stambenim objektima fizičkih osoba do
velikih zgrada a primjeri se mogu vidjeti na slici 20.

Slika 20. Primjena fotonaponskih ćelija [22, 23, 24, 25, 26]

3.2.4. Termoelektrane na Sunčevu energiju

Za proizvodnju električne energije u velikim količinama grade se solarne termoelektrane koje mogu
proizvoditi i do nekoliko megavata električne energije. Postoje tri osnovna tipa termoelektrana za
proizvodnju električne energije, a to su parabolična protočna, Solarni toranj i parabolični tanjur. [17]

Parabolična solarna elektrana radi se sa poljem cijevi koje su paraboličnog oblika, a u njezinom
žarištu se nalazi Dewerova cijev ili vakumirano staklo. Na taj način moguće je spriječiti toplinske
gubitke kondukcijom ili konvekcijom. Radi na principu da se svijetlo odbija od parabolično zrcalo te
se koncentrira u žarištu. Radno sredstvo se unutar vakuumirane cijevi zagrijava, a može postići
temperaturu i do 400°C. [27] Na slici 21 je prikazana protočna parabolična elektrana te izgled
vakuumirane cijevi.

~ 16 ~
 Slika 21. Parabolična protočna solarna termoelektrana 30 MWe Kramer Junction, California [17]

Solarna termoelektrana sa solarnim tornjem funkcionira na principu tako da je oko središnjeg mjesta
gdje se nalazi toranj postavljen veliki broj zrcala kojima se upravlja pomoću računala kako bi se
pronašao najbolji kut refleksije prema solarnom tornju. Ovisno o radnom mediju mogu se postići
temperature iznad 800 °C. Na slici je prikazan solarni toranj. [27]

Slika 22. Solarni toranj snage 11 MW [28]

Solarne termoelektrane sa paraboličnim tanjurom (slika funkcioniraju tako da zrake svijetlosti se

odbijaju od zrcala i padaju u jednu točku koja se nalazi u sredini iznad njih. Ove termoelektrane mogu
razviti najviše temperature, do 900°C. Za dobivanje električne energije koristi se Stirlingov ili parni
motor, a radni medij koji se koristi je vodik ili helij. Efikasnost ovog sustava je oko 30%. Po jednom
tanjuru moguće je generirati 5-50 kW. Potrebno ih je zakretati, a zbog tih mehanizama potrebno je i
redovitije servisiranje što značajno utječe na isplativost samog projekta. [28]

~ 17 ~
 Slika 23. Solarni tanjur [28]

3.2.5. Prednosti i nedostaci uporabe električne energije dobivene iz Solarne energije

Prednosti proizvodnje električne energije iz solarne energije izostanak emisije stakleničkih plinova.
Utjecaj samih fotonaponskih ćelija na okoliš i zemlju je zanemariv. Kod izgradnje velikih solarni
termoelektrana postoji utjecaj na floru i faunu jer za izgradnju tako velikih elektrana potrebna je velika
površina zemlje koja. Na taj divljim životinjama se mijenja stanište, uklanja dostupna hrana što utječe
na promjenu prehrane i samih „navika“ životinja. S vremena na vrijeme potrebno je prati površine
fotonaponskih ćelija prilikom čega može doći do onečišćenja vode. Proizvodnja fotonaponskih ćelija
zahtijeva velike količine energije. Emisija koje nastaju prilikom transporta su također uvrstite kao jedan
od negativnih učinaka.

Međutim, pozitivni učinci primjene fotonaponskih sustava su znatno veći od negativnih učinaka.
Prilikom proizvodnje električne energije nema emisije stakleničkih plinova niti CO2 , kao što nema niti
nekih drugih onečišćujućih čestica koji bi mogle uzrokovati na primjer respiratorne tegobe ljudi i
životinja. Također ne postoji onečišćenje bukom kao niti onečišćenje teškim metalima poput olova.
Na slici * prikazana je specifična emisija ugljikovog dioksida za različite izvore energije. Može se vidjeti
kako kod obnovljivih izvora energije emisija CO2 je drastično umanjena.

~ 18 ~
 Slika 24. Specifične emisije ugljikovog dioksida za različite izvore energije [29]

Proizvodnja fotonaponskih ćelija ima pozitivan utjecaj na socijalno stanje neke države jer se na taj
način otvaraju nova radna mjesta i za izradu fotonaponskih ćelija, za instalaciju i održavanje.
Primjenom električne energije dobivene iz solarne energije smanjuje se potreba za energijom iz
konvencionalnih izvora. Nedostatak koji se pojavljuje su veliki investicijski troškovi za postavljanje
fotonaponskih sustava. [29]

~ 19 ~
4. Zaključak
Uporaba energije se odvija svakodnevno. Najveći izvori energije koje čovjek upotrebljava za svoje
potrebe i potrebe proizvodnje potječe iz neobnovljivih izvora energije. S obzirom da je poznat utjecaj
koji nastaj uporabom takvih izvora energije potrebo je sve više koristi obnovljive izvore energije.
Pregledom kroz ovaj rad moguće je uvidjeti kao primjena obnovljive energije doista imam minimalne
emisije štetne emisije što se pogotovo može vidjeti kod proizvodnje električne energije iz solarne
energije jer je naglasak u ovom radu na taj izvor energije.

~ 20 ~
5. Literatura

[1] ekologija.com. [Mrežno]. Available: https://www.ekologija.com.hr/neobnovljivi-izvori-

energije/.
[2] »Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,« [Mrežno]. Available:
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/obnovljivi_izvori_energije/.
[3] Zakon o energiji: NN 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18.
[4] G. S. Benton, »Carbon Dioxide and its Role in Climate Change,« Syposium on Society and Technology,
svez. 67, pp. 898-899, Listopad 1970.
[5] »Air Quality,« [Mrežno]. Available: http://www.air-quality.org.uk/16.php.
[6] »Međunarodna agencija za energiju,« [Mrežno]. Available: https://www.iea.org/. [Pokušaj
pristupa 5 april 2019].
[7] »energetika net,« [Mrežno]. Available: http://www.energetika-net.com/vijesti/energetsko-
gospodarstvo/udvostrucen-porast-potraznje-za-energijom-u-svijetu-26595. [Pokušaj pristupa 5
april 2019].
[8] »Međunarodna agencija za energiju - statistika,« [Mrežno]. Available:
https://webstore.iea.org/download/direct/2291?fileName=Key_World_2018.pdf. [Pokušaj
pristupa 5 April 2019].
[9] »energetika net,« [Mrežno]. Available: http://www.energetika-net.com/vijesti/energetsko-
gospodarstvo/potrosnja-energije-ce-rasti-za-trecinu-25740. [Pokušaj pristupa 5 April 2019].
[10] »EUR-Lex,« [Mrežno]. Available: https://eur-lex.europa.eu/legal-
content/HR/ALL/?uri=CELEX:32009L0028.
[11] »Eurostat,« [Mrežno]. Available: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-
explained/index.php?title=Renewable_energy_statistics/hr&oldid=401183.
[12] »enegrynews,« [Mrežno]. Available: https://www.energynews.es/en/aerothermal-the-new-
renewable-energy/.
[13] Y. Shibata, »Aerothermal Energy Use by Heat Pumps in Japan,« The Institute of Energy
Economics, Japan, 2011.
[14] V. Šegon, T. Šimek, A. Oradini, M. Marchetti i E. Paladinić, Priručnik za učinkovito korištenje
biomase, Zagreb: Hrvatski šumski institut, 2014.
[15] M. Perčić, »Obnovljivi izvori energije u kontekstu morske tehnologije - sadašnjost i budući
trendovi,« Pomorski zbornik, svez. Posebno izdanje, pp. 213-221.
[16] »obnovljivi izvori energije,« [Mrežno]. Available:
https://obnovljiviizvorienergijee.weebly.com/energija-vjetra.html.
[17] D. Šljivac i Z. Šimić, Obnovljivi izvori energije: Najvažnije vrste, potencija i tehnologija, 2009.
[18] A. Žiher , Analiza utjecaja fotonaponskih sustava na opterećenje elektroenergetskog sustava i
cijenu električne energije na otoku Korčuli, Završni rad, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, 2014.
[19] »Photovoltiaic Geographicl Information System,« [Mrežno]. Available:
http://re.jrc.ec.europa.eu/pvg_tools/en/tools.html#PVP.
[20] P. Kulišić, Novi izvori energije - Sunčeva energija i energija vjetra, Zagreb: Školska knjiga , 1991.

~ 21 ~
[21] I. Cvrk, Optimiranje korištenja solarne energije fotonaponskom pretvorbom - Diplomski rad,
Zagreb: Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva, 2011.
[22] [Mrežno]. Available: https://www.explainthatstuff.com/how-photoelectric-cells-work.html.
[23] [Mrežno]. Available:
https://en.wikipedia.org/wiki/Solar_traffic_light#/media/File:Solar_traffic_light_1.jpg.
[24] [Mrežno]. Available: https://cen.acs.org/articles/94/i18/future-low-cost-solar-cells.html.
[25] [Mrežno]. Available: https://electrek.co/2017/02/28/tesla-model-3-solar-roof-panasonic/.
[26] [Mrežno]. Available: https://www.solarpowerauthority.com/how-much-does-it-cost-to-install-
solar-on-an-average-us-house/.
[27] [Mrežno]. Available: https://hr.wikipedia.org/wiki/Paraboli%C4%8Dni_kolektor.
[28] [Mrežno]. Available: https://hr.wikipedia.org/wiki/Solarne_termalne_elektrane.
[29] S. Vezmar, A. Spajić, D. Topić, D. Šljivac i L. Jozsa, »Positive and Negative Impact or Renewable
Energy Sources,« International Journal of Electrical and Computer Engeneering Systems, Sves. %1 od
%25, No 2, 2014.

~ 22 ~