OPŠTINSKOM ODBORU SSRNJ

SUBOTICA
Dragi drugovi, obraćam vam se s prijedlogom da Socijalistički savez razmotri
mogućnost izdavanja „Bunjevačkog kalendara“ za 1970. godinu.
Još prošle godine sa ovim prijedlogom sam upoznao Minervinog urednika, ali on nije
mogao biti prihvaćen zbog nedostatka garancije da će isti naići na povoljan prijem radi
materijalne kompenzacije onih sredstava koje bi dotična izdavačka kuća uložila za njegovu
pripremu i štampanje. Naime, ja sam smatrao da bi bilo poželjno u vezi sa 50-godišnjicom
Saveza komunista Jugoslavije prirediti jubilarni zbornik književnih i političkih tekstova u
obliku kalendara, koji su u ovom kraju tradicionalno popularni još od prije 250. godina, tako
da i danas ljudi postavljaju pitanje i zahtjev o pokretanju čisto svjetovnih kalendara, jer je
poznato da ih širom Jugoslavije rasturaju različite vjerske zajednice sa očiglednom
religioznom tendencijom. Uvjeren sam da je i naš nedostatak što ne preduzimamo nikakve
kulturno-političke akcije u okviru Socijalističkog saveza na izdavanju ovakvih publikacija
čisto svjetovnog značaja koje bi imale vrlo dobar odjek u narodu.
Zašto predlažem posebno „Bunjevački kalendar“? Od 1918–1914. godine takvi
kalendari su redovno izdavani, vršeći značajnu političku i kulturnu ulogu među Hrvatima
naročito na selu, pa su oni i poslije oslobođenja jedno vrijeme štampani: Subotička Danica za
1945. i 1946. godine, a zatim Kalendari nedjeljnog lista „Hrvatska riječ“ do 1952. godine.
Međutim, ta je tradicija ugašena i ne čine se pokušaji da se ona obnovi. Očigledno je da se
ovaj vid kulturnog djelovanja i uticaja neopravdano potcijenio zbog čega se u potpunosti i
zanemario, iako izdavanje ovakvih popularnih kalendara ne predstavlja ozbiljniji problem
kako u materijalnom tako i u društvenom pogledu, jer izdavanje kalendara na 150-200
stranica u tiražu od pet tisuća ne bi stajao više 3-5 dinara čime bi se više ili manje uložena
sredstva povratila pod uslovom da prilikom blagovremenog plasiranja Socijalistički savez
pruži punu moralnu i političku podršku među svojim članstvom. Takođe, ni pitanje uređivanja
ovakvih izdanja ne predstavlja teži problem za subotičku sredinu, jer u njoj postoje znatne
intelektualne i političke snage koje bi s lakoćom a mislim i s oduševljenjem pozdravile
ovakvu plemenitu akciju. Mi i danas imamo u Subotici nekoliko živih nekadašnjih urednika
ovih kalendara.
Sadržajna strana kalendara za 1970. godinu takođe nije u pitanju. Pored političkih
jubileja, kao na primjer našeg SKJ, moglo bi se dati i vidnije mjesto 100-godišnjici
Lenjinovog rođenja, 100-godišnjici pokretanja „Bunjevačko-šokačkih novina“ i „Vile“, dok
suvremenih književnih suradnika ima u dovoljnom broju koji bi rado prihvatili suradnju u
ovakvoj popularnoj narodnoj knjizi. Želim da istaknem da je ovdje najvažniji problem
blagovremenog obezbjeđivanja samog rukopisa, bar do kraja novembra i nalaženje sredstava
da se isti rukopis odštampa tokom prve polovine decembra tako da bi Kalendar bio u
rasprodaji u drugoj polovici decembra, kada se obično i prodaju ovakva izdanja – po selima u
zadrugama, školama, osnovnim organizacijama, kioscima, dakle prodajnoj mreži koja je u
najdirektnijem kontaktu sa našim radnicima, seljacima i omladinom.
Ukoliko Socijalistički savez prihvati moju sugestiju i naimenuje urednika s
redakcijom, trebalo bi odmah pristupiti konkretnom radu na sadržajnom komponiranju
„Kalendara“ i sklapanje ugovora sa onim štamparskim preduzećem koje će biti u stanju da u
označenom roku obezbijedi njegovo štampanje i distribuciju prodajnoj mreži u gradu i po
selima. Kao predlagač, voljan sam pružiti suradnju i sve svoje intelektualne snage da se ova
akcija Socijalističkog saveza, kao pokrovitelja, uspješno obavi za dobrobit našeg naroda.

Subotica, 28. septembra 1969. g.

Kikić Geza, profesor
Subotica, Jene Kalmara br. 9