Professional Documents
Culture Documents
Bunjevačko kolo
Broj 35/70
Dana 24. 4. 1970
Subotica
U povodu nedavno izišle knjige Albe M. Kuntića „Počeci borbe za preporod bačkih
Bunjevaca“, koja je tiskana u nakladi autora, sa podnaslovom „Jedan uspeh akcije kneza
Mihaila i Ilije Garašanina za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje“ i njene najave od strane
autora pojavilo se više napisa u štampi, koji ukazuju na njenu štetnu ulogu zbog šovinističke
obojenosti, a to može izazvati štetne posljedice u međunacionalnim odnosima.
Znatan broj građana obraća se Društvu sa pitanjima o stručnoj vrijednosti navedene
knjige, posebno reagirajući na iznijete stavove u knjizi o pitanjima, o kojima su ranije ii
stručno i društveno-politički zauzeti određeni stavovi. Naime, Alba Kuntić je u svojoj knjizi u
opreci sa već usvojenim i poznatim stavovima.
Smatramo da navedena knjiga sa zauzetim stavovima izaziva uznemirenost građana.
Ne ulazeći sada u detaljniju analizu želimo ukazati samo na neke stavove kojima Alba
M. Kuntić, autor knjige: „Počeci borbe za preporod bačkih Bunjevaca“, po našem mišljenju,
prekraja neke važne historijske činjenice.
Nacionalni preporod Bunjevaca svakako je veoma značajno poglavlje u nacionalnoj i
kulturnoj historiji Bunjevaca, pa je od osobite važnosti kako se to razdoblje obrađuje.
Alba M. Kuntić, pisac navedene knjige već je pod naslovom „Jedan uspeh akcije
kneza Mihaila i Ilije Garašanina za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje“ izrazio svoj
jednostrani stav o nacionalnom preporodu bačkih Bunjevaca, a to je još jasnije izrazio
konstatacijom: „Preporod Bačkih Bunjevaca, u prvom redu, pravi koraci u tom preporodu, bili
su uslovljeni nacionalno-oslobodilačkom akcijom tadašnje srpske vlade, kojom su rukovodili
knez Mihailo i Ilija Garašanin, kao i politikom srpskog vojvođanskog pokreta, kome je tada
stao na čelu Svetozar Miletić, ali, u ovom drugom slučaju – u degresivnom smislu.“ /strana 6 i
7/.
Međutim, opće je poznato da je u eri buržuaskih revolucija došlo do buđenja
nacionalne svijesti kod svih evropskih naroda, do t.zv. nacionalnih preporoda. Nacionalni
preporodi vršili su međusobno snažne uticaje i širili su se od Francuske do Rusije i od
Njemačke do Balkana.
Tako je i na nacionalni preporod bačkih Bunjevaca uticalo više društveno-političkih i
kulturnih faktora.
Hrvatski nacionalni preporod svakako je imao snažnog uticaja na nacionalni preporod
bačkih Bunjevaca.
Pisac knjige je umanjio značaj nacionalnog preporoda bačkih Bunjevaca time što je
cijeli preporod sveo na ulogu jednog čovjeka – Bozu Šarčevića.
Ne umanjujući ulogu i značaj Boze Šarčevića u nacionalnom preporodu i kulturnoj
historiji Bunjevaca uopće, moramo istaći da je nacionalni preporod bio pokret u kojem je
učestvovalo više istaknutih ličnosti među kojima Ivan Antunović, Bozo Šarčević, Blaž
Modrošić, Mijo Mandić i drugi.
Pisac knjige u predgovoru na strani 7 kaže: „U ovoj knjizi ne raspravlja se uopšte
pitanje nacionalne pripadnosti Bunjevaca. Po našem shvatanju, to i ne treba da bude predmet
bilo čijeg naučnog interesovanja, jer je nacionalno osećanje stvar subjektivne preokupacije, te
se – kao takvo – tiče isključivo pojedinca. Sa gledišta društva, sasvim je irelevantno ko je šta
po narodnosti. Društva se tiče to samo onda kad je nečije nacionalno pravo ugroženo ili
narušeno, svejedno, od strane pojedinca ili grupe.“
Međutim iz cijele knjige proizilazi da pisac Alba M. Kuntić niječe hrvatsku
nacionalnu pripadnost Bunjevaca, da bi zaključio: „Smatramo da je i istorijskim izvorima koje
smo ovde citirali dokazano vlaško poreklo Bunjevaca.“ /strana 348/.
Pisac je neobjektivno prikazao historijske događaje, jednostrano koristeći autore, koji
su stručno obrađivali ova pitanja, odabirajući samo one koji opravdavaju njegovu unaprijed
smišljenu tezu o porijeklu i nacionalnoj pripadnosti Bunjevaca. Tako on na primer nije
koristio naučne rezultate Stjepana Pavičića: „Seobe i naselja u Lici“ /Zbornik za narodni život
i običaje Jugoslavenske akademije u Zagrebu, knjiga 41, 1962. godina/ i Maria Petrića:
„Prilog proučavanju porijekla Bunjevaca“ /Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u
Sarajevu, Etnologija, sveska XX/XXI, Sarajevo 1966. godine, strana 87-102/, nije koristio,
odnosno nije dovoljno i svestrano koristio periodiku: „Bunjevačko šokačke novine“,
„Subotičke novine“, „Subotičku danicu“, „Neven“, „Književni sever“ i drugo, kao ni autore
Ivana Antunovića, Petra Pekića, Ištvana Ivanji, Vasu Bogdanova i druge.
Na osnovu iznijetog ukazujemo društveno političkim organizacijama Općine Subotica
na štetne posljedice, koje bi mogle nastati zbog objavljivanja knjige Albe M. Kuntića, jer
smatramo za potrebno da se o ovim pitanjima zauzme određen stav.
Napominjemo da će sekcija za istraživački rad Društva izvršiti svestraniju analizu
pomenute knjige i naknadno vam je dostaviti.
Subotica