Biljana, zatvor, bilješke

Biljana Plavšić, beleže

Zapisi neki ubavi,
Počini grehe najteže
Zbog neprebolne ljubavi.
Biljana pamet izgubi,
Arkana nekog sakaše,
U želji da ga izljubi
Po leševima skakaše.
Biljana, babac veseli,
Arkanov baknež dobila,
Pa svud po svetu raseli
Ono što nije pobila.
Biljana zbog tog bakneža,
Za ljubav deli-momčine,
Počini zverstva najteža,
Sabrane ratne zločine.
Biljana, doktor nauka,
Venčano ruho biraše,
Orkestar ljudskih jauka,
Sneva, na svadbi sviraše.
Biljana pesme svadbarske
Poručuje iz Manjače,
Iz Trnopolja, Omarske…
Keraterm peva najjače…
Biljana sneva pusti san,
Noći sve vruće, vrelije…
Kad puče zora, svane dan,
Netragom nesta delije.
Biljani lepi varvarin
Ostavi misli snevaljke,
Pa odlete ko Gagarin
Da juri sojke pevaljke.
Biljana osta zbunjena,
Polegle broji svatove,
Telima zemlja punjena,
Humus za nove ratove.
Biljana traži pravni lek
Za bol što ljubav ne traje,
Sud neki traži, makar prek,
Da slatke grehe okaje.
Biljana greh ne pobija:
Volela jesam baksuza.
Nek mi je kazna robija,
Što kraća, s malo luksuza!
Biljana beše kažnjena
Komforom švedske ćelije,
Leči se duša ranjena
Neverstvom Arkan-delije.
 Biljana u tom komforu
Skraćenu kaznu odleža,
Šest godina u zatvoru
Zbog onog jednog bakneža.
Biljanu, momu duševnu,
Zbog primernoga vladanja,
Šalju u zemlju ruševnu
Ljubavnog njenog stradanja.
Biljana, da blagodara
Onome ko je zatvori,
Ćeliju dok joj otvara,
Zauzvrat dušu otvori.
Biljana sebi pozvala
Ugledne švedske novine:
Kajanje beše podvala,
Reče im, zbog trgovine.
Biljana Plavšić, beleže
Stihovi ovi ubavi,
Poziva sve da odleže
U ime večne ljubavi.
Biljana duši našla lek:
Po Bosni bar sto hiljada
Leglo pa leži zauvek,
Da ne digne se nikada.

Biljana, zatvor, bilješke

Biljana Plavšić, beleže

Zapisi neki ubavi,
Počini grehe najteže
Zbog neprebolne ljubavi.
Biljana pamet izgubi,
Arkana nekog sakaše,
U želji da ga izljubi
Po leševima skakaše.
Biljana, babac veseli,
Arkanov baknež dobila,
Pa svud po svetu raseli
Ono što nije pobila.
Biljana zbog tog bakneža,
Za ljubav deli-momčine,
Počini zverstva najteža,
Sabrane ratne zločine.
Biljana, doktor nauka,
Venčano ruho biraše,
Orkestar ljudskih jauka,
Sneva, na svadbi sviraše.
Biljana pesme svadbarske
Poručuje iz Manjače,
Iz Trnopolja, Omarske…
Keraterm peva najjače…
Biljana sneva pusti san,
Noći sve vruće, vrelije…
Kad puče zora, svane dan,
Netragom nesta delije.
Biljani lepi varvarin
Ostavi misli snevaljke,
Pa odlete ko Gagarin
Da juri sojke pevaljke.
Biljana osta zbunjena,
Polegle broji svatove,
Telima zemlja punjena,
Humus za nove ratove.
Biljana traži pravni lek
Za bol što ljubav ne traje,
Sud neki traži, makar prek,
Da slatke grehe okaje.
Biljana greh ne pobija:
Volela jesam baksuza.
Nek mi je kazna robija,
Što kraća, s malo luksuza!
Biljana beše kažnjena
Komforom švedske ćelije,
Leči se duša ranjena
Neverstvom Arkan-delije.
Biljana u tom komforu
Skraćenu kaznu odleža,
Šest godina u zatvoru
Zbog onog jednog bakneža.
Biljanu, momu duševnu,
Zbog primernoga vladanja,
Šalju u zemlju ruševnu
Ljubavnog njenog stradanja.
Biljana, da blagodara
Onome ko je zatvori,
Ćeliju dok joj otvara,
Zauzvrat dušu otvori.
Biljana sebi pozvala
Ugledne švedske novine:
Kajanje beše podvala,
Reče im, zbog trgovine.
Biljana Plavšić, beleže
Stihovi ovi ubavi,
Poziva sve da odleže
U ime večne ljubavi.
Biljana duši našla lek:
Po Bosni bar sto hiljada
Leglo pa leži zauvek,
Da ne digne se nikada.

Predrag Lucić: Svečana pesma s otvaranja studentskog doma

“Dr. Radovan Karadžić”

(gojeni krimos, prepredena seljačina iz Bakinaca, za govornicom ispred

studentskog doma koji nosi ime jednog od največih zločinaca i
psihopata)

U rubrici "Šta drugi pišu", prenosim satiričnu poeziju objavljenu na

portalu Slobodnaevropa.org.

Jeste l' čuli, kumo, Verujte, bez šale –

Karadžić se Raša
Vratio na Pale.

- Nisam čula, kumo,

Tu vest srcu dragu…
Ta zar nije Raša
U apsu, u Hagu?

- Telom je u ćorci,
Al' duhom sa nama,
U studentskom domu
Živi na Palama.

- Izvinite, kumo,
Što pitam ko blenta:
Ko od doktor Raše
Napravi studenta?

- Nije Raša student

Već studentski smeštaj,
Po njemu se zove
I dom i nameštaj.
Ovako je bilo,
Verujte, bez šale –
Mile Dodik Rašu
Vratio na Pale.

Svi studenti došli,

Ispred doma stoje,
Mile Dodik poče
Predavanje svoje:

„Karadžić je ličnost
Akademski sveta,
Jer bez njega ne bi
Bilo fakulteta,

Katedre ni klupe,
Znanja ni nauke,
Zato je u Hagu
I stavljen na muke.

Ovaj dom studentski

Nek' se po njem' zove,
Da vam doktor Raša
Dolazi u snove!“

Eto tako Mile

Dom prozvao Rašom,
Nazdravljo mu, nazdravljo
I čašom i flašom.

Nazdravljo mu, nazdravljo

Od srede do petka,
U subotu sabajle
Opet ispočetka.

Kad dovoljno nazdravi,

Mile Dodik smatra –
Mladost će da nastavi
Delo psihijatra.

Ništa drugo da ne uči

Dečurlija ta,
Sem Rašine pesme s Pala:
Ra-ta-ra-ta-ta!

Predrag Lucić:
TURBO PUCA, A FOLK RIČE
(revanš-pesma iz repertoara
Zagrebačke filharmonike)

Puška puca, a top riče, grmi kao grom,

Mlad ustaša pjesme sluša po ukusu svom.

Puška puca, krv se lije, teče kao sok,

Mlad ustaša na bojištu sluša turbofolk.
 Tjera smjelo Rolling Stonese s krugovala svog,
Zapovijeda: „Daj mi Cecu, jebo li te bog!“

Puška puca, a top riče, barut miriše,

Mlad ustaša u kafiću pijan uzdiše.

Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek,

Ceca, Seka i Dragana uhu su mu lijek.

Oj Hrvatska, zemljo mila, sviće danak tvoj,

Sad ustaška hrabra vojska koncert čeka svoj.

Kurac puca za čembalo i za glasovir,

Arkanova udovica puni Maksimir.

Ne plaši je javna dreka ni prosvjeda val,

Na Maksimir istrčava kao Bad Blue Girl.

Majstori hrvatskog kiča, uzalud vam trud,

Mlad ustaša više voli pravi srpski šund

Predrag Lucić:
NOŽ, ŽICA, PORODICA
(iz pesmarice Milorada Dodika)

Ono što je konstanta je permanentna

ljubav ljudi prema Republici Srpskoj,
bez nje nema ni porodičnog života.
Milorad Dodik u intervjuu Radio-televiziji Republike Srpske

Ako nemaš ujne, tetke, teče,

Oca, majke, brata ni deteta,
Nemaš roda, ali imaš sreće:
Imaš svoga krvnog entiteta.

Pa ti Dodik i keva i ćale,

Kozarac ti i Keraterm braća,
Svud po Srpskoj nikle seje male:
Srebrenica, Omarska, Manjača...
Republika Srpska širi grane,
Porodičnog stabla buja krošnja,
Familiju spajaju lijane
Prepletene ko narodna nošnja.

Nastala je, kažu, na zločinu...

Ko ponovi tu podvalu drsku,
 Da ga steraš u lepu majčinu
Ko u lepu Republiku Srpsku

Tužna, ali dostojanstvena pjesma kojom je

predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik
popratio rezultate referenduma za nezavisnost Škotske:

Škote, mori Škote, Škote mašala,

Do zore je cijela Srpska budna čekala
Rezultate, Škote, referenduma,
Al’ u zoru stade pjesma, poče trauma.

Republika Srpska budna sanjala

Republiku Škotsku da bi prva priznala,
Ali ti nam, Škote, upropasti san,
Jer ne želiš svoj entitet skroz nezavisan.

Cijelu Srpsku, Škote, ti iznevjeri,

A bili smo veći Škoti no Šon Koneri,
Viskija popili jezero Loh Nes,
A ti, Škote, glavu stavi pod londonski fes.

Škote, mori Škote, zar te nije sram

Čestitarski što iskidah jutros telegram,
Unaprijed što sročih Salmond Aleksi:
“Srećno, Škoti! Srećni novi svjetski potresi!

Srećna nova svjetska kartografija:

Nezavisna Škotska, Srpska, Katalonija,
Pridnjestrovlje, sjever Mitrovice, Krim…
Nezavisan Vlado Putin, mi na čelu s njim!”

Škote, mori Škote, što ne dade glas

Države da mnoge nove uđu u atlas,
Granice iz snova da se naprave,
Ist River da mjesta nema za sve zastave?!

Škote, mori Škote, pokvari mi san

Da predsjednik Škotske ovdje bude dočekan,
Salmonda da primim u Laktašima,
“Bože pravde” da mu sviram sa gajdašima,

Pa da mu odguslim “Flower of Scotland”,

On s rakijom, ja s viskijom: “Živio, my friend!”…
Pred počasnom gardom da prošetam kilt,
A on maskirnu šajkaču s oficirski šilt.

Škote, mori Škote, Škote mašala,

Mjesto Škotske da je moja Srpska glasala –
Kraljica bi pukla poput Habsburga,
Laktaši bi bili veći od Edinburga!

Izvor: slobodnaevropa.org