Futbol Club Barcelona (također poznat i pod nazivom Barcelona ili jednostavnije Barça) je

profesionalni nogometni klub smješten u Barceloni (Katalonija).

FC Barcelonu je 1899. godine osnovala skupina švicarskih, engleskih i katalonskih

nogometaša koju je predvodio Joan Gamper, a klub je postao simbol katalonske kulture i
katalonizma uz moto "Više od kluba". Službena himna Barcelone je Cant del Barça autora
Jaumea Picasa i Josepa Marije Espinàsa.[2] To je drugi najbogatiji nogometni klub u svijetu s
prosječnom zaradom od 398 milijuna Eura. Najveći nogometni rival Barcelone je Real
Madrid, a njihove zajedničke utakmice poznate su pod nazivom El Clásico.

Sveukupno su španjolsku nogometnu ligu (La Liga) osvojili 26 puta. Uz to 30 puta su bili
pobjednici španjolskog kupa (Copa del Rey), 12 puta pobjednici španjolskog superkupa, 3
puta pobjednici kupa Eva Duarte i 2 puta osvajači trofeja Copa de la Liga. U međunarodnim
natjecanjima, Barcelona je pet 5 puta bila pobjednik Lige prvaka, rekordnih 4 puta pobjednik
Kupa pobjednika kupova, 5 puta UEFA Superkupa i rekordnih 3 puta pobjednik kupa Inter-
Cities Fairs[3] te rekordna 3 puta osvajač naslova svjetskog klupskog nogometnog prvaka.[4]

Barcelona je jedini europski nogometni klub koji je od 1955. godine igrao barem jedno
međunarodno natjecanje svake godine i jedan od tri španjolska kluba koji nikad nije ispao iz
prve lige (uz Athletic Bilbao i Real Madrid). Godine 2009. Barcelona je postala prvi klub u
Španjolskoj koji je osvojio trostruku krunu: naslov španjolskog prvaka, naslov španjolskog
kupa i naslov Lige prvaka. Te iste godine također je postao i prvi nogometni klub u povijesti
koji je osvojio svih šest nogometnih natjecanja u kojima je nastupio iste godine: uz tri ranije
spomenuta, Barcelona je još osvojila i španjolski superkup, UEFA superkup i FIFA-ino
svjetsko klupsko nogometno prvenstvo.Barcelona je 2015 god. po drugi put osvojila trostruku
krunu što je čini jedinim klubom u Europi sa dvije trostruke krune.[5]
Nadimak za navijače Barcelone je culer, a proizlazi iz katalonske riječi cul (stražnjica) budući
su navijači na prvom stadionu, Camp de la Indústria, sjedili na "stražnjicama" tijekom
utakmica. U Španjolskoj za Barcelonu navija oko 25% populacije čime je taj klub drugi
najpodržavaniji nogometni klub te zemlje, odmah poslije Real Madrida za kojeg navija oko
32% stanovnika. Valencia je na trećem mjestu s 5% navijača.[79] Diljem Europe Barcelona je
uglavnom drugi najomiljeniji nogometni klub.[80] Broj članova navijača kluba znatno se
povećao od sezone 2003./04. kada je brojao oko sto tisuća članova do 170 000 članova u
rujnu 2009. godine.[81] Vjeruje se da je porast članova navijača uglavnom posljedica
Ronaldinha i tadašnjeg predsjednika Joana Laporte koji je imao odličnu medijsku strategiju
koja se uglavnom fokusirala na španjolske i engleske internet medije.[82][83]

Uz članstvo od lipnja 2010. godine broji se sveukupno 1335 službeno registriranih

obožavatelja kluba (imena penyes) diljem svijeta. Upravo ti obožavatelji promoviraju klub
Barcelonu u svojim lokalnim zajednicama i primaju povoljne ponude prilikom svakog posjeta
Barceloni.[84] Sam klub imao je mnogo poznatih osoba koji su dali podršku klubu, uključujući
Ivana Pavla II. koji je bio počasni član te bivšeg premijera Španjolske Joséa Luisa Rodrígueza
Zapatera.[
U svakoj nogometnoj nacionalnoj ligi u svijetu postoji žestoko suparništvo između dva
najjača kluba, a to je posebno slučaj u La Ligi gdje se utakmica između Barcelone i Real
Madrida zove El Clásico. Još od početka natjecanja ova dva kluba predstavljala su dvije
različite regije u Španjolskoj: Kataloniju i Kastilju, kao i dva različita grada. Njihovo rivalstvo
također reflektira i političke i kulturne tenzije koje se desetljećima osjete između Katalonaca i
Kastiljaca, a koje jedan autor naziva ponovnim rađanjem Španjolskog građanskog rata.[87]

Tijekom diktatura Prima de Rivere, a pogotovo Francisca Franca (1939. - 1975.) sve
regionalne kulture bile su potisnute. Svi jezici koji su se inače govorili u Španjolskoj, osim
samog španjolskog (i to kastiljskog jezika), bili su službeno zabranjeni.[88][89]Simbolizirajući
želju za slobodom Katalonaca, Barca je postala Više od kluba (Més que un club) za same
Katalonce. Prema Manuelu Vázquezu Montalbánu najbolji način da Katalonci demonstriraju
svoj identitet je bio da se pridruže Barci. Bilo je to manje riskantno nego da se pridruže
tajnom anti-Francovom pokretu, a i na slobodniji su način mogli izražavti svoje neslaganje s
režimom.[90]

S druge strane, na Real Madrid se oduvijek gledalo kao na utjelovljenje suvereniteta okrutnog
centralizma i fašističkog režima na nivou menadžmenta (Santiago Bernabeu, bivši predsjednik
kluba prema kojem je nazvan Realov stadion, borio se u ratu na strani nacionalista).[91][92]
Međutim, tijekom Španjolskog građanskog rata, članovi oba kluba (poput Josepa Sunyola i
Rafaela Sáncheza Guerre) patili su zbog onih koji su podržavali Franca.

Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća suparništvo je još više pogoršano nakon kontroverznog
transfera Alfreda di Stéfana koji je na kraju zaigrao za Real Madrid i postao ključnim igračem
njihovih kasnijih uspjeha.[93] Tijekom 60-ih godina njihovo rivalstvo se proširilo na europska
natjecanja kada su se dva puta susreli u knock-out fazi Lige prvaka.[94]
Andrés Iniesta trenutačno drži rekord po broju odigranih utakmica (670) kao i po broju
nastupa u La Ligi (442) čime je prešao bivšeg rekordera Xavija (622).[101]

Najbolji strijelac Barcelone svih vremena u svim natjecanjima (uključujući i prijateljske

utakmice) je Lionel Messi koji je sveukupno postigao 569 pogodaka.[102][101] Kada se gledaju
samo postignuti pogotci u La Ligi taj rekord opet drži Lionel Messi koji je bio strijelac 394
puta u razdoblju od 2004 do danas. Samo četiri igrača uspjela su postići više od 100 ligaških
pogodaka za Barcelonu: César Rodríguez (192), Lionel Messi (188), Ladislao Kubala (131) i
Samuel Eto'o (108).

Dana 2. veljače 2009. godine Barcelona je dosegla brojku od pet tisuća postignutih pogodaka
u La Ligi. Jubilarni pogodak postigao je Messi u utakmici protiv Racing Santandera koju je
Barca dobila rezultatom 2:1.[103] Dana 18. prosinca 2009. godine Barcelona je pobijedila
Estudiantes rezultatom 2:1 i na taj način osvojila šestu titulu te godine te postala prvi
nogometni klub u povijesti kojem je to uspjelo.[104]

Najviše posjetitelja na jednoj utakmici Barcelone bilo je 120 tisuća u četvrt-finalu Lige prvaka
protiv Juventusa odigranom 3. ožujka 1986. godine.[105] Modernizacija stadiona Camp Nou
tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća i postavljanje sjedala na kompletnom stadionu znači da
taj rekord neće biti oboren u bližoj budućnosti, jer trenutačni ukupni kapacitet stadiona iznosi
98 722 mjesta