Manchester United je engleski nogometni klub koji svoje domaće utakmice igra na stadionu

Old Trafford u Manchesteru. Jedan je od najuspješnijih engleskih i europskih nogometnih

klubova sa 20 naslova prvaka, 12 pobjeda u engleskom kupu i tri naslova europskih prvaka.

Klub je u svojoj povijesti imao dva izuzetno uspješna razdoblja, oba pod vodstvom škotskih
trenera: 1950.-ih i 1960.-ih pod upravom Matta Busbyja te 1990.-ih i 2000.-ih pod Alexom
Fergusonom. Prvo razdoblje uspjeha prekinuto je zrakoplovnom nesrećom 1958. godine u
Münchenu u kojoj je poginulo 23 ljudi od toga 8 igrača i 3 klupska dužnosnika, dok su neki
od igrača zbog ozljeda zauvijek završili karijeru. Ipak, klub se uspio oporaviti od te tragedije.
Nakon Busbyjeva odlaska iz kluba 1969. uslijedilo je razdoblje lošijih rezultata, koje je
kulminiralo ispadanjem iz prve lige godine 1974. Klub se u prvoj drugoligaškoj sezoni uspio
vratiti u prvu ligu, ali nove je uspjehe počeo nizati tek s Fergusonovim dolaskom na mjesto
trenera.

Manchester United je i klub s najvećim prosjekom gledatelja po utakmici u Engleskoj u

proteklih pedeset godina,[2] a jedan je i od osnivača Europskog udruženja klubova. Klub je
globalno popularan,[3] posebice na Dalekom istoku.
Klub je osnovan pod imenom Newton Heath L&YR F.C. 1878. kao ekipa radnika Lancashire i
Yorkshire želježnica u Newton Heathu. Igrači su tada nosili zeleno-zlatne dresove. Petnaest
godina su igrali na malom igralištu na North Roadu, pored buduće željezničke postaje
Manchester Piccadilly, prije nego što su se 1893. preselili na Bank Street u obližnjem gradu
Claytonu. Godinu prije, klub se počeo natjecati u nogometnoj ligi te je raskinuo veze sa
željeznicom, postavši neovisno poduzeće i skrativši ime u Newton Heath F.C.

Nedugo zatim, 1902. godine, klub je bio na rubu bankrota, s dugom od 2500 funti, te im je
čak zatvoren stadion.[4] Upravo u vrijeme kad je klub trebao biti ugašen, J.H.Davies,
predsjednik tvrtke Manchester Breweries je odlučio uložiti novac u klub i tako ga spasio od
propadanja.[5] Prema legendi, Harry Stafford, klupski kapetan, je predstavljao svog
nagrađivanog bernardinaca kod klupskih sponzora, kad mu je prišao Davies, s namjerom da
kupi psa. Stafford je to odbio, ali ga je uvjerio da investira u klub i postane predsjednik
kluba.[6] Ubrzo je na sastanku uprave odlučeno da klub promijeni ime. Među prijedlozima su
bili Manchester Central i Manchester Celtic, ali je na kraju, na prijedlog talijanskog imigranta
Loisa Rocce, odlučeno da se klub zove Manchester United.[7] Tako je Manchester United
počeo službeno postojati 26. travnja 1902. Davies je također odlučio promijeniti dotadašnje
boje kluba, te je izabrao crvenu i bijelu kao boje Manchester Uniteda. Za tajnika kluba izabran
je Ernest Mangnall, a nakon što je James West dao otkaz na mjestu trenera, 28. rujna 1902.
Mangnall je dobio povjerenje da pokuša izboriti mjesto u prvoj ligi. Zamalo mu je to uspjelo
već prve sezone, kada klub završava na 5. mjestu druge lige. Mangnall je tada odlučio dovesti
nove igrače, a među njima su bili vratar Harry Moger, obrambeni Dick Duckworth i napadač
John Picken, međutim, najveći utisak je ostavio Charlie Roberts. U klub je stigao za tada
rekordnih 750 funti iz Grimsby Towna. U travnju 1904. Roberts je pomogao ekipi da stigne
do trećeg mjesta, te ih je samo bod dijelio od drugog mjesta, koje je donosilo preseljenje u viši
rang.

Nedugo zatim, u sezoni 1905./06., plasirali su se na drugo mjesto u drugoj ligi, te su dobili
priliku po prvi put zaigrati u prvoj ligi pod novim imenom. Svoju prvu prvoligašku sezonu
završavaju na osmom mjestu. Godine 1907. gradski rival Manchester City je bio pod
istragom, jer se otkrilo da su neki igrači primali plaću višu od tada dopuštene. Nogometni
savez ih je kaznio s 250 funti, te su zabranili osamnaestorici igrača da ikad više zaigraju za
City. United se brzo snašao u toj situaciji te je iz kluba s druge strana grada doveo igrače
poput Billya Mereditha (Velški čarobnjak) i Sandyja Turnbulla. Novi igrači su zbog
suspenzije mogli zaigrati za United tek od 1907., te su već sezone 1907./08., dali svoj
doprinos za osvajanje prvog naslova prvaka, uz niz od deset uzastopnih pobjeda sezonu
završavaju sa devet bodova više od drugoplasirane Aston Ville.

Iduće sezone osvajaju još dva trofeja, Charity Shield[8] (engleski superkup), te FA kup.
Najviše zasluga za osvajanje tih trofeja pripadaju Turnbullu i Meredithu koji su odlično
odigrali cijelu sezonu, a Turnbull je postigao pobjednički gol u finalu FA kupa.

Klub je morao čekati dvije godine na novi trofej. Osvojili su svoje drugo prvenstvo sezone
1910./11. U međuvremenu se klub preselio na novi stadion, Old Trafford. Prvu utakmicu na
novom stadionu odigrali su 19. veljače 1910. protiv Liverpoola, izgubivši 4:3 unatoč vodstvu
od 3:0. Bez trofeja su ponovno ostali sezone 1911./12., koja je bila i zadnja sezona pod
vodstvom Mangnalla (nakon deset godina u Unitedu otišao je u Manchester City), te prva od
41 sezone koliko će proći do Manchesterovog ponovnog osvajanja naslova prvaka.
Idućih deset godina, klub je postupno slabio te su 1922. godine ispali u drugu ligu. Godine
1925. se vraćaju u prvu ligu, međutim, već 1931. ponovno ispadaju u drugu. Klub je došao do
najniže pozicije u svojoj povijesti 1934. godine, kada su bili 20. u drugoj ligi. Još su jednom
ušli u prvu ligu, te odmah ispali, i opet ušli u prvu ligu, te su osigurali daljnje igranje u prvoj
ligi, osvojivši 14. mjesto sezone 1938./39.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Old Trafford je bio bombardiran, dana 11. ožujka 1941.
Većina tribina je bila uništena, jedino je centralni tunel preživio bombardiranje. Također je i
teren bio potpuno uništen, te je United morao tražiti pomoć od tada mnogo uspješnijeg
gradskog rivala City-a. City im je dopustio igranje na Main Roadu uz naknadu od 5000 funta
plus postotak od prodanih ulaznica.

Drugi svjetski rat je ipak donio prosperitet Unitedu, jer su mogli krenuti u potpunu
rekonstrukciju kluba, te su kao novog trenera zaposlili škota Matta Busbyja.

Alex Ferguson je krajem 1986. godine stigao iz škotskog Aberdeena te je doveo klub do 11.
pozicije na kraju sezone. Iduće sezone (1987./88.), United je zauzeo drugo mjesto, a Brian
McClair je postao prvi igrač nakon Besta koji je postigao 20 golova u sezoni. Međutim,
United nije briljirao iduće dvije sezone, a mnogi igrači koje je doveo Ferguson nisu ispunili
očekivanja navijača. Alex Ferguson je bio na rubu otkaza početkom 1990. godine, ali ga je
spasio gol Marka Robinsa, kojim je United tijesno pobijedio 1:0 Nottingham Forest u trećoj
rundi FA kupa. To je dalo poticaj igračima, pa su te sezone i osvojili kup, pobijedivši u finalu
Crystal Palace.

Manchester United je osvojio svoj prvi Kup pobjednika kupova 1991. godine, nakon što su u
finalu svladali španjolsku Barcelonu s 2:1, a oba pogotka postigao je Mark Hughes, bivši
igrač Barcelone. Iduće sezone United je bio na najboljem putu ka još jednom naslovu
engleskog prvaka, ali je pad forme krajem sezone bio dovoljan rivalu Leedsu da ih pretekne
na ljestvici. U međuvremenu je klub dospio na Londonsku burzu s vrijednošću od 47 milijuna
funti, čime je privukao nove ulagače.

Dolazak Erica Cantone u studenom 1992. pokazao se kao ključan potez. Cantona je s
Garyjem Pallisterom, Denisom Irwinom, Paulom Inceom i nadolazećom zvijezdom Ryanom
Giggsom osvojio naslov prvaka 1993. Bio im je to prvi naslov prvaka nakon 1967. godine, te
je bilo razumljivo veliko slavlje Manchesterovih navijača. Iduće sezone po prvi put u povijesti
su osvojili dvostruku krunu (ligu i FA kup). Naslov su obranili iduće sezone potpomognuti
karizmatičnim Ircem Royem Keaneom, koji je stigao iz Notthingham Foresta, te je ubrzo
postao i kapetan. Iste godine, klub je tugovao zbog smrti legenadarnog trenera i predsjednika
kluba Sir Matta Busbyja, koji je preminuo 20. siječnja 1994.

Sezone 1994./95., Cantona je dobio osam mjeseci suspenzije zbog fizičkog napada na
navijača Crystal Palacea, koji ga je uvrijedio na rasnoj osnovi. Iduće sezone, osvajanjem
drugog mjesta u prvenstvu te porazom u finalu FA kupa od Evertona, United je završio
sezonu kao dvostruki viceprvak, u ligi i u kupu. Ferguson je tada razljutio navijače prodajom
ključnih igrača, koje je zamijenio igračima iz juniorske ekipe, među kojima su bili David
Beckham, Gary Neville, Phil Neville i Paul Scholes. Novi igrači, od kojih su neki postali i
standardni reprezentativci su odigrali iznenađujuće dobro te je United opet osvojio dvostruku
krunu 1996. To je bio prvi put da je neki engleski klub drugi put osvojio dvostruku krunu, te
je taj pothvat prozvan "Double Double"[9].

Iduće godina, nakon osvajanja novog naslova prvaka, Eric Cantona se, u dobi od 30 godina,
povukao iz nogometa. Cantona je kod navijača postigao legendarni status, i konstantno je od
njih proglašavan najboljim igračem Uniteda svih vremena.

Sezonu poslije (1997./98.) "crveni vragovi" su dobro započeli prvenstvo, ali su na kraju
završili na drugom mjestu, iza Arsenala.

Prije Drugog svjetskog rata, malo engleskih navijača je putovalo na gostovanja, zbog visokih
cijena, te zbog malog broja automobila. Kako su, u početku, United i Manchester City, dijelili
stadion, te je svake subote drugi klub igrao na domaćem stadionu, mnogo stanovnika
Manchestera je gledalo jedan tjedan United, a drugi City. Nakon rata, poraslo je rivalstvo
među klubovima, te su se tada izdvojili navijači Uniteda i Cityja.

Kad je United 1956. osvojio prvenstvo, imao je najveću gledanost od svih klubova. Nakon
Münchenske tragedije 1958., više ljudi je počelo dolaziti na utakmice, te od tada United je
gotovo svake sezone imao najveću gledanost, čak i kad su igrali u drugoj ligi.

Na prijelazu milenija, javila se zabrinutost među navijačima da bi klub mogao biti kupljen.
Navijačka grupa IMUSA (Organizacija nezavisnih navijača Manchester Uniteda; engleski
Independent Manchester United Supporters' Association), se jako protivila preuzimanju kluba
od strane Ruperta Murdocha 1998. Još jedna organizacija koja je vršila pritisak protiv
preuzimanja kluba, nazvana Shareholders United Against Murdoch (Dioničari ujedinjeni
protiv Murdocha), je osnovana u to vrijeme, te je poticala navijače da kupe dionice kluba,
kako bi onemogućili da ih kupi netko drugi. Međutim, to nije spriječilo Malcolma Glazera da
kupi većinski paket dionica. To je razljutilo mnoge navijače, te je jedna grupa navijača
osnovala izdvojeni klub nazvan F.C. United of Manchester. Unatoč ljutnji navijača spram
novom vlasniku, posjećenost utakmica se nastavlja povećavati.