Real Madrid (šp.

: Real Madrid Club de Fútbol), španjolsko je športsko društvo, uz

Barcelonu najznačajnije u državi, te jedno od najvećih i najpoznatijih u svijetu. Sjedište mu je
smješteno u glavnom gradu Španjolske, Madridu. Službeno je osnovan 1902. pod imenom
Madrid CF.[1] Godine 1920. od španjolskog kralja Alfonsa XIII. dobiva naziv Real što na
hrvatskom znači kraljevski[2]. Nogometni klub, Real Madrid CF, prema FIFI je proglašen
najboljim klubom 20. stoljeća.[3] To društvo pamti velike rezultate još jednog Real Madrida,
onog košarkaškog, punog imena Real Madrid Baloncesto. Adresa Reala je Avenida de
Concha Espina 1, 28036 Madrid

Real igra na velebnom stadionu Santiago Bernabéu, u Madridu, nazvanom po najvećem

predsjedniku u povijesti kluba Santiago Bernabéu Yesteu. U svojoj je povijesti rekorder po
broju osvojenih naslova prvaka Europe, uspjelo im je to čak 13 puta. Španjolsku Primera ligu
(La Ligu) osvajali su 33 puta, što je najviše od svih španjolskih klubova, Kup kralja osvajali
su 19 puta, 10 puta su osvojli španjolski SuperKup, jednom su bili pobjednici Copa Eva
Duarte te jednom pobjednici španjolskog LigaKupa. Što se tiče ostalih europskih i svjetskih
natjecanja još su dva puta osvajali Kup UEFA, tri puta Europski superkup te četiri puta
Interkontinentalni kup i jedno klupsko FIFA svjetsko prvenstvo. Real Madrid je, neslužbeno,
najtrofejniji klub na svijetu.[4]

Ovaj klub u svijetu ima mnogo navijača te više od 1800 penasa (povezane podružnice
navijača) diljem svijeta. Najvatreniji navijači ovog kluba nose naziv Ultras sur i smješteni su
na južnoj tribini stadiona gdje na svakoj utakmici gromoglasno navijaju.[5]

Real Madrid je najbogatiji klub po prihodima (513 mil. € u 2013. godini)[6] te najbogatiji i
najvrijedniji športski kolektiv na svijetu (2,4 mlrd. €).[7]

U sklopu Real Madrida postoji još rezervna momčad Real Madrid Castilla, za koju uglavnom
igraju mladi igrači iz Realove omladinske škole te treća momčad, Real Madrid C.

Tijekom povijesti madridski je klub imao mnogo nadimaka. Naširoko je poznat kao
"Kraljevski klub". No, Real su prije zvali drukčije. Na početku su bili Los Merengues, po
kolaču mereinque, pa zatim i Los Blancos. Oboje su se odnosili na tradicionalne, u potpunosti,
bijele dresove kluba, koji su i danas lako prepoznatljivi. 70-ih godina 20. stoljeća dozvoljeno
je klubovima kupovanje inozemnih igrača. Real je u tom razdoblju najviše kupovao igrače sa
sjevera Europe, pa su ih počeli zvati Los Vikingos.[8] Nakon što je predsjednikom postao
Florentino Pérez, u kraljevski su se klub počele dovoditi svjetske nogometne zvijezde, koje su
ipak, samo na početku imale sjajne rezultate. U tom je razdoblju klub bio naširoko po svijetu
poznat kao Galacticos (Svemirci).

Real ima i svoju nogometnu akademiju koja je u svijetu malo poznata, a iznjedrila je neke od
najslavnijih igrača Kraljevskog kluba. Ta akademija naziva se La Fabrica. Čak 95 %
nogometaša u Realovim potkategorijama (od Castille do Benjamin'sa) dolazi iz La Fabrice.
Prvi grb kluba bio je jednostavan s prikazom ukrštenih slova MCF što je označavalo Madrid
Football Club. Slova su bila prikazana bijelom bojom na tamnoplavoj podlozi, dok je dres bio
bijele boje. Prva promjena dogodila se 1908. kada su slova stilirizirana i dodan je krug. Kada
je Real proglašen Kraljevskim klubom 1920. na grb je dodana kruna, a ime kluba je
promjenjeno u Real Madrid Club de Footbal. S padom monarhije 1931. kruna je uklonjena
kao i naziv Real. Završetkom Građanskog rata ponovo se vraća kruna i naziv Real samo što se
ovaj put grb popunjava zlatnom bojom kao najistaknutijim dijelom te je zadržana plava linija
na grbu. Posljednja promjena dogodila je se 2001. na ulasku u novo stoljeće kada je svijetlo-
plava crta potamnjena.

Domaća boja kluba bila je bijela s plavom crtom poprijeko koje danas nema na dresu već je
sačuvana u grbu. 1902. plave su se štucne zamijenile onima crne boje. 23. studenog u
utakmici s madridskim Atleticom Real je postao prvi klub u Španjolskoj koji je na dresovima
nosio brojeve. Današnje Realove tradicionalne boje su bijela i crna, a ponekad i crvena. Real
je kroz cijelu svoju povijest ostao dosljedan bijelim dresovima i bijelim šorcevima. Iznimka je
bila jedna godina, tj. 1925. kada je bijeli šorc zamjenjen onim crne boje. To su predložili, a
prijedlog je prihvačen, Quesada i Escobal koji su putovali te godine u Englesku. Ondje su
ostali "zadivljeni elegancijom" tog dizajna te su ga donijeli kuću u Madrid. Real je taj dizajn
nosio samo jednu sezonu jer se ispadanje od Barcelone u polufinalu Kupa kralja (ukupni
rezultat je bio 7-1) pripisalo kao "Božja kazna" i nesreća te su vraćeni Realovi standardni
bijeli šorcevi. Kako je Real prebacio svoj dres po uzoru na drugi (ipak samo na jednu sezone),
tako je engleski klub Leeds United promijenio boje kluba u bijelo nakon Realove pobjede 7:3
u finalu Lige prvaka protiv Eintrachta te Leeds i dan danas nosi bijele dresove. Prvi Realov
sponzor bio je Zanussi od 1982. do 1985. Idućih sedam godina Reala su naizmjenično
sponzorirali Parmalata i Otaysa. Prvi duži ugovor bio je onaj s TEKA-om koji je trajao od
1992. do 2001. Ove potonje godine Real je na dresovima nosio natpis Realmadrid.com kako
bi popularizirao svoju web-stranicu. Od 2002. do 2006. glavni sponzor bio je Siemens mobile,
a od 2006. do 2007. sponzorom je bio BenQ Siemens. Zbog nekih nesuglasica partnerstvo je
prekinuto te od tada Realu na dresu stoji bwin. Glavni proizvađ i partner Realovih dresova je
tvrtka Adidas.
Prvo mjesto gdje je Real igrao bio je Campo de O'Donnell od 1912. gdje su nastupali 11
godina. Nakon toga, Real se preselio na Campo de Ciudad Lineal, malo igralište s
kapacitetom od 8000 gledatelja. Poslije je Real igrao domaće utakmice na stadionu Chamartin
koji je otvoren 17. svibnja 1923. utakmicom s Newcastelom. Na ovom je stadionu, koji je
imao kapacitet od oko 22500 gledatelja, Real osvojio prvi naslov prvaka Španjolske. Nakon
par uspjeha, predsjednik Santiago Bernabéu, odlućio je da je stadion premalen za ambicije
Reala. Sagrađen je novi stadion, koji je i danas dom ovog velikana, Santiago Bernabéu. Prva
utakmica na novootvorenom stadionu bila je s portugalskim Belenensessom koju je Real
pobijedio 3-1, a prvi pogodak na ovom stadionu postigao je Sabino Barinaga.

Iako je na početku imao kapacitet od 12o tisuć0, to je se radi UEFA-inih pravila moralo
reducirati. Realova uprava je 2011. godine najavila obnavljanje stadiona i dodavanje
pomičnog krova. Što se tiče posjećenosti stadiona i gledanosti ove momčadi, Real je četvrta
ekipa u Europi odmah iza Borussie Dortmund, Barcelone i Manchester Uniteda. Razlog tome
je što ova tri kluba imaju veće stadione od Realova.

Bernabéu je bio mjesto odigravanja finala EURA 1964. gdje su Španjolci pred svojom
publikom osvojili naslov europskih prvaka te finala SP 1982. Osim reprezentativnih finala na
Bernabéuu su se igrala i četiri finala Lige prvaka. To je bilo 1957., 1969., 1980. i 2010.
Godine 1957. Real je na svom stadionu osvojio naslov prvaka Europe čime je postao prvi
osvajač na domaćem terenu te jedna od dvije momčadi kojima je to pošlo za rukom. Druga
momčad je talijanski Inter.

Dana 14. studenoga 2007. Bernabéu je od UEFA-e dobio ocjenu "pet zvjezdica".

Dana 9. svibnja 2006. otvoren je stadion Alfreda di Stefana u sklopu kompleksa Ciudad Real
Madrid. Otvoren je utakmicom između Reala i njegov starog suparnika iz finala Lige prvaka,
Stade de Reimsa. Real je tu utakmicu dobio rezultatom 6:1. Stadion je dobio ime po
legendarnom igraču Reala, Alfredu di Stéfanu. Na njemu domaće utakmice igra Realova B
momčad, Castilla. Smješten je u parku Valdebebasu u blizini zračne luke Barajas.