Ograđen sam bezglasnim glagolima,

glagolima što gvirkaju kao tuđe glave,

gladnim glagolima, golim glagolima,
glavnim glagolima, gungulom gluvih glagola.

To su glagoli bez podmeta, prosto - glagoli.

Prebivaju u podrumima,
šapuću po podrumima,
rasplođuju se po podrumima,
pet-šest spratova ispod
sveopšteg optimizma.

Oni svakog jutra odlaze na rad,

tamo gdje kamen se vuče i kreč moči,
al' zidajući grad, ne podižu grad,
već spomenik dižu sopstvenoj samoći.

Ne, niko neće doći, i niko neće spriječiti,

i zvuk čekića
u ritam će prijeći vječiti.

Jozef Brodski