Jovan Bamburaé, Zdenka Budanko i Vlado Jukié STRAH — PSIHIJATRISKA PERSPEKTIVA Jax koje je voljeno osjeca se jakim, ono koje je napusteno osjeca se slabim i izlogenim opas- nostt. »Jax koje je voljeno plasi se moguénosti da bude napusteno, O. Fenichel Uvod Naée izlaganje o strahu bit ¢e u ovim okolnostima odredeno i ome- deno nasom pripadnos¢u psihijatrijskoj struci pa samim tim i reducira- no u promisljanju, premda smo duboko svjesni koliko strah kao >uni- verzalni ljudski fenomene nadilazi takav pristup.' Stalna i sveobuhvat- na prijetnja vremena u kojemu Zivimo, stalna anticipacija lomova i ka- lastrofa Sto nas kao pripadnike ljudskog roda éini nesigurnim, zabrinu- tim, tfeskobnim, a povremeno i ugrozenim, koliko god bile drustvena pojava i kojim god sve spoznajnim sustavima i redovima pripadala, du- boko zadiru i u nagu djelatnost veé i samim tim Sto je u krajnjoj konzek- venciji pojedini éovjek taj koji th nosi kao dozivljaj, boji se i pati i katka- da obraéa za pomoé. Slozeni su putovi kojima se opéa egzistencijalna Ijudska, strepnja prelama kroz svjesno, a jos i vise nesvjesno pojedinca i uskovitlava osobne sukobe, dvojbe i napetosti. A vjerojatno su ~ ukoli- ko { postoje — jo8 slozeniji putovi koji bi nas oslobodili straha i patnje u viastitu Zivotu? S obzirom na slozenost fenomena, nije iznenadujuce da nema op- éeprihvaéene definicije straha, Sto medu ostalim odrazava i mnogosloj- nost i raznolikost shvaéanja o strahu, od najgire — filozofskih, teclos- kih, socioloskih i drugih — pa do »u%e struénihe pristupa pojedinih psi- holo’kih Skola.* Mogli bismo se sloziti da je osjecanje straha posebno dusevno sta- nje, afekt, koje je nelagodno i u sebi sadrzi prijetnju, a posljedica je TPoku8aj sintetiékog, iako dosta pojednostavijenog, pristupa fenomenu straha Gitatelj moze na¢i u hrvatskom prijevodu u knjizi: RAPHAEL LENNE, Strah — analiza | terapija, Popularna psiholoska biblioteka, Zagreb 1083. * Postoje misijenja da od svih poznatih kulture. samo gréka u jelu procvata nije poznavala strah, Ziveti u izmirenju s prirodom | bogovima i »u povjerenju prema kozmiékom reduc. * Izuzmemo li najnovije radove, iscrpan uvid u literaturu i razliéite koncep- cije tog problema u medicinsko-psihologijskim okvirima moze se na¢i u knjizi dr Lubomira ERICA Strah, anksioznosti i anksiozna stanja, Beograd 1972. 250unutrasnjeg ili vanjskog podrazaja. Premda to osjecanje pripada prife svega normainoj psihiékoj pojavnosti i moze biti manje ili vie korisno kao signal opasnosti u nasem psihi¢kom, tjelesnom ili drustvenom ok- ruzju, istodobno je i jedno od najvaznijih pitanja psihopatologije ili kako je to Freud formulirao: strah je sredi&nji problem psihiékih bolesti. Nalazimo ga izrazena u razlicitim stupnjevima i opsezima gotovo u svim psihiékim poremeéajima i bolestima, pa i kada nije eksplicitan, slutimo ga u kakvoj obrani, simptomu ili ponasanju. U psihijatriji je uobidajeno osjecaje straha pojmovno dijeliti na strah i anksioznost (njem. Angst, engl. anxiety, franc. angoisse). Strah bi predstavljao dugevno stanje koje nastaje zbog realne i konkretne prije- teée opasnosti, dok je anksioznost muéan, vige difuzan osje¢aj bojazni, tjeskobe, strepnje od neceg ugoréavajuceg ali nejasnog, skrivenog, amorfnog.‘ Ovu podjelu nije uvijek moguée dosljedno provesti pa u ne- kim jezicima i nije izrazena.$ Ako stanje straha i (ili) anksioznosti prepla- vi osobu, govorimo o panici. Ta stanja imaju osim svoje psihologke rep- rezentacije i vrlo jasne tjelesne korelate, posebno u reakciji vegetativ- nog Zivéanog sustava (promjena motorike, npr. nemir, ukogenost, bijeg: uz vegetativne simptome, kao ato su drhtanje, bijedilo lica, znojenje, ub- rzan rad srca, suhoéa u ustima, u¢estalo mokrenje, proljev, povisent krvnt pritisak i dr)? «Prema. ego-psihologiji, u anksioznosti je cijeli ego ispunjen strahom, a u strahu samo onaj vid ega koji se odnosi prema predmetu ili situaciji od koje se ‘osoba plas 51 naé jezik se koleba u potrazi za najprikladnijim izrazom kako bi se sto preciznije preveo smisao te distinkcije, a da se istovremeno nasilno ne razdvoji ono Sto se prepliée u oba pojma. Rezultat je, medutim, cesto dvojben pa tako | u nagem tekst. Rijeé anksioznost inace najéesée prevodimo kao bojazan, zebnja, plagnja, strepnja, zabrinutost, tjeskoba, koja mozda i najbolje odgovara stoga so se najéesée i susrecu osobe § pomijeSanim osjecajima anksioznosti 1 depresije. (Prema NUNBERGU; cit. prema Ivan NASTOVIC, neurotskt sindromi, Deéje novi- ne, Gornj! Milanovac 1984) U radu »Angst als erlebtes Bedrohtsein. Hinweis auf die Angst-Lehre des Jakob Bochmes, Nervenarzt, 55:349 —357, 1984, W. von BAEYER u svom antrolos- ko-fenomenoloski orijentiranom pristupu psihopatologiji straha govori o Ijud- skoj anksioznosti — strahu (Angst-Furcht) ne keo 0 alternativnim pojmovima, vee takvima u kojima je bitan naglasak. Pritom anksioznost prema danasnjoj jeziénoj upotrebi znaéi { sveobuhvatne smisleno motivirane i nesvjesno narasle dotivijaje prijetnje, s naglaskom na tjelesna I dugevna stanja. Strah, naprotiv, znati i upozo- Tava vide ne racionalno utemeljene oblike, vide upravijene na predmete nego po- ‘vudene na ego, u smislu straha »pred éim. Istodobno, on naglageva da op¢a svjetska j egzistencijalna anksioznost ni- kada dosad nije dosegla takav stupanj konkretiziranja i Zivog predo¢avanja, su- gerirajuci kako je gotovo usvojila karakter straha (Furchtcharakter). Premda se ‘empirijski ne da sigurno utvrditi, autor smatra da se to krece u pravcu proboja anksioznog raspolozenja u podrudju individualne psihologije odraslih ljudi, dok je kod djece i mladih vise povezano s ovisni¢kim i disocijalnim oblicima ponaie- nije. ©Upravo na principu djelovanja na te tjelesne senzacije povezane sa stra- ‘hom { anksioznoséu temelje se pojedine tehnike lijeéenja anksioznih stanja, (pri- mijerice, tehnika povratne sprege — biofeedback), a djelomice i tehnike relaksaci- je (primjerice, Jakobsonova progresivna migiéna relaksacija i Schultzov autogeni trening) te mnogi postupci desenzitactje u bihevioralnoj terapi}i 251Ovisno o razligitim pristupima, postoje i razlicite podjele straha, u koje ovdje neéemo pobliée ulaziti, Navest emo samo jednu posve des- kriptivno-fenomenologijsku podjelu koja razlikuje a} vitalni strah, b) re- alni strah, c) strah savjest! i d) egzistencijaini strah — stoga 8to obuhva- éa neke pojmove o kojima smo veé raspravijali (primjerice o realnom strahu, koji je naé »odgovor- na opasnost iz vanjskog svijeta, odnosno odgovara, pojmu »strahe) ili Gemo vide raspravljati kasnije (0 strahu sav- jesti i egaistencijalnom strahu). Vitalni strah oznaéava pak ono stanje (jake) neugode koje se zna, javiti prije pojave ugrozavajucih tjelesnih bo- lesti kao ato je sréani infarkt ili pluéna embolija. U vezi s uzrokom straha takoder nema jedinstvenog misljenja, ¢ak ni na razini redukcionisti¢kih, biologistiékih ili pak akademskih psiho- logijskih prediozaka. Govori se o urodenom strahu (animainom), zatim © prvom { paradigmatskom stresnom dogadaju ~ rodenju — kada smo preplavljeni snaznim tjelesnim ekscitacijama ugrozavajuceg karaktera, pa sve do suprotnih gledista da se radamo bez straha i da se tek kasnije ugenjem I potkrepljivanjem stvara veza ugrozavajucih predmeta, osoba ili situactja s nasim odgovorom u obliku straha, odnosno stvara se isku- stvo anticipiranja patnje. Ovo posljednje moglo bi biti korisno za razu- mijevanje realnog straha’, ali nedostatno za objaénjenje drugih pojav- nih oblika straha odnosno anksioznosti. Priklanjamo se miéljenju kako nijedan postoje¢i »psihijatrijskie odgovor na pitanja o strahu ne pruza razrjesenje znacenja te antropologijske ¢injenice, upozoravajuci nas sa- mo djelomiéno na to sto strah jest i otkud se javija. Totno fe ipak da »specijalna iskustva psihijatrije i psihoterapije s problemom suicida i ta- natofobiékih neuroza pruzaju bogata znanja«, na priliéno visokom stupnju integracije, a anksioznost u rzvoju i dinamici li¢nosti ima svoje stalno, prepoznatijivo 1 nezaobilazno mjesto i funkciju, pa tako i psiho- patoloske otklone. Neke teorijske osnove o strahu | anksioznostt Razumijevanje straha i anksioznosti potragit éemo prije svega u osnovama psihoanalitidke teorije, ego-psihologiji, teoriji objektivnih od- *Zanimljivo je { pitanje o ~anatomiji straha«: u kojim bi djelovima ilf dijelu mozga bio smjesten »centar- za strah? Pravog odgovora nema, ali se zna da su vaine strukture mozdanog stabla tzy. limbiéki sustav te kora velikeg mozga, na- pose frontalni i temporaini reznjevi. Pitanje je koliko se taj fenomen i moze svesti na kakvu anatomski omedenu strukturu. Iskustva leukotomije, u kojoj se presije- ca veza deonog dijela mozga s mozdanim stablom, pokazuju da osobe gube osje- ¢aj straha, premda zadrzavaju iskustvo 0 tome da su neke situacije ugrozavajuce pa ih mogu izbjegavati (staviti ruku na vrelu peé i sl). ° W. von BAEYER u navedenom élanku kaze: Sto je anksioznost kao doziv- Vien i Zivljen naéin postojanja vanjskih i unutarnjih prijetnji, u svojo} biti, ne mo- temo iskusiti ni putem najegzaktnijih statistiékih procjena, a ni psthoanalitiékom metodologijom.., ma koliko svemu tome imali zahvaliti zbog detaljnih znanja i korisnih. empirijskih priblizavanja.« Istiéuéi kako su u posljednjem desetljecu smrti umiranje i s njima povezane anksioznosti i strahovanja privukli pove¢anu paznju autora s podrudja medicine, teologije, psihologije | drugih, citira knjigu psihijatra J. E. MEYERA Strah i svjesnost o sinrti u sadasnjosti, 2. izd., 1982. O to- me problemu joé Ce biti rijedi, a ovdje valja jos dodati kako, ko i mnogi drugi, au- tor smatra da je nezaobilazan filozofsko-teoloskdi razgovor o strahu. 252,