Istražni radovi: TERENSKI ISTRAŽNI RADOVI

1. UVOD

Istražni radovi u geotehnici služe za utvrđivanje rasporeda, debljine i svojstava slojeva

pojedinih vrsta najmlađih, kvartarnih naslaga, ispod površine tla, na kojem je predviđeno
izgraditi građevinu.
Istražnim radovima se utvrđuje stanje površinskih dijelova stijenske mase i anomalija u njoj
ukoliko površinu tla izgrađuju matične stijene s vrlo tankim ili bez kvartarnog pokrivača.
Istražni radovi započinju na terenu a nastavljaju se u laboratoriju.
Stoga ih se može podijeliti na terenske istražne radove i laboratorijske istražne radove.
Rezultati istražnih radova prikazuju se u geotehničkom elaboratu ili elaboratu o geotehničkim
istražnim radovima.
Istražni su radovi različitog opsega a što ovisi o vrsti, veličini i značaju građevine za koju se
rade. Mogu biti prethodni, koji se često sastoje od geološkog pregleda i kod značajnijih
građevina od geofizičkih nerazarajućih ispitivanja.
Zatim slijede detaljni istražni radovi a na kraju se mogu pojaviti i dopunski.
Detaljni i dopunski istražni radovi uvijek sadrže terenska i laboratorijska ispitivanja.
Kod velikih građevinskih zahvata kao što su elektrane bilo koje vrste, autoceste i
slično, izvode se sve tri grupe istražnih radova.
Kod manje složenih i tlocrtno manjih građevina prethodni se istražni radovi svode na pregled
postojećih geoloških podloga i obilazak terena.
Zatim se izvode detaljni istražni radovi.
Dopunski istražni radovi se izvode na već ispitanim lokacijama s posebnom namjenom (npr.
na mjestima stupova s velikim opterećenjima) ili zbog promjene mjesta najvećih opterećenja,
pojave podzemnih etaža, potrebe dubokog temeljenja i slično.

PROGRAM ISTRAŽNIH RADOVA

Istražni radovi izvode se temeljem prethodno sačinjenog programa koji je sastavni dio
ponude.
Investitor prihvaća ponudu s detaljno nabrojenim vrstama i količinama radova te se zatim
sklapa ugovor.
Ugovorom se utvrđuju međusobne obaveze Investitora i Izvođača.
Po završetku radova ispostavlja se račun za izvršene radove a prema programu iz ponude i
ugovora.
Da bi se izradio program istražnih radova potrebno je raspolagati s odgovarajućom situacijom
terena (kartom u mjerilu koje odgovara veličini tlocrta građevine).
Kod velikih građevinskih zahvata može se raspolagati s preglednom situacijom u manjem i
detaljnom situacijom u većem mjerilu.
Ako građevina sadrži objekte koji zahtijevaju posebnu pozornost (mostovi, potporni zidovi,
klizišta), ti objekti se obrađuju posebno.
Program istražnih radova sadrži broj i predviđa dubinu bušotina, broj i dubinu istražnih jama
i/ili potkopa.
Propisuje učestalost uzimanja neporemećenih uzoraka i/ili ispitivanja zbijenosti dinamičkim
penetracijskim pokusom (SPP) u bušotinama.
Približno predviđa broj i vrstu laboratorijskih ispitivanja i terenskih ispitivanja koja nisu
ovisna o bušaćem stroju.
Za nadogradnje ili prigradnje kopaju se istražne jame uz postojeće temelje.
Utvrđuje se veličina temelja, dubina temeljenja i osobine tla ispod temelja.
Istražne se jame predviđaju i u slučaju kada je potrebno detaljnije upoznati pliće slojeve tla u
kojima je takve jame moguće izvesti.
U posebnim slučajevima izvode se istražni podkopi i istražni bunari.
Iz njih je moguće izvaditi vrsne neporemećene uzorke ili u njima izvoditi neke terenske
pokuse.
Izvode se pri istražnim radovima za klizišta, velike brane, tunele i slično.

2. TERENSKI ISTRAŽNI RADOVI

Terenski istražni radovi sastoje se od izvedbe istražnih jama, bušotina, bunara i potkopa.
Svi oni služe da se dobije raspored slojeva tla po dubini.
Tijekom izvođenja ovih radova bilježi se svaka promjena materijala i opisuju njegova
svojstva, za koja nisu potrebna složena laboratorijska ispitivanja.
Koriste se identifikacijski pokusi i pobliži opis onoga što se može uočiti tokom iskopa ili
bušenja.
Bilježi se pojava podzemne vode.
Tijekom izvedbe terenskih istražnih radova uzimaju se uzorci tla za
laboratorijska ispitivanja.
Uzorci mogu biti poremećeni i neporemećeni a uzimaju se prema unaprijed utvrđenom
programu.
Iz iskopanog materijala ili izvađene jezgre prilikom bušenja, uzimaju se poremećeni uzorci.
Neporemećeni se uzorci iz bušotina uzimaju posebnim priborom.
Iz jama, bunara i potkopa uzimaju se kocke pažljivo iskopanog materijala na način da se
gotovo uopće ne poremeti njihova prirodna struktura.
Neporemećeni uzorci se pažljivo pakiraju u parafin i plastične košuljice, da bi zadržali
prirodnu vlagu.
Poremećeni se uzorci pakiraju samo u plastične, dobro zatvorene omote.
Svaki uzorak sadrži oznaku gradilišta, bušotine ili istražne jame i dubine s koje je uzet. U
zapisnik iskopa ili bušenja naznačuju se uočena identifikacijska svojstva, mjesta uzimanja
uzoraka i ostale primjedbe važne za kasnije prikazivanje istražnih radova kako opisno tako i
grafički.
Osim ovih terenskih istražnih radova na terenu se vrši ispitivanje zbijenosti nekoherentnih
materijala penetracijskim pokusima.
Oni se mogu izvoditi u bušotinama tokom bušenja ali se mogu izvoditi i neovisno o bušenju.
Ima više vrsti penetracijskih pokusa a rezultati većine se mogu međusobno uspoređivati
(Sanglerat 1972.).
Penetracije se vrše u onim materijalima iz kojih se ne mogu izvaditi neporemećeni uzorci.
To su krupnozrni materijali (šljunci i pijesci). U njima je teško i bušiti te zahtijevaju poseban
pribor za bušenje, koji omogućuje vađenje nevezanog materijala. O vrstama i načinu
ispitivanja biti će više govora u poglavlju o načinima dobivanja deformacijskih svojstava tla i
parametara čvrstoće na smicanje. Površinski slojevi nekoherentnog tla ispituju se probnom
pločom.
Za određivanje nekih svojstava materijala izravno na terenu postoji i džepni
pribor koji se naročito koristi u jamama i raskopima. To su džepni penetrometar i
džepna krilna sonda kojima se utvrđuje čvrstoća neporemećenog materijala odmah
po otvaranu iskopa. Postoje i terenski uređaji za određivanje vlažnosti i sadržaj
karbonata.

a) GEOLOŠKI RADOVI:
1. Prethodni geološki istražni radovi
2. Detaljni geološki istražni radovi

Prethodni geološki istražni radovi

Geološki istražni radovi javljaju se redovito kao prethodni istražni radovi i kao detaljni istražni
radovi. Prethodni geološki istražni radovi sastoje se od izučavanja postojećih geoloških
podloga temeljem kojih je sačinjen „Program istražnih radova“. Ovi podaci služe za odabir
mjesta na kojima će se izvoditi detaljni istražni radovi. Postojeće inženjersko-geološke i
hidrogeološke karte stoga su vrlo značajne kao osnova za daljnji rad.

Prethodni geološki istražni radovi mogu se izvoditi i istovremeno s geofizičkim istražnim

radovima. I u tom slučaju svi postojeći geološki podaci služe kao podloga, za određivanje
mjesta na kojima će se vršiti geofizička ispitivanja.

U prethodne geološke istražne radova spada i geološka interpretacija najrazličitijih snimaka

iz zraka i podataka iz GIS-a. Temeljito izvedeni prethodni istražni radovi mogu smanjiti
potrebnu količinu detaljnih istražnih radova.

Detaljni geološki istražni radovi

Detaljni geološki istražni radovi se izvode uporedo sa geofizičkim i geotehničkim terenskim

istražnim radovima.
Ovi radovi obuhvataju više područja ispitivanja:
1. detaljno terensko inženjersko-geološko snimanje i kartiranje
2. detaljno terensko hidro-geološko snimanje i kartiranje površine budućeg zahvata.
Snimaju se, te se bilježe i rasjedi i rasjedne zone, te drugi geološki fenomeni koji se mogu
uočiti sa površine i uvtrditi terenskim istražnim radovima, snimaju se smjerovi pružanja i pad
slojeva.
Bilježe se podaci o pukotinama, hrapavosti stijene, međusobni razmak...
Svi navedeni podaci služe za inženjersko-geološku klasifikaciju stijenske mase, potrebnu za
geotehničke proračune i dimenzionisanje. Bilježe se i sve pojave vezane za vodu, te tako
nastaju veoma precizne inženjersko-geološke i hidro-geološke karte.

Druga grupa ovih radova obuhvata geološku interpretaciju jezgre izvađene iz bušotina,
kartiranje potkopa, stijenki jama, raskopa i bunara. Tako se dobivaju podaci bitni za
modeliranje ponašanja stijenske mase pri izgradnji buduće građevine uslijed promjene stanja
naprezanja.
Tu spadaju podaci o stijenskoj masi potrebni za analize stabilnosti pokosa usjeka i zasjeka,
dimenzionisanje primarne podgrade u tunelima i proračune nosivosti temelja koji leže na
stijenskoj masi.
Utvrđuje se debljina kvartarnog područja, postotak izvađene jezgre iz stijenske mase (RQD) i
ostali parametri vezani za stijensku masu.
Na većim lokacijama se izdvajaju inženjersko-geološki blokovi sa približno sličnim
svojstvima.

Podaci koji su potrebi za izvdvajanje inženjersko-geološkog bloka:

1. jednoosna pritisna čvrstoća uzorka stijene UCS [Mpa]
2. Point load test IS50 [kPa]
3. RQD index [%] = ukupna dužina komada zdrave jezgre > 10 [cm] / ukupna dužina jezgre
4. Razmak diskontinuiteta [m]
5. Dužina (postojanost) diskontinuiteta [m] ...

(ispuna diskontinuiteta, hrapavost stijenki, smjer i nagib diskontinuiteta, strukturni dijagram)

 podaci se mogu dobiti jedino ispitivanjem uzoraka stijene u laboratoriju

Izrađuju se geološke karte dionica ili pojedine građevine, te inženjersko-geološki profili.

Za projektovanje saobraćajnica i tunela su važni strukturni dijagrami, koji nastaju snimanjem
smjera i pružanja slojeva (koji se mogu odrediti sa površine). U njih se može ucrtati i smjer ose
trase na pojedinoj dionici i uočiti odnos ose trase i smjera pružanja međuslojnih i ostalih
pukotina.
Blokovi se izdvajaju prema sličnostima, tj. sličnom redu veličina svojstava (prethodno
naborjani). Služe za jednostavnije modeliranje tla.

b) GEOFIZIČKI ISTRAŽNI RADOVI

1. Geoelektrična mjerenja (geoelektrično sondiranje, geoelektrično
profiliranje i geoelektrična tomografija)
2. Seizmička mjerenja

Postoje još i geomagnetska ispitivanje, te mjerenja pomoću zračenja.

Ovi radovi su razvojem složenih uređaja za ispitivanja bitno uznapredovali u posljednje
vrijeme.
Digitalno očitavanje rezultata dodatno utiče na preciznost mjerenja, a obrada računarom
osigurava povećanu brzinu rada.
Često se koriste, a korisna su za prethodne istražne radove.
Iz nj. rezultata se dobiju podaci o mjestima na koja posebno treba obratiti pažnu prilikom
izvedbe detaljnih istražnih radova.
Radovi se mogu izvoditi gotovo na svim terenima, a za interpretaciju rezultata je potrebna
stručno osposobljena osoba iz geofizike.
REZULTATI: odgovarajuće fizikalne veličine karakteristične slojevima tla do istraživane
dubine. Daje sliku o razlikama u tim svojstvima tla, ali ne daje izravne podatke o vrsti tla i
stijene po dubini ili prostoru.
Promjena vlažnosti u tlu, raspucalost i ispunjenost/neispunjenost pukotina mijenjaju
rezultate, a i geometrija podloge može navesti na krive zaključke.
Za pouzdanu interpretaciju geofizičkih mjerenja treba imati na raspolaganju geotehničku
istražnu bušotinu, kada se može izvršiti pravilna interpretacija rezultata.

Geoelektrična mjerenja

opće

Postoji više vrsta. Osnovna podjela na one koje mjere prirodna polja u zemlji i one koje mjere
ponašanje umjetno izazvanog električnog polja kroz tlo.
Kod umjetno izazvanog električnog polja u tlu, mogu se vršiti mjerenja električne otpornosti,
utvrđivanje električnih ekvipotencijala...
Najčešće se koristi metoda mjerenja otpornosti – mjeri se otpor prolazu jednosmjerne struje
kroz tlo. Izraz za otpor:

ρ=k·L·
I
Ro – otpor prolazu struje kroz neku sredinu (tlo)
K – konstanta ovisna o svojstvima tla
L – razmak između mjernih tačaka
Delta fi – razlika potencijala
I – jačina struje

Provodljivost tla, osim o vrsti tla, ovisi i o vodi u porama i njenom hemijskom sastavu.
Povećava se porastom temperature. Suho tlo – veći otpor od zasićenog tla.

Geoelektrično sondiranje: odabiranje mjesta naponskih elektroda, mijenjanje razmaka

mjernih elektroda, postepeno se zahvata sve veća dubina tla, a središnja tačka se ne pomiče.
Dobije se promjena otpora po dubini za središnju tačko elektrodnog rasporeda. Najčešće se
koristi za mjerenja u vodoravno uslojenim tlima i kod hidrogeoloških istraživanja. Rezultat je
utvršivanje pojave sloja različitog geoelektričnog otpora na određenoj dubini.
Geoelektrično profiliranje: istim priborom kao i sondiranje, ali se mjerni sklop pomiče po
profilu sa neizmijenjenim rasporedom i razmakom elektroda. Rezultat: podatak o promjeni
otpora za odabranu dubinu, duž odabrano pravca. Koristi se za istraživanje bočnih promjena u
tlu, raspucalih podučja itd.
Geoelektrična tomografija: daje bolju sliku tla po dubini. Može se izvoditi u 2D i 3D, zavisi o
rasporedu naponskih mjernih elektroda.
Više-elektrodno 2D i 3D profiliranje, tj. geoelektrična tomografija se zasniva na uvođenju
strujnog toka u podzemlje pomoću većeg broja elektroda uzemljenih na površinu sa stalnim
međusobnim razmakom elektroda. Uvodi se struja u podzemlje (pomoću 2 elektrode sa
površine) i mjeri se razlika potencijala (na druge 2 elektrode). Računa se prividna otpornost za
svaku tačku mjerenja na postavljenom presjeku. Mjerenje se duž presjeka obavlja za sve
elektrode, pri čemu se mijenja razmak elektroda.
Seizmička mjerenja

Mjeri se brzina rasprostiranja seizmičkih valova kroz tlo.

Javljaju se primarni valovi P i sekundarni valovi S.
Primarni (uzdužni valovi) „P“ se kreću od izvora u radijalnom smjeru, a sekundarni „S“ valovi
se kreću okomito na smjer širenja „P“ valova.
Sistemom geofona se bilježi brzina rasprostiranja ovih valova. Nakon mjerenja i praćenja
valova, te iz geometrije rasporeda geofona i tačaka pobude na površini terena, kao i
zabilježenih vremena prvih nailazaka elastičnog vala-oblikuju se udaljenost-vrijeme (s-t)
dijagrami – HODOKRONE. Iz hodokrona se određuju dubine i prostorni rasporedi sredina
različitih elastičnih svojstava.
Bitno je spomenuti i pojam „reperna“ geotehnička bušotina, koja se koristi za ispravnije
tumačenje rasporeda slojeva u prostoru. Iz nje je izvađena jezgra do potrebne dubine.
Povezujući vrstu tla, vlažnost iz bušotine i dobivene geofizičke podatke, dobiva se dobar uvid u
sastav i svojstva tla. TABELA.

c) Geomehanička terenska istraživanja (razarajuće metode)

1. Jame i raskopi
2. Buđenje sa jezgrovanjem
3. Uzorkovanje
4. Terenski pokusi tokom bušenja i pokusi neovisni o bušenju
5. Ispitivanje vodopropusnosti tla
6. Probna ploča
7. Pozajmište

opće

Ovi se radovi sastoje od izvedbe istražnih jama, bušotina, bunara i potkopa. Tokom izvođenja
radova, bilježi se svaka promjena vrste tla, te se opisuju njegova svojstva, za koja nisu
potrebna složena laboratorijska ispitivanja.

JAME I RASKOPI: rade se do dubine koja se može izvesti ili ručno ili pomoću sprava. U
posebnim slučajevima se izvode bunari većih dubina ili podkopi.
Jame se ne podgrađuju u koherentnom tlu. U nekoherentnom tlu se izvode rijetko i obavezno
je podgraditi ih kada su većih dubina. U nekoherentnim tlima i muljevima pri visokim razinama
podzemne vode se javlja hidraulični slom koji zatrpava iskop, te ih nije preporučljivo tada
izvoditi.
Pomoću istražnih jama se izvode ispitivanja u pozajmištima. Služe za ocjenu kol. raspoloživog
tla a uzimaju se i poremećeni uzorci za lab. sipitivanja.
Pomoću istražnih jama se ispituje tlo na plitkim klizištima (utvrđivanje dubine klizne plohe)

BUŠENJE SA JEZGROVANJEM: postupak prodiranja šupljeg bušaćeg pribora u tlo do

određene dubine. Zatim se pribor vadi zajedno sa dijelom tla koje je ušlo u šupljinu jezgrene
cijevi, a koje će biti podvrgnuto geotehničkom pregledu.
Svrha: vađenje jezgre za dalju obradu. Složeno, dugotrajno i skupo.
Jezgra se slaže u sanduke, te se naznači dubina do koje se doseglo. Izvodi se postupno.
Postupak: prodiranje pribora u tlo za vlastitu dužinu, vađenje na površinu, vađenje jezgre koja
je sa njim donesena. Zatim, vraćanje ribora u bušotinu, nastavljanje za dužinu pribora – NAZIV:
MANEVAR. Dužina manevra: od 0.5m u stijenama, do 2m u glinama.
Jezgra se podvrgava terenskoj klasifikaciji. Prilikom bušenja vodi se zapisnik: primjedbe na
pojave pri bušenju. Kod spt-a se bilježi broj udaraca, ako se izvodi u bušotini i nivo pojave
podzemne vode.
VODA: za dobru jezgru u koherentom tlu-buši se suho. U stijeni se mora bušiti sa vodom. U
čvrstim glinama potrebno malo vode u bušotini. Mora se zapisati korištenje vode.
Bušaći strojevi: ručni i motorni. Motorni (rotacijsko bušenje sa ili bez vode). Temeljni pribor je
onaj za vađenje jezgre. Kod ručnog bušenja-razna svrdla i sl. Kod motornog rotacijskog
bušenja – bušaća kruna, nazubljena je na jednom kraju ili ima ugrađene ind. dijamante.
TEMELJNO: kod bušenaj strojeva je okretanje bušaćeg pribora uz pritisak koji izvodi bušaća
glava.
Mjerenje nivoa podzemne vode: kada se u tlu pojave vodonosni slojevi, mogu se ugraditi
piezometri. (uređaji koji omogućuju dugotrajno mjerenje nivoa podzemne vode, tj. pritisaka u
vodonosnim slojevima i njihove promjene u vremenu) Danas postoje mjerni urađaji koji bilježe
podatke i elektronski dostavljaju.

UZORKOVANJE: uzimanje uzoraka tla i stijena opisano u EC 7, dio 2 (opis uzimanja uzoraka,
terenskih i laboratorijskih ispitivanja tla).
Tokom terenskih istražnih radova, uzimaju se uzorci za laboratorijska ispitivanja. Uzorci
mogu biti poremećeni i neporemećeni.
Svaki uzorak sadrži oznaku gradilišta, bušotine ili istražne jame i dubine sa koje je uzet.
Bilježe se i identifikacijska svojstva, mjesta uzimanja uzoraka itd.
Poremećeni uzorci: moraju se uzeti odmah nakon vađenja, ako je potrebno utvrditi podatak o
prirodnoj vlažnosti. Najbolje ih je odmah prenijeti u laboratorij gdje se čuvaju u vlažnoj komori.
Spremaju se u plastične i dobro zatvorene omote (zbog vlažnosti)
Neporemećeni uzorci: iz jama, bunara i potkopa se uzimaju kvadri (kocke), na način da se
skoro uopće ne poremeti njihova prirodna struktura. Oblažu se nepropusnim slojem voštane
tkanine ili plastične folije (da zadrže strukturu i vlagu). Polažu se u ambalažu, što prije
otpremaju u lab. u vlažnu komoru. Pribor: nož koji prodire u tlo, dvodijelne cijevi dužine 0.5m ...
Uzorak se uzima isključivo utiskivanjem noža i cijevi u tlo, bez vrtnje. Tlo se mora što manje
poremetiti.

IN-SITU (TERENSKI) POKUSI: uzimanje neporemećenih uzoraka nije moguće uzeti iz svih
vrsta tla, što je uglavnom slučaj kod krupnozrnog tla (tj. nekoherentnog) – pijesak i šljunak,
provode se odgovarajući terenski pokusi radi utvrđivanja inženjerskih-mehaničkih osobina
tla. U geotehničkoj praksi ima pet vrsta takvih ispitivanja: statički penetracijski pokus (CPT),
krilna sonda (FVT), standardni penetracijski pokus (SPT), savitljivi dilatometar (FDMT),
Menardov presiometar (MPMT). CPT i FDMT su uređaju koji ne trebaju bušotinu samo se
utiskuju u tlo, dok SPT, FVT i MPMT provode se u prethodno izbušenoj bušotini. Terenskim
radovima određuju se prostorni položaji slojeva tla, njihova debljina te dubina podzemne vode.
STANDARDNI PENETRACIJSKI TEST (SPT)
Ovaj opit se izvodi u prethodno izbušenoj i očišćenoj bušotini, tako što se na kraj bušaćih šipki
montira standardizovana ,,penetraciona kašika,, (cilindar) koja se spusti na dno bušotine a
potom udarcima malja propisane težine (63.5 kg) i visine pada (76 cm), pobija u dno bušotine Pri tom
se meri broj udaraca N, potreban za tri sukcesivna prodiranja od po 15 cm. Prvo brojanje
se ne uzima u obzir zbog mogućih poremećaja dna bušotine tako da konačan rezultata N predstavlja
prosek drugog i trećeg brojana pri ukupnom prodiranju od 30 cm. Nakon svakog pobijanja iz bušotine
se izvuče cilindar iz kojeg se može uzeti poremećen uzorak koji služi za identifikaciju i klasifikaciju
tla.
U šljunkovitom tlu, vrh penetracione kašike (sečica) zamenjuje se masivnim konusom koji sprečava
da slučajan komad većeg šljunka ne zapne za nož i ne proizvede slučaja otpor.
Uobičajeno odstojanje izvoĎenja ovih opita u bušotini je 1.5 m, a maksimalno odstojanje ne treba
prelaziti 3.0 m.

STATIČKI PENETRACIJSKI TEST (CPT)

Opitom statičke penetracije vrši se utiskivanje u tlo konusnog vrha penetrometra sa uglom od 60o koji
se montira na vrh čelične cevaste šipke odgovarajućeg prečnika. Pri tom se registruje, odnosno meri,
otpor koji tlo pruža prilikom utiskivanja konusnog vrha. Merena veličina otpora vrha konusa ima
dimenziju napona (kN/m2) i označava se sa qc, pri čemu brzina utiskivanja po pravilu iznosi cca 2
cm/s. Osim obaveznog merenja otpora tla prilikom utiskivanja konusa može se meriti i bočno trenje
po omotaču cevaste šipke ili na njenoj ograničenoj dužini.

Opit se izvodi na dva načina:

kontinualno, tako što se svi elementi penetrometra (konus, frikcioni rukavac, cevi) utiskuju u tlo
istovremeno, i
sukcesivno, gde se u prvoj fazi preko unutrašnje šipke (vretena) koja prolazi bez trenja kroz
cevaste šipke utiskuje konus, dok za to vreme cevaste šipke miruju. Pri ovoj operaciji se
registruje sila utiskivanja preko koje se izračunava otpor tla pri prodiranju konusa. U sledećoj fazi
konus miruje, a vrši se potiskivanje cevastih šipki sve dok se ne postigne kontakt sa bazom
konusa.

U slučajevima kada se žele meriti porni pritisci koji se generišu prilikom opita onda se koriste
penetrometri sa poroznim keramičkim elementom (fileterom) smeštenim iznad konusa gde se i mere
porni pritisci. Da bi se ovaj penetrometar razlikovao od klasičnog CPT opita koristi se oznaka
CPTU. Pomoću ovog penetrometra mogu se meriti i hidrostatički porni pritisci tako što se konus
zaustavi na odreĎenoj dubini i miruje do dostizanja ravnotežnog stanja pornih prtisaka.
Preporučljivo je ovaj opit izvoditi u kombinaciji sa bušotinama i nezamenjiv je pri ispitivanju u
peskovima.

KRILNA SONDA
Opit krilnom sondom izvodi se sa površine terena ili u sondažnoj bušotini kad nije moguće uzimanje
neporemećenih uzoraka. Koristi se za odreĎivanje nedrenirane smičuće čvrstoće neispucalih i potpuno
zasićenih glina . Krilna sonda se sastoji od tankih čeličnih limova standardnih dimenzija H/D=100x75
ili 100x50 mm, pričvršćenih za kraj čelične šipke. Na gornji kraj šipke se nanosi torzioni momenat
preko odgovarajućeg mehanizma, sve dok ne doĎe do smičućeg loma gline po omotaču i bazi cilindra
koji opisuju krilca sonde.Iz uslova ravnoteže torzionog momenta i otpora po bazi i omotaču
opisanog cilindra dobija se veličina nedrenirane smičuće čvrstoće.
PRESIOMETAR: ispituje se deformabilnost stijenske mase ili tla u bušotini. Sastoji se od valjka koji
pod pritiskom povećava zapreminu i mjeri promjenu promjera, ili promjenu ukupne zapremine valjka
u z avisnosti od pritiska. Može se mjeriti sa kontrolisanim porastom pritiska ili zapremine. Kao
rezultate se dobije vrijednost pritiska mirovanja, presiometarski modul elastičnosti, modul pri
ponovljenom opterećenju... Podaci nisu izravno uoptrebljivi, već zahtijevaju korelacije da se dobiju
parametri kao što su Jangov modul i smičuća čvrstoća.

PLJOSNATI DILATOMETAR: ureĎaj debljine 15mm sa membranom promjera 60 mm ugraĎenom u

ploču, koja na dnu ima oblik noža. Smetnja: krupni komadi šljunka. UgraĎuje se u tlo utiskivanjem,
poremećaj tla oko njega je malo. Rezultati se moraju porediti i statistički obraditi. Jednostavan, brz i
jeftin pokus, a daje vrlo korisne podatke. Postoje programi (računarski) koji na osnovnu rezultata ovih
ispitivanja daju podetka o modulima stišljivosti, nedreniranoj čvrstoći na smicanje itd. Rezultati
ispitivanja dilatometrom se koriste za provjeru učinka poboljšanja temeljnog tla.

ISPITIVANJE VODOPROPUSNOSTI TLA: potrebno poznavati koeficijent vodopropusnosti. Kod

Koeficijent vodopropusnosti nasipa se određuje pokusima u laboratoriju uz ispitivanje
stišljivosti u edometri, ili se procjenjuje iz granulometrijske krive. Za ocjenu procjeđivanja u
temeljnom tlu, najbolje podatke daje probno crpljenje pomoću bunara (može se koristiti
metoda LeFranc-za jednostavnije sl. i mjerenja u 1 bušotini)

Pokusno crpljenje pomoću bunara: 6 piezometara koji leže na 3 pravca oko bunara pod uglom
od 120 stepeni. Zahtijevaju niz uređaja za precizna mjerenja protoka i nivoa vode u
piezometrima, koju je potrebno dovesti u stacionarno stanje. Ovisno o propusnosti tla, može
trajati dugo vremena (rad bez prekida). Skupa metoda, koristi se za velike geotehničke
zahvate. Podzemna voda u prirodi može imati slobodno vodno lice i može se nalaziti u
vodonosnom sloju pod pritiskom. Dobijaju se prosječni koeficijenti procjeđivanja za određeni
prostor tla u području gdje se vrše pokusna crpljenja.

LeFranc: za jednostavnije slučajeve, pomoću 1 bušotine. Za tla veće propustnosti se koristi

metoda sa stacionarnim dotokom u bušotinu, a za manje propusna tla se vrši mjerenje sa
opadanjem nivoa vode u bušotini.

PROBNA PLOČA: (slijeganje opterećene kružne ploče na površini tla ili u bušotini)

Koristi se za ispitivanje zbijenosti površinskih slojeva tla. Koristi se za:

1. ispitivanje površinskih slojeva tla kada su podloga budućem nasipu

2. ispitivanje zbijenosti slojeva tla izvedenih nasipavanjem i zbijanjem nekim od
sredstava

Rezultati prve grupe ispitivanja probne ploče služe za dimenzionisanje zbijenosti sljedećeg
sloja koji se na tlo nasipava i zbija. Tada tlo predstavlja temelj budućem nasipu. Druga grupa
ispitivanja probnom pločom služi za provjeru kakvoće ugrađenog nasipa, zamjenskih slojeva,
stabiliziranih slojeva...

Rezultati probne ploče: deformacijska svojstva površine tla (modul stišljivosti, modul
deformacije i koeficijent reakcije podloge). Opterećenje treba djelovati određeno vrijeme, dok
ne prestane slijeganje. Preporučuje se hza vrlo meka sitnozrna tla.
Postupak:

POZAJMIŠTE:

Pozajmište je prostor unutar kojeg se uzima tlo za izgradnju nasipa. Radovi na

pozajmištu spadaju u terenske istražne radove, svojstvene onim građevinskim
radovima kod kojih je tlo gradivo. To je razlog zbog kojeg je potrebno pozajmištu
posvetiti posebnu pažnju. U toku korištenja pozajmišta, uzimaju se stalno uzorci za
tekuća ispitivanja prirodne vlažnosti i sadržaja organskih tvari. Količina organskih
tvari ne smije prijeći propisanu granicu. Tlo je prirodna tvorevina podložna
promjenama svojstava u prostoru i vremenu.