Associazione Calcio Milan, skraćeno nazivani A.C.

Milan ili jednostavno Milan, talijanski

je nogometni klub iz Milana, Lombardija, koji se natječu u prvoj talijanskoj ligi Serie A.
Milan su 1899. osnovali krojač čipki Herbet Kilpin i biznismen Alfred Edwards.[3][4] Klub je
cijelu povijest proveo u prvoj talijanskoj ligi koja je od sezone 1929./30. poznatija kao Serie
A, osim u sezonama 1980./81. i 1982./83.[5]

Milan je najuspješniji klub u svjetskom nogometu u smislu međunarodnih trofeja zajedno s

Boca Juniorsima, s 18 trofeja koje službeno priznaju UEFA i FIFA.[6] Milan je tri puta
osvajao Interkontinentalni kup, a jednom i njegovog nasljednika FIFA Svjetsko klupsko
prvenstvo.[7] Milan je također sedmerostruki osvajač Europskog kupa/Lige prvaka,[8] a više
naslova od njih ima samo Real Madrid.[9] Također su pet puta osvajali UEFA Superkup i
dvaputa UEFA Kup pobjednika kupova. Milan je osvojio svako veliko natjecanje u kojem je
sudjelovao, osim UEFA Europske lige (dva puta su 1972. i 2002. gubili u polufinalu).[10]
Gledajući domaća natjecanja, Milan je zajedno s gradskim rivalom Interom[11] drugi
najuspješniji klub u Serie A iza Juventusa koji ima 29 naslova prvaka. Peterostruki su osvajači
talijanskog kupa, a također drže rekordnih šest naslova talijanskog superkupa.[12] AC Milan je
jedan od klasičnih klubova FIFA.[13]

Milan domaće utakmice odigrava na San Siru, također poznat kao i Stadio Giuseppe Meazza.
Stadion, koji dijele s gradskim rivalom Interom, najveći je u talijanskom nogometu s ukupnim
kapacitetom od 80.018 mjesta.[14] Inter je smatran Milanovim najvećim rivalom, a utakmice
između ova dva kluba se zovu Derby della Madonnina, koji je jedan od najpraćenijih derbija
u nogometu.[15] U 2010. Milan je postao treći najpodržavaniji klub u Italiji, a sedmi je
najpodraživaniji u Europi, ispred svih talijanskih klubova.[16]

Jedan od najpoznatijih bivših vlasnika kluba je bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi,.
Klub je jedan od najbogatijih i najvrijednijih klubova u talijanskom i svjetskom nogometu.[17]
Milan je bio jedan od osnivatelja sada izvan funkcije G-14 grupe vodećih europskih
nogometnih klubova, kao i njegove zamjene europskog udruženja klubova
Crvena i crna su boje koje predstavljaju klub tijekom njegove cijele povijesti. One su izabrane
da predstave vatreni žar (crvena) igrača Milana i strah protivnika (crna). Rossoneri, najčešći
nadimak kluba u doslovnom prijevodu na talijanskom znači "crveno-crni", što predstavlja
poveznicu boja na dresu.

Još jedan nadimak je izveden iz boja kluba, a taj je Vrag. Slika crvenog vraga je korištena
pored Milanovog grba jedno vrijeme pored Zlatne zvjezdice za sportska dostignuća.[37] Kao
što je uobičajno u talijanskom nogometu, zvijezda iznad grba je dodjeljena klubovima nakon
što osvoje deset ligaških naslova, a Milan je prvu osvojio 1979. Dugi niz godina, Milanov grb
je bio jednostavno zastava Milana, koja je izvorno bila zastava Svetog Ambrozija. Moderni
grb koji danas klub koristi su klupske boje i zastava Comune di Milana, s akronimom ACM na
vrhu grba i godinom osnivanja (1899.) na dnu.

Bijele gače i crne čarape su obično sastavni dio domaće garniture. Milanova gostujuća
garnitura je uvijek bila upotpunosti bijela. Smatra se od obje strane i fanova i kluba da je
gostujuća bijela garnitura sretna garnitura u finalima Lige prvaka, s obzirom na činjenicu da je
Milan osvojio šest od osam finala u potpuno bijeloj garnituri (izgubili su samo od Ajaxa 1995.
i 2005. od Liverpoola), a samo jedno finale od tri su osvojili u domaćoj garnituri. Treća
garnitura, koja je jako rijetko korištenja, mijenja se svake godine, ali je uglavnom potpuno
crne boje.

Stadion kluba je San Siro, koji broji 80.018 mjesta, a službeno ime mu je Stadio Giuseppe
Meaza, po igraču koji je predstavljao i Milan i Inter. Više korišteno ime, San Siro, okrug je
Milana po kojemu je stadion dobio naziv. San Siro je dom Milana od 1926. kada je privatno
izgrađen financijama tadašnjeg Milanovog predsjednika Piera Pirellija. Konstrukcija je
izvršena od strane 120 radnika, kojima je bilo potrebno trinaest i pol mjeseci za izgradnju.
Stadion je bio u vlasništvu kluba sve 1935. dok nije prodan gradskom vijeću i od 1947. Milan
dijeli stadion s gradskim rivalom Interom.

Prva utakmica na stadionu ikada odigrana je 19. rujna 1926. kada je Milan izgubio 6:3 od
rivala Intera u prijateljskoj utakmici. Milan je prvu ligašku utakmicu odigrao na stadionu 19.
rujna 1926. kada su izgubili 1:2 protiv Sampierdarnesea. Od prvotnog kapaciteta od 35.000
sjedala, stadion je bio podvrgnut nekoliko renovacija, najnovije u pripremama za Svjetsko
prvenstvo 1990. kada je kapacitet podignut na 85.700, sav pokriven s polikarbonatnim
krovom. Na ljeto 2008. kapacitet je smanjen na 80.018 kako bi stadion zadovoljio nove
standarde koje je postavila UEFA.

Na temelju engleskog modela stadiona, San Siro je izgrađen specifično za nogometne

utakmice, što je suprotno većini višenamjenskih stadiona u Serie A. Stoga je poznat u Italiji
po fantastičnim atmosferama tijekom utakmice, zahvaljujući bliskosti sjedilišta do terena.
Česta upotreba baklji od strane navijača pridonosi atmosferi, ali je isto povremeno donosilo i
probleme.
Dana 19. prosinca 2005. Milanov potpredsjednik i izvršni direktor Adriano Galliani najavio je
da klub ozbiljno radi na preseljenju. On je rekao da je Milanov novi stadion će biti u velikoj
mjeri temeljen na Veltins-Areni, a slijedit će standarde nogometnih stadiona u Sjedinjenim
Američkim Državama, Njemačkoj i Španjolskoj. Za razliku od mnogih drugih stadiona u
Italiji, u Milanu novi stadion najvjerojatnije će se koristiti samo za nogomet, bez atletske
staze. Novi stadion na imenovanja prava vjerojatno će biti prodan sponzoru, slično kao što je i
Arsenal napravio s Emirates stadionom.[38] Ostaje za vidjeti hoće li se taj plan nastaviti ili je to
samo trik da se prisile vlasnici (Comune di Milano) na prodaju stadiona u Milanu za
nominalnu naknadu, kako bi nastavili s opsežnim obnovama. Mogućnost odlaska Intera sa
San Sira može utjecati na postupak.

Milan je jedan od najpodržavanijih nogometnih klubova u Italiji, prema istraživanju koje je

proveo talijanski list La Repubblica.[39] Povijesno gledano, Milan je bio podržan od strane
gradske radničke klase i sindikalaca. S druge strane, gradski rival Internazionale uglavnom
podržava više prosperitetna i obično ljudi srednje klase.[40] Jedna od najstarijih ultras skupina
u talijanskom nogometu, Fossa dei Leoni, nastali su u Milanu.[41][42] Trenutno, glavna ultras
skupina je Brigate Rossonere. Politički, ultrasi Milana nikada nisu imali nikakvu posebnu
sklonost, ali su ih mediji tradicionalno povezivali s ljevicom,[43] sve do nedavno, kada je
Berlusconijevo predsjedništvo nešto utjecalo na taj pogled.

Prema studiji iz 2010. Milan je najpodržavanija talijanske momčadi u Europi i sedmi u

ukupnom poretku, s više od 18.4 milijuna obožavatelja.[44] AC Milan ima devetu najveću
posjećenost europskih klubova iza dortmundske Borussije, FC Barcelone, Manchester
Uniteda, Real Madrida, Bayern Munchena, Schalkea, Arsenala, i Hamburga.[45][46][47][48][49]

Navijači Genoe smatraju Milan kao najomraženijim rivalom Genoe nakon što je navijače
Genoe, Vincenzo Spagnola izboden na smrt od strane navijača Milana u siječnju 1995.[50]
Međutim, Milanovo glavno rivalstvo je protiv gradskog rivala, Intera. Utakmica između ova
dva kluba se zove Derby della Madonnina, a takav susret bude dva puta u ligi. Naziv derbija
se odnosi na Blaženu Djevicu Mariju, čiji je kip na vrhu milanske katedrale jedna od glavnih
atrakcija grada. Susret se obično stvara živu atmosferu, s brojnim (često smiješnim ili
uvredljivog) transparentima prije početka utakmice. Baklje su obično prisutne i pridonose
spektaklu, ali oni ponekad dovode do problema, uključujući i prekidanje utakmice četvrtfinala
Lige prvaka između Milana i Intera, 12. travnja 2005., nakon što je bačena baklja od strane
navijača Intera pogodila rame Milanovog vratara Didu

Milan je jedan od najuspješnijih klubova u Italiji, nakon što je osvojio ukupno 29 velikih trofeja.
Zajedno s Bocom Juniors Milan je najuspješniji klub na svijetu u smislu osvojenih međunarodnih
natjecanja, s rekordnih 14 europskih trofeja i četiri naslova svjetska naslova. Milan je zaradio pravo
da na dresove stave zvjezdicu što je znaku da su osvojili deset ili više Scudetta. Osim toga, klubu je
trajno dopušteno prikazivati višestruke pobjedničke oznake na svojim dresovima zato što su osvojili
više od pet europskih kupova.