DUBRAVKO LOVRENOVIĆ

BOSANSKO I HUMSKO
MRAMORJE
SREDNJEG VIJEKA

Sarajevo 2009,
Uspomeni na Šefika Bešlagića (1908 . - 1990.).
Dobrog Bo.vl/jal/il/o srednjovjekovnih bosanskih
i humskih nekropola stećaka. čovjeka posvećenog
znanstvenoj istini.
Tekst
.
dr. Dubravko LovrenovIC
/

Fotografija
Dragutin Ressner
Dizajn
Branko Bačanović
 I

STECCI
Autor: prof. dr. Dubravko LOVRENOVIĆ

Izdavač:
RAB IC, Sarajevo

Za izdavača:
Goran MIKULIĆ

Urednik:
Željko IVANKOVIĆ

Fotografija:
Drago RESSNER

Desi~n: ,
Branko BACANOVIC

Lektori:
Željko IVANKOVIĆ
Mladenko MARIJANOVIĆ

DTP:
Branko DURSUM

Organizacija i štampa:
RADIN PRINT, Sarajevo

rabic.doo@bih.net.ba

Stručni konzultant:
Ivan LOVRENOVIĆ

Recenzenti:
prof. dr. Stjepan KUŠAR
prof. dr. Miroslav PALAMETA
prof. dr. Ljiljana ŠEVO
prof. dr. Iva na PRIJATELJ-PAVIČiĆ
 SADRŽAJ
PREDGO\OR II

l.
HISTORIOGR.\FSI\.\ DEKO\STRLI\CU.\

\RnIE\SKQ·PROSTOR1\IOKY\R
Hi.llori,'k<l 80511<1. IX)liricki l)krir srednilwjekorne Bosne.
Bosna i Hercegorina. Hum (Hercegorina ) li

STARI PLlDYI - \OVI PUTOKAZI

Bogumilska imerpreracija Arthura hansa i Janosa ron Asoorha 19
Srbizacija i krcati zacija srećaka "
• .1
Demontiranje bogumiIske rm osrećcima: od Kosre Hiinnanna iVladislara Skarića
preko Alojza Benca i Šefika Bešlagića do Marka Vege. Sime Ćirkorića. Ljube Spararala.
Nedima Filiporića. Johna Finea. Noela Malcolma i Marian Wenzel
Srećci i crkre - srećci i šehidska groblja
Kronolo~ja ukapanja: od groba bez srećka do groba sa srećkom

II.
UMJETNIČKA RASPJEVANOST IRAZIGRANOST SMRT! NA STEĆKU

MnošlVo izvornih naziva - stdak kolokvijalni naziv 55

Evolucija oblika: od ploče do sarkofaga (sljemenjaka) i križa 56

UKRASNI MOTIVI

Socijalni simboli 6:
Religiozni simboli 63
Tehnika izrade srećaka i klesarski cenrri:
kovači idijaci (pisari) 68

POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamomi... ..

Žalobni marš ukamenu 71

Trima - igrište 72
Šok.igrokazukatehetskom konrekstu 73
 FIGURALNE KOMPOZICIJE

Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralneprakse

Figure konjanika 76
Dvoboj - viteški turnir 77
Scene lova __ _ _ 17
Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmIja I zmaj 78
79
Ljudske figure - testament usilel 82
ČiSTi ORNAMENTI 86

ESTETIKA ISIMBOLIZAM UMJETNOSTI STEĆAKA

Vječni dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i neba 89
Stećci - bosanske i humske katedrale srednjeg Vijeka 90

EPITAFI- "Knjiga života"

Od arhajske kratkoće ianonimne tišine do biografske retorike 91
Tematska klasifikacija epitafa na stećcima, pogrebna i memorijalna funkcija 93
Epitafi svjerskim formulama: Va ime Otea i Sina i Svetago Duha 96
1se (sije)leži - motiv junačke (viteške)smrti ivjerna služba 99
Zivotopis(žitije) - na plemenitoj baštini, medu bratijom i rodbinom:
molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama 104
Ime pokojnika - imekovača-dijaka 108
Sublimiranje životnihiskustava 108
Personalizacijastećka kao grobnog spomenika: ime pokojnika, kovača idijaka,
Žitije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa,okolnosti idatum smrti 114
Zdenaczaboravljenih pojmova iriječi: geografija zagrobnog života 118
~eke paralele sgrobnim natpisima srednjovjekovne Europe 121
Cirilski epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima 124
lj ovom grebu čeka danuskrslIlItija slavIloga tilo 127

UMIJEĆE UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA IHUMANIZACIJA SMRTI
Prisnostsa smrću - samostanski senzibilitet osmrti 128
Kulturološkiutjecaj Biblijeiideje Sudnjega dana 129

DRAMA KOZMIČKOG KRŠĆANSTVA

Izmirenje učene ipučke kulture kroz stećak: zaokupljenost smrću 132
 III.
NEKROPOLE - "GRADOVIMRTVIH"
Zajednica živih i mrtvih -1I1O/lIIlIlel/lII/IIOSI slIlrli 159

PORODiČNE NEKROPOLE

Nekropola Sankovića nalokalitetu Grčka G/avica uselu Biskup 160

Nekropola Miloradovića-Hrabrena na Radimlji(Batnogama) 164
Nekropola uDonjoj Zgošći 168
Nekropola na Pavlovcu 170

ZONE RASPROSTIRANJA STEĆAKA I KLESARSKE ŠKOLE

HERCEGOVINA
Istočna Hercegovina 173
Nekropole okolice Stoca
Radimlja (Batnoge) 173
Nekuk - Tanoge 174
Bitunja - Zabrde 175
"Deminov krst" uBunnazirna 176
Boljuni 177
GornjeHrasno 178
Opličići 179
Vranjevo Selo 180
Nevesinje 181
Popovo 183
Trebinje 186
Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše 187
Ljubinje 187
Gacko 189
Kalinovik 190
Trnovo 192

ZAPADNA HERCEGOVINA

Široki Brijeg 193

Ljubuški 194

ISTOČNA BOSNA
195
Olovo 197
Kladanj 198
Ludrner
Zvornik 200
MrnmoDe zapadne Srbije ioblasti Rasa 200

SREDIŠNJA BOSNA 201

ZAPADNA IJUGOZAPADNA BOSNA

Kupres 205
Duvanjsko polje 208
Blidinje 2W

IV.
BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST STEĆAKA

Stećak kao odraz "klerikalizacije"smrti 235

Premještanje sjedišta bosanske biskupije uĐakovo sredinom XIII.
stoljeća i uspostava patronatskog prava nad crkvama uBosni:
patronatska pravo =pravo pokopa 237
Odnos crkava inekropola sa stećcima 239
Stećci ukrižištu triju crkava 242
Idejačistilišta i monumentalnost grobnog spomenika:
stećak kao posrednik kulturološke kompaktnosti 246
Stećak kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i
mauzolej no-memorijalnog kompleksa - primjer Jajca 248
Reformacija ikonceptualna izmjena strategije smrti 250
JEDINSTVENO OBILJEŽJE PROSTORA IVREMENA 252
REZIME 279
KRATICE 283
IZVORI 284
LITERATURA 284
KAZALO IMENA 305
KAZALO ZEMUOPISNIH IMENA 317
 PREDGOVOR

Od uspostave Muzej skog društva Bosne i Hercegovine 1884 .. preko

utemeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888., što znači od prvih
sustavnIh nastojanja na znanstvenoj valorizaciji stećaka, ovi su bosanski i humski
sred~JovJekovnl ?adgrobni spomenici postali predmetom multidi sciplinarnih
IstrazIvanja domaclh I Inozemmh stručnjaka, počevši od historičara i arheolooa do
historičara umjetnosti, etnologa, jezikoslovaca, folkJorista i znanstvenika d~oih
usmjerenja. Ni pjes nička ni slikarska imaginacija nije ostala imuna na njih;vu
tajnovItu monumentalnost, kojaje proizvodila i još uvijek proizvodi najfantastičnije
predodžbe o njihovom podrijetlu te umjetničkoj i vjerskoj funkciji. ~ - -
Na samim počecima istraživanja svijeta stećaka na izmaku XIX. sto ljeća
stoje pionirska imena ljudi koji su svojim entuzijazmom i zalaganjem otvorili
jedno veliko poglavlje južnoslavenske i bosan skohercegovačke historiografije:
Vid Vuletić Vukasović , Luko Zore, Frane Radić, Petar Kaer, Stjepo Trifković, Ćiro
Truhelka, Vaclav Radimsky i Kosta Hormann (Bešlagić, 1980., 639.).
Nakon 1918. godine pojavila se skupina i s traživača stećaka okupljena oko
Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, medu kojimaje svojim angažmanom i obujmom
prikupljene grade prednjačio kustos Vejsil Čurčić (Bešlagić, 1971.a, 18.-19.).
Gradeći na njihovim spoznajama, istovremeno ih korigirajući i dopunja-
vajući, jedna je generacija izuzetno plodnih znanstvenika, medu ostalima Alojz
Benac, Drago Vidović, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Đuro Basler, Marian
Wenzel, Šefik Bešlagić, Pavao Andelić i Nada Miletić , nakon Drugog svjetskog
rata, umjesto paušalnih ocjena i politički motiviranih postavki , na svjelio dana
iznijela pregršt dokaza za jednu novu sliku ovoga povijesnog fenom~na.
uglavnom odgonetnuvši njegovu pojavu, razvoj i osnovnu un~etničku le vjersku
poruku. To ne znači Q.a..su....sY.a_pita.njl!y~~aI~ za_svij et s tećaka našla i s:o} ~ -
_ konačne odgovore, ali svakako znači da se pras lari bogumilizirajuć! ,:;~reotJPI 1__ _
romantiČne fabule danas definitivno mogu smatrati otpisanima. Pti lome arheoToško
L.. istraživanje grobova ni izdaleka ~ije pratilo kompleksno iZllčavaI~je.sm~lih ~[eća~~.
Oslanjajući se na dosadašnje rezultate, zapravo preze nl1raJućI myvaž111Ja
dostignuća izučavanja stećaka sabrana tijekom više od jednoga stoljeća, ova mono-
grafija nastoji otići korak dalje uklalli\j.uĆi fenomen slećaka u konleksl europske
. . . č k k ·t dIIJ'OV]' ekov nog. ooovora o
~!IJkralne ym Jetnostl, bolje re eno II ante s sre

II
 " t ljeća kršćanstva doktrinarni i d~rnats~ okyjr
smrti. Tijekom prvIh tnnaestl~ ~ualistički (Binski, 1996" 166,), vrijeme kada
, l' oJ'e bIO dvoJan I I .. d' XII '
~teme Jn " ža' redstva _ najpnJe sre mom " zatIm sredinom
taj govor mijenja svoJa Izra, jna sadova i gradanstva mijenja odnosno modernizira
d e s afinnacIJom gr ,
XIlI, st., ka a s k ga društva _ dolazI do tektonskog poremećaja u
cjelokupna strukturao:~,:~t BOosne: do premještanja sjedišta bosanske biskupije
crkveno-pol1l1čkoJ p š J atičke Crkve bosanske s kOjom su stećcl dugo bili
u Đa
kovo I nastanka Izm , " .. k ' '"
"ć" 'u nekim se krugovlmaJos uVIJe P01stovJecuJu,
ešno pOIstoVIe Ivam I . . . . .
"pogr afiJ'e odreden je dvopklm razlozIma: na Jednoj strani
Profil ove monogr , " , "
, 'eri sliJ'edi znanstvene rezultate Jedne hIstonografije kOJOJ
Potrebom
,
da u punoj mj
d
, . . . . ki k ak
' 'ko'a ćeJ' oš dugo imatI OrlJentacIJs
d '
ar ter, na rugoJ strani
SVI mnogo uguJu I J , I '
" d svo'; izričaj' form1fa u znanstveno-popu arnom oblIku
nastoJanjem a " ..,
.. "' rem krugu čitatelJ", Tekst prvotno mje plamran u Ovom opsegu
razum IJlvom naJSl . ' v ' V" • " ,

, bl'k 'e namj'era autora bIla ogramcena na IstrazIvanje natpIsa sa stecaka

1 0 I u, nego J ," '" d
i problema njihove interkonfesionalnost1. KakoJe IstrazIvanje napre o;,alo, od t~
se namjere ipak odustalo i umjesto toga pnstupIlo IzradI teksta kOJI stecke nastOjI
obuhvatiti u cjelini, U tako zamišljenoj struktun monografije osnovno polazište
predstavljalo je pitanje historiografske dek~~n strukcije, tj, dugog puta što ga je
historiografija o stećcima prošla od bogumIIske mterpretacIJe Arthura Evansa
koncem XIX, stoljeća do suvremenih znanstvenih elaboracija koje su najprije
dovele u pitanje a zatim odbacile tezu o bogumilskoj naravi steć~a, prepoznavši
u njim~ke_grobne s omenike, Na ovu istraživačku platformu oslanja se
analiza estetike i simbolizma stećaka, analiza višeznačne strukture epitafa kao
civilizacijske tekovine, počevši od njihove arhajske kratkoće do biografske retorike,
tematska klasifikacija epitafa s njihovom pogrebnom i memorijalnom funkcijom,
analiza epitafa s vjerskim fonnulama povezanim s motivom junačke (viteške)
smrti i vjernom službom, životopis kao komponenta epitafa izravno povezan s
plemenitom baštinom, epitafa koji daju samo ime pokojnika i ime kovača-dijaka,
pitanje personalizacije stećka kao grobnog spomenika, epitafa kao zdenca
zaboravljenih pojmova i riječi, neke paralele s natpisima srednjovjekovne
Europe, uloga ćirilskih epitafa na ni šanima - muslimanskim grobnim
spomenicima te naposljetku veza izmedu srednjovjekovnih i kasnijih grobnih
kršćanskih natpisa, Kao dio ove složene problematike obradeno je pitanje individu-
alIzaCIJe I humanizacije smrti, odnosno utjecaj samostanskog senzibiliteta, Biblije
I Ideje Sudnjega dana na koncept grobnog spomenika i jezični izričaj epitafa, pitanje
n70~1Umentaltzacije smrti kao europski fenomen ostvaren kroz s tećak te interkon-
fesIOnalnost s tećaka, kao od raz "klen'k a l'IzacIJe "" smrtI, ' uspostava patronatskog
prava nad crkvama II Bosn I' nako ·...··.v . o.
, ' n premjestanja sJedIsta bosanske bIskupIje u
Đakovo sredmom XIIl ,t \" d '
sIe Ć cIma u kn zlstu triJ'u c k
' "" ' s o Jeca, o nos crkvemh gradevina i nekropola sa
'd" Č" '" '
" , rava, I eJa IstJlI sta I monumentalnost grobnog
spomemka sa steckom kao ' d 'k
d ,lO sre d" posre m om kulturološke kompaktnosti stećak kao
nJovJekovnog urban k ' I'k " '
", og raJo I a I mauzoleJ no-memorijalnog kompleksa
na pn mJeru J3jca, konačno Refon ' " ' k " ..'
Uk k " nacIJa I onceptualna Izmjena strategije SI1I1"I/,
pn azu II ra snih motiva na st ć ' . o. . .."
nije se išlo dalJ"e od ' '" e c Ima I njIhove regIonalne dl stnbuclJe
postI gnutIh reZll h'lla pred t l' , ,
obim monografiJ'e O ," d' ,"" s av JenIh u mjeri koju je diktJrao
, vaj lO studIje s te 'k _ "",
, ' matI Om podloznom razIIcItIm mter-
pretacijalll:J. ~1~iL' (.'\'Sil) v()dc 1IIllit s kl)- Pllliti čkc konstrukcije. vel ikodržavne projekte
i fantHstiklltipa bogulllilstva (Palameta . 1995.. IXX.), predstavlj a tek inscel1{lcUu za
~~ vrstu istraživanja ~()ja č in e sr;. monografije na stojeći unaprijediti pos t ojeća
znanja . Bilo kako da sc pri stupi ornamcntalllOIl1 repertoaru st ećaka i njihovom
sadrŽaju , bilo kako da ih sc ~Ia s ifi c ira . ni llajmil1l1ciozn ija ana li za ne može ih
obuhvatiti u cijelosti niti može ponuditi sve odgovore na pitanja vezana za nebrojene
varijante pojedinih moti va i beskrajne kombin:Jcije ra z li č i t ih ukrasa. j edno,
medutim, ostaje sigul110 - naime lo da kroz svoje oblike i motive stećci č ine organski
dio korpusa europske sred njovjekovne umjetnosti (Mileti ć, 1982 .a, 236.). ZalO
se ključne OdgOV01 :e t13 pigtnja vezal]a za vj<;rsku prip'adnost stećaka ovdje primamo
neće tražiti u sferi ukrasnih motiva, nego u području epitafa i interkonfesionalnosti
ovih grobnih spomenika. Osim toga, s teće i su do sada naj više istraživani upravo
kroz prizmu ukrasnih moti va što je - nekad ciljano, nekad po inerc iji - i rodil o
kontroverze. Ostavljajući po strani sva brojna, ponekad divergentna tumače nja
pojedinih likovih ukrasa, ostaje činjenica da z načaja n dio fonda ukrasnih moti va na
stećc ima pokazuje naglašenu motivsku, tematsku i stilsku s ličnost s kamenim
reljefima romaničkih i got i č kih crkava, istina, ocv.l!lim i rustificiranim oblikom
te umjetnosti (Palameta, I 996.a, 255.). Ovu vezu naglašava smještanje brojnih
nekropola sa stećcima u sjeni crkvenih gradevina, pravoslavnih kao i katoličkih ,
te c!ta,<a..,čija konf~s ionalna pripadnost još uvijek nije definirana.
Europska umjetnost srednjeg vijeka nije ni mogla biti drukčij a nego -
kršćanska. Nemoguće je, naime, bilo posegnuti za umj etničkim i zričajem što ga
je posredovala profana umjetnost antike ili mnogo kasnije modema umjetnost,
moguće su bile samo različite forme i nač ini posredovanja vjerskih ideja (Klinstle.
1979., 66.). U tom okviru treba promotriti umjetnost stećaka koja je iako teško
ranjena i oskvrnjena - izložena nemaru i onih koji se danas u nju zaklinju -
nekim čudom , možda naj više iz pukoga sujevje rja vlastitog etničko-vjerskog
okruženja, s dušom u nosu ipak nadživjela sve kasnije kataklizme.
Uzme li se u obzir to da se radi o jednom od malobrojnih tekstova takve vrste.
unaprijed će biti jasno s kakvim se, često nepremostivim, problemima autor morao
suočiti . tijekom svoga rada, tim prije jer je prostor odreden za njegovu realizaciju
unaprijed bio strogo limitiran. To je, s obzirom na opsežnost bibliogratije o
stećcima, II prvom redu značilo sučeljavanje s ogromnim brojem podataka sabranih
tijekom jednoga sto ljeća, zatim postupak njihove znanstvene selekcije i. konač no.
Uklapanja u izbalansiranu cjelinu. Okolnost da je sve to u novi sustav trebala
pretočiti ruka hi stori čara presudno je odredila protil cijeloga teksta. Ako u odnosu na
arheologe i historičare umjetnosti pozicija hi storičara pati od odredenih slabosti. ona
je s druge strane zahvulnijajer stećc ima pristupa integralno Što znači osposobljena
za formiranje slike neop tereće ne brojnošću detalja. ali koja istovremeno čuva
vl~stitu. znanstven.u vjerodostojnost. Ovakav pristup rezultat je sazreloga
uVjerenJa da se umjetnost stećaka , i onda kada je lIsmjerena prema vrednovanju
povijesno-kronoloških i kulturnih detalja. kao i onda kadnje težište na njihovom
estetskom vrednovanju, može razumjeti samo kao cjelina ( Miletić, 1982.a, 233,).
Osim toga, vokacija historičara daleko je blagorodnUa za izučavanje tako osjetljivih
aspekata stećaka goput epital"! i njihove interkonfesionalnosti, posebno ako ih SCI,
kako Će ovdje biti slučaj , postavi u europski kontekst.
 ' kr' ne i na;manje važno, jedan od razloga za pristupanje
Na aJu. ~ .... d ',
· leži' u namj'eri nakladnika
mon og ra fiIj e . . .. .
daje prlJevo om
.
na englesk:iJezik
.
dostupnom inozemnoj č itateljskoj PUblJ CI, u čemu ovo tims~o ostvarenje, kao
pokušaj te vrsle, nosi pionirsk i kara kter, Odgovorn~st Cije log tima stručnjaka
uključenih u ovaj ambiciozni projekt, počevšI od nakladruka, autora teksta i fotDgrafa,
do dizajnera, glavnog urednika, savJetmk a I recenzenata, time Je postala većom
od uobičajen e.
Monografija je posvećena Šefiku B eš lagi ć u koji je svojim Sustav .
.. . t . Č mm
radom tijekom više ~ecenJJ a ~stavl.~ znans vene os~ove za IZU . avanje bosanskog
i humskog mramorja srednjega ViJeka, sam ozatajnome ČOVjek u i a utoru č"
mj esto u južnoslavens koJ..I. basan s k o h.ercegovačk oJ' med IJevahstici
'" Ije
tek treba biti
valorizirano sukladno naJvišim standarduna povIJesne znanosti. Taj bi dug bosanSko-
hercegovačka hIStOriografija trebal a odužiti što priJe.
Moja je pak prijatna kolegijaina dužnost najtoplije se zahvaliti recenze r
prof. dr. Ivani Prijatelj-Paviči.ć, prof. dr. Ljiljani Ševo, prof, dr. Stjepanu ~:::.;;
I prof. dr. Miroslavu PaiameI! - na kOrlsmm sugestiJ' ama i pomoćI' t" k
. .. Ije om rada
na ovoJ monografiJI.

Autor
Sarajevo, 8. IX. 2008.
..,
'
 HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA

VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR
Historička BosIla, politički okvir srednjovjekovne
Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)

Pod Bosnom i Hercegovinom danas se misli na medunarodno priznatim

granicama omeđen državni prostor, iako on već II samome imenu odražava stanoviti
dualizam koji se kao prirodna posljedica povijes nog razv itka uklini o izmedu ova
dva naziva. Bosnaje, naime, naziv stolj eć ima stariji od Hercegovine. a povijesna
ih j e sudbina u ovoj ko mbinac iji spojila nako n uspostave v lasti Austro-Ugarske
187 8. godine . Tij eko m svoje sedam s toljeća duge pov ijesti srednjovj ekov na
Bosna nikad nije obuhvaćal a cijeli teritorij današ nje države Bosne i Hercegovine
koji j e, uz male preinake, odreden mirom skloplj enim u Srijemskim Karlovcima
26. I. 1699. izmedu Osmanskoga Carstva s jedne, te Austrije, Mletačke Republike
i Po ljske s druge strane (Z irdum, 200 l ., 162.) .
Kada iz ki šnog i prohladnog Sarajeva na putu za Mostar putnik prijede
Ivan-sedlo i počne se spuštati II Konjic, sunce ga upozori daje stigao II Hercegovinu
i tu se, osim klimatskih, osjeti i golim okom vidi cijeli ni z drugih promjena. Ne treba
sumnjati da je tako bilo i u srednj em vijeku, kada su Bosnu i Hum osim raz lič itih
klimatskih odlika karakteri zirali i različ iti politi č ki identiteti . l ednom politič ko m
cjelinom Bosna i Hum (Hercegovina) postali su tek d vadesetih godina XlV. st.
što su, uz odredena teritorijalna kol ebanja i uz uvijek prisutan politič ki dualizam.
ostali do gubitka političke neovisnosti 1463., odnosno 1482. god ine .
Do ujedinjenja s Humom naziv Bosna prošao je svoj nekoliko stoljeća dug.
krivudav povijesni put, od male oblasti koju sredinom X. st. spominje bizantski car
Konstantin Porfirogenit, smještene II dolini istoimene rijeke izmedu današnjeg
Sarajeva i Zenice linijomjug - sjever te izmedu Zec planine i lijeke Drine južno od
Zvornika do Goražda pravcem zapad - istok, do prostrane države koj a je koncem
XIV. st. pod prvim bosanskim kraljem T vrtkom I. Kotromani će m poprimila svoj
najširi opseg izmedu rijeke Save, srednjodalmatinske jadranske obale i rijeke Drine,
koji će uz stanovita osipanj a oblasti u Dalmac iji i Hrvatskoj zadržati do konca
svoje samostalnosti 1463. godine. Na taj se teritorijalni okvir misli pod sintagmom
srednjovjeko vna Bosna . Gomja ili historička Bosna cara Portirogenita imala je sve
odlike središnje oblasti, matice ili organizacione jezg re, predstav ljajući prirodno
omedašenu individualnosI kojoj geopoliti č ki razlozi omogućuju širenje II sve
pravce. Ležeć i na najvažnijoj prometnoj ko munikaciji rij ekft Bosna - Neretva
preko Ivan-planine prema Jadranu, malica teritorijalnog širenja historičke BOSIttI
 . .' m. Nijedna druga oblast, koja je kasnije postal "
vodila je ilin praBvce niJ'e mogla zamijeniti tu sredi šnju regiju ka a dIjelom
d 'ovJekovne Qsne, ' o što Je "
sre nj . . Č .. k d organizacije države (Lukas, 1991 ., 61.-63.). Na t. nIJe
ogb Isklju Itl o . . .M oJ Se P
m •..... d as nalaze glavni gradovI Sarajevo I ostar. Slijedeć i pri ' ta-
metnoJ hnlJl akn •. terese vJ'ešto koristeći političku konjunkturu u OkJe svega
· .e ekonoms e ID ' ' . ružen'
sVOJ . I' bosanski vladari u ovu državnu mattcu područja s vlastitim pol' " JU,
mkorponnt I su .•. .. ' . Ibcki",
· k 'm tradiciJ'ama, duže ili kraće vnJeme ukloplJemm u druge državna-feu"".
I cr vem . Ras' k u (S rIJu,
b" ) H rvatsku, Dalma"'"'Je
. _ Humsku kneževinu, Dukiju, " .
organ IZme •... . B " CIJU I
. k _ rotegnuvSI na nJih prvotno Ime osne, IZ IZvora XlV. i Xv
Ugars U P . k k /. ,.... . . st.
to kao rusag bosanskI, Bosans o rave vstvo, cIJe Je pohtI čko jedinst
pozna .• (d • b) . Vo
' l r čeno u staleškom predstavmstvu rzavnom sa oru I kruni kraUev
bI o o I . d' (L .. 20 ' stva
kao transpersonalnom si mbolu tog!e IOstva ovrenovlc,. 06.a, 451.-460.).
Ol akšavajuća je i nilOalo slucaj na okolnost da se umjetnost stećaka, bore
rečeno njezina najnapredn ija faza izmedu polovice XlV. stoljeća i pada Bos~e
pod osmansku vlast 146~., vrem,enski I pros~orno poklapa s političkim prostorom
srel/llj(}vjekovne Bosne, sto znac I da su stece:1 kam eni nadgrobm Spomenici koji
su karakteristični za područje stare Bosanske države ( Beš l agi ć, 1982.,32.). Izraz
srednjovjekovna BOSI/a poklapa se s njezinim političkim prostorom koji je, nastajući
širenjem iz sredi šta II ko n centri č nim krugovima inkorporirao teritorije s dugom
tradicijom vlastite politi čke individualnosti naprimjer Huma, kasnije Hercegovine.
Ovdje će se, ovisno o kontekstu, oba ova naziva koristiti simultano - Hum kada se
govori o srednjem vijeku, Hercegovina u modernom zn ačenj u te riječi, podrazumi-
jevajući da se uglavnom radi o području koje se granalo i stoč no i zapadno od rijeke
Neretve, od župe Rame i Sedla Ivan-planine na sjeveru do ušća Neretve na jugu.
zatim do Dubrovačke rijeke u klj učujući poluotok Pelješac, na istok i sjeveroistok do
Travunije (Trebinja), na zapad do rijeke Cetine, a na sjeverozapad do Duvanjskog.
Livanjskog i Glamočkog polja (Živkov i ć, 2002., 9 1.-93.). Taj je teritorij sa svojim
autonomnim politi č kim formacijama poput Trebinj a i Neretvanske kneževine.
usprkos raz li č itoj politi č koj prošlosti i lokalnim osobenostima. či ni o s Bosnom
jedinstveno kulturno područje (P. Ande l ić, 1984.,44 1.). čemu je presudno pridoni-
jela njihova jezična srodnost i ći ril ometodijevska crkvena baština. U leda ovim
okolnostima puhao je politički zakon koj i je vrijedio u životu države, naime da se
"r.romjcnom jednoga dijela državnog teritorija mijenja i ukupna struktura i dinamika
Cije le države, i da se ta promj ena odrazuje na svaki dio državnog teritorija"
(Lukas., 1991.-: 69). . Sk rojen. po OV II11
. d r CV l1lTll
. POV . .. .'
IJCSI11ITI zakonoJ11Jcrnos t llna .
U Z~ SV~. ce nLn~ug~ ln e težnje pri slItne lIostalom II poli ti čko m životu cijele Europe.
tentonJ srcdl1JovJc.kovnc Bosne pru ža upra vo jedan takav primjer.
N~I t~~kVO lllJC v i.~csl ojnom. ali istov remeno i kompaktnom kulturološkom
hUl1lll SlI
· .IZllIknuh• lImj'etl'()s! . s·teca. k' :.t. CIJI
wsu . 'prvI
. . izdanci srect11lom
. XII . stoIJ'ec"1'
ISklesani
,. ' . upravo u Trcb'I I'J' . oJ o as tt. Prostrano pod ručj e slave ns kog JezI
sk . bl . . 'ka i
cmlskc. . . pismenost i ko;c
: ., . o se d "1al!nskc Jadranske obale preko SVIh po I'ItlC
' ., . . "kih
gramca I feudal nih p'u1ikul ' "' " . . . d l ' 1'1
·. " . ~ .1I IZdIlla II cl ub lJ1l1 steralo sve do rijeke Drme l II Je I ',
Istok, ku1turolosko JC"I)Ostol' .. . . '. "
. . ". ' JC stecaka. S LO Je to znač ilo II konkretnom vreI1lel1l
prostOIlI~.ncka kaze I po(h!"lk l . '. lo
II po Ct rUCJ C drllgou'l Jezlk ' ' k I
.. , . < ~ (,l SC nakon nekol iko elana 'lahanJ'a iz Pan za Sit Z:!
. ' d'o
fr.mcusk .. ct .~' d I II Lure - II Bretagnll _ kojajc ipak či n i la sastaVili I
< • e src IlJovJckovnc ch-L.avc A "I .." . '''' " I šk~
, 110 o-s.lksol1sko-nonnanske Jezlcne 1kulturo 0,
razlike na Britanskom otočju II isto vrijeme ni su bile manje i ni su proi zvodile
manje opl;ke. Slični Sll germansko-slavenski j ez ični j kulturološki antagonizmi
potresali Cešku u s klopu Svetog Rimskog Carstva.
Od Save do mora, od Cetine do Drine, i prema istoku sve do Bugarske,
putnika je posvuda pratio razumljiv, ćiriličnim slovima na stećak uklesan slogan :
Ase leži. Koliko u samome životu, bilo je ovo prostrano slavensko područj e,
zahvaljujući ponajprije jeziku kao integrirajućem komunikacijskom e sredstvu, u
znatnoj mjeri duhovno ujedinjeno i u govoru o smrti. Tek su kasnije ideološke
naplavine XIX. i XX. stoljeća, kada se postavilo pitanje čija je Bosna i kada je
bosansko srednjovjekovlje preko noći pretvoreno u orijentacijsku epohu suvremenih
nacionalnih homogenizacija, pomutile ovu sliku i njezinu povijesnu vjerodostojnost.
Na svu sreću i ono što je preživjelo od stećaka sasvim je dovoljno da se uz primjenu
komparativne analize na ovom palimpseslu utvrdi izvorni sadržaj. Takav napor,
osim čisto znanstvenih razloga koje nije potrebno posebno tumačiti, na težini
dobiva u aktualnim okolnostima sve izrazitije duhovne otudenosti triju sastavnica
bosanskohercegovačkog kulturnog mozaika, naime srpskopravoslavne, bošnjačko­
musiimanske i hrvatskokatoličke, s povijesnim rekonstrukcijama zasnovanim na
ideologijskim stereotipima i "disparatnim percepcijama zemlje, historije i kulture",
koje cijelo društvo guraju u živo blato statičnos ti , lišavajući ga minimalnih
izgleda da izgradi svoj stabilan kulturni i politički identitet (usp. I. Lovrenović,
2008., 137.-150.). Historiografija, drugim riječima, jest ili nije to ponajprije s
obzirom na njezinu ulogu u izgradnji političke kulture.

STARI PUTOVI - NOVI PUTOKAZI

Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asb6tha

Ulazak srednjovjekovnih nadgrobni h spomenika - popularno nazvanih

stećcima - u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo
stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne
povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XvlII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni
svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim
spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne
zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek,
posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih
umjetničkih djela, tako da reali s tični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu
mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj
Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog
umjetničkog blaga (Benac, 1963., XVII. , XXIX.). Od tada nad neIcropolama
bosanskih i humskih stećaka lebdi magla tajanstva, legende, mita, magije i nac'oo'.
romantike, s bogumilima "koji se bore za zemlju preči šćenu od vanjskih
a protive se vjerskoj netrpeljivosti toliko svojstvenoj vjerskim
 " "ovremenih partizana što u svojim planinskim g" ,
i zapada ,poput , 'd stoJ'anstvo narod a "(Wenze,
on l 1999 ,,\.)
3 Tom llJjeZdlJn
' a
č . ezaVlsnost 1 o . . ' e Je Znat
uvajun l 't ' to nije sačuvan nijedan suvremem OP'S pogreba u srednjovjek no
pndomJe o lOS razinu tadašnje kulture pismenosti osnovano Se m ž Ovnoj
BosnI. S obZIrom na , 'k š ' o e pret.
, 'd ' t kvih opisa Itekako bIlo, ao to se moze pretpostaviti d 'h'
ostavIti a Je a h 'č"
P , ' d 'h tragova onovremene du ovnostlo Ijem postojanj'u po a I je ,
kao I tohko r u g I " " .,.. k ' .. , uZdano
'B otplavi la povIjesna bUJIca. la o Je prežIvIo tek Jedan na k
znamo IZ asne . ... ' ne om
" , k vnom predlošku zas novan, GrbIOljev OP'S pogreba bana StJ'e
sre d njovJe o d' P pana
'ć a i on tiskan tek 160 l. go me u esaru na tahjanskom ' 'k
oo

ll , Kotromam a, , " ., , , JeZI u,

, 'ćaj'e okolnost što auton stecaka rusu ostavih nikakvo p,smeno obrazloze' ,
Gtezavaju , , ' " h 'h d' l k š nle
oo otl'vl'ma i umJ'etmčkoJ POruCI nJI OVI Je a, ao to su to učinili tv '
o~lmm " ~
ih srednJ'ovjekovmh spome01ka (Basler, 1976" 79,), Zato se i ne m ž
ne kih d rug Oo' k " 'h ' oe
.. d 'e bilo ko;a teza o podnjetlu steca a opcemto pn vacena, kao što se mo'
recI a J , d I" l'" Ze
reći da osnovnu prepreku na tom putu pre stav JaJu raz IClte polazne pozicije, Da
rili kom njihova proučavanja "treba uvažavatI mnoge shčne ili srodne pojave u
istočnOj i Zapadnoj Evropi" (Kujundžić, 1980" 237.), jedan je od preduvjeta za
izgrad nju stabilne istraživačke platfonne ,
Zapadnoeuropski kasnosrednjovj ekovni kontekst funerame umjetnosti kao
način obilježavanja grobova, uzimajući u obzir specifičnosti niza malih radionica u
samoj srednjovjekovnoj Bosni i različit repertoar dekorativnih motiva (Palameta,
2000" 125-126,), polazište je koje osigurava vjerodostojan interpretacijski okvir ovih
nadgrobnih spomenika. To, medutim, ne znači sagledavanje stećaka iz europocentrične
ili eklezi ocentrične perspektive, nego iz perspektive kršćanstva organski orijentira·
noga prema diverzitetu pojedinih ku ltura i regija od kojih je svaka imala svoju
osobenu predkršćansku sudbinu i povijesno nas lijede na čijim je temeljima
kršćanstvo zidalo zgradu novih ideja i odnosa, Temelji su, koliko god s lič ni , bili
i različiti, koliko god s l ične toliko i različite bile su zg rade podignute na tim
drevnim temeljima koji su "pamtili" povijest ljudske duhovnosti milenijima unazad,
jedna takva monumentalna "zgrada", u koju su ugradene tisuće i tisuće tona kamena
izidanaje od stećaka u srednjovjekovnoj Bosni,
Najblaže rečeno, čudi da jedna od naj starijih poznatih zabilješki o
stećcima potječe tek iz 1530. i to iz pera jednog stranca, Slovenca Benedikta
Kuripešića,
,
koj i je kao tumač i č lan pos lanstva austrij'skooo cara Ferdinanda l.
upuce~og osmanskom su ltanu Sulejmanu ll. te godine proputovao Bosn0 1l1
(Bobas" 1985" 103,), Čudi, naime, da tijekom cijelog srednjeg vijeka, podjednako
IZ do maĆi h kao l stranih izvora, o stećc ima ne možemo saznati baš ništa, iakoJe
BO~~la bila ~zLl~elno otvorena zemlja, višestrukim nitima povezana s bližin,l i
dalj Im okruzenjem, kao što čudi i šutnja kas nijih franjevačkih kroničara o OV1I1I
nadgrobnim spomen"ICima k"
• I OJI su vec, samom svojom pojavom pnvlacl ' "l'I pa žnJ'u .
Dva stoljeca .nakon Kurl'peSlca '" za stecke " se zamteresirao talijanski . . ' pnr 'odoslovac .
Alberto Fo rlJ s . [' l" l" č lk
'B " za l1n po JskI knez Aleksandar Sapieha bečki oeolog i Ije n
A ml oue pru 'k' k l ' o , '
, ,," k' " S I onzu OllO Blau, čuveni engleski egiptoloo l. Gardner WIlkInson,
aUSll1Js I casmk Henrich S
L ' h '
o
terneck, voj ni lij eč nik i antropoloo dr, Fe IX
r von
usc an te beč kI arheolo cl ' M ' o " 'ca da
najstariJ'i pod'" , " g I. ontz Hoernes. Posebnu teži nu ima Č J1lJenl , "
aCI o stecCI11l" bel" ' , , k od Andnj<
Kač'l ća M' "'. . " " ,I su U PH~IIlJl1 do mać i autori potJ'ecll te '
IOSIca IZ drug l ' ,
e po OVlce XV III. s tolj eća (Bešlag i ć, l 971.a, 18,),
 Ni šta manju zagon etku ne proi zvodi karakter narodne tradi cij e o tim
spomenicima koji ni su pripadali nekom dalekom nepoznatom podne blju nego
su stoljećima stajali tu , pred očima , da bi se o njima na koncu s aču vala tek mutna
mitska predodžba dovodeć i ih u vezu s pradavni m ljudima sv ijeta ili s nekim
gorostasnim neprijateljima (Truhelka, 1891" 36g. -369.). Putnic i u regiji XVIII.
i XIX. st. izvještavaju da lokalni seljaci poi sto vj eć uju i grače u kolima na stećcima
s vilama (Wenzel , 1961., 27 .). O dubini te praznine na svoj naćin svjedoči i to da
koncem XIX. st. bosanski kmet nije prezao od toga da prostor za čuvanje krumpira
nade nigdje drugdje do u grobnici podjednim s tećkom u Starom Selu kod Jajca
(Hormann , 1891., 51.). Sve to nedvojbeno ukazuje na di skontinuitet povijesnog
pamćenja kod sve tri glavne bos anskoherc ego vačke konfesije podjedn ako,
odnosno na odsutnost bašti njenja bilo kakve čvršće zasnovane tradicije povezane
sa svijetom stećaka i pokojnicima čije su vječno počivali š te o z nač avali. Kao
rezultat etničkih migracija i vjerskih konverzija kroz osmansko razdoblje "savez"
izmedu živih i mrtvih srednjega vijeka bio je raskinut, to barem djelomično
objašnjava zašto su tijekom stoljećii mjesto dobile pučke legende i to je najbolji
pokazatelj o raskidu izmedu dviju povijesnih epoha - srednjovjekovne u kojoj su
stećci nastali, i osmanske u kojoj je umjetnost izrade stećaka doživjela svoj kraj.
Tako su pred očima više domaćih generacija stećci stoljećima čekali da ih
"otkriju" stranci i da upravo oni O njima povedu rasprave koje se ne sti šavaju ni
danas. U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st. , kada su se zahuktavali
procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje č ijaje Bosna sve više poprimalo
političko pa i apokaliptičko značenje , i s traživači su bili skloni umjetnost stećaka
tumačiti kao posljedicu bogumil skog učenja (Benac, 1963. , XXIX.). Osnovni
smjer ovakvom promi šljanju dao je Franjo Rački svojim studijama o bogumilstvu
i bosanskim patareni ma (Benac, 1982., 195.). To mišljenje dodatno se hranilo
jednom, dugo vremena neobjašnjivom ineobjašnjenom okolnošću , da u povijesti
kulture srednjovjekovna Bosna zauzima posebno mjesto kao zemlja stećaka -
nadgrobnih spomenika - koji su toj njezinoj kulturi utisnuli crtu ekskluzivnosti.
Tako se mogla roditi iluzija o "izvornoj primitivnosti stećaka" i naivnom karak-
teru srednjovjekovne bosanske kulture za koju se sve doskora vjerovalo da nije
pripadala krugu dostignuća gotičke umjetnosti. Bilo je to vrijeme pionirskih
početaka moderne hi storiografije u Bosni i Hercegovini , kada je i nai zgled
skromni prilog O tehnici "snimanja" natpisa sa stećaka značio mnogo, kadaje tek
započela sistematizacija nekoliko stotina danas poznatih epitafa (Truhelka.
I891.a, 41.-43.; I891.b, 86.-94. ; 1892., 24.-31.; 1892.a, 107.-116.; I 892.b, 215.-220.:
Dragičević - Vuletić-Vukasović, 1891., 193.-195.; 1892., 248.-249.).
Smatra se da je u zaživljavanju teze o stećcima kao bogumilskim nad-
grobnicima presudnu ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, putujući kao
mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875., zabilježio da markantni stećci
mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici (Evans, 1973., 161.- 164.). Nedugo
zatim Evans je postao arheolog svjetskoga glasa, što je znatno pridonijelo da se
teza o stećcima kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj
i južnoslavenskoj historiografiji. Značajan doprinos daljnjoj razradi Evansove
teze dao je Mađar Janos von Asb6th, činovnik rane austrougarske administracije
u Bosni i Hercegovini i član madarskoga parlamenta. Asb6thova knjiga o bosanskoj

21
 . I bogumi lskom tezom, bila je i prva literatura o toi t .
kultun, s centra nom . . ' 87 B č 188 ' elllI na
. . .' . biavlJ'ena uBudlmpestl 18 ., u e u 8., a u Londonu 18
stranllTIJezlclm,l, o J v l .,. . 90
4 118) Nastanak ove azne povIJesti svojedobno je cc·· ..
(Asb6th, 188 8 ., 9 .- .' • . d . '. IJenjen
aJ'e Austro-Ugarske o nuznostI o vajanja BIH od Srbi'
kao rezultat spozn . . Je, te u
. k ezultat potrebe za stvaranjem neke vrste Ideološke pod"'k
skladu sume ao r .. " e toj
olitičkoj opciji (Wenzel, 1996., 64.-65:) . Asb6thova knjiga "prošireno Ue)
p I' ··k . laganJ'e" i uputa državnom cInovmštvu uprovodenju progra
po lUC o IZ • . k ... . I·... ma
• · ·t sa stećcima kao vazOIm elementom OJI Je tOJ po IIIckoJ opciji treb
bosnJas va, 'h . . . d' aa
dati kulturni sadržaj. Ako se i može pn vatIII oCjena a Je znanost u ASb6thovu
· I "funkcionalizirana politički i (daje) napravljena orudem bošnjakluka" ist
dJe u .' . , o
ta ko os taj'e oC]'ena da J' e " to bio početak angazIranJa . . . nove vlasti u masivno m .I
~a t vnom organiziranju znanstvenih i kulturn Ih pn lika u Bosni" (Pederin, 1982 •
466.-468.). Dok su Osmanlije naveli Bosance da zaborave stećak, Austrijanci su
im pomogli da ga sačuvaju od zaborava (Buturović, 2002., 68.). Tu se kao
dalekosežna tema postavlja problem procjene spomenika i njihovog utjecaja na
okolinu za kasnije generacije, tj. pitanja: Koliko dugo je spomenik preživio i koliko
je od ranijih spomenika bilo vidljivo za kasnije generacije? (Oliver, 2000., 6.). Od
istog je značaja pitanje: Kakav su odnos sljedeće generacije uspostavile prema
s tećcima kao grobnim spomenicima? Ovo pitanje dobiva na važnosti posebno u
svjetlu činjenice da je briga o smrti bila u skladu s brigom o živom (Oliver, 2000., 7.).
Upravo kada se koncem Xv. stoljeća umjetnost stećaka gasi, nakon što su još
od VIIL-IX. stolj eća učinj eni pokušaji na formiranju kolekcija grobnih natpisa
iz Rima, napravio je rimski profesor humani stičkih znanosti Petrus Sabinus prvu
zasebnu kolekciju od nekih 200 kršća n skih natpi sa (Northcote, 1878., 10.-11.).
Nakon Asb6tha bogumilskoj su tezi pored ostalih bili naklonjeni Ćiro Truhelka
i Vejsil Čurčić (Beš lagić, 1982., 492.). Medutim, čak je i tada bilo pojedinaca
poput mitropolita Hadži-Save Kosanov i ća koji je u Bosanskoj vili (1891 .) ukazao
na pojavufb~gumilizacijirytećaka (Wenzel-.~ojić, 19~1. , 210.). Četiri decenija
kasnIje Islil Je tezu ospono VladISlav Skanc, ukazavS! da Je u tu rabotu svoJe
prste iz političkih motiva up lela Austro-Ugarska (Skarić , 1932.,356.-357.).
Evansova je teza gotovo cijelo s toljeće presudno odredivala način razumije-
vanja sv ijeta stećaka, iako je u nju već 1899. godine razložno posumnjao tadašnji
dIrektor Zemalj skog mu zeja iz Sarajeva Kosta Hormann (Beš lagić , 1980., 643.).
Tako se moglo desiti dajoj , pored brojnih druoih autora podleane čak i Miroslav
Krl eža"
( 1975 ., 359.-369.). Teza o booumilsko~, D
karakte~u steć:ka naslonila se na
teonJ u o bogumilskom podrijetlu bosan skoherceaovačk ih muslimana _ Bošnj:ililJ.
Tako ':' /~ stećci- kaže jedna oc(luutJOljih)poznav:teljica ovog još uvijek do kraja
nelStrazenog lenomen') I '
.
k . •. ../ \'(1
~ - ((fill 11(1 po Ion Muslima11ima, nag !ošavojllCll1ji 10
nas/JedI/CI pra vil Ila -
, o" .... ,
/" " , "
:..emjll I Il1lplt clrajući da Sll ka sniji kršćani, IIspo re(.ll o.
I
{JI/dosltce (Wenzel 1996 67) . .' .' da
. d h" , ., .. Bltna je odlika s uvremeni h boaUlmhZlHJJa '
Je nu lstonografsku kri v t · '
8 9);( .
. - . ->- . 1970.,
o VOI IIlU nastoje pretvoriti u "svetu prič u" (Eliade,
., . l pllf!.logu za hegemo . ~ d . . I i
Iranskollce ' I .. ilIJU, ok Je Krležina bogumilizaciJ'a " transn ac~~-
" slona na I limi . I I ---- O)
Opravda . ' . ' aJe (a ekosežniji c ilj ili poruku" (Tad i ć , 2007., 197.-21 .'
na Je, stoga kntlb ide I . .. .' rku
prošlosti (Dodi g 20(')6 2' o oglZHc lJe s t eć aka koja stvara iskrivljen u s I
, " 44.-249.).
 Naj novij i poku ~a.i i reanimacije arh aič n e teze o bogum il"lkom karakteru
, teb ka podudaril i '" ,e, poče t kom ra ta u BiH 1992. !D. Lovrenović , 2005.; 2(XJ6.),
iaku več sam naziv i'.a nekropole Mečaku - "kaurska groblja" - uobičajen kod mu ~li ­
ma na/Boš njaka ~clllantira nji hov navod ni bog umi lski karaktcr (Stratim i rovi ć, 189 1.,
122.; Cll l'O v i ć , 1956. , 127 .). Ni usme ne prcdaj e s tećkc nikad ne dovode u vezu s
bog u mil ima (Soflić , 2002 .), što bi sc s o bzirom na z naćaj ku lta mrtv ih i uk uJlliQ.
patnjarhaino nas hjede s pravo m očekival o daje tak va veza uistinu postojal":-~
bogu l11 ilskol11 karakteru st eća k a još uvijek se podgrijava i u dijelu medu n a r~dn e
historiog rafijc ( Wen ze l - K(jji ć, 198 1.; C halict, 1965.), če m u je z n ačaj n o pridonijelo
to što j c taj isti LDi t vijeko m zadnj ih po la sto lj eća na širo ka vrata k ročio u razna
enciklopedijska izda nja. gdje su njegovu va lid nost jamčila afi rmi rana znanstvena
imena. Ta ideja poč i va l a je na ko liko još do jučer važećoj tezi o navodnim kri žarskim
ratovima vodenim iz Rima i Ugarske proti v tzv. bosanski h bogumila, č ijaje ~mj~tno;;;'­
promatrana kao " umj et nost jednog naroda koj i neće da se pokori katol ič kim silama"
(Challet, 1965.,23.). Nakon što j e utvrdena ideološ ka, a ne vjers ka pozadina ratova
vodeni h prve nstveno iz Ugarske protiv Bosne (N. K laić, 1 98<r,287;D~ LovrenovIc.
2006.a, 587 .-6 13.), svijetu bosanski h i humski h stećaka moralo se pristupiti s
drugoga po lazišta. U to m pravc u već su odranije vodili rezultati komparativne
anali ze domać ih hi sto rij skih izvora i arh eološ kih spo menik a kulture (Vego,
1963. , 195.).

Srbizacija i kroatizacija stećaka

O sim bog umili zacij i (bošIljakizaciji), bili su s tećc i izlože ni naknadnim

po kušajima da ih se ubilježi i u neke druge nacio nalne "grun tovne knjige". Tako
su nastale pse udoznanstvene teze o njihovo m ekskl uzivno srpskom i hrvats kom
karakteru . Pri to me može izgledati parado ksalno to da ni srp ska ni hrvatska
"službena" kolekti vna memorij a (uostalom, kao ni musliman sko-bošnj ačka) do tada
ni su uspostavile bilo kakav aktivan odnos prema stećc ima prepuštenim asimilac ij i
u pri rodi i od prirode ( Butu rović, 2002., 68.), ali i lj udskoj destru kciji koj aje njihov
broj , najb laže rečen o, prepolovila.
Tendenciju dokaziva nj a srpsko-pravoslav nog karaktera stećaka bilježi već
Truhe lka ( 189 1. ,382.), zapaz ivš i da j e bog umilska teza " naš la protiv nik a koj i te
spo menike proglas iše srpskopravos lavnim". Nako n referata proč i tan og na Xl.
Ruskom arheološko m kongresu u Kijevu 1899. godine, kada je svjetska znanstvena
javnost prvi put informi rana o stećc ima, redakcija časop i sa Trud u kojemu je taj
prilog objav ljen prigovoril a j e Kosti Hormannu da je propusti o istaknut i njihov
srpski karakter ( B eš l ag i ć, 1980., 644.). Nadahnut idejo m dokaziva nja srpsko-
pravoslav nog karaktera šizm ati č ke C rkve bosanske, Vaso G lušac j e i bosa nske
srednjovjekov ne nadgrobne spo menike smjesti o u isti idejni kalu p, s matraj ući
ih "direktnim dokazima" koji govore II prilog njegovoj osnovnoj tezi. "Da to nisu
bogornilski ili patarenski spomenici", kaže Glušac, "oč iti su dok az i i to, što se
često pu ta nalaze oko pravoslavnih crkava i II blizilI j nj ihovoj, a gde dan.as
takovi h nema, nalaze se po neki put u samo me groblj u tragov i crk venog temelja,

23
 . d . a crkvinama." Zato j e on i mogao ustvrditi da s '
kOJe naro naz IV " d C k b u 'nali
. . bT ravoslav ne vere , a se r va osanska nak Itari
BošnJam .. . I I P .. I· k · ·. on neSI••,
"utopila u velIkoj vase Jens oJ patnjarŠiji" od ......a
bosanske d rŽave I·k . ' nosno d
, k bosanska' stara upravo to I o, kohko je staro· hri a je
"pravos lavna cr va I šć
..H govini" (Glušac, 1924 ., 3 1.-35.,36.-37., 50.). anstvo
u Bosm I erce Ć . . . kI ·
· tavan pokušaj da se ste cIma utisne IS Juč ivo hrvatski .
P rVI sus ... ' l k ·· nacIon I .
,. . I d . J·e 19 18. uknJl zl]uznos avens o pilanje Ive Pilara k ... ani
zlgobJe o anJen , . .. . ,Ojlje p·
donimom SUdI and . Ono sto Je pnJe njega na srpskoj stran. ISao
po d pse U . ,. bo ku I · IUrad·
' ·d P Iranović poistovjetIvsI Crkvu sans s pravos avljem, a na musti lO
BOZI ar e kri š· b ·1 mansko.
. čko ; Safvet-beg B ašagić ot v I U tzv. ogUffil stvu prasupstan .
bo ŠnJa , ., 2005 244 246 .. . cu nacIo.
nalnoga bošnjaštva (D. LovrenovIC, ., .- .), radlkahzlfao je Stidland
na hrvatsko,; strani proglas IvšI .Cj elokupnu hrv prošlost
k .. srednJ
. ovjekovne B_
(uJk J"učivš i i Crkvu bosansku) den vatom ats e povIJestI. U duhu rasnih t ..
. k · l d ' B · eonja
SUdIand smatra da "bogumtIska rasa,. Oja v a ase u osm od 12. do IS. st. bijaše
hrvatskog podrijetla, i čitavo pod rUČje zapadnog Balkana, u kome nailazimo na
bogumiI ske steć ke , pripadaše nekada hrvatsko m narodn om posjedu". Upravo u
stećc i ma vidio je on "neobori vi dokaz da tl bosanski bogumilski plemići bijahu
baš Hrvati" (S UdIand, 1990 ., 95., 96.). Teza o hrvatskom karakteru bosanSkih
srednjovjekovnih nadgrobnih spome ni ka osta laje u hrvatskoj historiografiji živa
i nakon SUdianda, a zastupali suje ili su joj naginjali ~nače zaslužni povjesničari
poput Dominika M andića (1982., 11 9.- 125.) i Franje Sanjeka (1975., 190.- 191.).

Demontiranje bogumiIske teze o stećcima :

od Koste Hormanna i Vladislava Skarića preko Alojza Beoca i
Šefika Bešlagića do Marka Vege, Sime Ćirkovića,
Nedima Filipovića , Ljube Sparavala, Johna Fioea,
Noela Malcolma i Marian Wenzel

Postupno je ipak, nakon što je 1878. vlast Osmanskoga u Bosni i Hercegovini

zamijenil a vlast Austro-Ugars kog Carstva , posebno os nivanjem Zemaljskog
muzeja
.
u Sarajevu, oživio znanstveni interes za ove nadarobne o
spomenike.. što
Je urodilo objavlj ivanje m mnogobrojn ih podata ka o nji hovim oblicima, ukraSllna
i natpisima (Beš l ag i ć , 1982., 13.- 16.). To je znatno proširilo osnovu za njihovU
daljnjU znanstvenu valorizacij u, ali se i tada još uvijek osjećala potreba "nJl hoV?g
sIstematskog opIsa" (Sergejevski, 1942.,97.). Zv u č i pomalo nestvarno da JeF~Je
1899. godine u Ze ma lj sko m u mu zej u postoj a la detaljna statistika stecaka.
odnosno da se raspolagalo brojem od 59.500 nadarobnih spomenika, kao i geograf-
skom kartOm ilJI·· hove rasprostranjenosti. Ove podatke o iste je aodine na XI. RlISkom
arheološkom
.. ko ngres u u K ljevu
·· ..
preze ntirao d Irektor Zemaljo .
skog muzej·a Kosta
Horm ann pokl o . ,. C k
. ".' mYSI ars om ru skom arheološkom društvu geogra s
f· ku kartu
' . , . stećaka s p·n Iozel11m
razmjestaja ' · stahshckl1n
.., . podaci ma (SolovJev, . 1955 ? 17 -2 1SJ ·0 - • •

RacumlJucl sa svim 1 d · . . . 'I· SIlOvanI nU

" .' I e ostacI ma log teksta IlJe(TQvi su rezultati bl I za
opsezn . k ... Z . ' o . reka
. oJ a CIJI emalJ ske vlade poduzetoj tije ko m 1897. i 1898., kada je p
kolars"ih ureda . lj . pr~kll },alldara . lugara. cestara. knezova-muhtara. u č itelja i
S V~ĆC llik;1 hil) t)h;l vljc11IX)pis stcć: lk ;\. tlt vnlcl1() njih( )v() hn~ill() stanje i terit()rij raspro-
stir:l11ja. Nastup Kosle 1-((irl1l:lIllla II Kijevu I XI)9. i pri sutnost Zemalj skog muzeja
na broj II i 111 presti).nil1l IllcduI1arodnil11 znanstve niIll i izlo:l.hcnim manifestacijama
kOllcc m X I X. st. znat ilO su pridoIl ije! i ali l"I11acij i st eć ak a. a Ii i u k upne ku Itu rno-
historijskc haštine Bosne i Hercegov ille. kojajc sve više ro~cla zanimati e uropsku
znanstvellu i kulturnu javnost.
Nakon štnje u razdoblju iZl11cdu Prvog i Drugog svjetskog rata taj i straži vač ki
zamah donekle splas nllo, IKInos prcma s teĆ<..: illl a iz k{)rij ~na j e izmijenjen pm.lijc
1945. g<Kiine. kada su pt.Kiuzeta sllstavlla istra).ivanja pt.~iedinih nekropola ili skupina
nekropola, tako da je tijekom dvadesetak godi na objavlj e n niz mOlwgral\kih
studija koje predsta vljaju ()S Il(lVU znanstveiH) sredene grade za njih() v() dalj nje
istra;t.ivil nje. T~~i kompleksni program ohuh vaćao je ~ctiri etape: anketno prikupljanje
općih podataka o st ećcima , njihovu provje ru i dopunu, sistematsku timsku ohradu
važn ijill lokaliteta i regija tc pUhliciranje rezu ltata prikupljene grade. 11'.41 cijele
akcije stajali su tadašnji institucional ni državni mehanizmi sa svoj im materijalno-
linancij skim sredstvima, kao i promine ntna imena histOl'ijske znanosti ( Beš l agić,
19X2., 18.-23.).
Tako sabrani rczu!tuti omogu ć ili su potpUIlO novi pristup ovi m nadgrobni m
spome nicima, da bi prva sintetska studija o ukrasnim motivima na s tećcima i
slu;t,bel1o označ i la novi iskorak prema nj ihovoj ..dd")()~~lll1i I.izatii..i (Wenze l. 1965.l.
Medu prvima je u tom duhu ra zmi šljao Senac (1052 .. 4 1.) lIk:r!.'lvš i da je
potrebno "jednom de finiti vno ukloniti hogu milsku pozadinu sa ukrasa na ovoj
vrsti spomen ika i umjet nost na nj i ma (s t ećc i Illa l sta v it i u sk lop op6.:g
prou č avanja f"()lkl()ra". Prc mda nije pisan sa znan stve nim ambicijama, jedan je
prilog Franje Horvala decenij ranije ( 1941 .. 17X.) ol škrinuo vrala revalorizaciji
steć aka istaknuvši da "r;.\i'jašnjenje o tim oblicima (nadgrohn ih spome nika ) II
,m mos/ll/noj /}o ,ml1skoj crkvi n eće illO naći."
Na istom je tragu lito vrijeme hio Be ~ lagi ć (1054.a. 175.), uoči vš i da pojava
moti va kri7,a na steĆ<.: ima "s vc više govori protiv te ze nekih nau č nih radnika
(Solovjev, Truhclka) da su s tcćci isk ljuč ivo /}ogllllli/s/':i gm/}oll;". Nekoliko godina
kasnijc, i stra žuju ći stećke u dolini rijeke Trehi šnjice, isti je ault.lr zapisHo: "Zhllg
navedenih okolnosti, ne hi sc moglo tvrditi da jc kod kršć ana ovoga kraja. koji
Sll sc II kasnijim vijck()vima lIkopava li na mjestima srednjt.lVje kl)Vnih neknllll)la,
vludalo uvjercnje da su pod stećci m a z~lk()pava ni kršćans kijerelil'i,l)dIH)s IH) ljudi
koji su po vjeri hili sasvim ne~to drugo od novijih gellcruL'ija koje su ovdje -J.ivjcie.
U vezi s tim va',na je i okolnost da svc crk vc i svi no viji grohovi na Il1jestinl:l
srcdnjovjekov nih nekropola pripadaju i s klju čivo pravoslavninw" ( B c~ lagil\
1962.a, 33,). I zučava.iuć i niz god ina laj fenolll c n Marko Vcgo ( 1% l.a, II I.:
1963" IIJ6,) je do~a() do l',akJjučka di.! je patarenc i bogumiic "stvorila ludinsk1.l
vima i pl'Opagwl<.la rimskih pUpi.! i ugarski h biskupu", tc da "vcl'.ivanje nlldgl\)onih
spomc n ika-stcćuka za pojuvll patarenI! II BosIli ne mu osnova IlU tcrcllujcr sc oni
u raznim oblicima upolrchlju vuju 111\ šircm području od onogu nu komc su 1ivjcli
č lanovi bosunskc crkvc", BIIveći sc s t ećc imu ullkolici Trchinin Ljuho Spuruvl110
( 197<)" 135.) jc ustul1()vio "dil su nil području ~lI1l\C trchil~jsk~ nckrupolc su
stećc imu nustulc uz crkvc", ~ t() "z Il uči du ' SlI s tcćci Illlllgrobni ~) l1lcnki
h ri~ćunu". odnosno clu "nisu mogli biti bogumilski spomenici. kako se to II nušoj

25
 , 1'1 " UkoriJ'enjeni stereotipi, medutim spOro
10 mIS I o ' , ' , ' s u uSlu
nauci donedaVlofundiranim stajaltštIma, tako da je Ned' "Pali
, 1 znanstven ' I ' d'" Im Flhp ,
mjesto noVIl1 . apisati: "Iako Je u pos Je nje vnJeme prilič OVIĆ
2 18 ) mogao z' k ' k' no nauč
( 1974.. " ' , b lih spomenika-steća a, Ipa I tu u naučno ' , na
raščišćeno pItanje gll,DrlaJ'uća interpretacija tih monumenata", j praksI još
preov" l, dUJ'e bog unll IZl ,
t'h i drugi su auton, medu ostaltma irković (1964
'Ć'
O" m spomenu I , , " ' 235 )
,51 ) Fine ( 1975,), MiletIć ( 1982,), MandIc ( 1982,,1 17,. 119 "
škobalJ, (l
970
4' Malcolm (1995 " 41.), Palameta (1995" 187,-188,) w')' p,
Andehc (7198l9'~9) i Zečević (2005,) odbacilj tezu o bogumilsll.Q.m ka ekn zel
( 1996, ,6,,' , 'ct h' , fi" ra teru
, "" t rezultat razvojnog puta Je ne Istonogra Ije kOJa se od s
Slecaka, BIO Je o ,.., d d amoga
, I hrvati s utvarama IdeologIje I pre rasu a, puta duljeg od' d
početka mor,1 a , ' " , , Je nog
,' e"IJ'em J'e kraju btlo Jasno to što steccl ntSU, ako vec do kraJ'a niJ'e b'l
sto IJeca na / , fi ' " Io
, 't 'esu Danas se kao znanstveno ven IClrana IdeJa-vodilJ'a u
Jasno ono s o J . . ,,"'" . .. . . OVom
korpusa s tećaka moze uvazltI konstatacIja Nade MIletIc (1982,a 239)'
I

segmentu 'k 'd ' ' ,,

"Argumenti za dokaz eventualne bogumils ~ pnpa nostI ,svek?likog raznorodnog
" l' srednJ'ovekovne Bosne moraju" se traZItI mImo stecaka I ukrasa na nJ'ima ""
zlvJa
U punom suglasju s ovom postavka Je lohna Fmea ( 1982" 132,), autora jedne od
rĐaLboljih studija o Crkvi ,bosanskoj: .':1 naj zad, ako Bosanska crkva nije bila
dualistička onda term m bogumIlskI za ove nadgrobne kamenove (stećke)
postaje II još većoj meri irelevantan, Mi slim da se možemo nadati da će ova oznaka
uskoro biti napuštena i u popularnoj literaturi,". Usprkos mukotrpno dosegnutoj
razini istraživanja stećaka, II koji su poduhvat svoje najbolje energije uložile gene-
racije znanstvenika razli čit ih usmjerenja, još uvij ek su živi recidivi njih~ogu­
milizac~s pozivom na "historijske vertikale", "povijesni legitimitet" i "pol itički
legitimitet" naroda - najpogrešnij e od svih postavki na koje se može pozvati
povijesna znanost ( Duraković, 2008,), Dovodeći je u vezu S umjetničkom formom
suvremenih ornamentainih srebrnih i posrebrenih zdjela izradenih rukama bosanskih
majstora, najnovija istraživanja umjetnost s tećaka nastoje obuhvatiti pod pojmom
bosanskog slila kao "mJ'ešavine t:oootičkoo.:::>' mediteransko-islamskoo e i bizantskoQ" "-
umjetničkog naslijeda, "kao jedan ogranak evropskog korpusa got ičkih nadgrobnih
spomenika" (Wen zel, 1999" 12,-13,),
Ak? se steće i ne mogu objasniti bogumili zirajućom teorijom. jednako kao ni
teza. m o njIhovom srpskom i hrvatskom karakteru. onda jedino preostaje vtatiti ih
u njIhov Izvorni svijet u kom su nastali , razvijali se i. s nestankom srednjovjeko\'ne
bos'lnsked",
', ' , Izave, doZlvJe '" l'I svoJ, kraj,, Uspostava vlasti Osmanskoga Carstva 1'61 .. . '
uVJctovala je brzi~ S' . ll ('lZ'lk
~, " scene OV "I
S.l I 1 111011Ulllentall11'h gro b111'h Ob" IIJ",z' J"'1
......
od nosno ' 1)1'0 IllJcn,1 po It leklll okolnosti doniJ'ela J'e druoe društvene o nose i
' " ' l' "' ' - d
druge ob' '' .' j '" (o ,-'
-. ' _le,ljC , DS JC Truhelka ( 191 4 .. 230,) ustanovio da su s tećci prelezIlO
V ,Cz"nl
, , ,za planll1sk-\ ' , llljest" ' " ' , k' 'o la su vre me nom opustjela " budUCI" d',I Ih Je
:-;t<l110VIlI St VO Il 'tpu st' , . I"" . , hodio
" ~ , 10." IJe ISto tako ustanov ljeno daje nestanak stecak" prel
S,II110llle rase ljavanj'u "d' ' b" , ' (BenK
195 \ El . I .I Je 10 uVje tovan novim životni m okoInostIIna ....
.J I
.. .. ) ,), To ukazuJc ~
d'l. S"lI s-teee
. l' Izraz
, "ledne mllOnO r'lsproslr;,l11jelllle
, " malenJ'I1ne .
I II lovne kuhure. pri č i 'c . . . ' " . , ;:- •. .. . '" I Iwih.
k'u"lkl -" _ l" " J tn SlIlMslanku odlucUllIClIUloulI ochgrah davni ku 111;
" CI zelll JlSla. soci " I ' l ,'" " .. , ' "', - " , (S'dA
I ():n 114 _ J.I III DC n OSI I lItJ CC<.1J1 I Z kulturno razvijeno!!. slISJedstV.l I
' o • .). Uza sve oVe (-j b ' I· . .. , ... k '(ć'ln~kl)
r;.I!.ulllije vanj" ." III Cnli\e I krsc:lll ska umjetnosI. od nosno rs· .
.e Sl11ltl I zagrobno\!e ŽiV
- lll <'1• "
 Stećci i crkve - stećci i šehidska groblja

Danas već i sama karta rasprostranje nosti s tećaka svjed oč i da njihov

karakter nije mogao biti bogumil ski , je r ih ne ma u Bugarskoj kao domov ini
bogumil stva, isto tako u " patare nskim" podru čjim a Ita lije i ju žne Francus ke
(Škobalj , 1970.,235.). U prilog tome govori i okolnost da su nekropol e stećaka
u kasnijim vremenima s lu žile kao mjesta ukopa za pripadnike K ato li čke i
Pravoslavne crk ve, što sigurno ne bi bio s lu čaj da su na tim mjestima poči va li
hereti čk i bogumili. To, medutim , u sv im takvi m s lu čajev ima ne podrazumijeva
konfesionalni kontinuitet novovjekovnih crkava i srednj ovjekovnih nekropo la,
budući da je srednjovjekovni kontekst stećaka tijekom sto lj eća višestruko preobli -
kovan i razoren te zato ovaj podatak upućuje na oprez, premda ponekad može
predstav ljati važan indikator. U svakom s lučaju , sekundarna upotreba stećaka,
odnosno njihova ugradnja u temelje i zidove crkava u oblasti Popova ( B ešlag i ć,
1966., 63.), ali i mnogi drugi s lič ni primjeri poput ugrad nje 19 s tećaka u sofe
(trijem) i dvorišnu ogradu džamije u Ostrošcu na rijeci Neretvi ( B eš l ag i ć, 1954.,
198.) ne svjedoče o bogumilskom karakteru ovih grobnih spomenika.
Nakon što se pokazalo da mnoge nekropole sa s tećc ima leže upravo oko
ruševina istovremenih crkava, odnosno da stećc i , iako ne i s ključivo , slijede
crkve nu arhitekturu, demantirana je teza o navodnoj nespojivosti stećaka i
crkvenih gradev ina. Do sada evidentiranih 445 mjesta kršćan skog kulta na
području BiH i karta rasprostranjenosti srednjovjekovnih crkava koja govori da
je gotovo svako naseljeno mjesto tada imalo crkvu, da ih je u već im gradov ima
bi lo po nekoliko te da su tadašnje crkve uglav nom bile župne (Zirdum, 2001. ,
16 1., 163.), tezu o povezanosti s tećaka i sakralnih gradevina dodatno podupire.
Postavljanje groba bilo je izuzetno važno. Preminuli sahranjeni u crkvi ili u njezi noj
neposrednoj blizini nastavili su na odredeni način biti članovi ma zajednice; njihova
blizina nije dopuštala da ih se zaboravi i značila je da tijekom mi se i ostalih
obreda crk vena zajednica živ ih koegzistira s njima (Bogucka, 2006., 130.).
Model srednjovjekovnoga kršćan skog groblja povezan s crk vom model je koji
zapadna društva kori ste do XVIII. s tolj eća. To je antropološka č inj e nica goleme
važnosti jer je kombinacija crkve i groblja postala jedan od esencij ai nih elemenata
urbane i seoske topografij e (A ri es , 1985. , 12.). Početak obi čaja sahranjivanja
pokojnika u neposred noj bli zini crk ve seže u rani srednji vijek. Taj prostor bio
je opasan zidom i pos većen od bi skupa s ciljem da se odstrane svi utjecaj i koji
bi mogli uznemiriti pokojnike (Curl , 1980.,7 1.). To je bi o rezultat evolucije ne
samo u praksi nego takoder u doktrini i pravu či me je potpuno nova koncepc ija
svetosti mrtvih zamijenil a antičku. Dok su pagani bili sahranji van i posvuda.
kršćani su pokapani jedino II štovan i m i javnim mjestima odredenim za tu namjenu
i posvećenim s tim ciljem (Aries, 198 1.,40.-4 1.). U srednjovjekov nom govoru
rij eč "crk va" nije z načil a samo crkvene građev ine nego cijeli prostor oko crkve.
U običajnom pravu Hainaulta " parohijaina" ili župna crk va uključ i va la je ladu
crkve, zvonik i groblje (Aries, 1974., 18.). Tako je groblje postalo "krilo crkve",
kao što je krilo Abrahamovo predstavljalo mjesto pokoja duše.
 . ć k s lokaliteta Ocrkavlje kod Miljevine u ist č .
Natpl s .' na ste u .k k .. . o no, II
d' O grobni spomem ocu, OJI Je pak sagradio '1" OSIli
. d 'eSl npo Iga . . ' kr I (K' IIOb
olknva aj .. 'eštenu u blizlm ne opo e aJ maković, 1984 nOVio
GeorgIja smJ . k dB . k . .,71 72
crkvu sv. . ' kovnom lokalitetu o ugoJna po oJnici su se d .-).
'
NaJe n . domsrednJovJe 'k kvih lrajnih nadgro OI o Il'" b ' h b' JezJa, da bi se lek kXIII . Sl. °
ukopavali bez I al IJ'eću počeli redat i grobovi sa stećcima. Slojev'~ o crkve
. dene u tom s o . '" I OSt ovo
Izgra k I't ta pokazuje da stećCI stoje u Izravnoj geneličkoj vezi s ga
gro bnog..lo a I enog srednjeg VIjeka .. (Vego, 1963 ., 196.), odnosno da grobn°lin
memcIma ra .. . b . Se 111 '
spo .. menska limJa Izmedu ukopa ez spomenIka napravI' Ole
UĆI Jas na vre . . Jenog
pov .. la i onih koji su taj znak ImalI. od
čv rstog matenja .,. . .
..- .. o nespo jivostI stecaka I crkvemh gradevma dodatnO J'e obe '
I eOrlJ a J snazena
, . utvrdeno da se iznad groba prvoga bosanskog kralja Tvnka I K
nakon sto Je . . . . Otro_
., mJ'eštenog na počasnom mj estu u sredIm oltara krunidbene i g b
mamca s .. .,. ) k dVo , rane
mani ća uMIlima (ArnautovIcIma o
crkve Kotro . ',
Isokog posvecene sv. N'k I 011
.
nalazio upravo stećak-sljemenpk (P. Andellc , 1980., 211., 227.-231.). Takvihje
primjera u srednjovjekovnoj B.osm" poput .0slIkane mauzoleJne crkve vjernika
Crkve bosanske tepčij e Batala SantIca, na Č IJOJ .
sredml Je st"Jao masivni stećak II
obliku sljemenjaka, ili mauzolej ne crkve podIgnute nedaleko od grada Sokola na
Šćepan-Polju na sastavu Tare i Pive pripisane hercegu Stjepanu Vukč i ću-Kosači
koji se kolebao izmedu triju konfesija, a č iju je unutrašnjost krasio sljemenjak s
postoljem ( Kajm akov i ć , 197 1., 53 .,56.) sasvim sigurno bilo mnogo više nego se
to danas zna. Svi ovi primjeri ukazuju na to da su stećci efektivno pomagali II
procesu urbanizacije mrtvih, kao što su sudjelovali u fonniranju ukupne vi~"al"e
kulture smrti. Ulaskom u kraljevsku mauzolej nu, ujedno i kru nidbenu crkvu
Kotromanića, kao i u mauzolej ne crkve bosanskih velikaša, stećak kao grobni
spomenik postaje neizostavnim dijelom jav noga dogadaja od najvišeg značaja
kakav je predstavljala kraljevska i vlastelinska sahrana, znakom političke i vjerske
simbolike. Na taj je način , predstavlj ajuć i socijalne i kulturne norme svoga vremena.
stećak vizualno i s imboli čki izmirivao plemensku solidarnost, poliličku
privrženost i individualnu pobožnost. Sve to predstavlja kršćan st vo kao religiju
stalnih mjesta: mjesta za molitvu i bogoslužje, mjesta za naseljene vjerske zajednice
I mjesta za pogreb (Fletcher, 1997.,260.). .
Kao nezaobilaznu komponentu tome treba pridodati i kompleksne Vjerske
prilike u srednjovjekovnoj Bosni obilježene paralelnim postojanjem lrijll kršćanskih
crkava-konfe
, . ." a.. kato I I'čk e, pravoslavne i vjere bosanske. k'oje,
sIJ ' ' lI .svo'' .,duboki.,
pecal uUsnule i na slećke kao zajedni čk i (interkonfesionalni) biljeg. Obl'.']O;'
smatraloda
. .se n'a pod'IUCJU ,. k '
oje su poknvali . . steccl , . ne. ' . 'IStOV
Javljaju . remene neki . opa ee
s neklln drugim J b' .v • •• • ".0 a O1eduU01lD s
••

"'. gro nlln, JOS manje konleslO nall1l m obiljezj"n, .' t

mISIjenje don kl. . . 'fič . slučajeVI popu
e e mora kongirali . Postoje. nai me, speCI l nl . ki
nek' ropole
.
u selu M I'h'<I I'JCVICI .,. kod San.IJeva' . .
kon ste ne kroz Izuzetno .'
dugi vremens "'k
penod IZmed IJI l iV ' . Iič lte etOl C e
"k' u . . I prve polovice XV I. st. od strane tfl raz le
s upIne - Roman' O . . . . ,. ... I Ino UZ nekropa
sa 'l ~ . il, slrogotd 1 Slavena - pokaZlIJlI CI da SlI pdl.l e . deč e
, s eeel/na pOSlo', I . . rh 'Ibza sVJe
grobne k .,' ~ ~~ e I nekropole bez stećaka. O «lille. pored ostu l Ih. - ' 'stovrt:-
OnstlukelJe od I " . tv rdeno Ul,
lllenil1) ) b ' . p oca složeni h II vidu krova. kako Je to II 17' 196 1..
250._ 2S~n] OV ll1" " Spod slećaka (M iJel ić. IlJSS .. IS J. - ISS.; 1956 .. 33:~- ··k.,liteli
- .J. OVuje .sc IIlOze
• govoriti (l nekoj vrsti POd Zc...: I1lJ1l1 'ć'l ka
'1 ·· s·tt:. .
Lo,
poput Mihalj ev i ća, s ll1ilenijskill1 kontinuitetom ukopavanja, daleko su od toga
da predstavljaju iznimku u eu ropskoj sepulkralnoj praksi. Winchester u I;'ngleskoj
s trad icijom sahranji va nja dugom 2000. godina, počevši od kasnog Zeljeznog
doba, jedno je od takvih mjesta (Kj0Ibye-Biddle, 1992., 210. i dalje).
Osim grobova sa s tećcima u vidu ploče, sanduka i amorfnog kamena, na
lokalitetu Stećci u Raškoj Gori kod Mostara više grobovaje bilo bez spomenika.
Ako ih je izvjestan broj i strad ao, od redeni dio grobova izvorno nije imao
nikakvog obilježj a osim možda drvenih križeva koji su vremenom nesta li
(Atan aeković-Sa l č i ć, 1989.,98.). S l ična pojava - istovremeno postojanje grobalja
sa steĆCima i bez stećaka - zabi lježena je na području srednjeg toka rijeke Cetine II
susjednoj Hrvatskoj, s tim što su grobovi bez stećaka pripisani Hrvatima (starosje-
diocima), a grobovi sa stećci ma Vlasima (doseljeni ci ma) ( Mil ošev i ć, 1991 .,57.).
Drugo je pitanje to što su kasnija medusobno odvojena katoli čka , pravoslavna i
muslimanska groblja nastala u neposrednoj blizini ili ča k na samoj nekropoli
stećaka (I. Lovrenović, 1994., 78.-79.). Upravo na tim rijetk im nekropolama s
oču vanim crkvama može se pratiti kako stećc i nestaju, kako ploče postaju sve
ni že i grupiraju se oko crkava, dok se u posljednjoj etapi početkom XVI. st. ploče
ne počnu postavljati ili pored zidova crkve ili se pak unose u samu crk vu. Ovi
"unutarnj i" stećci postepeno bivaj u zag ušeni u malim prostorima groblj anski h
crkava, ploče se tanje, a reljefi postaju sve plići.
Paralelno s prvim muslimanskim groblj ima, javljaju se II Bosni i prve vari-
jante s tećaka-n i šana u izravnoj zavisnosti od oblika muslimanskih nadgrobnih
spomenika (Beš l agić, 1978.). Sred njovjekovna mramorja i še hidska groblja često
se nalaze jedna pored drugih, odražavajuć i rodovsku svijest o tome da se č l anovi
porodice obi čno sahranjuju na jednom groblju (Ćorovi ć, 1956., 145.). U musliman-
skom selu Kosače nedaleko od Goražda na malom su prostoru rasporedeni musli-
mansko groblje i čet iri skupine st ećaka, više stećaka ugradeno je u okoln e kuće.
nedaleko od treće i čet v rte skupine spomenika nalazi se lokalitet Kri ževac a uz
prvu skupinu lokalitet C rk vine, što navodi na pretpostavku da se u srednjem vijeku
ovdje nalazilo značajnije središte (Bešlagić, I 959.a, 243.-246.). Na istočnoj strani
Sarajeva, u mjestu Hreša, nalazi se sred nj ovjekovna nekropola s preostala 24
stećka od nekadaš njih stotinjak. Nastavak ove nekropole č ini nekropola musli-
manskih ni šana - vremenskih i tipološki h potomaka s tećaka - ukazujući na
rodovski slijed s pokojnicima iz srednjovjekovne nekropole. Kulturološku i kon-
fesionainu kompleksnost ovog lokaliteta zaokružuje pravos lavno groblje
(Mušeta-Aščerić , 1979., 223.-229.).

Kronologija ukapanja: od groba bez stećka do groba sa stećkom

Moguć nost sklapanja s lične višeslojne kulturološke slike pI1lža se II Grbore-

zima kod Livna, lokalitetu smješ tenom uz prometni put koji povezuje ovu oblast
s Primorjem. s tipičnim srednj ovjekovnim slavenskim grobljem - tzv. I1lvnim i na
redove - zvanim "Mramorje", na kojemu se izmedu 265 istraženih grobova nalazi
86 primjeraka sa stećcima kao nadzemnim grobnim oznakmml. Kronologija ukapanja

29
 ... snovi bogatog arheološkog materij~la pokazuje tri vrste
vIdljIva na o. dodataka (38%), u raki fonmranoJ ogradIvanjem poko.. ~~upa··"l
raki bez Ikak;:) . u grobovima čiji je prostor spokojnikovim tijelnikovatijeia
daskama ( I. o k~ivan kamenim pločama. Tih je grobova ukupno ~~Oblagan
kamenJe.m I po nenutih 86 primjeraka sa stećcima. Analiza grob .h (52%),
medu njIma I s~O~avanja u Grborezima vršena izmedu X. i XV. stoljeć nl ~alaza
o a
pokaZUje da S dU u l1 i XIV st. (Bešlagić, J964.b, 93.-97.). Ovu šarol.k , na.Jtnten_
· je izme l l · ' X . . l OSlOČ"t .
ZIVOl ala u selu Šabići smještenom na JugOIstočnim padinama I Uje
~ .:~:;~~e sa tri vrste ukopa: u kamenom ogradenom grobu, u drvenim sa~~~lne
J . želJ·eznim klinovIma te polaganjem pokoJntka u zemlJ·u (F k ma
zakovamm e eŽa
2007., 204., 2 1 5 . ) . . . . .. '
Kako su stećci u. Jednom povIjesnom I . . ..
trenutku zamIjenili d t ct •..
·lik. o aasnjI
skromni nači n obilježavanja grobova posta o Je JasruJe pn. om Iskopavanja srednja-
· kovnih grobova u Gornjoj BIJelOJ kod KonJIca, gdje Je Ispod jedne nadg b
vJe . 'k· (IX ro ne
ploče otkriven kostur s postkaroltns lm mamuzama .-XI. st.) i jednim priz-
matičnim stupom ugradenim u. kamenu ogradu uz noge pokojnika. Jednog dijela
postavljenog u grob, drugog dIjela ostavljenog Iznad zemlje, stup je naden in situ
(Vego, 1963., 196.). Jedan je grob s amorfnom pločom I pobodeni m kamenovima
datiran u XII. stoljeće, čime je dokumentiran način prerastanja humka Ugrob s
pločom koja daljnjom evolucijom prelazi u oblik sanduka (P. Andelić, 1975.,224.).
Svim ovim ukopima - ranosrednjovjekovnim bez spomenika i kasnijim sa
spomenikom - prethodila je faza spaljivanja mrtvaca karakteristična za slavensku
pagansku religiju. To otkriva slavenski grob sa spaljenim mrtvacem u SuItićima
kod Konj ica iz VIII. st. koji odgovara općoj periodizaciji spaljivanja rnovaca kod
Južnih Slavena do X. st. kada se završava proces kristijanizacije (P. Andelić.
1959., 200.-209.). Kršćan i obično nisu prakticirali spaljivanje izuzev u kasnijim
s tOlj eći ma kada je spaljivanje heretika - definirano sukobom sistema što ih je
obuh vaćalo kršćan stvo - obilježilo periodične krize koje su kršćanstvo identifi-
cirale kao vjeru netolerancije u njezinim raz ličitim oblicima (Binski, 1996., 10.).
Kremacije su po definiciji paganske i crkva ih nije odobravala. Iako se pon:kad
vjerovalo da Je svrha spaljivanja tijela oslobadanje duše, specifično znacenJe
kremacije varirala je u tradicionalnim društvima, a za anolo-saksonsko društvo
praktički je unepovrat izgubljeno. Treba takoder znati da~je postojao više nego
Jedan način paganskih ukopa (Meaney, 2003. , 238 .). Za ilustraciju može pOSlUŽitI
podatak da se na sjeveru Rusije stari običaj kremacije pokojnika prilagodiO
ukopu pad. kršćanskim utjecajem tek u XIII. stoljeću (Nazarova. 2006 ...149.) ...
· RI Zično bl, medutim, bilo spaljivanje mrtvaca uzimati kao apsolutni kntenJ
Vjerske lOjalnosti pok . ·k . ... ... ·J·e poznaje
. . ., aJni ajer arheologija kOJa se baVI pItanjem konverzi
I allplcne s lučaj eve od' š' kooa oroba.
K . . .. .... o Je ilije mog uće razlikovati paaanski od kr cans o' 0 . . . ·h
oO

n stlJanlZaelJa riJ·eke k· . ~ d ·znaČaJIlIJI

d ... aJu SVI moraju prijeći bilo jc jedno o Ilaj d
ostlgnuca II p o l a o a · . ,. odatak ,
.. " 40 nom n.1ZVOJlI europske konverzije. To obJasl1Java P . .
4

pnJe zabrane krem·· . .. b·lo III s"Je-

tovn . k It anja u saksanskom kopitu laru iz 785. godine niJe I d·
e ll] cr vene osud .0 I - . . Z toJ'e trn 1-
cio . I ' . e IlIJcc noga posebnol' pOl!.rebnoo običaJa. a .
na na pogrebna I) . k ., , . " ~. ":' 0=>. • (.'ionalntlll
nabojel)) I ". r~l Stl s nJ eZ inim Soc lJ:.lInllll obred ima I eIllD 1997.
J mog a prezI V . ' ," . ~ "' . FI her. .
124 - 125 Jeli PIIJcl.tz od pauanslva na krscanslvO ( etc .' i
. - ., 258.-260) S . . , ' . <O . . .• _ . ,. . bltcntl"
" US1Cccmo .IC, kako ce mo VidJ eli. II ra zliCIlIIll o
na :" il.'l\' i111 ;\ i II ~ nlhn\' illl ;l ; :-, p\HI I1ji h, lak.u da :-'l' IllOIl' gll\(lri li (1 llekoj \'1',,1 i
" l'a g; IIl :"k.ll ~ k.r;l:,\1 1:"1\,;\" II k.nj l' :-. \1 :" puro prodirak IlHlIlOIl' i"lil' kl' norme , Tn je hio
:" i:"ll'1l1 \,kn1\';l\lja :-.;lIk.;l11 Dd Iri :-. Ioja : kr;l:an:-. k.og, lok.aln ng a n l' kr ~ća rhk(l g i
I'll lll kr~l: an :" kllg ~l1 :" p, Va lk , .:!OO.' .. )77,) i l ;Ito U lll'k im :-. lu l' ajc\'i1l1:1, ča k i ond a
kada :"1I11 ~1'llhll hili nlkrh'clli kri /l'\'; II \' idu pri\'jl':"ka, nijc hilo mogu L-e odgonetnu ti
Ikll jl' kr~ć ;\llin a lkIl paga nin , jc r :"lI na lal i lak \'ih grllhll\'a d\'l)/ll:ll' ll i (MC;llll'Y .
.:!OOJ" 24 I .t 011l:l' ni lll 1I /l'\· ~ i . ra/lii::i lll:"1 pllgrl'huug uhi l'aja r;\l ll).!; ~n:dnjl'g \'ij l'ka
prl'\,l'Iika je da hi :"l' nhja:" nil a rl' ligijlllllll-laba ll. 11)1)) .. 63 ,l,
I, BrolnJlcc
2. BrotnJlcc
l BrotnJlce
 5.

4 IIfntnJI~c
~ {I IiI PI!!~l1
6 B.lr.Ill\lc
7 B.lr.II1ile
~ (IIIJ PrlJIo
QBI"",~
tl BilJInje
I Blidm~
15 .

ll. Bitunja
lJ. Bitunja
ll. BilUnja
li. Bileča
16.

17.
 19.

16. Bratač -Nevesinje

17. Dračevo
18. Drežnica
19. VukoV\ko
.--
 21.

20. Šikulje -Vareš

21. Šikulje -Vareš
 26.

22. Ubo\lo
ll. Ubo,ko
24 Enunm\l Selo
25. i.dnjell1vlu Ljubl.lrlur, Trebinje
26. Ubtllln
27.

~7. Ćitlul. ~e\e\mje

28 Bilići
 ''\ ~' \
/11" III i·l
( ~ ,( I I
) r {\ \ ', \

(, \
.)I) B"I I
 UMJETNIČKA
RASPJEVANOST IRAZIGRANOST
SMRTI NA STEĆKU

Mnoštvo izvomih naziva - stcćak kolokvijalni naziv

Na osnovi razboJil'e generalizacije može se tvrdit.i da Sll spomenici II srednjem

vijeku imali Iri glavne namjene: komemoraciju umrlog člana obitelji , čime se
značajno pridonosilo procesu žalosti i održavanju dobrc obitcljskc reputacije,
iskazivanje potpune funkcije u izrazima službc ili u gcnealoškom tijcku - odatle
značaj simbola polož'\ia ili zvanja i heraldika, te konačno treću i najvažniju svrhu,
da se odgovarajućom komemoracijom pokuša osigurati stalni tijek molitava u
korist preminulog i tako donese utjcha duši u či s tilištu i skraćcnje razdoblja
pročišćenja (Norris, 1992., 184.).
Jedan od prvih problema skopčanih s pravilnim razumijevanjem tako
složene povijesne materije poput stećaka odnosi se na sam naziv. Postoje, naime,
tri vrste naziva koji se paralelno koriste za njihovo obilježavanje, medu kojima
često dolazi do preklapanja, što rada nove nejasnoće i nesporazume. Prva vrsta
su izrazi koji se oslanjaju na autentične povijesne izvore - mahom natpise sa
stećaka: "bilig", "kam", "zlamen", "kuća" i "vječni dom", Nazivi Ukorijenjeni II
narodu su: "mramorje", "grčko groblje", "kaursko groblje" i "divska groblje".
Ćiro Truhelka (1891 ., 369.) plasirao je tezu prema kojoj riječ "mašet" kao oznaka
za stećak dolazi od turske riječi "mešhed", po narodnom "mećit", koja označava
grob junaka ili mučenika palog za vjeru. Vejsil Ćurčić povezao je naziv "mašet"
S talijanskom riječi "massetta" u značenju veliki kamen, što je prihvatio i
Bešlagić (1954.a, 191.), primijetivši da se termin "mašet" najviše upotrebljava
na Kupresu i području oko Duvna, Livna i Bosanskog Grahova - tradicionalno
povezanim s Dalmacijom. Najčešće korišten naziv - steća k - od zadnjih je
decenija XIX. st. u izdanjima Glasnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva medu
ostalima afirmirao Truhelka (1891., 373.). Samo ime stećak dolazi od njegove
glavne namjene da "stoji" iznad groba kao spomenik; to je particip prezenta od
glagola stajati - stojeći ili, kako se govorila u staro vrijeme: "steći" (Škobalj,
1970.,220.-221.). Novija istraživanja na vidjelo iznose sve manjkavosti ova:Rvog
naziva ukazujući na problem kategorizacije srodnih nadgrobnih spomenika susjed-
nih teritorija (zapadne Srbije), oblika ploče, koji se javljaju u vrijeme kad stećaka
II Bosni gotovo i nema. Sam naziv stećak - pokazuju ova istraživanja - najprije
se sreće u Srpskom rječniku Vuka Stefanovića Karadžića iz 1852., dok u prvom
izdanju istog Rječnika iz 1812. godine taj termin još uvijek nije postojao
(Zečević, 2001., 144.).

55
 Stećci se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, već kao dio nepreki
toga sepulkralnoga kontinuiteta na bosansko-humskome području čiji kor/u:
sežu d u b o k o u pretpovIJesno
". .
vrIJeme. Jen!
Tako postaje kristalno jasna čvrst
ve.zanost stećaka za lokalitete starijih epoha - pretpovijesna naselja i kultna
mjesta,
. antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke iranosrednjovjekovne crk vea
I utvrdene gradove. Važan, neizostavan element ovoga kontinuiteta ogleda se u
činjenici da nekropole stećaka pripadaju tzv. grobljima na redove, čijaj e pojava
označila epohainu promjenu u pogrebnoj praksi e uropskoga srednjeg vijeka
(Miletić, 1982., 22.-23.). Zato se pojava stećaka očituje prvenstveno kao
odredena faza u sublimiranju milenijskih pogrebnih tradicija i njihovu prenošenju
u budućnost, počevši od nadgrobne gomile do sljemenjaka i kri ža kao konačnog
obilježja kršćan s kog groba uopće (Škobalj , 1970.,223.-224.). U svemu tome ne
smije se zanemariti činjenica da posmrtni običaji u vjerovanjima mnogih etni čkih
skupina Odražavaju one najarhaičnije i najdublje ukorijenjene običaj e koji se
mijenjaju izuzetno teško i sporo. Jasno je takoder, kako to pokazuju artefakti na
antičkom lokalitetu Crkvine u Čipuijiću kod Bugojna sa srednjovjekovnom
nekropolom i 520 grobnih nalaza (IX.-XIY. SL), da su već u prvim stoljećima
naseljavanja na Balkan Južni Slaveni preuzeli i dalje razvijali obi čaje posmrtnoga
kulta starosjedilaca, medu ostalima romanskog stanovništva iromaniziranih Jlira,
što je najtješnje bilo povezano s procesom etnogeneze (Vukanović, 1974., 214.-215.).
U tornje kontekstu razumlji va upotreba ilirskih grobnih humki za kasnije ukope.
što osim praktične strane ovog običaja ukazuje na etničko stapanje Jlira i Slave na
(Bešlagić , 197 1.a, 78.).

Evolucija oblika: od ploče do sarkofaga (sljemeIljaka) i križa

U ni zu pitanja vezanih za umjetnost stećaka od presudne je važnosti pejavu

sagledati u razvojnim fazama, tj . utvrditi osnovne linije njezine evolUCIJe. Jasno
je već na prvi pogled da su stećci poput žive matenje, od Jednostav nih obl~ka
koji su najbrojniji , rasli i mijenjali se, sazrijevali i postaJah otmjenIJIma,. prateCI u
stopu kako opća kulturna i umjetnička kretanja europskoga prostora tako I razvoJnu
liniJ' u bosansko-humskoga društva na političkom. ekonomskom I kulturnom
. . . k"'h . lokalnih
planu. Na s tećcima su sva ta prožimanja - razvoJne plllne l OS~ .e S,IrI I , '
razmj era unutar romaničke i gotičke umjetnosti - i uklesana " ISpi sana. pan~:l~l
ovoj pojavi nalazimo Ul1lZvOjU bosansko-humskog minijaturnog shkarstva (P. Ande IC.
1984.,511. ). . . . . " h k 'Ioženijinl i
RaZVOj' rast i metamorfoza od Jednostavnijih I manji s b
' .' ' k Obrk . lj"e n'ldoro nog
već im ob licima, jedna je od prvih z nač ajki s~eca a. , ..' ~vaJ i
'a sredine
spomenika II prvom je redu uvjetovano teo.JoŠk1l11 shv~lcanJlma v~e;~en lako sisle~
odnosno kultnim potrebama njihovih poručIIaea 5ErdeIJ~n, I:~' no d~~et njihovih
matizacija stećaka još nije razradena do kraja, moze se rx;"1 od Č. Pd loče ploče s
"'t'h obl'lka zastup lJ'enih u Radimlji kod Stoca, sto zna lOP . Illk'l
raz IICI I . .' I k' ct . 'okooa sanl •
podnožjem, sanduka, sanduka s poc.tnožJem I VISO~oga.s~n~"l~ <~ioOv~~ si.ll~ih naziva
s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnOžjem I n za.
1.:1 pojedinl'
. ohlike stc L- aka . I' \l.~ .
\l v il' ck IJ e lII'I' .stIPI
,=,''lc 'I"1 1)I'I' IIII',cl'I
.~. < , ...,
'ct.:
" () k() ter"!nlll ' l
s'\I:~orilg, Šh~ i~.vl.mllll.llal: i ."'k rillja k(~i(/.i('(h: 'Uclo (.mr!.:s - tiJe lo ij(lgl'in _ jesIi ;,
kOJI . sc SpO llllllJC. I pmln:ll. lv oII1.\"/jl'III(
.'II,"(/k . (SkoJ"' n ll'. ' Ilno .. 22?- . -J2') _ .L .•S I) h"
I.lf(un
na sve razlike medu istr;l'/.ivill' illl:l opravdanoIlI sc č illi opća klasilikacija st eć aka
na 1l'~,l'C:(' i Sll~j('( :(' koju jc IlJ52. godine uveo D. Sergejevs ki (Zečević. 2(X )5 .. 25.).
Najsta riji i najrasprostranjcniji. p()čc1ni (lbl;k s tećka. p()I()žc ni monoli! _
ploč a - predstavlja zajcdnil'ki llblik srcdnjllVjckllVnoga g rohlHlga spome nika u
cijeloj Europi (Wcll zd. 1962 .. 109. ). Za ra zliku od ve rtikalnog groba s ni šo m.
ovaj tip ra vnog groba nema izra van prototip u paganskoj ili kršćan s koj starini i
po sv~mu sudeći izravno je povezan sa s istematsk im pokapanjcm tijela. kao i s
velikom idejom povratka zem lji. Poja va ra vnoga groba neupitno predSla vija
važan kulturni dogadaj. svjedočeći o mirnij e m prihvaćanju pokojnika koji
prestaju ulijevati strah i prisnijoj kohabitaciji s njima. Horizontalne ploče bile su
nesumnjivo prve s namjenom da budu i vid lji ve i ponizne. Ravni grob u svakom je
slučaju izvoma kreacija srednjovjekovnoga genija i njegova je amb ivalentna senzi-
bilnost simbol kompromisa izmedu tradicionalne osamljenosti u posvećenom tlu
i nove potrebe za mimim dokazivanjem nečijeg identiteta. U razdobljima ve like
monumentalnosti u pogrebnom dizajnu XlV., XV. i XVI. stoljeća to je bio omiljeni
izbor onih koji su željeli pokazati svoju poniznost (Aries, 1981., 238.-239.).
Bilo da su pripadale području zapadne (latinske) pogrebne prakse. bilo
da Sll nastale II sredini iz lože noj bizants koj funerarnoj tradiciji ploč e su
sadržavale simboliku smrti. u s krs nuća i vj eč nog života (Zečević , 2005 .. 29.).
Gravirane ploče posv ud a su u Europi od velikog z načaja kao umjetnička djela i
historijski zapisi (Curl. 1980 .. 78.), U Njemačkoj se u većem broju javljaju od
XIII. stoljeća koliko u laičkoj toliko i u du hovnoj sferi (Kloos. 1992.,74.). što
se poklapa s općim razvojem sepulkraln e arh ite kture na europskom prostoru.
Mnogi ranosrednjovjekovni grobovi u Dalmaciji imali su grobne ploče postavlj ene
ne posredno nad pokojnicima. da bi se ka snije razvio običaj postavljanja ploče i
na gornju površinu kao vidljiv znak raspoznavanja grobova (Vego, 1963 .. 197. ).
Najstarija plol'a koja se može smutrati stećkom je ploča iz druge polovice
XII. s l. s natpiso m trebinjskog župana Grda (p. Andelić. 1984.. 488 .. 490.), Novina
II odnosu na zapadnoeuropski i srednjoeuropski prostor nastaje deri viranjem iz

ploče i stvaranjem novog tipa nadgrobnog spomenika spajanjem pučkih inter-

pretacija. autohtonih tradi c ija i oslobadanjem stega "oficijelne" umjetnost i
(Sokol. 1980.c 275,). Još prije pojave klesane ploče. kako to pokazuju istraživ'Ulja
u Hercegovini. nadgrobni spomenici u vidu obične lomljene ploče posta\'lj;mi su u
ranom srednjem vijeku pod utjecajem ilirskih i gotskih običaja (Vego. 1961.a. 94.).
Ovakav slijed Obilježavanja grobnih mj es ta l ogičan je rez ultat oblikm'anja
ukupne kuitW11e slike na podmčju rasprostir.mja stećaka od vremena naseljavanja
Slavena. što se vidi po nalazima nakita i oružja II nekropolama izmedu IX. i XII:
st. obi lježenih prožimanje m utj ecaja fra n ačkog kultumog kruga. bjelobrdske I
dalmatinsko-hrvatske kulturne skupine (Mi\etićc 1963 .. 155.-178.), ,
Pojava stećaka kao monumentalne grobne arhitekture II izowllojje vezt s
naraslim ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog društva. odn~no ~
željom pojedinaca du vanjskim znakom na grobu ntinnimju svoj ugled I ~voJu
moć (Be nac. 1950 .• 5.). Broj stećukn. s druge sImne. sasvim .insno upućuJe na

57
pretpostavku da su pod ovim grobnim spomenicima bili isto tako sahran'i ' .
pripadnici slobodnog seljaštva, pa ~ožda čak .i kmetova (Benac, 1951 ., 7~.~;~ I
Društvo sposobno u tolikom broJu podi zati tako monumentalne nadgr b ).
spomenike poput stećaka, čijaje izrada predstavljala složen proces i zahti'~v ~e
nemala financijska sredstva, bilo je bogato i ekonomski stabilno društvo] ,ta
broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenci;an~cl
tog istog društva, što znači da su stećc i u kronološkom pogledu pratili raZVita~
pa i propast feudalizma (P. Andelić, 1975., 225.). razliku od drevnog vremena za
kao i naši h industrijskih kultura, u srednjem vijeku bio je uspostavljen medusobni
odnos izmedu stava pre ma bogatstvu i stava prema smrti (Aries, 1981., 193.).
Ako preciznim podacima te vrste za Bosnu i Hum i ne raspolažemo
solidnu orijentaciju u procjeni troškova vezanih za sahranu, izradu i postavljanj~
stećka predstav lja iznos od 40 libara, koliko je cetinski Vlah Ostoja Bogović
1377 . platio za izmirenje trškova sahrane Vlaha Priboja Papalića. Astronomsku
visinu ove sume ilustrira podatak da je prosječan ukop u to vrijeme u Splilu
koštao 4-8 libara, a da se za cijenu od 40 libara II crkvi šibenskih franjevaca
mogla dobiti cijela obiteljska grobnica (Milošev ić , 1991.,45., nap. 100.). O lome
da je podizanje stećka predstavljalo opsežan i težak posao praćen većim novčanim
izdacima, u selu Kongori kod Duvna sačuvana je narodna priča II rimovanoj prozi:

"Vllkh(geć:.~estra Marta na svog brata Marka.

mi seca ve ljače, priko polja Svinjače .
Vuklo ga slot inu volova. izila se stotinu ovnova:"
(Bešlagić. 1956.-57 .. 385.)

Zaokupljenost s mrću i zagrobnim živolOm posvuda je bila praćena \'elikim

troškovi ma sahrane i podizanja grObnih spomeni ka. Polj ski magnati ('esto SlI na
sahrane znali potrošiti cijeli imelak (Bogllcka. 2006 .. U2.). O"a illdusrrijaJlllrri
povezana s izradom i prod~~joll1 monumentalnih nadgrobn ih spomen ika dožiyjda
jc II sjevernoj Europi (Engleska. Francuska. Njemačka. Poljska ) izmedu I ~50. i
1560, ogromne razmjere, obu h vaćaj u ć i u ra z lil:' ilim s lu pnjc:'\'imOJ s \'t~ uljr:cajne
razine drUŠIva i donoseći majsIorima II najmanju ruku rcspeklahi1an položaj i
prihod (Norris. 1<)')2 .. IX5. idaljo).
Počelak klesanja vcćih i o tmj cnijih slcl:aka p~)dudara sc s proši rL'njl'~1l
dri.avmlg Ic ril(lr ija s red n.i(lV.iek~lVnc B~lSllL', ~lli\' ljayanjcm rudarskI..' proi/HldJl:'1'
i daljnjim unapn.xknjcll1 trgllval:' k ih \'ez;! pllsrcdo\·anjt.'ll1 Duhw\'Ilika i d rll~ ~1l
jadrans k ih kllllll1ll<l II vrijL'IlI L' hana Stjepana II , I I J~~ ,- I J:'iJ,), Iaii n i hall:! i kralp
Tvrtka I. KotrolllOlnka l I 35J .- 1.l91.t Paralelilll s O\'illl, lld\'ij:Hl SL' pnlcL's rasll'·
javanja s tarog dru š t va. pri l'L'1ll U SL' SI"L'dnjL' i ni JL' pkll1SI\"ll lIas l ~lja l ll lI~k'dali n:l
više 1't:1Idalnc SIOjl·\·L'. PO\'Cl:;IO Sl' hroj sillhlld nih sdjaka i S\'l' III sllaiIHl .S.l'
odrazilo II a rh ilL'klnnsklllll pok-Ill l'iji inal prl' d s ta\"ljaju i S(c\,\'i lBl';la~ll· .
1')7I.a. 92 .-9 .1. l.
Sljl'llcl-i, na p redniji nhlik Sh..'d" a l:lsllIp ljell .k 11\', S:l ndllkl11ll i sarl-..l~"a~llll1
_ s1jclllL'llja l-..olll. Prv i s h.'l:ci unhliku s:l ndul-..;I s lI s rl'L:l1 Sl' \lkl) Pl1Ill\'il'l' ., '\ , ~1.
.'
n;'lIa . , '..
v l,tlIUl' l Ill1l'C\:I"I 11"l' IC ral\'0.llll·
. I'a /L·III11.1l· : I,, ;I. l ' III ,.,""
, II111 ~,(1' :--,ll'la '11 ,' '1 dn'\ IlJ!1
. II " '"
. " , I 1'1 'I I' I '"
kultura 11;1 pup vu ovog II l 1,,:\ s tn',,:! Ull 1 ~IlUIt.l~ l II SIl:! / Ilt' IIh)1 1111 11 ' 1I1 'lilh,";(I
l· '
 lItj~~a li. St,l .~. I.J.lti č,kj sark()r;~ /. i i rOlJlani čk a II tlljL:1llosl d,dm<tlim.k{Jg Primor" ć. 1.
Po schll.l V. III.l.llltd ovog ohllka p()lcl1 ci nlJ'l I' C l)ri su!n ~ ~ ·t I' I h' J
. . k' .. ,' .. • ' . . osell pos () .Ja , '-;1 J <",c u l:t.v.
CI vos tilI 1111 S. lIldU CIIII<I Ila d V() slruk()1ll 1)()stoll'l I I' t "' " '1 .
. ,'.,',' . ' . .1 '- O( il /lO lI SdYr", J a J po(:ctkorn
xv. st. Pllpl Clllll.1 pOJavu tzv. visokog s, ltHJuka l)ril'L:hzllog ohl'lka k " k I'.
( M'II Cile,
" I <)H2 l '
.,.1. -14.). Nalstariji
. , .
s t eće i u ohliku s',nduk '
., ar o ag u
'.' N'k I"
• ' . • , < d su spomenICI I O lG I
II Vran.lcvu Scili kod Neuma I s t cćci Sank()vića II Bi sk upu kod Konji ca (P. Anđe l i ć
19R4., 490.). . ,
:,ajsloženiji oblik stećka - sarkofag - jaVlja sc prvih decenija X V. , I. Dug
pul prcs,-~o .IC ovaj nadgrobnl"spomCI1I,k.do L,og vremena kada jc - naj ćc<ćc II "Iklopu
odredenIh nekropola - poe eo kraSIti pejzaže s red njo vjekovne Il",ne . U , iru
upotrebu sarkofag ula zi u vrijeme egipatskih piramida, da hi ' e preko
Mezo potamij e, Krete, Grčke, Etrurije i Rima sredinom III. stolj eća pojavio u
kršćanskoj umjetnosti. Iz Italije se sarkofag raširio po c ije loj srednjovjeko vnoj
Europi, preuzimajući u svojim ukrasima repertoar kršća n s k e umjetnosti od
klasičnih biblijskih motiva do romaničkih i gotičkih ilustracija (Dic Kunst ,
Brockhaus, 406.-407.; Duvnjak, 1989.190.,32.-34.). A_ntički sarkofazi s bosansko-
humskog..po.dručja.J!!iJi~ dalmatinskih gradqya, po svem u sudeći z n ;č-;'j n o su
'Pridonijeli pojavi ove forme stećka koji je obilježavao kuću kao temeljni element
ljudske egzistencije (Karaman, 1991.,623.-624.). Antički svijet promatrao je
sarkofag kao vrstu vječnog borav išta (domu.\' aeterna), kao znak vječnog života
koji, u njegovom poštovanju domaće pojedinosti, otkriva značaj preciznosti simbola
(Binski, 1996.,86.).
U Bosni i u dalmatinskim komunama humanisti Čkog razdoblja primjetno
je oživljeno zanimanje za rimske grobnice i sarkorage, prema čijim su modelima
izradivani grobni spomenici kasnog srednjovjekov lja. U brojnim dalmatinskim
komunama dokaziva je sekundarn a upotreba rimskih sarkofaga još od ranoga
sred njeg vijeka, pa ih se "u pomodnoj obradi sačuva lo iz predromaničkog, roma-
ničkog, a i gotičkog vremena" (J. Fisković, 1990.,41., 67.-68., 8 1. ; C. Fisković.
1973., 158.; Mandić, 1982., 120.). Slična pojava primjetna je u Njemačkoj.
posebno kada su u pitanju biskupske grobnice (Kloos, 1992., 73.). Postojala je.
med utim, bitna raz lika izmedu rimskog i srednjovjekov nog sarkofaga. U Rimu
bi se nakon spaljivanja pokojnika pepeo sahranji vao u sarkofag, u Bosni se mrtvac
polagao u grob a iznad sc postavljao sarkofag, u Rimu je sarkofag predstavljao
grob, u Bosni j e to spom enik. Uza sve to ostaje otvorenim pita~~ što ga je
postavio još Truhelka ( 1891.,370.): zašto je ovaj oblIks pomenika u takvim razmjer-
ima oživljen upravo u Bosni gdje rimski utjecaj ni u doba najvećeg uspona
Carstva nije bio naj snažniji , a nije u ze mljama poput Francuske i Španjolske.
gdje je zračenje rim ske kulture bilo kudikamo jače. Ovu široku primjenu grobnog
spomenika oblika sarkofaga na bosansko-humskol11 pOdlllČj U , pogotovo činjenicu
da oni "nisu kao II ostalom svijetu zahvatili širih sloj eva naroda", odnosno da
"nisu nigdje postali običajem osim II nas", primijetili su i kasniji istraživači (Horvat.
1941., 184.). Kronološko-stilsk i@)zmedurimskihi sred njovjekovnih bosanskih
i humskih sark ofaga predstavljaju predromanički sarkofazi dalmatinskih gradova
Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora (VIII.-XI. SL) klasiticimni u tri ka!e-
gorije: sarkofage s grobnim natpisima bez dekoracije; sarkofage ukrašene u ba -
reljefu koji nose natpi s; sarkofage bez ikak vog natpi sa ukmšene isključivo u ba
-reljefu (Jak~ić. 2004., 7.).

59
 Posebno je zanimljiv, medu poznatim sarkofazima, primjerak S lokaliteta
Hreša na istočnoj strani Sarajeva s udubljenjem na gornoj strani vjerojatno
obrednog karaktera (Mušeta-Aščerić, 1979., 224.). Ovaj oblik stećka koji
poprima oblik kuće s krovom na dvije vode - "vječnog doma" kako kažu neki
epitafi - ublažava dramu rastanka živih i mrtvih postajući obitavalištem pokojnika
pored njegove dojučerašnje kuće (Korošec, 1952.,395.). Predodžba o grobu kao
o kući pokojnika vuče tradiciju još iz prethistorijskog doba, o čemu svjedoče
prethistorijske urne u obliku kuće u sjevernoj Njemačkoj, Italiji i Krel~. Tradicija
o grobu-kući nikad nije prekinuta pa su tako grobovi kasnoantičkog iranokršćan skog
doba formirani od opeka u obliku krova, kao i grčki i rimski sarkofazi s poklopcem
(Karaman, 1954., 178.) . U tom svjetlu p!!Wj~j~_"!:i.ied na hi poleza prema kojoj
je pojavi stećka oblika s~ikofaga značajno pridonio obič~j pokri vanja grobnih
humki dr~enim kućicama s krovom na dvije vode, raširen kod Slavena prije
d';laska na Balkanski poluotok (Skarić, 1928., 141.- 144.). Kao dopuna drevnim
značenjima sarkofaga, ovaj oblik stećka svojim šiljatim krovom snažno asocira
na gotičke sarkofage i škrinje, dok njihova dominantnost u vrijeme opće prevlasli
gotičkog stila ovoj tvrdnji daje dodatnu vjerodostojnost (Palamela, 2004., 132.).
Spomenici ovog tipa obično pripadaj u ličnostima iz vrha društvene piramide,
najbogatije su ukrašeni , često sadrže natpise i predstavljaju naj zrelija likovna
ostvarenja (Mileti ć, 1982.a, 235.).
Pogrebna praksa Rimskog carstva s običaj em klesanja nalpi sa nad grobom
i korištenje starokršćan ski h crkava za groblja u srednjem vijeku , uz upotrebu
rimskih sarkofaga i lociranje slavenskih grobalja neposredno uz rimska, ne smije
se gubiti iz vida kao faktor koji je odigrao ulogu u formiranju sepulkralne ku lture
kod slavenskih plemena nastanjenih na području srednjovje ko vne Bosne. Sama
riječ raka kao oznaka za grob izvedena je od rimske rij eč i a rca (Ćorović, 1956 .•
142., 144.). To potvrduje i lokacija mauzoleja tepč ije Batala Šanti ća nedaleko
od utvrde Toričan u Lašvi na mjestu rimskog vojnog logora opasanog opkopom ,
koji je tu funkciju , osim zatrpane zapadne strane, zad ržao i stolj eć im a kasnije
kada je ovdje podignut mauzolej sa stećkom sljeme njakom iznad groba u kom
su, položene u kameni sarkofag, počivale kosti ovog poznatog bosanskog
vlastelina. Samo nekoliko stotina koraka dalje otkrivena je ranokršćan ska bazilika.
a i stočni dio ovog prostora u novije vrijeme slu žio je kao pravoslavno groblje
(Mazalić , 1959.,241.).
U kasnijoj , zreloj fazi , polovicom XY. st.. javlja se oblik kri ža klesan u
raznolikim formama - u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj - i forma stele i
cipusa koja očito podržava starije antičke oblike. Posljednjim godinama izrade
stećaka, smješteni poput stećaka pored samoga puta nedaleko od lokaliteta pod
imenom Crk vina, noseć i na sebi ukrasne moti ve karakteri s ti č ne za steć ke, ali i
za tzv. "šehitske ni šane" iz prvog razdoblja osmanske vlasti na prijelazu iz Xv.
u XVI. stoljeće. pripadaju če tiri monumentalna kri ža iz Drežnice sjeverno od
Mostara (B eš lagić . 1956., 179.- 188.). Iz svoje prvobi tne oblast i - iz Hercegovine
i primorja - ovaj se tip grobnog spomenika širi prema ;redišnjoj Bosni . prelazeć i
iz ukrasa nadživljava ostale oblike s tećaka i nastavlja svoje postojanje do naših
dana ( Mil etić . 1982.a, 235.). Kao nadgrobni spomenik križ je na europskom
prostoru bio poznat znatno ranije, kako pokazuje spomenik tog oblika iz prve
r)(l lo vict; X. "'11,ljebl " ~ j evern(Jrn Y/Jrk ~ hjru nlJ gUJI-lU v ikjn ~k(Jg rCi tnikCi k()ji je
prih v"'io kr, b r" ' ,,, (f 'lcl t ht r, I'JIn ., s l. 1 1. i 12. ).
Uhl iti orije rll alnog pod rij ei la - slUp, (,bc lisk i ni,an - o hiljezil i '" kraj
jedno}!. i tI IV;lr;Jnjc flI) v(Jg p"'g lll vljtl p" JV ije\ti \ tcćlJka, p",\ tajući uz kriz trajni znak
grohnog ' pome nik;, (M ilcli';, I ')x2., 15.-10.). Jeda n takav primjerak koji pripada
naj, ,,,,ijem lipu mu, li m" n., kih n"ana s prijelaza iz XV u XV I. , l. - stela , natpi",m
"A"M..: le1.i Ske nder" i urel-'l nim kri:l.cm -rozct(,m - , toji na ,tarom u mezarju u Fatnici
na loka lile lu Mi Iju,a (il"vit a (ile<lagi':, I 'J07." , 42.). Sli':an je ovomc, ali monumcn-
'''In iji od njega , ni , an iz Haki';a kod Olo va - "j edan od naj za nimlji vij ih starih
ho,an,ki h , pornenik tJ" - vi,inc oko 4 m, ,a \ trani cama od €jO cm u o\ no vi, nez-
nllln/) , u:l.cn premtJ vrhu u ohli ku rtJzmje rno v i~()ke pirami dc ukra.\c ne kamenom
kuglom . Medu hogtJtim o rnam entima ",li će ~C ćudovi.\ le u obliku zm aja.
!\Iili zira ni cvijel, mOli v uzeta i grozd . Ornamentika n c~umnji vo potjeće iz ~ rednj eg
vijeka , a da li jc pod ovim ~ p()menik()m ., ahranjen bo., anski vlaste lin iz prvog
raZ(if)hlj a ~i renj a i ~ lama , na ~to hi ukazi va lo obliž nj e mu~ limansk o groblje zva no
Sval{)v.I'k{) r;rr:hU" kDje predstavlja nastavak Dnoga iz srednjeg vijeka pod
nazivDm Kaur.l'k{) GrehU" (M . Filipović, I 92H ., 72.-76.), pitanje j e na koj e te k
tre ha naći cje lo vi t odgo vor.
Ni,aQi su u HDsnu dD.(l i" Osman~j.!!!Jlll..a najznačajniji su oni iz naj starijeg
vreme nskog perioda, .~to zn ači iz xv. i XVI. sL, koji odražavaj u veze sa s tećcima .
Tc .' e veze na jednoj stran i l.rea le u re pe rtoaru fi guralnih predstava, na drugoj
.' Irani u natpisimtJ pisanim ć irilic(Hn na tada.<njem narodnom jeziku. Medu najstarijim
J1 i~an ima imtJ i takvih koj i su postavljeni iznad gro bova kršćana, poput obeliska
vojvode i " poćie nog viteza" Radi voja Opraš i ć a (Bešlagić, 1982.,530.,534.-535.).
Pored umjetnić kih zraćenja iz bl;;.ih i daljih krajeva Europe, i domaći narodni
genij koji je~LL1llLSla vrnsk ll bllŠliru.t vremenom izvršio užu selekcij u moti va.
prilagodio ih svojim s hvaća njima, mog u ć nost ima i potreba ma, sudjelovao je u
ohlikovanju nadgrohnih spome nika. Nesum nji vo jc daje svaka od ovi h komponenti
na svoj na či n hila va1.na u proces u transrorrnaeijc i stapanja raz li č itih utjecaja, a li
prednosI nesumnji v{) pripada d ( ) maćoj komponenti , što porcd os talog potv rduj e
i nagl: lšena ... Ii č n()s t nekih ()rnamcnata sa stećaka s ornamentima današnjeg narodnog
vel.a i rez harslv" (I'. lindel i ć, I ~K4 .. 4~() .-4 <)1 .).
Znakovi to je k;Jko S ll veći i grandiol.niji s teće i smjenji va li manje i jednos-
ta vnije i kako sc ta ra zvojna linija podudara s linijom e ko no mskog uzdi zanja
hosallsko -iHllIlskog fe udalnog dnl.~ t va . () ovoj pojavi rječito govo re i natpi si s
iiIICIliIII;I koja sc Ila prije laz u iz XlV. II xv. sl. z;'ldr1.avaju II krugu vlastelinskih
porodi t:a. (J loje vrijeme skupi nal': in ohilje:l.avanja grohovajoš uvijek bio pri v-
ilegij viš ih dru štvenih s lojeva, da hi oko sredine xv. st. stećke počel i podi ~
Ylil ~ i pn.:i.ivjeli romano- ilirski starosjed ioc i. Uzo ri Sll hiJi tll. pred očima. i či m
je e kollollI sko stanj e to dopu stilo, i širi s lojevi su na taj nači n poče li obilježavati
lujes ti! gdj e SIl poč i v a li mrtvi, odaju ći im poča sti do koj ih sc mnogo držalo
('-;,'ković , 1%4 .. 213. -2]4.).
Nij e s lu l': ilj nosl da sc stečt:i II velikoj mj e ri odomuć uju hn~ kod Vlaha.
() Vl lj 1)(lnIIS i/.I'UV 1111 je PI lt vnlell II Hlllllll . gdje j e Ilujp()/.llalija nekropola stećaka
II I<udillllj i kod Slocu VCI.IIIlU 1.11 V lll ~ kll porodicu Milol'udovića:orStjepunovića iz
rodu I-Iruhrc nu . ()sllllldese tc godine XV. st. - vrij e me nustanku ove nuj poznatij e
i IlHj cjclovilije nekropole. s gotovo svim ohlit:imu s tcću ku ~ i rokog ruspo nu

61
ukrasa, od čistog ornamenta do ljudskog portreta - podudara se s na' eć'
društvenim usponom Vlaha (Ćirković, 1964.,234.; Vego, 1973., 307._32~v) lin
Evolucija oblika otkriva da su se stećei kao nadgrobni spomenici ' . '.
. . d b' l' . . . . razVIl,
IZ nadgrobne ploče I da su tek vremenom o I I vise I masivnije fonne, što z •.
acl
da se sam početak u njihovom razvoju temelji na obliku poznatom u mno:
zemljama, posebno mediteranskim. To govori da sam po sebi ~ak n~ nikai~:
originalna tvorevina bosanskog i hum oed..nJ.qvjekovnog podneblja. ne~~
pnlagodena i masovno 'onstena forma nadgrobnog spomenika jedne epohe
(Benae, 1982., 199.).

UKRASNI MOTIVI
Medu ukrasnim motivima na st ećc ima. uz njihoy naglašeni simbolizam
svojstven srednjovjekovnoj umjeD1osti. raspoznaje se pet sk-upina koje se međusobno
prepliću i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli. predsta"e posmnnih kob.
figuralne predstave i tzv. čisti omamenti (p. Andelić. I 98·L -188.). Postoji i šesla
skupina tzv. neklasificiranih motiva - moti"i s imbolične funkcije. znako,i
geometrijskog oblika. predstave nekih neobi č nih predmeta i oštećeni moti"i čije
značenje nije moguće odgonetnuti (Wenzel. 1965 .. -11 .1.--121 .). Općenito uwši.
olllamentika s tećaka otkri,'a s h yaćanj a i osjećanj a cijele jedne epohe. kako ljudi
koji su sudjelovali u njiho"oj izmdi tako i pokoj nika koji su ru našli s\'l)ja zadnja
odredišta. po čij oj su želji - kako kažu pojedini natpi si - Slećei i kbani . Sama
o\'a klasitikacija nije i konačna. koliko zbog medusobnog preplitanja pojedinih
111oti\"a toliko i zbog njih o\'t~ y i šeznačnosli .

Socijalni simboli

Medu socijalnim si mbolima najistaknutije l1\jC'Stl1 zau zimaju heraldički

111o(i \'j od kojih su naj"ažniji grhoYi. Odredeni manji broj IZ", potpunih grh<.n;\
izrade n jL' II duhu zapadnoeuropske" heraldike. dl)k ('!stali. njih nekl1lii.:l) :'.wtina.
kao 1100"a i ~pecitična poja\"a. pripadaj u k'Jl1lpoz i('ijanu ; tit a :o' J11a(-~J11 tp. Anđeli ..:.
1984., -'88.). Od drugih :o'o('ijalnih :o'imbc.Ja \"rijcdlw .IC' :o'plllll~nuti jt'dIW:o'tJ\"lh'
hcmldičke amhkme ili tigurc (zin1t injc. ljiljani. !\lZI;.'[C) i prt.'dst;1"(' mača i J..:l)plj~l.
Česta je takodcr pl"l.~qa,·a luka sa srrijdl)Ill: uz Illač ili ; tit jX~j:l"ljlljt' st" i II J..:ol11~i·
naciji s kri že m i IX)lumjese('l' lll . R.kde Sll prika za ni kl1pljc'. p0nt"kad ~3 z3Slan)il1:
angoll ili halvun ~ kl:1si(-l1i 11h)ti\"l i7 cumpsh' heraldik.t". Rasprostr.11ljc'll po ..'ijclt')
Europi ~ lU naki tu. pCl'~lIi1l1a i Ill)\'('U ~ krin (lj iljan) Lll1 hcra ld iL'ka J..: omplllk'!lI:l
\'e zan u Bnsni za "ladarsku dinastiju. dnz i,'in je u razli(-itim rr~l1l:'t~lmu ...'ij~l!ll~l
~ iroku pri mjenu i na Sh:.' ...:ku. Hcraldicki l)bliI.: ljiljana impoz:ll1lnih pro~x)r...'ija iz
Uzdo lja. Prolos('a i Vranj t"\"a Sc'la up~ldljinljc sliča n obliku ~ luJ..:suzllt' luljil1t' 11:1
Pal:.ljUt)!m"ot1l POnl'c tll Gale:lza Sforze i s pc':-a tll l1g prstcnja iz Ugarskt:.'. O\"il11
si mboh11l:l. prel t:.'Z l1t1 ht.' raldiN:im prt"dsl;l\'ama UIll.jc ~ lt) nt"po~rt:.·dlle p rt.'dSU\·l~
umrlog knja je hila shc mati zirana. t)hiljt" ža\':l lo se pokojnikt)\"o zanim:lnjt.'. I
dru ~ t\ 'eni rang i u tom pllgledu uloga nadgrohnika nij ~ ~~ mijt'njala lxi rilll~J..:lh
\'n~lllcn:l (Milet i ...:. 19x~., 61. -63 .).
 Religiozni simboli

. DO~ ~,I.'deli ć (1984.,488.) sm atra da je najrašireniji religiozni simbo l,

ujedno na.Jcescll1kras na stećcima, znak križa, koji se pojavljuje u tri osnovna obl ika:
kao obični i ukrašeni kri ž i križ-raspelo, Škobalj (1970., 229.) tvrdi da su medu
nešto više od 3000 ukrašen ih stećaka naj češć i motivi polumjeseca i zv ijezda.
Wenzelova ( 1965., 91.) je, pak, došla do broja od 638 s teć aka na kojima kri ž
predstavlja osnovni ili sporedni ukras, dok Beš l agić (1982.,387.) medu pojedinačnim
ukrasnim motivima s nekih 700 primjeraka na prvo mjesto stavlja kri ž.
Ovdje je nu žno poći od toga da je medu navedenim vrstama kri ževa teško
postaviti jasnu granicu, pored ostalog i zato što, sa čisto re li gij skog stajali šta,
sva tri oblika imaju istu vrijednost ( Vidović, 1954., 11 9.- 120.). Kao čest motiv
u kršćanskoj umjetnosti, pa time i na grobnim spomenicim<!. kri ž se javlja od IV. sl.
kada je štovanje križa bilo pojačano otkrićem Pravoga Kri ža pripisanog carici
He leni majci cara Konstantina (Fletcher, 1997.,56.). Najprije kolekti van, zatim
postepeno individualan, kri ž je postao esencijalan element novog prototipa groba
kreiranog u XVII. i XVIIl stolj.e.ćJ.L. Čak i medu onima koji ne vjeruju, više ili
manje odvojen od svog historijskog kršćan skog zn ačenj a, križje maglovito priznat
kao simbol nade i zaštite. Ljudi su povezani s kri žem bez znanja zašto je to tako, ali
su ipak povezani. Kri ž ne priziva dragi svijet nego nešto sli č no, ponekad misteriozno,
duboko, ne izrecivo, čega smo samo nejasno svjesni (Aries, 1981 ., 27 1., 276.).
Najčešći su na stećc im a tzv. grč ki i latinski kri ž, a uz njih se pojav ljuju :
kalvarij ski (križ s postoljem), Andrijin kri ž (X oblik), Petrov kri ž, ljiljanov kri ž,
križ u obliku trozuba ili dvozuba, T-kri ž koji se povezuje s Antunom pustinjakom,
križ jednakih krakova, malteški kri ž, dvostruki patrij aršijski (lore nski ) križ, kao
i znatan broj njihovih varijacija (Vidović, 1954., 120.-1 23.; Wenzel, 1965.,91.-125.).
Specifični oblik križa, tzv. ankh, u č i s tom ili antropoidnom obliku, pojavljuje se
na stećcima u južnom pojasu; povezan je sa spiralama i grozdovima u kompoziciji
preromaničke skulpture poznate u Ventimigli (sjeverna Italija) od VIII. s to lj eća,
a u svojim naj zrelijim formama predstavljen je na sanducima i sarkofazima u
okolici Stoca (Miletić, 1982.,60.). Motiv cvjetnog kri ža, koji osobito "cvjeta" na
podračju od Cavtata do nekropola Blidinja, najkvalitetnije primjerke oči tuje od
Stoca do Opličića, Bivolja Brda i Mogorjela. Kako to pokazuju najbliže analogije
iz Pridrage kod Novigrada s namještaja starohrvatske crkve iz IX. stoljeća i stariji
primjerak iz sv. Marka u Veneciji iz VI. stoljeća, ujedno ukazuju ć i na razvojni put
ovog motiva, njegova je upotreba vrlo stara i trajala je s tolj eć ima (Palameta.
1996.a, 258.).
Svi ovi oblici, čak i oni najneobi čniji, bili su ustaljeni i u drugim europs kim
zemljama. Kri žev i u obliku trozuba upotrebljavaju se u kršćan s tvu još od ll.
s toljeća. S li čni oblici nalaze se na ciglama iz Caričinog grada i na jednoj slici
Berlinghierijeve škole. Kri ž T-oblika predstavljen je na slic i Fra Angelica
" Raspeće sv. Kuzme i Damjana", na jednoj slici P. Lorenzett ija u crkvi sv. Franje
u A ssisiju , a kasnije na nekim Rembrandtovim i El Grecovim slikama (Vidović,
1954., 120.). .
U mnogim s lučajevima kri žev i su ukrašeni grozdovima koji u kršćanskoj
umjetnosti simboliziraju euharistijsko vino; ovi oblici prevladavaju u sredIšnjOj
63
 . al' 'h ima i na J·ugu. Kri ž je često predstavljen kao rajsko drvo f
B osm , I I . . . k d V" ' . IVota;
. d n T-križ (Kupres) s brojnim ukraSIma, ao a CinI najbolju ilustr '.
Je a . . Vl d l d ' .V aCIJ u
ovakvog s hvaćanja. Ponekad se s ukrašavanje m IS o ~t e . aJ ~~n z predstavljao
manjI.. d'o
1
ornamentalne cJeline. Uz raz ne oblike . . .
ukrasenIh . V
knzeva
. . na stec'C.lllJa
se često nalazi i vi še vrsta znakova na sredInI I zm~du knza I ljudskog lika s
raširenim rukama. Na jednoj ploči u Kneš~~IJu kod SIrokog Brijega isklesan je
antropomorfni križ, a više njega drugI krlZ CIJI. se hanzo ntalnI kracI oštro lome
nadoij e; on j e s li čan križevima s pOjedInih bosanskIh povelja i nekim
merovinškim oblicima kri ževa (Vidović, 1954., 120., 123.).
U kri ževima antropomorfnog oblika nema ničeg hereti čkog, kako je to
opsesivno nastojao dokazati Solovjev (1948., 89.- 100.), vezujući ovaj oblik za
vjerovanje srednjovjekovnih Bosanaca koji su kao navodni bogymili time htjeli
prikazati samo Kristovo raspeće, dok su križ kao vj erski amblem prezirali. ČUdi ,
najblaže rečen o, da j e ovaj zaslužn i povj esni čar europske reputacije zapao u
ovakvu kontradikciju. Solovjevljevoj teoriji izravno proturječi predstava lika sa
stećka iz Raške Gore kod Mostara, u obliku antropomorfnog kri ža koji Ulijevoj
ruci drži kri ž (Beš l ag ić, 1956.a, 250.) . Još u merovinško doba bilo je mnogo
takvih kri ževa: poznat je obični kri ž latinskoga tipa s g lavom kružnog oblika iz
koje, okrenute prema dolje, izviru dvije ruke. Predstava antropomorfnog križa česta
je pojava na novcu nekih madarskih vladara, osobito od Geze II . do Ludovika
Velikog. S li čan znak, vrlo stiliziran, nalazi se na šilingu bi skupa iz WUrzburga
iz xv. stoljeća. Jedan stari njemački crtež u stoličenja koruškog voj vode predstavlja
ga s križem u obliku stupi ća iz kojeg izlaze valovite prečage sl i čn e rukama. Ove
predstave križa, gotovo identi čne, nalaze se krajem srednjeg vijeka u S. Petroniju
kod Bologne, u Garofallu u Ferari i na slikama Hansa Friesa u Fribourgu. I u rano-
srednjovjekovnoj irskoj kršćanskoj umjetnosti često se s u sreć u s li č ne predstave.
Uopće uzevši, likovne predstave razl ič itih kri ževa neizostavan su motiv srednjo-
vjekovne sakralne umjetnosti, a kao heraldički simboli uvedene su u praksu osobilO
preko duhovno-v iteških redova nastalih u vrij eme križarskih ratova (Vidov i ć.
1954. , 125 .- 127., 135.).
Skupini religijskih simbola pripadaj u takoder znaci obnavljanja i uskrsavanja
u vidu sunčanoga kruga, polumjeseca, svastike. zvijezde. spirala svih oblika, vijenca.
rOlete i elise koji, bilo sami ili II razn im kombinacijama. čes to ukrašavaju stećke.
Ovi ,znaci p~ne~ad se nalaze L1 Z razne oblike križa s koji m su ili povezani ili su
pak Isklesani LI njegovoj blizini. Najčešće, oni ipak č i ne samostaian,jedini ornament.
a LI , k,ombin3cijama obično dolaze po lumjesec i jedan so larni znak. Na svim
obliCima stcć ~ka oV,i si.lllboli imaju vidno i istaknuto mjesto : na p l oč i s gornje
st.rane. a .na s l~ e m~ nJ acl ll1a ob i č no sa zabala. Kao simbol pra staroga paganskog
:J erova nJ ~l. ~ n :~ r I ZV~lI1red l1e ljepotc i rados ti cijele zemlje, mladi Mjesec z n ačio
Je obnav ljanje ~ I VO.t :ll kao tak av vrl o je bli zak kršća n skom vj erovanju (Vidović.
1 9~4. , 128 .: MIiellc, 1982 .. 97.; G rak alić. 199 1..20.). Spajanje po lu mjeseca i
~n za na sleCCllllč.l o~ražav~i.1 spajanje slarog paganskog vj erovanja s kršćan s t vo m .
I ova sccna .zorno.~v.ledocl da se pokrštenje jednog naroda odvija kao višesloljelni
proces tc bl se pnJ ~ Ill.ogla n ~I ZVi.l li "oclgajanjcll1 " ncgo "pokrštenje-m" (Škobalj.
233 .. 235.). Uk raSI Il1J eseca I roze te obvezan Sll pra til ac Ra spela II ro lllan i(:'kllj
umjetnoSIi (Basler, 1990 .. 13 1. ). .
 Solarni s imholi vmk podrij e tlo od paicolita. zatim se s u s reć u II asirskoj
umj e tnosti. kod Etrušćanll. Ilira. II nordij skim krajevima i na g rč kim vazama.
Lunarni znaci jav ljaju se Ul. s like babilonskih bogova, uz predstave feničke
boginje Astanc. kod Grka i Kelta. U rims ko doba. polumjesec koji je bio at ribut
Dijane (Artemide) i mjesečeve božice Lune. naročito je čest na nadgrobnim stelama
Panonije i Galije. ali i na posmrtnim urnama i sarkofazima uz druge s lične znakove.
Općenito uzevši. SOkllll0-lun'lllli simboli bili su veoma zastupljen i krxi Indoeuropljana,
ali se jav lj'~iu i u kulturama koj e su s njimajedva mogle imati ikakve veze (Vidović,
1954 .. 130.: Miktić. 1982 .. 97.: Hall. 1991..208.).
Obožavanje Sunca i Mjeseca u staroj slave nskoj re ligij i imalo j e istaknuto
mjesto: pretpostavlja se daj e vrhovni bog Zapadnih i I stočnih Slavena bio poistovjećen
sa Suncem. a jaki relikti tak vih s h vać anja bili su prisutni i nakon primanja
kršćan stva (Elijade. 1991..34.). Slavenski narodi. uostalom kao i drugi narodi
toga vreme na. teško su napuštali stara s h vaćanja svijeta ostaju ći još dugo napola
kršćan ima. kako Ljutić e imenuje jedan izvo r iz XII. st. (Vidović. 1954 .. 132.).
Toma Arhidakon zabilježio je u XIII. st. da su prilikom Mj esečeve mijene Hrva ti
izvod ili obredne plesove i di za li galamu lupajuć i u sve metalne i drvene predme te
kako bi otjerali demone koji razd iru i jedu mjesec (Grakalić. 1991 .. 19. ).
U kršća n sku umj e tnost solarni znaci ulaze preko svetkova nja Boži ća. koje
je zamijenilo dotadašnju pros lavu preporadanj a Sunca. Prve predstave Sunca i
Mjeseca uz slike raspeća pojavljuju se na rukopi si ma iz ranog sred nj eg vije ka.
kada postupno potiskujuuobi(:'ajenu kompoziciju raspe la bez Kristo\"a lika. Njihm·
odnos uspostavljenje već u Bibliji kazi\·anjell1 o Postanku (Sunce. Mjesec i z\·ijezde
nač injeni su četvrtog dana) i u priči o pomračenju. il potom i kod teologa. Prema
sv. Augustinu. Sunce i Mjesec si mbolizirali su odnos d\"aju Za\jeta: Stari za\j e t
(Mjest."c) mogao se razumjeti sa mo s pomoću s\jetl osti kojom ga obasjm·a Nm·i
(Sunce). Uz raspeće. Sunce i Mjesec se poja\"ljllju II alegorijskom z načenj u Crb·e
i Sinagoge: po mi šlje nju kršća n ski h komentatora ra zdi ranj e Z~l\jt."st." II hramu II
čas u Kri stm'e smrti ozna(:'i lo je trijumf Crkve (Sunca) nad Sinagogom
(Mjeseco m) (Vidović . 195·l.. I ~~.· 1 3.j.: Hall. 1991 .. 285 .. 323.). Sunce i mjesec
č ine harmoniju d\'~~iLl suprotnih principa: mj esec je pre ma suncu. kao pasi\· prema
aktini (C halle t. 1965 .. 3 1.).
Solarni zna ci nala ze se i na menwinškim sark ofazi ma gdje su. prema
nekim mišljenjima. imali amblemiltski i talismi.lnski karakter (Vido\"i(. 195 . L 132.),
Na jednom bareijefu iz Quintanilk de las Vinas kod Burgo ... a u Španjl..'iskoj iz
VII. st. prikazana su d\·a andela koji drže SUI1I..:e (Lopez. 1978 .. 5..U. Cesta je
njiho va pojava II fOmaničkoj umj etnost i. osobito uz pred ... tanl raspela i Ktista.
kao na jednoj zlatom. dragim kame njem i rezharijom u slol1o\"oj klbti lIkrašenoj
Bibliji s konca X, stolj eća. U Bibliji koju je 1-175.176. II Augsburgu tiskao Giinther
Zainer. uz predsta\"u Kri sta. Adama i Eve. nalazi se kompletan rqX=l1nar sl,la mih
znakova - Sunce. Mjesec i zv ijezde (Weg~ nt:r. 19X5 .. 120 ... 121.. \35 ... \36.),
Sunčani zraci koji se kao ukrasjavljajuni.l kacigi iznad grba grada Gene\"c~. \·uku
svoje podrijetlo iz kulta što su ga. prikazujući busO\\' imc u \"ijel\l'u zraka. ruširili
glasoviti propovjednici poput Bernan.lina Sijenskng i Dionizija Kartuzijanca.
Crkva je, ne bez otpora pa i zabrana. naposljetku našla naein da štovanje Gospodina
sankcionira u prikludnom obliku: posvećena hostija smj eštena je II monstranClI
kojaje umjesto oblika kule, poznatog iz XlV. st., dobila izgled sunca s vijencem
zraka (Huizinga, 1991., 189.).
Predstave mladog Mjeseca i zvijezda postale su sastavnim dijelom brojnih
plemićkih i gradskih grbova širom Europe - u Nizozemskoj, Njemačkoj , PoljskOj,
Italiji , Španjolskoj , Engleskoj , Rusiji i Ugarskoj (c. A. von Volborth, 1992.,34.,
43.,51.,59. i dalje). Ovi znaci našli su široku primjenu u južnoslavenskoj numiz-
matici i heraldici. Na pečatu bosanskog franjevačkog vikara početkom XVI. st.
nalazile su se predstave Sunca i Mjeseca. Solarni znaci nadu se i na stoljeće-dva
starim katoličkim grobljima u okolici Travnika i na pravoslavnim spomenicima
iste starosti iz Sarajeva. U nekim krajevima Polj ske zadržao se do modernog vre-
mena srednjovjekovni običaj da se klekne prema mladomu Mjesecu i č ita
molitva, a štovanje mladog Mjeseca kod nas sigurno je pridonijelo štovanju
kršćanske Mlade nedjelje (Grakalić, 1991., 25.-26. ; Vidović , 1954., 128., 132.-133.;
Solovjev, 1954.,93 .; Rengjeo, 1943.,280.-286.; Vego, 1973 ., 322.).
Solarno-Iunarni simboli na stećcima imali su religiozni karakter i formirali
su se pod zajedničkim utjecajima starih slavenskih vjerovanja i kršćan stva. ~~
veza sa znakQm križi! nedvojbena je i logično je zaključ iti da su imali istu sim-
boličku vrijednost. Ne može ih se, medutim, vezivati i sključ ivo za posmrtni kult
u komu su simbolizirali umiranje i uskrs nuće jer su oni , očigledno , imali mnogo
širi religiozni karakter (Vidović, 1954., 134.- 135.). Sunce, polumjesec i zvijezde
pojaVljuju se na likovnim predstavama Kri stova rodenja i uznesenja Bogorodice
na Nebo. Narodni pogrebni običaji u Latviji tijesno su bili povezani sa zalaskom
sunca, tj. s vjerovanjem da duše mrtvih odlaze sa s unčevim zalaskom, a sunce je
predstavljalo jednu od središnjih tema latvijskih narodnih pjesama (Viba, 2006.,
140.- 141.).
U prastare kršćan s ke simbole pribrajaju se predstave vinove loze i grožda.
Na temelju biblijske metafore, posebno Isusove prispodobe o lozi - "Ja sam trs, a
Otac moj vinogradar"; "Ja sam trs, vi loze" (Iv 15, 1.5) - ovaj znak se upotrebljavao
kao ukrasni motiv u umjetnosti i graditelj stvu od ranih kršćan skih sarkofaga i
zidnog slikarstva u rimskim katakombama do bizantskih mozaika i srednjovjekovnih
vitraila. Grožde u kršćan skoj umjetnosti simbolizira euharistijsko vino i Kristovu krv
(Wenzel , 1965" 20 3.; LeksikoIl , 1979., 585 .: Hall. 1991.. 186.- 187.) .
Uz svoje osnovno heraldičko z n ače nje . ljiljan je kao glavni motiv
kršćanske ikonografije imao dublju religioznu simboliku. Ponekad je ljiljanov
cv ij et prikazivan kao pravi ljiljan ili perunika koja se u srednjem vijeku nazivala
"g ladiolus". od čega je izveden njemač ki naziv "Schwertlil ie". Oba ljiljanova
oblika ubrajala su se u srednjovjeko vnim didaktič kim priručnicim a u red " c v ijeća
dobra", kome se suprotstavljalo "c v ijeće zla" (Wenzel. 1962.a, 90.). Često je ljiljan
po i s tovjeće n s Kri stov im lllukama. a simboli zirao j e i Bogo rodi či nu bol što ga
je osjetila u srcu dok je gledala Krista na kri žu (Wenzel, 1965" 163.). Na pojedinim
s t ećc ima postoje kompozicij e s lične kombinaciji ljilj ana i predsta ve Kri sta Ila
kri žu. koje nag lašavaju njegovu reli gioznu simboliku. U s luč aju gdje su. kao na
pl oč i iz Bi skupij e kod Knina. predsta vljeni kri ž. ljiljan i mač . zrcali se puna
ikonograrska poruka - " ponov no rođe nj e pokoj nika kroz Kri sta" (Wenzel. 196) ..
163.: Hall. 1991. . 190.).
 Specifič n a reli giozna poruka zrcali sc iz predstave Izv. drve ta života -
poznatog u svojoj arh ajskoj formi Kozm i čkoga drve ta još u neo Iitskoj epohi _ č ija
s"nbollka, usko povezana s Raje m i Kri žom, stoj i u izra vnoj vezi s biblijskim
motI vo m o "drvet u života" i "drvet u spoznaje". Kao tak vo, drvo živo ta je II
kršćanskoj simbolic i usko povezano s kri že m, ili pak funkcionira kao heraldi čka
predstava ljiljana koj i je u zapadnoj umjetn osti važio kao umj etni č ka abrevijatura za
drvo života (Sachs- Badstlibner-Neumann, 1994.,236.). U vezi s ovom predstavom,
II sklopu razradene srednjovjekovne simbolike cv ij eća, funkcionira prikaz vrcžc
kao simbola raja i troli sta kao simbo la trojstva. Sve ove var ijante zastupljene su
na stećc ima ( Mil eti ć, 1982.,99.; Wenzel, 1965., 169.- 175.), a jedan sc od Ijcp' ih
primjeraka nalazi II Tasovč i ć ima za koj im ne zaostaje sliča n ukras na Radimlji
(Palameta, 1996.a, 262.).
Novija istraživa nja stećaka iznijela su Ila vidjelo još jednu skupinu religijskih
simbola, tj. ikonografske motive, koji s u na steć ke najlakše mogli biti preneseni
iz kršćan s kog ikonografskog materijala - s fresaka, ikona, metala i iluminacija.
Smatra se da toj s kupini moti va pripada karakteri s ti č ni port ret pokojnika s
podi g nutom desnicom i rašire nim dlanom preuzet, naj vjerojatnije, s ktitorskih
kompozicija iz oslikani h crkava. Na tijesnu vezu izmedu oslikan ih crkava i plastike
na stećci ma upućuje i arhitektonsko ~ešenje samog stećka koji je u svojoj najsavršeni-
joj fomni tek idiom hrama, zapravo mauzolej ne crkve ( Kajmaković, 1973.,297.-306.).
Poruč il ac i klesar željeli su stećak dočarat i kao istin sku ku ć u i time ga pribli ži ti
viziji crkvice kao mjesta sahrane pripadnika vodećeg društve nog sloja ( B eš l agić,
197 1. a, 31.). Natpis na s tećk u gdje se on poistovjeć uj e s "vječnim domom" o
tome najbolje govori. Ovoj interpretaciji blisko je mišljenje prema kom fi g ure s
podignutom rukom simboli ziraju pokoj nika u molitvi za svoj u dušu, te bi se one
odnosile na prikaz pokojnika za života ili spremnog za ukop ( R ak i ć, 1984.,57.).
O vaj mpti v dovodi se takoder u vezu s rukama koje g; •..tijekom li~.rgije,
uzdižu k nebu, a ova se tradi cij a kod katolika u Bosni i Hercegovini održala sve
d-o da nas.W. Holmqui st uk azuje na predstave vi teza s uzdi g nutom rukom (tzv.
Orantenreiler) i tvrdi da ih je već u VII. st. bilo mnogo po Francuskoj i Zapadnoj
Europi. Najednoj pl oč i katedrale u Ventimi glii u \taliji predstav ljeni su andel i s
rukama uzdig nutim kao kod franjevaca kada mole Paler nosler. Uzdi g nuta ruka
na pojedinim nadgrobnim spomeni cima, osobito II kombinaciji s predstavom
Sunca, može simboli zirati č in obraćanja Bogu da bi se umilostivio duši pokojnika
(ali i vijenac mu če nik a kako to pokazuju kasnorim ski i bi zantski mozaici ako
se, umjesto Suncu. kru g u dadne to z nače nje ). Dakako, primjena iko nografskih
moti va nije bila ograni če n a samo na sakralnu arhitekturu . Nalazimo ih i na
s udač koj kamenoj sto lici iz Bukovice na kojoj Sll , pored drveta života. prikazani
plemkinja i vitez - predstava koj a svoj pandan ima u starom ikonografskom motivu
"koji se vezuje za dekoracij u poznatog kamenog prestola u mle tačkom Svetom
Marku" (Vego, 1973.,3 13.-314.; Radojkov i ć. 1973 .. 228 .). Ne smiju se. takoder.
pri prenošenju ovog moti va na stećke , iz vida izgubiti utjecaji likovnih p~dstava
iz srpskih manastira ( Raki ć , 1984.,62.), ali isto tako ni litjecaj i freskoshka.rstva
srednjovjekovne Bosne. Istoj skupini moti va pripada i nedavno evi~en~~rana
predstava molitelja s podignutim rukama na lokalitetu Gizdave u RoumlJI kod
Stoca od mještana nazvaml DomlIllIs . vo b /,' \'cum (G ospod'Itl s v.m.) . uklesan. n.

67
ploči koja je mogla predstavljati dio ne kropole od pedesetak nadgrobn'"
spomenika ili ranosrednjovjekovne crkve kao središta ove nekropole. Ova ~
predstava dovodi u vezu s romaničkim tradicijama, a prostorno joj je najbliže
predstava svetačkog lika u Raškaj Gori kod Mostara (Palameta, 1999., 32.-34.)~

Tehnika izrade stećaka i klesarski centri:

kovači i dijaci (pisari)

Mjesta za vade nje kamena od kojeg su klesani steće i redovito su se

nalazila u blizini nekropola i često je postojanje kamenoloma presudno utjecalo
na form iranje nekropola ( B eš l ag i ć, ' 982. , 38.). Tehnika izrade stećaka odvijala
se u nekoliko fa za, poč evš i od odvajanj a i vadenja kamenih bloko va i grube
obrade, do klesarske finali zacije osnovnog oblika stećka na samome kamenolomu
ili na nekropoli . Pri tome su se majstori služil i željezni m i drvenim klinovima.
velikim čekićima i polugama, da bi na red došlo preV l ačenje spomen ika do same
nekropole uz po m oć drven ih pl azova, oblica ili greda (Beš l agić, 1966.,92.).
Odvajanje i vadenje kamenih blokova n ajčešće je obavljano zi mi, kada je u niz
prethodno naprav ljenih rupa nalijevana voda kojaje širila svoju zapreminu i tako
stvarala pukotinu po kojoj se bl ok odvajao od ostale kamene mase ( B ešlagić.
1971.a, 71.). U tadaš njim više nego skromn im te hni č kim uvjetima postupak
transporta nije bio ništa manje zah~evan postupak od odvajanja kamenih blokova. jer
se u pojedinim s lu čajevima radi lo o stećc ima od 29 tona koliko je težio grobni
spomenik Vlatka Vladevića, a ima ih i znatno težih (Truhelka. 1991.. 630.). Tehniku
te složene operacije otkri va toponim pod ime nom Pla:aljke u Cetini. na području
kame noloma odak le su vaden i blokovi. Taj naziv dolazi od glagola pla:;t; ili
p/azati , od nosno od imeni ce p/az koja z n ač i i saonik. što govori da toponim
Pla:aljke potj eče od rad nje povezane sp laženje m. pu zanjem. smucanjem.
vuče nj e m i potezanjem - od postupka prcvoženja stećaka. Pri svemu lOme se
blok steć ka nije micao neposredno po terenu, nego je bio postav ljen na spojena
brvna u obl iku saonica pod koj im su se, transverzalno postavljene. nalazile plosnate
grede, kao što se postavljaju željeznič ki pragovi. samo II g u šćc m ras po r~dll,
l edino na taj nači n bilo je moguće svladati krševiti tere n i kameni blok dovestt na
odredi šte - do nekropole (G unj ača. 1955 .. 143.- 145. ). S li č n a je tehnologija. uZ
an gažiranje dovo ljnog broj a snai.nih i tom poslu vič nih ljudi. korištena .l~
un ut rašnjost i, a pod razumijeva se da su saonice s kamenim blokom vu kli kon.JI
il i volovi. Prijevoz najmasivnijih ka me nih blokova zahtijevao je više pari kOI.1J;!
.. nJl
IJarmova vo Iova. k ' ao'I brojn . u lj.udsku radn u snagu (Bes-Iagle. ., 19S?_.. .JO)" Sao ' .'" i
su bolje kli zi le po sn ijegu. ali su korištene II svako doba god ine i na svakOJ H~t
te rena, pa i onoj naj težoj poput kame n,'ara (Beš l ag i ć . 197 1. a. 71.). .·h
. ~ '1 - Il'Zlll
Na sa moj nekropoli. uz kori šte nj e nazubljenih če ki ća i raz~111 ze ,1,;9' l.
dl "
. IJcta, o bavI'Jani.lJc. zavrs- na obrada tc .Izracla relJcla. ..I natpi.sa (B es' l'l ,ic 1966
< b . " . ..JI >kić.
--
Na jednom stcć ku u Paprats kol1l koci Foče isklesan i su simboli kovn~;J. '~~{I\"t'
(II "ljeto .I kl'Ill . K va I'Ite ta stera
, k' <I II znac<lJ
-" noJ JC
. mJeri . .,.I II obZIr nJ ItxlljC
. . . UZlm<lJUC ,o •

sklonosti i ull1jet nič kc preokupacije. zavisi la od poruč ioea. Nekropoit: ~

klesanim i llkr:I.~C llilll s h.:ćc ima pos la v l.i :~iu se LI hli zini ut vrdenih gradova i dvoraca.
il oni s bogatijim ukrasilllU i natpi sima javljaju sc i llI. srednjovjekovne crk ve _
zauu /.hille fcuda laca (B eš l agić, Il)X2., 465.-466.).
Autori fi guraln ih scena maholll SlI d omaći majstori koji SlI svoje vještine.
pogotovo oni iz Hcn:cgllvinc. stj ecal i II primorskim gradovima. pretežno LI
Duhrovnik u. I hosallski su kl esari hi li lI smjereni Ila primorske kom une. ali su
mnogo toga nau č ili i od majstora iz Hercegovi ne. Poznati SlI s lu čajev i da je sin
nasljed ivao oca II za natu i da jc vješ tina klesa rskog umij eć a ostajala LI iSli m
obiteljima . Pre ma narav i njihova posta. majstori steraka mogu sc podijeliti na
one koj i SlI sc bav ili klesa njem ohlika i ukrasa. i olle koji S LI izradi va li natpi ~e
( B eš l agić , I'lR2., 460., 4X2.).
Ljudi k(~ii klešu sl eć kc , k(~ii ponekad u sk lopu zapisa na spomcniku ostav ljaju
ukksa no i vlaSIilo imc, zovu se "kovači", tl z nače nju lat inske riječi " rnber" koja
označ av\\ majstora uopće. DUllušnja rij eč "majstor" potječe od latinske rij eč i lI1agi.\·-
leI' - u č it e lj : rij eč " kov a č " na s tećc ima znač i isto što i današnja r iječ "majstor",
"obI1nik" (Škohalj, 1'l70., 266.-267.). Nalpisi sa s lećak" spominju raz lič ilc Icrmine
vczanc za poslove oko njihova obli kova nja i izrade ukrasa, najčešće termin sijed.
što znač i i kle.m li. S li ča n rnu .lc te rm in 1I.\'ije6 šro bi znač il o osigurati linancijska
sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanju spome nika. U istom se z n ače nju
kori ste izrazi: /JO,\·Il/l·iri. /)(Jbili~ ili i l)(Ik( lII/ eIlOl,ati (Beš l ngić. 19R2 .. -J60.). Od
imena (i prezime na) ko v a ča- kle s ara, kojih je primjereno br (~ ill s t cćaka sigurno
hilo nClIsponx livn vik i kl~ii Sll pn::dsta vljali neku vrstu srednjovjekov nog "esna!'a",
iz natpisa na spomc nicima poznat a su JJ. Il\cdu ostalima: Radi č u S li pč i ć im :l
kod Mostara. Prihil Bje l o pčela nill II Donje m Sd u kod Konji ca. Boško
Sc mju nović II Gral' u kod Hutova, G ruhač u Opli č i ć ima i Boljun ima kod StOl':l,
Milg\lslU Radimlji kod Slora, Milela Kril i ć " NL'k uku kod Slo"a, Milić i Zel ija "
Bnljunillla kod Stoca. Rado.i ~ u Žaknvu kod Tr~hinja. Os im po kva liteti nj ~gn\'i h
{lstvat'l'nja. pllč:l s nl l llljcS hllll~ dll kllVa či nlil pripada Gru bač u kojijl' Il ~ samo kksar
IIcgo i pi sa r-dijak. G ruha č koji je djelo vao u okolici Stoca zahilježen .IL' na čt' tiri
s t ~ćka u Boljunima i IIii čdi ri primjerk a 11 OpIičićima. Najv~ći postotak. ukllptw
S7% klesara. raspllrL'dclHlje II 1-lcrccg{lV ini , pr~tc7j t o II iSHlčlHlm dijelu ( Bl' š l agil~ ,
IlJS ~., ..t6~ .. ..t7"!..: P. A nddić. Il)S..t .. -ll) I.). Osim Što jt' pnznllt Pl) llL'koliko natpis:l
Ila stc(:l·illla. II visokoj nizini Grllhačcvu majstors koga umijeća s\'jed~H~'i i tll tI:l

.ll' xU('/.:(lO st cća k vojvodi Rmli vllju Vlalković u zadnji put SPOIllL'lHltom 1-t:,S, gl'~lint'
(Hrahak, 1 ~'i:1., :1~'i. - :1~6.).
Otvorcnn .ic pilanjl', jc!' teksto vi Ila s t ećL'ima ~l tOIllL' ohičlh) ilL' glWOI't' .
.Icsu li kovači "sjckli" i grohni ka mL' n i slov1l natpi sa, ili sa nHl jedno lid ~)\\)gn
(S kuri ć. 19:14 .. 6.). Natpis na s t eć ku Dahi}.iva Draškovića u Kaksiji kl~ji kak du
"kami L1siče M ilut in Kahlovi ć ... 11 pisa Nikola Dragolcvić" lIkazujt' nu t'l('I(ljt'hl ov ih
pusluva (DragičL'v i ć - VIIlet i ć- VUkllSllV i ć. IHl) I., 19.1 ,), OVI~j. nli i dl1lgi pl~it'tiinl..'i.
kllji s~ pllpUI SL' IlHH'ada i zrič it ll nazivaju dijlll'iI1lH. upu ć uju IHl spL'l'i.illli l ir~lIlO
zvanje dijaka - pislll'H epilurilnildgrohllih spollll..'niku - kl~ii su zujL'tlno s JijU\,.' IIlUl
- pisarima l'rk ve nih knjigu i dij ud l\ll\ II slu },hi hann vu, krnljL'vu i ft} udl~ hl~~l ­
č inili huzu pismcnosti sred njovjekovne Bosne i Humu. ign~iuć i nezul11,1enJIVU
uIogu II ra zvo. . .I slrenlu
lu pismu ,. .. · "Ii ć 1 9~1. " 8 1': 94.-98,).
plslllc nllsll. (l ' . A \luC;;, l'.
. . . . . l I s leć ku IZ Ku JUle,
Krugu ov ih dij"k" pri
.
P""" . .. ..
pop P,.,blSl"v kOJI sc pOlp""O I I .
 , 67 48,), Iako na pet natpisa u župi Bročno
selu općine Sokolac (Bešlagić, 19 ,a " Vukoviće izmedu sredine XIV, i sredine
izradenih za lokalnu vlas e "
t lu KomlmovI e I ć ,' '"
ože se pretpostaviti da su nJihovI autori
XV, stoljeća nisu ostavih svoJa Imenal', mkovačnicama i da su bili bliski spomenutoj
" 'ti radiontcama I I , ,
učili OVU ,vJeštmu u IS m 221, 235,), Sve to daje potvrdu o postojanju posebnih
feudalnoj eltl1 (V~go, 1959 'h šk' l čij i su majstori putovali po zemlj i I po narudžbi
k
narodnih Idesarskih I pIsars I 'k o a atpisima i bez njih, što se vidi po istovjetnosti
, d' al'l nadgrobne spoment e S n , ' ' ' d" k
Izra IV , • 'd" ka Budući da nisu znah pisati, pOJe IDI avači
, emma kovaca I 1]3 , " ,
ukrasa te po lm , dlošku ali je bilo kovača kOJI su poznavah obje
urezivali su natpise prema pre ,
v'eštine _ i klesanja i pisanja (Vego, 1961 ,a, 95 ,), , ' ,
J T' I d" k u J'ednom slučaju grama/ik, ukaZUje na obrazovane pOJedmce
IlU aiJa , , ' .,,' ' ' b h '
.. , o sastavlJ'anJ'a epitafa nije bio ijedIDl , cIJe Je zammanJe o u vacalo
kajima posa , "k'h ' ' '·k'h B'
' I ktualne dJ'elatnosti poput pravOIh , diplomats I I savJetmc I, tlo
druge Inte e .. .. d " 'k" 'l
njihovo ime poznato ili ne, autori epitafa ipak su ostavtll vrtJe ne. OtIS e OSli sko-
formalnim i grafičk im značajkama natpisa, Obhk natpisa oblcno Je Istovjetan s
četvorinom papira što jasnije dolazi do izražaja u tekstovima s dužim sadržajem
koji zauzimaju cijelu stranu stećka, poput natpi sa Vignja Milošev ića s Kočerina,
Ivana Mrčića iz Dabra i Radojice Bilića iz Starog Sela, Pojedini natpisi koje odlikuje
razdvajanje riječ i točkama i dvotočkama, ucrtavanje ravnih crta u funkciji osiguranja
ujednačenog razmaka teksta na kamenoj podlozi, odaju rukopi s iskusnog dijaka
v i č nog izradi složenijih tekstova od samih epitafa i primjeni suptilnijih pisarskih
tehnologija bli sk ih ondašnjim rukopi sima,
POložaj natpisa na s tećku kvalitetnije izrade obično je primjeren položaju
potenc ijalnog č itača i pri lagoden njegovom rakursu, poput čuvenog s tećka iz
Zgošće č iji je izbrisani natpis bio urezan u posebna, relj efno istaknuta polja,
s li č no antičkim tabulama za natpi se, Istu funkciju kod kasnijih s tećaka vrši lo je
polje štita unutar kojeg je smješten natpi s, Često su to ru s tičn e kopije položaja
suvrel11enlh natplSa po gradskim primorskim grobljima, Pojedini natpi si kružno
pra~e rubpl oč_e, poput mnogih daleko raliniranijih natpisa gotičkih nadgrobnih
ploea ~
, ..dilJcl11, Z'llJ'l(h
~"',
Kl'llzno ' . , natpisa
smjestanje , s prepoznatlji vom esteiskanI
lunke , ,lJol11 lzvcdeno
' lld ne ko I'lko k' va l'ltetno "lzradendl sa nduka XlV. l' Xv.
,'IC'
stO]JC<.: .. 1u Hercegovi ni n ' lvo,lc~' "; 't' ':., d
' I . . . ... .
,~
CI CI ~IC ..l aJ e( nom III Vise puta napravI CIJeli krug
oo •

oko grob nog spolllen i k' A k . ' ,' , " , ~'

" _I ' , ,' . ,L o n,llplSI II kompOZIcIJska-estetskom sm islu I Clllt'
cy.: Iilli S th ug 1111 ukraSlIlla 111"1 ' , ,, 1-" ." ,.,' "
,' . , . . , . . ,I 10V sc s.lt IZ'~I II pravtl un c odnOSI na reljefne pn zoll
plI slItnc.; ll.! stccclIlla { P · t1 ' lIll ,t , ? (}{n ..
malohl'Ol'll ' " , , " c.t, - - .. 114,- 115,l, lako Sll ih "sj~ kli" kovač l ll""
, I Pil III len ohratllo p 't. 1" 'I '
rc.;zak nc.; lli SIII , l ~ . , . I"' os .IV Je llll slova. kOJa odaju da SlI ih II kaJ1l~n
. c.;1e I ,dlldl Ije s tekst ' l k "C' . , . I
IlIati č koIll ll1inllskl I 'c' " :: oJI.l netko pi smen ispi sao na papiru dip ll-
, lom ( Irkovtl', 1<)64, 114 l
Na početku kl , ,, IIl " . " - . "
Silllltllll .
POSi.10 , 'stcc'l" k 'l Ill d' IO.lC
ug la vno ll1 oh' I', I' ,CS,· , 'I·1 ' I)1' I() pravIh
' Illalston!
. '.;\1
[laJ ,
. , .IV./.!I pnUCC tll s' I', . I, I ' , . . : .' ". .
I dohro plal:cni Ill ' " 1 " " . ,l: .Idili. t.l )1 sc tck kasllllc pOla viII ohul l[]1
".I S 0 11 (Ik s l;ll'IC 1{)71" : . .. . ',
, .1 , 74.). Kru!.!, pl si.l r:t -dqaka hill J~
, .. '0

ogldlllccnlla odrcdc ni ll ,' . . C-'

i .~V'CLCJIIl:
'.• ' Ok
' og stal cž' -: 10.1.... POll'dlll aca rC"I'l
,,' c- 111,\111 I", 'I I prve lls- tvc llO "II vIasIC I'111:-'1.,,(::-
.1 I· t
l' . ,.l, s lo ll: l ' I/ .IlIJlI '1
JlIdr. Tako P()~ lal' tl I"t ' 1" ' . ,.P,V(l/,i1 ra /,dohljf..' kada jL' hilllIlIalo piSI1lL'1l11
I ' , " I ·IJIII li VI SIU l"l ". '
~ Cl:C IJI1 :1. il 1I :1 ~C pri I : . ' ./ ~'V I Is ticanja illlc na dijaka II nalpi sill1:1 ll;l
Ollll: Ill' ... pOtlll11 ·11l ' , II ir
. lIf..'II;
II I IHll-.ujllika , ll/inl:ljul:j tl \1 I
IX)Ilovljena imena. pisari sc na stećc ima p(~iav ljllju oX puta. S ohzirom na geog rafski
raspored pisara stanj e je s ljedeće: središnja Bosna - 12. i stoč na Bo~ na - 2 1. I.apadna
He rcegovini.! - O. istot:l1a Hercego vina - 27. C rna Gora - l, Hrvatsko primorje
sa zaledcm - I pisar. U zapadnoj Bos ni i u Srhiji ni su i'.ahiljcžcna imena pi sa ra.
što ne z nač i da ih stvarno nije hilo. Najv iše pi sa ra j e u i s toč noj Hercegov ini.
zati 111 u istočnoj Bosni. Ta dva područja z'~iedn() imaju 72% ukupnog hroj a imena.
U od nosu na Bosnu, Hercegov ina ima 49% pi sa ra. a sa tna istoč na Hercegovi na
40% od ukupnog broja (Bešlagić. 19X2 .. 474 .-475.). S li č no klesa rskim. postojal a
Sl! i pi sarska središta medu kojima je. vjerojatno s nekoliko centara ili rad ionica.
vodeće mjesto pripadalo hercegovačkoj školi . Jako žarište ove epigrafske pismenosti
nalazi lo se u okolici Stoca sa SemoradoIll kao najistaknutijom ligurom (Beš lag i ć.
1982., 479.-482.). Za h va ljujući potpisi ma kovača i pisara umj etnos t stcćako nije
ostala anonimna 1Il1ljetnost.jer imena svojih tV(lraGI ona biljel.i istom ambi cijom
kojom su umj etn ici helenske. rimske i rcncsan snc epohe sig nirali svoje rado ve
(Truhelka. 1991., 635.).
Ćiri li č ni natpi si na s tećc im a dio su ćiri lične e pi gralije zapadnih oblast i
Balkana čiji se počeci mogu pratiti od konca XII. st. Zast uplj eni su kroz primjere
grupirane u stilsku cjelinu poput Povaljskog natpisa s Brača. natpi sa župan a Grda
iz Polica kod Trebinja i natpisa kn eza Miroslava Ila crkv i sv. Petra u Bijelom
Polju, kojimaje donekle blizak natpi s Kulina bana s crkve iz Muha š inovića kod
Visokog (J. Kovačev ić , 1961 .,309. -3 16.).

POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamo mi ... "

ŽalobIIi marš u kamellu

Postoj e tri os nov na tipa pos mrtnih kola na stećc im a: muška. že nska i
mješovita. Mu ških kola, tj. kola II kojima sudjeluj u samo 1l1uškarci. zabilje že no
jc 23, l.enskih 40 i mješovitih 69 - ukupno 132. Nt~jveći bn~i ovih motivu evidcntiran
je II i stočnoj Hercegov ini - 51, II zapadnoj Bosni 16. u središnjoj Bosni 12. II zapad -
noj Hercegov ini I X, II jadranskoIll priIllllIju sa zaledem 3 1 i u Crnoj Gori 4. Broj
osoba II kolu varira oo dvije oo jeoanaest. najčešće od šest do osam (B cš lagi~.
19X2., 3 19.). U najrazličitijim komb inacijama igral':a. i sti če sc prikaz že nc
izmeou ova Illll.~ karca - formula iticnti t: na prikazu na skupocj enom SlI vrClllcnOIll
te kstilu iz Perugie (Vidov i ć, I954.lI, 275. -276.: Miletić. 1992 .. 79.-HO. ). Sudeć i
po za paženom mjestu žena u prikazu posmrtnih kola na stcćcima . ona unekoliko
odudaraju oo s li čnih slika na Zapadu u kojima jc ženi posve~cn skroman prostor
(Delimo, 1986., 11 7.).
Ove likovne predstave ponajprije pripadaju širim krugovima plemstva',a
s obzirom na njihovu raš irenost u okviru sepu lkra lne prakse zapadne i s~d~~e
Europe opraVdano jc zak lju č iti da kola na stećc ima predstavlj'uujednu vurtJaclJu
posrnrtnog kultnog plesa _ "pul1tomimsku ilustraciju propovedi o smrti .. .

71
 najdublje i najdostojanstvenije oblikovanje bola, falobni mall u ku_ru",1
1986 .. 105.: Huizinga, 1991.,248.). Crkva se, kako to pokazuju odluke
AVIgnonu ( 1209.), Parizu ( 1212.-12 13.), Ruenu (1214.) i Trieru (1227.)~.U
odlučnoopirala prakticiranju. pl~sova po grobljima i crkvama smatrajući ihn~:.
sknn rc ltktlma. alt Je na kraju Ipak morula promijeniti stav (Vego, 1973. 3A
. " Vjerovanje. u pred~tave smrti bilo je r~šir~no u ~nogim pretkršć'anski~
clvlltzacl!"ma. a nJIhOVI pn kazI susreću se po cIJeloJ EuropI-u aragonsko; Š . I_
sk'oJ. g d'Je su se. pomIJesane
.. , s maurs k'lm pogrebmm . obIčajIma,
" iZVodile, pri\'k
panjO
krunjenja vladara početkom xv. stoljeća; u Montseratu, gdje je narodna trn~i~m
povezan.l s grcgo rijanskim stilom: u dominikanskom samostanu u Wilrzbur Ja
u Alzusu. Austriji. Estoniji, Danskoj , Švedskoj, Istri, Švicarskoj, Nizozems:o~'
Francuskoj. Engleskoj. Dubrovniku, \taliji (Delimo, 1986., 106., 108.-109.. 111._112~:
Vidovi ć . 1954.a. 277.: Vego. 1973 .. 322.-323.). .,
Upravo zbog dokazane drevnosti ovog motiva ne treba i sključiti
mogu ć nost da SlI posmrtna kola sa stećaka na neki način povezana s onim
igrama-kolima čije predstave nalazimo na kamenim spomenicima antičkoga
Ilirika . s kojih su u sv ijet bosanskoga srednjovjekov lja mogla dospjeti posre-
dovanjem iliro-romanskoga etnosa (Saria, 1959., 9.: Vidović, 1954.a, 277.-278.).
Sličan običaj zabilježio je Herodot kod Tračana. Posmrtno kolo bilo je poznato
kod Slavena prije njihove kristijanizacije, te se može pretpostaviti da su ta
"bezbožna kola nad mrtvim" koje spominje Kuzma Prezbiter trebala pomoći
pokojniku u njegovoj daljnjoj egzistenciji odražavajuć i s hvaćanja o smrti i vid
borbe protiv nje (Čovi ć. 1984., 176.: Vidović, 1954.a, 277.-278.). Iako su ih
crkveni sinod i iz 1338. i 1339. strogo zabranili, posmrtnog plesanja i žalosnih
igara kod Slovenaca bilojejoš i u XlV. st. (M. Filipović , 1965., 188.).

TriZlla - igrište

Etnološka istraživanja kod Južnih Slavena pokazuju da se radi o jednom

duboko ukorijenjenom pretkršćanskom običaj u povezanom s posmrtnim kultom.
od nosno s običajem priredivanja pogrebnih svečan os ti koje su pod nazIvom
tri:lla zabilježene kod starih Rusa u Kijevskom ljetopisu (XL-XII .. st.). Nem.'
detaljnijeg opisa staroruske tri:lle - u crkvenoslavenskom jeziku raznth redakCija
riječ tri:lla označava la je borbu, a u živom ukrajinskom jeziku pogrebnu goz~
Ova se riJ' cč pod raznim oblicima - trZlla-trzall - kod Ju žm h Slavena Jav1J7, '1'
početka XVI. stoljeća, što daje osnovu za pretpostavku da Je .. č "trzna l I
. nje
. . . d
" trza n" postojala u njihovu govoru JOš pnhkom ose Jenja na I" Balkan : Danas
. se.
. . . trWII .til. trZl/a .I u toponllnllna
pod nJečJu .. Obl'k ,rzan u središnjOj Bosni.
I a 7' t'
. . .
djelomično i izvan ovog područJa, mlslt na manju ravan po
. d kratkom
., traVom,
Ii isto]-
ledinu ili ugar, u sredini ili na kraju sela koja služi za sastanke Ih zabavu, a mena
tako i na blizinu groblja, što govori da je pod ovim nazivima sačuvana uspo
na staros lave nsku triZlIlI (M. Filipović, 1965., 176.-177., 185.-186.). tećcim'
Umjesno je stoga pretpostaviti da kola na srednjovjekovntm s 'tešk im
predstavljaju dio pogrebnoga ntuala, . u ne k'lm s Iuč··ajevima popraćenog
., čiVIna sebi.
igrama i borbama, tim prije što u nekim predožbama kola muški Igra
nose dijelove ratni č k e opreme. Okolnost da se predsta ve kola na st ećcima nal aze
11 :,\ nešto proširenoj teritorij i Ila kojoj sc II Bil-I zna za "'ru m" o tome takoder
nešto govori. Ostataka ili lI spomcna na '1'; -;'1111 ima i L1 /.ivi m narodnim ohi č ajima
kao što jc običaj da sc sahrana pokojn ika, nakon što se sudioni ci najedu in upiju .
završi veseljem. dok sc u Bosni i nekim susj ednim oblastima pogreb znao zav r.~ it i
igrama - tzv. "žalostivim kolom" poznatim na Kupresu. odnosno "žalosnim kolom"
u Hercegovi ni vodenim naopako. tj . udesilo umjesto ulijevo (M . Fi lipov i ć. 1965.,
I 'cl 7 .- 192.). U starij e vrij eme već ina je naroda II Hercegovini poslije pogrebu
držala dać u. i tada se na grobu jelo. pilo. pa i igral o. Na s tećku iz Brotni ce kod
Dubrovnika prikazana j e žena koja drži korpu na glavi - vjerojatno s hranom za
gošće nj e na grobu (Vego. 1954 .. 42.). Na nekim od takvih mjesta pod nazivom
igriJIe ili Ira lII donedavno su se održavala narodna veselja. primjeri ce u se lu
Več ići kod Kot or-Varoš i. gdje na lo kalite tu Trzan postoji sred njovjekovna
nekropola s 80 stećaka. a uz njLlmllslimansko groblje. Tu se prireduju teferič i i vrše
muslimanski vjerski obredi - mevludi i dove ( B eš lagić, 1971 .a, 79.). O širo koj
rasprostranj enosti Ob i čaja čašćenj a za vrijeme pogreba ili nakon sahrane govori
i to da je propaganda ran e Reformacij e optužil a katoličko sveće n s lvo zbog
:derač i" e nad mrt vima (Gordon-Marshall , 2000., 9.). To je u Polj skoj če s t o
dovodilo do IU č njave izmedu sudi o nika pogreba, ali ne i do napuštanja starih
obi čaja (Bogucka. 2006 .. 13 1.-1 33.), što je sig urno pridonij elo pojavi kasnijih
osuda. Nije nevažno to - ako se problem sagleda u njegovoj vremenskoj pojavnosti
- da je praksa i polemika u mediteranskom sv ijetu tijesno povezala ideje jel a i
idej e pogreba. Kršć an i su najprije odbili , ali su zatim usvoji li rim ski pogrebni
obrok (Wal ker Bynum. 1995., 55.).
Kultni plesovi, dakle. ni su nestali u k ršć an s t v u već Sll . u sukladu s novim
shvaćanj e m smrti , samo doživjeli stanovitu metamorfozu; kroz cijeli srednji vijek
održao se u crk va ma, osobito oko Uskrsa, vjerojatno kao s imbol u s krs nu ća.
obi čaj izvodenja plesova. Relikti ovih obi č aja prisutni su i danas, ili su doskora
bili poznati, u Španjolskoj , Italiji , Irskoj, Madarskoj , Grčkoj , Egiptu, na otocima
Samoa, Borneu, Novoj Irskoj , kod ni za afričkih plemena, kod plemena i stočne
Brazilije i Sjeverne Amerike, u Kini i Japanu ( Vidov i ć, 1954.a. 276. -277 .).

Šok-igrokaz u katehetskom kontekstu

Iz shematski h prikaza kola oč ito je stapanje prastarih pogrebnih obič aja

s kršća n s kim s hvaćanjima . To je jasno raspoznatlji va u S lučajev ima gdje je slika
kola kombinirana sa znakovima svastike. kri ža, polumjeseca. h eraldi č koga štita.
an tropoidnih ljiljana, lova na j elene, vinorodnog ambijenta. fri zovimi.l je lenil.
košuta i ptica, pasa i konja II trku . Na nekim predstavama igrač i nose dijelove
ratne opreme (oklop i štit ) ili šiljaste kape na glavama. ponekad se u rukama
i grača nalazi znak s ličan ljiljanu il i u obliku pletenog kl1lžnog vijenca. Na jednoj
upečatljivoj kompozic iji kolovodajaše najelenu. drugi put na konju. u tri navmta
u ruci drži mač, a u jednoj sceni je maskiran "u duhu misti č nih meta1l1orfo~a"
( Miletić, 1982.,80.,93.; Vid ov ić , 1954.3.275.-276.). Ponekad je u povezamm
rukama igrača prikazana djetelina - predsta va llobi čajena posvuda u srednjo-

73
 . . E' . . I' bez vodećih ligura zajedni č kih stećcima. Kola na stećcima
vjekovnoj \1\ oP' - ,I I - . ' .. .'. . .
. . t .' gl'IVI1 'lt 'IP'1predvodnika; to Je naJprtJe osob,1 kO.l,ljaše najelenu, zatim
Imaju II , • • . ' , ' I' - ' I'k ' , . .
. . , k '. ' 11'1konc II žena Iznad kOJe se IM ,1Z I VC J I prsten Ih kru žni'
osoba kOJa .1'''0 on.l" I ,
vijenac (Wenzel. 1961. , 27 .). . .
. Tako je unutarnja drama cijelog tog Iok-I/-: lVk;lZll, postavljenog u katehetski
Inn e motehni č ki dodatno pOJasnjena, upravo onako kako J'c
konte kst. k' roz- s'I'ku l . oo • • •

to - na Je . d11 0 J. VI.·šo.;J lllllJ'e tničko;J raz~ ini - . radeno I u cIJe ..

loJ slikarskOj umJ'etnost,'
oo •

Eumpe on oga vI'elnena · Prizori kola toliko su .sugesl1vl11

" da se u njima snažno
. - .· t'lln ' t-Igllre se skladno nJ' išu, pokretI nogu Uj ednače nI su te se dobiv'l
oSJcca II. , " . .. . . " '
osjećaj da se odnekle č uj e prigušen zvuk tam burt ce lli pasIIrske truk kOJI prati ove
i grače uklesane u kamenu (Bcnac, 1963., XXIY.). Posmrtni pleSOV I na bosansko_
humskom podru čju p01HIJpr1Je predstavlpJu Jednu od regIOnal111 h varijanti
pogrebnoga rituala pos veće nog "velikoj kosač i c i " i po svemu sudeć i , kao II cijeloj
Europi . donekle se razlikuju od tzv. plesova mrtvaca (1I1sptnnll1lh legendom o tri
živa i tri mrtva). U plesovima mrtvaca koji sc odvijaju s lijeva na desno obič no
se na če lu povorke nalazi papa, dok je na kraju proces ije s jedne strane seljanka.
a s druge maj ka i dijete (Delimo, 1986. , 116.-11 7.).
Postojala su dva kanala kojima su se ši rile teme i slike plesa mrtvaca -
francuski i nje mač ki - s Baselo m kao cent ralno m točko m u kojoj su se uk ršlaJa
dva europska puta . Kao što su se Danska i Švedska s ovom temom upoznale
preko nj e m ač kih knjiga i gravi ra. kao što su pos mrtni pl esov i u sjevernoj
Nj e m ač koj formirani prema pariško me uzoru, ta ko su predsta ve iz Šv icarske.
Alzasa, južne Nj emač ke i sjeverne Italije prepoznatljive po svojim pred lošcima
iz Wi.irzburga. S ovomIcmom franj evač ke in spi racije srednj ovjekov na se Bosna
mogla upoznati ponajprije pre ko franj evač kih kru gova. kao što u nj ihovu
prenošenju ne treba i s ključ iti ulogu dubrovač kih trgovaca i nj e mačkih rudara Sasa.
Postanak, t oč nij e reče n o oživljavanje ovog o bi čaj a II se plllkralnoj praksi
katoli č ke Europe, dovodi se II izravnu vezu s de mografskim šokom što gaje oko
1350, izazvala Crna smrt koja je "'o mog u ć ila ela se jasno fo rmulira jcdna tellla
koj a je tražil a svoj izraz" (Delimo. 1986., 142.: TlIchman . 1984 .. 209.-2 JJ.:
Sachs-Badstlibncr-NclImann, 1994., 340.). Po ovom svom as pektu. ništa manje oo
go ti č kih katedrala i iluminiranih knji ga. ko la mrt vaca predsta vlj aju unive rzal nu
europsku l e m ~l. - simbol jednoga vre mcna i jednoga prostora.
AlcgonJsko znače nj e plesa mrt vaca - proces ija ra z li č i t ih ljudsk ih sudbina
II n ~prcstm.l.() 11l kretanj u k smrti . egzorciza m i kaja nje _ sa mo je o pć i , zajcd niL'~i

okvJI' II ~vl~J I sc, suk ladno vremellu i prostoru , uklapaj u broj ne lokalne varijall lL'.
Uz ral'.lu': lIc. :·lsut
. iJ··I'·
. ......·'·I'c, llJ"eSOVIIllI' .tvaca k'ao omJiJc . . na e uropska lema s\'L' l J,(
XV III. slollCC'1 ll'lrot ,., I l' . ,.... . .. .
' . '. . ' , . '- ( dSl>l.: ll .I.llllClllU zrcala - predstavu čov J c ka kO li sebe 1Illapn-
Jcd V il li 011<l kvo"CO k'lk 'lv l:C -:, J) 1'1'I U trc nut k'u smrt I.' Franjcvc i.. , zaslULIl ~ . '1
v'. • " poscbno I/.
slre njc ovc Idc'IC sl'lln n su
" .. .·v . ... ' .
' upotre blJa " val! . '
Izra l. "og ledalo" II z llačc nju "mora n.1
J.
pouk .! . N:ljtoc lll le IC v, ' . " J ' . " '11
.. .. ' . ' . . CIIlI sc. o vc p csove d e finirao G. Wirth , slllatr:q llL'1 I
s.lIno ncpo stoJan o m sinI' ,..... . . . ' .. I lt
''';.', CI.OI111l.lIodnlil ca k p:l !.,!:ln sklll vc ro vanJa 1 mOI.1II I
() b \(.:.lj .l lI z l1 ledno ohOICllIh I .'''; ~
< . ' ' .

.. ... . ,J',
. , . ' , . r: . ..... 11I st.: allstvolll . 1 DL' lilllollli sli "da ic Crk va pn: llLl,; ,
st.lI e pk:s() ve I hn s11J<.1I11 zoval ' ' 1 k, " ; ' ;1
k ',' ~ "
y ' • ' . •

.' .\ II .JO SIO.Je tll lIClllIl a sa svc lO v nl lll pCSl1 hllli

oJc .ll.: pl dvonl a II c rk ve ne Ilh.: n··· ~ . . . , v,' ~... .... '1' nl,
Il)X6 .. 105 . 1'1 ' . .... J.I.JlILI 1 .1 ~ 1 I L: l: I :1 l.ad r;{l V:lJ lICI anJc (Dl,; 111
, - ."j . ), OVd sn.l/.ll a aicgol"lJ:l koja je Il a jed noj .. tran i hru ta lnil
izra:l.ava la fatalllostljud ske sudhine p()dJ():I.ne smrti , na drugoj ~trani dopu< taJaj c
homogeni zaciju č lallo va zajednice pnx l tOIll vječnom tajnom , ras pJam \avaj u ć i
igru, njez in kol e kti vni :1.:11', troše nje vi taln e energ ije II kolekti vnom poth va tu
(C ha liel, 1%5.,1 1. -12. ).
Brojne analogije na c ijeloIll europskOIll prostoru takoder poka zuju
"stapanje pedagogije propovednika sa starim pogrebn im plesov ima i akulturaciju
drugih od st ran e prve". U XV s tolj eć u, nal azeć i sc " u vazd uhu u sv im krajevima
crkvene Evrope", ova jc "pastora la straha", kao znak kolekti vnc senzibilnosti i
vladajuće kulture, postala "slavni strip" mimohoda ljudskih sudbina i m oć n o
sredstvo pedagogije umiranja (Delima, 1986.,90., 105.,108.- 109., II I., 115.,
131.). Te ma mrtvačkoga plesa živje la je u nerazrješivoj opozicij i izmedu radosti
i žalosti ; ona je upozoravala na iznenadnost smrti i jednakost sviju pred nj om
pozivajući ljude na krepostan život (Palmer, 1993.,3 16.). Česta umjetnička i tiskarska
obrada na Zapadu izmedu XV i XVIII. st. - riječ je o svojevrsnoj katalogizaciji
tekstološke i slikovne tradicije - dokazje daje publika to tražila, dokaz je, naposljetku,
čvrstoga mjesta koje je tema plesa mrtvaca zauzela u kršćanskome mentalitetu
ovoga vremena (Palmer, 1993., 313.). Tako je kultna žalost za pokojnikom,
povezana s liturgijskim doživljajem, našla snažan izraz u jednom trajnom i velebnom
obliku umj etnosti - u nadgrobnom spomeniku. Upravo u "zlosretnom XIV
stoljeću" , točnije 1376. nakon velike kuge u Parizu, pojavio se izraz danse
macabre koji je, bez obzira na različita tumačenja njegove etimologije, označavao
veliku ku lturnu misao - "svekoliku viziju smrti kasnog srednjeg vijeka" (Palmer,
1993.,3 16.; Tuchman, 1984. ,209. ; Hali , 199 1., 3 14.; Hui zinga, 1991., 133.).
Ona je, na drugoj strani, predstavljala prirodan nastavak grandiozne umjetničke
teme o "Susretu tri živa i tri mrtva" č ija se prva dramatska slikarska izvedba
s usreće sredinom XIII. st. u glavnoj crkvi (kasnijoj katedrali) gradića Atri na Sici liji.
Ovoj temi bilaje u XIV st. dosudena velika budućnost nakon što se preko južne
Ital ije proširila sve do Francuske i Engleske gdje je zauzela zapaženo mjesto na
freskama, iluminacijama, skulpturama i u književnim djelima. Varijacija na ovu
temu nalazi se i u crkv i u Assisiju posveće noj sv. Franji , gdje je u trećoj deceniji
XIV st. na Giottovoj slici "Asižanin" u potpunarnu miru predstavljen pored
jednog okrunjenog skeleta. Poznata djela "Trijumf smrti" iz Pi se i "Sveta spilja"
iz Subiaka, gdje je smrt predsta vljena kao apoka lipti čni jahač , profetski
nagovještavaju veliku europsku katastrofu (Crnu smrt) i veliku umjetničku temu
- Danse macabre (Pace, 1993., 355., 363., 367.-369.). Brojna su bila i ostala
čovjekova nastojanja da se odredi prema smlti - "prema onom što je izmicala kon-
troli svijesti" - i u tim je nastojanjima cijeli ritual bio "podvrgnut traženju besmrtnosti
duše" (Chaliet, 1965., 36.).
Koji putevi, koje umj etničke forme i koji su izrazi korišteni da se putem
posmItnoga kola prikaže ta vječna čovjekova potreba za " bes mrtnošću" tema je
koja zaokuplja i koja će još zaokupljati sve one koji nastoje naći ključ razumijevanja
zajednu takvu osebujnu pojavu poput stećaka.

75
 FIGURALNE KOMPOZICIJE
Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse

Najčešće figuralne kompozicije su: predstave konjanika, dvoboja, viteških

igara, lova i raznih životinja, relativno mali broj portreta konjanika, te predstave
ljudske glave, polufi gura, fi gura i parova. Ove kompozic ije koje ilustriraju pojedine
detalje iz pokojnikova života ili imaju dublje religiozno-mitološko značenj e,
uobi čaj e n e su u sepulkralnoj praksi europskoga prostora (Wenzel, 1965.,307._
309. ; P. Andelić , 1984., 488.-489.; Mil eti ć, 1982., 76.-96.). Od značaja za našu
temu je motiv fra načkog ratnika prikazanog s oružjem na spomeniku iz VII. st.
nedal eko od Bonna u Njemačkoj (Fletcher, 1997., sl. 13. i 14.), koji se tematikom
i donekle naivnom ikonografskom izradom približava s li č nim predstavama na
stećci ma. Slične motive rado slikaju maj stori renesanse, a tapiserije po zidovima
zamaka u zapadnoj i srednjoj Europi pokazuju koliko su ovakve scene zaokupljale
duh tadašnjeg čo vjeka kojim je vladala prava "opsesij a lova". U ovim scenama
prevladava grubi real izam reflektirajući vitešku atmosferu srednjeg vijeka i duh
slobodnih fe uda laca s ratničkim navikama u epohi kada su vile i vukodlaci bili
pri sutni gotovo kao i realna bića. Predstave lova, igara i turnira na s tećcima ne
razl ikuju se mnogo od nai vno komponiranih prizora iz ple mićkog života s grubih
draperija nj e mač kog podrij etl a XlV. i ranog XV. st. ( R adojčić, 1961., 4.). Na
stećcima se naj češće vidi plemićka odjeća krojena po tadašnjoj modi, kao što se
na zapadnim nadgrobnicima prepoznaju viteški rekviziti pokojnika, a na
freskama odj eća ktitora ( Beš lagić , 1982.,506 .).
Na ču veno m stećku iz Donje Zgošće najplastič nije se odražava u isto vrijeme
i slože n i je dnostavan obrazac podrijetl a ov ih moti va na bosanskim grobnim
spomenicima. Počev š i od svečane konjaničke povorke kao općeg mjesta kasno-
go tičke umjetnosti s bezbroj srodn ih paralela, preko rozete s kri žem od ljiljana
identi č ne sa slikanim rozetama u Ži č i , sv. Nagori č inu i Dečanima, motiva izvrnu·
tog srca s d va ljilj ana predstavljenom kao na ukrasu tkan ine u Sopoćan im a i
Komu na Skadarskom jezeru, do srednje ornamentalne trake koja n ač in om izrade
podsj eća na jednu traku Simeona Dubrovčanina na nj egovom portal u crkve SI'.
Andrije u Barl elli , te pasa, strije laca i lavova koji u oštro rezanim profilima pod·
sj ećaju na predstave mozaika na zapadnom zidu dvorca u Palermu (tzv. normanska
soba zva na i sa la Rogera 11. ), cjelok upni repertoar umjet nič kih motivU otkriva
izrazito zapadnjač ke e leme nte u izvedbi plastike ovoga g lasov itog s tećka. dana,
smj ešte nog u dvori štu Ze malj s kog mu zeja u Sarajev u. Pri sutnost ovih moti"a ne
može sc objasniti nekom izravnom vezom izmedu umjetnosti stećaka i sic ilijanskih
mozaika kas nog XII. sl. i prije će biti da sc radi o primj e ni odredenih klišeJ"
s pec iri č nih za tada šnj u zapadnu umjetn os t LI cje lini koji se mogu nać i joŠ na
mozai c i Illa Rims kog Carst va ( Radoj č i ć. 196 1.. R. -9. J.
 Figure konjanika

U "jed"a sag ledi"oj likO\'noj šaro likost i ... kao spoj d,'ostruke si mbolike.
pradanIe vezane za smn. i sa\Temene. iz s\eta feudalnih odnosa". oslanjajući se
na bezbrojne antičke. ranosrednjO\jekome i SU\Temene moti"e izradene u skulpturi.
mozaicima. shkarst'·u. bjelokosti. nakitu i tekstilu. plohe s tećak a krase fi.u re
konjanika. Zapaženo mjesto pripada prikazima konjanika s "iteškim atribu;ima
fkopljem. mačem. štitom lukom i kacigom I i konjanika sa sokolom u ruci koji se kao
mitološki detalj sus reće kod mnogih indoeuropskih naroda. posebno u umjetnosti
langobardskog i franačkog krug a. :Vlarkantne su predsta"e konjanika pod nimbom.
svetih ratnika. od kojih jedan koplj em probada zmaja pod konj skim kopitima a
dru gi čO\je k a: ovaj moti,' če st je u srednjem ,·ijeku. samo u različi!im kraje"ima
s\'eci nose raz li č ita imena. U \iše sl u čaje"a prikazan je \ itez koj i ubija zmaja i
oslobada že nu iz njego\ih čelju sti (p rikaz legende o s\. Jurju ). dok je na jednoj
sceni predstavljeno č u do"i š te-reptil pod noga ma konja. S"oj prada"ni uzor o\aj
motiv ima na brojnim rimskim spomenicima karakteri stičnim za Poduna\'lje s
predstavama Diosk'Ura - božansT\a S\jetlosti i mraka. ži"ota i smru - čiji je kult po
svoj prilici bio jako raši ren u Iliriku. U smjoj daljnjoj evoluciji onje iz skulpruralne
dekoracije timpana crka\a bizantskog umjetničkog kruga našao s"oj u primjenu
II umjetnosti stećaka. O\'e scene \" eć inom prate bogati fl oraini i \" egetabilni
ukrasi. prikazi 100'a i borbe. koji se nalaze još na rimskim mozaicima. stelama.
\'oti vnim p l oč i cama i gemam3. preko bizantskih zadia i roman ičk.ih bestijarija
preneseni u medi,,'alnu simboliku. Scena karakte ri stična za bosansko-humsko pod-
neblje sa že nom (takoder s jelenom ili ženom i jelenom) izmedu d\a konfrontirana
konj anika. bez bli žih ili daljih analog ija. \jerojatno predsta"lja autohto ni relikt
iliro-romanske tradicije. Nije bez značaja daje moti,' koji simbolizira naTprirodnu
ženu s jelenom zastupljen u gotskoj mitologiji ( Miletić. 1982 .. 78.-79 .. 95 .. 98.:
. Wenzel. 1965 .. 363.-365 .. 371. -393.: Rakić. 198-\ .. 5-\.).

Dvoboj - viteški turnir

Dvoboj . univerzalna tema europske umjetnosti i \"iteškoga druŠl\"3.

posebno je II raz ličitim varijacijama odomaćen na s tećcima južnoga pojasa: tu je.
uz borbe pješaka naoružanih mače\' ima. če s t a lema dyoboj yjle ZO\'a s mačem.
lukom i kopljem. Scena dva konfrontirana konjanika i in ače je jedna od najstarijih
datiranih fi guralnih kompozicija na s t ećc im a (Wenzel. 1965 .. 363.: MIlet":
1962.,94.). Da se radi o k l as i čnom srednjovjeko\'llOm \'i teškom moti,'u "Jedočl
i natpis na jednom stećk u sa spomen om ratnika koji je umro u službi SandalJ"
Hrani ća (Wenze l. 1965 .. 363.). Ponekad se unutar sce ne dvobOja poJ"\'IJuJu
žensk i. . . zenske
likOVI; • figure-oraote. d vIJe " zene
• .. " l '.~
s cVIJect:ll žell'l pred pon.lom
.... .
koja u širokom pokretu povezuje borce. niz ženskih tigura kOJima ~e pro:-.t:UJe
scena, a u Radimlji dvije že ne s gradskih kul a koje služe .kao tunII rske loze -
. čest II umjetnosti
motiv . ' Zapada - prate borbu. O V~l' .sl: " e I la s·t·llskl
. I sadria·no ~
odgovara
"
. .. . . '. kl " n 'l od slonove kosU.
prikazima "Opsade grada ljubav! IZrademm 11.1 po Opeli , . da'
Scena s Mirkove kose kod Kalmov! . 'k' U u k'oJoJ
" žene naoruŽ'lne , lukOVIIna napa ~u
77
konjanike, analogna j e prikazu u Peterburškom psaltiru: Moguće je da se u ovom
s lučaju radi o prikazu natprirodnih bića - vIla - kOJe stnJelom pogadaju konjanika.
U jednoj sceni borbe koja se odvija pod gradom, pOJavlJuJu se. dva zastavnika
(paža). Puna scena turnira, ispunjena s više hko va U pokretu ~ ?~kazanaje na tri
st ećka (We nzel, 1965 .. 364.; Miletić , 19~2., 95. -96.;Ra~oJclc ,. 1961. , 9. usp.
Rakić 1984 ., 52.) . Pari ske te me na stecclma U RadImljI log lcan su rezultat
duho v'nih veza srednjovjekovne Bosne s bu~gundsko-viteško:" kulturom kasnog
srednjeg vijeka (Ćirković, 1973.), uspostavlJamh II ZraVl1lm angllZ,ranJem flandnjskih
umjetnika poput zlatara Rambota Vachtera.'z, Bruggesa kOJI Je.s~ svojim si nom
Rajmondom radio za hercega Stjepana VukcIca Kosaču (RadoJclc, 1961.,9.-10.;
C. Fi s ković, 1973. , 169.). Tom kru g u pripadao je i potkivač konja Johalllles de
FralIcia koji je po odobrenju dubrovač ke vlade jednom pnlikom osam dana boravio
kod hercega Stjepana ( D. Petrović, 2002 ., 533.).

Scene lova

U maštovitim likovnim kompozicijama, izravno vezan za simboliku smrti .

lov je kao učestali motiv na bosanskim i humskim stećc ima u njihovoj najzrelijoj
fazi preuziman s nekoliko izvora: sa spomenika U dalmatinskom pnmo~u, monumen-
talne skulpture bi zantskog, romaničkog i gotičkog kru ga, s minijatura broj nih
rukopi sa, graduala i antifonara, sa scena na diptisima i izradevina u bjelokosti.
sa šara luksuznih tkanina i stočnjač kog i talijanskog podrijetla. Obi č no j e pred-
stavljen lovac, pješak ili konjanik, naoružan mačem, kopljem ili lukom, u lovu
na jelena, medvjeda ili vepra, često potpomognut pso m ili sokolo m ( Mil etić.
1982.,94 .; I. Fisko v i ć, 1990.,81.). Od ukupno 18 1 scene, njih 166 (92%) se
odnose na lov na j e lene, scena s prikazima lova na vepra ima II , dok j e lov na
med vj ed a zas tuplj en u 4 s lučaja. O vaj reljefni motiv s ukupno evidentiranih 69
primjeraka, najčešć i j e u i stočnoj Hercegovini (Beš l ag i ć . 1982., 329.).
Jedna od naj starijih tak vih kompozicija urezana je na nadgrobnoj ploći
kaznaca Nespine otkrivenoj na lokalite tu Grad u selu Gračani c i pored Visokog
na pravos lavnom groblju gdje se nalaze još četiri j ednostavna stećka. Po svelIlu
s ud eć i ova je ploča predstavljala dio mauzoleja. č iji s u trago vi otkriveni na
lokal itetu njezina pronalaska. Siim moti v lova prikazan na ploči - muška bradata
figura koja kopljem nastoji ubosti vepra. u čemu joj po mažu tn psa od kojih je jedan
ranj en pao pod noge razjarene zv ijeri _ pripada fondu predromaničke umjemo sti
kOJaje II unutraš njost Balkana zrač ila iz jadranskog primorja. Likovna predsW\,':l
~ova. 11:1, ve pra i lava ima II kršćan s koj s imbolici dublji s mi sao, a moti v se j~v lJil
I sk IJu C.I ~O na nadgrobnim spome ni ci ma. najčešće na sarkofazima. BII S~t'
analogije ~cc ni s nadg rob ne pl oče ka znaca Nespine nalaze se na sarkofazima I,Z
Toulouse I Clermo nta u Francuskoj. kao i u s taro kršćan s koj koptskoj umjetnOsIl.
Scen ' l s li Či'" 0 110' ·I • k ' ~ , ~k0111
.. ~ ,: .~ ~ .~ p oce 'az naca Ncspl1lc prikazanaje najednom starokrscan~
sarkoIagu IZ Ga ilJe (J. Kovačev i ć, 1961.a, 3 17. -32 1.). .
' ", Putove i llaČ~ l1e kojim a SLI ovi mo ti v i sti zal i na pl o he s tećaka o(krir.~11
JeUdIl
.
ugovo
.,
r .sklol)lle
.
· 'l 14"" .... . ,.' 1·'·',1' Il,ll'
.l O, pre ma C 1.l1111 se odredbama dubravac"': l s Ir.>
Ugnno vlc obvezao da će naslikati platilO 13 lakata du go. 7 široko. s predsta \'ll!ll
dya grada. loya. ;llTllt'. fi~ura II k1.'1 III IC :,\. S'.lCp.11l.1 ili .'oI. . .IU q.l . n\.l.l dll~n.l\ .l~ l..1
umj t' tnik bi 0 .lt' J·e9. an~alir..Hlll :,Iuil'li \l'l.i ,\~tc S.md.d.p Hr.lIll t.1. 1.. lllll\l1
neobičnu kombin3('iju !flY;} i :O;Y(,lad~l)~;) lil...} .'oP"'llllClHlIlI II dtl~f\l\ .l~ l..llm l1~ll\ l'm
iz I·D S. nalazimo n ~1 jt'dlWlll :,anJuku Ila 1l1.'i..n.lPllJj B.lrl." i;tl.' \ R:ldl'.il'i,,·. Il)r-.I ..
6.-7.l. Kon"'lp0zicijt' Ic,,'a i diYljih ii, l.'Itinja prl.'lIll'll.' il l'rin't.k ja' ljaju .'oI.' i n:1
dubro"ač killl srt'brnim Č"a~3ma iz ~\". :'1. tRaJllji..ll' il. Il)(l(l .. 51. 1.
\"eć odayno .lt' zap3.ien("1 da II :,ct'nam:l il'l' :l na :'tl'I..·...-i lll:l. tl r..llli':·i tim i..lllllfli -
nacijama. dominirJ motiy :o; jc-Ienom. :\apajana :' i7' l'r.l .'ort'tinj,-" jl'i..l" nih 1c~l.'nd i l'
njego\"u gon_knju. kojom je prilikom jt'kn hjC):lll tl pr.!' ,,:ll Z lp.ld:1 u Bl '~l,rt.lt.li(-ill
\"rt S lz,'orom liYOla. erkY;}.k .klc-na l'c-:O;h.'I poi~llwjlyh' :lb ~:I ~i m~'ll)m i..r\ l:IIl:-'i..c
duše. Zato jc- jc-Ien rano dobi0 mje~to u ikl)lw~r:ltiji kr~tl'nj :1. I\. :ll' rclii..1 l':l;!:m:-.i..1.'
prošlosti jelenu su pripi~iYana ~yoj~t"a ~u nl':Il11'~a bil..;a kl'je ~e I'rl'~l'n.il'lh' l,d
lo\'aca prelyorilo u natprirodnu zc-nu i pl'bj('~ll' na 7:1P:ld ~f\ l ilclil..; . 11.):-\2 .. 9-1. .-1.)5 ,;
\Ve nzeL 1965 .. 397 .·398 .). Te~ko je- kazati Ire-ba li ':injl.'n il..·u da jl' ,·el..;ina prl~d~I~I':1
lo\"a na. stećc ima okrenuta prema zapadu IUmi.l':.- ili krl)' prizmu ~l\"i h m i l~) ll)~kih
shvaćanja . Pojedini autori tak,·o tuma':t' nje e-ksplk'il no odfl ijaju. ,' idL'ći II ~)\'l~j
sceni "prepoznatlji,·u kršćansku temu" lPalameta. 199) .. 190.). Na kapi tdima 1\)llla-
ničkih crkava brojne su predsta\"t' jelena. često prikazanog r:11l.k nng slri.it'llllll
koju je odapeo kentaur. Moti\" s jelenom IXlkazuje kako simtx11i sa sOtxl111 kn)z ,·tijl.'me
nose mitove i rituale kao odredeni nasl.kdni pOlenL'ijaL kako SL~ kl)ntL'k~t mijenja
dok slika stalno ostaje lChallet. 196) .. 26.- 28.).
Lov na jelena dOH)(li se II \"eZll s antičkom i krš~:In~kllm s lL'lh~i~l,jd\lw nl)!n
zapadnom tradicijom. ostavlja se mogu~nosl da pr('d ~ laYI.ia čist i ukras ili likll\'nu
predslavu epskog sadržaja.. takoder i lik iz lradil'ijl~ prikazi";lIlja g~)dišnji h doha
Zodijaka ali i sv. Eusta.hija (Paiamt'ti.l. 1996 .. 169.). U tnIH kontekstu m OŽt~ se
razumijeti vrijedno nastojanje cjelovi le iJllerprt't:lL'ije moti\':i lova na st ('L~ l'illla s
težnjom da ga se udjene u sklop likovnog i ku lturološkog med ileranskn-('uropskog
naslijeda kasne ant ike i srednjeg vijeka. dakle izvan standardnog tuma čenja kan
scene iz pokojnikova života (Palameta. 2002.). Jed no takvo objaš nj t' l1je ndnosi
se na scenu II kojoj vitez križolikim oru žjem probada glavu medvjedolike zvijeri.
koja se dovodi u vezu s prikazom sil aska II limb čiji je središnji motiv ulli š tenjt~
Zvijeri (Palameta. 1995 .. 197.).

Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmija i zmaj

U duhu klas i č nih romaničkih fanta zmago rija. rem iniscenc ija i apstraktni h
vizija prožetih alegorijom, fo nd figura lnih kompozic ija hogat jc predslavama
razli či t i h životinja koje II nemirnom pokrelli si mholi ziraju religiozne. koz mičke
i ezoteri č ne sadržaje. Jedna od češći h je predstava ptica II njihovoj fUllcrarnoj
si mbolici , podrijetlom iz staroga Egipla. poznata II počet kU krsć:mstva. kada je
kori štena kao simbol " kril atog bića" (d uše) i ncmatl: rijalnih prirodnih pojava.
U s li č n om zn ače nju , s osloncem na Bibliju. dO/,ivjele su predstave l e teć ih bića
(andeli , simboli eva nđe li sta) širok u primjenu II kršća n skoj umjetnosti (Sachs-
Badsttibner-Neumann, 1994. , 363.-364.). Ptica IH\ std ku na~ la je mjesto \I
različitim vidovima, rjede sama, mnogo češće na kri žu ili na grani. uz poitllnjesec.
79
spiralu , štit, jelena ili li gu ru pokojnika. Par afrontiranih ptica na nekolik
" , na pred stave s rano k rscans
p od sJcca ·' k'h I • . Kartage, teme euha'
I p oca I Z
o stećaka
"
, k ' .. ... nstJJe sa
sar otaga I bIzantsku, preromam čku I romamčku skulpturu primorskog .
izmedu Zadra i Kotora. U slučaju kada tlankiraju drvo one predstavljaj u eh~oJasa
·'
vezanog za d rvo Zivota, . bo I"IZlra neb eskl. Jeruzalem. Na led'
d o k d rvo samo sim mIta
jelena ptice označavaju prastari motiv udvojene simbolike, odnosno dušu poko' lmka
.. K . .. k" . JOJ a
na putu prema d rugo m sVIJetu. ompozlclja u oJoJ ptica-grabljivica drži pli'
primarno je orijentainoga podrijetla i kao moti v preuzeta je sa skulptura, moz~~:
I m 111 lJ atura IZ kru ga bIZantske umjetnostI na prostoru od Armenije do Veneci'
Krug u tzv. fantastične fau ne pripadaju predstave bliske pticama koje se susre~e.
na nekim nekropolama južnoga pojasa (Miletić, 1982. , 64. , 73., 74., 97.; Wenze~
1965., 253.). Dvije afrontirane golubice s križem u sredini, predstava česta n~
stećc ima, simboliz iraju sliku Kri stova u s krsnu ća, a prisutna je od katakornba i
ranokršćanskih sarkofaga do starohrvatskih crkava i stećaka (Palameta, 1996., 165.).
Kao simbol budnosti i pripravnosti , a uz apostola Petra kao znak izdaje.
kajanja i [susove muke, pijetao je kao prastari simbol predstavljen na nekoliko
nadgrobnih spomenika. Kao znak Krista, pijetao i stiče njegov solami simboli zam:
svj etlost i uskrs nuće (Leksikon, 1979. , 459.). Na sarkofazima iz Oćevij e i Banje
Stijene, uz portrete odabranih li č nosti , prikazan je na postamentu u duhu kom-
pozicija ranokršćanskih sarkofaga (Mileti ć, 1982.,73 .,98.). [zdvaja se i mišljenje
da prikaz pijetla na stećc ima prije simbolizira žrtvenu pticu nego sv. Petra (Wenzel.
1965., 254.).
Barem poneko od alego rijski h znače nj a predstave psa - oznake budnoS1i
i vjernoga ču vara ognjišta koje su mu dodijelili stari crk veni oci (LeksikoIl. 1979 ..
450.) - nalazi se na brojnim stećcima bosanskih i humskih nekropola na koj ima
je pas češće u k ljučen u kompoziciju nego kao samostalan moti v. Afrontirani i
prikazani u trku neodoljivo pod sjećaj u na dinamiku preuze tu s arhi volti pre-
romaničkih i romani čkih crkava ili s luksuznog tekstila iz Lucce XlV. stoljeća.
Kao heraldi čki amblem javlj a se na štitu, poput psa s raz listalim repom. čestog
motiva u skulpturi , minijaturama, te kstilu, prozorima i port alima bi zantsko·
ro mani čke provenijencije ( Mil et ić, 1982.,73. ; Wenzel. 1965 .. 258 .).
Prikazan na nekoliko s tećaka u okv iru grba. s karakteri stič ni m razliS1alil11
repom, lav funkci o nira u svoj stvu klasičnog herai dičkog simbola. Ovoj vrsti oma·
menata pripadaju i č udni čet voron ošci oštre gri ve i rascvjetanog repa p re.lI Z~1l1~
fabulozne faun e ( Mileti ć, 1982., 73 .). Simbolika lava u kršćans koj U111jetIlO'"
'.
vIseznaena , JC.
. od oz na ke za snagu. ve I'· '
!canstvo. srcanos ·t .I hrabros"
t do.simbola
".
u sk~rs!og.a Kri s,I,a. a II srednjel~l ~ijeku osobito si mbola. ~udnosli , ~:,I ,~b~J~J~l~~~,~
slucajevI u kOJima se lav konstl o kao oznaka za Kneza tame (Ll AJ /AO
373.-374.: Hall. 199 1.. 182.). 'j'
Sa svojim broj nim mitolo škim osobin ama preuzetim iz antike. II ~OJll:ll1l~
, ' , ' ' , d " . , s kršć'I Il Skl1l1 .'o1
premu Platonu SlIllbol lzlrao na Nebo USPIllJUCU USLI. povez,1Il , .. ' , .. ~II)P'
bolom Kri stova uSlJona na Nebo oroHnski uklj' u če n u fun ernnll mI saonI , :,'
. ' . e ' , ' I U.; kr~IlUl'
pourebnu umjetnost i ritual e srednjovj ekovnog ČOVjeka kao slll1bo " ~11111-
e , , k' . I ti o uralJ1l !ll
ISachs- Badstlibnc r-Nc uJlla nn . 199-1 .. 2Sl. -2H3.). 'olljje me( U ~ '1' ,.""".
. .. , ' ,,' , .' "ta[l101 ll.·
pol.IC lj ama ~ lecaka dobiO zapa ze 11 0 mj es to, U mll ogo bl Ojl1l111 Illt;; rl"lll11
, ' '~ . " " . ' il iL'no lll ~1.;:,
medu ost ali m u Ok VlIll duallslI cklil shv<lcallJ'l , kOI1JJe svoJOJl1Il1.l.:-
štitio žive i mrlve. U s lučaju kada je, kao na steć ku u Gvoznu, povezan s pticom ,
naglaše na je njegova kompleksna simbolika i metamorfoza na relaciji ktonsko-
uransko. Ovo s imbo li čno svojstvo - borba dvaju principa - zrcali se i u prikazu
borbe Pegaza sa zmijom na jednom stećku u Dugom polju. Jedna kompozicija
na sarkofagu u Varošištu, u kojoj se kvadriped s ličan silueti konja napaja na rij eci,
vjerojat no predstavlja modifikaciju poznate i likovno bogate razradene
ranokršćanske teme (Mi l etić, 1982.,74.).
Prema sv. Augustinu, Ps 42,2 ("Kao što košuta žudi za izvor-vodom , tako
duša moja čezne, Bože, za tobo m"), s imbolizirajući čovjeka u potrazi za Bogom,
prema Pysiologusu simbol Krista, neprijatelj Zmije, vjerojatno u još ponekom od
svojih primordijalnih mitskih svoj stava simbola duše, neraskidivo vezan za
pos mrtni kult, bilo unutar skupnih scena, bilo pojedinačno , jelen je u bogatoj
fauni, na nadgrobnici ma svih fonni osim visokoga sanduka, zauzeo najistaknutije
mjesto (Leksikon, 1979.,296.). Od IV. stoljeća simbol krštenja, jelen, se u srednjo-
vjekovnim knjigama povezuje s vodom - motiv raspoznatljiv na stećku iz Mesi ća.
U raznovrsnim kombinacijama često je prikazan uz križ, polumjesec, rozete, svastiku,
spiralu i vijenac, nerijetko u pratnji psa, ponekad košute i laneta. Udvajanje sim-
bolične poruke, i inače često zastupljeno u figurainim kompozicijama stećaka,
snažno je istaknuto u prikazu ptice na ledima (motiv poznat već na etrurskim situ-
lama) ili medu razgranatim rogovima jelena. Ispunjavajući gledatelja dojmom
trenutka, snažno zrače predstave j elena u frizu, košuta u fri zu, jelena s košutama,
košute i laneta, stati čnih ili u živom trku, koji ponekad čine jedini ukras ili su, pak,
dio veće cjeline uz znake ptice i kola (M iletić, 1982.,74.,97.; Wenzel, 1965.,257.).
Realistični ili fabulirani reptili sa svojim pradavni m ktonskim, magijskim
i kultnim svojstvima, zastupljeni su na plohama većeg broja stećaka. Obično je
to zmija, koja kao jedini ukras sanduka u Vrulji formira borduru ili je, kao na
nišanu jz Turova, usmjerena kjabuci. U jednom s lu čaju to su četiri izvijene zmije
koje uz križeve i rozete č ine ukras na ploči u Cisti. Osim ovih, poznate su scene
u kojima krilate zmije napadaju životinje i žene ili, pak, kada njih napadaju psi
i vitezovi na konjima. Snažan dojam ostavlja par zmija vezanih u čvor II figuri
raširenoj u skulpturi, minijaturi, tekstilu i nakitu ranog srednjeg vijeka. Ova predstava
pokazuje upadljivu s li čnost s langobardskom fibulom iz Nocera Umbra (V II. st.)
i zmijom vezanom u čvor prikazanom više puta u Miroslavovom evandelju u duhu
romaničke minijaturne umjetnosti. I ovdje se radi o transfonnacijijednog pradavnog
mito!oškog motiva; zmija je čuvari ca groba još iz vremena starog egipatskog
carstva, a kasnije nalazi mjesto u germanskoj, osobito langobardskoj mitologiji
(Mi l etić, 1982., 75.; Wenzel, 1965., 258.-259.). Misao srednjovjekovnog čovjeka
najče šće je za zmiju, kao personifikaciju i s točnoga grijeha, vezivala negativne
osobine; u Bibliji zmija je poi stovjećena sa Sotonom (Leksikon. 1979 .. 592.).
Čini se da ovom žanru pripada scena sa s tećka u Boljunima s prikazom zmijo~
likih bića kao s imbola podzemlja (Wenzel, 1965 .. 258.-259.). Uza sva ostala
tumačenja ovog umj etn i čkog motiva na stećcima u obzir treba uzeli i ono koje
prikaz isprepletenih zmajeva preslikan iz neke iluminacije vidi kao stilizirano
prvo slovo Kri stova imena oblikom bosanske ć irili ce kao općeslavenskog pisma
(Hristos), ali i kao s imbol sv. Teodora, zaštit nika od zmijskog ujeda, čiji je kult
bio rasprostranjen u našim kn~evima (Palameta, 1999.,36.-37.).

81
 Zmaj, simbol Sotone i demona, čudovište koje, prema tumačenju k .
otaca, zbačena s Neba nastavlja rat protiv Boga, podjednako zastupljen uu c~ venlh
Istoka i Zapada, reminiscirajući daleka paganska vjerovanja i kultove v~JetnOSti,
početni kaos, u bogatoj skali metamorfoza stigao je ukrasiti i plohe nekih ~~~e za
(Leksikon, 1979., 592.). Afrontirani par upletenih repova jedna je od kom eca~a
'·
č Ije I " I' b k bl" . ,
ana og lJ e na az;mo u osans om Izem I daljem susjedstvu. Ponekad 'e
pozIcIJa
zmaj predstavljen sam Ih u borbI sa pso m, dok u Jednoj sceni proždire 'el J
Po:nata Je.. d '1' d š J ena
I pre stava reptl a IZ ro a gu tera, repa ve~nog u čvor, kojeg u jedno~
slucaj U prate rozeta I polumjesec, a u drugom konjI I fantastične zvijeri (Mil ' .
1982.,75.). U umjetnički. ~epertoar stećaka predstava zmaja stiglaje najvjeroja~~:~~
s romal11čklh. kompOZIcIJa p akla pnsutl11h na erkvel11m portalima ikapitelima
posebno omllJel11m kod fr~nJeva:a (Saehs-Badstiibner-Neumann, 1994., 100.-101.).
MotIV demona - kn latIh eudovlsta - nalazI se na dubrovačkoj kamenoj plastici na
kapitelima franjevačkog samostana, susreće se u četveroevandelju Divoša Ti horadića.
na bosanskom četveroevandelju Narodne biblioteke u Beogradu - na prostorno
i vremenski bliskim paralelama koje pokazuju srodnost s repertoarom motiva
stećaka (Radojković , 1966.,54.). Ovu umjetničku stvamost satkanu od zbunjujućih
i čudovišnih likova u svoje je vrijeme, početkom xn. stoljeća, kao "č udno mnoštvo
različitih stvorenja" osudio Bernard od C lai rvauxa (Kujundžić, 1980.,250.-251.).

Ljudske figure - testamellt u slici

S obzirom na kvalitetu umjetni čke obrade, ljudske figure na s tećcima

daleko su od portreta pod kojim se mi sli na prikaz individualnog izgleda
odredene osobe, tako da se može govoriti jedino o tipskim i šematskim likovnim
predstavama pokojnika budući da je najčešće dan samo obris g lave. a ne i lice,
To predstavlja teško savladi vu prepreku u nastojanju da se za svaki pojedinačni
s lučaj precizira koje od figura predstavljaju pokojnike. koje imaju s imboličko ili
dekorativno značenje , a koje pak pripadaju prikazima svakodn evnog života
(Rakić, 1984. , 47.). Tako se u većem broju slučajeva - kao prilikom odgonetanja
značenja likova na kri ževi ma u okolini Trav nika - ne može poći dalje od pret-
postavke da se tu radi o portretima pokojnika (Rakić. 1984 .. 48.).
Za neke od fi gura II ovoj grupi motiva ipak se može odredili koga pred-
stavljaju. kao što j e to s lučaj sa stećkom gosta Milutina Crn i čanina iz Humskog
kod Foče prenesen im 1934. u dvori šte Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Stećak
ima oblik stupa - Illonolita visine 254 cm saslavljenog od dva dijela: osno~·e-. r
stupca s ornamentima i natpisom. Na istočnoj strani spomenika lIpIilkomje relJ.etu
pred sta vljen čovje k koji II desnoj ruci drži štap. a II lijevoj knji gu. Na iSfOJ ~t'
strani nalazi natpis koji kazuje ime i titulu pokojnika. kao i neke zanimlj ive deta!J~
.
IZ . ".
njegova Zivota. G ost C r k·ve bosans k·e pre dslav I" ' '0111 steamH"1
Jen Je u pOjas -=:. . -
. . . . . " I k I' I'" ' " .. j' I I
ra vnoj halJlIl1 kop se spusta e o ·0 Jena s JcnoJ nos nJJ eue a acao Paz
, "nJ'e vrlJedn,1
..J
je teza prema kojoj su epi skopski štapov i II ob liku slova T. kakav g.os,' ~Jlut~l,
drži u ru ci. u i stočnoj i zapadnoj crb·i bili tl upotrebi do X II. stoljeca I..da ~l
konzervati vna Crk va bosan ska č u v ala upravo taj. stan' o bl I' k· epl' skop SKOG:: stap.1..
Knjiga i ~ Iap gosta Milutina dre vni ~U atributi kršća n s kog svećcnsl,·a. a n.1
st ećcima sc osim djedu i gostu općenito pripi suju svećens t vu Crkve bosan\ke
(Rakić . 19H~ .. SO.). Druga autorica koja argumentirano zastupa tezu daje Crk va
bosanska siJJc(iJ la regulu sv. Bazi lij a i ovaj oblik štapa kao s imbola pastoralne
službe dovodi II vezu s istočnom crkvenom trad icijom i bazilijaneima, donoseć i
sliku bazi lijansk,og eremita iz Kozibe s tri povezana štapa iste - Tau forme u lijevoj
ruCi (M. MiletIc, 1957., 13 1.- 132., Tav. VII.). Ova predstava, osim toga, snažno
asocira na predstavu sv. Nikole koji se na Istoku prikaZlIje kao biskup s bradom,
mitrom i štapom. a na Zapadu u bi skupskoj odori s otvorenom knjigom i gestom
blagoslova. Sv. Nikola svoj u je pravu slavu stekao na grčkom Istoku gdje je slavljen
kao "Hyper/wgios" - supersvetac (D. Lovre nović, 2006.a, 656.).
Neće biti dal eko od istin e da je kao velikodos tojnik Crk ve bosanske gost
Milutin pripadao nekoj vlastelinskoj porodici (M. Miletić, 1957., 125.), možda
iz današnjega se la Crnice - 12,5 km sjevero i stočno od Humskog. Milutin je.
kako kaže natpis na stećku, živio u bli zini ("u čas ti ") bosanske gospode, a od
"velike gospode i vlastele i od grčke gospode" je pl;mao darove, što govori daje bio
blizak dvorskim krugovima svoga vremena i da je uživao materijalne privilegije
feudalne sredine. Grab su 1933. raskopali seljaci i prema njihovo m kazivanju
raka se nala zil a na dubini od 1,5 m; u njezinu dnu izidana je oko pokojnika
ograda od dobro uklopljenog kamenja, preko koje je bila položena poklopna
ploča dužine oko 2 m. Prema nadenim predmetima vidi se da je mrtvac bio
sahranj en u sanduku od orahova drve ta i da je bio odjeven u brakatnu haljinu.
Glava mu je 'ležala na zapadnoj strani (ispod spomenika), a tijelo je bilo ispruženo
prema istoku. Brokatno tkanje imalo je na sebi utkane figure u oblik.-u lavova i zvjez-
dica, a raspoznaju se i spletovi žica u formi širokih pletenica - sve izvezeno od
zlatne žice (Skarić, 1934" 81.-82.). Natpis na stećku gosta Milutina Crničanina
očito je kazivao istinu o materijalnom položaju pokojnika koji je sa sobom u
grob "ponio" zlatom prošiven brokat - simbol materijalne moći i društvenoga
ugleda - isti onaj statusni simbol kojim je bio prekriven ko včeg bosanskog kralja
Tvrtka I. Kotromanića u njegovu grobu II crkvi sv. Nikole u Milima (P. Anđelić.
1980 .. 227.-231.). U zlatom opšiveni brokat. sa svim znacima carske vlasti u
crkvi II Velikom Varadinu. bioje krajem 1437. sahranjen ugarSki kralj Sigi smund
Luksemburški (Hoensch. 1996 .. 461.). Gost Crkve bosanske na onaj je $yijet
otpremljen Odjeven poput okrunjen ih glava njegova vremena.
Ukrasi na haljini gosta Milutina - tigure lava i rozete - simboli su ili llloti\'i
romaničkoga doba preneseni iz Italije ili izrađeni II nekoj od tamošnjih radionica
početkom XlV. st. Gost Milutin je. kako kaže natpis. život izgubio Ile:,retnim
s lu čaje m. aje li to bilo baš 13 18. u vojno m pohodu bosanskoga bana Mladena
II. Š ubi ća vođe n om na Drini protiv srpskog kralja. ot\'oreno je pitanjt.~. Rije~' iz
natpi sa "žitije" upućuj e na pisara iz redova Crkve bosanske. tj. na samo:,tan:,kl.)
lice (Vego, 1964 .. 207.-208.). Ostaje dvojba da li izraz "grčka gospoda" ,,,nac'aya
plemićki sloj Bizanta s kojim je gost Milutin tijekom života lll\)gao osty;,mti komaktc
i to po sve mu s udeć i tješnje naravi. ili pak ova sintagma upu ~uj t~ na domaću
vlastelu odanu Crkv i bosanskoj. buduć i da katolil-ki pisci Orbini i Farlati za bana
Stjepana II.. kralja Tvrtka I. Kotrnmani~a i Stjepana Tomaša \'I~'Žll izraze g'!!!--
obred, g rčkll kriI'OI:;e'jll i ~.lI"/lIde Crkli ( Lovre nov i ć. 2006.a. 689.-690.).

83
 Muške figure na stećcima najprije predstavljaju pokojnik~ onako kako su
izgledali za ž ivota, dok portret u mrtvačkome plaštu ~esumnjlvo UPUćuje na
portret pokojnika. Muški portreti prikazanI su u razhčltlm pozama - od figure s
jednom podign utom ntkom i tzv. oransa, do fi g ure s obje podIgnute ntke I s oružjem
u ruci. Moguće je da portreti s jednom podIgnutom rukom I oranSI predstavljaju
pokojnika u preo braže nom stanju . Predmeti u rukama ~gura - ob:uči, kri ževi,
štapovi i knjige - najprije simboli zIraju pok?jl11 kov drustvel11 polozaj. Postoje u
nekim s lu čajevima i figure koje ne s lmboh zlraju pokojl11ka ; takav prtmjer pruža
predstava sv. Kristofora s malim Isusom koji nosi kri ž (Mi letić, 1982.,76.; Wenzel,
1965.,307.-308. ; Kajmaković , 1973., 297.-306. , usp. Raki ć, 1984., 53.-67.). Sv.
Kristofor slov io je za patrona osoba poput putnika, koje su strahovale za svoju
sigurnost, štiteć i ih pose bno od iznenadne smrti. Štovanje sv. Kri stofora kao
zaštitnika protiv iznenadne smrti bilo je izmedu XII. i XlV. st. na cijeni osobito u
Centralnoj Europi (We nzel, 1961.,29.), čiji je organs ki dio u pOdntčju feudalne
kulture predstavljala i srednjovjekovna Bosna (D. Lovrenović, 2oo6.a, 397.-565.).
Važan putokaz u odgonetanju s imboli č ke poruke koju odašilje figura po kojn ika
s uzdignutim rukama nudi njezin prikaz u s likarstvu katakombi i na sarkofazima
dntge polovice III. stoljeća gdje personificira molitvu, zapravo čovječanstvo koje
se u molitvi okreće prema o li čenju spasa u vidu Dobrog pastira. Tijekom IV.
stoljeća ova predstava postaje metaforom spasene duše, tj. portret al/imae bealeae
(Erdeljan, 1996., 120.). Stav fig ure u molit vi anticipira spasenje, kao što držanje
l ežeće fi g ure izražava užita k vječ nog spokoja. Vj eč n ost je zastupljena u oba
s lu čaja, ali ovdje je nag lasak na drami spasenja dok je tamo na pas ivnosti
poč inka . Sve dok figura u molitvi kl eći sa sklo pljenim ntkama, ne postoji vidlj iva
granica izmedu ovog i dru gog sv ijeta (Aries, 1981., 256.).

Tek II nekoliko s lučaj eva že nske fi g ure na s tećc ima mog u se identificirati
s pokojnicom; kad a su predsta vljene izmedu konjanika ili životinja že nski likovi
gotovo sig urno označavaju božanstvo (boginju podze mlja). že na s križem po
svoj prilic i simboli zira sv. Je lenu, dok se že na ma s rozetama il i zvijezdama u
rukama pripi suj e nadzemaljsko z n ače nj e. Prikaz že na koj e se mo le ispod leša LI
pogrebnoj povorc i uni ve rzalni je moti v kršća n ske umj e tno sti inspiriran
~ogadaj em na Kalvariji . Su sreće se i mllogo ranije - II staroj egipatskoj umjetnosti
~ na ct rurskim urnama - ali i u su vre me nim sce nama poput one na grobnoj plo('i
IZ Burgosa u XlV. s t o ljeć u (We nze l. 1%5 .. 308.-309.: Mile ti ć. 1982 .. 79.). Scena
sa s tećk a iz Nckuka kod Stoca prikaz uj e ko lo s mu šk im figura ma i ženI:': J. : oj~
o plakuju pokojnika (Wen ze l. 1961 .. 29.). -
, Pose bno mj e sto II sep ulJ..:ralnoj umjet nost i steća ka zau z ima poznata
ilk,O\q~a prctlot~7,ba pokojnika sa st eć k a iz Radimlj e, kojoj se uz os tala objašnjenja
pri daje z načaj re alistično prikazanog ratnika sa s imbolima svoga " zv<.lIlja":
lukom : 'striJ'elolll " nnt"'II",
~ '-.... s' t',tOIn, Do k' III U Je . I"IJcva ruka povijcna prema . . . .pOJasu.
..
dcs na jC s ,nCI)nrotllHl 11\1".... "'-~' " , (Ill I
Sol Olll Ispnl l.c na pre ma pia s Il č n o m k rugu k'oJI.
,. k ' . . .'
s ukladno ledno m tUlll ' ll'CII ',11 S'" III l ' " '" .. ' k
'II' ,. ' Y ' '- : ,, " 10 I/ .lla pun mj esec I nJ egovo predk r SC<l ns o
( p .t t>dn s k (~~ l ,na Cl: ll.l l: stanI SI:! umrlih prc ma J...ojC lllU se upulio i na š po kojni"
(P Pl: l rov lc , 11J55,. l IJ,),
No vil'cg ,' l: ( hlUm ' I " I' " '.." , '
, ' " ' , l .IVO () SV.l CI.CIl,J L': llltc.: rprc ta c ij a koja o\'aj IJkl)\'lll
IllllllV 110Vl:1' II I , ' tl ' I ,.. . 'I' v ' • • • •
• , I,,; S .Il n,ll .IV1l1111 l I SVl: tack llll lik o v im;!. odnOSilO sa kgl..'nd;lnlllll
svecima i muče ni ci ma iz vremena rimskih progona k ršćan a te koja. pov l ačeć i
odgovarajuće paral ele s predromani č kim slikarstvom /talije, ovaj likovni prik az
na Radimlji tumač i kao lik sv. Vida. 'fopon o mast ič ki tragovi - ime polja na kojem
se nalazi Radimlja poznato kao Vidovo polje, ime rijeke Bregave koj a protj eče
kroz to polje a u srednjem vijeku se zvala VidoItica, ime S tolačke utvrde u vrijeme
klesanja stećaka znane kao VidvIka utvrda, ime Vic{!!.' tak ~ izvor i okolni prostor
u bli zini Radimlj e gdj e j e otkrive na ranosrednjovje kovna crkva s č u v-;;~i m
Gospinim likom u ka me nom re ljefu - ovom tumačenju idu na ruku . Na takvo
mi šljenje navode i osobna imena mnogih muškaraca u naselj ima oko Radi mlje
i u bratstvu Hrabre na u xv. sto lj eć u , kako se može vidjeti iz popisa datiranog
1475. godinom. Vi še nego zani mlj ivu paralelu pruža kopija li ka s uzdi gnu tom
rukom s Radimlje na jednom od s tećaka u Barevištu kod Širokog Brijega, pod
kojim je sahranjen izvjesni Vitko.~v. Vid" Qio je raširen na Istoku i Zapadu,
posvećene su mu bile brojne crk ve u srednjem vijeku , smatran je zaštitnikom
gluhonemijeh, kotlara, glumaca i lij eč ni ka, dok je pored sv. Jurja i sv. Ni kole na
užem hercegovačkom prostoru bio štovan u krugu u zgaji vača sitne stoke. Svemu
tome govori u prilog i to što se predstava ljudskog lika s otvorenim i u visini glave
uzdi gnutim dlanom desne ruke na samoj Radi mlji j avlj a pet puta, dok se na
mladim nekropolama prepoznaje u rustikalnijim izvedbama s odredenim izmjenama
(Palameta, 2002.103 ., 45 ., 46.-47.).
Predstava pokojnika s rukama prekri ženim na grud ima ili stomaku karak-
teri stična je za spomenike oko Srebrenice i Bratunca u i stočnoj Bosni, ali je isto tako
zabilježena na jednoj nekropoli kod Imotskog u Hrvatskoj. Na ovim spomenicima
nisu prikazani živi ljudi nego pokojnici u duhu tada važeće sepulkralne prakse
na širim europskim prostorima koj a odražava jedno opće prisutno duševno
raspoloženje - da se uspomena o pokojniku što duže zadrži na zemlji . To z n ač i
da su predstave fi gura pokojnika na stećc i ma suvremene istovjetnim nastojanjima
u Europi, ako ne kvalitetom izrade, onda svakako sadržajem, s tim što su se za
razliku od naš ih krajeva fi gure pokojnika na nadgrobnim spomenicima u Europi
zadržale sve do najnovijih vremena (Sergejevski, 1953., 133.- 137.; R akić, 1984 ..
57.,59.). Ovaj tip nadgrobnog spomenika s l ežećom figu rom pokojnika sklopljenih
oč ij u u rajs kom bl aženstvu javlja se u zapadnoj Euro pi Xl.IXII. stolj eća u
duhovnoj klimi rastućeg individuali zma (Erdeljan, 1996., 120.). Ovdje su kombini-
rane dvije esenc ij alne teme: na jednoj strani ideja ravnog groba, bliskost sa
zemljom, konti nuitet s tlom, na drugoj strani tema ležeće fi gure, spokoja u dru gom
svijetu, poč inka koji nije ni kraj ni praznina niti puna svj esnost, niti memorij a niti
anticipacija. Ležeća fig ura bli ža je smrti od fi gure predstavljene u molitvi. ona
predstavlja sveča nu smrt liturgij skog prikaza ili podzemnu smrt raspadanja.
(Aries, 198 1., 243., 267.). Paralelno s predstavo m ležeće fi gure na povijesnu
scenu stupaju epitafi .
Lik pokojnika prikazuje se već na nekim prethistorij skim menhirimn u
Francuskoj i Liguriji, poznat je u arhajskoj i zreloj grč koj umjetnosti , a nadgrobn.a
stel a s likom pokojnika i č lan ova njegove obitelji najomiljenij i je i najrašire'.'ljl
skul ptorski moti v Rimskog carstva (Kara man. 1954 .. 179. ). U FrancuskOJ se od
Xl. Sl. na spomenicima umjesto natpisa i vjerskih simbola pojavljlljllljudske figure:
najprije živoga čovjeka, da bi kasnije prevladale predstave pokojnika. I II NjemačkoJ

85
se figure pokojnika na nadgrobnim spomenic~m~ javljaju u Xl. , ,~ u Engleskoj
polovicom XII. st. (Sergejevski, 1953., 136.). U ZItiju Konstantina (Cmla) IZ IX. st.
spominje se raka i na njoj s:ečev lik. Poznata je nadgrobna ploča s pri:orima iz
pokojnikova života ispod kOJe Je u Bologni sahranjen sv. DomInik. U nase kra.Jeve
ovaj se motiv iz Italije proširio preko Dalmacije (Vego, 1973.,313.; Hall, 1991.,74.).
Budući da se figure s prekriženim rukama kao tipičan znak za pokojnika
kršća nske vjere na stećci ma pojavljuju tek iznimno, otvarao se prostor za speku-
lacije o tobožnjem laici stičkom karakteru ovih spomenika. Takva s hvaćanja ipak
su ustuknula pred otkrićima poput onog vezanog za lokalitet Grborezi kod Livna
gdje su prilikom istraživanje jedne veće nekropole od ukupno 218 grobova u 120
slučajeva kod pokojnika ruke bile prekrižene na grudima ili trbuhu, kao što je to
s lučaj s figurama u i stočnoj Bosni (Rakić, 1984., 53.,56.). [stina, tu se otvara pitanje
položaja ruku kod preostalih pokojnika - u 51 s lučaju ruke su sasvim opružene
niz tijelo kao na nekim likovnim prikazima, dokje u 39 sl učajeva jedna ruka bila
opružena a druga prebačena na grudi ili trbuh, što takoder ima svoje likovne pandane
na nekim stećcima. Pitanje se zapravo odnosi na ove razlike u položaj u ruku,
koje teško mogu biti samo tehničke naravi.
Dječje fi gure prikazane su na stećcima tek iznimno, kao što je in ače bilo
vrlo rijetko portretiranje djece u pogrebnoj umjetnosti ili monumentalnim nad-
grobnim pločama prije ranog XY. stolj eća (Daniell, 1997., 43 .). Izostanak na
stećcima likovnih predstava koje izravno komemoriraju smrt naglašavajući ljudsku
podložnost smrti i nadu u uskrsnuće i tako uzgredno refl ektirajući pučke koncepte
anatomije i fizičkog propadanja ne treba čuditi. Nadgrobne ploče ovoga tipa koje
slikaju misteriozne figure ili leševe zastupljene su u Europi malim procentom. [stije
slučaj s predstavom smrti kao kostura (Norris, 1992., 195., 203., 206.).
Bogatstvo fi guralnih motiva kombiniranih s različitim prizorima prije
predstavlja osobeno "slikovno pismo" nego čistu omamen!iku. njihova je namjera
prije da nešto "kažu" ili "opišu" nego da jednostavno "ukrase" (Škobalj , 1970 ..
229.). Tako je funkcion irao ovaj " testament u slici " s predstavama u kojima je
teško, ponekad ne mog uće, razlikovati utjecaj kršćan s t va od utjecaja ranijih
mi šljenja i vjerovanja (Challet. 1965.,20 .. 25.).

CISTI ORNAMENTI
. ~ Čisti ornamenti mogu se podijeliti II tri sk upine: arhitektonske _ koji vd
t~me, sto d~n~~lc objašl.1jav~jll samo podrijetlo s t ećaka. pobuduju naj već u pažnju
(.arkd~e, ok.V I~.l ?d L~rdm\l1Ih traka. krovovi. predsta ve kuće) bi ljne _ ( loza-vitica
s trolistom I lJilJan) I neomctriJ"sk " ('k . k l' . . .
v '" '. ' . . ~ ;:: . . . C ~ C~ . -~'l lIlIJa. krug. sp iral a. rozcra). Un uwr
o ~ .1~odJ~ le ,. I ZI11~~ llC I s ~ak?J precl Z lllJ OJ klasifikaciji jednon teš ko sagled i\'og
ob liju. uz ni z IJI"IJ c lazlllh l o nni " 1' , e o~
~ j. sno su 1 ~I S pOZnallj l ve d \' lj e skuplIl e-: ( ISIJ
o, · . ' o, oo v o'
()"' o" o o • o . o, •

cL:OIl1CIIIJskl obli CI I mot iVI prcuze li i z vegetab ilnog s v ij~la,

 Arkade pripadaju vrst i ukrasa posebno prisutnoj u južnome pojasu rasprosti-
ranja s teća ka: II raznovrsnim prikazima ra spoznatJji ve su po!ukru ž n e- ro m a n ićke,
š ilja s te-go ti č ke i potkov i časte-sarace n s k e koje u cjelini ukrašavaj u spomenike
zami šljene kao zgrade ( M i l etić, 1982.,40.).
Medu stećc im a ukrašenim polu kružnim arkadama izdvajaj u se spomenik
monah inje Polihran ije iz Ve li čana dat iran oko 139 1. i d va primjerka iz Boljuna
i Opli č i ća s ko nca Xy. st. Prostor izmedu polukru žni h arkada zapadn oga pojasa
ponekad ispunjavaju roze te. U cjeli ni uzevši, pojavu ark ada ovoga i gotičkoga
tipa najviše su inspirirale dalmatinske crkve poput crkve sv. Mihovila u Stonu
ukrašene polukružnim lukovima, ali isto tako i ukras i goti č kih re lik vij ara,
kovče ž i ća i škrinj a (M il etić. 1982.,40.; Wenzel, 1965.,57.).
U uskom pojasu jadranskoga zaleda, na manjem broju spomenika i na užem
prostoru, uglavnom na sanducima, rjede na sarkofazima, nešto lošije umjetni čke
izrade. gotovo u prav ilu s to rdiranim lukovima, zabilježene su go ti čke arkade
(M ile ti ć, 1982., 40.).
Nadilazeći i prostorno i broj no arkade polukružnoga tipa, takoder vezane za
južni bazen s teć aka, potkov i časte arkade u gustom ni zu i izdiferenciranoj izradi,
različ ito formira nih kapitela i lukova, ob i č no krase visoke sanduke i križeve
( Mileti ć, 1982.,40.,57.; Wenzel, 1965.,57.) . U neprekinutom procesu kruženja
najrazličitijih umjetni č kih stilova i pravaca koji se na Mediteranu odvijao kroz dugi
niz stoljeća, u procesu prirodnoga preuzimanja, stapanja i metamorfoza, ovaj tip
arkada na bosanske i humske stećke preuziman je s motiva umjetnosti mediteran-
skoga bazena, monumentalne arhi tekture i skul pture ponaj prije (Miletić, 1982., 57.).
Osim njihove arhitektonske funk cije podrijetlo arkada dovodi se i u vezu
s običaj em izdavanja daće na "mrtvačkom stolu" antropomorfnog oblika - oblika
pokojnika u njegovim osnovnim konturama. Na takvom stolu koji je zamjenjivao
pokojnika postavljalo se jelo i piće, prostiralo se njegovo odijelo i oružje (za pokojnice
nakit), tu se i naricala. Mnvač ki stol oblika mrtvaca na odru s ru kama ispruženim
niz tijelo ili prekriženim na grudim a staroslavenskog je podrijetla, što z n ači da
su gradev inske arkade znatno mlade od motiva mnvačkog stola. Motiv narodnog
mnvač kog stola nastao je iz sh vaćanja o obvezama živih potomaka prema pokojni-
cima, dok arhitektonske arkade ni su mogle predstavljati predmet posmrtnoga kulta
n: Petrović, 1958., 196., 198.- 199.,203.,205.). Jako ovo objašnjenje podrijetla arkada
niJe steklo pristalice (Bešl ag i ć, 1982.,37 1.), ono se ipak u cijelosti ne može odbaciti.
Motiv "rozete" na stećku poznat i kao motiv obrednog kruha dovodi se u vezu
s prastarim slavenskim obi čaj em polaganja hrane u grob, ali i s običajem gošće nja
na grobu koji je tijekom njegova putovanja po Dalmac iji sedamdesetih godina
XVIII. st. , na stećc i ma nekropole sv. Spasa kod rijeke Cetine, kao "morlački
ručak" opisao Albeno Fonis. Likovna predstava rezanja obrednog kruha u Hrvojevu
mi sal u početkom XY. st. sasvim jasno ukazuje na njegovu ak tualnost u društvu
srednjovjekovne Bosne (Milošević, 1986.- 1987., 91.-96.). Običaj gošćenja sudionika
pogreba sa socijalnim i vjerskim simbolizmom i konotacijama, kao što je dijeljenje
kruha asoc iralo na kruh i vino tijekom mise, bio je poznat u Engleskoj (Daniell,
1997.,57.) i Estoniji (Valk, 2003. , 576.).
Kao samostalan ukras ili dio složenijega ornamenta. uklesane na stećcima
gotovo svih oblika, najčešće na rubovima ploha, široku upotrebu doživjele su

87
trake različitih formi podrijetlom iz vegetabilnog sv ijeta, ali su isto tako česte i
klasične geometrijske trake (M iletić,.. 1982., 38.-39.,62., 99.). . ..
.. Iom .IZ j'onda prahistonjskih umJetmčklh ukrasa, o če mu uVJerlJI vo
Pod njet . , .
. d č' "h 1'-
sVJe o l nJI ova s Icn
ost sa spiralama na grčkim nadgrobmm stelama,
.
samostalno
'.
'1' k b'
lill om m aCIJI s
... kn'z- em, grozdom ' IJ'iljanom, rozetom,
.
polumjesecom
. .. "
I pticama'
. k . t medu ornamentima pripada spirali s nJezmlm posebnim Izvedbama
Ista nuto nlJes o . ' . .
u obliku spirale-osmice, tzv. S-spirale, splfale s lozom I splfale s grozdOVIma u
kombinaciji s križem. Teško je dokuč iti njihovu stvarnu Simboliku, a razrješenju
ovog problema donekle pridonosi prikaz dvostruke spirale na Jednom srednjo_
v'ekov nom kamenom sarkofagu iz Nizozemske gdje Je označavala magične
z~akove vezane za zagrob ni život pokoj nika i njegovo ponovno rodenje (Miletić,
1982.,58.; Wenzel, 1965., 180.).
Gotovo u pravilu uz Mjesec, nešto rjede uz spiralu, na svim vrstama
stećaka osobito na križevima, u pojedinim s lučajevima uklesane su brojne rozete.
Za kompozicije dvij u rozeta s dva konjanika i polumjeseca izmedu rozeta takoder
s dva konjanika, postoje uvjerljive paralele iz antičkoga doba. Medu poznatim
tipovima ističe se rozeta-turban na krovu spomenika iz Maoče koj a najavljuje
novu, istina kratku islamsku epohu u ornamentaciji s tećaka (Miletić, 1982.,59;
Wenzel, 1965., 145.- 146.).
Bogati umjetnički repertoar steća ka s obzirom na pojedin ačne motive, ali
isto tako i na složene kompozicije zrcali dostignuća romaničke i gotičke umjetnosti
srednjovjekovne epohe. Arheološki artefakti romaničkih obilježja snažno podupiru
pretpostavku da je na području srednjovje kovne Bosne tijekom XI. i XII. st.
djelovalo nekoliko kamenorezačkih radionica kao nosilaca romanskoga sti la.
koji je zatim svoj život produžio na stećcima sve do kasnog Xv. st. ( Kujundžić.
1980.,246.-249.). Vi šestruka otvorenost srednjovjekovne Bosne, intenzi vne
gospodarske, političke i kulturne veze s bliži m i daljim okruženjem, pokretljivost
ljudi , roba i ideja, daju odgovor na pitanje otkud na stećc ima ukrasi oatičkoga
stila koji je tokom XlV. i Xv. st. poprimio medunarodno obilježje (Palameta.
2004. , 130.- 143. ). I na toj razini svoje pojavnosti, spajajuć i u sebi europske
gotičke stilske preokupacije s narodnim umj etničkim izričajima, stećc i predstav ljaju
organski dIO sveukupnih duhovnih stremljenja koja su utisnula svoj žio na cijelu
epohu, pa lako i na srednjovjekovnu Bosnu, prirodom svooa geopolitička: položaja
predodredenu .
za posred OIC
" kII LI Iogu Izmedu
' . <> <> '-'h
razOIh kulturoloških i umjetnlckl
sustava (I. Fi s ković, 2005 .. 12.-56.).
 ESTETIKA ISIMBOLIZAM
UMJETNOSTI STEĆAKA
VječIIi dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i Neba

Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj od središnjih

točki religioznosti da vid ljivo i svima prepoznat ljivo obi lježje - s tećak je, kako
to pokazuje ornamentika koja nije bila li šena umjetničkih ambicija, trebao kod
gledatelj a pobuditi estetski osjećaj - osjećaj za lijepo. Ova estetska funkcija
najviše je došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojim a
su ljepota, nježnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz. Poput mnogih
drevnih umjetnosti u kamenu, s tećci su "radeni ipostavljani u vrlo ~r~~~oj
meduzavisnosti od.!!nevne i sezon.iJ,e sunčeve putanje" (J. Lovrenović, 1994., 83:;-
Miletić, 1982.,22.). Stećci su, poput nekih crkvenih vitraila, "živjeli" od svjetlosti,
od sunca, koje se, uostalom, i javlja na samome stećku kao jedan od čestih simbola.
Tako je umjetnost stećaka, potpuno u duhu srednjovjekovne epohe u čijoj je kolijevci
odnjihana, kao i samo slikarstvo, ljudima prezentirala ljepotu ponajprije u sjaju
i svjetlosnim efektima stavljajući akcent na ono što Hui zinga naziva "dojmom
trenutka". Oni kao da su raden i u skladu s poimanjem ljepote Tome Akvinskog,
koji je bitnim komponentama ljepote smatrao integritet ili savršenost, razmjernost
ili sklad i jasnoću (Asunto, 1975., 103.). Ovdje se sasvim izvjesno radi o kriteriju
koji zadovoljava na du ži rok, o tome da se estetska vrijednost očituje kao
kvaliteta nekog oblika, oblikov na vrijednost (Vrančić, 1984./85., 215.).
U velikom broju s lučajeva nekropol e stećaka su postavljane uz crkve,
naselja i putove, što sasvim neposredno. i mnogo jače od bilo čega drugoga,
kazuje o njihovoj tijesnoj sraslosti s novim, gradskim društvom srednjovjekovne
Bosne u XlV. i Xv. sl. Kroz ovakvo lociranje nekropola izravno se zrcali opća
sepulkralna praksa srednjovjekovne Europe gdje se od afi rm acije kršćanstva
groblja smještaju uz bogomolje, u samom naselju i u njegovoj neposred noj
bli zini. Tako se II gradu mogao ispunj avati savjet o potrebi meditiranja II bli zini
grobova i misao o smrti stalno držati na umu (Del imo, 1986.,56.,62.; I. Fi s ković.
1990., 39.).
. . Ner~zrješ ivo povezan s estetsk im , S lijepim, II njih ovoj izravnoj službi.
Jest SImbolI zam stećaka koji se, projiciran II reali zam, asocijacijom ideja. konden-
zira II svoj vrhunski izraz - II alegoriju. Srednjovjekovni mentalitet osobito je
privlači l o tak vo tumačenje II jednom vremenu "kada su ideje nejasne. a
obavještenj a netoćna" (Huizinga, 199 1., 192.- 193.). Otuda potječe ljubav srednjo-
vjekovnog čovjeka za fantastično, otuda se može objasniti populamost Physi%-
gusa, knjižice "mora li z irane prirodne z nanosti " namijenjene egipatskim
kršćanima uli. sl. (Lopez, 1978.,322.).
Životna vrijednost simboličkog objaš njavanja svega što postoji bilaje nepro-
cjenjiva. Simbol izamje stvo ri o nerazmjerno strože jedinstvenu i dublje povezanu

89
sliku svijeta nego što bi je moglo stvorit.i kauzalno~pri~odoslovno mišljenje.
Simboli zam svetoga i nepatvorenoga, kOJim Je srednJovJekov naum!,etnost sva
bila prožeta, koji je "obuhvatio široko carstvo pmode '. svu p~vIJest :. stvorivši
moguć nost da sc "sv ijet. koji je sam po sebi bio za~oran, Ipak cIJeni I UZlVal da se
i zemaljsko djelovanje oplemeni", izražen Je na steec Ima kao rehgloz11I I11d,Vldua_
lizam u pripremanju dušc za vrli nu i blaženstvo. Tak~ se sllnbohza.m stećaka,
kao "h armoničn i akord simbola" u jesenskoj slml011lJI srednjega VIJeka, javlja
poput posebne vrste "okamenjenog cv ijeća" u velikom vrtu eurapsk ih simbola,
hllltazmagorija i ushićenja prasvjetljuJućI poput mlaza sVjetlosti bosanski srednjo-
vjekovni duh (H ui zinga, 1991., 192.- 194.). . . .
Simbolika stećaka vjern i je odraz srednjovjekovnog me ntahteta, pokušaja
da se kroz alegoriju izmire razum i vjera, da se aluzijom na prirodne poj ave
nepismenom čovjeku pribli ži i rastumači Biblija, da se mikrakozam (čovjek) i
makrokozam (svemir) predstave kao dijelov i jedne te iste partiture u melodiji
vječnosti. Učenje o mikrokozmu koje je na Zapadu u prvi plan izbilo u XII. st.
nije europska već eg ipatska tvorevina posredovana grčkim, arapsko-islamskim i
židovskim duhom, kao metoda njegova nadahnutog pojašnjenja (Lopez, 1978.,324.).
I više od toga, stećakj e vršio funkc iju komunikacijskog simbo la ne samo izmedu
Boga i mrt vih nego, možda još i više, izmedu Boga i živih. Tako se odvijalo
višestoljetno kršćan sko pripitomljavanje smrti u vremenu kada se živjelo teže. ali
se umiralo lakše, humanije, jer se umiralo u krugu vlastite obitelj i, u prirodi s
kojom je čovj e k živio i osjećao se organskim dij elom njez inih razvojnih ciklusa.
što će reć i rađanja i umiranja, za razliku od industrijaliziranoga društva II kom je
čovj ek otuden od prirode i od drugih ljUdi , u kome umire ili u bolnici ili nenadano
kod kuće, nerijetko iznevjere nih očekivanja da mu mode rn a medicina otk loni
bol, trpljenje, prazninu i, ko načno, izbavi ga od smrti (I. Si vrić. 1978 .. 253.-254. ).

Stećci - bosanske i humske katedrale srednjeg vijeka

'" . Svijet bosa nsk ih i hUl1lskih s teća ka. prebogat si mbolima. ispunjen
kn ~cv lll1.a. poluIlljesecima, solarnim krugovima. svastikaina i zv ijezdama. scen:ll11<l
ral.lgralllh~.koh~'. pre'~lst'IV'
• v ' . ".
llll'ltlll'nil. "k' t . po vorr\i.lma
s I h t Ivo)oJa. ,. ...
kOIlJaJllka. t"
)oJJlI Il1
(.)J~I ~J i,; Ill . S~ lI()V I .ll1a ', arkadama. lozama i grozdo vima. stili ziranim ljilj an ima i
toze tama ' . Iclcllllll
• . . .
'l I V"I"',)VI
. ...,
' lll <.
'l g l.,10Vlln
. a. lll<.\ce
,, Vllll
' a .[ koplpma. portrcttllW oo •

POkopl
o. ' .
ika s lIZll1ollUIOlll
. ' ~
II"sl)' , . )1 . I ' - . o.
... . cl II neproporClona 110 lI vec anog dlana l knjigama.
kIOVO V lllI<l I IlrC(\ s t'I V' IIll' I. -;, " r. ' " . . .
• ' . ' . 'o • < • tl." UL.I. c pl sr..: opskllll stapov lIlla ... , z nal al' ki ukloplJl'nu
IlClilllltltl . ullhqc lll hos an s klh ": ] . 1 ":1 I ' .. v' •
• ,,' '" ' . . .. . S 1111.1. l[s1 11 l VOl a 1 polj"I..I0S I danas zral' i nt:okrnlt: rHl!l1
CVOk .ltI V1l0SCll I ort"I I1 'dnOIll" I • -,; : v ' , y " . ..
' . I. ' , c .. • 1/ ,\otnoSLlJ I.IVO sV.lCdOl'l.'T I o jcdnolll davnolll s\' ljL'1Il
z.H) .... uplI CI Hllll PII ' II1 I I11 1' , , " " " y . ' .
, ' . .. ' ' y; Ak o S LJ \'ckh nc kat L'd rale
.t, S.I1.l."iL I1.1.t 1 I.agmhnoga Zivo ta .
S VOJ OIll g J.ICIOZI10SClI V IS inOm i ", .
'I' . I XI . , , . l
llltllll lllL' l1talnosCll ohiljL'/.ilL' ista n:lstojat1F1 Ila
~.tp.tl II ll. stolJ eca - II hosans kol X III ' , : .. ' . y : . .,
, .,, , I " I ' . ,I. II . ' :--hll.l'..:ClI k .ldd IL' l)nlllal ) l)ok u S; 1j !!r ad llJl
..... lX 1.1 Ile U .... VC sv. P L't n II / 111 ' V'll ' . . ~ , '
iXV , l' , :, . " II Il )tISIlI - tlJ1da s uhlIS<lnski ihllIllSki s tcL'CIX IV.
, ShIJCC.! :--VOIOlIl topiltIOlli "l 'i ,", J ' I " , ' ,,, ... '
il L' 1
1adl
lL' II I'Ih . . . , ' (II /( ." ((1111(/ • S\ '0.l01\1 >L'l jolll d;1SL' ",)0 /1t11:.1 I
,. OI. I V 1I1IL' :-- l o poko l' ;1 11 ;1 'I' l" . " ,... "
. . .L III .lI, .W 0.l lIll nalpl s lIlI ; 1 I O l'lllUllr; l llll\llt
duhu živoga narod noga govo ra iz kojih zrcali izvorn a duh ovnost sve topisamski h
po ruka - njihov ništa manje vrijedan pandan, potekao s istoga duh ovnog vre la.
Ako su velike francuske katedrale perso ni!ic irale svjetlosnu hijerarhij u Dio nisija
Areopagita koji je u prvome redu slaviojedilIstvo v(lseljelle (Dibi, 1989.,226.), onda
su stećc i na svoj n ač in obilježili jedan rubni prostor europskoga srednj ovjekovlja
uti snu vši mu ži g uni verzalnih umj e tni č kih stre mljenja. Još su u n eče mu stećc i
usporedi vi s katedralama. Za razliku od samostana koj i je u odrede nom sm islu
bio suprotstavljen svijetu, katedral a je kao m oćan simbol stajal a unutar ras tu ć ih
urbanih zajedni ca XIII. stolj eć a (Camilie, 1992 .,77.), si mbo li z iraju ći ne samo
sakralne nego i profane težnje jednoga društva u punom usponu. S li č ne se tenden-
cije, pomirujuć i na izvjestan nač in život i smrt, zrcal e iz umjetnosti steća ka.
Bilo bi i više nego zanimlji vo sve one ti suće tona kamena upotrijebljene za
izradu stećaka "pretvoriti" u zidove i zvoni ke katedrala i tako jezikom matematike
izmedu njih uspostaviti egzaktan odnos. Tek tu bi do kraja postao jasan gol emi
materijalni i duhovni razmjer ove "investicije" tran setn ič kog i interkonfesionalnog
karaktera, kojom se zatvarala jedno i otvaralo drugo poglav lje ljudske egzistencije.
Zato umjetnost st ećaka vjerno zrcali mi sao Burckhardta da "istinski n ač in života
jedne religije (leži) u tome da se ona na vlastitu pogibelj u svako doba prepli će s kultu-
rom" . Jedna je takva simbioza n aj veli čan stvenij e ostvarena upravo u srednjovjekovlju
u kome su "arhitektura, mu zika, znanost, umjetnost i literatura zahvaljival e
kršćanskoj religiji svoj izraz u raznovrsnim formama kulture" (Lbwith, 1990., 58.).

EPITAFI - "Knjiga života"

Od arhajske kratkoće i anonimne tišine do biografske retorike

Od najranijih vremena i na svim stupnjevima civili zacije ljudi su pom oć u

natpisa nastojali saču vati memoriju od propadanja, posebno po moću natpisa ukle-
sanih na grobove (Nonheote, 1878., l .). U razdoblju ll . i Ill. stolj eća prije Krista
dvije su mediteranske civilizacije - egipatska i minojsko-mikenska - unutar komplek-
sne ideologij e smrti koja je uklj u č i va la opsesiju identitetom i identifikac iju
mrtvih usvojile sustav pi sanj a nadgrobnih natpi sa, premda na razli č ite n ač ine
(Petrucci, 1998., 3.-9.). Potreba da se zaš tite tije lo i dragocjenosti pohranjene u
grobu vodil a je u Egiptu do podi zanja grobnih spomenika, dok je glavni natpis
na spomeniku molio prol aznika da uputi molitvu za preminulog (Ball. 1995.,
28.-29.). Svakidašnja je stva r da kulturna povijest sebe otkri va u groblj u, posebno
u epitafim a. Epitafi su prateć i dio ljudske pov ijesti vi še od 2000. godina. Epitafi
raz ličitih perioda i raz li č itih dijelova sv ijeta bitno su isti jer je ljudska priroda ista
svugdje i kroz vrijeme (Guthke, 2003 ., 325.-326.). Vrijednost epitafa kao historij-
skog materijala tolik.je da jedva može biti prenaglašena (Handley, 2003., i.).

91
 Rim ostaje epicentro m kršćanske epigrafi ke s ok? 35:000 do sada
.
otknvcOll '1 na tpisa.
' Po bl'Oj' llosti kasnoantičkih
' . I ranokršcansklh ..,natpisa na
trećemu mjestu na Zapadu iza Rima i Kru1age. nalazI se S~lona u DalmacIJI (Handley,
2003 .. 14.-15 .. 18.) - mediteranskoJ regiji s kOj?~ je srednjovjekov~a Bosna
.
njegova Ia sto I'etne
j z·,·ve gospodarske, ' crkvene
. . I polltlcke
. . veze. D,o tog mtlenij'skog
.
kontinuiteta u konvencijama epitafa č llle I natp's' sa stećaka .. Uza sva svoJa Ostala
z nače nja epitafi su nepo grje šiv pokazatelj kulturološke vIšesloj nosti jednoga
područja, osobito kad se na istom .~odru čju I u Istom vremenu. dodiruju I
prožimaju, kad se čak i sudaraju, raz ll~lte kulture I ?Uhovl11 obrascI, sto znač i da
su grobni natpisi pouzdan lIldIkator vjers.kog I drustvenog konteksta kOJI danas
imenujemo pluralnim, a kOjemu su za zivota pripadali pokojnIcI (Palameta.
2003. , 95,).
j asno je samo po sebi da se e pigrafija smrti ne može promatrati izolirano
od spomenika i šireg povijesnog konteksta u kome je spomenik bio postavljen.
Uzeti u obzir samo natpis gubeći iz vida spome nik kao cjelinu zn ači l o bi izgubili
z načajnu komponentu razumijevanja grobnog spomenika. Za cjelovito
objašnjenje funkcije i informacije natpisa čes to je epigrafiju potrebno iz učavati
u njezinom fi z ičkom okruženju kao i unutar šire formuliranih problema pogrebne
prakse. Sve to, istina, ne umanjuje č injenicu da sami natpi si predstavljaju
posebnu vrstu spomenika (Oliver, 2000. , 3.-5 ., 18.) . Grobni spomenik meduti m
komunicira kao cjelina; nj egova ve ličina , ukras i lokacija, takoder i epitaf.
privlače paž nju gledate lja zajedno težeć i da kažu pri č u , ma kako jednostanlu
(Hope. 2000., 155.). Od iznimne je važ nosti da epitaf, kao i u rimskom razdoblju.
ne egzistira II izolaciji. Epitaf j e bio povezan s grobnim spome nikom. spomenik
s grobljem , a groblje s naseljem (Hope. 2000 .. 158.).
Počev š i od XI. i XI I. s tolj eća. zatim upadlji vo ra s tu ć i u XlV. stoljeL 'II.
epitaf je postao najobi čaj n ije sredstvo za ljude srednjeg vijeka pojav i\'ši s< iz
anonim nosti. zadobivši grob kao s pec in č n o svoj . Epitaf je mogao bili kratak ili
dug,jednostava n zapi s identiteta ili duga biografija. poziv za mcdi t;1('iju II smrti
ili apel za mo litvu upravlje n stranc u pro lazniku (Aries. 1985 .. -lO.). Nakon ;1<1 sll
grob.l~i spomenik i epitaf llnjihovOIl1 starijem znače nju gotovo II cijdosli izumrli Ll
razvIjenom srcdnjcm vijcku - izmedu XI. i XIII. st. malo ih je vrij('dnih spomena
- ll X I~~ st~ lj e.ć ll poj~lvio sc tip spomc nika s natpiso m k'lo g;·obni·spollll·nik. ia~ll

II pron~IJcnJc nlll1u vjct illla ( Kl oos. 191.)2 .. 76.). Tada se des io prijelaz od arh~lj :o; kl'
kratko<.:c: .od anonimne ti šine do biogr~lfs k e retorike (Ari ~s. 1081 .. ~ 17.). l lpra\"ll
u ovo
• _
V!"II• C IlJ "... " <'1 ',(,v'
t
,. ""S"l'
... .
.. lltl slupaJu
S(C . IHIlllS k'' 1 .I b osa n ski. . .:0;;1.~\ll.
slL'CCI . "' ',,,
o.llll i.l • S,ltI!cII'I'I
CP ll ill e ' ,' I",·" ' .''s
' ,'" c..:",, V1L'1llL'lls..;.0-
, I.
prosl omOIll . " I·
I POVIJCSI111I1li\llll 1",'1"
ll\. .
natpI SI sa sh;ćaka pnxl s lavl.i'~ill organski dio kršćan ske cp i ~ra r. . kc ku lt II n.' srl'dr~ill\jl'­
kovno!1 eurollskO<l Ill' 1 '\ o. I . o.. . ~ .. • . I IV. i
e .. ~ {S 01.1 . 11l1l0S 1l0 llL'kollko 1l1e/.lll1il ra/.vo]lil la!.;! 1/ 1l1l' l tr
Xv. slIll.lcea t lISp. Fa vrL'all . 1<)<)7 .. c'J.1. -.IJO.). . .
Do X I V s lol"'L'Ć' j oh ·~' . o. .' t 'Ill
' 1' V I . ." • ' l U li SL' L' pltal s as tojao {ld lh'a dijela - sla r lll'~ 1\..
I.a 1II les...:e II Identit et u " , ..' . . I i
. ' . ' .. s .II1l L IlOlll , l .a llllllall.l L' IlI . ponl'l-\ a d s "-ratJwlIl Pl1il\";llllil
I
l.!(Umom Slllrll sl '.. '
lj vel' llll . .. . . l 'l
' 1' l' '. . lIl.I.l L'va l' pllal nlj e II "-I j Ul' i \' :1 II i i\'otllll dllh Jll l("llJ lll •
I I l.tllllll rod eHI '1 Dru'" I" t '" • • '1 "
. .0 .· ' · ,:- 1 liO I\tl.!I.!l' pnSI;hl l akdnii:·(..i II .\IV. S!llljl'L :1I bl ;t .Jl
Illo li v.! uPI .l v lll'na BO"lI /a lI ~' .. ' :. .. ' . . -j";lt t
I . " o ~.' . . .~. IISII PIl\1l1l11l11l~o l 'opll illlL' lI :-; 1 \·:lrnn:-; I IIIS p~ l .. I,I\.J
~ V.lll.\U lld (..()llllllll~aL"Ijl' : 1 1~)nll... '.. . . . . ' ., Ill ~l'
. IIIIPI.I \ I.WIlIl prl'l 111 1111 Illi II Iii pn(..tl.lllJ l·~llH l
i poruku preminulog za reli giozno uzdi zanj e živih . N a taj na( in e pitaf je postao
le kc ija i apel. Epitaf X III. i XlV. s tolj eć a ne sadrži uvijek iz nim nu kra tk oć u koj u
je imao u src u srednj eg vije ka , dok epitaf kas nog X IV. st o lj eća j oš uvijek ne daje
život nu dob pre minul og (A ri es. 198 1.. 2 18., 220 .-22 1.).
Pod ručj e r<.ls pros ti ranja natpi sa. uza sve "praznine" i "skokove",
rač un aj u ć i na nj ihovu fragmentarnu oč u va n ost koja j e prije rezul tat ~ retn og
s lu čaj a nego sustavne brige. u n aj većoj se mjeri pok lapa s rasp ro~ tra nj e n o~ć u
samih stećaka . Areal natpi sa ograni če n j e na istoku Pod rinjem i starom He rce-
gov inom, Konavlima na jugu. C ista Provo m i G l amoče m na zapadu te Bijelj inom
na sjeveru , dok j e njihova glavnina i de nti č n a sa sred išnji m podru čje m s tećaka
pru žaju ć i se u He rcegovinu do ne kropo la Š irokog Brij ega, Stoca i Ne um a. Iako
u nevelikom broju, natpisi su zastuplj eni u i s toč n oj Bosni oko Srebrenice i B orča.
kao i u sredi šnjoj Bosni od Vrhbosne do Travnik a i Ze ni ce. Na tom prostra nom
području sač u van o j e tij e ko m sIDIj eć a ne ko liko stotin a natpi sa č ija j e j ez i č n a
struktura do bila svoju pre pozn atlji vu fo rmu pri sutnu u primje ni re la ti vno
uobli če nih i poe ti ziranih formulac ija (Pal a me ta, 2003., 96.).

Tematska klasifikacija epitafa na stećcima,

pogrebna i memorijalna funkcija

Osi m posred no, kroz simboli zam i sliku , steće i svojim nat pisima kao da
žele odagnati i naj manju moguć u nedoreče n ost. govore i poruč uju izravno; oni
mole i opo minju . zak linju, upozoravaj u i podsjećaj u . Tako slika nal az i svoju
nado punu u rij eč i , u duhu fo rmuliranom kod sv. Bazi lija iz grčke kulture: " Ono
ŠIO pripov ijedanj e pruža posredstvo m sluša nj a, to s lika š uteć i pokazuj e
opo našanj e m." U odnosu slike i epitafa na s teć ku se uspostavlj a odnos iz medu
umjetnik a i povj es ni č ara, ali s istim ciljem. Autor epitafa tako preuzima ulogu
povj es ni čara, kako to tumač i Plutarh: " Dje la koja slikari prikaz uju kao da se sad
dogadaju, povjesni čari izvještavaju i pišu kao prošle" (Du vnjak, 1990., 237.-238. ).
S obziro m na njih ov o sno vni sadržaj , intenciju i intonaciju , natpi si na
stećci m a mogu se podije liti u nekoliko skupina - na nat pise s vjerskim fonnula ma.
na natpise koji ilustriraju moti v jun ač ke (viteške) smrti . a koji obvez no sadrže
biografske de ta lje i početnu es hato lošku fo rmulu ase (.I·ije) le:'i. na natpi se koji
daju informaciju o pokojni ku, ponekad o njegovoj rodbin i i okolnost ima njegoyt'
smrti veli čaj ući ukop pokojnika na " plemenitoj baštini" . natp ise koji bilježe samo
pokojni kovo ime (ponekad i ime kovača-dij a k a). kon ač n o natpi se s moralnom
(vj ersko m) poukom. Kao posebna grupa unuta r ove cj e line izdvaj aj u St' natpisi
s verbalnom i(l i) s imbo li č ko m invokacijom, tj. s pri zivom Sve toga Troj slYI.l ili
znakom kri ža - formulama preuzetim iz suvremenih ć iril skih povelja. Neki od
natpi sa imaju na kraju formulu sankcije (kazne za oskvrniteije groba). takoder
preuzetu iz diplomati č kog a materijala . U već ini od ovih varijanti natpi si na
stećcima predstavljaju funkcionalan spoj davnih formula i re ali ~ tič nih podataka
o pokojniku i njegovom vre menu (Mil e ti ć, 1982.a, 238.). Epitati na nišanima -
muslimanskim grobnim spomenicima pi sanim na srednjovj ekovnoj bosan skoj
ćirilici tijekom prvog stolj eća osmanske vlasti u Bosni izmedu sredine XV. i sredine

93
XVI. stoljeća pod snažnim uplivom umjetnosti stećaka -: predstavljaju prijelaznu
formu prema epitati ma pisanim araps kim pismom na onjentalmm JezIcima. Ova
je klasitikacija orije ntacijska i nje-:Ina daljnja razrada predmet Je novih
istraživanja za čije će polazište posluz Iti desetine I desetine antologija epitafa
sročenih po najrazličitijim kriterijima (Guthke, 2003: , 70.-71., 77. , 86].Za kOJu
god se klasitikaciju opredijelili uvijek treba računatI s tlm da Je sadrzaj epI!afa
odraz odredenih običaja komemoracIJe, kao I to da epitaf u odredenom drustvu
rijetko ostaje s tatičan (Hope, 2000., 157.,178.). Natpisi su na neki način otisci
stopala prethodnih generacija na pijeskuvremena. NatpIsI srednjeg vijeka pos~bno
su kori sni za pregled i rekonstrukciju nekih aspekata regIOnalne povIJesti
(Ahmad, 1974.,59.).
Svi natpisi, manje ili više, odražavaju osnovni karakter s tećka kao nad-
grobnog spomenika, koji se ogleda u razlici izmedu spomenika antike i kršćanskog
vremena: dok je antički spomenik bio usmjeren retrospektivno, kršćan s ki je grob,
postavlj en unutar novoga značenja protoka vremena, esencijalno bio usmjeren
prema budućnosti , odnosno bio je ciljno orijentiran. Slike i epitati na nadgrobnim
spomenicima stajali su kao dokaz vjerske nutrine kome mori rane osobe, isto tako
puteva na koje je bio upleten promatrač (Binski , 1996., 72., 113.). Dok je rimski
epitaf uz nihili s ti č ke tendencije zagrobni život shvaćao kao produženje ovoze-
maljske egzistencije bez čekanja, kršćan ski je epitaf akcent stavljao na i ščeki vanje .
dok su rimske slike mrtvih bile predodžbe mrtvih ili poluživih duhova, kršćan s ka
slika mrtvog bilaje slika onoga koji mirno počiva u grobu (Handley, 2003. , 9.).
Krajem Y. stolj eć a odigrao se prij elaz od rimskoga prema kršćanski intoniranom
epitafu, kada je spec iti č no vjerska komemoracija postala raširenija, što je imalo
eshatološki karakter koji se tiče drugog svijeta (Samellas, 2002., 116.-117., 121 .).
Vi še nego ostale, rimska j e c ivili zac ija kao civilizacija pisane riječi bila civi-
lizacija epitafa (Aries, 1985.,3 1.) i odatle potječe njezin utj ec~ na kulturu epitafa
srednj~g vijeka. Sigurnim se može smatrati to da je proširenje kršćan stva II Europi
ohrabrIlo rast crkvene arhitekture, što je znač il o i adaptaciju paganskih pogrebnih
spomenika za kršćan sk u sahranu (C url, 1980., 75.). Tu s udbinu do živje li su i
na~~robm natpi.~ i bU~lIći da kršćan s ki natpi si naglašavaju č inj e nicu da samo tijelo
pO:I,va u ze mljI. KrIStov pogre b bio je mode l i prototip za pogreb kršć ana .
K~scan s ka 1~l sao gledala je na tije lo kao na nešto sveto. tije lo j e bilo smatrano
hr:lTIo.tn dus~. hramom Duha Svetoga. Zato je poštovanje tijela kao instru lllellta
duse ~IO 1~'0lIV da se lijelo ne podvrgn e spaljivanju (Rush. 1941 .. 242 .. 246.-2'+7.).
Od luCll]lICa promjena ko iulI inlel'p ·' l ' ,o., , "d '", " , '
, _ . ..: .. , J I C dUJI smili onosl krscanstvo nJ ez ll1a] ~ llili-
ve l zdll zac lja jer II panan st vu hes 'l ' .. ~ . ' ' ,
" , eo" 1111 nost ilije smatrana uni ve r z aln o m slIdbllWIll
JlIuskog roda, Besmrtnos t I' C bih " 'I , .. b ' .
, . db' " '" " • pli VI cb lJ<I OZ<ln stva I malobrojnih i zu ze tih od
opcc su Inc COVj CC<.II1StV' 1kOl'j su . b b' , . _ ' '
b "" 'I ' " ~ . " z og toga III Jednaki bogovima poput' kraljeva.
po ()znl 1 :'W~C~ 11I ka. ,II,lozo!'a i teo loga (R ush. 104 I .. 4.), ... ,
POj cdlnl natpISI na s t ećc ima II - ' l ' ' , ," '".. ,,'
J II Il I'ctl
_' . ' "
ospc kll Vllostl I'lmsk ih c )' 1' j" k '"
ZIl" IlOJ rnJ c l1 Ipak lOS UVllc k zadrza va ]u
' , ' . ,
prošlosti visoko 'il' .. '", '""; 1 II d".l 0.1 1 U obliku autohiografij e i Sli (' u slavu
. ' C ,l: Il,lL:llog (,: alla drllst va, O va Il ' ihov' "k, " ' " ," .' ..
novI III po vi l' csn i III okol II 'l" ' J d .11 .Iklu 1l.1 II ta odgoval.1
, o s lill.! naslali m 11'IkOll I 'u' l ' , " '" .
mira i sigul'Iloslj k'u,h su]" , ' I' , " L:e-, l I/,ac ljl' krsc:tnsl v<.\. pL' nodu
• ' < • • 1.ll:pC OllllU k natpls'llI k, \' k I .
I Spolltan c, plln c v'l c rc i 1"1 I ' . I " . ' . " .I d Ollll<1m<l, tako Jcdnostavne
, , ll l.!V 1. 11 /. 0 hllc 1' 1I1111 ' I' " , '" " , '" '
., ,l: .I l: Il L: Vise til m:lllJ L' rCIlll'lL'kll1l
jc/,ikom i drugim formulama hi \ torij ... kog i konvcncirmalnr)g tirCt . Zatrl ,e medu
kt~~njjim c pil~ l ir~la nal~zi ()hilje panegi ri ka mudnJ ... t;. uc)hmti j ncvjn(~tj prcminuiry.4 o

a ll malo mo lIl vI za nj egovo uv r' te nj e med u we te ("onheute. I kn .. I k I.).

.. Po ~~?j(~j .o ... ~ov n(.)j ~lruktu ri j porukama natpi .., i na \lcćcima objedinjuju
dVIJe funk cije I Inace pn ~ utn c II grobn im natpi ..,ima: pogrebnu i memorijalnu .
U grafi tima rim skih katakombi ove su funkcij e bil e razdvojene: dok su pogrebni
g rafiti nag laša va li vrij eme pogreba, me morijalni ili hi storijski grafiti ćesto su
nastajali dugo nakon staln og zat varanja gro ba (Ma rucchi. 19 12 .. 53.). Cza sve to
nalpi ~ i zrca le novu strateg ij u kome morac ije umrlih. č iji \c na ... tanak \"eže za
teološ ku promje nu koja se u pogledu smni i pogre ba de sila s pojavom Ćistilišta.
što j e znači l o izmjenu strategije spasa ljudskih duša koje će tek na Posljednjem
sudu biti razvrstane na spaše ne i os udene. Uvode nje Ćistili š ta kao doktrine u
XII. st., slu žbeno pri znatog od pape 1254 .. teško može biti prenaglaše no za srednji
vijek kao i č inj e ni ca da j e n ajmoćn ije "oru žje" sj eća nja. a time i mo lit ve pred-
stav ljala pi sana rij eč. To je bil o dokazano samom Biblijo m. j e r je Kri st bio
upamće n pre ko knji ge. Za ono što j e jednom zapisano. šanse da bude zaboravljeno
bile su daleko manje nego kroz usme nu tradiciju. Knjig a u koj u su bile zapisane
d uše znakovito je nazvana " Knjigo m života" !Daniell, 1997. , 175. , 178.-179.}.
Kao socijalnoj i povijesnoj kategoriji mnvima se mog lo približiti kroz iskazan u
i zabilježenu me moriju, nade i stra hove živih (Gordon-Marshall , 2000 .. I .). Zato
su sahrane bil e od prvorazredne važ nos ti , po najprije za žive kao sredstvo kojim
je ž ivuća zajed ni ca kompe nziral a g ubitak jednog od svoj ih č lan ova . Sama
sahra na može se promotriti u njezinoj dvostrukoj funkciji - kao "obred ras tanka"
i kao "obred rei nteg rac ije" nako n sahra ne . što j e pomagalo obnovi kohezije
razl ičitih grupa i zaj ed ni ca kojima je mnva osoba pripadala (Had le)'. 200 1.. 174.).
U cj elini uzevši nadgrobni natpi si svojstveni su pogrebnoj praksi sred -
nj ovjekov nog Zapada predstavljajući sas tavni dio kako obič nih nadgrobnih
ploča, tako i repre ze nta ti vnih vladarski h spomen ika. U Bi za ntu j e pogrebna
praksa usvojila druk č ija rješe nja, s epita ti ma kao iznimkom. Osnov na funkcija
nadgrobn og natpi sa bil a je da u epohi ras tu ćeg indi vidualizma sač u va uspomenu
na odredenu osobu i njezin posebni identite t, Što se postizala navode nje m pokojni-
kova imena, nj egove život ne dobi , nj egova podrijetla. statusne pripadnosti i
posebnih zas luga. Sve se to, pone kad uz ponret pokojnika. objedinjuje u pogrebnoj
cj elin i sa znače nje m povijesIle memorije ( Popov i ć , 1992 .. 178.- 179. l. Nj iho\'a
ja vnost i otvorenost natpi se adresi ra prolaznicim a u spostav ljaj uć i s nj ima stalnu
komunikaciju: dijalog o društve nim , e ti č kim i vj erskim normama \'remena. Tako
s tećak preuzima ul ogu govo r1log spomenika. Ti prolaznici ni su rodaci. prijatdji
ili osobe bli ske pokojnic ima, nego prve nstve no stranci koji prolaze kroz grob lje.
idu u crk vu radi mo lit ve ili prolaze tu zato što se groblje nalazi na njiho\·OTll pUlU
(Aries, 198 1.,220.). U natpi si ma se jasno oč ituj e narodn o s h vaća nje smni i
budućega živo ta je r tu ljudi pokazuju o no što istinski osjećaju i vjeruju u pogle~u
nei zbježne realnosti smrti (Ru sh, 1941., 8.). U smrti. naime. ne ma "pohllke I
"diplomacije", nema dvoz nač nos ti i n edoreče nos ti. njezi na ko nač~osl ul~lma­
li vno tra ži kri staln o jasan govor i umj et ni čka sredstva i zraža\:an~a. Jedtn~ ~
odnosu prema smrti. čovJ.e k'Je Ulstlllll
.. ono .š to on Jes
. t : pa.
g ' ln l' ll krsl':canlll aonosttk.
. . ~
muslima n, budi st - vjern ik ili nevjernik.

95
 Epitafi s vjerskim formulama:
Va ime Otea i Sina i Svetago Duha

Medu natpisima koji najčešće sadrže vjerske fonnule posebno mjesto zauzim
natpi s i: Do nje Drežnice. nedale ko od ušća Drežanke II rijeku Neretvu. epigra~
o vlas l1\stvu poput natpisa na s udačkim stolIc ama, pOjedinih grafita ili natpisa na
crkve nim objektima. koji glas i:

t " VA IME OTCA I SINA I SVETAGO D U HA. A SE DVOR VOJEVODE

MASNA I NJEGOVIJU SINOVA RADOSLAVA I MIROSLAVA. SE
PISA RAB BOŽ i I SVETAGO DIMITRIJA U DN I GOSPODI NA KRAUA
UGARSKOGA LOJŠA I GOSPODINA BANA BOSANSKOGA TVRTKA.
TKO BI TO POTRA L. DA JE PROKLET OTCEM I SI NOM I SVETIM
DUHOM ." (Vego. 1962 .11.. 33.) .

Uklesan u liticu. kao jedan od najstarijih i najljepših spomenika po duktusu

s lova. po pravilnim lig aturama i osta lim j ez i č nim oso binama. ali i po mjeslu
nalaza. ovaj natpi s predstavlja j edinstven primjer u pO\'ijesti pismenosti srednjo-
\j ekovne Bosne. Iako sadrži fonmul e k arakte ri s t ične za epitafe. za o\'aj se natpis
ne mo že tvrditi da pred stav lja upravo tahu \TstU spomenika. j er u njegO\'oj
bli zini nem a g ro b nog mjesta niti ima bilo kah ih znako\'a koji na to upućuju .
Pre mda se u za \Tšnoj reče ni c i snaž no nag lašava nepovredi\'ost mjesta nalpi sa.
kao što je to s l učaj u nekim grobnim natpisima (B eš l agić. 1956.b. 68 .. 76.-77.1.
o \'aj natpis ipak ne pripada fundusu grobnih natpisa. pred s ta\' ljajuć i iZ\'anredan
p rimj e r prožimanja s\jetomi h i vj e rski h sadržaj a. Ime 10kalitel3 (Crk\'inal s
te me ljima neke starije g rad evine . nedal eko o d mjesla nalpisa. u p u ćuj e na
nekadašnje crk ve no zd anje - možd a i porod i č n e (dvo rske) crhe (Beš l agić.
1956. b. 7 1. ). Nat pi s spo mi nje d vor humskog mj \'ode Mes[te Jna koj i nije. kako
se \jerova lo. ide ntičan s bosanskim knezom Mas tanom Bu banj ićem . svjedokom
na povelj ama ba na T vrtka Ko tro mani ća 135·+' i 1355. god ine. O blik \'Iaslitof
ime na Meste n. kao i prezimena M e s no\"ić za njego\'og sina Radosla.'J.
zabilježe ni su II dubro\" ačk im latin skim pis311im iz\"orim3 U S I. i 1382. gOdlllc.'
(P. Ande li ć. 1982 .. 79.-8-+.).
Cijeli bi onlj tekst. sa s\"im podac ima i formul acijama. mogao sli.~j.~lIi.i na
slećku kada bi se riječ ih'o r. kao oznaka mjes ta prehi\"anja timiara. zallllJc.'ll1la ~
rij ečj u grah ili gro/miclI. K\'adrati l:' na forma teksta čij a :-;Io\:a u s ~ed i $1U ~r~l:'llg.
dijela {nm: križ, sroe'e nog po dip lollli.lt il': kim uzorima kra IJe~' skl ~ darO\ .l11l.I.=-
in \'okacijo m. di ~pozicij oll1 . tit ulari ma. hij(' rarhijski po:-;ta\'ljenilllllllel11111a :-;U~C'~tl..I.
potpi-;oll1 p i ~ara. \T(' I1l (' Jl OIl1 pisanja i kk l\"llJll isk ljlll'uje s\ak u \T:;[U dn)J nl..l:-l~ 1
.. .... ( T J.' .
d mk č ij u interpretacI1 u (Palameta. 20Cb .. ",)7.). 10 aje O:-.Il()\ II Z.I pre t"'~. ~
tnl)..;t·l\"kuda:-tl
is ti pisari biIi autori 'kance larijski h i:-.pra\ a i epigrafskih spomen ika. Jedlll~(\·t'[ll.l:-:
.. I' ' h ... ' I '" d' lk'1 (1'.:(ll J.. .I\
o\'oga natpi:-.a Lrc a~i ~~, i .t~ t~roju u ~ot r~J eb.Je,Il[ . r?~L·I.~ II .-~ r:- . ~. \~:l \T"'(;!
B(/ .{:{ llll.\!.:ll piohIl )0 riJec I. :-.Il) nad il aZI pro:-'Jek k.ld.l JL II pl l.1I1JU 0\ .1J...

:-,polllL'll ika (Ši m ić. 2006 .. -+-+ .. :'1. ). . . ' C.J.. \'
Sljedeći na tpi :-. i il ll\ e grupe .pl.,:-..\'eL;.l.~Il.i ",ll ,·t.'iikodoSIOJ I11(lll1a I t
ho"an"kL' - gO:-.1iIlla i\ ti lut illll Crn i':',IJ1I 11 ll I ~1t :-. IJe[llI :
" VA IME TVOJE PR I ČiSTA TROJICE' GOSPODINA GOSTA MILUTINA
BILlG, RODOM CRNIČAN. POGIBE INO, NEGO LI MILOSTI BOŽIJEJI.
ŽiTIJE: A ŽIH U ČASTE BOSANSKE GOSPODE. PRIM IH DAROVE OD
VELIKE GOSPODE I VLASTEO I OD GRČKE GOSPODE. A VSE VIDOMO."
(Vego, 1964.111 1., 53.)

"A SE LEŽi DOBR I GOSPOD IN GOST M iŠLJEN KOMU BiŠE PRIREDIO

PO UREDB I AVRAM SVOJE VELIKO GOSTOLJUBSTVO. GOSPODINE
DOBRI, KADA PRIDEŠ PRID GOSPODINA NAŠEGA ISUSA HRISTA
JEDNOGA, SPOMENI I NAS SVOJ IH RABOY. PISA GRAMATIK."
(Vego, I970.l1Y., 61.)

Ako je suditi prema ova dva s lučaja onda se dostojanstvenici Crkve

bosanske - za razliku od Katoličke crkve u kojoj je "moda" sahranjivanja
svećenih osoba unutar crkava prevladala vrlo rano (Binski, 1996., 72 .) - nisu
pokopavali unutar crkvenih gradevina. Na osnovi ovih primjera nisu moguće
generalizacije, ali ih se istovremeno ne smije ni ispusti ti iz vida. Na to upozorava
primjer dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina koji je svojom oporukom
sastavljenom u Dubrovniku 1466. godine ostavio 140 dukata za grob i hram,
gdje mu kosli budu i legu, odnosno za grobnu kapelu i raku (Truhelka 1991.,
779.). Treba pri tome računati s tim da je u vrijeme sastavljanja ove glasovite
oporuke organizacijska struktura Crkve bosanske bi la razorena, da je srednjo-
vjekovna bosanska država doživjela svoju končin" u osvajačkom pohodu Osmanlija
1463. i da je u spletu tih okolnosti svoje posljednje počivalište gost Radin
početkom 1467. godine našao u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Stonu (Sopta,
2000.12001.,49.-60.). Na ovu vrstu opreza upućuje i to što u svojoj oporuci gost
Radin niti ovu niti neku drugu crkvu nije izrijekom odredio za mjesto svoga
groba. Neka crkva jest bi la u pitanju, a koja, pak, iz teksta njegove oporuke nije
jasno jer se tu spominje samo hram.
Svojim vjerskim formularna sročenim u duhu službenog kršćanskog nauka,
natpisi gosta Milutina i gosta Mišljena izravno govore protiv bogumili zi rajućih
stereotipa koji se vežu za Crkvu bosansku. Srodan im je stilom i porukom natpis
na s tećk u gospoje Radače, kćerke Mi ltena Draživojevića, že ne Nenca Čihorića
iz Popova, poznate i pod monaški m imenom Polihranija, sahranjene ispod visokog
sanduka u Veli čanima u vrijeme kralja Tvrtka I. Kotromanića ( 1377.-1391.):

t"V IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽi RABA BOŽIJA

POLIHRANIJA A ZOVOM MIRSKIM GOSPOJA RADAČA , ŽUPANA
NENCA Č I HORIČA KUČN I CA , A NEVISTA ŽUPANA VRATKA
I SLUGE DAB IŽiVA I TEPČ IJ E STlPKA, A KČ I ŽUPANA MILTENA
DRAŽ I VOJEV I ČA A KAZNACU SANKU SESTRA, A POSTAVI S I
BILlG NJEN SIN DAB IŽ iV S BOŽIJOM POMOŠTIJU SAM SVOJM I
LJUDIMI A V DN I GOSPODINA KRALJA TVRTKA." (Vego, 1964.111.,49.).

Natpisi gosta Milutina i gosta Mišljena eksplicitno upućuju na tri doktrinarne

točke kršćanskog nauka. U prvome natpi su to je spomen sv. Trojstva, teološke

97
formul~ prisutne podjednako u Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, što još 'edn
pokazuje da su bosanski krstjani prihvaćali dogmu o sv, Trojstvu, NatpJ om
'šl' e ' ,
M I Jena re,enra se na gospodI/Ul našega Isusa Hristajednoga što J'e u pun IS gosta
' ome
sug I aSJu s naukom obje velike crkve o Isusu kao jedinorodenome Sinu Bož'
(M , Miletić , 1957" 113,), središnje osobe za koju se vežu ovozemalj ske na~:m
zagrobni život. Konačno, to da isti natpis spominje starozavjetnog oca Abraham~
u čije se krilo nakon smrti vraća gost Mišljen , govori u prilog tome da bosanski
krstjani nisu odbijali Stari zavjet (M, Miletić, 1957" 11 4,-115 ,), Ako je gost
Mišljen identičan sa starcem Mišljenom koji je 1404, uz druge bosanske krstjane
nosio jedno pismo djeda Radomira u Dubrovnik, što ne može biti daleko od istine
(L. Petrović , 1999,,245,), ondaje i njegov grobni natpis nastao nekako u to vrijeme
- prvih decenija XY. stoljeća , kada se ovaj dostojanstvenik Crkve bosanske
"zaputio" u krilo Abrahamovo, Doktrinarne točke sadržane u epitafima gosta
Milutina i gosta Mi šljena, koje otkrivaju njihova s hvaćanja o smrti i životu nakon
smrti, nalaze svoju paralelu u oporuci gosta Rad ina iz koje biva jasno da gos t
Crkve bosanske, svodeći račune na kraju svog životnog puta, vjeruje u strašni slld
vjeku vjekama, u uskrsnuće mrtvih i posmrtni život duše namijenivši :a dušlI
svoju i na službu Božju 600 dukata (Truhelka, 1991,,779,) Sintagma iz oporuke
- gdje mu kosti blldu i legli - identična je sintagmi iz epitafa sa s tećaka - Ase le:;
- dok prava vjera apostolska koju gost Radin ispovijeda upućuj e na izvorni oblik
kršćanstva iz vremena Krista i apostola,
Odgonetajuć i što se zbiva s dušom izmedu smrti i Posljednjeg suda, neki su
autori vjerovali da ona prebiva u grobu, dok su drugi smatrali da duša može počivati
na jednom od brojnih mjesta, ledno od najpopularnijih bilo je krilo Abrahamom
č ija je moć prvotno došla iz Biblije na osnovi prispodobe kOJu o Lazaru u krdu
Abrahamovu bilježi evandelist Luka u 16, poglavlju, Krilo AbrahamO\'o, mada
nije predstavlj alo Nebo, ipak je bilo mjesto odmora i mira u tami bez matenJal~~
patnje, Slika povezana s pojmom Abrahamova krilabilaje. g?,la I aseksualna dusa
nošena na Nebo u ubrusu ili plahti obično stojecI Ih klececl (do nji dIO IIJelaJc
pokriven plahtom) i mol eć i , Slikaje bila popularna u cijeloj EuropI. II pOJ.aI' IJuJe
se na spomenici ma i rUkopi sima, Biblijska snaga krda Abrahamo,'a z na~, d'l~e
tema ostala u pučkoj upotrebi kroz srednji \'IJek I kasmje u protest~n tsk ,j
o'" O Abrahamovom krilu u neko liko s\'Ojih drama pISao Je Seksp"
tea I°o1JI. . " _ d tormulu.
. ' II 1997 176 ·177,, 198,), U RiC/lllrdu II .. kon stecI staromo nu ,
( D dnJC , " . ., . " _II' / ,~/ IIl'l.?Ol'lf
, S' k '. 'h I'kova (Bolingbrokd kaz~: 0(1) 80:'f! da ({fil f! I (0\ ({ /l1 'J '
Jedan od e SPUOV! l , ..... . .~ ') ')~) Iz navedenoga
dll.vu do grudi dohrog ..\' /(I1'og Ahrlll/(II1~(/ (BO.l~c..::. '_:7 ~.: ". - ' " oosl Mišljl?t1 '0>

epitafa . odnosno na osnovi sin(aglll~ "dobn gospodJJ1 . ~ •.lZl1aJ.t:: Jl1o d"lJt::Qž'I'a "006 ..
pripadao plemić kOIll stak7.ll. šIo znal:'j \TIlU dI1l; {\,cnc pIranlIde (usp. ,J'.-
125.- 126.). .. .. . ." . ~ . odoo\,orn ost i organizira tlt:'
R ,'lzvoi obreda 1 IIllcrpn: l aClJa :-.111111 IZ\OIIlL sU -= .. .,' ~-; I . Cr~\'\:'
~ J v. .. II okn lJlI SIZJ11atl(l\C'
• I . ,,,(;,
, .. (JIIPP 1l)l)7 ')) II konkn:tnoll1 slucajU "'I Sc.m s!\,l . - '-"\"1 ,' "
re l Ig lJ C • -, _. • . ' .' Crk \'e bOs'U1ske r;.lZLlllllJC: ' .
bOS 'lllske. Teološko upori šte o tome kako s IJ('~lbenlc l I " ~ < l' '10';'1""'\•• ~~()",{;l
.• . . ' d ' · - .. ch ' \,ooa v(' \ ",0(0:-. J
IJ' lld .s' kl1 sudbinu I)os lil' ~ smrti nu I S pOZ ll eIJ .!
"'T' '
l. S ;:; .
·... cI Kn stoJ11. plI;:P
. ~ OI'II(' IIJ' ući!llU
Mi šlJ'cna . nakon krila Ab rah al11O\'a. ~i.1I~1I :-' J.IJl1yl~ ,-::, ~ d' ' . Krist naddad:lll
, .. T - ''' III \ 'J~ro\ " lIIJ ~ kl sC .IIM d Jt.: .'
sc da i njih "spnl11t.:: n ~, ll :-.e ZI ,L:, , , , ~ ' : " :~ I1 '~ l1lllPll(;l ~oj t.' i,l lljaJlll'I,
' I Ill' l'lkolkr Ill O" U pos tICI Sp ..I:-.t.: IlJt.: I SpUI1Jt.: J .
s lllrt Ili.lO· e
Smrt i kOtn(,lllOracija pitanja Slili salllojjcl.gri kršćan s tva (Burgc~~. 2()()O .. 44,).
U m 'im \'jcrskim t(,rminima s mrt je pred sta vljal a idcalno rodc nje: rođe nj e II
"isti nskom" žinltll " u Bogu" i Kri stu (Guthkc. :!()()3 .. 127, ).
Prikaz Laz;Jm II Ahrahamovu krilu pri slltan jc LI ranim sakramentarima II
molit\',lIna za 1l111 vc kao i umjetnosti iSlot· nog. i zil padnog kršćan st va , Sv. Augustin
pisao je o svo m umr!o1l1 prijatelju Ncbridiusu koji "sada živi II Abrahamo vu
krilu", U XII. stoljeć u. bez obzira na prisutnu ideju o Č i st ili štu. vje rova lo se da
su duše pravednika nošene izmvno II Abrahamo vo krilo ili č ak prcd sa moga
Kri sta . Nakon što j e na koncilu u Firenzi 1439. ideja Čist ili š ta II di sku s iji ...
Pravoslavnom crkvom dodatno afirmirana. lik Abrahama postupno nestaje il.
\' izualne umjetnos ti . Abraham je. meduti m. zadržao svoje mjesto u liturgij i du go
ost.Dući s\'akidašnjim imenom u narodnom govoru (Boase. 1972 .. 28.-30 .. 39 .. -1.6"
51 .. 5.1.),
Natpis gosta Mišljena ne i s tiče z na čaj pokojnikova tij e la nego spas duše
u onom svjetlu kako to naglašava jedan epitaf iz Engeske 1400. godine : O Kri.\'Ie.
o\'aj kamen o\'(lje nije p%:ell da ukrasi lije/O. nego da dU.vlIl1I();'e bili spomenUla
(Norri s. 1992 .. 184,), Osnovna poruka našega epitafa op is je umrloga koji
i šče kuje u skrs nuć e. to je pok ušaj da se pokaže njegova pobožnost istodobno
s lu žeć i za utjehu živ ima (Handley. 2003 .. 9.), O vo razumijevanje ljudske sudbine
nakon smrti daleko je od paganskog vj erova nja koje se čes to javlja na grobnim
natpisi ma spominjući "ljute bogove". "gorku sudbinu" i "okrutnu smrt" (Ru sh.
1941., 23.), Isto tako ono je udalj eno od katarskog mi šlj enja o duši koja se
zadržava "lI zraku" do Posljed njeg suda te neg iranja uskrsnuća o bi č n o povezanog
s katarskim negiranje m braka. pretvaranja kruha i vi na u tijelo i krv Isusovu.
kon zumiranja mesa i pune ljudske prirode Kri stove. O vome takoder treba pridodati
negiranje Či stili šta. molitava za mJ1Ve i grobalja. Najprije Čet v J1i lateranski koncil
1215 .. zatim Drugi koncil u Lia nu 1274. godi ne zahtijevali su od Katara i drugih
heretika da pristanu uz tvrd nju da "svi llskrsavaju sa svojim vlastitim individualnim
tijelima. tj, tijelima koje sada nose" (Walker Bynum. 1995 .. 215,-218 .. 229,-230 ..
282 .). Pogrebna poe;.Ua s tećaka oslikava suvremeni mentalitet vezan za smrt i
zagrobni život sadržan II pokušaju da se ljudima pomog ne II prihvaćanju
neizbježnosti s mrti kao prirodnog dogadaja koji vodi II bolji vječ ni život
(8ogucka, 2006., 122.). Ova vrsta natpi sa. ali i brojni drugi. emaniraju spoj
društvenih vrij ed nost i i nadnaravnog s vijeta. Nadnaravno tako postaje mjesto
pohrane objektiviranih vr ijed nosti jedne grupe (Cae io la. 2000 .. 81,),

Ase (sije) leži - motiv junačke (viteške) smrti i vjerna služba

Drugu grupu predstavljaju natpi si čiju osnovu čini motiv j unačke l vitdke)
s mrti. odnosno vjerna s lužba pokojnikovil za njegova gospodara (se ni ora) s
njezinim političkim posljedicama - natpisi koji obvezno sadrže biografske delaije
i početnu eshatološku formu lu ase (sije) le:') : -

tHA SE LEŽi ŽUPAN JUROJE KOJNO POGIBE NA POČTE NOJ

SLUŽBI ZA SVOGA GOSPOD INA. A POB IU Ž i GA KNEZ."
(Vego, 1962./1., 61.)

99
 t"A SE LE?I BOGDAN HATELJEVIĆ, RADIČA VOJEVODE SLUGA
U DOBRI CAS RODIH SE U DABRl , U DRUŽINI PRAVO ČINEĆI I '
UMRIH G,OSPODINU VIRNO SLUŽEĆI. A SAJ BILEG SINOVI MOJI
POSTAVISE." (Vego, 1964.111., 41.).

r'A S~ LEŽI RADONJA RATKOVIĆ. POGIBOH POD GRADOM POD

KLJUCEM ZA SVOGA GOSPODINA VOJEVODU SANDALJA."
(Vego, 1964.1111.,33.)

"SlJE LEŽI VUKŠA MITROVIĆ. UBIŠE ME NA SLUŽBI GOSPODINA

MOGA, MA OSVETI ME RADE PRIBISAUĆ KAKO JE VIDITO DOBROM
I GOSPODINOMU." (Vego, I 964.1lll., 41.)

"A SE LEŽI DOBRI PRIBISLAV PETOJlVIĆ NA SVOJ ZEMLJI NA

PLEMENITOJ. SLUŽIH BANU TVRTKU, GOSPODINU VIRNO. NA
TOM POGIBOH. PISA BRATOJE." (Vego, I964.1111., 49.)

U sklopu kompleksnog odnosa pagansko - sakralno funkcionira i tema

junačke (viteške) smrti , čest motiv srednjovjekovne književnosti, poput epa o
Rolandu i Nibelunzima. Epitafi ove vrste, relativno brojni , nedvojbeno svjedoče
da j e ideja viteštva, ta univerzalna fikcija zapadnoeuropskoga srednjovjeko vlja.
snažno prože la bosansko-humsko feudalno društvo u trenutku njego ve pune
zrelosti s jeseni srednjega vijeka. U većini tih natpi sa epske raspjevanosti sadržan
j e klas ičan motiv viteškoga poziva - vjerna služba i smrt u službi gospodara,
U ovim se sociološkim kategorijama zrcali religiozna dimenzija viteške službe
na jednoj , ali i svojevrsna revalorizacija paganskog naslijeda. na drugoj strani,
odnosno sakralizacija feudalne države, kraljevske vlasti i vileške službe od strane
Crkve koja je sve oblike vjerovanja i društvenih obrazaca nasIOjal a inlegri ra ti LI
"svetu istoriju hri šć an stva" (Elijade, 1991..80.-83.) ,
Vjerna (počtena) služba i smrt u službi za gospodara jedan je od naj češće
isticani h motiva epitafa na stećcima podra z umije vaju ć i hijerarhijski .oonos
izmedu seniora i š tićenika , počevš i od vladara i pl e mićkih magn ata do Slll1 0:ga
plemstva koje se č es to nije razlikovalo od slobodnih seljaka , Ponekad su oni."
vezi s plemenitoIII ::.emljoll1 i baštinom. a njihovaj ezgrovitost i ritmik a pobuduJ.lI
kod recipijenta znati že lju i doživljaj kaka\' izaz h'uju snažniji umj e tni č ki tekstovI.
S vojom strukturom OV ,I natpI.. SI
bl 'IS ,,' .. I ' 'I > 'kl'h p,;es'llll
,,-I SlI ";' OJl el\ s II eps
'l - obvez
J ' ~ . .' "
noIll
- '"
. ~' . ~"' . . . ' k ' d' I 'onll I sfeee l. SII( no
senmentu duhovnog l kulturnog Zivota CIJI su OI gdl1S I 10 \ . '.
o " ,~ . ' , ' , ' ) '/ "/ { takoder predsI'" lj"
plemenitoj -::. l'm(/l I hasH1I1 sJJ1tagma I}ern ([ (pm lCIIO .\ 1I~. } l . . '. , " ,
. . ..... . .... t ' 11111 'ldllllJllstlaU \!1c
'Is't'lvI1I' dio tadašl1J'e prav ne tenlllIlOloI!IJ t'. sto znacI praVili eli
.S, . ,
< ' • •
. . '- . .' . . " !IClO t'f
rove nij·encije. Na njezin širi t' uropskl kOl1tek slukazuJ e smlagmd q llm lll ll (~'. I . '
P . . ·~ I . . I '''' 1 I IJi s'Ulom laIIJl ... ", IJll
/i-deliwtihus pri sutna u su vremeno m dlplomatJc,", ol1l m a el lJ.! L . , .. . . -; 'OIl1U
'j'ez ikom (Pal ameta. 2003" 109,- 110,), Nas uproi ovo me "svelOIll poll"~k ","
~ . 'oto ne ", (lJ! lo
modelu osobnih vez a funkcionirao j e II re udalno m dr~' s ( " u pOJan.l, s ( 197:).
sa svojim s lugama prav i lip ne\'jer~l?g \'az~~la ~ .i z~ajlll k.a. (~~ ~~II(~sl\ ~~:'ka~(l [ll
U :-. Iožcno rn odn os u pagansko - krscan ... ko Jav lJ.l se motl\ (kn !ld '
i st i če natpi s Vukšc Mitrovića. moti v sup rotan kršć anskom razu mijevanju
" napl ate" dugova izmedu ljudi . pravu rezerviranom za Boga. .
Ovi natpisi - panegirički sročene biogralije koje sadrže pohvalu (iaudaIJoJ
pokojniku - (Truhelka. 1991 .,639.) - ukrašeni su početnom eshatološkom formulom
_ ase le~i koja takoder krasi ranokršćanske spomenike rimskog razdoblja: hic iocel
(ovdje počiva), hic iaeel ill pace, hic ill pace quiescil (ovdje u miru počivaj
(Okasha, 1993 .. 15 .. 34.-35.). Isto značenje zrcale epitati ispisani grčkim jezikom
i pismom tijekom kas ne antike i u praskozOIje srednjeg vijeka rasijani po
obalama Mediterana s istim karakterističnim početkom u oblik u grčkog glagola
kileill. zapravo u sintagmi elldale kirai pokrivaj uć i ista semanti čka polja kao latinski
glagol iacere (Palameta. 2003., 101. ). O njezinoj životnoj snazi i univerzalnosti
najbolje gOVO!; to daje ista fonnula prisutna i na grobnim spomenicima šireg europ-
skog prostora od ranog do kasnog srednjeg vijeka uključujuć i svjetovna i duhovna
lica (Favreau, 1997.,293.-295.,297.-298.,30 1., 303.,305.).
Raširenost ove si ntagme medu Ju žn im Slavenima ponajprije reflektira
ć irilo metod ij evsku tradiciju, dok naj stariji primjer s tim obrasce m predstavlja
natpis kneza Miroslava Kačića iz XIII. sto lj eća otkriven u Omišu kod crkve
Gospe Snježne. isklesan varijantom zapad ne ćiri li ce, čiji duktus zrači Povaljska
listina i epigraf s nadvratnika stare povaljske crkve sv. Ivana na Braču, Humačka
ploča, natpis trebinjskog župana Grda, kao i natpisi sa s tećaka počevši od kraja
XlV. stoljeća . Situ iran u jedno od sredi šta ći rili č n e pi smenosti poput omi škog
kraja. prv i na kronološkoj skali pojavljivanja na prostoru obilježenom s tećc ima,
epitaf kneza Miroslava može se smatrati prototipom epitafa na s tećcimajer će se
sintak t ičk i i leksički oblik ove najave - ov(lje le~i - kao je z i č n a spona u trad iciji
epitafa ponavljati dva iduća s toljeća od Primorja do kontinentalnog Balkana
(uključ uju ći područj e zapadne Srbije i Bugarske) kao najprepoznatlji vija stilska
zn ačajka u epitafima stećaka. Tom korpusu natpisa s formulom ovdje leži pripada
epitaf na grobu duvanjskog biskupa fra Ivana de Ho ia iz 13 17. godine i jednog
hrvatskog plemi ća iz XVI. stoljeć a u crk vi sv. Ante u Bihaću, današnjoj Fethiji
džamiji.
lako omiški tekst iz više razloga, posebno s obziro m na jezično-stilske.
vremenske i prostorne odrednice nosi značajke prototipa, postoje i mnogo starije.
prostorno udaljene analogije, poput ć irili č nog epitafa s kraja X. stOlj eća urezanog
na grobnoj ploči Mustiča Črgubil a, iz Seli šta u Preslavu, dvorskog službenika
makedonskog cara Samuila, koji je postao redovnik, dok drugi pripada knezu
Pres ijanu iz 106 1. godi ne, odnosno grobnom kamenu iz Ostružnice u i s toč noj
Slovačkoj ocijenjen kao tekst makedonske ć irili č ne škole na grobu prognanoga
Samuilova unuka. Oba ova natpisa počinju form ulacijom istovjetnom omiškom
natpisu kao stariji oblik sintagme koja se ustalila II epitafi l11a na stećcima. Izmnjajući
iz tame sto ljeća, kao spona izmedu makedonsko-hrvatsko-bosanskih najranijih
staroslavenskih veza, Miroslavov epitaf II isto vrijeme ukazuje na široki duhovno-
povijesni kontekst u kojem se formirala, a zatim poprimila svoje lIstaljene forme
kultura nadgrobnih natpisa (Palameta, 2003., 100.- 10 I.). Kultura pismenosti zajedno
sa slavenskim bogoslužjem dolazi sjevemim i južnim putem - iz Moravske i Pan~nije
sa sjevera, iz Bugarske i Makedonije s juga - s tim što južnim putem do xn. stoljeća
dolaze glagoljica i ćirilica, a od XII. stoljeća samo ći rilica (Šimić, 2006.', 57.).

LOI
 o raširenosti ove formule u srednjovjekovnoj Bosni dovoljno govori to što
se nalazi na epitafima nepoznatih ili malo poznatih osoba ali i na natpisima javnih
li č n os ti i nos il aca vlasti, slavnih poput tepč ije Batala Šantića, č iji je epitaf na
maloj pl oč i u njegovom mauzoleju započ injao ovom formulom.
Prv i put ovaj se izraz su s reće u Rimu 356. godine ozn ačujuć i dolazak nove ere
u kršćan skim natpisima (Petrie, 1878., 148.). Ova sintagma pu čka je varijacija
k l as i čnog izraza sit tibi terra levis standardnog u rimsko doba, koji se ponekad
može n ać i u suvre menom groblju. Formula ase leži (u očekivanju uskrsnu ća)
pomjerena je izmedu XVI. i XVIll. stoljeća prema svjetovnoj formuli : U sjećanje na.
Kao materijalni dokumenti pučke pobožnosti epitafi nisu precizan odraz doktrine
koja u sebi nije bila nedvos mislena te zato nema puno prijepora u nagadanju što
z nač i ova uvodna formul a s obzirom na k o nač nu sudbinu tijela u č ij e se
u skrs nuće vjerovalo (Guthke, 2003. , 327., 336., 340.-341.) . U ovom tipu natpisa
sa stećaka komemorativni je motiv pridodan eshatološkom, kao što se to ogleda
u drugim natpisima s uvodnim trinitamim eshatološkim formulama - \.il ime otca i
sina i svetago duha, Va ime tvoje pričista trojice - i dodatnim komemorati vnim
dijelom svjetovnog karaktera. Historijska stvarnost izmiruje dva koncepta besmn-
nosti - eshatološki i komemorativni - koji nisu u cijelosti odijeljeni jedan od drugog.
Time se uspostavlja revalorizacija tradicionalnog kanona morala tako što nova religija
(s udje lujuć i u prethodnom ku ltu pamćenja kojeg načelno potresa sa svoj im
primarnim eshatološkim preokupacijama) ostavlja znak na komemorati vnu kulturu
kojaje nedvojbeno njezina vlastita, stvarno značeći proglašenje "nove moralnosti"
(Guthke, 2003. , 332., 334.). Navedene eshatološke formule ne govore u prilog
spekulaciji da je dualizam prij e nego trinitarizam ru kovod io siste m vjerovanja
bosanskog srednjovjekovnog stanovništva kako to tvrde pojedini autori ( Buturović.
2002. ,72 .). O tome izravno svjedoč i i rašire nost trinitarnih formula na gro bnim
spomeni cima Španjolske i Francuske (Favreau, 1997 .. 165.).
Naprotiv, ukupna sepulkralna epigrafika s teća ka u najmanju ruku ukazuje
najednu kršć ansku doktrinu - doktrinu budućeg u s krs nuća. Smisao formule ase
leži odgovara latinskim rij eč ima kršća n s kog z načenja depositIls i depositio koja
je zamijenila rimski izraz sepultus nag l a šavaj u ć i priwemeni karakter pohrane
(usp. Northcote, 1878., 180.), što zn ači daje tijelo povjereno zemlj i na čuva nje
do dana u s krs nuća (Marucc hi , 1912 .. 56.). Najvažnija od li ka kršćan s kog učenja
zrca li se u s h vaća nj u smrti kao sna u oček i vanj u us krs nuća u koje se nije sumnjalo.
Pripovijest o smili i u s krs nuću Lazarovu nudilaje dokaz za to (Rush. 194 1.. 12.-1 3.).
Jedan iz s lj edeće grupe natpisa - natpis Stipka Radosa lića - i stiče upravo tu dimen-
ziju , naime da pokojn ikovo tijelo le:i i da će ubuduće le:{l/i. tj. počivati. Sagledani
II ovo m kont ekstu . natpi si na s t ećc i ma prije bi se ukl apa li II zapadni nego II
i stoč n ok ršća n s ki govor o smrti i ra zumijevanj u u s krs nu ć a. Temeljna razli ka
potj eče odatle šIo jc bizantski Inotiv lI sk rsnuća bio povezan s predodžbom izbacivanja
udova iz grobova u kontekstu kozmol oške obnove. tema koja je izblijediJa na
Zapadu do ranog X III. s tolj eća kada je zamije njena predoclžbom o u skrs nuć u kao
povratk u iz gro ba pod budn im okom Kri sta suca (Wa lker Bynum . 1995 .. 307.).
OI vorcno je pitanje j esLI li ovakve sim IIle smrti II okviru pogrebnih ceremonija
LI s rcdllj()vjck()vll(~j Bosni uklju čival e i od govarajuće pogrebne pancg iri kc. poznalt'
još u staroj G rč koj. odak le su ih preuze li Rim ljani . Oni koj i su živote dali za
državu bili su počašće n i tak vim govoro m od strane govo rnik a kojeg je bira la
država. Ovaj je obi čaj vrl o rano preuzelo kršćan st vo s naglaskom na dogmatskom
i doktri narnoIll karak teru pogrebnoga govora (Rush, 194 1., 258 .. 26 1.-262 .. 265.).
namijenjenog ne samo pokojnikovoj rodbini i onima koj i su se brinuli za grob i
prostor oko groba, nego društvu II cij elosti . Bi lo rakvih govora iJi ne. navedeni
natpi si na s t ećci ma u duhu nekadašnjih rimskih s hvaćanja sna žno refl ektiraju
javnu ulogu pogrebnih cere monija koje su za posljedicu ima le ne samo to da
nadahnu s lj edeć u generaciju pokojni kove porod ice na p oli ti čk u i vojnu sla vu
nego i uključ i va nj e svih Rimlj ana u žalost za pre minulim . Kao što je pogreb u
Rimu za učinak imao ojačanje dvaju ključnih elemenata republikanskog sistema.
naime ideologije aristokratske ekskluzivnosti i aristokratskog pouzdanja u narodnu
podršku (Patterson, 1992., 15.), tako su ovi natpi si o smrti i vjernoj služb i jačali
ideju politi č ke lojalnosti vaza Ia prema senioru , po li tički i soc ijalni identitet. a
samim tim i ukupnu poli ti čku stab ilnost društva na jednoj , te osjećaj rodovske
solidarnosti, na drugoj strani , koja ostaje kao trajna obveza prema preminulom.
Oni su nastojali nametnuti moralnost i norme ponašanja sudj e lujući II formiranju
političke ideologije (usp. Schmitt, 1994., 17 1.). Najprije Grci , zatim Rimljani, afir-
mirali su ideju nadgrobnog spomeni ka javne li č n ost i kojaje poprimila si mboli čku
vrijednost modela, a njegova postojanost tijekom s toljeća još uvijek je utjecajna
u epigrafiji modeme i suvremene Europe (Peoucci, 1998.,6.-7., 17.). Velika j unačka
vojna djela bi la su vjerojatno naj češće slav ljena djela u pogrebnoj epigrafi ci
ratničke Francuske XV I. i XV II. stoljeća (Aries, 1981., 226.).
Dostupan uvijek j II svako vrijeme svima, sam natpi s na stećku preuzimao
je ul ogu govornika s porukom čiji je smisao bio nedvosm islen. Tako je jedan
pol i tički sustav samog sebe predstavljao u kategoriji "vječ nos ti " - "do zgorenja
sv ijeta", kako to kaž u odredbe bosanski h ć iril sk ih povelja - kao što je kroz
uvod nu formulu ase leži iskazana eshatološka dimenzija pokojnikove sudbine.
Tim se putem vrši lo uj ed načava nj e zema ljskog i nebeskog vremena: kao što na
Nebu vlada jedan Bog, tako kao njegov opunomoće nik na ze mlji , preko mre že
vazaIne lojalnosti , upravlja jedan vladar - vladar po l11i/OSli Božjoj. Život žrtvovan
na "oltaru" vazaine vjern osti, ovjekovječen kroz voj ni prestiž pokojnika, zalog
je traj nosti političkog sustava personificiranog u "gospodaru". Time smrt i žrt va
dobivaju i svoj politički i svoj vjerski smisao u nesekulari ziranoj epohi po put
srednjovjekovne.
Danas bi se rekl o: živol položio na o/la r dOlIlovine. Ovdje do rij eč i do lazi
nac ionalizam kao politi č ka religija koja vrši sakralizaciju imanentno historijskih
enti teta poput nac ije, države, rase ili klase, tako što je II nacionaln om religija
sek ulari zirana, ase kularn o je sakrali zirano (Merdjanova, 2002 .. 73.-75.). To na
odreden nači n problematiku epitafa v raća II period ranog kršć an s t va. kada je
ponekad bilo teško od lučiti je li nek i epitaf paganski ili kršćan ski. Ranokršćanska
epigrafska kulturna memorij a izrasla je iz klas i č nog uvjerenja da će odlike pre-
minulih živjeti i nastaviti nadahnji vati generacije nakon generacija, uli ipak
različ ita od paganskog kulta pamćenja (G uthke, 2003. , 332., 334.).

103
Životopis (žitije) - na plemenitoj baštini, medu bratijom i rodbinom'
molju vas, Ile Ilastupajte Ila me; i Ile popirajte me llogama .

Treć u skupinu č ine natpisi klasičnog biografskog karaktera, koji u nekim

s lu čajev ima takoder iskaču iz okv ira uobičajenih grobnih formula, često proslav_
ljajući ukop pokojnika na " plemenitoj baštini" :

t" VA IM E OCA I SINA I SVETAGO DUHA AMIN. SE LEŽi VIGA N

MILOŠEVIĆ. SLUŽi BANU STIPANU . I KRALJU TVRTKU, I
KRALJU DABIŠi , I KRALJICI GRUBI I KRALJA OSTOJU. I U TO
VRIME DOJDE I SVADI SE OSTOJA KRALJ S HERCEGOM I Z
BOSNOM I NA UGRE POJE OSTOJA . TO VRIME MENE VIGNA
DOJDE KONČiNA I LEGOH NA SVOM PLEMENITOM POD
KOČERINOM, I MOLJU VAS, NE NASTUPAJTE NA ME' JA SAM
BIL KAKO VI JESTE, VI ĆETE BITI KAKO JESAM JA."
(Vego, 1962.11. , 13.)

t"A SE LEŽi KNEZ VLADISLAV, ŽUPANA NIKOLE SIN , BANA STIPANA

NETIJAK, LEŽi NA SVOJ ZEMLJI NA PLEMENITO, A PISA POMOČAN :'
(Vego, 1962.11.,43 .)

"I SE LEŽi STIPKO RADOSALlĆ. BOŽE, DAVNO TI SAM LEGAO

I VELE TI MI JE LEŽATI." (Vego, 1964.111. , 39.)

t" V DNI GOSPODINA VOJEVODE SANDALJA A SEJ LEŽi KNEZ

POKRAJAC OLIVEROVIĆ. BRATIJO I VLASTELE, JA POKRAJAC
GOSPODINU MOMU SLUGA, ŠTO MOGOH V PRAVDI TOLIKO
HOTIH. U MOM DOMI BOG MI PODILI , JA MOGAH GOSPODINA
MOGA I DRUGA MOGA U POČTENIJE PRIJETI. I U TOM MOM
DOBRI DOĐE SMRT, U VREME ŽiVOTA DOM MOJ OŽALOSTIW
(Vego, 1964.111.,6 1.)

t "A SE LEŽi GOSPOJA GOJISAVA, KĆI JURIJA BAOŠIĆA A K UĆAN ICA

VOJEVODE RADiČA , A PRISTA U KUĆI KA ZNACA SANKA I ŽUPA NA
BILIJAKA S POČTENIJEM I PRIJA SVOJU VIR U I ViŠNJU SLAVU:'
(Vego, 1964.1111. ,45.)

"A SE LEŽ i HR ELJA [RADOGOSTIĆ " ]. MNOGE ZEMLJE OBIDJOH I

DOMA DOJDOH. POČTENO POSTAH I NA SVOJI BAŠTINI LEGOH."'
(Vego, 1970.11V . 13.)

r'A SE LEŽi BOGČiN KNEZA STIPKA UGARČ i ĆA SIN NA SVOJOJ

ZEMLJI NA PLEMENITOJ . DRUŽi NO. ŽA LITE ME' MLAD SI SEGA SVITA
OTIDOH, A J EDAN BIH U MAJK E. A SE PISA UGA RAK :'
Vego, 1970.11V , 13.)
l "V.. \ IMI ', ll'n ' A I SINt\ I SVI '.'!'{\(;() IH III A AM IN , SI ', 1,1') .1 ~ N I '.I.
II A 1'1\ , ~IIRK(lVl(' N I\ SV().II '..I1 /.I ',MI..II NI\ I'I ,I ', MI ', N IT(J.I , MII.I)STIH)
1I0/ ,I.I0M I SI.AVN()(;A (;()SPOlllN I\ K Rt\ I..Ii\ TVRT~A ~ N I '.I.
1I0S t\NS ~1. NA VISO~OM SI ', I'OIHlI ,111. NA Ill I IH)~()MI ' ML ilAN
IlO.lll1:. SI 1111.1(; POSTAVI (;OSPO.IA V I IK I\vA S MO.lIMII)OIlRIM ,
I 1,IV 11MI VIRNOSl.l l'i ,ASl ', 1 MRTVI I MII'OSl.l li, I."(Vl'~", l'i7Il.!I V.. ,' 7, 1

"V IMHln ' A I SINA I SVI '.'!'O(;A I II 111 ..\ AM I 'N SI '..II ', KAMI RAl JO.ll( 'L
1I11.1(i\, Mll.OSTl.Il l lIOi .l.lOM I S l'OMO(,1.I1 1 ROI) A MO(;A 1/ ,IIlAII
MN()(;O ('i\SNI I (;ROI1NI('l 1 I POSTAV ili ,~ I KMvll N .. \ (;J{OIlNI('I
MO.lIJIII I(;OTOV III SI VIl'NIIlOM /.1\ '/. 1VOTA SVO.IH; ,\ , ~;\~O
110(' 1': (iOSPOI)IN 1I0(i ,S LIIIII)I{lI(i1 1 MO.ll ',MI I, MOI..lI I IIRATI.II I I
STRINI ', I N I ',V ISTI '.. PRISTlII'MTI ' I '/.i\I.I'I'I ', MI ', I N I ' l'OPIR A .lTI ', MI ':
N()(;M1A .II ',RL ( LTL VI IliTI K A~OV .II ':SI\ M .lA , 1\.1 ;\ N l l 'l l IliTI
K A~()V I.IISI'I ' V I. A SI ', PISt\ V I ', SI ': ()~O KI IKI II. AM OV I( ' ,"
(V,'~", 1'i 70 .!1\!., 'J7.)

l l/i lllajul' 1lIuh / ir SH' r:II.1i"l'Ulk't:lijillla. \l\'i llalpi si lld ra /.:l vaju pnlllljL' IIU
II rUll l' ral'1loj l' pi graliji klija Sl' Pll \' l'l' lll l' lh1 j:l\'lja lijd.lllll :\IY. stnljl' ( :I i ~1111l \,1l
u\' ijd, II Xv. S!llljl'{' U. O \' djl' su sahrani sr ; formalni t'k-llll'l lli l' pi ~ r: lrs kl' liln:IIUrL':
hi I.k ška II id\.'lll il l' llI . apl'! prn!a/ l'I,.\: llll1 sl raHCU. jlllhll/ n;l fnn HUla. ["l'h Iri l'" ira,,' i I ak
i ukljUl'l' lljl' I'ndhilll' . ()Yi Ck'llll' llli 1I \.'ijl.' lnsti 1.\ - hili r:lI\'ijl'lli tijd'lll\\ \\11. i
XVII. Sh1Ij l'(:I. Puklljni" illa/l' I:l hlj n ' 1 :1 ]10SI11r111\Il11 sl:1\'11111 I-.nju su lIHI Ijlldi
liS" r;lI iI i Itl \Tijl' lIll' IIje~ova I,iyol tl Ia ", l da epi I;Ir Ilnslaje .i a Yl II l Syjl'dlll'; "'sl Y\l . Tu
jl' USptl ... I;I\'ljl'lI l1ledu stlhlli IldlH1S i/ 111edu osjc,:aja 1;1 obile lj (nldhillu ) i le l.k 1;\
prndufl'lIjl'llI sjeć tInja 'ldll\lSI\Olljill\l\"" pros!a\' ljallja . Nal-.\lllllSlup;ulja ;\lhlllilll1l\lSli
prl'd o~ohn iIII i hiogrtl ['s" iIII sad" .i'-' epiItl r poslao obi Il'Ijs" i. S\ ·tI "tl ,ld, l\' i 11 r;lI:1 hi la
JI..' ja I-. \l du!!;! i lIil-.ad 1I l' ijcl\lsli nij l' 1,;lIIJijellilti rtll1ij , -, pra"se (J\ri ~s. I l)~ l .. 222 ..
22--1 .. 2.Hl. Naj holje sl'lp vi di II sp\lrnk li sl'l'pila!"i I-.tlSl1\ H! srednje!.! \' ije":! s 11:11 -
pi silllal1;lsl:d illl illlll'''" V I. i \\. sllllj L'l:a koji \hllltl vli :;j u iSle ' r1~;lIl: lI"UP \I
hli li lli I11l1l·l' lIil-.a i SVl'ltll'" (J\ ri ~s. II)~ I .. .\J. ).' , .
, Na !lViIII Sl' i hl"lljl1il1l drtl ).! illl Cpil;l!"illl:! Ih1sij :lllilll il llll'dll Nl' llIn:! i
('illuk:l. prl'ktll\.ollj il';\ do isl\ll' l1c HtlSlll' (i dali'-' prcl-.Il i)rille) SIISrl'l'\I Sillltl 1! IIIC:
1/(/ .'Tf/fII IIII'II/o/ilolll : IIII ,\'I'f ~ij ~i ~f ll/Ui 1If11'1/ 'III; 'l/ill~i: lili sr/lifli /111 .\'(/11/ . (ha ~T:-'Ia
nat.p.isa pruta il1rol'll1al'ije II 1L' l1llji šlI11l1lll'lSjl'dll . tl illltllljlll-.;ll: slalllSlhlll1 Sill 1hll\1I
ohl1.1,,-,I.l'1\11I1I vlaslli"ovilll !! roilolll i stCl;""1l1 ";111 \, idlji\'i1l1 I lIa"\1I1II1:ld c.l'\lh"lll.
šIo 1, ~I;'l'i da II ~l ilal1jll ni su sallHl "hil'lIi l' pil,,!"i \"~'l' spl'l' lri('lIi dll I-. 1I'-1I\l' 1I1 i II
pkllllL'kOIlI l. l:I s l.I ~d nlllll pravu na ll' lnljtl II I-.nj\lj pOl' i\':Ijll IljcI illi \'I:lsll ki . Tillll'
.~", ~I S ptlSl:1 v l.l:~ I ~n s nll odllos iIIIIedIl \' 1:lsniktl ll' lllljl' i slllrli : " \·jf..'l- l1ih " " :ll q!lll'i,ia
kOIL'
'. Ile IJod!!I" ..... I .'1 1'1"'11 l.lll11.
" . '1'o po k'uzuJu . pl"llll.l"-'
... n d Vil.1.II l' pllal:l
" .II'lshll-Ill' Ih'Slll'
~:I.J:l S t~tlll.l , di.S lillkl·ijol1l : da pokojnik k >.i nn ludoj 1l'lIllji pn'i .if..' n:ltpis UnijI:.'
I vrliol
. '.<'vlc'III , ,' .~.... ',I kOl I '"J VO rtll'k'n k'°.11.. Il'"I
• . 'J'I""'lk " ///I ;:.('111(,1" 111 : ..1;. drll ~ 1' pak Ila slUPU
Rudl V~).I,a ~)Jlnt š i ~lI kod RO~:llke lukoder lin f/ldf~i ;:. n"Ui, s "f..'l1ol:lI'OIlI U' sll'l<k\ll1l
"lIlJa.~/llIf ., OVC IOl'l1wlill'ijL' pripadujll srednjov.kko vlloj pmvlloj tl'l'lllinlllog~ji ­
Vrclllli'. kOJeg su prclI/,clL' i uvrštL'lIl' II IlHlpi sl' Ila St ~( l'illt:l - 11 u pmvilll ih ~udr).c
dokumenti kojitnu sc rcgulil'llju zemljišni odnosi iZl'luimu: clasmo im II I)O,vliu,,"
II plemenito. dajes! : ll plemenito \'iku vikamo. Slavenski tennin za zemljišni posjed
/Ja ,\'til1o odgovara latinskom izra zu hereditas ili patrimollium , a kao takav se
sač u vao u Bosni i u razdob lju turske vlasti (Palameta, 2003., 102.-103.).
Medu ovim natpisima koji ostavljaju upozorenje i utj ehu ožalošćenoj rodbini
pose bnu pažnju pri v lači epitaf Vig nja Milošev i ća kao " najranija književna cjelina
humani zma na tlu Hercegov ine" , Vignj ev natpis, naime, II duhu renesanse II sebi
pomil1lje i ostv<Ullje ravnotežu izmedu sakralnog i profanog, duhovnog i tjelesnog.
izmedu starog i novog, anti č kog i suvremenog, on čovjeka novog duha prikazuje
podjednako i kao čovjeka akcije i čovjeka kontemplacije. O Vdje je, osim toga.
usposta vljen od nos izmedu općeg tijeka povijesti personificirane II likovima
bosanskih vladara i osobne sudbine poj edinca s uočenog s "konč in om", tj . sa
s mrć u . Dok pojedini medu natpis ima zrcale staro prokletstvo koje je u srednj em
vijeku ležalo na indi vidualizmu, Viganj bez ikakvih skrupula isti če svoje vrijednosti
i vrline po sta v ljajuć i natpi s na č itavom j ednom dijelu nadgrobnog spomenika.
Upotrebom o blika) a naglašenaje indi vidualnost. a zamjenom singulara s pl uralom
anti č k oj je formi dano novo humani sti čko lice . U epitafu Vignja Miloševića
odražava se puna pokojnikova svij est o se bi kao indi vidui. o vremenu u kom živi.
do k je potpuno iščez l a ona lažna skromnost karakteristična za srednjovjekovno
s h vaća nj e čovjekova živo ta i njegove sudbine nakon smrti (Knezov i ć . 200-L
130.- 134.). Po ovoj svojoj dimenziji Vignjev uj e epitafu sličan natpis gosta Mil utina
Crni""nina koj i u jednakoj mjeri s lavi i sakralnu i profanu stranu života. Ova se
kombinacija sakralnog i pro fanog s u s reće tek u 14 natpisa ( Knezov i ć. 200-1 ..
129.). što p rij e svega go vo ri o k l as i č n oj srednj ovjekomoj narav·i bosanskih i
hUl11 skih ep itafa. ali i o prodoru novog humani s tičkog s\"j etonazoro. II n ačin
promiš lja nja vječnih pitanja života i s mrti . Ti natpi s i sadrže os nov'nu razl iku
izmed u crkveni h nekrol ogija i m ll emotehn i č kog duha zapi sa o smrti no\"og
trgovač kog stale ža koji se na europskoj povijesnoj sceni javlja u XIII. stoljeću.
oslikavajući proti I novih birokrat ski ustroj e nih kraljevstav'a i nove aristokracije
kulture i vjere koja upravlja državom i no\'cem. D ok je o\·a no\'a \"rsta zapi ~a
smj eštena u kon tekst u koj emu vrši S\·oju memolijalnu funkciju . nekrolozi to l.'in~
autonomno. dok su prvi u odnosu s \-remenOIll , drugi su II odnosu s liturgijom,
konat'no prvi su pisani narodnim jezikolll ukljul'uj ući fonllule narodne pobožnt)~t i
koj e n<krolozi pisani na latinskom prirodno zapostadjaju lusp. Petmcci. 1998 .. 64. 1.
Kolik o O\·a vrs ta natp isa ide ukorak s \Tenk'nom kazuje i s lj edeć i podatak: Jt)~
gotO\"l) sn~ ranije vizije zagrobnog ži \"l)ta potanko na\·ode duše prema spolu i rdigij-
skum polo2aju. dok ih.i~ bilo \Tln main k()j ~ ni su spominj ale prelate ili s\"el..'t;'J1i~t'
kao pO!'ieOllll grupu . la yi/ije X111. i XlV. s tol.iel..~ a bilo j e mnogo \"ažnijt' istaknuti
pol~) iaj i .... rod s!H) l \\ 'alk ~ r B\,lluJll . 199.5 .. ~9 7 .).
S olvinll11 na dnl~t\"L';le nnnne ~poht' II s\·emu sklone lll uškan,.' lI-ra(Jl i~lI
u H)jn iL' ki ust ro,kllom pllr~ !kll od pose-bilog su intere-sa th·a natpi sa koji spl l1liJ1ju
'
ž~nL' i njihll\"(, mu lc\~. II jL'dnllm.i~ I~l sluL'aj u grooni natpis lt'lle- uz l'ije' St' in~t'
pridodaje- il1l~ Ill ui a. u drugol11(' j ~ to Illu i uz L' ije.' se im(', lll t'dlll)S~)hal11a ~l~lt'
podi zlI spomenik. sp~) llli l1j(' Iljego\'a le-Ila. O\"a bn;('I/(/ IUfIIO.,·!lJ/"c1 slt:'l.;aka relkklir:1
1l ~' IO od dll hll\"llllSti ranokr,;ć an :-. kih na tpisa PtlS\ ('ćt'nih 11·1t.'I1l11riji I11U L:I i iL'n~'
L'ak i II :-'ll1rt i. 11!~lllnriji f..llja S~ L'i ni ilt":l/ill) f..ršL~anskl)ll1 lCr('aghall- R;llIhit-"l'ht~nk
l l) --t' 7 .• () ,- 7.I, C·· I . .. . . . , . , ,'n nll .1
lIl l :-'~ t a:-.u I 7 1\ I I III rt \ l ... m:lira li da ,ic.' l)lll) šttl -",':1 11..1 11..:\11 ~
 ka zati bilo od uni verza lnog interesa i da njihove porukc zato trcha uputiti \vima
(Same llas. 2002., 123 .). Ep itaf je .Ijellle "iowa/ije (Guthkc, 20rJ3 ., 143.).
U srcdi štu biografijc pokojnikovo je imc - na ~ l()j a nj c da ~c kroz imc \ać~ va
vlastiti identitet. Komemoracija imena II liturgij i, njihovo očuvanje unekrolozlma
i mCll10rijalnim knjigama i sjećanje na djela prošlih generacija omoguća va l o je
mrt vima da žive II društvu živih. Izgovaranj e imena mnvi h bilo j e vi.~e od pukog
sjećanja - to je bilo sredstvo kojim se mrt ve čin il o pri sutnima. Imena \ u bila
oblik nematerijalnog nas ljeda (Geary, 1994.,87.-88.).
Ovoj grupi natpi sa pripada spomenu ti epitaf gos ta Milutina - lapidarni
životopis jednog od dostojanstvenika Crkve bosanske - i itije - iza kojeg se nazire
j edan neobi ča n životni pUL ispunjen diplomatskim i intelektualnim aktivnostima.
iz kojeg izranjaju njegova osobna životna nače l a, uvjerenja, moraln e odrednice, [ko
zna što još. jer gost Milutin za sebe kaže daje sve vidio. To sve moglo j e z na č iti
život ni put čuve nog a gos ta Radina koji je opor u č n o ostavio golemo bogatstvo
svojoj rodbin i odredivši jedan dio za govo renje misa u dubrovačkim crkvama za
spas duše, moglo je znači ti uzbudljivu priču o blagu što ga je stekao i zbog kojeg
je poginuo Juraj I vanović iz Slipčića nad Neretvom kod Mostara, moglo je značiti
pogibiju i osvetu, ljubav i mržnju, stradanje i nenadanu smrt - sve ono što je
život nenajavljeno donosio i odnosio.
Titulacije isklesane uz imena pokojnika če sto označavaju društveni,
crkveni , voj nički ili neki drugi status kao što je knez, vitez, veliki vojvoda bosanski.
dobri, dobri junak, gost, krstjan in, dijak, kovač, čak i zanimanje zlatar. To je takoder
i sintagma sluga svom gospodinu tamo gdje se spominju baština i plemenito.
odnosno virna služba, oz n ačavaju ći osobe visoko rangirane na hijerarhij skoj
društvenoj ljestvici, od krupnoga plemstva i crkvenih dostojan stvenika do malih
ze mljoposjednika u vojnoj službi (Palameta, 2003. , 105.- 106.).
Jedna od najsnažnijih sekvenci sadržanih u ovoj grupi epitafa ona je u
kojoj pokojnik moli i upozorava, ponekad proklinje, da ga se ne dotiče i ne gazi
nogama, tj. da se ne skrnavi njegov grob odnosno kostur. Uzimajući u obzir niz
razloga psihološke i religij ske naravi, nužno je istaknut i da se ovdje rad i o staroj
tradiciji koj a korij eni u pogrebnoj praksi kasne antike j ranog srednjeg vijeka.
S li čan primjer pružaju kas noantički kršćan ski epitati iz Salone i Zadra koji sadrže
zapreke sah ranjivanja u grobove pravog vlasn ika postavljanjem prepreke II vidu
visoke cijene koja bi se isplaćivala obi č n o u crkvi uz koju se ili u koj oj se nalazio
pokojnikov grob ili sarkofag. Kao dio tadašnjih natpisa i zapi sa, povelja i ugovora.
zakletve su reflek s općeg odnosa prema jeziku i tradi ciji . Neka bude proklet
Ocem i Sinom i Duhom Svetim tko bi god l u sahranio nekog s(mnca _ sadržaj j~
ranog kršćan s kog grobnog natpi sa iz Takare (Palameta. 2003 .. 106.- 107.).
. Va žnu stavku biografije, toliko z načajn u da je na st ećku uz pokojnikovo
Ilne uklesana .za "vječnost", predstavlja informacija o tome da je on za živola
put?vao.: da Je vidio svijeta kako se to ka že - i. kako se ističe na st~ćku Hrelje.
da Je oblSao (proputovao) mnoge ze mlje te da se vra tio na svoju postojbinu. ili
na s tećku Vlatka Vladevi ća čiji natpis takoder naglašava to da je pokojnik obišao
~1noge zem lje a da Je pogll1ll0 u svom zavičaju. Dobro poznat II svome vremenu
1 prostoru, moćan i samosvojan. suvremenik i podložnik kn eza Pavla Radinovića.
Vlatko Vladević putovao jc iz Bosne preko Dubrovnika. gdje se spominje njegov

107
službeni doček i odlazak ladom koju su mu na raspolaganje stavili Dubrovčani
(Truhelka, 199 1.a, 785). Ova obavijest, č isto svjetovnog karaktera, podizala '
društvem ugled pokojnika u očima suvremenika i zato nije slučaJ'no našla mJ'e Jte
, . . I' so
u sad rzaJ u epna ·a na grobnim spomenicima.

Ime pokojnika - ime kovača-dijaka

Sljedeća grupa natpisa sadrži standardizirane informacije - pokojnikovo

ime, u nekim s lu čajevi ma i ime kovača-dijaka koji siječe, odn osno pravi bilig:

t "A SE LEŽi STIPAN OZR I NOVIČ" (Vego, 1970.l1Y., 19.)

t" VA IM E BOŽIJE A SE [KAMI] GOSPOJE STANE."

(Vego, 1964.1111., 47 .)

"A SE LEŽ i TVRTKO VUKAC. A S I BIUG SEČE UNUK MU IVANKO

I PISA." (Vego, 1964.1111 .,63.)

"SAJ KAMI OSTOJI N, I OVO PRAVI RADOJ E. O, DA JE PROST."

(Vego, 1964.1111. ,47.)

"VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA A SE LEŽi RADOMIR JORIS A UĆ

NA SVOJEJI ZEM LJI PLEMENITOJ." (Vego, I970.l1Y.. 49.)

Arhajska kratkoća ovih tekstova svedenih uglavnom na esencijalni minimu m

- na ime pokojnika - snažno asocira na ran okršćan ske natpi se so pćeu svoj e n im
mjestom: imenom pokojnika. Svoje uzore oni imaj u još iz vre mena slare Grčk e
kada su manje ili više natpisi uključ ili ime pokojnika, okol nosti njegove smrti le
ime osobe odgovorn e za brigu o grobu (Petrucci, 1998 .. 7 .. 25.). Njihova kratkoća
upućuje na osobe dobro poznate u lokal noj zajed nici . tako da i namjena natpisa
odgovara nas tojanj u da se sjeća nj e na njih održi prve nstve no u naju že m krugu
rodaka, prijate lj a i poznanika. Ova vrsta epitafa raši renaje na Za padu s ponovnim
otkriće m epigrafije u XI. st. Jedan takav primjer nalazi se na ponovno upotrijcbljcnoll1
a nt ičkom sarkofagu redovnika Arduina crk ve sv. Viktora II Marseillesu: Hic reqlfi-
escil art/ujnu.\' 11I00wchllS (A ries. 1985 .. 40.). Grobni spomenici s ovakvi m jedno:-.-
tavnim natpi som postali SU II XV III. s t o lj eć u ras tuće brojni na Zapadu. najmanje
II gradovi ma. gdje SlI za natlije - srednja klasa (og razdoblja - nastojali sač u vati
svoj idc nlitclnakon smrli (A ries. 1974 .. 49.).

Sublimiranje životnih iskustava

Moralna i vjer~ka pouka II funkcij i obja šnjenj a sm rli i zagrohnog 7ivolil

č ini okosnit.:u s ljedeće grupe natpi sa:

"A S IJ E VELI MILAT PR IPČI N I Ć: Ć IJ EM SLUŽ iH . TEM POKOJEN Bill"

(Vego. 1')64.1111. .47.)
"SE LEŽi IVAN NA SVOJEJI ZEMLJI. BR ATIJA I DRUŽiNO, ŽA LITE
ME. JA SAM BIL JAKO. VI Ć ETE BITI KO I JA. SE PI SA RADI Č ."
(Vego, 1970.lIV . I 1. )

(t"A SE OVOJ) KAM EN IJ E UZVUČE RADOVA N S MILIM [BRATOM ] S

KRSTIJANINOM S RADAŠ iNOM [ZA Ž] IVOTA NA SE."
(Vego, 1970.lIV , 15.)

t"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽ i VOJEVO DA

MIOTOŠ SA SVOJIM SINOM ST IPKOM SVOMU GOSPODINU
VLATKU VLAĐEVIĆU KON NOGU KOJI MU POSLUŽi ŽiVU A
MRTVA POBILIŽi BOŽIJOM POMOĆ IO I KNEZA PAVLA MILOSTlO.
A I SEJ KOPAJTE NA PLEMEN ITOM' I PRAVI VOJVODA MIOTOŠ:
' l MNOGO NA ZEMLJI BI (UBIJ ENO) A JA NI OT (JED NE), I NIKOR
OT MOJE RUKE NE BI MRTAV NE [HTE]H GA UBIT[I]'."
(Vego, I970.lIV, 31.)

"SIE LEŽI MIHOIO GRAHOVČIĆ PRAVE VIRE RIMSKE KOI

POČTENO HOĆAŠE I BOGU SE MOLJAŠE I DOBRO KNJIG U
ZNAŠE. DAJ MU BOŽE DUŠ i DA BUDE SPASEN" (Bobaš, 1985. , 105.)

lako lapidarni , S osnovn im podacima o imenu pokoj nika. lokaciji na kojoj

j e pokopan ili nj egovoj bli žoj rodbini. medu natpi sima ima prili ča n broj on ih
koji su izraz najdubljih osobnih emocija izazvanih nekim tragič nim dogadajem.
ili. jednostavno. spoznajom o neminovnosti smrti i s uoče nj a s drugim oblikom
življenja II koji se oč ito lllnogo polagalo (Dizdar. 1990 .. 24.). U trenutku kada se u
okviru strategije zagrobnog života pravila ovozemaljska rekapitulacija. smt1 je kao
tema naj češće pri sutna II mi slima ovj e kovj eče nim na ka me nu: ILI se sublimiraju
životna isku stva, tu se lamentira nad prolaznošću svega štoj e vezan o za mate rij alni
oblik ljudskog postojanja. Natpi si vojvode Miotoša i Mihovila Grahovč i ća retlekti-
raju predodžbu spasenja kroz dobra djela. a s li č ni su jednom ran o kršća n s kol11
e pitafu iz A rme nije što govori o čovje ku koji jc "po~ tupao dobro. nikog nije
po vrij edio i nikog uvrij edio" (Guthkc. 2003 .. 334. -JJ5.). Oni su formulirani II
duhu UfIIUe c:a ulIlimIlja - rasprave nastal e II XV st. koja se II riječi i slici bavi
'; tchnikorn" primj erellog kršć an s kog umiranja. Knjiga jc U1llnože na II tisw..\'
primj eraka i njezine su ilustracij e obi č no hile ii'.!ožc llc na zido vima kll L; a (Ball.
1995., 57.).
Ova vrsta teo loške re fl eksij e (l smrti nenadano zabljesne iz dubrov<ll'kih
i bosansko-hulTIskih ć iril skih povelja koje govore () "(,(//"II1/l~hl'.\"I101I/ ". o ",'e1iJ.:mll
vIlIdiki ClIrtI gmpodu BoglIlIll.vem!slI.w/ Hris/u ". () "('arti lIehesllolfI B()~II ". o "S/(I\'{IOIII
Bogu, C(lru lIehe,"II01I1", Najbli ži duhu rezignacije !lad ll1alt,)rijalni;n sv ijetom koji
emaniraju pojed ini tekstovi sa s t eć aka, potpuni pandan ve likoj biblij skoj misli -
"Sjeli se { O\:;ei'e da ,"i prali, i da (:e,v se /1 pmlllJl'e/ l'orili" _ iskaz jc Dražes[a va,
dijaka bana T vrtka I. Kotl'Olllani ća koj i 011, bez ikak ve stvarne veze sa sadržajem
banove pove lj e izdane Dubrov č anima l , VI. 1367 .. Ullosi II tekst: uA S l ) pi.w
Dražes /av dU(/k s)J(}i olll /'lIkoIII 1I/(//okori.\ 'lll()lll. rodol/l Boil', :'('111/0 mi (' mali. cl

109
OIačasrvo "~ e gmb, or zelllle eSIllO, i u zemlu unidemo .. (Miklosich, 1858" 176"
242.,257.: _94 .. 309 .. 322.). Kad bl se umjesto a se pisa stavilo a se leži crel
b l se ~va sl1ltag~11a mogla prenijeli na stećak. ponovno upozoravajući na orga~Sk:
vezu Izmed u diplomatičkih te kstova i epitafa. Neke formule u natpisima ' k
sl iče dantičkim
• '
i srednjovjekovnim talijanskim formu lama na grobnim natPis~a o
.. ma,
sto o razava utjecaj zapadne kulture kako u materijalnoj tako i u duhovnoj sferi
(Be nac, 195 1., 71.-72.).
Takav je natpis na stećku gosta M išljena koji se preporuča starozavjetnome
ocu Abrahamu, kao što su to od IV. st. č inili kršćani u slič nim akl amacijama na
nadgrobnim spomenicima ( R adoj č ić, 1961 ., II .). On počiva u Abrahamovom krilu
- kako g las i jedan ran okršćansk i natpi s - znači to da, za razliku od paganski h
s h vać anja . ovdje prevladava ton povjerenja i vedrine koji rezultira iz sigurnosti
u u sk rs nuće tij ela i osobne besm rtn osti, ton koji revo lucionira stav ljudi prema
smrti (G uthke, 2003., 323.). Jedan medu njima, epitaf Vignja Milošev ića - "Ja sam
bil kako vi jeste. vi ćete biti kako jesam ja" - samo je prijevod raširene sentencije
kojuje ve liki Masaccio iznad nasl ikanog kostura na slici Ul Trinira 1427. ispisao
poviše groba fjorentinskog mladića u crkvi Santa Maria Novella u Firenzi: Bijah alla
što "i jesre. a 0 110 što ja jesalll I'i ćere biri. Ova formul ac ija česta je na grobovima
važnih crkvenih osoba dilj e m Zapada ne koliko stoljeća prije nego je dospjela u
e pitafe na stećci ma . Uz savrše nu s intaktič ku uobli čenost. nj ezina rasporedenoSl
na epitafima srednje Bosne . Podrinja i He rcego\'ine učinil aj uj e prepoznatlji \'om
st ilsko m odredni com jednoga uni,"e rzalnoga go'"ora o smni II njego\"oj lokalnoj
iz\'edbi (Palame ta. 2003 .. 11-1- 115. 1.
0" 0 je smjeH sni podsjetnik na našu mo ralnost i apel da i i,'ot ii" imo s
mi šlju na s mrt : upo:naj sebe. liči umirmi. Uni,"erzalnost Q'"e poruke ne poznaj~
po liti č ke i geografske granice. Po red brojnih drugih nalazimo je na grobu
Williama Chichelea. šelifa i gradskog \'ijećnika Londona i nj ego"e supruge Beauice
(7 1-125.). sahranje nih u c rhi II No rth amptonsh ireu: Tah'i kah'i SIe ,·i. Illi SlilO
hili. lakd kakd smo mi. d ('ere bili. O\'aj src:>dnjoYjc:>ko\'ni me11lemo mori sa s\oJom
uobi čaje nom opo menom - :a lO se pripremi da Ille slijedi.{ - preži\"jet Ć~ :\e do
kasnog X IX. stol.i~ća. uz jasn u t~ndencijll prenošenj;} naglaska s :5~atolosk~ ~~
kOlllellloratiY1lll s\Thu nadg robnog natpisa, :\ 3 :,-;1mom koncu ~\ Ill. s~ oIJ':\, :1
jadja Se natpis kao č i sta negaL'ija src:>dnjo\jeko\'ne eshatol0~ke usmjerenosti: Sl, I .~'iJli
'hio 11I'ije dohro jf' pn:lIllfo nl/~iim s/ojediIllCl. ,~l(l sam sat/ll nUl' \'~L{,tl bn.r,;,
l
O\'aky,'l pl'l)H)karh'nost be' z sum nje' ,k ~alji\'~l. :\ ajkJ.snijt" do ~\' IL 5.101.1.:"(':1 hUllh r
.. .. ' . . I'J "I' " '0 r"<iren u "",biJu .
.it: kap m:lIllkstaL'lp :-\.It'hwnl~:-t1 :-c' I n.l) uk,nk Jell. zJ. p r3\, ,- ' ., ~ri':k·ll ~
:"JI..' ''- i n ;ltpisi \:\: . :-tl,lkl.;:1 namJ e nh' su hl zarlll Pl'PU( grl")hll('= llJ.lrl~J. ~Jll "' !~
gl ull ll.'i.\ J pana Had,('t~a tl \ k llll'l'ijailll'lll parku Hll11~ \\ l'lxt~: (~d"~~l - . ".1 sr':~.~~~
lG lIlhh'. 2tl03 .. 13 ...; .;6 ,-.;39 " ."...J....J. .-."...J.t'.l. 0\ ;lk\.l \ r:-U ~rllara I11J .... rl 1:1 nh =-
II \ rikJl1l..' Pl'i;I\I..' ,lI..'l;;ILt. . ' k Tll '"
, Dctalj'niji 1I\ id 1IIutpi~ .., l'\ 1..' \ 1",1(' d(\.btl1l' iZl"'~tr..l\:l :-li,ku II ..;:.eill~l'~l~ 1('\1;';
.. " I
'l'il 'llim;1. lllcdll 1111 1ll:1 I l' lll l :-.1
. , P ' ~ i I" rr 't Illll'I ';' I kll llln. J.l .. z- r-
,lC ....1".1 , ll\ ;; \.. ;; l, • .' , ~ . '1"
l " . . ' lJ " "" (\...J, ',\1... , 1 ::-\ 1 .. ,.
1IIil',..':lil' na bl'~;lI1:-l..c i hl'r\.·l'~l" J~'''-C CP IUIl' t \ l'~ll. I b.· .. - , ~ - . . , -, "'ll~':.
. ' . . I' . I I . ., II 'Il U lJll~l ... lh'
1l;1~L1~;I\,ljlll..r:"\.· ;ll1 '''- i l':-.l ..'~·,IJ Ilhl\I~ .l.1.l1hhl~ II \I CI,t , l ,_• • ,
r" \ .. .
·_""'l. rJl ~'.:i.l::
l
, ," 'I" " l..r:11 li \ l't.L ~'l" il' l.. n.II'U:"U ,\ lJ Cll...h' :-1\' .ll' l l1 :-.11 ll 11.1 " =-.1 ~ .... . lrJ
I l II ' ' ' . .
rl! . . . , l ... fll rr""" . . ·
I 1'.111.11\ , Il ·" , . . l..i. \")l)(, ...'-l' .). I'lhl.lJC J-"Ih' Lll..,' : - 1.:- llf1h ::-l ,111
od govor. kako slIlrt i sirah od !-. tllrl i poprilllaju ra zi i či lc fi )/"Inc II nJ/ li čit jill vrcmcni rna
i društvima. kako odluka da sc Sl' prot.\ 1avi ~ nll"li I.ahlijcva rO~ llIpak j/hora. kako
smrt pri siljava lla uspostavljalIje skale vrijcdl1o:-0 1i . kako \ mrtjam č i promjenu
(lupI'. 1997 .. 1.).
Kao svojevrstan vje rski dokument. nat pi si ČC~ lo iZfal.a vaju pri.\ an odno . .
pokojni ka i ze mlje u k(~joj je pokopan. svjedočeć i tako o osnovnom poimanju boga t-
stva VCZ<l nOlllll srednjovje ko vnoj epohi za ze mlji šn i posjed kao ... talll.. . ni ~ imh()1.
ali donoseć i i re ncksijc pagans kog s us ta va vrijednosti. s nj egovim ~ h vaćanjcm
zcmlje kao plodne majke i roditeljicc. Odnos pokojnika i I.emlje u koju jc " ,hranjen
imao je i svoje dublje značenje jcr jc bio s kopča n !\<J z n ačaj em izbora mj e"'la
pogre ba. Ze mlja i dru št ve ni položaj bili s u tij es no po vez ani tc j e I.a\o bilo
prirodno na stojati imati gro b II svojoj v las titoj ze mlji i tu čeka ti na kona č no
u s krs nuće
( Boase . 1'172 .. 11 3.) . Mjesto ukopa u ze mlji rodenja predstavljalo je
važan detalj pokojnikovc biogralijc. Posebno tije kom kri žars kih rato va. kada je
sml1 nastupala daleko od pokojnikova zavičaja. uSlalio se u Europi ob i čaj prenošenja
kostiju u zc mlju podrijetla odredcne osobe za kršćanski pokop (Ball. 1995 .. 56.).
Pogrebna praksa bosanskog sred nj ovjekov lja. pose bno raspored nekropola na
"plemenitim baštinama'", u svemu sl ijedi ovaj rasprosIranje ni običaj koji i sti če
pri san odnos pokojnika i zc mlje u ko joj nalazi vječni pokoj .
Iz nekih se epitafa raza z naju d va odnosa prema mrtvima : paga ns ki i
kršćansk i . Do k su pagani mo lili mrt vima da bi sc zaštitio život. kršćani su na proti v
naj više mo lili za mrtve. O no što jc II pagan skOIll sv ije tu bio sus ta v ('asti koji j ~
jamčio s reć u . u kršća n st v u je pretvoreno u ugovo rni odnos izmed u ž ivi h i mrl vih
zasnovan na konač no m. objašnjivoIll pojmu k ršćan s k og vre me na (koji je kulmini -
rao u op će m Usk rs nuću mrtvih na Poslje dnj c m sudu) , nasuprot ne mjerlji vo m.
cikličkoIll karakteru paganskog vre me na (Binski. 1996 .. 24.). Paga nsku komponentu
epitafa. iz med u ostaloga. snaž no z rca li kletva kao najčešći. z apravo jedin i. oblik
(samo)obn.lJle nad grob nog spome nika (Ivanković. 2004 .. 2:12,). Ep itafi su b ili
istak nuti najavniml11jestim a pri stupač nim svi ma da ih vide i č itaju . U takvim su
okolnostima naglašeni m ir i počinak pOkojnika (Hand ley. 2003 .. 8.). ZalO su od
ranih vreme na e pitafa prije tnje ili kll!tvl! protiv onih koji bi mogli otvoriti i oštetiti
gro b predstavljale zajedni č ku crtu kas nih pagan skih i ranok ršl:an sk ih natp isa .
Karakt eri sti čn a raz lika izmedu paga nsk ih i kršćan sk ih primje ra iz Atc.::nc ranokršć:l ll ­
sk()g ral.(h)blja leži u činjen i ci da najviše od ov ih prvih I.a prc.::kršit l! ljc Il:lllll'l:l' g lllhc.
dok kasniji općenito ins ist iraju na dru g im kaznama (C re ag han - Rauhit sL'hellk.
1947., 9.- I O.). Rim ska pravna d()k tri na lIspostav i la j c izra vIlu ve/.LI il,ll1cdu gnlba
i nadgrobnog natpi sa tako što jc oš t cćl! nj e natp isa smatrano osk\,nllll:clll groba.
Poveza ni s rc li g ijom grobo vi i prostor oko nj ih s matrani su nepo\' redi vim . a nad -
grobni Sll natpi si takode r sudjelovali II toj pri znatoj sve tosti. Pr;I\' 110 sa l1k\..'il)nirall~
nada u vj cč llost i nc po vredi vo.... t predstavlja li Slllle salllo osiguranje 11L'po'Tl'~linls ll
tijela JX>lo7.e nog u grob, nego su lak(ldcr znač ili jalmaVl) da će imc 1'X)kl~jllik;J. ,IU('g~l\";,1
me morija, njegova o sobnost II svim različitilllllč ihwanjilll<l. pri v:1 tnil1l iJ'lVI\I I~l .
ostati. neo. kmjena
'. ..
lijekom vremena. Ku It me morije .. pOVl,'Z.1I . 1 s. l" I" ,x" "J'CIll IlnšWVmUi.1
.1\. , .. t'. . • .
stl
oCv "llovanl111 II opstanku Ilne•
na antu.:'''t k' \.IC
' ' uw.lt..:
"t " k s' l1ld' l I." ll) vl'slOll1
.
bC S l1111110

(Pclrucci. 19'18 .. 18. - 19.).

ttt
 Sve ove komponente kulta posmrtne memorije, nadahnute kršćanskim
govorom o s mrti, re llektiraju natpisi sa stećaka dodatno osnaženi centraln im
kršćan skim si mbolom - znakom križa. Jedan od "zaštitnih" znakova kako groba
tako i epitafa znak je križa uklesan na samome početku ili na kraju natpisa, ali
j e tekst mogao biti postavlje n i oko središnjeg, ve likog križa. Može se vjerovati
daje znak križa na epitafu svima govorio što to znači (Handley, 2003 ., II.). Znak
kri ža na stećcima uklesan je ispred natpi sa, iako ne uvijek. Da sam križ i nije ob-
vezno morao govoriti o vjerskoj pripadnosti pokojnika govori izostanak ovoga
znaka na natpisima gos ta Milutina i gosta Mišljena, kao i Mihovila Grahovčića
- pripadnika dviju suprotstavljenih crkvenih organizacija: Crkve bosanske i
Katoličke crkvc.
Kad se sve ovo zna, postaje razumljivo zašto 108 izmed u nešto manje od
300 natpi sa s grobnih s pomen ika, koli ko ih je svojedobno sabrao i objavio Vego,
nos i uklesan znak kri ža (Vego, 1962.11; 1964.111 .1111 ; I 974.1IY.), istovjetno načinu
kako je taj znak klesan na epi tatima dubrovačk ih i inače primorskih crkava i
samostana, u kratkim natpi sima na novcu , nakitu i pečatima, kako se to ustalilo
di ljem tadašnjeg kršćanskog svijeta gdje je naznačavanje kri žem na početku natpisa
vršilo ulogu grafi čke abrevijacije zazivanja imena Božjeg ili zazivanja sv. Trojstva.
U nekim je natpisima na stećc ima uz simboličku invokaciju upisan i ovaj tekstualni
obli k: \tl ime Tvoje. pričista Trojice; \tl ime Bolje; Va ime Boga; lkl ime Boga, elim
nebeskoga i milosnoga; Va ime Boga i sveIOg Ivana (Palameta. 2003.,99.-100')0
Raširenost ov ih i s li č nih formulacija ukazuje na neke ustaljene e lemenle
korištene u epitatima, na njihov j ezič ni obrazac iz književnih i crk ve noslavenskih
obli ka. Struktura epitafa, s druge strane. takva je da su u odnosu na obimnije
kodekse dublji i prisniji , da su uronjeni u matic u svakodnevnog života, što znači
da snažnije reflektiraju narodni govor i dijalekatske osobenosti svoga vremena
(Ši mi ć, 2007., II I. , 11 4 .).
Tamo g dje j e postojao, znak kri ža nije obvezno morao stajat i na početku
teksta, uz ime pokojnika, nego je mogao biti uklesan samo uz ime kovača kako
pokazuje sljedeći ep itaf:

"A SE LEŽE BOGAVAC I TARAH BOLJUNOV l Č S JAM E.

'1' A SE SiČE GRUBAČ. MOLJU SE. BOŽE. POMIL UJ ME MILOSTI TVOJE'"
(Vego, 1964.111.. 19.)

Sam postupak unošenja znaka kri ža uz epitafc ne oč ituje neku pravi lnost jer
negdje dola/.i s;ullosla lno, negdje lIZ vjerske fo rm ule. nellla ga uz cpiture visokih
dostojanstvenika C rkve hosanske niti uz epi taf Mihovila Grahovčići.l "'-(/l'e 1'in'
rifl/skl'. nerL',do vito sc koristi uz formulu ({Sl' le: i i.I često sc s rcć(' na epitalill1a
:I.upana. knc/.ova i vojvoda. U sve lllu tOlll e Ile nazire se nikakav razrade II sll sta~"
posebno s ohzirom na eminentno kršćanski značaj s t ećka kan spomenika i cpiwl;~
koji ga j e svojim sadr:l,ajelll. opl:cra šircnim formulama i strukturom II cijL·h~:-.11
prati o. Kazano t:jcčn ikolll diplomHtike. epitaf je - s križem i bez hiža - prcdsta\'I,F~ll
l\orohortlcUII stcćka ullljetničke cjeline II slll /.hi vjere i I.agrohnug li\'nt;~. ~:I .~l'
kao
o I
to upravo tako pot vrdt1J c lC~ct o la
cplla ..11. 1.3 Ilaca
1 . .IS'I
0
oI lZIllCl
... eS:lll1l ' Il ll.'ill) . \1,6.
.
0
godine na latinskom jeziku bez znaka kri ža, naj prije postavljenih u crk vi sv.
Ante, kasnijoj Fethij i džamiji , koji komemo ri raj u pokoj ni ke ka toli čke vje re,
hrvatske ple mi će (Vego, I 970.l1Y. , 83.-9 1. ).
Govorn a forma natpisa sa stećaka prozna je form a, do k se u isto vrijeme
na grobnim natpisima nj em ačkoga govo rn og podru čj a miješaju proza i sti h
(Kloos, 1992., 41.). Po svojoj blagosti i li rskoj opijenosti, po iSk ri čavoj dramatskoj
poanti, probij ajući klišeje konvencionalnih nadgrobni h formul a, izravno nadahnuti
Biblijom, pojedini epitafi vjerno zrcale kršćansko poimanje Krista kao utjelovljenja
Svjetlosti i prijateljskog pom oć ni ka u dnev nim nevoljama čovjekova života. Iz ove
vrste natpisa zrcali se pu č k a predodžba dru goga sv ijeta, kakva je mogla bi ti
fo nn irana ponajprije pod izrav nim utjecajem franj evačkih propovijedi s naglaskom
na izmirenju razuma, vjere i pri rode. Oko sredine XIY. stoljeća franjevačka je vizija
ubrajala u Ne bo 20.000 pustinjaka i redov nika sv. Ante, 100.000 benediktinaca,
50.000 dominikanaca, mnoge ti s u će klarisa i fra njevaca trećored aea te 100.000
samih franjevaca (Walker Bynum , 1995 ., 297.). Svijet je tada, kako kaže
Huizinga, živio II prirodnim kon trastima svjetla i tame, tišine i buke, pa je "živa
rij eč [propovjednika] ostavlj ala si lan utisak na pros todušan i neuk duh"
(Huizinga, 199 1., 179.). Uklopivši je u kozmički kontekst stapanjem tisuć ugodišnjeg
vjerovanja u du hove s kršćan skim objašnjenjem, n am eću ć i meditac ij u o smrti
kao glasni poziv na ispovijed i obraćenje , Crkva je postigla to da se paganski strah
od biološkog nestajanja preobrazi u kršćan sko poimanje smrti koje je s optimizmom
i nadom očekival o rastanak S ovim i susret s drugim svijetom. Iz natpisa se zrcali
kršćanska kronologija bremenita idejom spasenja koja vrijeme dijeli na dvoje:
prije i poslije Krista. Iz njih progovara odnos čovjeka prema kategorij i vremena,
na jednoj strani kao izraz kolekti vnih odgovornosti č ijom je mrežom bilo gusto
premreženo tadašnje rodovsko društvo, na drugoj strani pak shvaćanje srednjovje-
kovnog vremena kao stvaral ački m Božjim činom omedenoga vremena eshato!oškoga
usmjerenj a (Le Goff, 1974., 165. i dalje). U tom se ko ntekstu otvara pitanje
odnosa izmed u usmene kršćan ske predaje i svetopisamskih poruka, najednoj, te
suvremenog d i pl om ati čkog materijala, na dru goj strani, kao izvora iz kojih su se
napajali natpisi na s tećc im a. O tome da su natpisi izravno nadahnuti s oba ova
izvora ne može biti sumnje, ali u drugom smislu nego je to s lučaj s prvim kršćanskim
natpisima u katakombama, koj i u znatno većoj mjeri zrcale aluzije na Stari i Novi
zavjet i pisanu ostavštinu apostola (usp. Fox, 1920., 15.-21.).
Vrijedi se, kori steć i uspo red bu kao moć no sredstvo svodenja sv ih pojava
na njihovu istinsku mjeru , podsjetiti na nekoliko stihova iz Danteove
Božanstvene komedije te se osvjedoči t i da je veli ki pisac bio zaokupljen istim
misli ma kao i autori naši h epitafa:

"Mislite - rekoh - na vaše postanje !

Nije vam živjet ko što skot je sviko,
već vam je krepost traži ti i znanje.
Njegova je volja mir svih što tll sjede,
i sve se kreće u pravc u tog mora,
što stvori o n ili narav proizvede" (Lopez, 1978. , 320.).

11 3
 · . Formulirani,. daka ko, na ne uspor: di vo višoj knji ževnoj razini, Danleovj
stIhoVI, zaokupije m gnJ ehom kao sredI snjom temom, ogoljeni na čistu 'ez
poruke, go~ore jezikom i tonom identičnim onomu sa stećaka. U njima su Jraz:
I vjera pOllllfem kao božanske pobude, u njima se zrcali misao Tome Akvinsko
g
da ljudski rod ima "potencijalnu snagu" da se nauči mudrosti i kreposti a d
onaj koji že li tu snagu provesti u djelo vrši volju samoga Spasitelja (L~peza
1978., 320.). '
Eho epitafa pre lij eće granice stoljeća i dopire do ušiju suvremenog čovjeka
koji možda jest sposobniji za život, ali zato ništa manje nije osamljeniji pred
smrć u . Ovi svojevrsni testamentarni zapisi svjedoče o ljudima ispunjenim vjerom
i nadom u zagrobni život. Jednako je to Mihovil Grah ovčić iz okolice Travnika
koji se nada da će mu duša biti spašena, kao i Sir John d' Abem on (t 1327.) iz
Eng leske čij i epitaf glasi: "Gospodin John d ' Abernon, vitez, leži ovdje, Bože
smiluj se njegovoj du.fi ". U teoriji , iako ne i u praksi, poniznost je bila mnogo
primjerenija epitafu nego patos (Binski , 1996., 11 3.-1 14.). U bilo kojoj varijanti,
medutim, epitaf uza sve druge elemente grobnoga spomenika snažno pridonosi
njegovoj personali zac iji.

Personalizacija stećka kao grobnog spomenika: ime pokojnika,

kovača i dijaka, žitije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa,
okolnosti i datum smrti

To posebno dolazi do izražaja u s lučaj ev ima gdje je vještijim dijacima i

kovač i ma za rukom pošlo fonnirati jednako velika i uj edn ačena slova, klesana na
brižlji vo isplaniranom prostoru tako da pojedin i natpisi, kao i sam spomenik.
djeluju lijepo i skladno poput kaligrafskih djela, neki medu njima čak kao pravi
ornamenti (Beš l ag i ć, 2004. , 130. ). Tako grobni spomenik u društvu nepi smenih.
sa stotinama svojih epitafa, postaje moćno sredstvo opi smenjavanja, neka vrsta
srednjovjekov nog bukvora, koji kulturu pismenosti posreduje u sve slojeve
društva, kojima je uostalom i namijenjen.
Personali zaciju koliko grob nog spomenika kao vidljivog znaka izdvajanja
iz mase, toli ko i same smrti kao č ina rastanka s ovozemaljskim živQ[om. na osobit
n ač in pojač ava izgradnja gro bnice još tijekom života, o če mu govore pojedini
epitati . Isticanje daje ta gradnja izvedena bez tude pomoć i upućuj e na ekonomsku
moć titu lara , odnosno na društve ni status pojedinca i cijeloga roda. u krajnjoj
liniji na onu n ajčvršć u i istovre meno najužu zajednic u bliskog srodstva koja pn'a
po maže II svc rnu - II sve mu . pa i II gradnji grobnice. Ta se či nj e nica često i stiče
kao sastavni dio pokoj ni ko ve biografije. ali i kao stvar ugleda njegovi h nasljednika.
on ih koji ćc sc brinut i o grob nom spo me niku . Ia ko vre me nski od već daleko da
bi automatski podrazu mijevala konlinuite t tradi cije. ali ipak toliko s l ičn a da se
kao uzor ne može eliminirati s I/okw . ovakvu Obavijest o gradnji grobnice dono~e
latin ski epi lafi iz rim skog vremena koj e se može n aći i II zo ni ra spros tir~nJ ~
~ Lcćaka. al i i izvan nje. S j ednim od lih latin skih stereotipa - l'il'lIS sibi ,Wisq/l('.!l'(.'/f
( u č inih ~cbi i svojima za živo ta) - pojedi ni epitafi na s l ećci ma pokaZUJ U
naglašenu s li č n os t. poput ~ pitara Ra<.ioji cc Bili ć a koj i izido mnoJ,:()ćasnu J.v ohnicLI
i pos/m'; si kalili Illi g m/mic; i flg%Jli si vii"l1; dom l li živo/a svojega, kako ho{e
Go,\podil1 Bog. sehi i dmgflll/(~ielJll./ . Iako uzgrcdnc. obav ij c~ti o gradnji grobn ice
tij eko m živo ta i s ti č u pokojn ikovu vo lju ka o o bi č ajn o- prav nu instituciju koja je
u svim kulturama, i kao usmena i pi smeno za svjcdoč cna, bil a uvažavana
(Palameta, 2003" 11 0, - 11 L), Živje lo se, dakle, s mišlju na smrt, za smrt se
pripremalo izgradnjom grobnice , paralelno s izgradnjom kuće u kojoj ~e
obitavalo. Tako j e vječIl i dom ležao gotovo u sjenci doma ovozemalj skog. Ta j e
simbioza rodila i jedinstvene pojave poput grobnog natpisa Pavla Komlinov i ća.
zapravo dva natpisa na njegovom grobn om spomeniku - kraćem smješteno m na
stranama sljemenjaka, a duljem na postolju (Š imi ć , 2006,a, 62,),
Uza sve ostale ele mente gusto pos ij ane u ep itafima na stećc im a - ime
pokojnika, kovača i dijaka, žitije, titule, zvanja, rod binske veze, mjesto ukopa,
okolnosti smrti - personalizaciju spomenika takoder isti če uk ljučivanje datuma
smrti preminule osobe u tekst natpi sa - detalj koji se u konceptualizaciji smrti
veže za kristijanizaciju epitafa (Handley, 2003" 110,), Pretežno izostavljanje datuma
smrti osoba komemoriranih u epitafima na stećc ima traži i posebno objašnjenje,
Važno polazište či ni spoznaja da se tradicija datiranja epitafa mogla razviti
i održati i s klju čivo u sredinama poput red ov ni č kih zajedn ica ili vladarskih
dvorova s razvijenom kalendarskom kulturom gdje su postojaLi službeni kroničari ,
Zato se ovu strukturalnu sastavnicu pretežno nalazi na grobnim obi lježjima
redovnika i visokih dostojanstvenika, u grobnim crkvama i u grobljima naslonjenim
na samostanske zajednice, i zato obič aj datiranja izvan tih okvira uglavnom pred-
stavlja iznimku , što znač i da je vrijeme nastanka natpi sa posredno i neprecizno,
Uporište za ovako formuliran zak ljučak pružaju dati ran i pisani dokumenti koji
spominju iste osobe kao i na epitafima, Osim toga, u kolekti vnoj memoriji srednjeg
vijeka dogadaji su se na prostornoj i vremenskoj ljestvici pamtili sasvim drukčije,
premda i u samim grobnim natpisima na stećc ima postoje tragovi kulture
pamćenja koji se odnose na uredivanje groba i spomenika, životnu dob pokojnika,
na trajanje bolesti i razloge smrti , Na nekoliko epitafa trenutak pokojnikove smrti
naznač uj e se vremenom vladanj a njegova kralj a ili sizere na - pripovjednom
vremenskom sintagmom kojom završava epitaf na grobu Polihranije Č ihorić iz
Veličana s kraja XIV s to lj eća (u dni kralja Tvrtka) , kneza Pavla Komlinov ić a na
Bakrima kod Čitlu ka te POkrajca Oliverov i ća iz Vrhpolja kod Trebi nja, datiranih
vremenom vladanja voj vode Sandalja Hranića, Prototipom ove vrste datiranja u
užim bosansko-humski m okvirima smatraju se natpisi iz Polica kod Trebinja iz XII,
i XIII, stoljeća, jer oba započ inju takvim strukturalnim elementom iako je razlika
medu njima stotinjak godina: U dni kneza ve/iega Mihoila - V dili pra\'OIjemago
krala Vladislava (Palameta, 2003" 11 6,), Nikako se ne može podvesti pod slučaj,
nego je prije odraz odredeni h zakonomjernosti i medu sobne uvjetovanosti to da
na s li č nu epsko-biblijsku da taciju - " u one dane" - nailazimo i u rukopisima
Crkve bosanske: u dili krala Dobile, od rojena silla /)o:'jeg 1393, po smrti krala
Tvrtka drugo lilO - kako stoj i u evandelju tepčije Batala Šanti ća pisanog rukom
dijaka Stanka Kromirjanina, ili pak: u dili krala TomaIa i dida Ratka - kako
bilježi rukopis krstjanina Goj saka (Truhelka, 199 1,a, 786,-787,), Uza sve ostale,

115
ovo su nedvojbeni pokazatelji povezanosti kraljeva Dabiše i Stjepana Tomaša sa
Crkvom bosanskom, osim toga važni indikatori njihove konfesionalne orijentacije
koja istina nije bila jednoznačna, posebno kada je rij eč o kralju Tomašu.
Do sada jedini datirani epitaf na stećku iz XY. stoljeća otkriven je u Gornjem
Turbetu kod Travnika, s godi nom naznačenom prema zapadnoeuropskom načinu
rač unanja vremena, kako se to uobičajilo u banskim i kralj evskim poveljama
pisanim upravo u srcu bosanske države. Njihova got i čka stili zacija istovjetna je
s izvedbama legendi na bosanskom novcu i na banskim, kraljevskim i velikaškim
pečatima radenim u duhu medunarodne gotike. Inače dvovrsnost datiranja - koliko
od početka stvaranja Svijeta, toliko od Kri stova rodenja - imala je i u području
epitafa dugu tradiciju, od kojih jedna označava duh ćirilometodijevskih obrazaca,
dok druga ukazuje na kulturna dostignuća europskoga Zapada (Palameta, 2003 .,
11 7.). Natpis na grobnoj ploči vojvode Radosava Hrabrena ispred crkve sv. Petra
u Ošanićima kod Stoca datiran Z. G t [= 7013. = 1505.]lilO aprila 24. (Vego,
1964.111., 13.) za sada j e jedini pouzdano klasificiran epitaf koji sadrži godinu,
mjesec i dan smrti pokojnika i to prema godini stvaranja Svijeta. Posredan način
"datiranja", daleko više kao iznimka nego kao pravilo, predstavljalo je navodenje
staros ne dobi pokoj nika, kako je to prema staro m n ač inu računanja vremena
naznačeno u epitafu Ivana M arš i ća iz Kruševa kod Mostara koji je živio lita PI
[=88] miloga. (Vego, 1962.11., 19.), ili u natpisu Bogčina, sina kneza Stipka
Ugarčića, gdje se kaže da mlad sa ovoga svijeta ode, i to kao jedan II majke
(Vego, I 970.l1Y., 13.). Iz mnoštva nedatiranih epitafa izdvaja se epitaf Ozrina
Kop ij ev i ća, župana kneza Pavla R ad inovića, u kome se kao datum pokojnikove
smrti navodi B oži ć - rošstvo Hristovo (Vego, 1970.l1Y., 35 .). Pode li se od
utemeljene pretpostavke da je župan kneza Pavla Radinov i ća, vjernika Crkve
bosanske, i sam slijedio istu konfesiju, navedeni podatak iz njegova epitafa morat
će se prihvatiti kao svjedočanstvo da su bosanski krstjani - poput vjernika Katoličke
i Pravoslavne crkve - takoder svetkovali Božić.
lako takva analiza u obzir uzima samo pod ručj e Hercegovi ne, iako
o buhvaća samo 195 natpi sa, ona ipak pokazuje socijalni sastav pokoj nika, medu
kojima se može izdvoj iti 8 vojvoda, 14 knezova, 6 žu pana i županiea, 18 ostalih
feudalaea, 6 gospoja i vladika (gospoda), 11 6 slobodn ih ljudi. 7 vojni ka i junaka.
6 monaha i monahinja te 5 s neproč itanim ili nej asnim imenima. Statistika očituj e
da 1/3 ovi h spomenika s natpisima pripada feudalnoj klasi, blizu 2/3 slobodn im
ljudima, dok se neznatan broj odnosi na ano nimne ili ljude neidentificiranih
imena (Vego, 1963. ,203.-204.).
Dalj nja ana liza s tećaka s natpi sima otkrila je 18 primjeraka. od kojih 8
nosi dekoraciju s imenima odredenih hi storijskih lič nosti uz spomen nekih bosanski h
vladara, jedan od najranijih natpisa na st ećk u-ploči datira izmedu 1233. i 1241 .. cl
najkasniji nosi godi nu 1505. , dok se na stećci ma u obl iku sanduka i sarkobga natpiSi
jav ljaj u izmedu 1353. i 1477. godine. Datirani spomenici govore da su najraniji
s tećci pravljeni za feudal ce koj i su ih ponekad ukrašavali arh itektonsk1l11
obi lježj ima ili grbov nim (heraidičk im) štitov ima. Kasnije su ovaj običaj pretlzel~
Vlasi koji slIlI veli bogatll fi gurainu dekoraciju . Natpisi d(~jllnasllltiti da su tl dn,g~J
polov ici xv. sl. teme ljito ukrašene s l cćke gotovo i sk lju č i vo podizali upravo vta~l.
Socij:.Jlna raspodjela l1atpi ~ a , kako ~e vidi. bilaje iznimno široka i o b uh vać ala je
praktič no sve ol1lštvenc sl()jcvc. Prcosta v lj:.Jjući ~ u vrcmc nc izvorne dokumente epitafi
su važno pov ijesno vrelo za političku , vj e r~ ku , socijalnu i kulturnu dimenziju
jednog društva i jednog povijesnog razdoblja. Ne ki od natpisa reflektiraju suvremene
povijesne dogadaje poznate iz diplomatićkog materijala dajuć i o njima pot vrdn e
ili dopunske podatke. Drugi pak , poput natpi sa Radoji ce Bilića , iz lOg bogatog
materijala preuzimaju odredene izričaje poput sintagme milo.ku boi ijom , koja se
u suvremenim pove ljama javlja uz imena kraljeva i krupne vlastel e s ciljem da
naglasi njihovu vladarsku neovi snost. •. .. .
Primjena ovog postupka na cIjelo podrucJe srednjovjekovne Bosne rezuilIra
spektrom izraza koji obuhvaćaju zvanja, zanimanja i naslove refl e ktiraju ć i
stale šk u dimenziju bosanskog društva: banovi, dijaci, gospode (gospoje ),
gospodin, herceg, junaci, kaznaci, kova či, knezovi, kraljevi, kraljica, kućnica
(žena), majstori, popovi, sluge, sudija, tepčija, titor (ktilOr), vitezovi, urun
(gospodin), vladika, vladikovka, vlastela, vojvode, zidari, zlatar, župani i županica
(Vego, 1970JIY., 166.-167.). Slični se rezultati dobiju sistematizacijom riječi i
izraza koji odražavaju rodbinske veze počevši od brat, bratić, bratija, dica, kći, muž,
neti (nećak), nevista, otac, pabrat, pastorak i porod do sestra, sin, sinovac, stric,
strina i podružie (žena) (Vego, 1970.1Iy', 153.-163.).
Prema novijim istraživanjima na području Stoca nalaze se 52 lokaliteta s
1954 stećaka, dok su na 16 mjesta, odnosno na 44 stećka (2,25%), otkriveni natpisi
(Šutalo, 1999, 420.-426; Galić, 1999.,436.). Svaki natpis sadrži najmanje po
dva imena, prije svih osobna, ali i prezimena i nadimke prema imenu muža.
Medu osobnim imenima razlikuju se imena kršćanskog sloja - Ivan, Juro(je),
Marija, Marta, Nikola, Stjepan (Stipan, Stepan, Stapjan), Petar, zatim slavenska
imena - Vesela, Veselica, Miogost, Radosav, Vukosav, Vuk, Vukac, Vukuić, Vukša,
Ratko, Radoje, Semorad. Od 30 osobnih imena 7 su ženska: Jerina, Ljubica, Ljuba,
Stana, Marija i Veselica. Prezimena su, kao najmladi dio antroponimije i refleks
razvijenog društvenog uredenja, uglavnom formirana prema očevom imenu:
Petrovič, Vuković, Bogavac, Boljunovič, Vladislavić , Tridanović, Miloradović,
Oabiživ i Radičević (Galić, 1999.,437.). Jerina - ETina zapravo je Irena izvedeno
iz grčke osnove, ime potvrdeno od XY. sto lj eća, poznato i u Dubrovniku (Šimić,
2007., 121.).
Sličan pregled za oblast Pavlovića - na matičnom prostoru oko Sarajeva,
Sokoca, Han-Pijeska, Olova, Pala, Rogatice i Višegrada - otkriva na nekih dvade-
setak natpisa povijesne li čnosti i dogadaje. U tri epitafa spomenuti su knez Pavao
Radinović i njegovi vjerni ljudi - Vlatko Vladević i vojvoda Miotoš sa sinom
Stipkom s Ladevina kod Rogatice, kao i župan Ozrin Kopijević. Datirani u prvi
decenij XY. stoljeća, njihovi grobni spomenici i natpisi takoder su svjedoci prisnog
odnosa kneza Pavla prema ovim pokojnicima od kojih je neke svojom milošću
i pokopao. Premda neizravno, približno se može odrediti vrijeme smrti Grubače,
kućniee vojvode Miotoša, pokopane sa sinom (kćerkom?) Dejanom pod sarkofagam
- sandukom u Seljanima kod Rogatiee, kao što se može otkriti neka veza u obitelji
Ozrinovića prema natpisu kasnije lIzidano1l1 u pravoslavnu crkvu u Rogatici, a
datiranom iza 1486. Dok je poznato ime samo jednog klesara - Vladimira-
znana su imena četvorice pisara: popa Pribislava iz druge polovice XIV. stoljeća,

117
Ugarka (autom natpisu na stećku Bogčina. sinn kneza Stipka Ugurčića), Mitrović
i Milosalićn Barojevićn. Prema invokaciji i zazivu sv. Trojstva ovi se natpisi ukla~
paju u stntktul1l natpisa s dnlgih podl1lčju. U jednom se natpisu spominje krstjanin
u drugome formula o prolaznosti . dok se u treće m izri če kletva za onoga tko bl
o~tetio spomenik. Dva kenotafa - Muhmuta Brankovi ća i Radivoja Oprašića_
oblikovani istom kl esars kom rukom. oslikavaju dru ~ tvene okolnosti prvih
decenija osmanske vlasti na području Rogatice. U južnim oblastima Pnvlovića _
jugoistočnom dije lu Hercegovine. u okolici Bileće. Trebinja i dijela Popova polja
kao i sjeverozapadnog dijela Konavala kojima su gospodarili izmedu 1391. i
1427. - oko tridesetak natpisa okvirno datiranih u XV-XVI. st. sadrže brojna
imena. medu kojima imena lokalne vlastele. ali bez spomena glavnih gospodara.
Od devet natpisa nckmpole na Radmilovića Dubravama jedan je posvećen monahu.
U nekoliko natpi sa je spomenut rab 1>(6)i. jednom dijak rab I"':'iji Vujan
Dragiši ć. invokacije sa spomenom imenu božijeg su izostale. u saču vana su i imena
drugih pisara poput Ratka Utješenića. U natpisima s ovog područja dva pUla SC
ponavlja poznata formula o ljudskoj sudbini. jednom klet va (Miletić. 2003 .. 455 ..
465.-467 .. 474.).
Natpisi II pravilu. čak ni oni bogatog sadržaja. ne govore ni šta o konl~~
sionaInoj pripadnosti pokojnika. o kojoj nešto može mo saznmi tek posredno. kao
II s luč aj u tn~binjskog
župana Prihil šc sahranjenog "v dni pravovjernago krala
Vladislava". Epitaf spominje srpskog kmlja Vladislava (I ".13.-1 ~42 .). što govori da
je trd)injski župan hio pravoslavni. kao ŠiO s(' za neke dnlge II natpisima spomellllle
ličnos ti može naslutiti da su pripadali Crkvi hosanskoj (Wenzel. 1962 .. 120.-1~ I.)
ili Katolil:'knj crkvi.

Zdenac zaboravljenih pojmova i riječi:

geogra.rlja zagrobnog života

Natpisi isto tako pružaju obilje prvok lasnog materijala za studij j\;."zika i
pisma, retlektiri~illći sllažallllljel'~~i poti snute glagoljaške pisars ke tradiL-ije - ohk
i uglate glagoljice - ali i latinil:'ne gralijL' na L:irilil'IHl pi smo epitafa. Ne l'udi zatll
da je od svih ćirilil:'nih pisama upravo ćirilil'a s tećaka naj slil:'nija glagoljiL'i,
hw,iući da su neka S I11V~1 često hli i.a glagoljici IlL'g~l L:irilici, dnk SL' il lalillil:'nng
sustava II natpise stećaka prelili maju l'ak i pl'~jL-d ina slll\'a l V. K" 1l)76.. ~6 7,-~7(U,
Pred s ta v ljajući
. . na . jednoj
. strani IlL'od\'llji\'i din likll\'ne strukture gwhlHlga
spome nika, epitali s dlllge st ranl' I.rcale I.i\·e ohlih' i/nH'nllga nawdnllga gunl!'a,
dose!.!Ilt1 VŠ i najunl' lji\'ije likll\'nL' i !.!ralijskL' llsllhL'nllsti ulIcijalnL' hosanskL' L:irilicL'
U. L~\TL'nllvić', Il)~{) .. '-n. l, PrL'tL'/n:'st i tllka\'skL' ika\'icc 1I0\'illl tL'kstll\'illla gOH1ri
II jL'd i nstVL' IHlIll jL' I i kII na 1'1: Iat i\'IH l ŠiI'llkllll\ prnst oru. jL' I. i ku koj i III SII ispi si";1Il i
tekstovi suvre lllL'n ih pnn'lja i L'\';\I1dc1ja lPa i:llllL' ta, ~OOJ .. l)6,). l/ral.i la ika,'ska
jezil:'na ohilježja i jedlHlstanla gralija 11I'L'dsta"'jaj ullll1st illllL'dll grobnih natp~sa
HUllla i Sll\TL'lllt:nih h~lsal1skih rukl1pis;J i diph)lllatil:'kL' ~ radL', spajajllL:i ih II jCdlll-
StVt: 11 pujam i/von1L' hosanskll-hul11skc L:irilil:-IlL' piSlllL'l1nSli XlV. i Xv. Slllljl'L:;\
(Raukar. 19 7.1 .. I ~ I. - L~c .).
 Na tpi si :-'<1 s 1 ećak;1 prvi SU I I . , . ' , ',~, . o. . . .
brojne arll~ l il' ll e ri jeL' j i izr<l "'.c (ld,' <' Cll d~ :~~l ~/:lJ(.. ' avaIlJc P()VJJC~t l JezI ka . jer sadrže
~ . "... ), ' . IVllo 1/.ISIc II, upotrebe kao slo su ase asie sie
II 7. Il.lL C IlJlI OV(Jc . tu I to , I.atim polc~ II 'Ill'lčc n ' u )okr' . " . ."
~la~()la vjesti ili vjedjet i t' . . ' . ' '. j I a.J . pored . ob li k V.JC od
.... '- ~. . . ' J. zn.lh. o hllk pnstc kao zapov jedni n ačin za I {J

li ce IllIlOZIIle lt z nače nju pristupite l>r' rt . l ' , . .. '-, (ru oO

I' . ' ... '.. . )( I C. II su takoue r mIlOg ] IzraZ I koj i se
« ln.IS mogu cu tl samo l znllllno : vsi ( SV') . . ( I ' . " ." ". .-
~. '.. ' ., . ' . 1 , ml <. ru g i, o SlaIi ), dwce (c]!aoče) ,
k UCo:lmC.:l ( SUpl u g.l). zldl11cme (zn<l ll1c nl'C ) k ";'. (k, . .
. . . . OneIn.l OIMe, kraj) ugotovlh si
(stvo nh sebi ). domom dodoh (domu dodoh ) U ) k' ' . bl " " .. .
< ', ','. o '... . . . ' I e 1111 Je o dstllna po natpI sima
IM stecC ll11.l m0c- lIce slijediti 1I1)ot re bll Ikavskog'l") .. (B "I "
. _ , . ~. . . . ~ o( VOI <I cs agle. 197 1. a. 54.).
odnosno . ..
Z,l pod .
luc le Huma
" ,
iii Herceoov
b
ine preplit'lI1j'e
~
'k
I 'avs'ke (O p I·ICICL
...
'o'

Radimlja I Pre mli ovo .

polje)
, .
I Ikavs
~
kO-ij'ek'IVske
,.
"stok'IV"st'
. ~ . Ill e
. (B I' .
o JUlll )
(R aukar.
1973.: 12 1.) . U ovoJ vrsli IStrazivanja,. kako to pokazuju keltski natpi si Britanije
nast,lh Izmed u 400. I 1200. godIIle (Will lams, 2003 .), te grob ni natpisi na i"kom
jeziku ran og srednjeg vijeka (Petrie, 1872.; Petrie, 1878.) dru ge su historiografije
već daleko odmakle.

Natpisi su podesni i za druga povijesno-soc iološka, prosopografska. demo-

grafska i etnološka istraživanja. Tako znamo da riječ vladika spomenuta na jednom
natpi su u Boljunima uz ime "dobre Jerine" - dak le ple menite že ne - u
Dubrovniku označava že nu vlaste lina, pl e mića (Beš l agić, 196 1., 195.,205.).
Riječ vladika označavalaje kod slavenskih naroda naziv za starješine, potvrdena
je u staroslavenskim te kstovima, a može biti i že nskog roda (Š imi ć, 2007.,120.).
Nadgrobni natpi si ne sadrže osobne refl eksije pokojnika nego njegove rodb ine
s osnovnim ciljem da ga ovjekovječi, oni pokazuju težnj e potomstva da očuvaju
uspomenu na svoj e vlastite pretke ( Kati ć, 1954., 157.) . Postavlja se pitanje: je li
to sve skupa predstavlj alo dio jednog "razradenog sistema" u kome je pojedinac
još za života sudjelovao u formiranju sadržaja vlastitoga epitafa i na taj n ač i n
oblikovao kulturu s mrti svoga vremena, možda čak sam zavješ t ajuć i sadržaj
epitafa kao svoju poruku potomstvu. U svakom s lu čaju, bilo da su natpi si djelo
onih koji su nad živjeli pokojnika, bilo da su ih s ročili sami pokoj nici tijekom
života, oni ostaju svjedočan s t vo o tome kako su pokojnici željeli da ih se vidi s
jedne strane kao osobene li čnost i , s druge pak kao nosioce kolektivnoga identiteta
(usp. Oliver, 2000., 12., 15.). Isto tako, otvara se pitanje: jesu li i u kojoj mjeri
pogrebnu praksu pe rsonificiranu u stećc ima upražnjavali brojni stranci prisutni
u srednjovjeko vnoj Bosni, prije svih Dubrovčani i Sas i? Kakav su odnos prema
ovim grobnim spomenicima nj egovali bosanski franjevci , jednako stranCI k~o I
ljudi potekli iz domaće sredine? To što do sada nije pronaden ni jedan natpIS kOJI bl
na ova pitanja dao potvrdan odgovor ne znači da takvih primjera uistll1u nije I bilo.
Istu pozornost zaslu žuje pitanje: je li tako široko rasprostranjena aktlvn.osl popUI
podizanja stećaka bila popraćena odgovarajućim zakonskim propisima sVjetovnoga
kao i crkvenog karaktera? . .
Umjetnost stećaka svoj je zenit doživjela u suton bosanskoga srednj OVje-
kovlja da bi nakon uspostave vlasti Osmanskoga Carstva. s promjenom pohl1čklh
i vj'ers'kih odnosa dOživj'ela svoi u končinu, Natpis i su istraj<wah d.uže ,od samih
, J ," . ' pismom a
spomen ika nadovezujući se na srednjovjekovnu tradlcl~,L1 naJP~IJ e r dn :'h
zatim idejama baštinjenim iz jednoga grandioznog opusa kOJI se doticao pos Je ~l

119
pitanja ljudske egzist?ncije (Truhelka, 1895.a, 567.-571 .). Ova se vrsta bosansko_
hercegovl\čke eptgmhke , odnosno epitali kao njezin najvrjedniji dio, može pratiti
sve do XVIII. sl. (IvankovI ć , 2004., 230.) , pa i kasnije .
. Sv~jedl.'o () koj oj od spomenutih vrsta natpisa na stećcima bila riječ, svi
su 0111 uVIJek I nu ž l~? bi ograi skog karakt~ nl, ~to govori o to me kako je čovj ek
postavljen historijski I soc Ijalno u odnos s njegovim precima i potomcima. Ono št
je de liniralo ličnost bila je njez ina historija u kontinuitetu njezina vlastitog društv:'
bit osobnosti bila je biogralija. Kroz natpi se na s tećc ima mogu se identificirati
d va ra z li č ita ko ncepta pokojnikove biogralije, ~ t o znač i dva ra zli č ita koncepta
razumijevanja s mrti: rims ki i kršćan ski , ponekad isprepleteni i teško odvojivi
jedan od dru goga. U rimskom modelu ljudska se sreća ispunjavala u dobrom glasu
nakon s mrti , u koje mu je slava bila vrsta trijumfa nad smrću, tako da su rimski
grobovi nosili istaknute javne natpise oblika curricula vitae i portret pokojnika
kao znakove slave. Kršćanski je model, naproti v. bio nerazdvojivod ideje spasenja:
lič nost je netko tko je, slično Kristu, pretrpio seriju preobražujuć ih kri za - primjerice:
obraće nj e, krštenje i smrl. Kršćan s ko na ziranje li č n osti zato je bil o progresivno
povezano s kršćan s kim sh vaćanjem vremena i hi storij e kao svrhovitosti usmjerene
naprij ed pre ma ko nač nom e, č ija je priroda od redena supe r indi vidualnim, tj .
Bogom. Ukratko: s reća ne leži u slav i, nego u spase nju (Binski , 1996., 22.-23.).
Formiranje geog rq/ije :agro/mog ži vo/a nije bi o peri fera n nego sredi šnji proces
tadaš njih vje rsk ih i eshatoloških preok upacija. Nas uprot lO me, u moderna mu
kršćan skolllll mi šljenju život nakon sI1l11i teži se zamisl iti II pojmovima neke vrste
kOljenitc tra nsformacije sv ijesti . prije nego kao iskustvo prostorn og premještanja
na drugo mjesto u svemiru. U kasnom XX. stoljeću Nebo je postalo stanje maglovi-
tog ide ntitela ( Marsha ll , 2000 .. 110.). Izuze tno produ že nje živola lijekom XX.
stoljeća i miješanje iluzije i stvarnosti da medicina može i z liječ iti sve bolesti, zavelo
je ra zv ije ni sv ij et u polu vjerovanje u ljudsku besmrtnost (J ohnson, 1997., XII!. ).
"POl1rctima" pokojnika i epitalima stećc i zrcale globalno iskustvo europske
sepulkralne prakse - prij e laz s mode la ranog srednjeg vijeka. kada je sahrana
bila anonimna. na novu pogrcbnu prak slI od XI. st. obilježenu povratkom epitafa
i po rtre ta. Tako je s rednjovj ekov ni grob postao okosnica za slike i tekstove koji
su pri opć avali rastuću množinu informacija o pokoj niku II odnosu na zagrobni život.
Tekstualne komponente srednjovjekovnih grobova II formi epitafa i votivnih nat~~sa
z natno su se raš irile posebno u Xy. stoljeću. budući da je lo:ill ka groba sluzda
u komemorali vnu i po kajni č ku svrhu (Binski . 1996 .. 92. -93.). Kao najpostoJ ,u~'J I
prirodni mutt:rijal kamen II sebi nos i simboliku trajnos ti i nc prolazn os~ l. kao slO
" / r" I 1'I H(milim l'Jlje\':a
je II sebi nose D esf!1 :O/ }(}VI}l'l " k"OIl . tII ko de I' llkles'.<
\I1lu kamen
( I vanković . 2004 .. 2:12 .). Odnos likovnih predstava i teksta na stećci ma ~Ig!avn~~l~
odražava normu lI svoj enu II G rč koj tij eko m druge polov ice Y. stoljeca pnJ~
Z'lll'ld n robJll
Kri sta. vidlji vu II strogoJ. Ot I"IJ C I'Jenosti. .I z m elIU prostora ol·1t"~<.It;;' Il()(l
~ ' . ~ C . ,",'
natpis i prostora za slikc, To j c r~lultiralo u hori z()nwlnoj linearnos~l . st.o ,~n.IC,1
II jednom pra vcu pi sanja. slijeva na desno. rasporedolllu hori zontalnIIll ~1~lI~~U~l~1

jc'dne iznad druge. prol:cdoll~ i ZIll~dll slova i slova prije nc~o iZlllocdll~rijcčl I ~'IJC.l~ ~ .
. .. . I -l' ,zl()zenon 11.1tP1S.\
Gotovo sve ove opc ij ~ ostale Sll1lCI7.1l11J cn.lC1l01l1 las 1110111 Javilo ~ .' ~ I " o '

. . . . I ' 1'1pi ~nnJa knpLt:

lijckolllllli lenija svc do dallas. a vrlo v.lcn~lalllo su prellzete IZ motI..: . . ' .~
(Petrucc i. IlJlJH.. ID.).
 Neke par'alele s ~ruhnim natpisima srednjuvjekuvne Eurupe

Dok nalpi :-.i :-':I ~ I l:ć aka i/,lI1 euu :-o redine X I V; kon cil Xv. ~ t. komcm()rirć.lju
pojedince jednoga oli.wllo krislijanil.iralloga , () ~ im toga vi<ckonfc \ ionalnoga
društva, dok oni lo č ine j ezikom j pi !\ lIlolll koji ... U LI uporahi jo< i <..lana ... , nadgrobni
natpi si pisani run sk im pi smoIll II Švedskoj ja vljaju \c vet: II IV. i V. \t oljcću ,
sež. u ć i do vremena pojave kršćan s t va. Taj prelazak iz paga n ~ l va II kr<ćan\t vf)
runski natpi si bi lježe kao prekid starc pogre bnc prahc i početa k Ukopa va nja u
crkvama, za razliku od vikin škog vremena kada sc ~ah ranj ivanjc vr':;ilo II ncolit\ kim
grobovima (mogilama) blizu zemlje odredenc za obradu. Iako je početkom XI.
st. kršćanstvo steklo stalno rastuči broj pristalica, pose bno iz vodcčcga socijalnog
stal eža, mentalitet stanovništva nije sc, općenito uzevši, z načajnij e promij enio.
Upravo je u tom stoljeću nastalo nekoliko ;i>UĆJl ru.!'likih natpj'!aJ)a kam<;,nju , stije-
nama i gromadama, a pojava kršćan s tva vrlo vjerojat no je bilajedan od razlog a
njihova nastanka. Neki od tih natpi sa kazuju da je pokojnik umro u " bijeloj
odjeći", što upućuje na bijelu haljin u nošenu na krštenju i tjedan nakon toga.
Drugi natpi si zazivaju Kri stovu milost u spašavanju pokojnikove duše, neki mole
da se njegovoj duši pomogne "više nego je on zaslu žio", treći se pak pouzdaju
u Kri sta i njegovu majkU Mariju. Jedan od tih natpisa slavi kralja Haralda koji j e,
kako se kaže, kristijanizirao Dance. Jedna od osnovnih funkcija tih spomenika, kao
i kod stećaka , ve ličanje je uspomene na pojedince, često na okolnosti njihove
smni koja ih je znala zadesiti daleko od zavičaja, čak u Bizantu i Estoniji, na
njihOVU rodbinu i njihova slavna dj e la. Kao i kod steća ka primjetna je podjela
poslova oko postavljanja spomenika: jedni podižu sam spomenik, drugi su
zad uženi za urezivanje natpi sa (Erikson-Strid, 1991., 12.- 13., 18.-19. i dalje).
U XI. st. razvila se karakteri stična ornamentika na spomenicima s run skim
pismom i oko 50% ih dobiva križeve, tako da se u pogledu kršćan st va oni mogu
uzeti kao terminus post quem za konverziju. Zato ovi spomenici sadrže najvažnije
suvremene informacije o prvim kršća n s kim stoljećima u Švedskoj , kako kroz
njihove natpi se tako i kroz omamentiku (Lager, 2003. , 498., 500.). U cijelosti
uzevši, germanski narodi na sjeveru Europe svoje su runsko pismo izmedu IX . i
XI. st. primijenili na potpuno originalan način , s fu neramim jezikom u cijelosti
neovisnim od kas noanti čk ih i paleokršć an s kih tradicija. Nije i s ključe no da j e
ovaj jezik, prije nego je i ščezao, izvršio odredeni utjecaj na g rafičku kulturu
mnvih u centralnoj Europi (Petru cci, 1998.,42.-43.). Tako se na d va europska
ruba, na dvije periferije, u različitim okolnostima razvijala epigrafska knji ževnost
kao jedan od najstarijih obli ka knji ževnog stvaranja. U Bosni ona dodatno dobiva na
značaju u svjetlu činjeni ce da se ovdje nije sačuvalo ni jedno izvorno srednjovjekovno
literarno djelo - kronika, biografija, roman, pjes ma (Ivanković. 2004 .. 229.-230.)
- i da u tom kontekstu sagledani epitati, uz ć irili čne povelje i manuskripte Crkve
bosanske, predstavljaju jedini preživjeli oblik domaće pisane tradicije cijele epohe.
Natpisi na stećcimajoš uvijek su nepročitano "štivo" s obiljem infonnacija
o pokojnicima i sredini njihova življenja, "štivo" koje znanstveno tek treba valorizi-
rati, primjereno njihovu značaju. Rješavanju tog zadatka na svoj će način pridonijeti
arheološko pretraživanje grobova, koje daleko zaos taje za analizom samih
stećaka. To potvrduju rezultati arheološkog pretraživanja grobova na lokalitetu

t21
 , R šk 'G ,'kod Mostara koji izmedu ostalog - kao neka vrsta podzell1nih
Stećcl u a oJ Oil , ' , ' ..
.. t',,, _ otkrivaJ'u mnoge detalje o pokoJnicima, kao što Je njihova starosna
na PISd • .' , " k 1: k k"
dob u trenutku smrti, spol i prosjecan ZIVOtnI vIJe ' a.o se po .azuJe da Izmedu
'š d 100 ispitanih kostura 45 prtpada muškarclm~, 39 zenama, 24 djeci
ne Što VI e o d' , Z'
8 kostura spolna pripadnost nije mogla utvr Itl. Ivotna dob pokojnika
do k seza "d" b·'
• liku o 'edno; zatvorenoj rodovskoJ zaje niCI na gru nacm svakodnevno
pruza s J J " d" l' d " h d tak
suočenom sa smrću i umiranjem, što se Jasno VI I IZ S Je eCI po a a: 24 kostura
otkrivaju starosnu dob pokojnika do 15 godma, 8 kostura prtpada pokojnicima
životne dobi izmedu 16 i 20 godina, 22 kostura pokojnIcima Izmedu 21 I 30 godina,
22 kostura izmedu 30 i 40 godina, 7 kostura od 41 do 50 godina, 14 kostura od
51 do 60 godina, 9 kostura životnoj dobi preko 60 godina, dok 10 kostura nije
obuhvaćeno pregledom, Prosječan životni vijek na 100 ispitanih kostura iznosi
41 godinu, Žene su u prosjeku živjele oko 34, muškarci oko 43 godine, kod oba
spola najviše se umiralo u životnoj dobi izmedu 31 i 40 godine, što se kod žena
tumači slabim higijenskim i medicinskim uvjetima prilikom porodaja, a kod
muškaraca ratovima, pogibijama i bolestima (Atanacković-Salčić, 1989,,95,),
Rezultati arheoloških pretraživanja nekropole Stećci u Raškoj Gori kod
Mostara, zapravo tek jedan dio koji se odnosi na kosture, pokazuju opravdanost
pretpostavke da će tek paralelno izučavanje sadržaja natpisa i grobnih nalaza dati
puni rezultat u analizi okolnosti koje su pratile život i smrt ljudi sahranjenih pod
s tećcima,
Putevi očitovanja poštovanja i spomena mrtvih u natpisima kasnosrednjovje-
kovne Europe zbog mnogih su razloga poprimili brojne razli č ite forme, razlikujući
se od s lučaja do slučaja, od područja do područja, ali ipak uz primjetnu pravilnost
(Petrucci , 1998" 67,-68,), U kojoj je mjeri takva vrsta pravilnosti prisutna u
ćiriličnoj epigrafskoj pismenosti južnoslavenskog srednjovjekovlja i koliko su
natpiši na- s tećc ima predstav ljan dio te pi smenosti , pitanje je na koje odgovor
trebaju ponuditi buduća komparativna istraživanja, Jedan takav postupak koji
natpise sa stećaka postavlja u vremenski kontekst s natpi sima srpskih i bugarskih
nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka očituje i s ličnos ti i razlike,
lako je na području zapadne Srbije sač u van mali broj grobnih natpisa -
ukupno 24, od kojih je tek 15 čitljivo - i ovakav skroman epigrafski materijal
očituje neke markantne zajed ničke crte. ali i liniju razdvajanja s bosanskim i
humski m epi tafima XlV. i Xv. stoljeća, Sličnos t se. prije svega, zrcali u uvodnoj
eshatološkoj formuli - ovdje leži (rab bo::ji) - uobičajenoj na grobnim spomenicima
s obje s trane rijeke Drine , Osim ovog detalja povezuje ih pri sustvo formule
sankclJc kOj om se proklinje oskvrnitelj groba, Zajedničk u crt u predstavlja i
sp~mcn plelIIellile :ellllje u kojoj je pokojnik pokopan, Isticanje moralno-eti č kih
vrIJcd noslI (dobnh djela) kao "popudbine" na drugi svijet i žalost rodbine za
pokoJIlIkom ,takoder predstav ljaju neke od zajed ni čki h od lika obje grupe ovih
natP.l sa, kao I spomen pokojnikova OSObnog i Illonaškog imena. Razlika se zrcali
u pn sutnosti nekih formula u natpi sma zapadne Srbij;. kao što su presta!'i se i
Bog da ~(f ,.JrOS11 , kOJih na epitafil1la srednjovj ekovne Bosne uglavnom nema.
ako ~O '.lI SU I z~-azi .0 d(~ je pr()s~ na spomeniku Ostojinoll1 koji j e pravio Radoje i
pOlili/U) Ille HII/OSIl IVoje.
na steck u BOO"IVC'1
o· •
'l T'll"\I, ' 'č a I'\OJI
h . .'\ BolJunovI I - .. ." Grllb'IC
Sfce •·.
 Dok Se II s rpsk im nal lJis illla S'llll0 J'c I
1-.:1 ' •, (nom ' '"
II ('sao nalpl s, dok nije pozn'lIo .-. I . SponllllJC lille majstora klcs'wl ko " .
B . . 'I ' - . Ill jCCno llllCIl " , '" . . (, .I'je
II OS ilI II jC,pUZnal O nellsporedi vo v' ' ; _ .. lt1~ ~ I Ora kOJ I JC Isk lesao spomenik
Kadaj" O bugarskim s recJn 'ov '~~ (~CCCV IC. 2005 .. 75,-80", .
uvodna eshatološka fOfmuh ( '/~ J .. ,0\11 1111 natpl Sl l1la riječ s l ičnost pokn7.u'
,' , ' O\(f)epOCfI 'CI O\'r ' / ~::::" v < . JC
p' l slltna II slave nskom priJ'e, ct· . UJC (~.I) - anllcka......grobn'l' formula
iO II I Ila s t eće ' , p
bugars ke Spomenike krasi rašire' .. "~<1.. 0pUI natpisa na s t ećc im a i
.' . : . . " !ld mi sao o nCl z b:v . ' . .
H. 1'1 (Cle bl!1 kako jesam S I' " . .v ~ eZI1 0SII SIII rl J: Ja sam bio kao
,IC nost pOpcav', p , .
Od nosno zaziva nje SVetoo'1 T , " k . ' rJ.s utnosl verbalne in vokac iJ'c
" , 'O. lOJ stva ' ao I s'lnk .. (d h .
prokhnJ'll1J" o nih kOj'i bl' os k, ' I' . • CIJC u ov ne kazne, - formule
. I IIlU I grob K'lO' ' . .,
(RlIn. 12: 14' Luk ?3'4?) b k - ' • .emlnlScenc lJa na Sveto pi smo
. . - , - II ugars 'C orobne . . ', '
(Smiidovs ki 1993 48 49 S? 53 b natpise useli la se sintagma rab bO"j'i
. .. .. .- - 55 57 ? 15 ) ' ~ ..
tek kao iz nimka) dola" ." ,- 'b ." '- .... - ' . koJ'l uz ime pokojnika (iako
~ Z I I na ° 10 nlln n'llpl s ' k S
rado opisivao sintagmom " r~b Kristov: ' F~:lal st~ca ' .L v. ~a~~o sam~gje sebe

~~;~j2~ ~:;i~~e~~een;: ~~~i:':1 natPisima;,a st~ć~~~~ ~~;!V~I~:;: ~:~:,~~Ii~,~::r:~;

svi 'eta 5508 o ,J ;,Odll~u smili (prema racunanJu vremena od postanka
J d' . ' oodme) te s~drze pocetnu pogrebnu formulu - pre,i'I{.vi ,<e. Obje ove
pOJe IllOSt. karaktenst.cne su za diplomati č ke formule ' o ovar '
l .. '.. I b o SmrtI
pravos avnog sVIJeta. P~:c l znJJe: datiranje natpi sa na stećc ima prema rač unanj u
vre~en a od posr.anka sV'Jeta, barem u korpusu objavljenih epitafa kojim se ovdje
slu ZI mo, zabdJezeno je šest puta (Vego, 1964,11 1. , 53,.55., 11 4; Vego. 1964./1 11 ..
29~; Vego, 1.970.lIY.,43" 145.), dok sintag ma prestavi se čini sastavni dio epitafa
u cetm slucaja (dva puta zajedn o s formu lo m rab božji) (Vego, 1964.111. , II. :
Vego, 1964.1111. , 11., 15.; Vego, I 970.l1Y., 27.). U povelj i dat iranoj 17, V 1395,
bosanski kralj Dabi ša spom injao je pristavlenije (smrt) svoga prethodnika kralja
T vrtka I. Kotromanića (Miklosich, 1858.,226.), što ponovno ukazuje na 10 kako
se leksik epitafa "pre lijevao" s jedne na drugu stranu granice dviju sfera kulture
- dvorske i pučke .
Uzim aj u ć i sve ovo u obzir na formule grob nih natpisa srednj ovjekovne
Bosne primjenji v je zaključak već odavno i zrečen za grobne natpise na irskom
jeziku ranog srednjeg vijeka, nai me da oni predstavljaju sastavni dio velikog pokreta
čija j e snaga bila odredena inspirac ijom onog duh a koji je ko lao u Zapadnoj crk vi
nakon njegove prve pojave iz katakombi i kroz ona s to ljeća koja su okon čala
tamno doba (Petrie, 1878 ., 170.). Ako srednjovjekovna Bosna i nije. kako je to
rečeno za Irsku, predstavlja la Rave nu jednog zaboravljenog kutka Europe. ona
je ipak unutar standarda sepulkra lne prakse europskog prostora kroz epitafe na
stećc ima razv ila jedan osoben govor o smrti, govor koji je doticao nutrinu
tadašnj eg, a li i današnjeg čovj e k a pred tajno m većo m od sv ih ostalih - pred
tajnom smrti . ,
Uza sve ostale drev ne j ez i č n e i zričaje i kova nice crkvene i pravne n~rav l .'
apostolska svetopi samska sintagma rab bolji koju osim na stećcima nal aZIIllO I
na ktitorsko me natpi s u hercega Stjepana Vukčića iz 1454. god ine (dmiranol11
prema s tarom načinu rač un anja vreme na ) LI njegovoj crk vi II SopotIlICI kod
Goražda - az rab Hristu Bogu go.lpodill herceg Sl~lall (Vego. 1964./111., 55:):
jed na je od formula koja je dilje l11 jezično kOl11paktnoga prostora odJadransko~
zaleda do zapadne Srbije , urešenoga stećc llna , poput ne k'h
I pu tokaza , pronosila

' 23
ideje kršća~sk?ga govor,a o smrti, ideje kojima prevoditelji i tumači nisu trebali.
Kada se pOjavljuje na stecclma, uz smtagmu rab bolji obično dolazi ime pokojnika,
osnn u slučaju drežnIčkoga natp,sa vojvode Mes[te]na gdje ime pisara Osta'e
sknven.o Iza njegovog nebeskog zaštitnika sv. Dimitrija (Šimić, 2006., 55 J).
IndIkatIvno Je da Istovjetnu sintagmu - rab bolji i svetoga Grgura rab _ kOriste
bosanski banovi Stjepan ll. i Tvrtko I. Kotromanić (Lovrenović, 2006.a, 651.
654.), a stoljeće prije njih rab bož[jJi Matej imenom ban bosanski Ninoslav (Mik:
losich, 1858., 29.). Pridružuje im se aaz smirni prid božastvom ti rab Radoslav
(Pav l ović) (Miklosich, 1858.,3 13.). Osim njezine svetopisarnske osnove to
ponovno ukazuje na povezanost epigrafske pismenosti s kancelarijskim centrima
bosanskih vladara i velmoža. To što je pri tome koriste laičke i crkvene osobe
vladari i velmože, j ednako kao i obični ljudi , s ljedeća je karakteristika koj~
upućuj e na njezinu raširenost duž cijele društvene ljestvice.
Dvij e stotine i jedanaest lokaliteta na kojima su identificirani natpi si i
karta njihove rasprostranjenosti dilj em Bosne i Hercegovi ne, s Derventom kao
krajnjom točkom na sjeveru, Bosanskim Petrovcem na zapadu, Stocem, Ljubinjem
i Bilećom najugu te Bijeljinom, Zvornikom, Bratuncem i Višegradom na istoku
(Vego, 1970.fIY., 174.-175 .) ne ostavlja puno dilema o razini epigrafske pis-
menosti jednoga društva i jedne povijesne epohe. Kronologija srednjovjekovnih
epitafa. koja pokriva razdoblje izmedu XII. i XVI. vijeka - dakle čet iri stoljeća
- pruža kristalno jas nu sliku o jednoj pojavi dl/goga trajanja koja je u svoj
djelokrug uvukla naj šire slojeve društva, utisnuvši na njih svoj neizbrisiv pečat.
kao što je to isto društvo kroz epitafe iskazalo svoje najdublje osjećaje vezane za

- -
smrt i za !!robni život. Tako !!robna form ula Ase le~i, sa svim svojim dodacima esha-
tološke. biografske i komemorativne naravi, postaje lIlelllellto lllori - podsjetnik
na smrt i na prolaznost života i to usred svjetovne užurbanosti za profitom kao
idejom vodiljom za kojom su se povodili koliko kraljevi i velmože, toliko talijanski.
dubrovački i bosanski trgovci. čekajući da i sami budu "izvagani" na "vagi"' na
koju su svi morali stati. lišeni ovozemalj skog sjaja i taštine.

ĆiriIski epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima

P"'enstveno zbog svoje vjerske dimenzije. budući da se većinom radi o

pokojnicima-muslimanima. izdvojenu grupu epitafa nastalih pod snažnIm utjecajem
natpisa sa steć aka predstadjajU . natpi.SI. na nl·š anIma · - mus I·lm anskIm .".orobnIm
spomenicima klesanim II BO STll. tijekom .. pn'og sto I·Jeca , os ~an.~ ke ,·laS!I ' Izmedu
. ()
sredine XV i sredine XV I. s to ljeća. dakle u razdoblj u konsolidaCije no'·og upra'~o"
klas·č nom muslimanskom
i drušl\'cn02 sustaya. Da se rJd,. o pny;:~laznoJ .. ., .
l o mll prema . I . . .. _
- .. .
orobnom spomenikU 20\'o n l to SlO Je mus Imans l gro
. I· k· b u pranlu
.'
obiljezen ,
. r
- ... . • oo\" epira
~h'a nisana. jedn im kod gla\'e. drugim kod nogu umrloga. I sto Je, nJe: . ' "
d k pomenutln1 slucaj" Ima
ispisan arapskim pismom na onJeI~tal,l1Im Jezl~,lI~l~. o se ~ ~ ,
•• • • • • <

. nl 'eziku"
radi o J"ednome nišanu. epitafa Ispisanog c mllCom na zl\om n ~r?dn ~ J
'. "Ispi Sani'h na ct ruglm' JezI
" c ima I ctru~!Onl!?
S Obzirom da II (o \-rijeme nema Ill sana . . .. .. k·· · d
oo - "

će pro,·emjenClj-
",

pi:-imu. osim malobroj nih tZ\", "skopaljskih l1I ~ana 'OJ I I11 SU _,o"~a odnom
. . .
a l !) pI S3.111 su arap -k'
!) lm pl·;,;:moJl1
~ . epirati ispi sal11 bosanskom cmhcom na nar
jeziku glavna su osohin a ov ih nadgrohnika. Di stinkciju izmedu ov ih dviju vrsta
spomenika i njihovih e pitat~1. os im samih ć irili č nih natpisa. istih oblika slova.
pojačava umjet ni č ka dekoracija ranih 1l11lslimanskih ni šana sukl ad na standardima
postavljenim LI vrijeme zamaha umjetnosti s t ećak a , č im e su objašnji vi reljefni
motivi ljudskih tigura, polumjeseca. oružja (luk sa strijelom. štit, buzdovan, mač,
sablja. sjekira, koplje), kruga, rozete. zv ijezde. sunca. lOrdiranih vrpci , raznih
životinja (ptica, konj , jelen, vepar. lav. zmija. pas).
Reprezentativan II ovoj skupini natpi sa ć irili čni je epitaf na 3 m visokom
ni šanu oblika obeliska Mahmuta Brankovića s Petrova polja kod sela Brank ov i ći
iz okolice Rogatice, koji danas krasi vrt Zemalj skog muzeja iz Sarajeva. a glasi:

"I POGIBE NA BOJU DES POTOV U

A SIE (BIL(E)G ' MAHMUTA BRANKOVIĆA
NA SVO! BAŠTINE NA PETROVU POLU
DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE l PISA."

Osim pisma i likovnih predodžbi lava, mača, koplja, di ska, polumjeseca,

buzdovana, jabučice i friza od cik-cak linija, niz je stils ko-jezi čnih elemenata koji
čine čvrstu sponu izmedu ovoga i klasičnih srednjovjekovnih epitafa na stećc ima:
naziv biljeg za spomenik prisutan takoder u ranijim epitafima, admini strativno-
pravni termin baština kao oznaka zemljišnog posjeda, konačno si ntagma sieče i
pisa takoder karakteri st i čn a za epitafe sa stećaka u označavanju osobe koja je
klesala stećak i natpi s na njemu. Završna fraza kojom se zaziva božji blagoslov
za tvorca spomenika jedinstvena je pojava u oblasti s tećaka i nišana, a ta reče ni ca
govori daje isti majstor klesao ne samo nišan i njegove ukrase, nego daje pisao
i uklesao natpis. Nišan je postav lj en na imanju ovog turskog gospodara II
Brankovićima kod Rogatice, vjeroj atno kao kenotaf, dokje stvarn a lokacija groba
ostala nepoznata. Oblik slova i samoga spomenika, j ezi č ni izrazi, povijesni podaci
i sve druge okolnosti upu ć uju na to da je ovaj nišan nastao oko 1480. godine.
Nišan je po svemu sudeć i bio postavljen na osamljeno mjesto, pored s tećaka na
Petrovom polju, u čijoj su se bli zini vjerojatno nalazi li muslimanski nišani koji
su vremenom i ščez li. Istoj skupini pribrajaju se ć irili č ni epitaf! na ni šanima
Hasana i Ahmata - dva Radilovića sina - iz Čadovine kod Rogatice, natpis Skendera
iz Fatnice, Sulimana Oškopice iz Dumanjića, seoceta nedaleko Berkovića sjeverno
od Rogatice, b(i)elig Radoni(n) iz Govedovića kod Trnova te natpis dva Milošev ića.
Alije i Jusupa iz Gračanice, sela smještenog pokraj ceste Gacko- Nevesinje.
Epitafi na ni šanima ovoga razdoblja, koji isto tako snaž no refl ektiraju
vezu izmedu srednjovjekovnog steć ka i tog oblika grobnog spomenika. ni su os-
tali ograničeni samo na muslimane, nego su obuhvatili i kršćane. Takav je epitaf
na nišanu Radivoja Opraši ća s lokaliteta Biljeg kod sela Oprašići sjeveroi stočno od
Rogatice, poput nišana Mahmuta Brankov i ća takoder prenesenog u vl1 Zemaljskog
mu zeja, koji kaže:

"ASIE BlLEG ' POČTENOGA VITEZA VOEVODE

RADIVOJA OPRAŠi ĆA DOKLE BIH ' POČTENO
I GLASITO PREBIH ' I LEGOH' U TUĐOJ ZEMLJI
A BILEG MI STOJ[ NA BAŠTINI."

125
 Radivoj Oprašić nesumnjivo je pripadao bosanskom. srednjovjekovnom
plemstvu, nosio je titule viteza i vojvode, o če~1U govon ll~pozant~n grobni
spomenik oblika obeliska pravilne četverostr~ne pnzme s pnkrac~nom pIramidom
i polu loptom na vrhu, ukrašen reljefntm motIvIma lava, mača, kopija sa zastavicom,
topuza, diska, polumjeseca i nekoliko polujabučica. Njegovi rodaci podigli su mu
spomenik na lokalitetu sa stećcima, što simbolizira njegovu duhovnu ukOrijenjenost
u bosansko srednjovjekovlje. Tu vezu na jezičnoj razini povrduju tennini asie, bileg,
počteni vitez, tuda zemlja i baština poznati iz srednjovjekovnog funeramog
leksika. Budući daje nišan Radivoja Opraši ća gotovo identičan nišanu Mahmuta
Brankovića jer je klesan i ukrašen na isti način, budući da su im baštine u
neposrednom susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog
majstora i da su oba pokojnika suvremenici. Zajedničko im je i to što su oba nad-
grobna spomenika kenotafi (Bešlagić, 1978., 11.-13.,36.-65.,73.-77.). Sve to govori
da grobni spomenici i epitafi ranog osmanskog perioda imaju niz zajedničkih
elemenata sa srednjovjekovnim grobnim spomenicima i njihovim natpisima i da
označavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne (Mujezinović, 199811., II .).
Sagledani unutar cjeline umjetnosti stećaka, posebno s obzirom na pismo
i jezik te upotrebu njihovih osnovnih oblika, nišani ranog osmanskog razdoblja
u Bosni ukazuju na još uvijek prisutno ćirilično pismo i leksiku, ali i na potpuni
odmak od ranije dominantnih ležeći h oblika stećaka - ploče, sanduka i sljemenjaka
- te izraziti pomak prema uspravnom obliku grobnog spomenika - prema nišanu
- koji je postao osnovnim oblikom muslimanskog nadgrobnog spomenika. Potpuni
raskid sa srednjovjekovnom pogrebnom praksom označio je nestanak ćiriličnih
i pojavu epitafa pisanih arapskim pismom na orijentalnimjezicima, čija se struktura
- pismo, leksik i datiranje - zasnivala na dru gome kulturološkom predlošku.
Raskid se zrcali i u formiranju posebnih muslimanskih groba1ja, najčešće naslonjenih
na srednjovjekovne nekropole stećaka, zapravo na njih se nadovezujući (Mujezinović,
1998./1., 13.). U prvi plan ovdje dolazi pitanje pisma koje stoji pod utjecajem
vjere (Tentor, 1991.,823.), zatim pitanje datiranja koje se sada vrši prema islamskoj
eri - prema hidžretskoj 622. godini. Jedan medu brojnim primjerima te vrste -
natpis na nišanu muftije Hadži-Ahmeda - datiran hidžretske 1218. godine to u
cijelosti potvrduje:

"ALLA H, O BOŽE, KOJI MNOGO PRAŠTAŠ. PONOS ČASNIH UČENIH

KAPACITETA , KOJI POSTUPA PO NAUCI. MUFESIR I MUHADIS. MEVLANA
HADŽi AHM ED. MUFTIJA . NEKA ALLA H NA NJEG IZLIJE OBLAKE SVOJE
MILOSTI I OPROSTA I NE KA GA NASTAN I U PROSTRANSTVA RAJA.
PRESELIO MILOSTI BOŽIJOJ GODINE HILJAD U DVIJ E STOTINE I
OSAMNAESTE - 1218." (Mujezinović. 1998,/111 ., 166.)

Bosansko-humska ć irilica, koja se razvijala sukladno grafiji zapadne ćiri lice.

tako nestaje s muslimanskih grob nih natpisa. dok se u javnoj korespondenciji
kod v ladaju ćeg bos an s kohercegovačkog mu slimanskog sloja. II franjevačkim
samostallIma, kao i na grobnim natpi sima kršćana II upotrebi zadržalajoš stoljeć inl~l.
Ovim tipom ći rili čnog pi sma, od 186 1. II znanosti nazvanog bosančicom. pisalo se
~l<I .I.1od n~ lj u DlIbrova~kc repuhlikc,tl Ilck iIII njezi nim varijantama u Bok i kot orskoj
I dlJclov llni.l Crne Gnrc, s tim daje njezinim naji zrazitijim pod ručjem ostala srednja
Dalmacija. posebno lerilorij Po lj ica (Ra uk ar. 1973 .. 109., 121., 137.- 138).
Sukladno ovi m društveni m promjenama i novim pov ijesnim okolnostima
dolazi do diferencijacijc u grobnim obi lježj ima triju konfe sij a _ kato l ičke ,
pravoslavne i islamske - č ime je srednjovjekovni pogrebni obrazac bio razbijen
(HOI·val. 194 1.. 185.- 186.).

lj OVOI//. grebu čeka dali uskrsIlutija slavIloga tilo .. ,

Računaj uć i s tim da se kompleksna umjetnost stećaka kao najmarkantnija

kulturna pojava srednjovjekovne Bosne uglavnom gasi s njezinim političkim nes-
tankom i nastankom novih društvenih, vjerskih i politi čkih odnosa donesenih na
osvajačkome valu Osmanskoga Carstva, treba naglasi ti da II nekim svojim formama
la umjet nost ipak preživljava, da i dalje žilavo traje kroz sva sIo ijeća i mijene
koje su preobli kova le bosanski duhovni krajoli k. Materijaln i dokaz loga konti-
nuiteta, nesvakidašnje a za nemarene kult urne pojave, predstavljaju epitaf, još i
dan.as vidljivi nlL.a ntropomorfnim p l očama bosanskih kato li čk ih grobalja -
li kovnoj mutaciji srednjovjekovnog stećka - najednome drevnom i homogenom
ku lturnom prostoru ; na istoku obrublje nom Mrkonjić Gradom (Varcar Vakufom)
i Liskovicom, na zapadu Varešom, Oćev ij om i Olovom (na sjeveru Posavinom,
najugu Ramom i susjedn im oblastima). Oslušnemo li njihov ton, ton tih poruka
i oporuka jednoga potonu log svijeta, osjetit ćemo u njima, osim formalnih karak-
teristika, ni z upečatljivih sadržajnih i stil skih osobina koje su krasile i bosanski
srednjovjekovni epitaf. Zastanimo na trenutak, oslušnimo eho stoljeća koji s katoličkog
groblja u Varcar Vakufu još i danas dopire do naših ušiju terotiziranih decibeIima
turbo-folka, do nas stiješnjenih u vrevi i žurbi prenapučenih gradova, da bi prepoz-
nali njegovu srednjovjekovnu intonaciju "u lipoj ikavici, u nevještoj inenormiranoj
lati nici , s puno ćiri l i čne grafije" :

"U OVOM GREBU ČEKA DAN USKRSNUTIJA SLAVNOGA TILO POKOlNE

MARE ZA RUČN I CE PEJE STIPANČEVA, KOJA XIVILA GODINA 20 A
PRIMINU NA 10. RUJNA"

"OVDI POČiVA TILO DOBRE KRSTIANKE MARE ĆERI POKOlNOGA S. B.

A
ZARUČNICE M. S. , OGRADI BRAT MIJO."

"OVDI LEXE DVA BRATA ROĐENA ILKO I IVIĆ, OBA SINA XALOSNOGA
OCA MARIANA LOKMIĆA, OBA MLADA"

"U OVOM GROBU ČEKA DAN USKRSNUTlA SLAVNOGA TILO

POKOlNOGA MATE STIPANČiĆA KOIE XIVIO 50. G. A PRIMINU NA 20.
OXUIKA 1866."

127
 (I. Lovrenović, 2002., 49.).
U jednoj retrospektivi, pod ruku sa srednjovjekovnim epitafima .
grobni natpisi XIX. stoljeća, ali i stoljeća koja su mu neposredno preth~d~vl
predstavljl~u dio milenijske kršćanske kulture epitafa na tlu Bosne i Hercegavi a,
čiji se daleki tragovi mogu pratiti još od Y.- Vl. stoljeća, od vremena konsolidac~e
kršćlll~s~va. Na samom njegovom početku stoji grobni natpis pronaden u Donji~
MUJdzlclma kod Š lpova na lokalitetu Crkvma, gdje su otkriveni temel "
starokršćanske bazilike s kasnoantičkim grobljem koje su, osim jednog sandut
i sarkofaga, krasile i presvodene grobnice. Na nevelikoj, tankoj ploči izradeno~
od muljike (\aporca) , razbijenoj na nekoliko komada, pronadenje oštećen natPi:
- "prvi sigurni s tarokršćansk i natpis iz Bosne":

"MAX IMI NO CARISSIMO QUEM POSU IT IN [P(ACE?)] VIX(lT) VINCENTlA."

(Sergejevski, 1938.,57.-59: Bojanovski, 1964., 103.).

Tako se izmedu Maximina sa Crkvine u Donjim Mujdžićirna i Mate Stipančića

s nedalekog groblja u Varcaru čije tilo čekaše dan lIskrsnlllija slavnoga sklapa
milenijski kulturološki luk kojim je uza sve metamorfoze prošla kršćanska inter-
pretacija smrti na tlu Bosne i Hercegovine, u osnovi ostajući uvijek ista, ista po
nadi koju je ulijevala, bivajući uvijek drukčijom - drukčijom po Svom
umjetničkom ruhu .

UMIJECE UMIRANJA:
INDIVIDUALIZACIJA IHUMANIZACIJA SMRTI
Prisnost sa smrću - samostanski senzibilitet o smrti

Svojim 10110111 i načino m promi šljanja epilati č ine neraskidivi dio relikt:-
leme umiranja kojaje na Zapadu snažno zav lada la du hovima. "naročito elitom.
izmedu Crne kuge i kraja vjerskih ralOva" (Del imo. 1986 .. 60.). Širel~e renebije ,.
smrti bi lo je osobito pospješeno kro z propovijedi prosjačkih redm'a. ali i kn1 '
samostansku knji ževnost posvereIlu prc.~ z iranjll s\'ijet:l. Njihov stalni mOli\" -
"Teško onima koji umni II sm rtnim grije sima" - \'arimn na be zbroj naL'ina.
sadržan j~ LI radosnoj l~il'sl1/i hrl/III S/lIIC II koju .k 1225.-26 .. pri samom kraju
života. gotovo slijcp i shrvan grozniL'om. sas(a\"io S\·. Franjo (De limo, 1986 .. 5S.l:
Jas noćom.je/.gro v imšću i stilom s\'ojih poruka lwa "knji le\·nllst". ul'eć i l1 pri S llll~1I
sa s mrć u , svrs tava se II \'ladajLlL:i I.anr snxlnjll\jeko\'Jlllg lit L~rarnog izraza napajano~
izravno iz Bihlije . To dodatno pot \' rduje (eLlI II jakim z~lpadnill1 lItjl'cajil11a m,'
fu nl'rarnl' natp isl' sa stcL:aka. odnOSilO l'injl'llicll da SL'Cnl..' sa s l eć aka II l'ijl..·lll~1l
odra /,avaju živI..' kontaktc što ihje hllsan skll društHl XlV. i Xv. sloljl..'L: a lldrža\";' ~l)
sa zapadnom kulturom . DramatiL"llll pitanje S\'ih pitanja L\wj l..'kll\"a žiHl(;! - pilanJl'
S III rt i i vjl'L'noga j.i vllta - l'uropska srcdnjmjl..'ko,'na knjizL'\, IH1st hašlinilajl' prd·.. )
l
djela. crk ve nih . otaca: sv. Aug usti na, sv. Prospera Akv itanskog i Izi dora
Sevlljskog. ?vaj refre n posebno istrajno ponavljanje u fra ncuskim djelima XlV.
I XV sto~jeca,. pOpUl ba l ad~. Eustachea Deschampsa (1346.- 1406.), ge nijalnog
pjeslllka cIJe djelo zrcah vec mu tema koje je zapad na kultura onda nosi la sobom
(Deli mo, 1986., 69.-70., 72., 169.- 171. ).
U istom du hu rezignacije nad materijalnim sv ijetom, u du hu europske
kulture govora o smrti , pisao je, uz papu Inocenta Ill. (De contemptu mundi) i
nebrojene dru ge autore, čuveni humanist i pol it i čar Collenuccio u djelu znakovita
naslova - Canzone al/a morte:

"Zar ono što se lažnim imenom zove život na zemlji ,

Nije drugo do zamor, bri ge, odricanj a,
Uzdasi, plač i jadikovke,
Bolovi, slabosti, nasilja i ratovi?" (Delirno, 1986.,88.).

Trajno zaokupljen kršćanskom besjedom o svrsi čovjekove egzistencije,

Collenuccio, potpuno u maniri nekih epitafa sa stećaka, u posljednoj strofi preklinje
"onoga koji je na krstu stišao bijes strašne zmije" da ga "poškropi i očisti svojom
pomiriteljskom i blagoslovljenom krv lju" (Delirno, 1986., 88 .). U istom tonu
pisao je u svojoj Pripremi za smrt slavni Erazmo koji pod sjeća daje "č i tav život
samo hod ka smrti" , ponav ljajući mi sao bibl ijskoga psalmi sta (PS 142): "Izvedi
iz tamnice dušu moju, da zahvaljujem imenu tvojemu" (Delimo, 1986.,86.,89.,
9 1.). Stav lj ajući pitanje smrti u središte religiozne pedagogije na svim njezi nim
razinama, Crkva je, skupa s brojnim autorima, dos ljedno razvijala svojevrsno
obučavanje za smrt koje je svoj zajednički odraz našlo u psihologiji pojedinaca
i kolektiviteta. Ćuve ni Belarmin cijeli je problem sažeo u kondenziranu misao-
pravi recept za kršćansku smrt kršćanski je život, život ispunjen vrlinom (Delirno,
1986.,91., 94.).
Upravo o takvom životu, ispunjenom poštenjem, pripovijeda natpis koji
kao daje pisala ruka poznatih europskih mislilaca i kontemplativaca. U jednom
drugom natpisu - "l ere ćete vi biti kako on, a on ne može biti kako vi" -
identičnim razm išljanjima o smrti Huga od sv. Viktora ("Ono što sam ja, oni su
bili ; ono što su oni, ja ću biti"), vidljivo je kako se samostanski senzibilitet o
smrti snažno širio u l ai čk i svijet. Ova slavna izreka, možda arapskoga podrijetla,
bila je opće mjesto crkvene besjede o smrti : s us reće se u pogrebnome epitafu
Petra Damijanskog I072. godine i djelu Disciplina clericalis Petra Alfonsa (X II.
SL). Ovdje, kao urukopi snim iluminacijama, smrt ima antitetičko značenje za
život, i zato se objašnjava u moralnome kontekstu (Delirno, 1986.,67.; Pace,
1994., 363.).

Kulturološki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana

Računajući sa snažnim nabojem rezignacije nad materijalnim svije[O~.

im ajući u vidu njihovu sadržajnu s li čnos t s općee uropsk im govorom o smru:
.. kOJI.. su b'bl
ipak je teško pouzdano odredItI " k'I te ksto Io šk'I predlošcI nadahnu
I IjS . odh
sadržaj epitafa sa stećaka. Ne smije se zanemariti utjecaj Psalama - jedne
129
 knjiga na Zapadu najčešće prevodenih na narodni jezik, takode;r~njiPi.;;~
U srednjem vijeku se smatralo da Biblija posjeduje snagu izvedena
pjeslI/all/lI .
izravno od Boga. Smatralo se razumljivim daje Bog "napisao" Bibliju, diktirajući
njezin sadržaj izravno autorima čija su imena pridodana različitim knjigama Biblije.
Od pall'ističkog perioda do reformacije, Biblijaje bila najvažnija knjiga u svakoj
samostanskoj i katedralnoj knjižnici (Ward-Evans, 1999., 119., 121.). Njezin
kulturološki utjecaj u cijeloj srednjovjekovnoj Europi teško se može precijeniti.
U svemu treba računati s rastućim uvjerenjem historijskih antropologa koji pučku
religiju vide ne kao vulgarizaciju službenog kršćanstva nego kao sastavnu pojavu
kulturalnog sustava koji ujedinjuje društvo. Elementi kulturalnog sustava
medusobno sc dijele, ali svaka grupa - elite i mase, laička i svećenička - artikulira
sustav na svoj vlastiti način zavisno od svojih društvenih, političkih i intelektualnih
okolnosti (Geary, 1994., 33.).
Jedan medu epitatima - "Rodih se u veliku radost, a umrijeh u veliku
žalost" - pisan je u duhu jobovsko-propovjednikove kantilene ("Zašto si se dakle
rodio od majke, da tako žalosno umreš" ; "Sretniji je dan smrti nego dan
rodenja"), dok je drugi ("Da je znati svakomu čoviku, kako stekoh blago, i s
njega pogiboh") isklesan u maniri Propovjednikova prezira ljudske taštine
("Taština nad taštinama, sve je taština"). Svi ti natpi si, generalno uzevši, mogu
se svrstati u kontekst Augustinove misli : "Slagati godine, znači slagati grijehe".
" Vrijeme je na isteku" - poručuje sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (Delimo,
1986.,65.-66., 7 1.-72.,76.,93.,99.-100.). Crkvena misao kasnoga srednjeg vijeka
poznavala je samo dvije krajnosti - " tužaljku zbog prolaznosti .. . i slavlje zbog
spasa duše u njenom bl aženstvu" (Huizinga, 1991., 139.). Strah od "velike
kosači ce" tako je u srednjovjekovnome društvu mogao poprimiti uistinu
kozm i čke dimenzije.
Ista pouka - strah, ili barem zamišljenost nad smrću - izbija iz onih nebro-
jenih slika leševa koje su europski umjetnici od XY. st. rado slikali, osobito u
Engleskoj , Francuskoj i njemačkim pokrajinama. Realna je pretpostavka o
izravnoj vezi izmedu tekstova koji su pratili slike u XY. stoljeću i monaške medita-
ti vne prakse koja je bila proširena na široku publiku (Palmer, 1993., 321.), što
znači da ne može biti manje realna pretpostav\ilL9. isto tako snažnom utjecaju
,posaD skih f~aDj <;..vac~ i njihove propovjedničke prakse na uobličavanje dijela '
_~aši h nadgrobnih epitafa. Uostalom, likovni prikazi posmrtnih plesova bili su '
već sami po sebi jedna vrsta propovijedi ; njihova funkcija nije primarno estetska
nego didaktička (Delimo, 1986" 126,). Omiljenost ove teme kod franjevaca
dopušta pretpostavku daje tema posmrtnoga kola našla svoje mjesto i u crkvenome
slikars tvu srednjovjekovne Bosne, na što upućuju i ostaci freskoslikarstva iz
crkve sv. Marije u Jajc u s prikazom Strašnoga suda _ teme srodne posmrtnom
kolu ( Kaj maković, 197 1.,89.-90.).
_, Grandiozna tema Sudnjega dana (Dies iraeJ, nadahnuta biblijskim izvorima
krscanskoga govora o smrti , s preziranjem svijeta, dramatizacijom umiranja i
Isticanjem vlastitoga spasenja, preplaviIaje cijelu kulturu povezujući sve europske
narode
.. . u Jed nu ve rk . d iliCU.
I u zaje . Crkva Je,. sa širokim spektrom sredstava koja su
JOJ stajala na raspolaganju, odigrala ključnu ulogu II svojevrsnom "pripitomljavanju"
~ Illrli , pril\ldnnlll 11:1(1 1111 njeli na dn >i\'lj:l\'ullja l IIjl'liutlj illdindllali/:I\.·ijl. ptl1Jlllnn
~ lr:lIhl.i ~ I:lrij\lj I't l\· i.k ~ li ljll d ~ "\l!!a dnl ~ l\'a . l l "hlpi'· ~ i .k \I "tl / ll lit'" i "PIItebI.
~ 1:\\,alljl'lIl t i~lI\.· lI !!'ltl i~ nj l'!! ' .krtl\:II1.i:1 II duht\"c ~ "rs':: III ~ "iJ1l tlbj:\.\; lljl'lljl'!ll.
1I:1I111.:\.'lh,:·i 1I11'tlil:KijU tl ~ lllrli " :IP !! la:-; lIi \,lI /i\ 11 :\ i:-; pp, ijed i nbr:l":l'lljl'. ( ' 1''' \ .:\ jl'
1"' ~ l igl:l hl da :-;1,.' p:l!!:m:-;ki :-;11":111 tld hillhl~ kll g: 1 lIIIIinIIlja pn'ohra/i II "rs':an:-;ko
\,llilll:llljC ~ 1I1rli k:hl dllg:ltlaj:l :-; POl ili, nim I ll:l(l'lIjl'l ll . Praklil'llo, ln jl' I ll:ll:-iItl :
:1 1..,1 IlClkll. I'lll'ul IIH1l'\.'llik:l. 1111\1\' u Ihl/j'~i l11i lll~ l i. IIcn' dt l/i'jl'ti "~ I \':lnH1 ,, "u1"'
II :-; 111'1\1111\1111. :-;lIlrt jc Iragnlija lP'KC, It)t.l.\ .. 3.:'il).: I.I :j:-;""\'k . Il)t)() .. ..t2,: \)\I\'llj,," .

I t)~q .IOll ... ' -' .-3(1,), 1'1\' 1\ \;1 ~ Uj ll\.~ i Ilk "i 1\' :-;: \1\ h , :-; 1a 11:1. prel' 1:1\' i,.s i \.' ijd II \.' mn!'., k 11
killIlini . Ilh lli\' SIIIIII,il'ga d:lll:l d,' / i,'it' jl' nl / ll\ I\T:-;IlI' Ir:1l1:-; l"tl1"111:1\.·ijl' \I t.itla; lljllj
Cllrt ll':-; ""j IlllljCllIt1:-;li II k\ljtlj htl:-;:l n:-;ki i IlIlIll:-;ki :-;I\.'\.:\.' i. " :hl Ilbiljl' , j:! "~ t:\ll1\1g
:,,;1\ \.' / a l i, ih i Illrt\ ih". 1:1\I /i lll:ljll i:"t:l " 11111 t' lllj l':-; t tl . StC"::I" t:lk"l'tl:"taj l' :"lu / hl.'ll i

laa/!'llt !\' h\.' la "'".k( llilll )inlhlll\", 1l1:lIl'r!.i:l lni "blik \.'t!/ i:-;tl'll\.·ij:lllll' i:-;tilll' da :-;I.'
:-; 1\\1"1 i :-;I:lll \.' " \I k raj". da pt Iki lj II ik ", i\'i \I :-; \"\ 11\1 gn lbll" l ( 'ha 1kt. 1t}(l)" 3h.)..k-d! II l Illi
pil:lllja li ~\.':-;l' d\lklrilll'l'i:-;tili ~ta kalI :-;\"\.'dllj \.'g put:! :-; 1':1:-;\.' 11.1:1 k"jaj \.' 11;\ lalill~k"111
/ ,apad\l ~ tl'kla \'l'Iik\l pllpul:lrn\l:-;1. dnk j\.' PI":I\"lI:-; la\'l1:1 l'rk,':! lu i:-;tll dllktrillll
\ldhila. taklI daj \.' hi /:l1l1:-;k:l kultur;1 r:ll\'il:1 r:l/li~it\.' I'n. 'dl1d )hl' Illrl"ih i 11da\':lIlja
pllIl1\.'1l:t l Hill:-;ki, Il)l)(l .. 2:' .-2(l.t
\,i ~l' \lll kr~\.:all :-;kl.' :-;illllll.1Iik\." \' i~l' Illl l'pil:lI~I :-; nj ihl"'illlll\vi"illl:l n:l hdijl'nj\.'
i \)dhal' i\':llljl' Il\'llll'lllalj:-;kt..' laštili\.', markailIni hnlj ~ Il'\.:aka kilji .il' lll~llla l~alnill1
pnll·jl,.'nalll:1 prl'la/ill 100.000 I.llnhl ~'j\.'dlll'i 111l'aj1Hlj I:H1kUI'I.k lll1:-;ti lada~n.il'~
bll~allskllg dl1l ~t\'a kllkkt"·l1ll1111':-;h:lIl1Il1~i.i"Ill . Sa~kdalli \I ,"'\1111 \lhl\ll:jU. llalpisi
~ hll:-;all~kih i hlll1\~ki h 11I1H1I1(1IlIl'(1 uk:lluju Sl' kalI dil1jl'din:-;tn'lll' I l','hl~k\.' l",idilll'
ll111ijlX:a lllllir:l1\ia. k:lll ~n~jc\"l"Sl\ i IlHllit\"\.'l\ik I'll:-;n'l:l'1l11111\'illla kllji nije nanxlil) na
ll(ajanjc:. n' ~ .k lJlll.i\":\n na hdijt..'njl'. hmlil) nadu i lagt.l\·ar:h) pl1kaj:tlljl', Onl1l1
:-;n)jlllll ll~nbinllllllllli sc: ~\T~la\":lj u lIllIlaj n:l(i n/apadllllI'Ul\lp:-;kl)ga Pl\lllli ~ ljallja
Sl1\11i kl~ii.i(,.l\:lSPI':llll in:-;i:-;lir:l1\ialla Iljl'l.ill\lj .k/ll\'ill~i kll\l\IX1Ill'nli. il :-;I1\11i ukhu\i:\ll
llcgati\'l1U dillll' l1/.iju. Pul lak\"lllll pnlllli ~ ljallju :-;mrti 1IIrt.ljl' :-;,'. '1~l\I\a Ak\"in:-;ki
:-;vnjim djdllll1 Summa III( '(I/o,l:.;(/( ' tDl'iiIlHl. 19X(1 .. :,t}.- 6(l.. 101 .. III .).
S\"a i:-;ku~l\"a l)\"l,.' ~ralldill/l\l' l'ul'npskl' tl'lIll'. k:Hl "gla\"lHlg nm/ja 1:1 lldg.nj
e\
masa". ~uhl imirana :-;1I II djdu :\ 1:\' "'(lri( 'Ileli v. ~t.) l'ij i .k :luh ll' '",il'!\ ~iallll l am lili llllli
dnminik:ut;ll' il l\.lHl ~t: l1l1a , Smrt :-;l' lakl) II rl'ii,;!illllHHll ,;!ll\"llrt\ tll~: l \'I\'llll'n:l
nal:lIila u ~:lItllllll\.' :-;1\'di ~ llI ).inll:l,l'illll..' jl' pr:lklil'na ll:lmj\.'lI:! 1I1l1.it' tni ~k\lg djd:l II
gl\lhnll1l1 SPllllll..'niku dll/i \jda :-;n ~k na.iiasnijl" lll'illl\":lll.k. Nl'I'I\'st:11\1 l 1'1\'ix wij('\t . mjl'
n ~ml1 i. i ri.it'l'ju i :-;1iklllll. hi III ,il'. Il:! kl llll'U. II lllgil'i kri :-;tij:llli l:ll'ij\.'. kl ~ia .ll' :-;;Ull\lstan-
~kll ('liku lla:-;lllj:lla n:lll1\.'ln\l li dlllslYl! i/hl h'nll lll llP:l~ llll~ till1;1 h\lgat:-;tya i 11l l lll:lllll'
l :l l.in)tnm (Hui/ing:!, 19\)1 .. 2JX .. ~4:' .. ~)2 .: IJl'Iinhl, I\)Xh .. :'h.-57.. t.)~ .. lJ 7.),

131
 DRAMA KOZMIČKOG KRŠĆANSTVA
Izmirenje učene i pučke kulture kroz stećak: zaokupljenost smrću

Još po neče mu važnom stećci čine izuzetnu poj av u južnos lavenskog i

europskog srednjovjekovlja: odstupajući od okoštale i oštro polarizirane sheme pučke
i tzv. visoke (dvorske) kulture, što je sasvim neobi čno za srednji vijek, U fantazma_
goričnoj mješavini igre i zbilje u kojoj se praiskonske pučke kreacije duha skladno
prepliću s rafiniranim viteškim idealom gotičke manire, stećci spajaju i pomiruju ove
dvije, inače teško pomirljive, sfere kulture (/. Lovrenović , 1994., 86.-87.).
Pomno, poput kakva arhivara, sabirući duhovno-umjetnička iskustva od
ilirsko-politeističkih, magijsko-mitoloških vjerovanja, do suvremenih bizantsko-
roman s ko-gotičkih kršćan s kih obrazaca - nepregledne hijerarhije pojmova _
stećci vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja
milenijskog raspona. Autentičnije i vjerodostojnije od bilo koje druge umjetničke
grane oni u s likovno-jezičnoj igri na kamenu , tom srednjovjekovnom "filmskom
platnu", reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formaln o kršćanskoga društva,
još uvijek raspetoga izmedu pagansko-mitoloških i kri stoloških tema. Čovjek
koji duboko zaokupljen mi šlju o smrti podi že nadgrobni spomenik osoba je
kršćanskoga mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno podvojena ličnost u kojoj još
uvijek žive pretpovijesni relikti tzv. "prirodne religije". To se, možda ponajbolje.
zrcali iz nepreglednog niza ornamentainih motiva predantič kog i anti čkog podri-
jetla, čija pojava na stećcima nedvojbeno govori o žilavosti davno ukorijeii]enih.
--pl'1[KtJčno neizbri sivih modela kolektivne psihologije, izvana tek ogrnutih
plaštom kršćan s tva . Ovdje do riječi dolazi jedan drevni re ligijski obrazac. dva
prividno s lična izraza reli gij skog i magij skog kulta - monoteis ti čk i model i
sklonost štovanja prirodnih sila - koji se medusobno prepliću (Š kobalj. 1970.,393.).
Upravo na plohama stećaka , kao na podnevnome suncu, postaje sasvim
vidljiv odnos dviju ku ltura srednjeg vijeka: kl e ri č ke ili učene kullllre i pučke ili
folklorne kulture, te proces njihove unutrašnje ak ulturacije, tj. uzajamnog pri -
lagodavanja. Tu se pred promatračem. u svoj prebogatoj slojevitosti ornamentainih
moti va, u njihovoj n edo kuči voj tematskoj , hori zontalnoj i vertikalnoj strukturi-
ranosti , otvara sl ika sv ijeta srednjovjekovnoga čovje ka . njegovi "duhovni instru-
mentariji ", i sk ri ve ni rnodeli sv ijesti i ponašanja (Gurevič, 1987 .. 9.-10.). Bcz
obzira na sve manjkavosti izraza " pu č ka kultura" čini se prikladnim ostati mu
vjernim budući da on označava kulturnu svojinu sv ih slojeva, kako obrazovanih
tako i neobrazovan ih, za razliku od kulturne produkcijc intelektualne elite kao
svojine povlaštenog društvenog sloja. Tako je mogao biti rode n pojam p"Nog"
katoliciZlIla koji u sebe uključ uje paganske mi sao ne stereotipe P-;;Put mag ije i
praznovjerja, potpuno tude kršćans kim vje rovanjima i s h vaćanj ima. Budu ć i da
~C pu č ka magija nij e mije njala tijekom stoljeća i milenija. ni s tcćc i ni slI II stanju
(to kraja prec izirati II kojoj je mjeri hOlllo lili /lira /is postao Ilon/o ('hris/hlnUs (usp.
Gurevič. 1987 .. 152 .. 159 .. 169.).
U toj naglašenoj a mbi vale nciji . u duhu Bahtinove sheme o " karneva lsko-
pučkoj i ozbiljnoj c rk ve noj" kulturi sred njeg vije ka. II d ij a l e kti č koj povezanosti
ovih ozakonjenih suprotnosti. u neprekinutu dijalogu dvaju kulturnih n ače la koji
nije bio "spor g luvi h" (G urev i č, 1987.,274.-275.,277.), nastala je umjetnost
s t ećaka. U stoljetnom usuglašavanju raz l ičitih reli g ij skih predodžbi, u nikad
dovršenom pokrštavanju arhaj skih vjerskih tradicija, nas talo je srednjovjekovno
kozmičko kn'ćal1sfvo - jedna vrsta biblij ski reinterpretirane paganske k oz mi čke
religioznosti . Tako se na cijelom europskom prostoru - a stećci su upravo školski
primjer toga procesa - uspostavlja "ekumenska kulturna unifikacija", jedna vrsta
liturgijske dimen zij e ovozemalj ske egziste ncije prispodoblje ne pu čkome
poimanju eshatološke zagonetke, koja je živjela usporedo sa stvara laštvom
teologa, mi sti ka i dvo rskih umjetnika (Elijade, 1991.a, 3 15.-3 18.; Lopez, 1978. ,
320.-324.).
Na plohama stećaka pred promatračem se i danas odvija sekvenca jedne
još uvijek aktualne drame - dvomilenij ske jednočinke preobraćenj a mitoloških
bogova i heroja u kršća n ske svece, drama koja je u un iverzalizac iji kršća n ske
poruke srednjovjekovnome čovjeku , barem i na trenutak, barem i s porad i čno,
usred užasa ratova, gladi i epidemija, omogućaval a uživanje jednoga drukčijeg
paralelnog svijeta ispunjenog vrlinom i ljepotom. U sv ijetu jedne ovakve
"izmaštane ikonografije", skrojenom od rel igioznih i pseudorcligiozn ih sadržaja,
vjernik "postepeno ulazi u jedan svet vrednosti i zn ačenj a koji za neke na kraju
postaje mnogo 'stvarniji ' i dragoceniji od sveta svakodnevnog iskustva" (Elijade,
1991., 88.-89.).
Na drugoj pak strani, svojim unekoliko zakašnjelim, dominantno romaničkim
fondom umjetničkih ukrasa, afirmiraju ći općepri sutn i razbudeni interes kasnog
srednjeg vijeka za čovjeka i svijet prirode, obiljem fIorainih i životinj skih motiva
koji odišu nekom sablasnom v italnošću , oživljavanjem portreta i pejzaža kao rela-
tivno nove teme europske umjetnosti nako n kraha antike (Janson, 1986., 228.:
Baltrušaitis, 1991 .,7.), stećc i nepogrešivo ukazuju na uSkipjelu snagu razbudenih
energija bosansko-humskog društva XlV. i xv. sto lj eća.
Ljudskost te umjetnosti, njezina zaOkupljenost područjem vrline i grijeha.
njezina naglašena esh ato l oško- hum anistička dimenzija, sva je u službi čovjeka
jer ona odgovara svojoj osnovnoj namjeni - ljepotom ukrasiti životni ambijent.
Nalazeći se u samome središtu života, darujući mu novi sjaj , uspostavljaj ući čvrsti
most izmedu srednjovjekovnoga mišljenja i drevne, praiskonske senzibilnosti.
ona obilje svojih ideja slaže u "gradevi nsku kupolu" srednjeg vijeka, u kozmičke
raspane uni verzalnosti, tragičnosti i uzvišenosti ljudske egzistencije. Ona u redu
prirodne hijerarhije u jednu cjelinu slaže sve egzistencijalne pojmove: svete. profane
i imagi narne (Delima, 1986.,88. usp. Baltrušaitis, 199 1.,24.-27.). .
Brojnost stećaka koji su gustom mrežom pokrili bosansko-humsku zemljU
sarna za sebe govori o općoj zaokupljenosti smrĆu - o ograničenosti SVIh ljudskih
. temama kaje
napora - onllTI . su tako snažno pro že Ie europs ke duhove u OSVIt

133
nove povijesne epohe. Bujanje ove jedinstvene sepulkralne umjetnosti Podudara
se s epohom najveće ekonomske moći bosansko-humskoga društva, s vremenom
njegova materijalnoga zenita. Bilo je to feudalno društvo na izmaku, koje je u
procjepu izmedu sakralnog i profanog tragalo za novim rješenjima nagomi lanih
unutarnjih oprečnosti.

Način grupiranja stećaka dopušta da se na terenu prati nekoliko važnih

hi storijski h pojava, procesa i odnosa. To znači da se prema smještaju veliki h
nekropola mogu locirati sjedišta kultnih i političkih zajednica; prema smještaju
nekropola srednje veličine može se pratiti razvitak tzv. rodovskih sela; manje
skupine stećaka pokazatelj su uznapredovale feudalizacije i socijalnog raslojavanja
kada se pojedini ekonomski ojačali rodovi više ne žele pokopavati sa svojim
siromašnim i neuglednim rodacima i susjedima (P. Andelić, 1975.,224.).
31. HOOl\\Q
.1~. HrillM
33. fkldo\o
.llHl1l.lo\l1
 J6

~S, KonJIC
ll) IJullmn IrchmJl'
38.

r.l"",lo
lS. BoIjnm
 W Kup!tt.anl
.ul. LI\d\ \C·ie-.lnJe
~\ Ka\IIi\l'<\\.
42. \ \ofllle

39.

40.
llK'i">
,!4. Kupres
li.ljuborur
% Bllunja
41 R.I .
~ B IrniJa, SIOI~
IUlDJi
 49. B-Jllne
50. BaljvIne
51. GlOzno
52. G\ozno

.\9.
i3, O;anići . Gorica
i~. KOIezi
iS. Opučići
 57.

i6 Goo!~ Hruoo· \eum

\" Goo>~ Hr_ 'rum
--------------....
 ,
••

59.

58, Gornje Hmsno· Neum

59. Vran)evo Selo· Neum
(jj, Gom)e Hrn,no· Neum
 NEKROPOLE - "GRADOVI MRTVIH"

Zajednica živih i mrtvih - monumentalnost smrti

Prvi čovjek - naš Adam, Homo sapiens, neandertalski l ovac-sak upljač. ­

bio je takoder prvi koji je svoje mrtve smjestio u kolekt.vna groblja kaja datIfaju
unatrag gotovo 40.000 godi na. Od toga vremena groblje .h grobni spomenik
postao je stalnim znakom ljudskog prebivanja, svjedočeći o kontinuiranom
odnosu izmedu smrti i kulture. Smrt je takva da voli predstavljanje (Aries, 1985., I.).
Osoben izraz ove milenijske manumentaUzacije smrti predstav ljaju nekropole
s tećaka kao materijalni dokaz svetog aspekta smrti . Nekropole istovremeno
svjedoče o dva velika preokreta u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti: prvome
koji se odigrao u II. i III. stoljeću nakon Krista, te drugome vezanom za XI. i XII.
stoljeće (Aries, 1985., 4.). Drugi konceptualni preokret zrcali se u pojavi većih
grobalja nakon xn. stoljeća, u istom vremenu kada su lj udi prestali s korištenjem
an tičkih kameni h sarkofaga (Aries, 1981., 61.).
Pored regionalne diferenciranosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentainih
motiva i kvaliteti izrade, njihovim sustavnim proučavanjem započetim koncem
XIX. stoljeća uvidjelo se da se stećc i obično nalaze koncentrirani u skupinama
- u grobljima pojedinih obitelji sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima čitavih
rodova prosječno s 30 do 50 stećaka, konačno u velikim nekropolama seoskih
općina ponekad i s više stotina primjeraka (P. Andelić , 1984.,487.). Najveći broj
nekropola smješten je u južnom pojasu - u Hercegovini i dijelu Dalmacije -
zatim u sjevernom pojasu s jugozapadnom, srednjom i istoč nom Bosnom te za-
padnom Srbijom ( Miletić, 1982.a, 238.). OVdje ćemo se osvrnuti na neke od
reprezentativni h porodičnih nekropola, koje odražavaju razvojni put s tećaka u
cjeli ni, ali i njihove regionalne osobenosti. Nekropole su pouzdan pokazatelj
naseljenosti pojedinih dijelova srednjovjekovne Bosne i očituju s jedne strane moć
i bogatstvo, s druge pijetet i slavu (Korošec, 1952.,375.,378.). Ovi "gradovi mrtvih"
u punom su značenju te riječ i pandan gradovima živih, tj. tadašnjim feudalnim
gradovima, čime stvaraju sliku uravnoteženosti života u prostoru (I. Fi sković ,
2005., 39.).
Smještanje nekropola u neposrednoj blizini naseljenih mjesta odražava
zn ačaj paradoksalne potrebe uklanjanja mrtvih kako bi živi mogli obnoviti svoju
normalnu aktivnost, ali isto tako i potrebe da se mrtve "drži žive" u cilju
održavanja društvenih veza usprkos smrti (usp. Geary, 1994., 78.). Nekropole

159
takoder potvrduju opću kršćansku praksu, zajedničkih prije nego pojedinačnih
mjesta ukopa, koja je vrlo rano postala pravilom. Tijekom srednjeg vijeka groblje
je zajedno s crkvom predstavljalo centar društvenog života, tu su ljudi stoljećim a
obavljali duhovne i svjetovne poslove, tu se trgovalo i donosile se presude, tu su
se Odvijale njihove igre i ljubavne afere (Bal\, 1995., 45., 58.-59.). Svaki grobni
spomenik pripovijeda pri ču , dok su unutar groblja spomenici ujedinjeni da kažu
još širu pripovijest. Grobni spomenici su zato metod za pristup živućemu društvu
(Hope, 2000., 181.). Funkcija grobnih spomenika bila je da za sebe vežu duše
umrlih i da zajednici živih služe kao zamjena za pokojnike i medij komunikacije
s dušama predaka (Erdeljan, 1996., 115.). Zato je, koliko mjesto smrti , groblje
bilo mjesto života. Ovaj promiskuitet živih i mrtvih bila je karakteristika društava
zapadnog latinskog svijeta (Aries, 1985., 19.), ali isto tako i društava bizantske
kulturne sfere.
Nekropole, medutim, rapidno iščezavaju pred našim očima tako da danas ni
izdaleka ne vrijedi ocjena da se "po broju i krasoti nadgrobnih spomenika" nekropola
u Starom Selu nedaleko od Jajca "može ubrojiti medu najljepša sredovječna groblja
u Bosni i Hercegovini", kako je to koncem XIX. st. tvrdio Kosta Hormann
(1891.,48.). S istim u shićenjem napisao je Đaka Mazalić (1939., 28 .-31.) da
nekropola kneza B atića u Kopo š iću kod Ilijaša predstavlj a " najljepši naš
spomenik ove vrste srednjeg vijeka" i da bi zbog toga trebalo "njezinom čuvanju
posvetiti više pažnje". Njezino današnje stanje, medutim, ne govori da je ovaj
apel ikad dopro do ušiju onih koji bi o tome po logici stvari morali brinuti.

PORODIČNE NEKROPOLE
Nekropola Sankovića na lokalitetu Grčka Glavica u selu Biskup

Medu porodičnim nekropolama ističe se nekropola Sankovića u Biskupu kod

Konjica, koju je izmedu 1955. i 1957. istražio ijavnosti predstavio za bosanskoherce-
govačku medijevali stiku .iznimno zaslužn i Marko Vego.
Sankov i ći pripadaju krugu bosanskih feudalnih magnata čija se povijest doku-
mentirano može pratiti kroz četiri generacije - od spomena Dražena Bogopeneca
1306. godine, naj starijeg poznatog člana porodice, do smrti voj vode R adiča
Sankovića 1404., koja je oz n ač il a i njezin kraj. U lOm vremenskom rasponu ,
š ireći svoje posjede iz brdov itih predjela oko gornjeg toka Neretve iNevesinja
prema moru, do Popova polja, Bosanskog primorja (izmedu Stona i Petrova sela)
i Slanog, zatim prema i stoč nim i sjevernim dijelovima današnje Hercegovine i
konač n o do Konavala, Sankovići su držali u svojim rukama sud binu ovoga dijela
bosanske države. Svoj pol iti č ki z n ačaj izgradi li su naj više zah va lj ujuć i
gra ni č nom položaju svojih zemalja izmedu Srbije i Bosne, budući da je Hum
ul azio u okv ir pretenzija obje države. Ova pozicij a do punog je izražaja došla
VCl; II vrijl' lIll' I UP; III;I M il k' lI a I )rai, ivojev i ća ( J ll2. - 114l.), jedno kratk o vrijeme
po p ili njegovih rtldak ;1 il T rehinja II ~ llI i.hi srpskog cara D ušana, ;t.al im ugledne
lii::IH)sli Ila (IV(lnl hal1 .1 Stj epal);1 II . Kt)ln)lll ; 1Il i ~ a . Mi ltc l1(w<-t sc k će rka R ad ača
udala '1.<1 loka lnog IC ud;lIciI N C IJ e;] (' i h or i ć a , ;1 pOI".Il;]la je i po IOl11e što je kasnije
lI /.da IlH l ll ; 1.~ ko imc Polihranija . k:Hl i po nadgrohn oll1 natpi su nadenom u
Vd i č ani1l1:1 (Popo vo polj e). Pod San ko lll Mi lt e ll ()v i ćC Il1 ( 1335.- 1372.) _
d uhrovač kim grad aninlIm i hosan skim harUIlO1ll s ugk:dnorn dvorskom ti tu lom
ka'l.nal'a - pOSlali su S an ko v ići moćna poluga u ru kama nositelja ojača l e sred išnje
vlasti II Bosni. Za njegovll Sl! sc naklonost otimali ne sa mo D ubro vč ani s koj ima
je njegovao tijesne poslovne veze, nego i drugi sllsj edi . Sinovi Sankovi - BjeJjak i
Radi č ( 1379.- 1404.) - pos ljednje su l ičnos ti ove porod ice za č iji sc t rag i č n i kraj
veže neuspj ela prodaj a Konava la Dubrovča n i ma 139 1. i vojna intervencija Vlatka
Vu kov ića i Pav la Radinov i~a koji sU/..a po~icli ovaj teritorij i medu sobno ga JXXIijelili
( Miju š kov i ć . 1%1. ).
Centar Radi čev ih posjeda nalazio se kod Ko njica s d vorom u Zaboranima
nedal eko od sela Bi s ku p, gdj e je na loka lite tu Grč ka G lav ica Vego istražio
r
nekropol u S ankov i ća sastav ljenu OCI 16 masiv nih stećak a u obliku sandu ka lociranih
unutar jedne porušene c rk ve. te preostalih 73 steć k a u o bli ku pl oče, sanduka i
sarkofaga smještenih oko same c rk ve dime nzija 12, I O x 6,20 m.
Jedan od prvih istraže nih gro bova, sa s teć ko m ukrašenim natpi som, pripada
gospoj i Goisavi - kće ri zetskog vlastelina Jurja B a l š i ća, ženi Rad i ča Sa nkov i ća
sahranje noj ko ncem 1398. godine. Go isava je pokopana u drven i sandu k s
ruk amu prekriženim na grudim a. s d ubrovač kim dinarom u ust ima, a i SVIlene
vrpce nade ne u gro bu takode r s u dubrova č k e prove nije nc ij e. Upravo njezin
s t eć ak ka zuje da i ostali grobov i unutar crk ve pripadaju Sa nk ov i ć im 3.
U jed nom od grobova polože nim uz apsidu , ukraše nim steć ko m težine
oko 8 to na, nade ni su ostaci zlatotkane brokat ne haljine i o krugle kape izrade ne
od istoga materijala. Brokat je bi o orn amentiran j er se još uvijek vidi više fi gura
pasa s ogrli com, raspoznatlji ve su pa lme te koj e izlaze iz kapite la, spiralni
geometrijski moti vi tSJl lava guske s dije lom vrata. Razaz naje se di o kule i neke
luksuzne zgrade, takoder u zlatnom brokatu izraden grb srcolika oblika, sa četiri
grede OCI 13 zlatom vezenih neprav iinih kock ica. Po svemu sud eć i , grb je kombini-
ran prema svim h era idi č kim prav ili ma. I ostali . uglavnom geometrijski moti vi,
skladno se uklapaju u cije lu ovu ko mpozic iju. Brokat raden u romanskom stilu .
smatra se u Lucc i u Ital iji pod utjecajem Saracena. dat iran je u X III. st. Na os-
novi svih indikacija može sc prelpostuviti da sc ovdje radi o grobu nekog od starijih
predaka Sankov i ća . možda i samog Dmžcna B ogope2~~"~
U grobu smještenom u sredini crk ve, s najimpozanlnijim s tećko m težine
oko 9 tona. naden j e kam eni sarkofag - do tada prvi poznati primjerak ove vrste
ispod stećk a - i u njemu kosti oč ito prenesene s nekog drugog mjesta. Uz lubanju
muškarca otkri vena je staklena čaša II vert ikalnom položaju s ostatkom priloga. a na
cjevanici desne noge pri mjetan je duboki urez OCI mača . S obzirom na okolnosti pod
kojima je trag i č no izg ubi o život. zatim prema lokaciji steć ka u sredini nekropole
može se pretpostaviti da se radi o grobu kaznaca Sanka, č ije je tijelo nakon njegove
pogibije naknadno moglo biti preneseno na njegovu plemenitu baštinu. Staklena
čaša izradena na otoku Murano (Venecija) koncem XIV. st., sarkofag OCI mi\ic'Q
i masivni nadgrobni spomenik ovu pretpostavku čine još ozbiljnijom. Uloga pehara
(čaše) ili zdjelice u grobu nije jasna; u nekim slučajevima mogli su sadržavati
posvećeno vino ili klUh. U srednjovjekovnoj Engleskoj uobičajila se praksa stavljanja
čaše vina u sanduk uz samo tijelo pokojnika. Pijući iz te čaše živi su osjećali da
uspostavljaju neku vrstu zajedništva s mrtvom osobom (Ball, 1995.,48.). Kada
su na kršćan s kom grobu korišteni simboli pšenice bilo je pridodano pričesno
značenje. Grožde i pšenica u kršćanskom grobu predstavljaju vino i kruh pod
kojim se okolnostima žrtvuje sam Krist, a koji vjernici primaju na kršćan s kim
oltarima (Ball , 1995.,30.).
Drugi grob iz sredine crkve zanimljiv je po nalazu III srebrnih puceta
okruglog oblika s petljom, po nekoliko dijelova brokatne trake, tri fragmenta svilene
haljine te svi lenoj kićanki od kape izveze noj zlatnom žicom. U grobu s desne
strane groba gospoje Goisave počivao je kostur okrenut licem prema zemlji..L
lUkama na ledi ma, s istim dubrovačkim dinarom u ustima. Ovaj grob Vego smatra
posljednjim počivalištem Radiča Sankovića. Kao da se radilo o nekoj popudbini,
organizatori pogreba u Latviji uz pokojnika su u grob stavlj ali i novac (Viba,
2006. , 139.). Stavljanje novca uz pokojnike ostatak je starog praznovjerja da je
novac potreban za plaćanje prijevoza na drugi svijet (Curl , 1980.,72.) .
Svi ovi nalazi, uključujući venecijanski i drugi talijanski novac iz Xli.,
XIII. i XlV. st. kao i dubrovačke monete iz XIV. st. govore da se radilo o bogatim
feudalcima (Vego, 1955., 1957.). Kada bi mogli biti sasvim sigumi da srebma čaša
sa ćiriličnim natpisom i imenom njezina vlasnika - " Sinaka" - koja se čuva u
Metropoliten muzeju u New Yorku pripada upravo kaznacu Sanku Miltenovi ću ,
kako je to pretpostavila Bojana Radojković (1966.), dojam o bogatstvu i prefinjenom
životnom stilu Sankovića bio bi još izoštreniji.
Budući da je smještanje grobova u crkve vrlo rano postao općeraširen
kršćan s ki običaj , pa time i u srednjovjekovnoj Bosni , činjenica da se cijela ova

----
nekropola nalazi unutar jedne crkvene gradevine ne bi sama po sebi budila
- . - - --------
posebno zanimanje kada ne bi bilo riječi o tome da su se steće i pojavili tek nakon što
je crkva prestala biti aktivna. O tome svjedoče sarkofazi oko same crkve-vremenski
mladi od sanduka unutar crkvenog prostora, što govori da crkva prvotno nije
gradena kao mauzolej Sankovića, nego je od konca XIII. st. korištena kao njihova
nekropola.
Pokušaj da se nade odgovor na ovo slože no pitanje tijesno je povezan s
tješavanjcm problema konfesionalne orijentacije Sankovića - humskih magnata
koj e je Kon stantin Jireče k oz n ačio pravos lavni ma. Povod za ovakvo mišljenje
dao je Jirečeku dubrovač ki kroničar Ra s tić koji je , opisujući odnose izmed u
Radi č a San ko v ića i Dubrovč ana. Radiča optuž io za dvoličnost - osobinu kojLIje
pripi sao ostal im slave nskim kn ezovi mu otkako SlI primili "grčku šizmu" (Rastić.
1893. , 178.). Pitanje je, medutim. j e li Jireče k u ovom s lučaju bio na pravom
tragu budu ć i da izrazi grtki o/JI'ed, grl"ka krivovjerja i :abh{((e._Q rka koje
kato li čki pisci Orbini i Farlati vež u uz bana Stjepana ll. i T vrtka! ' Kotrom"ni ća
označavaju njihovu pripadnost Crkvi bosanskoj. a ne pravoslavlju. Isto z načenj e
imao je atribut rasko/llik kojim je Tvrtka I. počastio Raynaldi (D. Lovrenović .
2(X)6.a, 689.-690.). Stoji li . pak, ime lokaliteta - GrNa G/mico _ na kome se nalazila
crk va s Ilch:ropnlot1l S ankov i ća LI izra vnoj ve zi s navedenim ",~onf~ s ion a lnim
atributima za sljedhenike Crk ve bosanske, pilanje je za buduća istr~?::~~tnJll .. ~ prav,cu
rasvjetlja vanja ovog problema vodi i naziv samoga sela - B;'~'kup ,- ~ OJ l a~oc lra
na visoku službu II ve likim crkvama, ali i II C rk vi bosanskOJ. kOJa Je upravo LI
oblasti Konjica imala svoja snažna upori šta. Ovaj naziv - kao što ~ e s lu čaj s
Pračom Biskupinom i Bi skupićima kod Visokog - ponajprije ima vezu s bISkupskom
rezidencijom ili bi skupskim posjedom. Na jednoj od nekropola Velikog Jezera
ispod Lje ljena na Vi soč i e i iznad Konjic a na pročelju markantnog sljemenjaka
nalazi se lik muškarca s bi skupskim štapom II lijevoj ru ci spirale okrenute prema
vani , s imboli z irajuć i možda sv. Nikolu, takoder biskupa, a ne treba i sključiti ni
mogućnost da je ovu likovnu predstavu nadahnuo lik sv. Grgura Nazijanskog,
(jednog od otaca i stočne Crkve) pri sutan na bosanskom novcu XY. sto lj eća
(Palameta, 1999., 37.-38.).
Starinska groblja u selima oblasti Takovo u okolici Gornjeg Milanovca u
Srbiji nose takoder naziv "grčka", iako Crkva bosanska ovdje nije mogla ostvariti
bilo kakav utjecaj , ali isto ta:roT"fuadarska groblja", iako se zna da ovdje nije moglo
biti etničkih Madara. U ovom slučaju naziv Madar označavao je uopće katolika sa
sjevera (M. Filipović , 1962., 153.-154.), što upućuje na zaključak da ni nazi v
"grčka groblja" za nekropole bosanskih i humskih s tećaka nije imao etničku ,
nego prije vjersku podlogu. Naziv "grčka groblja" raširen u čisto pravoslavnom
području S;:bije ne bi mogao postati tradicionalnim da se radilo o hereticima,
kao što O tome govori i činjenica da se isti naziv sač uvao medu kršćan s kim
stanovništvom Hercegovine (Vego, 1963., 20 l.). Ne izgleda, stoga, uvjerljivom
pretpostavka da su naziv "grčka groblja" za srednjovjekovne nekropole u narod
uveli katoli čki svećenici koji su odvraćali narod od starih običaja Obilježavanja
groba, proglašavajući ranija groblja grčkim i šizmatičkim C(~rović, 1956., 127.),
jer bi se taj naziv ustalio samo kod katoličkog življa, što nije sfucaj:""
U prilog tome da su Sankovići bili bliski Crkvi bosanskoj , što je nagovi-
jestio i Vego, govori povelja Bjeljaka i Radiča Sankovića izdana Dubrovčanima
15. IV. 1391., kada su "na sveto pismo Hristovo ... prisegli našom vjerom i
dušom", što je izraz identičan onom koji koristi Stjepan Vukčić Kosača 19. VII.
1453. - pozivajući se na "svjedoke i sreditelje vjere naše djeda bosanskoga i s
njim dvanaest poglavitih krstjana" - definirajući svoju konfesionalnu pripadnost
u trenutku izmirenja sa sinom Vladislavom. U tom pravcu vodi i spomen "318
svetih otaca iže ~skih"' u sankciji povelje koju Sankovići izdaju Dubrovčanima
(Miklosich, ®8 ., 219., 461.), jer ovaj izraz upućuje na utj ecaj i stočnoga
kršć~~sty.a. Neš~o o to~e kaže i grobni natpis na stećku gospoje Goisave, supruge
Radica SankovIća, naime da "prija svoju viru i višnu slavu". Goisavaje na dvor
Sa~kovića došla iz pravoslavne porodice zetskih Balšića te se čini prirodnim što
Isti ce brigu za svoju vjeru u drukčije obojenoj konfesionalnoj sredini. Ovo ne bi
bIO usamljen s lučaj u tadašnjoj bračnoj politici da udajom i dolaskom u drugu
~?~~:sl~naln.u sredinu supruga zadržava pravo ispovijedanja svoje vjere. Sam
cmhcnI nat~I.S na s tećku izraden majuskuinim slovima s dvije strane II dva~,
a s dru ge dVIJe strane u jednom redu, djelo je vještog kovača.
Krsno Ime Sankovića, kako sami kažu u navedenoj povelji, veže se za
arkandela MihOVila - zaštitnika viteštva - i sv. Jurja kojemu se tak:oderprip~"
Viteške odlike.
 U lješavanju ovog pitanja od pomoć i je druga ne kropola s nekih 100
steć aka , v ećinom u obliku pl oče, smještena uz ru ševinu c rkve na Obližnjem
loka lite tu Raz i ć i , koji j e kao i Biskup pripadao srednjovje kovnoj župi Kom.
Crkva rusti č n og romanskog stila dimenzija bez apside 11 ,07 x 5,93 m, podignuta
u XII. ili XIII. st. , starija je od crkve u BiskUpu, u njoj se možda služio i stoč ni
obred , a č inj e ni c a da u crk vi ne ma naknadnih ukopa i s teća k a govori da je
napušte na znatno kasnije nego crkva u Bi skupu, što z n ač i u vrijeme osmanske
vlasti , o če mu svj edoče i stil ske karakteri stike portala iz Xv. st. Nekropola oko
crk ve, možda posvećene sv. Mihovilu Arkandelu i sv. Jurju starija je od nekropole
u Biskupu (Vego, 1958. , 159.-166. ).
Ne kropo la S a nkovi ća važa n je indikator o tome kako tij eko m većeg dijela
XIV. st. najm oć nija porod ica srednjovjekovnog Huma kao nadgrobne spomenike
koristi upravo steć ke. Iako u okolici Konjica ima ne koliko, vjerojatno i najljepših,
nekropola koje se mog u pripisati Vl asima, one pripadaju ml ade m razdoblju kada
su se Vlasi afirmirali kao značajan ekonomski i politi č ki faktor u srednjovjekovnoj
Bosni a naročito u Humu, tako da stećci Sankov ića ne govore u prilog tezi ovlaškom
podrijetlu stećaka koja j e odnedav no zaživje la u jedn o m dije lu hi stori ogratije
(P. Anđelić, 1975., 224.) .

Nekropola Miloradovića-Hrabrena na Radimlji (Batnogama)

Dok nekropola Sa nkov i ća odražava poče tnu i srednju faz u izrade s tećaka,
razdoblje u kome j oš ni izdal e ka ni s u bile isc rplj e ne sve m og uć n os ti ove
sepulkralne umjetnosti , ne kropo la pravos lav ne vlaš ke porodice Mil orad ov i ća­
Stj e pano v i ća iz rođa Hrabre na na Radimlji kod Stoca iz dru ge polov ice Xv. st.,
na lokalitetu u to vrij eme poznatom pod nazivom Bat noge, zrcali sami vrhu nac
. .
nJezl11a razvoJU.
R odonače lnik porodi ce Milorad ov i ć a izvjes ni j e Milorad, koji je kao
starj ešina vlaš kog roda ili neke skupine živio Li-P(IIgOj polov ic i XlV. st. (Hrabak.
1956.,34 .). Dubrovač k a žalba upu će na 23. III. 14 16. knez u Petru Pav l ov i ć u
spomi nj e Stipana Mil o radov i ća, Mil oradova sina, koji se ratuj u ć i na struni
Pav l ov i ća proti v Sandalja Hra ni ća zajedno s Turcim a poj avio na du brovač k oj
grani ci oko Sli vna i izazvao boj aza n od ratnih pustoše nja (S toj a n ov i ć, 192Y ..
530.-53 1.). Sti pan Mil o radov i ć imao je troji cu sinova: Petra, Radoja i Vu k i ća
(Toš i ć, 1998.a, 97. J. Petar S tj epa n ov i ć H rabre n jav lja se u du brovač kim izvori ma
sred ino m 1473., a posljednji put sv ibnja 1486. ( Hra bak , 1956.,35.). Radoje
S tj epan ović um ro je izmedu 1475. i 1477 .. do k sc Vu kić S tj epa n ović zadnji put
spo minje 1496. godine (Toš i ć. 1998., a. 103.).
K it eć i se li tu lama voj voda i kn ezova, d ržeći posj ede LJ oblasti izmedu
Stoc a i M ostara, Mil oradović i -S lje pa n uv i ć i zapovijedali SlI vlaškolll vojn ičkom
lIstanovom ozakonje nol11 II sred njovj ekov ni III drža vama Bal ka na (Bog i ćević.
1952., 140., 142., 148., 159.). Po ložaj nj ihov ih zema lja doveo ihje u tješnje veze
s Dubrovča nim a, rez ultiraj u ć i njihov im ekonomskim j ač anje m k a rakte ri st i č n irtl
za širu vlašk u popul ac iju u oolasti Huma (D. Kovačev i ć, 1963 .). U osm anskoIll
 d l' ll l TII il ' ·If/. ' Jlt) llI i l lJl' "l' \'\) 1\1(1\1 '1 1',' 1' _11 " 1 '
' I . .
IIJ l' (II(1I11 "' 11 1I t-' I I\1I 11 V I"(' lIl l' III / "
' ' oo
cll l d 1I l' lI k·dt) [ 1I11dllll
" "k' "
' , \ trJ/naud,J \C
. " '. I /f/lI : I( 'III' li \ p ic\ll(j i llI' I , ' , '
1l0 V()Jl"".';qući
.

politi c ki I drIl Š[ \'l' lI i o k v ir. !<.;I[IIJI \ k ' J . . ," . C!:-, I JrdlJ I I

. •. 11 "h- .
.t O lll ldllj;I Vt q V(j t! C P '1 "
jl' ,, ]asko] g nrp;ll' iji I )OU "lilJ Vh l . .I "o ld Il:n;, pnrildal'-I
• L: ld
" . . . , ld 11 01 IIJ l' H laO'1j J' • k ' . Ir;, v • ~
pod rlll'j II I hIIII ;, s IIklJplIO n "'. 111111'11
o o

I It- · . . .I CU.I ld VOJ grup<lcqr 11<1

oo .

. . , ("(~II SIl I))1I1 V; I l' <lh J1Xlk " 0 177 " .

I / tll l' du (I vih .n k ;1IUII;1 lla "l ve ći J'c hil) k'llll ' I ' I ' tJ~c I nco/cIlJc.:nrh.
" j l
'o "' I ~7
," - , ~ . . ~'. , II vO.lv{Jlc )"11"11 '-, VII kGr ('II JlI(:O() , VC
11.t[I.l ) S.I - 1\llLa I l (llll'{)/ C IlJ l' llIi1 (N. I;il il)() v': ICJ74 'o
'I
Ir l g Ol Illa
l' " '
vJcro Jatllo kao o ti !'!() V()1" ln ():-' Ill 'IIl Sk
I L " , 1)4, - ()7 ) Urra. "
' .",. I " -
. '~ • ,- ' • < • () (lSV.t.J dll.J C lurna - n,lkon <to
Sl' rofl .\l' lill ,\' \ '( ' {(/I/I ('l '(fllg(,/ijll h(}~ ;('III, Il rilllll'cll I' L vo'I VI),I ' I' 'I' ' S ' "
e dl . iJcpan( )\ JC ~
III .lhIUII Sd S\(~I(ll11 hralqolll , kll CI,Ov lllla VukcL'1ll P'lvkolll SI' ,
"o · ' · .0·· . I • ...: . d " .

' I) . 1" .
"ljldll()1ll r '\aUJ\IJ)Lrn
PopralllVICl' 1l1 .11 red duhro val' kih g radalla (SI()j ;l1l()v ić. 1{)]4., 20 1.-20l.). ()\i.l
•. ' ,<

d va V rC llll'Il S ~l hli s ~:I p~)d:ltka, koji Petra Stjcpallov ića- I-Irahn.:na prikawju kao
osmanskog tlmanllka l duhrovačkog g rad a nina. os likavaju god ine na.'-.lanka
Ilc kropule na Radimlji. EI\ollolllski . vojni i društve ni potencijali Stjcpanovića­
Hrahrclla. va/.na uloga Llllsposta vi i lIčvr.~ćcnjlllilllarsk()ga sistema II HUlllu. stahilan
po lo /.aj II od nosu na no ve v las t()dr.~ce koji sc zrcali i kroz izgradnju crkava II
Oša ni ć il11i.l . T rij ebnju i KIcpt:i Illa, a kasnije manastira Ži tomis lić. pravoslavna
vjera kao spec ill l'an 1~lk t()r kol ekti vne patrijarhainc solidarnosti v hl.~kih sk upina. sva
ta silina vlaške eKollolllsko-s(lcija lnc cvolucije Iražilaje svoj prostor za realizaciju
iN, Fil ipov i ć, 11)74,,21 7,-22 1, ), Jedno od repreze nlati vnih područja rodovsko-
plemi ć ke slave pnxlstavlja nekropola na Radi mlji - " bez sumnj e jedna oci najljepši h
- ako ne i naj ljepša - Kol ckcija s t eća k a" , nastala na izmaku srednjovjekov ne i na
početKu oSlllans ke epohe - ll vremenskom ok viru Xv. i XVI. sl. (Benac, 1950 ..
3,,4 1. ),
Nastan ak je7.g re o ve nekropol e no vij a istraživa nja pomjeraju LI kraj XlV.
stoljeća kada su i~kIcsana tri velika sa nduka, od kojih su dva opremljcna bogal im
lI kr~lsil11a i li kov nilllllloli vima u plitkom reljefu. Sljedeća 1~I7.a zastuplj ena jc jecino-
stavni m sanducima i s lje mc njacim<l sa cvjetnim kri ževi ma na pročeljima i bor-
durama od aka ntllso va li šća . Odvojena skupina od d vadesetak S l eća ka Ila s~a l a II
zadnj()j fa l'.i širenja tl eknlp()Ic. kvalitetne izrade i ra 7.Il()Vrsn ih ob.lika. nedvo~l b~'.IH)
pred~ t ~lv lja g n)blje Mil()r<l<.[(lVi ć a -S tj e panov i ć a zas vjl'dlH~'eno 1 odgovaraJl1l'llll
e pilalima (Palame ta, 2002.103 " 36" "X,), ' , ' " , ', I
'lll'IS
D• • . nekrol')o la II Radimlji hroji ukupno l.l.l sled":~I . dok Ih .Il .ll.l k'll
. . '': 1:-';:-';' mh kl)11l
" I ' k 1)luJući kom ada UIlI SIl'Il0 "
lllo ra I() I1111 l;1 lem o () . . I Si) Lh'.'I' C I ':;<!O ~ . .[_. '.I I .':._
(ll"Idn 'le IJut 'l koji pres ijeca Ill'k ropolu . Vlaska poro~I~~·a . MI l~I.ll ~)\ Il.l
" . I' ' 1 ' 1 O ~" IIl I '1 ' ll'VI..' H1I '-; h1l'11l1 III j
SII' C I')'1I1ović' l 'Iedno je od SVO jih nase lja 1111.1 .111.1 11( II s. ~. ' .
t", ' . '..
. I""
. .• ~ . " . . I" , . , 1\' 11' kallll..'l1 l' sW III 11
k ' I' U• .dvori št. u sl'lre LTk .
ve Ila OS<l nllllll.l ll.1 .I 1'.L SL l . L . .,
ne JOpO c.: . . . . . . . . ' . .. .' .". Sli 1;\1l11 Mtl llr:ldl1\'ll·U. a
srednj e(l vijeka: prema natpl slIJedl1aJe plll~•.ld.iI.II1.Up,lkl.Jl . . . I .. I ' 'k II' nd,n11)l)li
. t'. . I ' I " lIJ 'po" , Il'l' a 11.1 1.ll II11 S l.
za tim njegovu SIIlU Petru . Ispot J el.I.~ot' .l .~.' .~) I) ' 1)1" ""n:l sn1j() j ba:-tini
, I S' .. I lm (l,icml'llIllllUI Z ,.111 l. . .
Ukopan je sin VO lVO( e ... lIpan:!. L \1 . . .' 1,. lll"I( n11'nlda Pt'tar.
. ,,' . v,'. . .. , T, " k 1'1 ll' posla VIO Il.ll'gl ".
na Batllogah . kako sc ul.ll1.1 II Igli ~.1" " . , ln )'1hl i/ini nd.:. nlllllk.
- I
Sudeći prema vecelli ln~11I1 ll S I 1!!1
' ' I' " k'l "ohl11h "01111
:..~
la 1Illt [lllSIU l.
. ,' 1 I' k \ la su .-;1;\lllWI1IL·1 . .
" k .~. 1\-1) Ill)L'IV'll!s l l' 11\11 \, 11, .1 l l . .. .
ovo je Illj t;s to od raniJ e ·on stc.: 110 • l .. . .' . I .. "I 'I 'l:l'illl:l. IlllS ll~1l I
.. .. '. 1" II ()S lIll "ll) 'lH.1 s. S l .
Ba llH)ga SalIH) nasla VIII III da Vllull.1l IllJ .. ' ~ . 'illl km"llm kanll'nll'a
.' .. . , ' k' OZI1:l(-l' nlh salllO 111.111.1 ~ .. .
č it av illI'. grohl)V;t Ill':/'. spOI1lc.: 111 .1: . .:"\.. .\ I' sU i kas nlJ cg daHl1u.1.
.. . ... . ':'"
kOli su 11r1padall SIII)IIl.lSlll.1ll11 s l .L: 'Ill 'V 11 11:I dlustv.! .• l llHl/.l.1 _
. t~~
 Od dcvet uhlika stcćaka l.astupljcnih na ovoj reprezentativnoj nckro I'
I ' "
P Ula lll1a '''': " pIu~a s pudnni,lcm ' I. sanduka 27. sanduka s podnožjem 24. visokih po ,
sanduka -l. v!Snk,h sanduka s pndnužje m 5. sarknfaga 2, sarkofaga s podnožj
.11, dUk jc stcćaka u nhliku križa .1, Od spomcnutih 133 stećka ornamcntiranae;n
6J. šIn zlla~i da jc \I usporedbi s drugim ova nekropola umjetničk i izuZelt~~
hogato ukrašcl\i.\.jcrjc ukrašen svaki drugi stećak . Osim bogate ekonomske osnove
IOlll l' su svakako pridonijeli kvalil"icirani kamenoresci - "kovači" - medu kojim~
su il. natpi sa na scćci mi.l poznata trojica: Miogost. Volašin Vogači ć i Ratko
Bral iHl(ll )i{-. B{)gatst VlI {lfllalll('llt i ke Ilcs umnji vo jc pridonio i izoštren un~etnički
ukus naru či telja s tećak a. Najviše su ornamclltirani visoki sanduci s podnožjeIll
i sarkufal,i s pudnuijc111 kuji pripadaju tadašnjoj društw noj eliti ,
Medu ornamcntima iSlil\:- sc zavojita linija s trolistom. ornament II obliku
pktCll{'g užeta, plastični l'i k-cak ornament, zrakasti krug, rozeta, prCdstaY;I
plastičnih krugn\'a, grozda, štapa u ohliku slova T ispiralnih z:\\'oja, Pr~dst"lYa
luka i strelice: na "V\'jv\,dski m" stcćc ima, prcma starijoj interpretaciji, označaYJ
vl,j ni čk u funkciju 1\4iloradovića-Stjcpanovi ć a, kao i predstave šti toya s mačem,
Figu ralne predstave mogu sc ra zv rstati na predstan~ muških tigura s
l-xlltignulllm desnom I1Ikol11 na tZ\', "\'ojnxiskim" slt~l\' ima (ili stećcima koji simbo-
li 7.i r;.~iu S\', Vida) i Ila prcdstayc kojima dominiraju pnjcdinL~ scene poput I<w;1,
pnsmrlnng knla i htH'hL~- turllira , O prnlj \TSli lwih li guraln ih predsla\'a rel: je
hiln gonlfa i \ll1C su vjenljatlllll)7n ~lča\'ak pojcdilll.'c koji su pripadali kuči ~ li lll'
radlwi ~ a -S tjcl'al\l'vi ":a, Druga \Tsla li guralni h pn.xlsta\'a - IllY, posmrtno koll\ i
hllrha-turn ir - kl'jl.' su i/\'cdl'lll' kr~ljlljl' dill;lllliL'l1l.l, tak\'\kr je l'pisana sa sHljim
l\Sl11\\'nil11l1mjl.'tniL'kim i n:ligilllllim pt.111lkama knjI.' ndraz;.\yaju tijcsno preplitanje
paganskih i krs...:anskih mndda mi sljl'nja, I I s. .'c nama h.wa preJ stayljeni su luk i
Sl1di...'a,llt,\ l,stalt.'g ll('lIljajadj~~il1 Sl' maL' i kl'plje, Ujl~Jlllllll S IUL';~i u hu zJt.w~lIl, dllk
slI llcki lxi ht.ll";'\L'a I:.1Sti ...:Clli stitt.lm čija je pl\li /nxh~ia pt.' syemll slldeL:i tipizir..l1l:I,
Pt.'rcd inll'na Sti pana ~tilt.' radt.lYi . .:a i llj ('~\wi h Si nlw:.1 Radt.lj:l i Petra, il
Ix't natpi sa n:l stl' ...:.... im;\ saln~~icnll' .il'S tli illl ...~n:1litclja Bat11t.'~a, k~ll' i imcna rI\~ik'e
kt.l\':1l';l,
Sk~ . .:. .' i 11:1 R;ldimlji il.radl'ni su pd kr('L' njak:l ~,j('~'('nt.l~ il stijt'll(, O~anil:kll~
hrda, na mjestima Yidlji"im it.ls i danas, Stl' ...~ . .'i ~ll i kks;l11i ul'ranl ttl. na :,;lllll' ll1l'
majdanll , ;'1 lalim 1)I"("" ll/",'l\i' dt.l ll('knll't.)k' ~djl' su 'r~(,lli l a\ r~ni 1";'ldll\ i i l'1l1:1'
n1<'nt ir;tnjc l ikn:,,', 1<)50 .. ~~, - ,H,),
N~' kl\'l't.'la II Radimlji, harCI1l,'n:1j dil' kt.'ji S(' Ill'Sll lllllj iYl) \ elI.' 1:1 ~Ii ~\~­
radl\ \ i1..; l' , kdna ic lld Il l' ~n'pl'Lt ~'iji st.' kl'nfl'sil)l1alni k.a1'aktt.'r !lk,/I.' lldrt'dlt L
hudul..'i d;~ .It.' ,;ril'adala I'ra\ ll~Ltnlilll kr~I..~ :lllilll.:1. Stt.lljl't!ll' plime i l'~l'kl'
k.;tll l Ii~':I n~ t\';t i 1'1':\' l's I ~I \ 1.1:1 II Humu pi t:Inje ~l'n fes it.'na lill'f. :,a~t:l \-:1 slallll\ Ill:,t \ :1
l"t.' l,bbsli II :->.rl'dnjt.'1ll \ ijl.'\..lI il'~ lIyij ...'\.. l)~I;l\ lj;} l'thlrl'llim"j('1' :'1.' t.X'jl'lll' i-..n.' . .·u
i I IllL~dl1 l' ,,~tl\'1l U - : .... i II ,!.!:~ d:l jl~ "1'a jl.'Il'1:\ Iy , sl. i ka:,ni je kill 'Ii~'ansl' l ' pn." ,\;td:1\ :lil~
II \lbl:lsti lh'lljt.' :\l'n.'I\~l' d\'~ il' l~r:\\l\:'\;l\ Ije l adr) :lh, l'rilll:n II lInlll1':l;njl,~(J
~Cir\..\'\ il..' , !l)(,·L ll)~ ,) , lh' l'l'.::':1 d:l .ll' II ,rijeIlle ht.'r\."l'~a SljQ':lIl:l l\.l'~,: l":~'
I'U(:I11St\l' Ihull:111':lk. , . "\I.Ylll~M'
blhl . , 'l\:lh'l,,' I·"·" I :-lI\":1:-lll:-\X
l\1 ,l:\ l I , ' . ., '."ll ,l ,I T,d'II'P
" :

bik 1'1':1' l,~I:l' Ill', ~ tim d;t:'ll k.r~I.i:ll1i imali pn." :1~1I1l :\ :-jl'Yt.'rll Huma l II p\....hll1.!ll
{Puljil', 2nn5 " 2()-t ,t , l' '\
' l ,i"I." i i l'ltll11\'li 11:1 l" l'.I, :11i i 11:\ dnl.;:.im hUIll:,"illl i t'lt'~:IIl~kl1ll nd~l\'~'I\' ,1111"
:-- n,' dl\jl' ~ ,ijl'\..:l l\i~\1 111l'~li I'nl':\d:I, ~. 1l1:1Il1ll'.!,,' ",i'
·1 '"ll11:1. .1 1.' 1' ~l' - "l\:ll\l' h' , l "',1,,'11'
 sahor odr/.an 56~. II Brao,"" S" I"II'" I "k .
~ . 'jO, OI - i< k 'l "h ' .'
karakteru ljudskog li ,' CI'1 II V," . ' ) ()S I o~nJI QYlmu(;CIlJcm()<.Icmonskom
. . '. c IJe SC u s kr ~ ~ .. .
naprot iv. sukladn() Kri sto vll ll "k " " . nuc.:c niJe vjc rov(ilo. U kršćan st v u je
. s I SIlUetl vhd ' I . . S ' '
dal1l~.lI sk rs nll ć a lijc la . zbog če la 'c 1<>4 < . ~ () u v~ c rcn~c o ud,nJem danu kao
7.a IlJlhove duše i k'ldil sc p'lI g . J.. _" M. lIst č.ln()v ljcn Odn mrt vih kada sc moji
32 1. "124 -3"11 I ",' : , esv IJece na grobo vima (Vego, 1973., 3 13, 3 18.
,. . -. '" cc no takvo IllJesto, o ci 'c l .. . '.. ,o. '.'
nekro pola u R'ldim lJi (U SIJ p. I P J OJ Je svoJoJ IkonografiJI , predstavljala
, ~ " . "ameta, 2002./03 l.
DI uga JC, mcdutIlll , pitanj e do ko 'c s . ':~. . ' . ' .
m e ntalitet tadašllJ'eg vl, ~ k d '<: ~ • II I11J e r~ krsCdll skl ob rascI prodrli II
as og ru st va, odnosno II kOjo' , ._ ' . . . "I'
InO'lI1ske
'00< ,
pl'edod 'Zbe "I ntu<J Ie Ako b' . " . . ~ su Injen zamijeni I drevne
· . 'k,
d II blovac " I se o tome sudilo na osnovi poslovne knJ'ige
oo ll llOVC'1 Divan ' p '....
eo .. . ~.". n~clIlo v l ca koja za vremensk i period izmedu
' I

. eo , . a
1456. , ~ 1479. sddrZl In-' OrtlMelJe o 12 hercegovačkih vlaški h grupaci 'a
o~~vac~nlh ~I~,enom DonJI.Vlast s područja Ljubinja, Stoca i Bileće, medu kOji~a
~ I ora oV l ca-SlJep~1I1ovlca. onda odgovor ne može biti j ed noznača n . Nai me
' zmed~' 156 navedel1lh vlašk ih imena, romanska imena (Bil ,j!ol, Baleta, Bul;
predstav ljala su .~rav u IZlllmku: od kršć an s kih imena za bilj eženO}Ctel<T4;-~
Je bloJ patlolllml~~lh ImenaJos manji (9) i sveden samo najedno ime - Stjepan
:- kOJe Je medu krscansklml menimajed ino uh vatilo dublji korijen. Većina ostalih
Imena reflekttra varijaciju nekih u narodu raširenih imena s osnovom Rado Vuk
i ~ (Hrabak, 1956. ,37.-38.). ,-O ~
- - Kao što je po svemu n eobična njihova nekropola na Radimlji , tako je bila
~eobična i sudbina Miloradovića-Stj epanov i ća (Hrabrena). Oni koji su ostali u
Zitomis li ću uzeli su zajed ničko prezime Ljo ljića i Kuzmana, dok su neki primili
islam te pod imenom Opijača i danas žive u stolačkim Dubravama (Toši ć, 1998.a,
105.). Jeronim Miloradovi ć-Hrabren od Dubrava emigrirao je u Austriju i u drugoj
polovici XVlII. st. spominje se kao austrijski oficir na Kordunu . Grof Grigorije
Miloradović-Hrabren i, ruski pukovnik č iji su preci emigrirali u Rusiju, autor je
brošure o manastiru Žitomi s liću u kojoj se dotiče i Jeronima Miloradov ića za
kojeg kaže da je od carice Marije Terezije 1760. dobio plemstvo. Miloradov ići
se u Rusiji spom inju već od XVII. st., a pojedinc i su dolazili u Hercegovinu i
darivali crkvene knjige i stvari svojim zad užbinama. Od svi h Miloradovića u
Rusiji se najviše istaknuo Mihailo Miloradov i ć-Andrej ević, koji je u doba cara
Pavla I. (1796.-180 I.) dobio najviša ruska odlikovanja, a kao posljednji spominje
se grof Grigorije Mi l oradović koji je 1883. posjetio manastir Žitomis lić
(Bogićević, 1952., 143., 157.-158.; Hrabak, 1956.,34.). Vijest objavljena u
zadarskom "Srpskom li stu" ne kazuje je li ruski grof tom pri likom posjetio
RadimIju i odao počast svoji m dalekim precima. . "
Nije isključeno da je proces postupnoga gašenja nekro pole na RadtlnlJI
započeo već prvih decenija XVI. sto ljeća, kada je u crkvu na Ošanićima (1505.
godine) bio sahranjen vojvoda Radosav Hrabren. To odgovara promjeni opĆih
društveni h okolnosti uzrokovanih uspostavom osmanske vlasti na ovom podruČjU
i promjeni srednjovjekovne konfesionalne "karte". Nakon što su mnogi VlaSI
vremenom prihvatili islam njihova je djelat na plemenska orgal1lzaclJ3 nestala,
čime je istovremeno prestalo podizanje stećaka (Wenzel, 1962., 119.). .
Ožujka 1960., deset godina nakon izlaska iz tiska Benčeve monografije o
Radimlji, prilikom kopanja kanala za navodnjavanje kOJI Je prošao kroz
. . . , otkrIveno
nekropolu na RadimlJI . . na d u b'1111. o d 120 do 135 cm devet oarobova
Je

167
- sedam sa svi h strana obloženih netesanim prirodnim pločama mur'k
d . . d" . JI e, preostala
V,! u gornjem IJelu poknvena pločama u obliku dvoslivnog krova Poko' ..
nisu s:!hranjeni U dr.venim sanducima niti su oblagani daskama, a i zn~d gro~~~1
mora lt su staJ'~tl steccl. što znači da se broj uništenih primjeraka penje čak do 50a
AI~altza nademh kostura pokazuje da se,. poput nekropole na Pavlovcu, radi o ljudim~
Visokog rasta s dosta razvIJellIm grudmm košem (Zelenika. 1962., 172.- 173.).

Nekropola u Donjoj Zgošći

Medu nekropolama s rednjovje kovne Bosne, nekropola stećaka u Donjoj

Zgošći kod Kaknja od iznimnog je značaja već time što je smještena u samom
srcu bosanske države, gotovo podjednako udaljena od dviju kraljevskih rezidencija.
u Sutjesci i na Bobovcu. Ovim lokalitetom dominirao je monumentalni sljemenjak
težine oko 14 tona - po umjetničkoj kvaliteti izrade i ornamentici bez premca
medu poznatim nadgrobnim spomenicima - "dokumenat neprocjenive vrijednosti"
(Truhelka, 1991., 636.), "središnji spomenik u galaksiji stećaka" (Palameta. 2004"
138.). za
njegovom težinom i ljepotom ne zaostaju ni dimenzije: dužina 265, širina
na bazi 139, a na rubl! strehe 147, visina do krova 146, a do vrha sljemena 169 cm.
Ploča na kojoj je počivao sljemenjak takoder je masivna: 335 x 199 x 40 cm.
Uz rame mu stoji s tupac visok 245 cm iznad zem lje (donji dio 145. a
gornji 100 cm), širine gornjeg dijela 52. debljine 46 cm. Poput stećka ukrašen sa
svih strana. stupac pripada is toj nekropol i.
Još koncem X IX . st. krasi laje lokalitet Crb'inu zvanu i.Qrčko groblje na
brdu Križ nekropola sa 14 stećaka - 4 sljemenjaka. 9 ploča i I stupac. Spomenuti
slj e menjak i stupac preneseni Sl! l! sarajevski Zemalj ski mu zej. dok su oswl i
primjerci vremenom nestali. bilo da suugradeni u obližnje kuće. bilo da su razbijeni
i uoradeni u cestu ( B eš lagić. 1967 .. 46.: Strat imi rović. 1891 .. 134. ). Danas 0\'0
de:astira no mjesto predstav lja još samo "monument" barbarogeniju. ..
Ovdje je. na temeljima antičke zg rade podignuta. crkva srušena pnJe nego
su u njoj bili postavlje ni ste ćci. Što samo po se~i ne pred stav~a IZIll_nlku u
sepu lkralnoj praksi bosanskog srednj ovjekov lja (Cremošl1I.k. 19)0.. 4 I ) '\,Od
mnoštva stećaka spomenutih koncem XIX . st. (StratImiroVIC. 1891.. 128 .-1~ ~. ):
. Vid
pola s toljeća kas nije . I" '1'Je b. I' lo J"Os S~~lllo.~
J~vo 11 . l,"!
~ , I' s'pred
. . zo::'
nde. ' ,dok_ .... se ln
su\'It:' iz
···. dv·! 11'Iz il"lh ispod zem lle. OstaCI brokata I dVIJU ,tak!emh posud.1 uz ' ,.1 .
.I c • • ., ..... b " ct " I~Ć~\l sted~a bil)
Illl ·t" ·I,'klW s'mduka važni su IndikatOri da JL' II gm II l!'ipO 11.1)\ t'-=- •
• c e " Č " kI9-0416)K 'ullen
sahrankn pripadnik tadašnjeg društvenog \Tha l remOS111. :'I , oO d' . )
••

ld kO I; s u is klesani ovi s(cćci "ackn jt' iz dva kamenoloma ~ldaly.:~ na...J. o I~O~I~~
l'i kllllld e XIX ' " I'k' ·, .t . "lk biO razlomljen 11.1 'I'.
S' IIllC IlCkrlllJuk . KOI1L'CIll t ,. !'it. \l: I I.lt: !\ tl.
,.1
. .• . .~ " , . ~ .. ' ~ ~" . da su ~i.I pn, t
di 'I ch a mcdu 10kall1l11\ S I ~1I11)\' 11l S ln) tl1 ost.ll.l .1":: ~'.Jt:Z.l ~) !\poIl1e.".~ . . l.. .., ~~ l h 'o

. " . . ' . ." " , y .. ,,';. '", ,.'" 'CČJO I Otx:'l.I\.ll l.

nekih 60 ~odina klll1llVlllla razbi l! llL'kl i.llH.1I1 Z .1It:S.l.Jt:rJt: Z\ .. ' ~'" hl . . ki
': . ' . ,', 'l) I 1,.+ - I ,6) O\'akn l sltem \ .lIll. '.
II Ilj Cl1lll I Illa blaga tStratI11111ll\ll. IX , .. ... . ... ~.', :. _~ _ . ~) 'ekk\tllli.ljJ11;II~lLl
postu pci. uz nj i hovu SL' kundal1lu II gradt~.1u II :-;.I~ 1.11ne I :-; \,Jd,ll~ I,ll: ~(, oJ, ll" )hni il pll)\\1
' ~' k ' SI" ';n'll' sudhllla zadc:'stialll:-;ULt:n.\l.:-H
Sll ruku pr~plllov"" l 1)10.1 '" :-; 1l:I.: .l.1. IL. _ l . . ' " ,~ :, ' l\On ~tl'd
,:'
'" -' 'kl'll k'lt 'lklllllhi klll~ ,- -, I' "
ni su 1Ill1 sta\'a 1 :-;.11110 . , l1'lrh'll'I nc:"'O
.:-
I .... P.l.lIll.
"7 ~ ')
11 IIIIl S • • . " 1. (N -th 'otc:' IS ~'l -f' , •
..
'1 ' I
I l 1I, 1ll~( II X I " '\.·V
, ' '\. . .Stn l'lL'l~-
, •1 za l)llP lllL';l\· ; IIl.1~ LTr..:a\';J nl L • l
 S oh zirom 11<1 v i ~ ()ku es t chko - lIlllj c tni čku kvalitetu ovog ~ Ij e menjaka i
izda šnu ornamcnti ku kojom dominiraju zapudni geometrij ski i fi gurain i moti vi,
s obzirom na lo da j e "ornam ent j ezik kojim nam predmet progovara", ne moze
biti daleko od istine to diJ j c u izradi umj c tni č kog ukra~a ovdje ključnu ulogu odigrao
neki dalmatinski majstor iz druge polovice XlV. sl. (Stratimirović, 1891., 139.). Osim
što nači nom svoj e izrade zrcali sinteti ziranje raz li č itih stilova, romanićkog i
goti čkog ponajprije, ovaj sljemenjak odaje umjetnika koji je u punoj mjeri poz-
navao europske i mediteranske kiparskc i slikarske tradi cije, kojemu ni su bile
strane ni lokalne vizure sadržane u dj elima rezbarskog i klesarskog zanata, čiji
tragovi vode sve do monumentalne dvorske arhitekture, heraldi čki h moti va i
minijatumog slikarstva (Palameta, 2004. , 137.- 141. ). Dokje sljemenjak lijep orna-
mentikom, stupac je plemenit oblikom, ukrasima bli zak narodnoj umjetnosti
radenoj u drvetu (Stratimirović, 1891 ., 139.).
Već sam njezin položaj i njezini spomenici govore da je ova nekropola
znamenita i da se, po svemu sudeći, može pribrojiti medu porodične nekropole
srednjovjekovne Bosne, bez obzira na to je li na stećku bilo uklesano "ban Stefan"
ili "Stefan ban", što se na osnovi sačuvana dva slova " n" i dužine polja natpisa
može pretpostaviti. Za sudbinu natpisa veže se priča kako su se "za turskoga
vakta" pravoslavci i katolici sukobili oko groblja pri čemu je stradao natpis, tako
da su se 1891. mogla raspoznati još samo dva zadnja slova. Toponomastički
pokazatelji, ponajprije obližnji lokalitet pod nazivom "Stipan-grad" , naveli su na
pretpostavku (koja se nije pokazala održivom) da bi se pod najvećim sljemenjakom
ove nekropole mogao kriti grob bana Stjepana II. Kotroma nića (Stratimirov i ć .
1891., 140.; Stratimirov i ć, 1926.,45.-46.). Svojedobno je Truhelka ( 1991 ., 636.)
uočio trag natpisa u ostatku riječi - "pan" - na osnovi čega je takoder pretpostavio
da se radio o banu Stjepanu. Tvrdnja da četiri ljudske figure na sljemenjaku -
dvije muške i dvije ženske - predstavljaju članove neke lokalne feudalne
porodice djeluje uvjerljivije (Stratimirov i ć, 1891., 141 .).
l na stupcu S ove iste nekropole nalazio se prvotno ćirilični natpis u dva
retka, ali je koncem XIX. st. bio "okrnjen, izlizan i nepročitan" (Stratimirović ,
1891., 140.). Truhelka je ponUdio transkripciju natpisa s nekoliko imena medu
kojima i imenom bosanskog bana Stjepana Prijezde (Beš lagić, 1967., 97.).
Bešlagić ( 1978., 79.) je pak ime Dragiša iz jednog dijela natpisa povezao s
imenom brata velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kojemu je
kralj Dabiša koncem XlV. st. darovao selo Kakanj u Trstianici. Još uvijek se ne
može bezrezervno prihvatiti ni jedno tumačenje, tako da će za sada ostati tajnom čije
su kosti ovdje u srcu banske i kraljevske Bosne, u prirodnom ambijentu dostojnom
monumentalnosti i ljepote ovih nadgrobnih spomenika, položene u grobne rake.
odakle su ih na kraju raznijele ljudske ruke i olujna vremena.
Udaljena od ove u pravcu sjevera oko 150 m, na susjednom se brijegu
takoder nalazila nekropola koja je nekad brojila znatno više od 10 dobro obradenih
sanduka i fragmenata utonulih u zemlju, ko liko ih je na koncu preostalo
(Beš l agić, 1967., 51.).

169
 Nekropola na Pavlovcu

Na za ravni brežuljka Pavlovac u neposredn oj blizini Sarajeva, odakle

pruža prelijep pogled na okolicu, nalaz ila se do 1980. godine nekropola steća~e
.. č a
u tlpl no m položaju na redove. Te godine obav ljeni s u radovi na dislokaci·i
nekropole i djelimi č no arheo loško iskopavanje grobova. Tada su steće i Js
Pavlovca prebačeni u krug vojar~e u o bli žnjoj Lukavic i. Znanstveno zanimanje
za ovu nekropolu znatno Je stanje I daltra od 188 1. kada JU Je obišao dr. Iva n
Zoch i ut vrdio da broj i oko 100 stećaka (Fekeža, 2003., 495 .).
Brežuljak Pavlovac krajnji je, izduženi ogranak brda Kri ž, odakle su isklesani
spomenici transpo rtirani do nekropole čija j e glavnina za uzimala površinu od
oko 4500 m' (55 m x 85 m). Od nekadašnjih više od 100 stećaka, na sjevero-
i stočnom dijelu nekropole preostalo ih je 40, od kojih 3 1 sač uvanih u cijelosti i 9
fragmenata . Najvi še su zastupljeni sanduci (21) od kojih jedan s postoljem, slje-
menjaka na dvije vode je 8, a sljemenjaka na četi ri vode su 2 primjerka. Budući
da je po broju i oblicima stećaka nekropola na Pavlovc u najmonumentalnija
izmedu 25 istraže nih nekropola iz okolice, može se reći daje pripadala istaknutim
ličnostima. Odredena pravilnost prilikom paralelnog.Qo5tavlja~j a stećaka srodnih
oblika upućuJ e na m og uće rodbinske i vre me nske veze izmedu č l a nova jedne
veće srednjovjekovne porodične zajednice. S obzirom na to da je nekropola na
Pavlovcu nastala na pleme nitoj baštini Pavlov i ća - jedne od vodećih vlastelinskih
porodica srednjovjekovne Bosne - pretpostavlja se da ova skupi na stećaka pripada
upravo njoj.
Način obrade i te hnika kl esanja kamena ujednačeni su na svim s tećc i ma.
osim na dva najmonumentalnija s pome nika koji pokazuju brižljiviju tehni ku
izrade upotpunjenu postupkom g l ačanja. Krono loški raspon nastanka steća ka na
Pavlovc u kreće se izmedu sredine XlV. i druge polovice xv. sto lj eća. a odlikuje
se tipskom izradom bez ukrasa i natpi sa, koja govo ri o spe ci fi č noj umjelničkoj
tradiciji ovoga područja srodnoj tiplogiji stećaka središnje Bosne. Naj markanlnijom
se doima njihova monumentalnost profilirana LI medusobnom odnosu običaja.
vjere i vlasti unutar razvojnih ciklusa srednj ovjekovnog bosanskog društva
(Mutapčić, 1982., 168., 170.-17 1. , 174 .. 176.: Žeravica. 1982 .. 179: Fekeža.
2003.,511.).
Po rasporedu ukopa i položaju pokojnika u 25 otkopan ih i arheol oški
iSlražcnih grobova. nekropola na Pavlovcu ne izdvaja sc od ostalih srednjovjek~\'mh
grobalja na podru t'j u Bosne i H ercegov ine. Posebnost o\'og lokaliteta zrca,ll ~e u
(ollle šUJ ~lI p()k()jn ici ispod stcl'aka sahranj i\'ani II kamenim j d~ve nil11 sarkolaz.t~lli;l
_ 9 pokojnika II kamenim . 15 Ll drvenim (Fckcža. 1003 .. 497.). Sjeverna g ra~lca
~do sada i:-.tražc llc oblasti s kamenim sarkofa zima seže do Jajca. istočna do Drme.
južna do Konjica. a zapadna do linije Turbe-Jajce, Najv iše ki ll11enih sarkol~~
nadeno je u oblastima oko Travnika i Sarajeva. a u sarkofagu takvoga tipa s poklo~eJl~
od dvije pl oče postavljenim u obliku krova nu dvije vode sahranjen je Viganj
. k . b·1 ..•. (ZeIeni·k a., -1004". 186.
Milošev ić. poznat po grobllOI11 natpisu o ' 0111 Je I o njecI _.
1.
Ob i čaj 'OJIlI ' U u k'amelle sar k'o t·age I' ·'J·e biO .
sahnHlJ..lva nJ.a po k··k specIIIeno
' ' .
. . · k · ct . k
hosan :-. ki. kako to pokaZUJU meroV 1l1S ' \ se renI sar 'o aZI o III· _. Ik ··"e nl pnlikom
 i, kopal'anj a u crkv i SI-Germain u P'lr'
' lzll
- 1876 °od'me II k'rase - n]' ro- et . d
Slal'an" l križa IHal, al l. 1995 II J U
, d k ' .. '" . . v ~ • " O
b ke " , Z ama I pre -
potre a ' amcmh sarkofaga raz li č ite forme
••

I· e o r,lc IJ" zabrijeze

. . na Je u an olo-sakso
~ ~ ..~
n' kOJ' E ng Ies koJ.' Ponek'ad su bIIi
'
Izuze tno dekon ra nl. prav ljeni Za sve te ili dru oe v'lžne osob ' l' b" : .
· . . .. ' . e ' . e, l mog I su Itl naml -
JenJen,1 pnJe za I Z l aga nJ e. ~.e~o. za sahranu . Kameni sarkofazi bil i su pogodni i za
~~ nO\ nu .upo r~bll . R~z I I CJt I tipovi drvenih i kamenih sarkofaga korišteni su II
kasno m sred nje m ," Jek u, Na jedn o m loka lilel u nadeni su drve ni sarkofaz i
nap ralJJe m ,od ,ba i lI č kog- hraSla (Hadl ey. -) 00 I .. I 1)- .. 179 .J. UpOlre
~_
- ba kamemh '
sarkotaga
· .
bJ! uJc povezana '
s k. ršća n s k i m vJ'erovanJ'em II uskrsnuce. .tiJ. eIa I' naslO-
J3nJe m da se ,pos mnm OSIac I ŠiO du že s ač u vaju od pOIpunog neSlanka (Curl.
1980 .. 72. ). ah ISIO lako je predslavijala i psihološku posljedi cu neslanka anl ičkog
sarkofaga (Ari es. 198 1.. 206.). Većina ukopa kroz povijeSI obavljana je polaganje;;
tij e la umotanog u Jedn ostavni sukn eni mrt vač ki pokrov u zem lju , O va se praksa
nastavri a do sred me XVII. s t olj eća kada je u modu počeo ulaz iti pokop u lijes u
(Ball. 1995 .. 50).
Osim u kamenim sarkofaz ima. pokoj nic i na Pavlovc u sahranj ivani su u
d rve nim sarkofazima i d rve nim ko včez ima, Nalazi u grobovima. medu koj ima
posebn u paž nj u zaslužuj u staklo. dijelovi luksuzne Odj eće . poz l aće n a srebrna
kopča za poj as, dubrovački novac kovan izmedu 1356. i 1421 .. dugmad od upletenih
snopova fili granske pozl aće ne žice i brokat. kao i sami masivni stećc i . nesumnji\" su
do kaz ekonomske m oć i pokojnika sahranjenih na Pav lovcu, Sve ovo. kao i samo
ime lokaliteta - Pav lovac - navodi na pretpostavku da je svoje vj eč no poč ivali šte.
nakon što j e 14 15. godine kao žrtva politi čkog ubojstva skončao u Kraljevoj Sutjesci.
ovdje našao bosanski knez Pavao Radinović (Žeravica. 1982 .. 186 .. 191.. 195,-1 96:
Fekeža, 2003. , 499. ), s tim da su kao njegov grob označe ne d vije raz li či te
lokacije . O vu pretpostav ku podupire i narodna pjesma iz okolice B o rča u kojoj
se kazuj e da Pavao R adinov ić nij e bio sahranjen na nekropolama oko ove
sredi šnje utvrde Pavl ov ić a (Fekeža, 2003. , 496.).
Prva se lokac ija veže za najreprezentati vniji stećak oblika sljemenjaka s
postoljem, č ij a uspo redba s regionalnim kneževskim nekropolama - stećcima
kneza Bogč in a iz Kotorca (Il idža), kneza B at ića iz Kopoš i ća (Ilijaš). velikog
kneza Radoja iz Zabrda kod Tarč ina i s tećko m iz Donje Zgošće (Kakanj ) -
pokazuje da j e oblik sljemenjaka na postolju zaj ednički za kneževs~e g robove.
kao što su to i veliki sanduci uLadevini (Rogatica) Vlatka VladevIca I VOjVode
Miotoša ( Mutapč i ć , 1982 ., 173., 176.). "
Nakon što su arh eološka istraž ivanj a nekropol e na Pav lovcu na S\'Jetlo
dana iznijela drveni sarkofag smješ©' u grobu ispod stećka oblika masivnog san-
duka u središnjoj skupini spomenika, tD mjesto je označeno kao grob zlosretnoga
Pav la Radinov i ća. ' , ' d k k 'i
Poko;nik u dobi od nekih 50 aodina sahranjen Je u drvenom san u u OJ
, " d .. d zradenim Ni
imitira oblik dug ulJ'aste ku će s teškim krovom na vIJe vo e. I . . -~ k .~
. brk " sQClra na vječnu ucu
polovice punog hrastovog drveta. Sam ovaj o I snazno a ·tik " kuće
--"'cc==-r-
-'-:":';~=,:.L::::.::;e.-=.:;.:.;.::.. k ..
pokojn ikovu kao I na osnovnu un CIJU samo,=, . ' -
cr stećka persOJ1l l acIJu
. . ti"elo u
.
Pavao Radin~vić je ubijen u Kraljevoj Sutjesci 24. VIU , 14 15., a n~e~~v~~m~nika
Vrhbosnu prenio krstjanin Vlatko Tumurlić. Oblik i težina groak~ ? konJ.:retnim
,.
drustvenome rangu poko'mka
ah IStO t o I
na Pavlovcu odgovaraju J •

171
okolnostima koje su zahtijevale hitan ukop, što znači da nije bilo vremena za
izradu kamenoga sarkofaga. U grobu je nadeno šest dubrovačkih dinara emiti-
ranih izmedu 1372. i 1421 , dok ostaci pozlate na lubanji govore o sahrani u boga-
toj opremi (žeravica, 1982., 192.-194.).
Ako je suditi po analizi II kostura iz grobova na Pavlovcu riječ je o autoh-
tonom etničkom elementu s naglašenom robusnošću oba spola, koji odlikuje dinarski
antropološki tip bez primjesa i upli va drugih antropotipoloških elemenata ( Mikić,
1982.,2 11 .). Dinarski antropološki tip jedne zatvorene rodovske cjeline prevla-
dava i medu pokojnicima ukopani m na mjestu Stećci u Raškaj Gori kod Mostara
( Atanacković-Salčić, 1989., 95.), isto tako na dvjema nekropolama stećaka u
dolini Ričice kod Imotskog (Mikić, 1982.,211.). Ova slika odgovara informaci-
jama nekih, na latinskom jeziku pisanih , srednjovjekovnih izvora koji Bosance
spominju kao korpulentne ljude. Na podru čju srednjovjekovne župe Vrh bosne
gdje se nalazio i lokalitet Pavlovac stećci s natpisima i lijepom ornamentikom pri-
padaju vlasteli ili najužem vlasteoskom krugu (Mušeta-Aščerić, 1986.,229.).
Sve ove, ali i brojne druge nekropole, gusto posijane širom srednjo-
vjekovne Bosne i Huma, snažno zrcale ideju komunalne solidarnosti u životu i
smrti koju je, osobito od XII. st. u grčkom i latinskom svijetu kao vi soko sofisti-
ciranu ideju vjerske prakse i pobožnosti , razvilo redovni štva. O va pomiješanost
života i smrti, poznata rano kao osobnost kršćanske religije, bilaje mnogo dublja
od pukog fi z i čkog ili topografskog odnosa ; ona je od mah postal a duhovna i
ekonomska, i njezino medusobno djelova nje pogodi lo je c ije li poredak ljudske
osobe (Binski, 1996., 26., 28.). Umjesno je postaviti pita nje: jesu li veli ke
porodične nekropole u isto vrijeme predstavljal e i svojevrsne teritorijalne
granice, od nosno jesu li vršile i tu osjetlji vu političku funkciju u društvu duboko
podije lje nom upravo rodovski m vezama?

ZONE RASPROSTIRANJA STEĆAKA

I KLESARSKE ŠKOLE
Slećc i su pre težno veza ni za prostor sred njovjekovne Bosne i Hu ma.
I s točna granica Huma ( Hercegov ine) ujedno je istočna g ranica njihova rasprosti-
ranja, jer ih dalje u manjem broju ima samo oko Ve limija, N ik š i ća i Šavnika "
Crnoj Gori. Najzapadniju granicu pružanja s teć aka č in e oto k Pag, Se linc pod
Velebitom i Pl ašk i u Gors kom Kotaru u Hrvatskoj. U S rbiji ih ima u pojasu uz
rijeku Drinu , a sač inja vaju jed nu cjelinu s onima zapadno od tc rijeke (Škobalj.
1'!70., 235. , 257. ).
. yz s pec ifi č n e političk e , eko nom ske i kulturIle prilike pojedinih regija:
um~J ec~.. k~ cs,~n.ia s t eć aka dov e lo j c do formiranja posc hnih lokalnih sti lo,va I
umJcl~~ ck lh skoJa .. Vod eće mjesto medu njima pripada kl esarskoj Š kl~ ll . ni,l
pm.lrllc.J lI I-Icn.;CgoVII1C, sa s redi š tima II okolici S toca. Ila podru čj u Trcb Jllj4t ~
Bil eće, :t.alim Gacka i Neves inja. Če t v rta radioni ca djelovala jc II široj oblas t~
KonjicH, '~ r)L:~a II okolici Li šIice. Glavni kl esarski centri ~l/. apadn;~j Bosni pokri.val J
su podnH.':.le Izmedu Kupresa i Du vna , a II s rcdi .~ Il.i().i Bosni okolicu Tra vnika.
 HERCEGOVINA
Istočna HCI"l'cgovina

Vještina klesanja s t ećaka razvi lajL' IHI Pl1dručjl1l-l erL'I,.'gllVi nc SVl*~ najht)ljc
mogućnosti. PI\.' poznatljivc: 11 ostvarenjimIl iZlIzelIH.! estetske vrijednosti . Iako
ova ob last pnr}.a primjer jednI.' prilično homogene regije II i Zf'1Il1i nudgrohnih
spomen iku. pojedine mikf'osretiinc I'onnimlc su-osohit umjetni č ki izmz iZlllt1
ima smi sla geografska. ali i stilsko- umj et ni čka podjela na is točn u i za pmlntl
Hercegovi nu - na dvije oblasti čiju prin)dnLl granicu predstavlja rijeka Neretvu.
Tome treba pridodati tijesne kontakte obje ove regije s ))ulmadjol1l. kao i
medusobno. što jc liza sve razlike medu njima rodi lo i Ilag la~c nc stil sko- umjetni č kc.'
s li č n osti (Vego, 1954., J., 7 .. 29 .. 4J.l.

Nekropole okolice Stoca

Radimlja (Batnoge)
Nekropola IHt Radimlji kod Stoca pruža reprezentati van primjer visokih
umjetničkih dostignućuu podizunju ovih "grndovul11rtvih", i to ne SUl110 k~lduJe
riječ o istočnoj Hercegov ini . nego i kuda se mdi o cijeloIll području rusprosll~nJu
stećaka. Zato još i danas - pogotovo ako se rnčuna s rnpidnil11 propud~nJem
stećaka _ ova nekropolu il11a kultni kult urološk i karnkter, Uzevši u obzll' njIhovu
173
brojnost, kvalitetu klesanja i umj et ni čke obrade, originalnost reljefnih motiva
kao i veći broj natpisa, podmčje Stoca u cijelosti predstavlja najbogatije i naj kom-
pletnije područje s tećaka (Beš l agić, 1964.,79.).

Nekuk - Tanoge

Ju žno od Stoca, oko 3 km od Radim lje, na ravničarskom terenu Kuk

nalazi se veća nekropola srednjovjekovnih s tećaka sa zanimljivim ukrasima i
jednim natpisom. Na nekropoli je 78 stećaka, od čega je ploča 25, sanduka 51 (6 s
postoljem) te 2 sarkofaga-sljemenjaka s postoljem. Ovdje nema visokih sanduka
kao na nek im drugim h ercegovački m nekropolama, niti tzv. s tajać ih oblika
spomenika, tako da sv i stećci na ovoj nekropoli , osim križa, pripadaju tipu
ležeć ih spomeni ka. Ukrašena su 22 s tećka (28%), što je visok postotak. S i stočne
strane, odmah do nekropole, prostiru se plodne njive zvane Crkve, gdje se prema
predaji nekad nalazi la crkva ili samostan. U sjeveroistočnom dijelu nekropole
smješteno je manje, kamenom ogradeno, muslimansko groblje koje se smatra
šehitskim, zbog čega se cijeli lokalitet naziva Šehiti i Šehitluci.
Oko 800 m jugo i s točno od nekropole u Nek uku, blizu zaseoka Tanage, u
neposrednoj blizini muslimanskoga groblja, nalazi se srednjovjekovna nekropola
od II dobro klesanih s tećaka oblika sanduka, od kojih 3 nose ukrase.
Medu ornamentima stećaka u Nekuku najbrojnije su tordirane vrpce,
povijena linij a s troli stima, figura lne predstave, stili zirani kri ževi, roze te, kružni
vijenci itd. Medu fi guraini m predstavama i st iče se slika ok lopljene ruke koja
zabada mač u grlo razjarene životinje (risa ili lava), koja krasi gornju stranu sanduka
dimenzija 158 x 63 x 38 cm . S li čan prikaz takve životinje susreće se u Opličićima
i Bolj unim a, a može se pripisati Grubaču - jednom od najboljih ko vača XV.
stoljeća. Na južnoj bočnoj strani nalazi se prikaz kola s 5 žena i 2 muškarca od
koj ih jedan jaše na konju , kolovoda je muškarac, a muškarac na konju krajnjaje
figura kola. S li ča n motiv - kolo od 3 žene i 2 muškarca od koj ih jedan kao
kolovodajaše najelenu - poznat je s nekropole u Hrasnom 15 km južno od Stoca.
Na drugom sanduku nekropole u Nekuk u prikazano je 9 lj udskih dobro crtanih
i klesanih figura (vjerojatno u kolu) i 5 košuta. Kompozicija je vrlo uspjela. a cijeli
rad pripada školi čij i se utjecaj osjeća u i stoč n oj Hercegovi ni. najviše na području
oko Stoca (Boljuni , Radimlja. Nevesinjsko Polje). Tehnika izrade osobito je došla
do izražaja II prik azu mu ški h tigura sa šiljast im kapamn ....meko povijenih ruku. s
pojasom na struku. kratki m i prema dolje nešto širim haljetko m te u držanju
nogu. Tak vajc tehnika prim ijenjena i II prikazu životinja. il s l ične scene pri slIwt'
su na Radimlji i II Ž itomi s l ić i ma.
Svi kri ž,cv i na Nck uk u su stili z irani. jedan medu njima račva se prema
dolje s li čno križu II Tanoga ma. a mogllće jc da su ovakvi kri ževi s postoljima
postavljan i pod lIljL:t:aj cl11 Pra vos lavne crkve. Stil iziran i križevi slIsreću st' na
Radim lji. ima ih i u Ubosk u kod Ljubinja što sve upuć uje na jednoga majstora
ili na istu školu. Kri l.cvi koji II svomc izgledu idu prema mze ti specifikum su
s t o lač koga kraja. ali sc nalaze čak i na Blid inju izme du Čvrsn ice i Vrall-planine.
pa i II zapadnoj Bosni. Ovi rozeta-kri žev i poznati sLlllekoliko stoljeća prije naslanl-.a
s t cća ka , pa jc nj i IlOV U pl)ja vll u 11~ l šc m s lu čaju tcškl) preCi ZIH) l;dredit i. I j edan lld
sljclllcnjaka Nckuka ima SVl)ga dv()jnika na Radinilji . ncš lll je v\.,ć i i precil nije llhradl'
 ... I1 L'llhil:'ll.ll \...0I11hillir:"lilll i"ri z()1ll i /.anillllji vmn poja vo m tzv. Andrijinog kri ža.
Om,mlL' llIl"a Nd, uka Il1l'll lI',I,) sl' v. 't · II .' . .
. . . . ' . ~ . IU](lS l ~ O ... JHlIll. ilJCI-JIla veza ~a zapadnom Hcrce-
!..!,OV11l01l1 1l1lJHIIlillll<l IC-dl IC ot'",nl ' I · · k .• .
~ ~. : , .
.... . .• ' " .". ... b lX Ild ve/.a s ne mpolama lstocnc Hercegovine,
I1.Q ll: SlL s Stoca Scen', s I·,v, II ·1' ,"
Ih.:k lOpOIaIlli.l . k I . h ' I ..
. ) l I I II ~ OI11 I () o ~ 1<1 acc m, a J l
ndd llH~(t ~~ kr,lz,a C II~~ ~ckllk (~rig.inalnilll i Upućuju na vješ te rnai~torc.
', ' " 'v V' • , < .

. I Ol.<': ~ SV ih oSld lll~ (,IetaiJa. Jedan od kri žcv~1 nekropole na Nek uku sadrži
natpIs s ln Imena : pukoJI1Jka Radosava V lahovi61. pi sara R adiča Radosali ća i
~lc,sara~kov~~Č:.1 Milete Krilića. Vlal~ovi~ i su poznata vlaška porodica p()urijetlom iz
S~ I.~ll .V I'lhov IC I ..~. do 4 sala ~lo~a .lsLocno od Nekuka. U današnjoj pravo~lavnoj
CI k\ I II VlahovIcIIlla kod LJubIIlJu posvećenoj Svelom knezu Lazaru nal aze se
gro~llc ploče kn eza Vlaća Bijelića i njegova sina. vojvode Vukosava V l aćev ića
- ktrt or<! crkve - dok C ijep i Ra.'ko V lahov ić leže u R adm il ovića Du bravama
kod Bil eće. Radosav Vlahov i ć je n'uvjerojatnije od ovi h V l ahov ića s baštin om u
područj u Nekuka. gdje j e našao i svoj smin~ . Spomenik je po svemu sudeći nastao
u Xv. ili početkom XVI. sto ljeća, dok c ij ela nekropola pretežno pripada Xv..
dije lo m i X lV. stoljeć u (Beš lagić, 1958. , 156.- 157. , 165.- 174.).

Bitunja - Zabrde

U seos kom naselju Gornja Bitunja, 10- 12 km zrač n e lin ije jugozapadno
od Stoca, kod zaseoka Zabrde nalaze se četiri lokali teta sa stećc ima _ Zak uk.
Potkuk, Lokve i Baba. Od ukupno 282 spomenika ploča je 6, sanduka 273, slje-
menj aka 2 i kri ževa I što govo ri da je sanduka čak 97 %. Ovdašnj i s tećc i
prosječnih su dimen z ij a, dobre obrade, u bli zini kame noloma, na mjestima
briž ljivo odabran im za njiho vo smještanje vršenim u pravilu po pravcu zapad-
istok. Nijedan s tećak Zabrda nema natpisa za razli ku od nekropola u Uboskom
i Premilovom polju udaljenim samo 5 do 8 km. Ukrašena su 62 spomenika - 22%
- što je dal eko iznad prosjeka, najviše ploče 67%, sljemenjaci 50% (od 2 primjerka
ukrašen j e I ) te sanduci 21 %.
Računa li se svaka ukrašena stranica stećka kao jedan motiv, onda se na
stećci m a Zabrda j av ljaju 34 različita re ljefna motiva u više od 160 primjeraka
medu kojima s u: kri ž, polumjesec, "svastika", roze ta, kru žni vijenac, štit s
mačem , ruka s mačem, motiv štapa, predstave ptica, predstave lava, lov. kolo.
arkade, frizovi od povijene linije s tro listima i tordirane vrpce. jedinstve na poj,:vu
predstavlja motiv muš karca sa štapom na sanduku Potkuka, kOJ I po ogrtacu.
položaju štapa i posebno po plast ičnom okviru podsjeća na ilirsko-rimsku stelu.
Posebno je, u odnos u na ostale tri nekropole, za nimlji va n ekro p~ l a u ~akuku. ~
čijoj s u samoj sredini loci rani te me lji nekadaš nje crk ve dllnenzlja 10.) m x 5.)
m orije ntira ne u pravcu zapad-i stok~ Nije poznato tko je i kada podIgao ovu
crkvu , a li se po raspored u s tećaka oko gradevine može zak ljUČ i t i daje crkva brla
aktivna kada i nekropola. Dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve nalaZI se
bunar koji mještani zov u Grčki bunar. . .
U izradi s tećaka Zabrda, koji po svojim osobinama pflpad~lJu kr~gu
s to l ač kih nekropo la poput Boljuna, Opli č i ća, Radimlje. Nekuka I G;rnke~
Hrasna, datiranih U XlV. i Xv. stoljeće , sudjelovalo je više majstora neJe na I
kvaliteta (Beš lag i ć , 1964., 77.-85,).

175
 "Demi nov krst" uBurmazima

Usred predjela Burmazi, najbrojnije grupacije stočara i kiridžija medu

Donjim Vlasima Hercegovine, raznim poslovnim nitima povezanim s
Dubrovčanima, 8-9 km zračne linije južno od Stoca na putu za Hutovo i Neum-
Klek. na dominantnom mjestu odakle se otvara pogled na Burmaze, smješten je
jedan više nego zanimljiv sepulkralni lokalitet: vjerojatno prethistorij ski tumulus
na kom se izdi žu dva velika kamena križa s plo ča ma. Na čitavom tumulusu,
okruž uju ći križeve, rasporedeno je oko 70 grobnih oznaka od kamenja
naslaganog u oval ne humke, dok se sjeverno od tumulusa nastavlja aktivno
pravoslavno groblje. Neki od ovi h grobova još uvijek im~u na istočnoj i zapadnoj
strani - kod nogu i glave pokojnika - usaden oveći , amorfni duguljasti kamen visine
50-70 cm. Prostor tumulusa s križevima, kao i pravoslavno groblj e, ogradeni su
suhozidom, tako da č in e jedinstveno sepu lkralno mjesto. Izvan te ograde leže
ostaci muslimanskog groblj a. Tumulusi ili njihovi ostaci inače se nalaze kako u
neposrednoj blizini našega lokaliteta, tako i širom Burmaza.
Tzv. "Deminov krst" monumentalnih je proporcija - visine 330, debljine
45, raspona krsnica 137, ši rine lij eve i desne krsnice po 50. dužine krsnica po 40
te širine stabla križa 57 cm. Ništa manje monumentalna nije p l oča pod križem-
230 x 190 x 50 c m. Dok se medu ornamentima na križu ističu osmokraka rozeta.
polumjesec rogova okrenutih naviše i dvije manj e šestokrake rozete. ploča je
ukrašena plas ti č no izvedenom bordurom i predstavom četvrtastog štita s prore-
zom za koplje ispod kog se nalaze mač i dvije šestokrake rozete .
lako manje masivan od prvog i drugi je križ monumentalnih razmjera -
visine 170. debljine 25, raspona krsnica 94. desne i lijeve krsn ice po 30 i širine
stabla kri ža 34 cm. Ukrašen ornamentima, medu kojima prevladavaju rozete.
kri ž počiva na ploči dimenzija 200 x 130 x 40 cm. dok je na njezinoj sredini
prikazan če tvrta sti štit s prorezom za koplj e ispod kog se takode r nalazi mač.
Dva znatno manja. oštećena križa. obilježavaju grobove iz najmladeg perioda
sahranjivanja u samome tumulusu.
Naše k,iževe, po svemu sudeći. nije klesala ista ruka jer se prvi križ odlikuje
monumenta lnošću i plas tičnim ukrasima. dok su na drugome primjerku svi ukrasi
izvedeni urezivanj em ili udubljivanjem. čime se posti zala odredena rdjefnost.
Neke od legendi kazuju da cijelo groblje osim kri žć"a predstavlja tzv. "kužno
groblje". zatim daje pod već im kri žem sa hranjćn nćkij2ćmin kapetan . a u okolnim
grobovima njegovi vojnici izg inuli II borbi. istn tako da je oba spomenika na
groblje donijćia že na Demin kapetana. odnosno da su tri brata po okolici
postav ila kri ževe vel ikih dimenz ija.
Loka lit ~t "Dcminov krst" st:'pu lkraino j e mjesto višestoljetnog kontinuiteta.
dok dva monumentalna križa po svim svoj im osobinama pripadaju kasnom srednjem
vijeku. možda ('a k prvoj polovici XV I. s tolj eća. Pravos lavno grohljć pripada
najmlađ oj etapi Kori š tćnja ovoga grobnoga mjesta (Pa laVt'stra. 1965 .. 195 .- 201. ).
 lIuljulIi

Pctll<ll' !o. l I..ilollll'I;lra ju go/.ap:ulno od Sto<.: a II zaseoku Bo\juni nalazi sc

nd,n111tlh.. . ." -) hq .slet-'.."I1,:1 1"1/11
, .. '1
I ,I O)I 1'1. rasporc:liclllh
11\:\ . II d VIJe skupIllc. Pre ma narodnoj
oo • •

prediJJI II 1lcposrednoJ hll/.l~l1 Ilckropol e II srednjem vijcku sc nal ali la crkva .

.~ Od s p~ 111ll'1ll1l0~ hroJa s tećaka ploč a jc 7i) , sandUka 176. sljclllcnjaka 12 i
kn,iI,l' v:! s 1 ~ ll K·.lllll J . O SIm, J--+ primjerka. nema plo(: a većih dim e nz ija. sanduci su
l )h~~' IH) .:II ~l: 1l1 . pn:~na th llJc" d cst.' tak primjeraka su vis()ki . dvostruko ih jc tali ko
kOJ ' naJl'c sl'C lInaJu monolitna postolja, dok s ljcl1lcnjm:i nisu ni iJl.razito veliki
~lit. i iz ra/:i,!o viso k,i. Ako hi sc imovi nsko sta nj e i;okoj nika mjerilo prema ohlicima
l dllll~n /, IJl1 11a st~~aka.lmda hi pl}k(~inici B()ljl1ll<.l predstavljali imućan d11lštvcni sloj .

Ukras~ nos~ l)2 spol1l~nika ili 34% - najvi še j c ukrašc no sljc lllcnjaka 4 ~Vj'k
- zatim plll~'a JY'/(, i sand uka l2(Yf' . a od evidentiranih kri ž,eva sv i su ukrašeni .
Ncknlpl} la II Bll ljun im:l pripada natprosj c('no ukrašenim nekropolama. a medu
ukrasima naj zn ačaj niji Sll moti v povijene linije s trolistima. motiv štita s mačem,
motiv rO I.C't~ II v iš~ va rijanti . plasti('ne vrpcc. razne bordure. kri ževi. polumjeseci .
liguraln~ pn:dstave kao što su ljudske i životi njske ligure. scene lova na jelene.
sce ne kola. fantastične ž ivotinje. li gul'c lava. Medu figurainim kompozicijama
ističe sc koln žena s muš karcem na jelenu kao kolovodom. identi č no sceni sa
steć ka iz desetak kilometara ud a lje nog Gornjeg Hrasna, zatim II Nekuku i
Nevesinjskom polju, s tim što je uNekukuumjesto jclena prikazan konj , Posebnu
pažnju privlači prikaz l.ene s djetetom u naručju, koji vjerojatno simbolizira njihOV
zajedn ički grob (ili Bogorodicu s malim Isusom). kao i prikaz fantastične životinje
dugog trupa karakterističan samo za Boljune.
Veći broj natpi sa na stećcima BoljIma spominjc nekoliko maj stora -
"kovače" Grubača, Mili ć a, Dragišu i Zeliju, kao i "dijake" Semorada, Radoju i
Vuka, po čcmu ova nekropola predstavlja jedinstven primjer na cijelom prostoru
rasprostira nja stećaka. Medu svim tim imenimu počasno mjesto pripada
"kovaču" Grubač u.
On jc istaknuta majstorska li čnost. ne samo Boljun'~ n~go i š ire~egije:
kako to pokazuju umjetni čki motivi na nekropolama u obltznJlm ?pltČICl m a I
Nekuku. Grubač se specijalizirao za visoke sanduke koje ukmšava pretezno ljudskIm
i životinjskim !·i gurama. all. k' anst!
. . '.I d ru ge mo t"Ive I OI'll •'llllente. '. NJeoove
::- . kom-
~
pozicije ' ura vno teže ne su i jasne. !'i g ure na seb i nose pečat realizma: pn, (emu
umjelnikova fa ntaz ija ne trpi od prekomjernih ogranič~nj'L Razdoblje nJego,",l
• • •• Y . ' d" , ·d 1430 ' 1470 oodllle,kadaJeradlo\l
mlJaktlvll1Jcg angazman.l p.l .1 Izme u . ' I . ' .1:: •• ', . .. ' "

Opi ičići ma. Nekuku i Boljunima. Na osnovi sadržaJ" Jednog od epH,II,' k~JI J~
isao Obl"ld "na Grubaču" pretpostavlja sc daj e upravo ovdJe, u BOIJUllllm'd, n,l
1
P,
.
mjestu .,
njegove naJv. eć
· ~' kl,>s'll'ske
~. "
. G' b" Il.:oi
"sl'wc , I .sum lU ,lC .
'1" 10 svole po" le nje
,
.' .
.
.. .k ,. d'
P očivalište Ako J'e nko onda mu je sudbina bila nesvakIdašnJa, \Hume t,l 'bo,l ,I
. . •. '. . k ' ct' . .' pod vednm n t~ Ill.
je živo tni put okončao tako reći u svoJoJ klcsars '0.1 ra ll()l:~ckl ' . xl ,t ":b obliko-
,Izmedu nadgrobmh ' spomt::1lI
" 'k',t k0.1'C .'It::" ,s'tm
, klesan.
' mož(:t Cd ISiX .s t: ,
v'mog nJ' eg'ovo m spretnom majstorskom rukom. .. " II' e !l 'l ~e.st
, . . . S' lnld kOlI se p<)tp"l "
Drugi umj e tnik aktivan u BnlJulllllHlJC .e nll . . ' . ' " pog'ledutoga
' k " I" k" Ako I ostalllnepsnoc< u
st ećaka . od loga u dvu S!tIČU.\U 'ao ( IJa ' . " , (k' T sllmo daje uzorke
. .. k" . I k ' III'Cz uJ e slovll u stee e I I ,
označuva li lermm "dl.\a · oso)u OJIl . '
177
slova, Semorada bi se ipak prije moglo smatrati pisarom nego klesarom G
. .. B . . . otovo
SVI natpISI u 0lJu111ma pripadaju Semoradu ili njegovim učenicima a "
isključeno da je neki od dvo rs kih dijaka kao dijak nastupao i na st~ćctlJe
Ne možemo znati je li svoje natpise Semorad najprije pisao na nekom drugma.
"1'
materija u I odatle ih prenosio na kamen, ili ih je izravno pisao na kamenu, kao ~
što se nešto odredenijega u tom pogledu ne može reć i ni za ostale dijake Boljuna.
Jasno je jedino lo da su natpi si pripadali kasnijoj etapi klesanja, odnosno da su
najprije radeni ukrasi da bi zatim na red došli dijaci i natpisi. Dok podrijetlo njegova
imena ostaje zagonentno, razdoblje Semoradove aktivnosti u Boljunima pada u
drugu polovicu xv. i na sam početak XVI. st. Ako se već ne bi mogli smatrati
posebnom školom, Boljuni svakako pripadaju krugu značajnijih radionica u kojoj
je osim Grubača i Semorada bilo zaposleno više drugih starijih i mladih majstora,
pri čemu su Boljuni odigrali značajnu ulogu u odgoju ni za kovača koji su svoja
umijeća primjenjivali na drugim nekropolama.
Stećci Boljuna pokazuju veliki stupanj s li čnosti sa stećcima i stočn e Herce-
govine, posebno s Radimljom, Opličićima i Nekukom. Broj od 269 preostalih
spomenika na ovoj nekropoli nekad je sigurno bio mnogo veći , tako da uz malo
imaginacije nije teško zamisliti ovaj sepulkralni prostor čiji " životni" vijek nije
bio kratak - c ijelih ISO godina izmedu sredine XlV. i prvih decenija XVI. st.
(Bešlagić, 1961. , 175.-177., 198.-205.). Po svojim likovnim kvalitetama Boljuni
se ubrajaju medu dvije-tri najinte resantnije nekropole, a 19 natpisa stavlja ih na
prvo mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini (Bešlagić, 1959., 136). Svjestan njezine
unikatnosti B ešlagić je (1959., 135.- 142.) još prije pola stoljeća predložio program
i projekt uredenja ove nekropole, ocijenivši njezino tadašnje više nego bijedno
stanje " nedoli čn im" . Od tada do danas, od planirane četiri , završene su tri faze
njezina uredenja - krčenje raslinja izmedu stećaka, ispravljanje prevrnutih i nagnutih
spomenika i dj elomičn i radovi na izmještanju seoskog puta koji prolazi kroz
grupu stećaka prema Hutovu blatu - dok četvrta faza koja se odnosi na č i šćenj e
lišaja s reljefa i natpisa još uvijek čeka na svoju realizaciju.

Gornje Hrasno

Sa svoje tri nekropole - Podgradinjem , Toplicom i Medugorjem - i

ukupno 237 evidentiranih stećaka. područj e Gornjeg Hrasnog. locirano desetak
kilometara ju žno od Stoca. u srednjem je vijeku moglo predstavlj ati jednu manju
župu s kalunima Izv. Donjih Vlaha. .
Medu s lećcima ovog podru čja prevladavaju sanduc i (137). ploča Ima 71.
slje menjaka 28 i I kri ž. Ukrašeno je ukupno 49 spomenika, znač i 21 '7c. što Je
znatno iznad prosjeka. pri če mu ploče ni su lizimane II obzirjerje ukrašena S~~J1l0
jedna, sijcmcnjaci SlI relativno naj ukrašeniji. dok najveći broj ukrasa, budllC,1 ~a
su najbroj niji . nose sanduci. Spomeni ci su precizno klesani. pretežno SlI veh~lh
dimenzija. mllogo ih je visoki h, a već ina bez postolja. Ovdje nema .1~eugled~11h.
pooolavo ne umOli'nih spomenika. svi su ili prosječ n i h ili veći h dimenZIJa. tl svoJom
m i.~o,; i v nošć u i obradom izdvajaju se sljemenjaci Podgrad inj a. Sve SLI nekro~ole
loc irane uz putove. elok je u Podgradinj u uz nekropolu pravoslavno groblJe s
 6Ll
'mU!)\!XlHdO II ~nq n~n~'s ;lltxlOJ~~u ~Aufod !ZOIZ1lJ
, nn~JP\~ !l!q n'SoUl ~UlOl n '~")rn!"ld~!j~fl()d ()unrpop 01 ~!,!UlnlP ~ru~uuup Ul~~flU
\;\~ nl~~!lS\mmU o t:ft:p,,"'Ud l! 'IU1~ \ 'S od t.l1!4UP llUln~hr;)ri\ ~r ~llq ~!lIl\OIl;)d OPJA
oums ' .. Qlt\ltl4tlO 1\ ~mu !fit-Xl!'l!U.. u~runJllr.s mU!}'!~!ldO II t.Hludn ;lf J;)r '~nl
.Jl~\"')..") HN h'!~!ldO ns l!P(t.'I'J. '~\l~I~N ~~t?!!-I np ~.\S plxhf'l t!lll!ll!l lUd ;.lS l!rO~ ~nl
Jtl\t.\.'P!:\\~hp,\1':\ - \~\\~1l(] n!~'\tul'lt'oli HIl)lll"-'ld !ll!Pl:d~ld l!ll!lL\l!P po ns !?!~!ldQ
' nlodOl'l0ll
t:~,~!~,'ud !,,-Y:ot, l!u'k.l ~\,y~t'~\,\,")s ,"lU1U1S :1~tul' s Hh.'F'lf!l" ·!lI!ZH4. !t.l Up...1JSllCl,:lu n !lH!,.n~l!J
!lt~l:-\) ns :{\'P ',)..,,"'ld llh'lI!lI!:t\'\ l!U - I"J llUdll:tll - ,..,r ll! ,)~! ·\!1.!N ·').""I!dru~ ! ;.xlru~
n ns !U,'lrL,:u\xblU ''i!u.\l\lPd lllt.1U,)1lI! r~:\4..i 1:1,"\1·\ !U!"'!Il} rl)Up.USl..xt.JlI n ·t~.:x)lS po
\'tll":\.hU\'~nrnr't ~ I \l1llU,11~,1rlll~ nrl,~t:lll\lll~~I.l..~ lU,\"\,',\ ·t:\l1~;'~~!ldO n !=':"\,11 S

pr,mdo

'\'llll -'Y\ll "~t>- ' ~t> "\)%1 ' ,'I~"I~"9) 'l' T\\: "'Ip~xj, ',\I\: IIr~lIlZ1l1!'lq\'rZl:.J
nf1:p\xt~d .)ll~\.'_\I\l~IU ,'r!~ T.XllS lll\' . . . !I\l~\l ~ tt!U1~ / " .\\"-1 .J~! ..\!l:U t:.I\'l~!l~lU ,;l~! .\
~!\lll~\\lpn' nr"IUl,,-,,-1 llI\\\\l r\: · t~rt~"!4.\l q!~~pnrl ! .JP\U!Jd \l1.J!Ul~~l~\h~z llI!lIp .U:.Id
,11 nfl .... l l\.'hll\'~ l "tt~J\."".hud t~ l llhll~!lll~ 'lll\':-{IU \l1\':'is.n:~,11:'i U1\'lUn(i! ~ ·tlI0?~U.'
lll~~\l~ T.\!I\'llI t~(;:ll ! llh\\l~.n:~\"l ,'~ nrn:'iHl"-' t:Uq:IH j,1rl U\.lQ .J1(,,-i\u.:'i~N. .
"~1~d ~r"-'.\ nl.l~
l:tmtl.l\Y1 lal t:1lI !.'\\\'1 ~ "1:.},1/ \'J l" i ~l! 1:...\"rnU1 q!lll:.I!"] !l!"l~ .J.\rl~p"ud lb ~lI-:y!.:"'.."l\js
'q'\;~''ill: !U rJ!lU11l n U,1U t:!~h,jnp" I'\. rtu!."':'""Jl~ l: ~ "l::lll!~!\ill:ll ~ I"l!tt~~'-'I !U!p.)r ·:'If
.""J~i.I!l'KJ.~l"d ·! . . lU II lU,1!)d\,'1 ~ .'\l:.Il::~~nu\I:"'\l:{Jl'~d j\,1. lll,1rUl'){ tlI!lI1~Ip..'~l' 1.'t1-:1::U('1.
,""JI · lUl' I .1 !"!Jl~ ! llI \''t.lll ~ .... 1:.\\'1 ! ,1.,\!lJ ,'f!-\p '~l:d ·1:: lll! .\\,:3llJ llI!U.:'Ip.:'l.\ ZI":.l \)J4\'P !
lUl'.\i:T~~ lli\' ltlll j !l' f! ~ U,11,""J r .1U !.~ n r\'~ tll\'U.J.'\~ ·.""J .\IT~ .""J1.!I.""J.\ U\\'!'U!]\'_\!"?, llll'll,:'!IQ::l
·m~l ·i.:.... !hl ~r\'\ l~ ~.\' ~\''1 ru llll'lU:- '~'~"\!lJ ,1 r!·\p ~ llI\' _ \!hl lll llI!lI!"P'-l lU!lI·:'!Yt).)lI T ?!Jl
UK.~·!.'t~·.t!l !l~ tu\.,(1.:'~·q~IJ \"""Jru~\.\ \ !={ l{1l\.}-1l rpl"-ll\lJ lU·:~ rIJ\'1. 1.""J!~ \(\.; !\,~~'l II q."Q~ 'l'='lll l~lI
f..\\.'[ llh'U,1~~ . . . Uf..ll~ !J!h1.:" ,""J\~ ru ,1 rU~1~t:.Illl t~rU!rl:.I~f"d l ! 1.1:rU ..:'ltU~rl~ · .. ~~"""I~\,jz Z!
t:~l'\U\.) p...u\.-.J · ~!'!uP.,"U \ rru i.' ll \l'~ !I rp("llltl ·H! 8. tl 1~1.1~~')1~ 4!r!·\!nuqm~Z rl::U l"--' lll::p;t!"
r i[ \i.:l~r--UJ... . l'r !J,. . . rlll ~·\' l II tn::!n\.p~\' 'tu.'\ lN I nrqr z np.\ \'I" ')ll!~! .\ '94 ;tll!J!~
,~"llt'U~ '~\,) l ..1U!Z"nr ,. . . rut'u~ 'llL"' l)~' \ t-~ I \ l)~ l ,-:ll!!.;!!..'l.\ ,1nl...'1~\.xi l::U ll~?I.'II...'d
TlU! ... ..'\,11:.' l::U l~rJ'I1l PUl') !Ul'Jt~run~ II n rl~rl::J.!JJ ,.r."""I!u.)un~){ .. ! l:.InI"J(·" l
T u .... . Ft" t'. \n :'r·,:uJ 4!ll.~rU!r. 1l(, . j TlU! \.-:l.~nu ~ l~ \i.'l ~-l~ T I ~""JZ \'J T.\.1?!-l){ l{!u.;!y'\' Il1J\."XI
!. \[!\.'U! i.rn:.'~.) ·!f~ ."'rtlqro !'l'u-r--1!':,n:, tl 1:.'~""J..~ !bl..' l[l,1fnIH . . . ~_~ !m~lll(\J .\~l('lU - n ~I...':3nf\.) l '\.

li. « UU\., \~ .: lpU.~ ~l:.'Tlm·} .tl"'f.!-lJ ! !J ..1f! \Z 1lI\'1 .1 fll ~ .." J r'-lZT:J ~ c:-t,:'l !.\l'-: r41(xt r m::zT::-t!-lJ

..~Gn.Lrr.zr ."~( ~\~\)'t n n!'u!~.dI" d ru t-p.)~ \f\.1l1l r.tl l: \l'l ru,,"\.~ ' nu~""Jpr r tl ~T r t1'-'-\\'II.'l
I.!J.\.'~ fl ('{l"'\. ntnU !l'r . . . , . . . . r!Ul;Tll:' \"r ' TrU~ll...' \ !? 4! U .~ ! 1:'1~ 1 1ll~) ! r:I\'1. lll !H~Z '!hl' U
-~u0~' . .lj . . X1tU :.' 4.!Lrtr rtll1.~~"' 9J:.' l'.\!h-'uI4!1lll:J.! r~ \\..' 1 rtJ J.~ ~~\ rl~tJ J r rlU! ~~'l n~lll
~.m~ y 4!U.,:'E'" U!P. .. . (l'\.i .; ! r l! .... !z\.-.Jtlh'~ lppf!... ~ \n~I'--?JJ. ;::-;::- ~~"' ~l.\~ mu~~"""I \"' nlll~ fL"" I
· Ui..'-.illi\.''t :ll tU[7Jn ~ ~l ~ ( \.llr ~l'lllll~TJ H ~ rlU\.\!) Tlll!."" I nrllt.~ lll\.~ U_\rl ~ n 'nrr: r rJ ~d
. :'(\,)1 .;rE'"v r r\U tb i{ ..l..Il ~ <l!uq rI:.'"t' ;5 n r! \ .?Zt!l'P lU!fU r:z qBlU"P'--"' T ~_\ rll.~ ll:.'"qd
..."!t ' \Q....'U! u·;~t"tJru.~7l ~(!ll!~)J'-ltt" · !Jl![t ~\.'1 ~'r \\.' tl 4!tIr:ZJ.\ :-rr:l~~r rtU! ll! qr T:it~~"\,;""JI~
?UlE'~~(",'4'xi lllt5rut LUG\.X!lll 4!'1·~ tuP"?(["l ~ ~. 4! l"tt- rlU!.\ ~.h."'lU lll!ll~l.:.I){n IIp.?l \
. . . TU!Jn~~ 4 !U -~~f".'J('i tgll lP~\,xi.
.1'
4. -,"-.--"U " U -c' 'J. - c h
0 - ~ - ~ ~ ~t-~ : .
- \' '': ..... ,"- l" u'nu" l UI Ul ' I', l ~
~ . !!-lu' ~.., !'r,-'~U\."-1
' ". . ~\'l :.' ! -rrJ.rz n .... \rJJ.
"1 1' V""" rn" ~
\. ...., .'"'" ~ _ _ • ...l. .,.
\u) r ..; ' ... .., ...
~-..,. .~ ~ I C ''' ' It· ' l ' , .. .... ...
,-!\.:.J._ ~ .\ ....
11 'Ir ....
'lll ... l![r '{ \"'1 t'\r l:' 3- [Ur rl! r ·1l1,.',1. ....
. ..,
'- .1. \.
1
 Ovdje su evidentirana 102 spomenika - 57 sanduka, 37 ploča, 6 sljemenjaka
i 2 kri ža; ukrašena su 32 primjerka - 31 % što je iznad prosjeka. Naj značajnija
je ne kropola Ploče s 28 ploča, 27 sanduka i 6 sljemenjaka. Nekad je ovdje bilo
više spomenika, a Truhelka je 1895. objavio natpi s s j ednog od stećaka koji je u
medu vremenu nestao.
Već ina stećaka u Pločama već ih je dimenzija, od kvalitetnog vapnenca,
pažljivo klesana, u jednom slučaju u obliku tzv. dvostrukog groba. Od 61,
ukrašena su 22 spomenika - 36% - što je respektabilan postotak. Medu motivima
dominiraju povijena linija s trolistima, zatim razne plastične vrpce i okviri od
razli č ito stiliziranih linija i geometrijskih likova, tu su i dva plastična polumjeseca,
štit s mačem, stilizacije rozete-kri žev i, dok su neki oblici rozeta evidentirani još
jedino u Boljunima djelo majstora Grubača kojemu se pripi suje i autorstvo scene
s lavom i srnom. To omogućava da se tak ve i slične životinj ske fi gure u Boljunima
i Nekuku takoder pri pi šu Grubaču , dok usporedba slova na s teć ku Radi voja
Vlatkovića u Opi ičići ma sa slovima u natpisu Taraha Boljunov ića iz Boljuna
otkriva da se Grubač bavio i izradom natpisa, tj . da su oba natpi sa njegov rad.
Grubaču i njegovim suradnicima pripisuje se autorstvo najljepše isklesanih i
bogato ukrašenih stećaka nekropole u Opi ičići ma datirane u xy. i početak XVI. st.
(Bešlagić, 1960.a, 145.- 153.).

Vranjevo Selo

Niz nekropola gusto posijanih ovim područjem završava u neposrednom

zaledu jadranske obale s nekropolama poput one u Vranjevu Selu kod Neuma uza
staru cestu M etkov i ć - Dubrovnik, 22 km jugozapadno od Čapljine. Rij eč je o
povećoj nekropoli s preostalih 145 stećaka (70 ploča i 75 sanduka) rasporedenih
u dvije skupine, solidne obrade, od kojih su neki razbijeni i ugrade ni u kolobrane
i ograde. Nekad je, po pričanju mještana. ovdje bilo bare m dva puta više
spome nika, a živa je i tradicija o srednjovjekovnoj crk vi. Arheološki artefakti
svjedoče o rimskom naselju uz koje se nalazila i nekropola. Istraživanjima nov ij~g
datuma, nakon što su otkrivene još 4 ploče (sanduka) i 3 sljemenjaka. broj stećaka
na ovom lokalitetu popeo se na 152.
Medu ukrasnim moti vima javljaju se: polumj esec, ro zeta. kri ž. ljiljan.
povijena loza s troli stim:l, ruka s mače m. scene lova na je le ne i košute. scena
borbe s medvjedom . kolo i scene s konjima i jahačem koji drži soko la. scena sa
že nom i konjaniko m te s ko njima i vodič e m. Bogati repertoar bordura i likovnih
moti va na dva ukrašena sanduka dovodi se II vezu s j ed nom od lokalnih klt'-
sarskih radioni ca . čiji sc rad ov i odlikuju plitkim reijefolll s li č nom izvedbama
duborezaca (Palameta. 2004 .. 136.- 137. l.
Srednjovj eko vna nekropola, č iji j e prvotni i zg l ~d zoog pustošenja It'škl)
za mi sliti , podij elj ena j e na dva dijela, s tim da manja skupina od 30 ugla vnol1l
sač u va nih spomenika, na nek i nač in izdvojena iz cjdinc, predstavlja porodil:'1ll1
nekropolu kn ezov a Nikolića, prema Orbi niju pl)tomaka Ne manjića . Tri sal1llUKa
koji č ine j ezgro nekropol e zaslu žuju posebnu pažnju i mogu se s n~atrati najstarij im.
Iz natpi sa se zna da su pripadali Katarini (Katalini), ses tri hosan skog hana
Stjepana II. Klltrlllllanil-a i supru zi i.upana Ni kok i7 Huma, . latim knezu
Viadisla\'tI, kdnom od dvojke Nikolinih iK ata rininih . . ino\·a IkneIlI PClru
Nikolil;u, S il~lI Vladi . . lavoHHIl. Arheološki iL' istr:tžen groh kll t..':!a Petra Nikolića
II kom osim slahih tragm'a hrončane ili srL:hrne ike II prL'djL'lu pojasa nijL' hilo
drllcih nalaza. Nad t!roholll jL' stajao stL'l:ak ohlika . . anduka i na Jlj~mtl natpi s II
tri I~da CAse ki.i k~lez Peta'\'. kll ~za Vladis la\'a si n"). Ispod natpisa uklL's<lna.i~
kompozicija s l1L'raldil'killl llH1ti vi lll;J - Štilll\'i llla. l.as ta \·iclll1l i \H·!tl\' im;J polu -
otvorenih krila - grh Nikolit..;a (GIa\·aš. II.)XI.) .. I -U. - I-t-L I-n.- 1.:;;0. t TL'llllika
izrade i ukrašavanja pojedinih sh",;! lldajL' \'.idtog klesara t VL'gll, 11.)61 .. ~61.).-27() . l.
KnL' z Vladislav Niklllil:, neL;ak hllsans kllg hana StjL'pan:l II . Klltl'llJnanil:a.
zajedno je s bratom Bogišom gosplldario dijL'lol1l Huma i Pllp{Wa polja . Nalpis
na njL'govolll steL:ku. datiran II prvu PlllllVil'u XlV. st. kada.iL' o\'aj dio prillHlrja
došao u sklop bos<lnskL' dr/.ave, olllogul;ava i datiranje v('t..:eg dijL'la IlL'k rllpole II
drugu polovini istoga stoljel:a. Na drugom s<lndukuukrašL'l1olll na sv im slllhodnim
stranama ističe se prikaz kola sastavljel10g od 5 muških i S :I.enski h figura, dok
se na sij edel-clll sanduku raspoznajL' kolo od 1'2 figura, Illuškal':ll'a porcdanih
odvojcno od I.CIW tako da najprij e dola zi 6 'I,cna. a onda 6 muškarac;! (Bcnac.
1953 .. 64.-69.: Bešlagić. 197 1.. 323.: Glavaš. 1%9 .. 1-16.).

Nevesinje

Najv('L:i hmj slL'l:a ka ll\ll:inL' Neves inje smješte n je u NL'vesinj sku11l

haško III polju dui.ille ~J. širi ne 7,::' knl. pulll).e1l01ll ug lav no11l Pr:l\'l'L'I1l
sjL'vt.'rozapad-jugo istnk izmedu planine Vek'l.a Ila zapadll, BllkuviL'e, Trllsilll' i
NekudillL' na jugu. Crvnja i Morina na istoku i Crne Gore na sjcveru. Sama ntx:ina
Nevesinj(, sa sVl~iih I 17 nl'kn)pllla i l'v ilkntiranih 41 Ol) stc(:aka svrslava sc na prvo
mjesto po brojnosti ovih nadgrohnih spomcnika u Bosni i Hcrccgovini. O tom l.'
govori j{)Š jedan pl)kal'.:ltelj : dl)k II BiH na 1U() km:! dlllazi prosječno I \ S s k'ća ka,
u Nevcsinju se I,\j hrnj penje dn 430 primjeraka. Nekrop()1e s manje ()d SO Sl cć:lka
za uzimaju X()% sv ih nckropola, od ukupnog hroja ~a k je 2~ s v i ~c od 50
sp()menika. a medunjimnje 13 nekrop()la s prek() 100 primjeraka. Nekrop()la u
Krekovi ma sa 452 primjerka najbrojnija je II Bosni i Hel'l.'cgovini - Ila drugome
mjeslu iza nekrop()le k()d crkve sv. Spasa u Celini (Hrvaiska) k()ja hrnji 700
spomenika.
Izmedu 41 ol) primjemka ploče su zastupljenc s -'9(#,. S:lndUl'i 56 ci(" sljellll'-
njaci 4%. stupovi 0,1 (1'(1 i križevi O,X %, Najviše pa/.njc prilikom klesanja majstnri
su posvetili najbrojnijim spomenicima, lj. sanducima, medu k(~iilll sc i stiču visoki
sanduci. često bez postolja, što ovo područje donekle razlikuje od Bilcćl' i Trebinja
gdje ima mnogo visok ih sanduka s postoljem, u čini ga sličnim Kulinoviku i
i Sloč n oj Bosni.
Ukrašen je 39 1 stećak - 95%, što je prosj0k već i od hosunskohen:egovnčkog
koji iznosi 7,8%. Od poj ed inač nih obliku ukru k nih pl()ču je 5,7 %. s>lndukll
10,9%, sljemcnjaka 14,6%, a kri 1.cva 65 %. Najizruzitije su ukrušcni sunduci -
daleko iznad prosjeka nil pod ru čj u Bosne i Hercegov ine koj i dosti že 6,8%, Fond
ukrasnih motivu na slećcima Nevesinjll relalivno je viso k - z>lbiljcženo .le 78
raznih motivu koji se ponuvlj!\iu neŠio m>lnje od lisuću putu.
18J
 . Zastupljeni s 21 vrstom poput povijene lozice strolistima, tordirane v
ob~čne ,:,rpce i vrpc.e od k ?si h paralela ili od cik-cak crta, motiva arkada ~e;
bIljne stIlIzaCIje u VIdu lJIljana, dvostruke spirale i s imetričnih grana, dekora!' .
. .. I" 8 Ivnl
mOlIvl Jav jaJU se 4 3 puta. Od s imboličkih motiva zapaženo mjesto imaju zvijezd
(same III s polumjesecom i kri že m) i štit (obvezno četverokutan, najčešće ~
mačem, ponekad s roze tom, polumjesecom i siluetom kul e). Jedinstvenu pojavu
predstavlja komblOaclJ a mača, polumjeseca, rozete I oklopljene savijene ruke.
Ukupno 56 puta u različitim stili zacijama na stećcima Nevesinjajavlja se moti v
križa. Medu češće moti ve pribraj aju se polumjesec, motiv običnog i tordiranog
kru žnog vijenca te motiv "vodenice", a znatno su manje prisutni polujabuka,
koplje, luk sa strijelom, štap, nakovanj sa čekićem, čekić i čaša.
Obično ispunj avajuć i cijele stranice stećaka , redovno pažljivo klesane,
djelujući impresivno, zastupljene s 30 različitih motiva ukupno 66 puta, fi guralne
predodžbe obuhvaćaju pojedinačne ljudske i životinjske fi gure. Najbrojnije medu
scenama su predodžbe lova - obi čno je to lov na jelena - u č ij oj se izvedbi,
posebno onih najuspjelijih ostvarenja, prepoznaje po tez maj stora Grubača i nje-
govi h suradnika. Scene kola, po sastavu i grača to su muška, ženska i mješovita,
zastupljene su 8 puta s 2 atipična primjera, najprije kolom od II mješovitih figura
i ženskim likom kao kolovodom te kolovodom koji jaši na jelenu, slično prikazima
u Boljunima i Gornjem Hrasnu kod Stoca i Zaplaniku kod Trebinja. I 5 scena
turnira djela su kvalitetnih majstora. l edna medu njima koja prikazuje po 2 vi teza
sa svake strane s konjima i kopljima razlikuje se od fonda sličnih predodžbi srednjo-
vjekovne Bosne.
S obzi rom na ukupnu masu evidentiranih s tećaka, 7 otkrivenih natpisa od
kojih j e veći na stradala i ne može se č itati ne predstavlj a posebno velik broj , ali
su i kao takvi ipak značajan pokazatelj kulture pismenosti ovog područja.
Stećc i Nevesinja locirani su pokraj putova, na ilirskim tumulima i
uzvišicama, nedaleko od naselja i kamenoloma, obično su orijentirani po pravcu
zapad- istok, posv uda su svrstani u ni zove. Kao Što je to s l učaj u drugim
područjIma, T ovdje su uz već i broj nekropola niknula kas nij a kršć an s ka
(pravos lav na) i muslimanska groblj a. Na više mjesta kršćan sk i su grobOVI
pomiješani sa stećcim a, ponegdj e se pri mj ećuju temelji starih crkava, a na neki m
nekropolama nalaze se aktivne pravoslavne crkve. ..' .
Na pojedinim se ne kropo lama istaknutiji s tećak često krečlo Jer su seljani
vjerovali da će ih to poštedjeti vremenskih nepogoda - leda, suše i kiše. ZannnlJl vo
je da se za krečenje steć ka obi č n o birala siromašna djevojka bez rodItelJa, kop
bi zauzvrat bi vala daJ"ivana odjećo m . obu ćom ili neč im s li č nim . .'
. . k' "
Sudeći po kva litet i kl esarskih radova. nevesInJ s') stecel va n .
fUJU od
amorfnih primJ'eraka, preko površnog kl esanja do sasvim lijepih ostvarenj a. PO
. . " I Herce·
oblicima i ukrasima s teće i ovog podneblja pretežno su vezani za Istoc nt 'h
. . . ' d"
oQvinu ali II nekim segmentima po kaZUJU l vlastit u ln IVI ua no.
d I st Od dru"1
. . e
b ' . 'h ' .. {'I'ziranih bilJaka.
oblasti najb li ža im je i s točna Bosna s kOj o m I vezu moti vI s I l . ~ . ' .
b' s li Č ili su SleCC I
Već in i stećaka okolice N eves inja po sV im svoJim oso mama
• • o'

pOI 'od i č ne nekropole Sa nkov i ća IIBi skupu kod Konjica"

. . . V I"'
""," l' "
vOJ ZIVO J
Spomenici Nevesinj a pretežno pnpadaJu XlV. I X "sto Jecu. s," ""ekonl
vijek vj erojatno započ inju još u X III. ~toljećll. a gase se, po svemu sudecI, (lj
prvih decenija XV I. sto ljeća (B eš lagi Ć. 1972.,97 .. 113.- 12 1.).
 Popovo

Središnji dil) Popova tl ul.cm smi slu predsta vlja kraško polje uzduž donjeg
toka rij eke T rcbi šnji ce podesno za razvo j ratarstva. dok sc II .~ irc m smi slu ova
oblast na sj everu i jugu proteže na podr~lčja s osohinama hercegovač kog kr.~a
pogodnog za lI zgl~i stoke. Najstarije kultno središte popovske župe jc Zavala, istovre-
meno geograf. . ki centar Popova i prirodna spojnica izmedu unutrašnjosti srednjo-
vj ekovnog Huma i Primorja. poznala po katoli č koj crkvi sv. Petra podignutoj II
XI.IXII. s tolj eć u i po obli žnjem pravos lavnoIllmanastiru s crkvom iz XVI.IXVII.
s tolj eć a. U Popovu polju roclcn je 1610. sv. Vasilijc, mitropolit hercegovački i
č udot vo ra c ostroški. o č ijem sc životu sač u vala predaja kod tamošnjih
pravos lavaca. Za ra zliku oci sredi šnje Bosne posijane gustom mrežom ut vrda i
gracIova, na poclručju Popova nije došlo do formiranja jačega gradskoga naselja,
a mali broj gradova karakterističan j e i za ostale hum ske, pa i lrcbinj skc župe.
Kro z Popovo su od da vnina prolazili putovi i ovuda je u srednje m vijeku tekao
glavni promet izmedu Dubrovn ika i Huma (P. Ande li ć, 1983.,65.,7 1. ,73.-74.;
Beš lagi ć, 1966., 15.- 16.). Ovdje su se od ranog srednjeg vijeka smjel~i va li i sudarali
utjecaji katoličanst va i pravos lavlja, al i i raz li čit i politi č ki utjecaj i, koj i su
područj e Popova dovodili u razne drž av no -din astičke okvire, da bi pod T vrtkom
I. Kotromanić em ono dospjelo unutar gran ica bosanske države (Vego, 1959.a,
192.- 199.).
Duž ine oko 3 1 km , širine izmedu 0,3 i 3,5 km, površine oko 50 km',
oblast Popova polja po svoj im prirodnim osobinama, hi storiji i kulturi , kao
granično područj e spaja s teć ke i s toč ne Hercegovine sa stećc ima Dubrovač kog
primorja.
Na 88 nekropola ovog područja ev identirano je 1559 stećaka, medu kojima
7 14 ploča , 794 sanduka, Il slje menjaka, 24 kri ža i 16 stupova. Ovdje su, kako
se vidi, najvi še kori šte ni osnovni oblici sanduka - 5 I %, odmah zatim dolaze
ploče - 46%, sljemenjaka je i z n e nadujuće malo - I %, isto kao kri ževa i stupova.
Najveći broj ploča, pogotovo onih masivnijih od kojihje većina ukrašena,
izuzetno je kvalitetne izrade, amorfnih gotovo i nema, što govori daje ovom osnovnom
obliku stećka ovdje poklonjena dostojna pažnja.
Sanduci ovog područja većinom su prosječnih dimenzija, nekoliko primje-
raka ističe se većim gabaritima, dva su neobično visoka i dosežu 160 odnosno
178 cm, dok na nekim nekropolama ima i malih sanduka koji se pripi suju djeci.
Sljemenjaci su II pravilu kvalitetno iskl esani, ukrašeni S~ iJ,i il11(~u na~I ~.e,
redovito su odvojenih postolja i predstavljaju najznačajnije pn mJerke ovdasnJlh
nekropola, pripadajU tzv. visokim sljemenjacima - jedan primjerak dostr že VISJJ1U
od 192 cm - i po svemu sudeći krase grobove najuglednijih ličnOSti lokalne leudalne
piramide. . . .' " 'h
Križevi rasporedeni na 17 lokaliteta ukrašellJ su I pOSJedUJU natpISe, lina I
iznimno velikih proporcija (300 x 123 x 30 cm), ob I no lm pnp
'č . . ada ploča iiI sanduk,
... k'
- .. k I št pućuJ' c na kaSnIJI vremens I
skoro uviJ'ek se nalaze na periferijI ne ropa e, o u .' . .
, k I ć gasi la a pflPI SUJU se
period njihova postavljanja kada se ~e ropa a ve , ,
svećenicima ili uglednijim č l anOVIma zaJedJ1lcc.
t83
· Stupci kao oblik stećka nisu karakteristični za Hercegovinu nego za
Istočnu Bosnu, pa već po tome 16 stupaca Popova predstavljaju osobenu pojavu.
Poput kn ževa i stupci su postavljani na rubni dio nekropole ili su osamljeni , a
smatra se da su nastali pod utjecajem muslimanskih nadgrobnih spomenika_
nišana.
Od 1559 evidentiranih s tećaka ukrašeno ih je ili posjeduje natpise 297 _
ukupno 19% - što cijelu ovu oblast svrstava medu dobro ukrašena područja.
Usporedbe radi, stupanj ukrašenosti stećaka u nekim drugim oblastima je s ljedeći:
Olovo - 23%, Široki Brijeg - 40%, Kupres - 10%, Ludmer- 12%, Ljubuški - 46%,
Kalinovik - II %, dolina Neretve - 4% i Ljubinje - 17%. Stvaranju izoštrenije
slike o ovom pitanju pridonosi i postotak ukrašenosti osnovnih oblika: ploče - 11 %,
sanduci 22%, sljemenjaci - 82%, kri ževi - 100% i stupci 100%. Atipičnaje pojava
da su baš svi križevi ukrašeni, dok su od ležeći h oblika najviše ukrašeni sljemenjaci,
kako je to posvuda uobičajeno. Izuzimajući plohe s natpisi ma, ukrašeno je 465
strana s tećaka s ukupno 72 vrste motiva u 929 primjeraka.
Broj ukrašenih spomenika iznad je prosjeka tako da Popovo pripada medu
bolje ukrašena područja, s velikim i raznovrsnim repertoarom motiva. Na cijelom
području mnogo j e toga zajednič kog, ali i znatnih razlika, što govori da su ovdje
uz domaće majstore poznate kao vješte u svom poslu radili poznatiji "kovač i " i
"dijaci" iz Hercegov ine i Primorja.
Medu dekorativnim simbolima na stećc ima ove oblasti isti ču se: povijena
linija s trolistima, kose paralelne linije, tordirana vrpca, vrpca od cik-cak linija.
niz rozeta u kružn im vijencima, niz ljiljana, jednostavna i dvostruka linija, mreža
rombova te povijena linija, paralelni urezi i peroliki dodaci.
Simbolični motivi obuh vaćaju: rozetu, kri ž, motiv štita i štita s mačem, motiv
kružnog vijenca, polumjesec, motiv polujabuke, motiv "kamenice" ili "vodenice".
luk sa strijelom, ruku, moti v mača, motiv cvijeta, motiv zmaja. "svasti ku", motiv
zastave na koplju , klesarski ček i ć i motiv čaše .
Medu figurainim kompo zicijama javljaju se: kolo. scene lova. turnira.
nekoliko ljudskih figura , predstave ptica. košuta i nekoliko životinjskih figura.
Posebnu pažnju zav ređuju scene kola. ne ka usmjerena ulijevo. druga udesno.
naj češće sastav ljena od 6 do 8 n aiz mj en i čno poredanih muških i ženskih figura .
Od ostalih motiva pažnje su vrijedni: motiv arkada. kvadrat ili pravokutnik.
buzdovan. moti v paralelnih uzdužnih rebara i element sveće ničke ili ženske nošnje.
Popovo je prošarano motivima koji se ne s reć u često II ostalim dije lovi nw
H ercegovine . poput arkada sa zaši ljcn im lukovima. srcolikih štilOva. s~e l1 a
mačevanja. kola II kome kolovoda j aše na jelenu. motiva stiliziranih zmajeva.
scena lova na jelene s lovcima koji koriste lukove te motiva dekorativnih mreža
od rombova i neobičnih zastava. Ovdje su zabilje že ne jed instvene pojave popUI
štitova sa sabljom. neko liko primjeraka poku šaja portretu pokojnik a i antropO·
morfnih križeva kao. i J primjerka predstave \'d ikoga štita iza koga gore \'iri ljudska
glava. a dolje se protežu noge. NajIllanjaje s lič nost ov ih s t ećaka sa stećci ma i SlOčn~
l
Bosne. dok ih sa zapadnom Bosno m donekk vež u prikazi stili zirani h kri žen l
scena m ačeva nja . .. .
Nekropole Popova najče šće su orijen tiran e po pravcu zapad-i ~to~ ,~h .~
Ill.! znHtnim otk lonom od toga pravca. L oc irane su pored putO\·a. na brezulJu nt.l
ili ilirskim grobn im gomil ama. II hlizini ilirskih gradina , II neko li ko s lučajeva
blizu kamenoloma kao u Veličan ima, gdjc jc ncdalcko od nckropole još od vremena
Rimljana bilo aktivno klesarsko radili štc korištcno i kasnijc u srednjcm vijeku.
Većinu nekropola obično prate crk vc, bilo da su nc kropole nastale uz crkve bilo
da su neke crk ve podizane na nekropolama ili u neposrednoj blizini, što vrijedi
za brojnije pravoslavne, ali i za kaloličke crk ve od kojih su neke i danas povezane
s nekropolama s t ećaka.
Ovim podru čjem dominiraju manje ili srednj e nekropo le - samo jedna
ima preko 100 s tećaka - što govori o grobljima manjih naselja ili grobljima koja
ni su dugo traj ala. Masivniji i bolj e obradeni s tećc i pripadali su imu ćn ijim
članovima društva, dok izdvojene skupine stećaka vjerojatno označavaju
porodice koje su se počele izdvajati iz bratstava. U odnosu na Hercegov inu broj
od 18 natpisa veomaje značajan, dok u odnosu na Bosnu , gdje su cijela područja
poput Kupresa bez ijednog natpi sa, predstavlja veliku razliku. Nalazi u jednom
od malobrojnih istraženih grobova nekropole u Veličanima, lokalnom centru
blizu manastira Zavale - fragmenti tkanine od srebrnog brokata, dubrovačk i dinar
kovan u XIY.IXY. st. , te ovalna čaša visine 8 cm, isturenog oboda s dekorativnim
kapljicama na trbuhu i tordiranom vrpcom na stopi - upućuju na pokojnika kao
pripadnika višeg društvenog sloja. Ovdje se sahranjivao, vjerojatno i živio, feudalni
rod Čihorića, nasljednih žu pana Popova iz vremena prevlasti Sankovića. Kako
je poznato, za Nenca Čihorića se udal a Radača, kćerk a Miltena Draživoj ev i ća
kasnije poznata pod monaškim imenom Polihranija, sahranjena u vrijeme kralja
Tvrtka J. Kotromanića pod visokim sandukom upravo uVe li čan im a. Brižljiva
komparati vna analiza čaše iz Veličana nadene desno od glave pokojnika, što s
obzirom na sl ične s lučaj eve upućuj e na šire rasprostranjeni pogrebni običaj, na
ovo je područje kao kasnobizantsko staklo iz Apulije ili nekih drugih bizantskom
utjecaju bli skih mediteranskih oblasti, dospjela vjerojatno preko Dubrovnika
(Kojić-Wenzel, 1968., 147.- 148., 152.). Osim kralja Tvrtka, zahvaljujući ponajprije
dokumentima dubro vač ke provenijencije XlY. stolj eć a, čak sedam od osam
osoba spomenutih na natpisu u Ve ličanima poznato je u svojstvu pripadnika
vlastelinskih porodica iz Huma i Trebinja. Iz tih, uglavnom fragmentarnih, podataka
saznaje se i to da je 18. VIII. 1375. župan Nenac Čihorić u Dubrovniku od
vlastelina Jakova Menčetića primio natrag svoj depozit, zlatne okrugle minduše
radene "po nač inu slovenskom", koje su vjerojatno krasile nj egov~ suprugu
Radaču-Polihraniju sahranjenu uVe li čan ima (Jireček, 1892., 281.). Cihorići su
pripadali širem krugu humsko-trebinjskog rodovskog plemstva, čiju su violentnu
narav na svojoj ko ži često znali iskusiti njihovi prvi susjedi Dubrovčani ( Dini ć.
1967.,99.-101.).
Znatan broj stećaka Popova po~eče pretežno iz druge polovice XIV. rela-
tivno naj veći broj pripada XY., a manji se dio proteže kroz prvu ~olov\Cu XVI.
s toljeća (Bešlagić, 1966. , 63.-95.). Slučajno ili ne, popva stecaka na o~om
. -- d k k .. su DubrovcaIlI
području poklapa se s početkom Isplate mogonsa:-. an a . OJI . ra
dugovali vladarima Huma _ bosanskim vladanma Ih nJlhovl1~ vazahma, a k ~
im je podudaran s prvim decenijima turske uprave (P. Andehc, 1983., 77.-78.).

185
 Trebinje

Veći broj srednjovjekov nih nekropo la Trebinj ske žu pe - oblasti izrazite

kulturne slojevitosti - nastao je na lokalitetima ilirskih grobnih gomila ili uz njih,
ta kve grobne go mile s ačuvane su u 9 nekropola, dok crkvine smještene na
vrhovima pojedinih gomila znače to da su uz brojne crkve na grobnim gomilama
podizani i stećc i. Ovdje je u srednjem vijeku bilo 28 crkava - više nego danas - a
od 26 nekropola, samo na 3 nisu evidentirani stećc i . Stanovništvo se u konfesional-
nom pogledu dijelilo na pravoslavne i katolike, a uz njih su zabilježeni i pripadnici
Crkve bosanske sa svojim gostima Radivojem Priljubovićem i Vukom Radivojevićem,
u dva sela medu sobno udaljena desetak kilometara - Uskoplju i Bije loj (Tošić,
1998., 46.-48 ., 227 .l·
U zapadnom i jugozapadnom dije lu Trebinj ske župe prostire se obl ast
Šuma trebinjska sa 17 ne kropola, aktivnih sve do konca XY. st. Na njima su
vidljive razlike u nač inu sahranjivanj a i o bilježavanj a grobova koji su na 9
lokaliteta izrav no naslonjeni na ilirske prethi storijske gomile, što znači daje ova
vrsta sahranji va nj a nastavljena i nakon oficij e lnog primanja kršćans tva. Na
vrhovima nekih grobnih gomila nalaze se srednjovjekovne crkve ili crkvi ne, što
govori da su kršćanske bogo molje podizane na te me ljima paga nskih hramova.
Samo na dvije grobne gomile sa c rk vom ili crkvinom nije bilo s tećaka, č ime je
veza izmedu srednjovjekovni h crkava i stećaka na ovom području zaja mčen a.
Na 4 od ukupno 17 nekropola nisu postavlja ni stećci - primjerice, najednom od
ovdašnjih grobalja na kome nema ni grobne gomile ni crkvine, a gdje su pokojnici
sahranji va ni u obi č n e zemljane rake, dok su im grobovi obilježavani manjim
amorfn im kamen im pl očama.
Na području Šume podignute su u srednjem vijeku 24 crkve - četiri puta
više nego što ih ima danas. Samo su tri bile ljepše, zidane malterom, dok su ostale
predstavljale male jednobrodne gradevine površine od S do 16 m', zidane
uglavnom od neklesanog kamena, bez upotrebe maltera. Unutar tri crkvine, gdje
su se nekad nalazile grobne crkvice, saču van i su uk rašen i stećc i . U tri srednjo-
vjekovna groblja našle su se po dvije crkvi ne, dok su se na nekropoli uZaplaniku.
nai zgled sasvim ne u ob i čaj eno za pogrebnu praksu. našle dvije srednj ovjekovne
crkve - jedna pravoslavna po sveće na sv. Petru i Pav lu , i druga kato li čka
posvećen a sv. Petru, svojedobno lijepa gradevi na ukrašena fre skama. Nije manje
zan im ljivo ni to da se s tećci nalaze samo uz pravos lavnu crkvu. dok ih uz sru šenu
kato l ičku crkvu ncma. Danas se ovdje na lazi jedi no k atol i čko groblje u ŠUl11i
lrcb injskoj . U crkv ic i groblja Ljubovo smještenoj na rimskom loka li tetu nalaze
se tri groba pokrivena kamenim pločama. dok su pred crkvom dva stećka II obliku
sanduka postav ljeni II istom smjeru kao crkva - jedan sa sjeverne, drugi s južne
strane ulaza. Izmedu ova dva s teć ka. pred samim crkveni m pragom. nalazi se
treć i s tećak ob lika p l oče. l II nekim drugim ov daš njim crk vica ma st ećc i su bili
postavljeni pred samu vrata iz čega j e jasno da se muprije morala ozidati crkva. il tek.
onda, prema njezinom prngu i ulazu, pos tavljati stećc i. Na nekim su crk vinall1 i1
s tećci i crkve - prven stve no grobne crk ve s grobni ca ma pokri ve nim s tećci ma ­
nastali istovremeno.
 s , ~ o ' oB~ldul'i daje I () ,od 17 nckropola Šumc tre hinj ske uvršte no II detaljan opis
' ,k,l,~lk',lo I ,npo v,a ~ HIC daj tl O~Il,O V l1l1 orijc ntttc iju kada jc riječ o ohliei ma. kvaliteti
~~l.:,~.I,IlJ:~, I, l,l1,{:tl~l lllla Il:~ SItXclllla prcos talih 7 ne kropola k{~je se uklapaju II opće
k.II.'klcl1sl'k~ s p"",c ,"ka P"p"va (Sparaval", 1'179" 74, -7R" 12R, - 136,),
'" , Mcdu SIlXC lIll:l Trebinja sv ih ohlika i varijanti posehno mj esto za uz imaju
kl:l zcv~ - tzv. krstačc - medu kojiIlla sc svojoIll Illarkantnošću i stiče križ iz se la
oB~I~lwl 5 km j~I ŽIlO ~)~I "I\~hi llja, smješten II bli z ini crkve sv, Pe tra izv.m og rade
.lktl\:l.lOg g~ohl.la. KnzJ c visok 210, širok I 10. širine donjeg ve rtikalnog kraka 57.
d c hl.llllc :\) (' Ill. il prcds tav lja ra zv ijcn i primje rak sa čovjekulikum stili zac ij om,
~lcsarsk:l, llhrada s pome nika j e s()lidna. plastična dekoracija kvalitetna, dok je
IkllllograllJska komIXlzicijajcdinstvc n primje rak na trebinjskOIll području (M, Sivrić.
1'l7N" '\2,-.17,),
lako po dime ll z ijama i umjetni čkoj obradi zaos taje za s li č nim nadgrobnim
s~on~:,n i~(~11l iz Donje Zg ošće, ipak budi pa žnju s t ećak oblika stupa II mj estu
DJcdlel VIS lIlC preko 2 Ill. zaokružen u do nj e m dijelu. dok se gore završava duguljas-
tom ~etverokutnom pri zm om širine 40. i.l vis ine 80 cm. Pri z ma j e na tri strane
ukr~lše na - naj ednoj strani predstavom štita s mačem. na druge dvije s križevima
- dok je na čel v rtoj ukl esa n nalpis Radoja M rkšića (Truhe lka, I 895, b, 263,-264,),

Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše

idući od Trebinja na sj eve r. u pravcu Bileće. sti že se II o blast gornj eg toka

rijcke Tre bi šnji ce. iz mcdu njezinog izvo ra i C rnogors kih Miruša. s 9 nekropo la
i ukupno reg isb'iranih 467 slećaka, od kojih je 360 ploča, 102 S<U1duka, 3 sljemenjaka
i 2 kri ža, Dokje 77% ploča i 22% sanduka. sije mc njaci i kri žev i prave su iznimke.
malo je s t eća ka s postolje m. medu njima naj češć i su sanduci. Već ina s po menika
prosječ nih je dime nzija. pre mda ima i primjeraka poput ploče u Mistihalju nestandard-
nih dimen z ija (240 x 205 x 35 cm), Ka o već ina drugih i s lećei ovog područja
orijentirani s u po pra vc u zapad- istok, uz ne kropolu je često gradena crkva. a
možda su već od ra nije postojeće c rkve bile razlogom nastanka ne kropo la uz
koj e s u niknula suvre me na pravoslavna groblja i crkve. Po način u loc iranja
nekro pola i ras poredu s po men ika či ni se da su na OVOI11 prostOI1l fonnirana z~~ed­
nička groblja po bratstvima. unutar kojih s u vjerojatno nastajale i skupine stećaka
odredenih porodica, , '
Broj ukra še nih steć'lka po pojcdininl ne kropolama nelljednačen je. re ~~:~
loar motiva ve lik je i raz novrstan i ukupno ih se 40 očituje 180 ,pl,ua. račun'~llIl'l
na pojedinačne ukrašenc stranice steraka. Medu dekomtivl~~1ll1ll0I1 V l1na pre\'lada\'a
" . " " I'" ,,'j", s 1,'ol "SI"1l1'1 tu su i izvanredno lijepo kle sane arkad~. od
p Iast lcna povIjen. • , : '.' , ' ' . .''', :\', , , :,\~ " " ~ ' ,~"
moti,va slln ' bo l"ICI,(l"e k',r'lktcl"llzdvaJ"Ju
.., .se moti v, kll
, z.l. stlt ,
s 1ll.H.:
" t: 1ll. k.Ullt:ll1lt:,
ili "v<x1enicc" i polull~csec. a medu tigu.r:.lln,ill~ 1ll0~1V1Il~a paŽllll' su, \·llj('\.lnt' pl\.'\i~ta\t"
kola i mu škarca koj eg napada nc ka ŽIVot lilja. \':1('1\1.1 atno ' :('pal. " . , '.
.,..l e Ilili'k'a kl's"
c, . ." '
I " (,\" j'\Šlll'ih
.. . . stećaka neuJcdnačena
. .lt'. natpl~1 su
" Il lllmllll
" I I " ',I ' ~1I I)Ollloć i II datadji spomenika, koji se sa stanovItom sIgur-
njihovas OV:.lO(. 1 • c , . " '., ' V ' r ~
Ć
noš II IpU ' mog " ,\"1',,"'1"
' k • • "ZIlledu . kOIlCH XlV. I prvI:' pO!OVlll: X , !'i (0 .ll:'l/.l

( Be~ l"gić, 1%2,a, 17" J2,-35 ,),

187
 Ljubinje

. Ovo je područje, slično zapadnoj Hercegovini, predstavljalo pozornicu

kOjom su.stolje~l111a delilira!i različiti, često suprotstavljeni, politički protagonisti
- ttavuntjskt zupam, dukljanskt vladari , Nemanjići , Kotromanići , Hranići _
Kosače, Osmanlije - s domaćim kršćanskim slavenskim i vlaškim stanovništvom
kao nosivim stupom na kom je počivala umjetnost stećaka. Širenje kršćanstva
odvijalo se u znaku borbe izmedu Rima i Bizanta za uspostavu crkvene, a s njom
i političke prevlasti (Tošić, 1998.,70.-7 1. ,77.,83.,87., 129.)
S 13 istraženih nekropola i ukupno 633 evidentirana steć ka, medu kojima je
ploča 85 (13%), sanduka 526 (83%), slj emenjaka 9 i križeva 13, oblast Ljubinja
predstavlja dobro istražen u mikroregiju rasprostiranja stećaka. Od ovog broja
ukrašeno je 109 primjeraka (17%), što je iznad prosjeka - ploča 13, sanduka 77,
sljemenjaka 7 i kri ževa 12 (Bešlagić, 1965., 149., 151.). Više je nego zanimljiv
postotak ukrašenih stećaka po pojedinim oblicima - križeva 92%, sljemenjaka 78%,
te ploča i sanduka 15%. Kako se vidi, na nekropolama Ljubinja, s najudaljenijom
od gradskog centra oko 15 km, prevladavaju sanduci i to velikim dijelom
kvalitetne izrade. Najveća medu nekropolama sa 149 sanduka i jednim sljemenjakom
smještena je u selu Duboči c i , a nastalaj e najkasnije u XIV, najranije izmedu XII.
i XIlI. st. (Ratković, 2002., 57., 59.).
Medu specifičnim primjercima izdvaja se križ iz sela Kapavica smješten
u aktivnom pravoslavnom groblju Miljanovića, visok 165, širok 100, a debljine
25 cm. Osim visoke kvalitete ukrasa, i stiče se natpi s s imenom pokojnika Tvrtka
Vukasa i njegovog unuka Ivanka koji je "sijekao" spomenik i ispisao tekst -
jedan od rijetkih na križevima ovoga tipa. Oblici slovnih znakova otkrivaju visoki
stupanj obrazovanja pisara (klesara), čije se ime nalazi zajedno s imenom sahran-
jenog vlastelina. Jedinstven je položaj spomenika na usamljenu mjestu, možda
u okviru manjega groblja, što ukazuje na poodmakli proces društvenog rasloja-
vanja. Paleografske i jezične osobine natpisa upućuju na drugu polovicu XY. Sl.
kao vrijeme njegova nastanka. On istovremeno svjedoč i da nositelji pismenosti
u ovoj oblasti nisu bili samo dijaci u službi feudalaca , poput kneza Vlaća Bij elića
sahranjenog u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara u Vlahovićima ispod ploče koju je
krasio natpi s, u istoj crkvi u kojoj je svoje zadnje poč i vali šte našao i njegov sin.
vojvoda Vukosav Vlaćev ić. Gornja vremenska granica izgradnje crk ve sv. Lazara
vjerojatno je oko 1465. godine kadaje katun Pocrnje kod Ljubinja dospio pod
vlast Osmanlija.
Na samom jugoi s toč nom rubu Ljubinja, unutar pravoslavnoga groblja s
crkvom, smještena je srednjovjekovna nekropola s ostacima nekadašnjega većega
groblja. Danas se ovdje nalazi 41 spomen ik - 10 ploča , 27 sanduka i 4 sarkofaga.
od kojih su ukrašeni 2 sanduka i 3 sarkofaga.
Od većeg j e zn ačaja nekropola u Premilovom polju s 87 s tećaka n~t­
prosječne ve ličine i brojnim ukras ima, medu kojima su 64 sanduka, 19 placa.
I sarkofag i 3 križa. Ukrašeno je 14 sanduka, 4 ploče i I sarkofag. Ova nekropola
neuobičajenaje po 7 natpisa na 3 sanduka, dvije ploče i dva križa. Jedan od natptSa
uklesan na bočnoj strani visokog sanduka spominje Stipka Radosalića iz poznatoga
bratstva č iji su čla n ov i radili II Dubrovniku kao klesari i zidari .
 . Napoko n. u sclu Ubosku ucialjenom nekih 11 kin d L' b" . .
"I '\" o JU lOJa II pravcu
~_ ...L "1.: ~ '- ~: ~t~lJ L:S~~n~ . SlI Ilil Ill,alom prostoru čet iri nekropole stećaka medu kojima
'o • • , " . "" -

Sl. IZL \ .1J.IJU visok i stImluC I kva litetne dekorativne obrade po čemu prednjače II
odnoslI na .sve ostale nekropole o ,. I '" . .
. . vog" poe rucJ'" Po brOJU natpISa (3) Ubosko zaostaje
sa lllO za stecc llna Premilova polja.
• ...
Ornamentai ni fond n',
'., ~.
steCC
y
.,II11a L'.Ill b'II1Ja,
. bogat kako tematski. tako .I po
IhlClI1l1 I Z I,-lde. odrazava opee uIl1J'etlll'c'ke tend"
.. . enc IJe ovog pod ne blJa.
' aI"l I ne ke
CIStO
...
lokalne karakteri stike .
Med . "k' . . ,
II ul11J ctm c 11n moti vima zapaze no mjesto
.
lInaju: pnkaz ruke od lakta do prstiju poznat U istoč noj Hercegovi ni s 27
ne.~ropola.. pn;or s knl atIm z;naje;n i kozom, prikaz antropomorfnog kamenog
kl.l~a: he.ral~~ck~ m~tlvl. ~nz sa cet iri ru že, rukom i mačem, šiljasti lukovi i
stilizirani knzevl. a11l11131111 prizori medu kojima i oni s fantastičnim životinjama,
scene lova. rozete. arkade po!ukružni h lukova, pravokutni štit s mače m , motiv
štita s mače m i prečkom , povijena, izlomljena i kosa paralelna linija, polujabuke
(polulopte). mrežast i rombovi, križ s polumjesecom i luk sa strijelom.
Upečatljiva je crta ovdašnjih nekropola da su vrlo često sm' eštene uz
crkve, u pravilu pravoslavne, uz aktivna pravoslavna groblja ili na lokalitetima
kOJI s"oj im nazivom (Crkvine) podsjećaju na nekadašnje crkve. Jed na medu
njimaje crkva posvećena sv. [liji - gospodaru gromova, munja i oblaka- u selu
Gradac, kao zaštitniku stoke i stočara od vremenskih nepogoda. Raznovrsnost
nadgrobni h oblika, kvaliteta njihove izrade, bogata dekoracija i često
nadprosječ na ve ličina odraz su općeg ekonomskoga blagostanja koje je u XlV. i
XY. Sl. pokucalo i na vrata ove oblasti u jadranskom zaledu (Ratković, 2002., 14.,
16.-1 7., 2 1., 24., 48., 79.-80. , 105 .-106., 109.- 111., 135.).
I ovdje su mj esta za postavljanje stećaka odabirana brižljivo, u blizini
kamenoloma, na ilirskim grobnim gomilama, u blizini naselja, pokraj putova.
Osim kršćanskih, i poneko kasnije muslimansko groblje lociranoje uz nekropole
stećaka. Na nekim nekropolama ili u njihovoj neposrednOj blIZInI I danas pOSlOJe
crkve _ redovito pravoslavne - s apsidama i oltarima na i stočnoj stralll kao kod
starijih bogomolja s ovdje otkrivenim temeljima. .... ,
Većina stećaka - preko 550 primjeraka (oko 95%) - onJentlranaJe po pravcu
. t k '1' s mall'm otklonom po pravcu s~rozapad-IUgOlstok. I ovdje su
zapad- IS o I I .. , ,,' I k . 'ka
orobne rake orijentirane prema sunčevoj putanJI , slO znac I daje g ava po OJIlI

bila Okr~:~t:k~~;~r.~; ~~~;i~j:aei~:~~~tirano je 15 natpisa, od lO~a IS2 Č!tljiV:,h

. . 5 na spomenicima u oblIku krIZa. teCCI o e
- 6 na pločama, 4 na sandUCIma I .' Hercegovine naročilO sa stećcima
. ." . d " koo Imaju sa stecClma '
oblastI najvIse zaje iliC '" D b " . " .. se poc'eci vežu za XII.IXlII. st ..
" k opolu u u OCICI CIJI
okoline Stoca. [zuzevSl ne r.. d ' ' ih stećaka potječe iz XY. i proteže se do
može se pretpostavIlI dav~ctnBa o,v aS~J 1965 150.-152., 157 .. 162.).
prvih decenija XVI. stoljeca ( es laglc, .,

Gacko
. . 'ene ut nekropola stećaka u okolici ,Stoca.
Premdamsutako dobro Istr:ov'era~na groblja Gatačkog polja vazno su
Ljubinja, TrebtnJa I popova, ~r:d ' ;na ~'ezanim uz kult mrl\·ih. Na salll?~e ~tu
vrelo informacija o davnll~. O~~~~~ntificirano je oko 500 slećaka najčesce o I a
i u nJ' egovoj neposrednOj b IZl
189
 ,' ri'elazni oblici sarkofaga i masivni križevi.
ploče, ah Ist~ ta~olužini koja doseže i do 175 ~m, širine su oko 65 CI!\,
n eob I čni po sVOJ J " d širine tako da IzgledajU poput suvremenih
je Vlsma nešdto manj" ~ntalnim motivima izdvajaju se predodžbe kola mrtvpoal!kIh
sanduka, Me u ornam G k k ' kr " P1itDtle
. , d 'štu pravoslavne crkve U ac u, oje aSI I predodžba l
Il 'l stecku II von l e " d OVa tl
,• ' , d tećku putem prema se u emlel, pre stavljeno J'e tak a
J elena Na Je nom s , " d k l kl ode
'd ' k' l' dv" ženska lika, dokJe ISpO o a U esana predstavadv' bo'!
kolo s va mus" ~ . o' l'ka . ' . o ~a
, "k koplj' ima Ovom fondu mOllva kOJI os I vaJu viteški život '
dvajU konJUnI a s ' " pnPada
'zba d voboj'a n'l uskOJ' strani Jednog visokog sarkofaga lokaliteta De '
preo d d ' ,, ' " mJak
, ' d'eluj'u dva konpnlka, ah sada s maeeVIma, dok medu nJ'ima ..
II koJem su J . . stOJl
" • d z' eć i konJ'c za uzde, Ispod ove scene pnkazan Je lovac kOJI ubija medv]'Prl,
o. o .

zcna r l "
, na" s I'I'Oj' strani sarkofaga na aZI
k ' k l'Jem na ramenu --.
do k se ' , vitezbna' onJu s op al ' '
Stećci Gatačkog polja s relatI vno ogatlm ornament mm fondom ko"
,.. " d 1UO
dominiraju arkade, spirale, cik-ea k ,Il nIJe: mace~l, pre stave mača i štita, ljudske
tio ,"'e, kolo, dvoboj, lov, heraldI č kI motIVI, krlZ te mladI mjesec sa zvijezdom
uklapaj u se u opće st il sko-umjetničke karakteristike stećaka ovog podneblja, ;
lokalnom školom koja je razvila I neke osobenostt, Ovdašnje nadgrobne
spomenike narod ne zove s tećci ma nego "grobnicama", a smješteni su obično na
vidnim mjestima, naroči to oko starih crkvina, Odredeni broj nadgrobnika nosi
natpise, medu kojima najpoznatiji pripada Radonji Ratkoviću - čovjeku vojVode
Sanda lja Hrani ća, u čijoj je službi i poginuo, Idući prema istoku stećaka je sve
manje, ali Gacko ne predstavlja njihovu graničnu oblast u strogom značenju te
rij eč i (S lij epčević, 1928,).
Kao posljedica geografske izoliranosti ovog područja tradicija srednjo-
vjekovnih nadgrobnih spomenika sačuvala se ovdje sve do konca xvm. stoljeća,
a vidljiva je u ponavljanju starijih umjetničkih motiva karakterističnih za stećke,
medu ostalima paleografskih, jezičnih i stilskih osobina natpisa. U sklopu niza
utjecaja orijentalne kulture na domaću materijalnu kulturu odvijao se i utjecaj
muslima nsk ih nišana na kri ževe gatačkog područja, odnosno približavanje
križeva nišanima i nišana kri ževima i stećcima ( Kaj maković, 1964" 160.-165,),
S li č na poj ava - utjecaj umjetnosti s tećaka na kasniju sepulkralnu praksu
katoličkog svijeta - primjetna je u Jelaškama, selu smještenom izmedu Olova i
Zavi dovića ( B eš l ag ić , 1964,a, 140,),

Kalinovik

Oblast planine Treskavice i njezi nih obronaka predstavljala je granični

pojas izmedu Bosne i Huma, Unatoč nepovoljnim klimatskim okolnostima, ovo
je područj e bilo naselje no od davnina o če mu svjedoče ostaci antičkih kultura I
dlfSklh gradina na koje su često smješta ni stećci. O vuda su prolazili karavansk~
putov , povezujući bosanska rudarska i trgovačka mjesta s Humom ~
?ubrovl1lkom . Slično nekim drugim oblastima Hercegovine, ni ovdje gradski
Zivot ilije razv Io znatnij e m og uć no s ti.
Na 28 nekropola evide ntirano je ukupno 1170 stećaka _ ploča 278, sand~a
839, sljeme njaka 49 i križeva 4, iz čega se vidi da j e sanduka uvjerljivO naJViše,
 lj' . 7-'- 9,·c . 7, a I lin
·
plul' jJ 1 .f C'/ ' .
P b . - '" sljeme .. k
u roJu ukra ':'c nih p ' . nj.! a 4'« . dok j·e k .,
. nlllJeraka "0 n ze \'u lćJn" .
qo ul\upn o iZ ll o s i J 17 ~ ~ - pl Oča. 90 sanduk '] ~ 16 - ' . t:ma.fl\· p?!'lota k.
Prema pOjedinačn im ob/omenlk a - kalinO\· ička Obi'· s ljemenjaka I I križ.
uz
le k I 1<;< . a pl oče 7<;< . Uk ICima nUj'·iše su _ 33<;< _ ukr: :;n rame je kUpreškoj.
jj rač una li se S\"aka k raSI su nerav nomjerno f'lSpO d' ~ sljemenj<lcl. sanduci
. LJ 'raše na ... re eni pr "m k
reSpeklUbiJan je i iz · Sirana s l eć ka pojedin č b ~ a ne ·ropolama.
Medu uk nDSi preko 600 uz 60 različilih .' no. raj ukrasnih mOli'·a
rasnim motivi k ' \rsta.
piaslične lordimne vrpce Pl asl · ~lla 'alinovičke oblasli prednj·ače m . .. .
ob "č I '" . , Ic ne vrpce · 0 11\1 lj vidu
I ne p astlcne vrpce Za n " s urezanim kosim ili cik. ak 1"0 ..
k I·k ·· . Jima dOlaze ,. . . C mljama lli
~e. "o I 'o vaflJami stiliziranog križa med\ IJug.~ sta 1. lOlj~" s trolistima. mOli\" kri ža s
kn zem-roze tom i " svasti kom "' I . LI kOjlOla I knzem lj kružnim \lijene'
s.c ene .,ova oaje/ene i srne. SOk~~v~~Jcesec . .sunce i zv ijezde. rozete i Z\'ije~~:~
ljudskih figura, scene s ljudima i ž· , '. ene kola. scene lurnira. druge predSIa\.e
pas. fantastične životin;e bl·l· ·1"olll1jam a. predslave ŽiVOlinjskih fi oura kon·
.
(re b ral, motiv rat ni č ke i vitešk " Jne Stll ZaClje mo( , k ' ~. j.
. " ar ada. uZduzne paralelne vrpce
' . . . e opreme, mOll v "v d ' .. .
prstima I po sredini urezane li " F ' . o enice. ruke s Ispruže ni m
do on.. glnalnih, dok je u nJ·ihovom · b
mje. and mOIIva je bo
. b .
".
. gal poeevsl od slandardnih
· . IZ oru I o rad ISud I
ra d lonlea neujednače nih kv rt P . . ~e ovao znalan broj majslora i
. a I eta. o hkovnlll1 osob' ".
zvani u narodu "orčka Oroblj·a" . " . " Inama steccl KalIno vika.
. o o 1 mramorja mnooo br'" .
govine, posebno s tolač kao I· b' . k . . ..~ su IZl stećc ima Heree-
o' JU tnJs oo I neveslJ1J sk k '
Bosne. Tu se prve nstveno misl' .o k " ...og . raja. nego s tećcima
ptice scene lova . . I na motive aa sto su StJtO VI s mačevi ma. arkade
kri ' '. . ' kola I turOIra, dok na veze s Bosnom Upućuju brojne bordur;
k Z~Vlpp0IUtnJeseel' kružm VIjenci, ljiljani , mačevi, osobito ruka s mačem. jeleni i'
OInjIh' ostOjl ,. oSlmovlh, I veza s istočnom Bosnom koja se zrcali u upolrebi
b ljni stihzac Ija I "jabuka".
"o U Ovom obiljumotiva iS,tiču se4stećka s natpiSima, medu ostalima natpisom
"ospode Beoke krstjamce, keen Pnblsava Kosače", s imenom pisam Vukašina.
.. U mnogIm s lučajevima nekropole su postavljane na ne više od 50. a
nllj vlše 200 m udaljenosti od kamenoloma. l na kalinovičkom području nekropole
sa stećcima su postavljane vrlo brižljivo, obično na uzvišenjima odakle se pružao
hjep pogled na okolicu, na ilirskim grobnim rumulima ili II blizini ilirskih i srednjo-
vjekovn ih naselja. Na više mjesta su kasnija kršćanska groblja locirana uz nekro-
pole, a isti je s lučaj i s muslimanskim groblji ma sa šehilskim nišanima. OlUda je
objašnjiv utjecaj s tećaka na izbor i klesanje motiva na vremenski bliskim
kri ževima i ni šanima. Za razliku od nekih drugih područja gdje je povezanost
nekropola stećaka sa crkvama ili crkvinama pravilo, u oblasli Kalinovika lo je
prije iznimka. Većina nekropola sadrži izmedu 20 i 50 s l eća ka . prili čan ihje broj
s manje od 20, a najmanje sa 100 ili više primjeraka. Oko 90% slećaka orijeniirano
je po pravc ll zapad istok, 8% u praygLsjeverozapad-jugOl slok, a lek 2% ~_.
pravcu s jeve r ju&: Kao drugdje, i ovdje se na pojedinim nekropolaI11:1 Ill~gu
pnmijetiti izdvojene skupine s tećaka, ali i pored toga nekropole Kahnovlka
djeluju kompaktnije nego u nek im drugim oblaSIItl1a Bos~, e I Humu. ,
Arheološkim pretraživanjem 15 grobova na 4 razli Čite lokaCIje doslo se do
·e da su u nekim s luč ajevima pokojnici sahranjivalll II kOVČeZllll~ od
sp Ozn aj . . .. . d . blasllma
izdubljenog hrastovog stabla zvanim konta konštenlllllll nekim n1g lfl1 o
191
Bosne. U nekoliko grobova nadeno je ugljevlje koje, po svemu sudeći, govori o
loženju vatre prilikom daća i paganskog običaja da se vatrom rastjeruju zli dusi
na groblju.
Uzimajući u obzir sve prepreke poput nedostatka povijesnih podataka, te
mali broj i oskudnost sadržaja natpisa, stećci kalinovičke oblasti mogu se okvirno
datirati izmedu početka XlV. i kraja Xv. st. (Beš lagić, 1962., 7.-11., 87.-105.).

Trnovo

Sjeverno od Kalinovika, na putu prema Sarajevu, spaj aj ući dvije oblasti

stećaka - istočnu Hercegovinu i središnju Bosnu - nalazi se Trnovo s II istraženih
lokaliteta i na njima 17 nekropola. Na ovom živopisnom gorovitom prostoru eviden-
tiran je 1041 stećak, od tog broja 5 je ploča (0,5%),922 sanduka (89%), 108 sljeme-
njaka (10%) i 6 križeva (0,6%). Najveći broj spomenika prosječnih je dimenzija,
ali ipak ima poneki koji svojom monumentalnošću odskače od ostalih. Takav je
ogromni sljemenjak s postoljem na nekropoli izmedu Ledića i Dujmovića dimen-
zija 220 X 110 x 150 cm, kao i jedan sanduk iz Trebečaja koji svojim gabaritima
260 X 140 x 140 cm dominira cijelom nekropolom .
Iznenaduje da samo 66 stećaka (6%) nosi ukrase i daje taj procent manji
od Kalinovika, Kupresa i nekih drugih oblasti. Stećci u obliku ploče nemaju
ukrasa, sanduka je ukrašenih 5%, sljemenjaka 13%, dok su nerazmjerno broju
križevi sa 67% najbolje ukrašeni. Na 116 stranica stećaka javlja se 48 vrsta ukrasnih
motiva zastupljenih 230 puta.
Medu dekorativnim motivima dominira tordirana plastična vrpca, medu
s imboličnim motivima križ (običan, stiliziran, "svastika" i križ-rozeta), rozeta,
polumjesec i mač , medu figurainim motivima ističu se scena lova na jelena i
kola, a evidentirana su i dva natpisa.
Kao u većini drugih oblasti, stećci Trnova postavljani su po pravcu
zapad-istok u blizini naselja i putova, uz kamenolome i na podesni m uzvišenjima.
Velike nekropole bile su zajedničke za jedno ili više naselja, ponekad za cijelo
bratstvo, što se može raspoznati po njihovoj kompaktnosti dovedenoj u pitanje
tek na periferiji nekih nekropola na kojima se raspoznaje odvajanje pojedinih
porodica. Ti stećei su pažljivije klesani, obično su viši i barem poneki nosi ukrase.
Srednjovjekovne nekropole i ovdje su vezane za kasnija kršćanska i musli-
manska grob lj a. Tijesna vremenska povezanost izmedu križeva i nišana vidljiva
je pored ostalog i po tome što neki od nišana nose ukrase, poput onih u selu
Govedovići na kojimaje prikazana scena lova najelena, a tu se javlja čak i natpis u
bosanskoj ćiril i ci . Na nišanima sela Turovi blizu Trnova prikazani su ljudska
figura , zmija i drugi motivi sa stećaka. Na visokom sljemenjaku nekropole u
Šabancima, s predodžbomjabuke, sablje i kijače, može se pratiti i obrnut utjecaj koji
je od nišana išao prema stećcima.
Ne izlazeći iz okvira već in e ostalih područja steće i Trnova pripadaju XlV.
i Xv. stoljeću, dok njihov manji broj prelazi u prve godine XVI. stoljeća, ne
i sključujući mogućnos t da im početke treba tražiti čak u XIII. stoljeću (Bešlagić,
1967., 128.-1 35.).
 ZAPADNA HERCEGOVINA
Široki Brijeg

Okolica Širokog Brijegu s 9 istraženih nekro pola i 157 evide ntiranih

spomenika sadrži većinu od karakteri s t ičkih tipova stećaka zapadne Hercegovine.
Najviše je pl oča - ukupno 91 - zati m sanduka 46. visokih sanduka 7, sarkofaga
I, sarkofaga s podnožjem 6. kri ževa 3, te kombinacija ploče i križa 3. Iz ovog se
pregleda vidi da su ni ski ob lici dominantni i da odslikavaju umjetnički ukus
ovdašnjeg stanovni štva i maj stora II vremenu podizanja s tećaka. Dok su II
olovskom kraju daleko najviše zastupljeni sarkofazi s podnožjem, na nekropolama
Širokog Brijega ovaj se tip spomenika sreće samo iznimno, manje nego je to
s lučaj sa stećcima ovog oblika na Radimlji, što znači da se uz istu ideju kamenog
nadgrobnog spomenika u izvodenju oblika i ukrasajavljaju individualne razlike.
Tehnika obrade spomenika neujednačena je i varira od precizno izraden ih
oblika u glačanih površina, do grubo naznačene osnovne forme . lako je tehnika
ukrašavanja jednostavna, to ne umanjuje estetsku vrijednost ornamenata nego
im čak daje notu originalnosti. Ako i nije vršeno arheološko istraži vanje grobova,
kopači blaga pobrinuli su se da otvore neke od grobnica koje predstavljaju lijepo
zidane četvrtaste prostorije visine izmedu 0,80 m i I m. sazidane od netesanog
kamena bez upotrebe maltera. Ova tehnika zidanja grobnica odaje spretnu majstorsku
ruku v i čn u upotrebi kamena, u če mu je blizina Primorja s dugom tradicijom
obrade kamena morala odigrati važ nu ulogu.
Od 157 stećaka, ukrašena su 63 primjerka - pl oča 28, sanduka 18, visokih
sanduka 5, sarkofaga (sa ili bez podnožja) 6 i križeva 6. Najviše su ukrašeni oni
spomenici koji su zastupljeni u najmanjem broju, primjerice sarkofazi medu kojima
nije ukrašen samo jedan, od 7 visokih sanduka ukrašeno je 5, dok svi kri ževi na
sebi nose bilo kakav ukras. Od ploča ornamentirano je blizu jedne trećine, medu
sanducima više od jedne trećine . Generalno uzevši, ornamenti se mogu podijeliti
u tri skupine: geometrijske, ukrasne znake (medu kojima su socijalni si mboli i
neki s religijskim z načenjem) , te figuralne kompozicije.
Od geometrijskih motiva prisutni su: cik-cak linija, spiralni zavoji, zavojita
linija s trolistom (vinova loza), zavojita linija Gednostruka i dvostruka) sa spiralnim
kovrdžicama, pleteno uže (tordirana traka), motiv sidra te plastične i udubljene
linije. Svi ovi motivi pradavnoga podrijetla, koji pripadaju fondu narodne umjeOlosti
i izražavaju umjetničko shvaćanje ljudi ovoga podneblja, imaju izrazito ornamen-
talnu funkciju i ne mogu se dovesti u vezu s bilo kojim simboličkim značenjem.
Ukrasni motivi javljaju se u širokome spektru, a to su: polumjesec. rozeta.
zrakasti krug, plastični krugovi, kotač od pletenog užeta, križ, kukasti kri ž. motiv
vodenice, trolist i četverolist, ključev i , pentagram, motiv drveta. stilizirani ljiljan
i štap, ruka s mačem , štit s mačem i arkadni stupovi. Motiv ruke s mačem snažno
asocira na heraldičk i motiv rasprostranjen u zemljama istočno-centralne Europe,
tj. motiv oklopljene ruke s mačem ili nekim drugim oružjem, koji je predstavljao
znak viteškog dostojanstva (D. Lovrenović, 2006.a, 534.).

193
 Figuralne predstave -lov najelena, sv. Kristofor s djetetom, kolo, turnir,
samostalne muške figure, ljudska maska i životinjske figure - prisutne su na
deset spomenika ovog područja. Od posebnog je značaja figura sv. Kristofora s
djetetom u naručju , gotovo identična predodžbi s pečata općine otoka Raba.
Sv. Kristofor zaštitnik je otoka Raba, a njegov je kult veoma raširen na Zapadu.
Iako je u ovom s lučaju riječ o relativno malom prostoru na kojemu je lociran
veći broj nekropola, jedna od njihovih odlika zrcali se u prisutnosti lokalnih varijanti
koje jednu cjelinu čine različitom od druge. Najveći dio nekropola i spomenika iz
okolice Širokog Brijega pripada drugoj polovici XIV. stoljeća, neki detalji s poje-
dinih nekropola vode u Xv. stoljeće kao vrijeme njihova nastanka, dok je na
dvije nekropole primjetno miješanje umjetničkih tekovina oba ova perioda.
Od devet istraženih nekropola spomenici u obliku sarkofaga nalaze se na
četiri - na svakoj od njih po dva takva primjerka. Da se pri tome ne radi o
s lučajnosti, nego o pojavi dubljeg značaja, vidi se iz činjenice da ovi sarkofazi
zauzimaju središnje mjesto na nekropoli i da su umjetrtički izvanredno ukrašeni.
Otuda objašnjenje da su to grobrti spomenici vodećih ličnosti - poglavara roda,
plemena ili nekih drugih društvenih formacija. Ova pojava, ali i stilsko-
umjetničke osobine spomenika na različitim nekropolama jasno ukazuju da se na
stećc ima odražava cijela društvena hijerarhija - od kmetova i slobodnih seljaka
do feudalaca i crkvenih ličnosti - što nije slučaj samo sa spomenicima ove regije.
Najveći broj stećaka orijentiran je u pravcu zapad-istok, što znači da su
postavljani prema sunčevoj putanji. Dva natpIsa: pronađena na dvije različite
nekropole ne pružaju značajnije podatke o historijskoj epohi njihova nastanka,
dok se njihove epigrafske karakteristike uklapaju u iznesenu periodizaciju
(Benac, 1952.,35.-56.).

Ljubuški

, ' . Okolica Ljubuškog - poznate srednjovjekovne utvrde _ još i danas obiluje

ste.cclI~a, a u srednjem vijeku ih je moralo biti neusporedivo više. Marko Vego
OpIsao Je sedam nekropola detaljno, dvije nekropole sumarno, neki pojedinačni
spomenICI nISU op,sanI , ah Je ovom analizom ipak obuhvaćeno oko 90%
spomenIka.
Na sedam nekropola registrirano je 224 spomertika od toga ploča 88 sanduka
78: sanduka s postoljem l , sarkofaga 9, te ploča i sand~ka koji nisu poj;dinačno
OpIsanI 48 primJ'eraka Od 176 " h ' . .
• . . opIsanI nadgrobnI h spomenika, polOVIca Je
pIoca, polOVIca sanduka dok' k e . . ..
kr " h .' Je sar olaga relatIvno malo ah umjetnički kvalitetnije
u asenI od ostahh ObI"' k ' ' .
Rad' I' . d . . ICI ne ropola ljubuške kotline gotovo su isti kao Onih s
'm Je I ruglh nekropal H . .'
nekropole v I'k'h d' .. a ercegovIne, uz napomenu da su ploče na dVIJe
e I IlmenzIJa Od 176 . ' . .
sim bolom k .• •..• . . pnmJeraka 81 Je s ukrasom, od toga 33 sa
nza, znacI VIse od Jedne t· '"lne • . .
Gornjim Studenci m e d' k ' le: , sto Je do izražaja došlo naroČIto u
a. ron U Iasa obuhvaca' . š' .
ljudske fig . . . mOLI v tIta s mačem, simbol kamemee,
ure s anlropomorfnlJn uk . . .
roze le, Vilice troli sla k I . ~a so m , tord,rano uže i trake, polumjesec,
. , o o, mot Iv spIrale s I ' . ir
Medu spomen ici ma I' ,1 " ' , . cene Ova, SImbol sokolova I tum ·
la I IZu zelno li ' ' h . . "h
Jepl prlJnJeraka popul sanduka iz GomJ'
Stud c n~II..: a. visine l)O CIli. L'ija je gornja po vršina isklesana II vidu triju stepenica
visine 4 i ) CIll. s kompli ciranim križe m na gornjoj ~tcpenici. Izrada stećaka na
ovoj nekropoli ukazuje da su bri žlji vije izradeni primjerci pripadali bogatijem
društve nom sloju. apoj edinc SlI ih porodice postav ljale po skupinama , odnosno
prema srodstvu.
Na OVO I11 je podru čju bilo akti vno više klcsč.lrs kih radion ica kao nositelja
različ i t ih utjecaja, a maj s tori -kovač i jedne od nekropola pripadaju istoj školi kao
klesa ri aktiv ni na područj u Širokog Brijega, Većina spomenika pripada XIV i
Xv. stolj eć u , pojedini primj erci, medutim , mogli su nastati i znatno ranije, možda
čak u XII, sI, Oblast Ljubuškog pripada la je od najstarijih vremena tzv. Paganiji
(Neretvanskoj krajini), a sukcesivne izmjene politi čk ih gamilura, počevši od srpskih
Nemanj i ća i hrvatskih Šubića do bosanskih Kot roma ni ća, Sankov i ća , H rani ća­
Kosača i Radivojevića-Jurjev i ća koji su, kako je poznato, pripadali Pravoslavnoj
i Katoličkoj crkvi, ali i Crkvi bosanskoj, nisu ostavile dublji trag na ornamental ni
fond stećaka. Ovome treba pridodati i z m~~ n ost slave nske i vlaške etni čke
skupine, kao i č injenicu daje u crkvenom pogledu pod ručje LjuOllškog pripadalo
makarskoj biskupiji , koja je potpadala jurisdikciji splitskog nadbi skupa, a
graniči l a je s duvanjskom biskupijom. Unutar ovih kompleksnih crkveno-
političkih i etničkih okolnosti nastala je i razvijala se umjetnost stećaka u oblasti
Ljubuškog (Vego, 1954., 41 .-45.). Stećci Ljubuškog i njegove okolice rubno su
područje ove grobne umjetnosti , podru čje prožimanja s rednjohercegovačkih i
dalmatinski h škola (Palameta, 1996., 163.).
Kao gra ni č n a regij a izmedu Hercegovine i Hrvatske, Imotska krajina sa
svojih 593 registrirana stećka, medu kojima s 3 16 primjeraka dominiraju sanduci,
predstavlja sponu sa Cetinskom krajinom - drugom hrvatskom oblasti rasprostiranja
stećaka. Iako po umj etničkoj obradi zaostaju za Radimljom, brojnost, n ači n
formiranja i postavljanja nekropola uglavnom uz putove, ornamentika, figuralne
pred stave s turnirima, scenama Jova i kola, dimenzije i nazivi, sve to stećke
Imotske krajine č ini organski m dijelom jedinstvenog korpusa na prostoru "od
Cetine do Drine". Imota i Cetina obiluju stećc ima, dok se u primorskom pojasu
sreću tek sporadično, tako da njihov broj vidljivo raste s približavanjem Bosni
( Katić, 1954., 152.- 167.).

ISTOČNA BOSNA

Olovo

Pored veli ki h, "slav nih" nekropola, kakve su u Biskupu, Radimlji, Zgošći

i na Pavlovcu, kao mjesta ukopa članova vlastelinskih porodica, poznat je i cijeli niz
"anonimnih" nekropola, poput onih u oblasti Ol ~va, kOJe zbog rel?livno VISoke
razine istraženosti pružaju dragocjene spoznaje o lokalnoj pnmJelll Jedne
sepulkralne umjetnosti širih razmjera.

195
 U oblasti rasprostiranja s tećaka spome nici olovskog kraja pružaju se u
tampon zoni izmedu središnje i i s toč ne Bosne, s odredenim specifičnostima u
odnosu na oba ova područja . Na registriranih 26 nekropola jednoga zatvorenog
brdskog areala prečnika od nekoliko kilometara, 13 je malih obiteljskih skupina
s tećaka, a čak na 17 je primijenjena dobra i brižljiva obrada spomenika - ukupno
ih je 460. Prisutni su svi oblici stećaka; od 4 stupa, te ploča s postoljem i bez
njega zastupljenih s 20%, do sanduka kojihje u postocima kao i ploča (s postoljem
jedna treć ina) i sljemenjaka č iji se broj penje do 167 (64%), od kojih je samo 7
bez postolja. Zabilježeno je i nekoliko monolitnih dvostrukih sarkofaga s
podnožjem, koji u manjem broju uglavnom krase istočnu Bosnu, Podrinje i zapadnu
Srbiju. Olovski su stećc i obično niski, dugački i uski , a specifični su i po
sužavanju donjeg dijela spomenika izvedenim pretežno po dužini. Ukrašenih je
spomenika 84 (18%), po najvi še spiralama (jednim od najčešćih moti va na
stećcima Olova, Kladnja, Vlasenice i Zvornika), rozetama (najviše prisutnim oko
Zvornika i Olova), tordiranim vrpcama, i nešto rjede križevima (zabi lježenim na
područj u Breze, Vareša, Olova, KJadnja, Vlasenice, Sokoca i ž.epe). od pojedinačnih
motiva dominiraju vrpce sa cik-cak linijama, krugovi, zvijezde, polumjesec,
polujabuka i vodenica. Oružje je zastupljeno prikazima mačeva i koplja, najčešće
s rukom savijenom u laktu i ispruženim dlanom. Prikaz ruke i mača specifičan
je za olovsko i kladanjsko područj e, Ludmer i Gornje Podrinje. Na tri lokaliteta
ustanovljena su četiri natpisa (Fekeža, 2008., 65.-80.).
Ornamental ni sustav na olovskim nekropolama otkriva postojanje jedne
posebne umj etni čke škole, sa svojim principima ukrašavanja i svojim nač inom
rješavanja ornamentiranih površi na. Veliki dio ovih stećaka tehnički je dobro
isklesan, a većina grobova nema dosljedno llil.Y,edene orijentacije. Postanak
olovskih nekropola - oak6jin Je najviše locirano u Bakić ima , gdje se nalazila
varoška crkva podignuta vjerojatno sredinom XlV. st. - stavlja se u vremenski
raspon od kraja XlV. do kraja Xv. s tolj eća, s tim da najvi še spomenika pripada
prvoj polovici Xv. st. Sedam od naz načenih 12 nekropola pripadaju nastanjenim
mjestima, selima ili zaseoc ima, dok se u naj važnijim nase ljima B akićima i
Kri žev i ći m a, gdje su stanovale jače feudalne porodice, nekropole izdvajaju u
posebne skupine. Unutar zajedničkih nekropola postoj e odvojene grupacije
s teća ka rezervirane za imuć nij e fe udalne porodice. dok su u ostale dijelo" e
sahranjivani vojnici i slobodni seljaci. Ovdje je izniknuo cijel i "sistem grobišta".
koji upućuj e na zaključak da se radilo o gušće naseljenom kraju, poznatom po
razv ije nom rudarstvu i prisutnosti franjevaca. Jedna od ov ih nekropola - na Klisi
u Bakićima - smješte na je u neposrednoj blizini katoličke c rkve. Pretežni
izostanak natpi;;;-i drugih sličnih indikacija na stećcima olovskog kraja ostavljajU
nas bez odgovora na pitanje o konfes ionalnoj pripadnosti ljudi koji su svoJe
vječ n o počivali št e našli pod ov im nadgrobnicima. ali je ipak izvjesno da
"stanovništvo koje je postavilo ove s tećke nije pripadalo hereti čkoj sekti". Karak-
teri stika je ovdašnjih s t ećaka da, poput rebrastog plašta na poboč nim stranama
jednoga primjerka s Klise, koji imitira drvene oblice od kojih se gradi la pra,.a
k u ća, on i pružaju pred stave o izvornoj srednjovjeko vnoj kući ovoga kraJ'!
gradenoj pretežno od drve ta, k' ao sto • su od .Istoga matenja .. Ia zas .lgl!fno. bde
g rađe n e i mnoge crkve kojima se II međuvre me nu trajno izgubi o svaki trag·
SI C,,',,: I ~\ll.\\ . . J...I.\ ~ J...LIJ ;I d\.\IlP~l' illli lal.:iju dp 111 ilt:C, planin ~ h' ~1I 0c, dok
hCI\' l'~~l\.h~' ~ i :- Icl',,' i :- ,lr~ : ldllinl :-I UI'P\ illl;\ imiliraju jU / lljal' ku kll t: 1I t B!..' nac,
1951 .. 51 ,- 5~ . , 55 ,-5b., 5:\,-(llt. (l~. -h~ . , 7 1. 1. \ pri~al dr\"c llih kUl:a na lI1arkalllllOI1l
:o;;ulI.1t"at!1I il Igl.lŠl'l' pru / a pbil.k dClalj;\ p lada'lIjl.lj :O;1.unbl'll11j arhik'klUri . To
jl.lšj!..'dnl.lllllx.ll\ 1\ iu.k da .k pbnill :o; ~a lincna ~l1l: a i;\';'ši la tll.lltll'a;llllj!..'l'aj na maj-
:-;lllI\' k.~~ii :-;UI"'li.)kl.~i n il'i llla II ~n illl \...raj!..'\ illla kk:-;al i "\ kl'ni dp11l". a da :-u !..!l·o!..!raf. . ki
Pl.llll/aj. ndllllsllll k;lrak.ll·ristik l' Ila i slllj l'šlaj na ~ri/išlU pUIl'\·a. im;;li i~l'kako
\"a/nu U lll~.ll pri nhi ikl.l\":lnj II ln'ih nad t!n 'hni il sptl11ll'llika l ikIlat.: , \l)o.' .. X X V \.).

Kladanj

Prl'p1l7nalljinl mik1'llr('gijll st('ćaka iSIOl-lll' BOSlll'. s nl'kim karaktai:-;ti-

kama prijt'iazn(' zone knja :-;e naslanj a na obiasI Olo\"a. č ini područjL' općine
K\adanj. gdje je na 52 lokaliteta II 17 nase lje nih mj('sla ev identirano -BO
:-;pomt'nika. Najbrojniji SlI slećei oblika sljemenjaka - ukupno 211. što iznosi
-i99'c, sanduka ima II-i ili ?70/c . stupova je 79 što z nači 187(', ploča je ukupno 15
primjeraka ili 3'k . dok je s t eća ka amorfnih oblika II . U ovoj se oblasti jav ljaju
lI:-;pr..wni slećci čija brojnost raste idući da lje prem~l istokll, dok :-;pomenika u obliku
kri ža nema, Jedna od osohina o\"dašnjih st('ćaka ogleda se II tome što ih sc \· ećina.
kao i s le ćc i 010\':1, prema dnu sl1 ž;l\·a. što su ndlo manjih dimenzija. pogoIO\'o
oni u ob liku sljemenjaka. SljelllL'njaci su u \"cl-ini s pnsloljL'llll11l11nnlil), kao što
je to slul'aj i sa sanduL'ima. S\"i . . u \'L'lllna nisk i. ;J :-;lj enlL'njaci II \"('L' ini imaju
ni ske. pri krajl'\'ima maID pll\"inUIL', kl"ll\"ne plohe. U:-;pr;\\"11i spnmeni\.:i redl.l\"l1o
:-;Uoblika pra\'ouglog paralelopipL'da. a mnogi Sl.' prema \TIlU šire.' i za\Tša\'ajl1 na
d\"ij(' \·ode.
Od ukupnog broja steća ka ukrašeno je 60 primjeraka ll-i7d. što je II
od nosu na neke druge regije - Kupres 109'c. Kalino\"ik I 19'(' - zadovoljavajući
proce ni, a ukrašl' ni su isk ljučivo sljemc njaci (67 9'c) i stupovi (33V'd. NajčešL~ i
dekoralinli mOli v je tor(lirana vrpca. zalim obična vrpc-n. le ni z pIasli č nih trokuta.
dok :-;e medu simboličnim motivima hrojnošću ističe spimIa u raznim varijantama.
kao i mOliv sti li zacije stabla II više oblika. Relati vno je česi prikaz polumjeseca.
zv ijezde i rozete. kruga. kru žnog vijenca i jabuke, Upravo po brojnim spiralama.
često origina lni m va rijacijama i kombimH:ijama ..... Iećc i ove ohlasti prt'dsta\"ljaju
prirodan nastavak sličnih umjetničkih lendencija zabilježenih na pOd111ČjU Olm·a.
Uzimajući u obzir originalne stilizi.ll.'ije slaba la. obI ,ISt Kladnja ilna mIlogl) z~~jedni ­
čkog s dvije granične oblasli i s točne Bosne - Ludmcrom i Zvornikom.
U razli či tim izvedbama. isključujući stili zin.lne i nnlroponlOl'fne llhlikt'. na
stećcima kladanjskog područja prislltilnje mOliv križa. Pažnjl.' su \Tijedni motivi
plastičnih rebara (kanelira) i mreže od pl:lstičnih tn)kllla. Onl'jl' .il' pl\.'t..ilX't.'1l0 ~ pUla
- II dva navnlli:l to je prikaz dugačkog i pravog ma~a s krsniL'om i rllknhv:\tnlll.
jednom je to sjekirica. jednom srp kao iznimna pojava na s tcl.~l' illla \IllPl't.'. d\lk II
4 slučaju oružje drži Illka savijena U luki ll. Nu dva spomcnikujavlja Sl' motiv ~tapH.
Predodžbe slilizirnnih stabala i imitacije kuće ovo podml'je nlzlikujll Ill.' samn od
Hercegovine, nego i od mnogih ohlusli Bosnc. Jednu od SPl'l'iti(Oll11sti slL'\'nku Klad-
nja ogleda se i u potpunom izostnnkuljudskih ligum. link su p".xI(1d~i'<' žil'l>tit\jskih

197
tigura zabi lježene samo dva puta. Ova njihova osobina ovdašnje stećke povezuje
s ostal im podru čjem istočne Bosne. a razdvaja ih od Hercegovine. Datirani II
prvu polovicu Xv. st.. na dva sljemenjaka jav lj aju se natpisi.
Pri izradi ov ih s tećaka kori štene su standardne kl esarske tehnike i po
svemu se č in i daje ovdje bilo akti vno nekoliko majstora i nji hovih uče nik a. Kao
i II drugim oblastinla s tećci su postavljani po brežuljcima i uzvišenjima, pokraj
putova. nedaleko od naselja i kamenoloma. Uza same s t ećke ili u njihovoj
neposrednoj blizini locirana su suvremena muslimanska ili kršćan ska - redovito
pravoslavna - groblja. Za razliku od Hercegovine, na samim nekropolama ili II
nj ihovoj blizini ni su otkri ve ni temelji ili drugi ostaci crkava. Od ukupno 52
nekropo le nema nijedne s preko 50 spomenika, samo 6 nekropola posjeduje
izmedu 20 i 50 s teća ka , 8 nekropo la krasi izmedu 10 i 20 primjeraka. na 28
nekropola nalazi se izmedu 2 i 10 steća ka , dok je na 10 lokaliteta samo po jedan
spomenik. Steće i ovog područj a mogu se datirati izmedu XlV. i XVI. sto lj eća, po
čemu ne i s kač u iz općih vremenskih okvira (Beš l ag ić , 1969 .. 170.- 175.).

Ludmer

Udaljena 15 km od Srebrenice. smještena pored dva prometna putna

pravca - jednoga uz Drinu i onoga koji iz Rogatice pre ko Glasinca i Kučiata
vodi do iste rijeke - Ludmer je spec ifi čna istražena oblas t rasprostiranja stećaka
u i stoč n oj Bosni. Usprkos blizini Srebrenice i prometnih putova ova je mikro-
regija zbog konfiguracije terena ipak ostala slabo pristupač na. tako da su njezina
mnogobrojna stara groblj a - za razliku od Srebrenice gdje im nije ostalo ni traga
- do danas ostala poštedena.
Istraži vanjem je obu h vaćeno sedam nekropola s ukupno 297 spomenika
od kojih je sarkofaga 13, sanduka S, ploča 17. cipusa i stela 128. obe li ska 5.
amorfnog kamenja 125. te antičkih spolia 4. Dok nekropole olovskog kraja
sadrže samo jedan primjerak "stajaćeg" spomenika. ta kva forma u Ludmeru je
dominantna, što predstavlja osnovnu razliku u duhu sepu lkralne arhitekture aw
dvij e mikroo blasti jedne veće reg ije. Razlika je još primjet nija usporede li se
spomeni ci Ludmera s o nima u Hercegovin i gdje takoder dominira "stojeć i " ti p
stećka. ali potpuno drugoga oblika (sanduk. sarkofag. kri ž) nego su to stele i ciQ.usi.
Os im što su malobrojni. sarkofazi u Ludmeru potpuno odudaraju od tipa
prisutnog u središnjoj Bosni i Humu . što je \'idljivo već iz njihove visine koja ne
premašuje Y,m. Izrada ovih sarkot'lga slabijaje od olovskih . pogotov-o od herce-
govački h. jer njihovi obl ic i nikad ni su potpuno s imetričn i. što kazuje da se "
Ludmeru tip sarkofaga nal azi u propadanju . Sand uci i pl oče takoder su prisutni
u minimalnom broj u. za razliku od sredi šnje Bosne gdje su oyi oblic i česti . dllk
su u Hercegov ini c ijele ne kropole sastavljene od lijepo orname nt iranih ploča .
Pored toga što č ine veći nu spome nika ne kropola Ludmera. pretežan dio cipu,"
i stela pokazuje izradeni. s loženi ti p II nekoliko varijacija. Medu obelisc im<l Sl'
nalaze najljepši primjerc i steć aka. dok upotreba amorfnog kamenja za gnlbl ll":
~ po lll c ni kc. tako ka raktcris til" na za s l\~br(' n ičk i kraj. prije signali zira nan1dl,lI
oh i čaj nego ~ t o jc odraz si romaštva i nemara. Ovdje zahilježen obi l'aj posta\'ljall.1:1
ant i čk ih spo l ija Ila srcdnj<JVjckovllc grobove prislItan jc takoder II H umu, jugoza-
padnoj Bosni i Srbiji.
Ne~ropole ove oblasti smještene su Ila uzv išenjima II bli zini sadašnjih
pUIeva kOJI su prema konIiguraciji Ila postojali i u sred nj em vije ku . U kakvom
su odnosu nekropol e bile prema tadašnjim nase ljima teško je odrediti jer nije
pozna! njihov položaj. Kadaj e riječ o karakteri stičnim enama - raznovrsnosti oblika,
veličini i izradi - nekropol e Ludmera bitno se razli kuju od nekropo la u Bosni ,
posebno od onih II H ercegov ini koj e imaju homogeni karakter, čes to s ve lik im
brojem spomenika. Nekropolama Ludmcra nedostaje ona vrsta harmoni č nos ti
primj etna na nekropolama H ercegov ine i iz okolice Olova , one su strukturirane
tako da pojedini spomenici unutar skupine spomenika ne samo da stoje jedan uz
dmgi. nego su i istog oblika, dok su stećc i susjedne nekropole često drugoga oblika.
Da su pojedin e porodice kori sti le razne form e spomenika - tek je j edn o od
mogu ć ih objašnjenja ove n eobične pojave. U dva s lučaja od opisanih sedam - u
Banjev i ć ima i Opravdićima - pravoslavno je stanov ni štvo na nekadašnjim
nekropolama nastavilo sahranjivanje pokojnika i II novij e vrijeme, što govori II
prilog tome da se radi o starosjediocima. Sama izrada spomenika odlikuje se velikim
razlikama kako po kvaliteti tako i po dimenzijama, uz karakterističnu upotrebu
neizrađenih ili površno izrađenih komada i odlomaka stijena za spomenik.
Ornamental ni fond steć aka iz Ludmera ne razlikuje se samo od ornamenata
hercegovač kih stećaka bogatih scenama iz svakodnevnog života, nego se po svojim
osobinama izdvaja i od načina ukrašavanja spomenika ostalih dijelova Bosne.
Ovdje ornament obično nema veze s oblikom spomenika, možda i zato što sam
oblik spomenika ne igra takvu ulogu kao u Hercegovini ili u olov skom kraju.
Medu specifičnim omamentima Ludmera izdvajaju se religijski simboli (polumjesec.
"j abuka" ili zvijezda, di sk ili veli ki kolut, križ i svastika), soc ijalni simboli ( mač.
koplj e i luk sa stIj e licom), liguraini ornamenti (predstave ljudi i životinja). te
čisti ukrasni motivi (geometrijski i biljni). Zapažena je i preds tava ljudske
podignute ruke, savijene u laktu s otvorenim dlanom. Ne zaborav lj ajući ono što
je o ovom motivu već reče no, treba u obzir uzeti još jednu mogućnos t , nai me da
je ovaj gest ljudske ruke sav_ij eJ)e u laktu s otvorenim dlanom pri s~utat.!.još u_
antičko doba na "kfšcanškim sarkofazima i II tiguralnom ornamentu bazilika.
-Kršćanski su ga umjetnici mogli preuzeti iz carskog dvorskog ceremonijala II
kom je taj gest imao smisao svečanog pozdrava, a kakvo je znače nj e ovaj mo t~v
dobio u kršćan s koj umjetnosti , za sada se ne može precizirati. Od posebnog Je
značaja predodžba velike plastične figure muškarca elllac~, ~a šemats~il1l p~ka:ol1l
lica, ruku prekriženih na prsima, koji prije simbolizira pokojl11ka nego zlv~g co:~eka.
a pripada fondu motiva sepulkralne umjetnosti europskog kasnog sredl?;!~ vIjeka.
Geometrijski ornament, čak i spirale koje dominiraju Ll o l ovsko~~ knlJ~l. j e.d~'a ~e
sreću na stećcima Ludmera, za razliku od biljnoga ornamenta kOJI kraSI nUjlJepse
spomenike ovoga područja. . . ' .' .. . .
Iako na stećcima Ludmera nema natpi sa, standardl1l obltcl ~ s~mduk ~
fag _ mogu se datirati u vremenski okvir izmedu druge polOVice XlV. ~
yr ko 'k .. XV
- ka XV. s to l'ee'a
pocet J , dok "stoieći"
, oblici pripadajU "asIllJem vremenu O d- .I
...
-da čak i XVII. sto lj eć u (Sergejevski. 1952 .. 4.-37 .). atacIJI
XV I ., pa maz
amor fnog kmnenju . mo žda, e'e se nešto odredel1l...le mocI
.. k·azatI. nak·on.lf
. heo lo'sk I h

istraživanja grobova.

199
 Zvornik

Četverokut koji zatvaraju Zvornik, Osmaci, Sapna i Kozluk sljedeća je

oblast istočne Bosne s nekropolama stećaka. Osim što lociraju jednu specifičnu
subregiju bosanskih srednjovjekovnih spomenika, ostvareni rezultati upotpunjuju
sliku formiranu na temelju stilsko-umjetničke analize stećaka i nekropola
olovskog kraja i Ludmera, bolje rečeno tu sliku čine bogatijom i kompleksnijom.
Svih 45 lokaliteta na kojima su identificirani pojedinačni stećci ili nekropole
ovoga područja, smješteni su na uzvisinama odakle se otvara širok vidik, obično
prema istoku. Na istraženom terenu evidentirano je polovicom XX. stoljeća 254
stela, 204 sljemenjaka, 36 ploča i 19 sanduka. Ukrašeno je ukupno 38 spomenika,
što znači oko 6%, a veći n a ih je solidne izrade.
Ova oblast ne oskudijeva u ornamentima, ali su oni koncentrirani na nekoliko
lokaliteta, dok u cjelini uzevši ipak prevladava relativno siromaštvo u ornamentalnim
motivima: ovdje nema likovnih predodžbi, ni scena iz svakodnevnog života. Gotovo
na svim ukrašenim spomenicima prisutne su kombinacije sa spiralama i grozdovima,
samo se u tri s lučaja javlja ukras u obliku polumjeseca, jedanput mač , a na dva
spomenika kružni solarni simboli . Po ovoj svojoj karakteristici stećci iz okolice
Zvornika gotovo su identični s nekim spomenicima s druge obale Drine - u Srbiji
- što govori da se ovdje formirala jedna klesarska škola. Sama kombinacija spirale
i grozda u svojoj umjetničkoj izvedbi snažno asocira na predstavu križa zasnovanu
na biblij skim motivima. To potvrduje i jedan spomenik s i s točne obale Drine, iz
Banje Koviljače, gdje je u ornamentu zadržan oblik "drvceta" , ali se u sredini
nalazi pravi križ. Na sarkofagu Konstancije, kćeri cara Konstantina, takoder se
nalazi znak sastavljen od tri spirale i grozdova, s li čan ukrasima na ovdašnjim
stećcima (Vidović, 1956., 221. , 236.-238 .). Ne samo stećci zvorničke oblasti.
nego općenito uzevši stećci Podrinja, posebno s obzirom na prevladavajući obli.Is.
stele,_naslanjaju se na susjednu oblast Srbije koja je značajno , možda i
odlučujuće, utjecala na usvajanje ove forme spomenika na zapadnoj strani Drine
(Truhelka, 1895.,338.).

Mramorje zapadne Srbije i oblasti Rasa

Kao manje-više stalna granica srednjovjekovne bosanske države, rijeka Drina

nije predstavljala i granicu rasprostiranja stećaka. Naprotiv, u dvjema prostranim
oblastima - u zapadnoj Srbiji i Rasu - umjetnost izrade ovih nadgrobni h
spomenika takoder je cvjetala i granala se u više pravaca.
Uz postojanje posebne umjetničke radionice u Podrinju najnovija
istraživanja potvrduju bliskost oblika i načina ukrašavanja stećaka zapadne Srbije s
onima nastalim pod utjecajem bosanske škole. Mala visina i brojnost tzv. stojeć i h
spomenika, ukošenost strana sanduka i sljemenjaka, dvojnost ob lika, brojnosl
motiva spirale kombinirane s križem i grozdom, ro zete, polumjesec . križevi .
mačevi i biljne stilizacije uz iznimnu pojavuliguralnih motiva i odsutnost scenskih
predodžbi, osobine su stećaka u sustavu ukrašavanja na i stoč noj strani rijeke Drine.
S obzirom na fond ornamenata i oblika izdvajaju se tri zone rasprostiranja stećaka
koj c II \'Cl' uj ili manjuj Illjl'ri puka / uju s li č n os ti i ra l like s nad gro hnim
spolllcl1il".'illla sllsjednog hosanskog podnu:'ja, Na sj cvcllI ove ohlasti na ne kropola ma
LO/,nil'c. Krupnja i Malog Zvornika primjetlle Sl! il.l"<I Vllc a nalogije LJ ohli cimn i
sustavu ukrašavanja sa stcl'l'im:l 11<1 podrul'ju Zvornika i Olov<l. II srcdnje m Podrinju
(Ljuhllvija. Bajina Bašta i U/.icc ) slikajc donckle drukč ij a . dok idu ć i dalje pre ma
jugu ra /,like postaj u nag lašc nije lZd:'c vil' , 200:\ . ;:.l 6 ,. 17X,· 17tJ,),
U najšircl!l ~lk v irll kllrplIsa stel'aka, p{lschlHl s llb7.irollln:l tipolog iju oblika
i IlHHiva. OSOhCllll l:idinll ovc ulllj c tnosti predsta\"lj a ohlast sta rc srps ke drža\'c
(Ras). gdj e jc ~Ki kOllca XIII. i pOl'ctka XlV. :';(llljl'l'a hilo akti\"l1O \'išc sa mosIainih
lokalnih radiollil.·;j , Po ohlik~l\":lI1ju i nal' inu kks:lIlja. posc hn o po \" i sok(~i poslotIloj
zastupljcnosti ploč a i kri /,cva (IlamČ ilo antropomorfnih), nadgmbni spomc ni ci
St~lI\lg Rasa n"~i s li čniji Sl! SI1l..111K'l1icilll:l i s tllČ n c HCI\.'cgo\'inc i CIllC Gorc, dok f"M.1ja\'a
tmstl11koga grohnog ohiljc/ja skll'J1I,knog od p{llol.c nt: pločc i (h 'a uspr~l\'n a ohlik~l
Uednllg čes to lI 11bliku tl \', srpskog ni šana ) prcdsta\'lja j cdin stvt:nu poja\'u, UZ~1
s\"e poseblHlsti pn izboru moti\';! i kk sarskom ohlikovanju, nadgrobni s jJllllleni ci
Starog Ra ~a predst:l\'ljaju SPllj odlika sjevern og i j užnog pojasa ra sprostiranja
s teć aka - od doline Vrhasa prema ce ntraln oj i i s toč n oj Bos ni te dalj e prt: llla
i ~ t(lčnoj Hercegovini i C rnoj Gori , Ra /,like postaju primje tnije uzme li st: u obzir
(XislItnost ~cellskih predodžhi P~)Pllt lova, tumira i kola te malobrojni prikazi oružja.
biljnih i žin Hinjskih l11 oti \"a, Broj ni kri žc \'i i solarni moti \' i govo rc o \' i ~o ko1l1
stupnjlllllt: tarl)ri ~' kllg i 7,rai,a\'~1I*1. Sli č ilo sn:dnj o\jcktl\'noj Bosni pcJiod poslm'ljanja
twih spomcnik;\ I'(,klapa Sl' ~ 'Te1llt:IHl1ll s alllo s talno~ ti s rp~ kt: dl-l ave (XIV. ·XV. st. ).
a nl/lika ~t: I rL';lii II ~ lla li llll1llltj ec~\ill s llldc ni ~' kih kIcsarskih radionica na !"an 'oj
lo kaln ih radi nllk'a , S t;llh l\" l1i ~t \'o St~l1'llg Ra~a i i\"j clo j e II ne po~redno.i bli zi ni
\'Iad arskih 1ll:lU/ llkja Nl'1l1anjil'a II S llp~lćan i nla i Đurde \' im StuPO\'i1l1a tt: gro bnc
crk,'c raških e pi sklllX1U kat cdralllllj l'rk \' i S" t: toga Petra i Pavla. ndakk su zrač ili
poti,',(ji l a m7nlj narodnc sc pulkmlnc umjetnosti (Erdeljan. 1996 .. 141 .. 1+1.- 148.).

SREDIŠNJA BOSNA
Sam naziv sredi šnja Bo~na nij e do kraja preci zan. ali lln markira PllU11IČjt:
II izvorima srednjeg vijeka poznato pod imt:ll11m " ('011lra10 del rt''' - Kraljt:\'a
oblast - s politi č kog stajali šta sredi šnju rcg.iju srcdnj o\'jekll\'llc B~ls ne , 0\\1 .it:
područje od davnina, pa i tijekom sreunjt:g vijeka, predsta\' ljah' \'al.nu r:1~ krs niL'l1
putova. ovdje je bio podi gnut veći broj utvrdenih gradllva. l1lt:dl1 kojima i hanskll·
kralje vs ke re zide ncije. ovdje su ot von.: ni Illllog i rudnici Ul. klljt: su ~c !"..\ls ila
naselj a i kol onije dubrovač kih trgoval'a, na 0\'0111 sc pnLirulju do sl\'dinc XIII. ~t.
nala zilo sredi šte bosanske katoli~kc biskupije. a kasnijc središta erk,"",' h~l~an~kt:
i Franjevač ke vikurije. ali i politi č ka središta dr',a\'e s gl\lb~\01l\ i ~nl1\idl~nom
c rk vom Kotrolllani ć a II Milima kod Vi sokog. klllla~ nll oniJc Sll [.lVU aktl\"nost
razvili njemački rudari Sasi ( B eš lag i ć . I Y67 ,h. ~,. I ~ , ). ~\'c,,'}c III nxlilo, il Ul Ctll\l
kulturološko. etni~ko, vjersko i pri vrcdno ša\\,l11ln. s VlsnkllH kan s\"0Jl' \TSIlOm
kultumommelropolom - l'enl.mm pislllcnosti. političkog i vj~I'S,kllg ži~'llta tt: hng~~tt'
umjetničke i grudevinske djelatnosti. bez pl~nK'a II tadašnjOJ Bosl\I tP, Andehć,
1984.3, 293.-294.).

201
 S 2.111pćine i .1.10 lokaliteta (uz 2 16 nase lja). područje središnje Bosne s
ukupno evidentiranih 4758 s tećaka predsta vlja j ednu o d najreprezentativnijih
(lblasti m'e sepulkralne umjetnosti srednjovjekovne Bosne. Stećei su rasprostranjeni
po svi m dij(:\ovima ove regije. a naj više ih je oko llijaša. Visokog. Kiseljaka.
Tr~l\' nika i Gornjeg Vakufa . Posebnu vrijednost imaju primjerci s natpisima_
ukupno 20 spomenika - pretežito originalnim i zanimljivim epitafima.
Prema oblicima naj više su zas tupljeni sanduci - 3659 primjeraka ili 77 9c.
sarkofaga je 669 ili 149c. ploča ima 358 ili 89c. kri ževa je registrirano 35 odnosno
0.79c . dok je uspravnih oblika samo 8. tj. 0.2 9c. Amorfne o blike teš ko j e iskazati.
ali ih siuunlo ima više od 29. Veći broj sanduka i sarkofaga utonuo je II zemlju.
zbog čega je njihov točan broj teško ustanovili. Ovo područje sadrži sve osnovne
oblike st ećak a. a li i 5 natpisa s mauzoleja u Gračanici. Ri č i ci. Podbrežju. Malom
Mošunju i Turbetll . Pl oče ve likih dimenzija iznimne su. ,"eć ina sanduka je na
postoljima. kao i s ljemenjaci koji su pretežito ni ski (s ni skim krovni m plohama).
mčun'~tJći s dva primjerka iz Zgošće i Zabrda kod Ki seljaka monumentalnih dimen-
zija. Speciti č n a je poj ava nekoliko dvos tru kih s lje me njaka na podru čju llijaša.
kao i pojava sljemenjaka s dva posto lja. tj. sljemenjaka s postoljem na posebnom
posto lju . Stećci oblika stupa modelirani su do nekle drukč ij e od tak"ih u i stočnoj
Bosni. a poseban s lučaj predstav lja stupac iz Zgošće kod Kaknja. obliko m klesanja
mo ti va bli ži spomenikU od drveta nego od kamena. Pojava stećaka u obliku kri ža.
prepoznatljivih po \'Clikoj okrugloj gla"i. teritorijalno j e ogran iče na i sklju či"o nJ
(r;.l\· ni c ko-z~ni'::'ko podnIčje . dok ~ 1I amorfni :\pomenici naj slič niji slabo obrJdenim
sanducima.
Od ukupnog broja t'\"identiranih ste(aka ukrašeno je 185. što iznosi -+ t(.
Naj\'eći hroj ornamt'llliranih s te ć aka imaju opć in e Tra\"llik. Ilija; i Var6.
medut im naj \'C'ci Pl)Sh)tak ukrašenih spolllt:'ni ka nalazi se na pod ru čju Zenke
( 19 C ,,) . Tes l ića ( II C,,) i Tranlika (IO'c ). ~ kdtJ poj e dinačnim nekrop,\lama
naj \"t~ć i
pos{\,,)tak ukrašenih primjeraka nalazi se II KOPl) s i \"~u l l1ijaš - 20rc) i II
Blaži l VareŠ: - I src ). Odnos ukraŠenih illeukrasenih spt..)l1lenika prema l1Slllwnim
oblicima je sljedeci: kJi že\"a - ~or( . lIspraynih stećaka - 50 r e. sljemenjaka - 17<,: .
plob - 1.4c" i sanduka - 0.9 c".
Ukupno S-H) pUla. na 39 1 stranici ~tC'f..;ka, ja\"lja ~~ l ~O raZI1("T~l1ih ukr.l~nih
l1ll)ti\'~L ral:'unaj u či pri tom~ i njihlwC' \"arijalllC'. \kdu dC' kor~lti \'llim ml)li\'il11:1
l apa z~ lw mj C'~t o imaju tordir:1na \Tpca. ohil'na pla ~ til:' n :1 \'I11("a, \"111(":1 ~a l.'ik·l.';lh.
l.'1'ti(,;lI11;1. \"Il k'a l)d paraldnih kll~ ih ('rtka. plwijt.'na \OZil.';1 ~ trllli ~ tima , \"Il-'\..':ll)d
~ ti l i z ir;lIl og a kantu ~lwog !isl.;a, \Tpl.'a nd ~ tili z iral1i h Pt.'tll. i ~C'dllw li ~ta. \'I1'\.'a (\.i
~ tii i z irallih ljiljana. h..' fri/lwi komhinirani lxt kmglwa i tnlkllta. l· l:,t.'~talll ~c.' ja\'\jaju
llhil:' !lc i lllrdiran(" \Tpl.'l.', dllk I1wti\" plw ijt.'nt' hlZil.'t' ~ tT\lli~tima llYl' pl'Jru~'jt'
un:-likll ral iikllj(" lld drugih llbb ;-;t i. pl'~(" blhl lld H('rl'cglwinl'. Pt.'~'a t i l Yllnh'~l i
nll~t.' bn,jni I1ll)ti\"i \ Ilx':1 lxi ~ ti lilira llih akantu;-;a, ljiljana i P('tll-lxtllll~llll :'t'l.lillll\i;-;U
iz D~)nj c ZgllSl\' kl)d Kaknja. l'lllan iraj lll.;j 1l;lj\"i;i 1IIllj('tnil:'ki dlllll("t prt.'d:'t:1\ \j("'11
na ~ tc\.\.· il11a .
Ja\"ljajul:i ;-;l' UkUplhl .:'1.)3 puta u 30 \·arijallli. sh.upi na ~ imbll\il:' l1 ih I1h'tl\J
UjCdlllljl.· i najbrlljnija. a I'rl'd~(;1\ Ijcna.i(' kn'/: llhlli\' I\'1CI('. Pl.llullljC:'l.·I.·. 111\)1 1\
kruga i kru/ lHlg \ ijclll·a. l111)l h I'll\ lIjabllL·;\:-..ti h i:'l'lll'l:·("' ll ja. l1hlth k.ri /:l. pi ljnll
~l i \i/;lI.·ijll "';\ si Tllctril:' l1im :-.pira\:II11:l. I1ll)li\ S -~ pir:lk . d;' II ~c biline ~ I ili/:h:i.it'.
1'1\' ~bl.l\1I ~! 1\I ~ d :\ . IIh lll\ slll :l. 111:1\":1 i I:hl:l' l' . 1I1\lli, rul-..c" I-..lll'lll'llI ill bU I
~h'\ : lIh'l\\ . I\h'll\ ~ l.Il'a . IIh'li, ~aSc, \"l'l,k,l . "'lllklll\'C" ... hlin ." n"! I1I1 ; II I";I ~: III1!1 .
1'I\'d:-:t.\\ II rul-..l', Ilh'II\ :1I1:1d:I, Ilhlli\ jabul-..l' liH 1-..1\1\ II :- 1.ll'l1 lclljll l-. U. 1111111\ p:lIl1k'hllh
I\'hara ili \..:lIIciir:l tl' 1I\\IIh Silldl\' i II / du ) lIl1ll1\'/HIlC lillijl' ~ 1\'d il hlllljl'lII1l" lYC 1'1\1111,' .
R.,,· \:III\'1hl :-:1I1l :~illl : lIl.k 1:1:-:l\ll'ljl'lIl' li ~1I1':l h ll' pn·d . . lnn' I-..'~il' M' ~ I pU1.l H\ Ijll lll
II 1:-\ 1':lI lhl\ rSllih IIhlll\':1, pri ~l'l\ lU .Il' \ iSl' . . 1\'1\:1 1ll'~t1l'll.il'din:ll" lI i h l i~lIfn . 1\1\ 1.1"' 111
li~lIr:1 iSli~lI :-:C dYIjl' :-:l\'l1l' s ~ ni l:ll .... I\ .... ' ." I-..I'lIj n i \..IllIj:l11il-..:I 1l1l11111:- i, 11\1111 :'o lll'llll,'
l\ia\..u il 1),lll,jc 1.~\'Sl'l', Sl'CIll' hlY:I 1:1SlHpl.i\'Il~' . . u .lo 1~III H 1-. :111 i :'ol'Clh' ." Ijthiilllll I
\..llll,iim:\. 11 . . I:lk . . l·"·IIC:-: ljudilIm lllcdu I-..\ljilll:l i . . 1·Cllll I-.."ia lid lj tigllrn II!! :'oHlhhlJ...1I
II \'r-s:II\\:I I'ri\..:!l:lIlc :-:u--lputa.p!\·d . . t:lY:! ~ 1"jd.. lI i I-..IIIl,in I:lbiljl'!t'II!1jc \lj n hhllll
shl~a.ill'l'lkc:-:u I'ri\..:II:lIll· d\':lplIta dIlI-.. 1'1 \\1 . . 1:1\':1111:1 1',~il'dill!l~llih li glll'llpril':tdll,lu
s\'i ,lslali s \ll~a.jc\'i 'wc :-O\.. Upil\\,', \\ledu \1 . . I:tlllll:llI:-O :uIlI.icll:1 11 HIsl-. n ligll nl:'o I-..1I,iig\11I1
i staplll\\ lllhl~l'\' ljll \..\Id Hrl'lt' ill\;ld I-..ll,k :-O l(lji l'ijCt :hl.ligllnl kllp:trd ll \l·/illhl).!
1:1 drni tl' !igll!':1 Slililiraih'!! Imaj:lll:l . . l.i l· llll'nj:l~1I1I I )(lllj,lj /.gIIS(·i. ~h-dH . . \ iIII
lWiIllI\\Pli\'illl:l. 1I11HI~II \'ist' !'ll\'l'/a ninl . . i:-Ollll'lhlhll . . :IIl...; I-..illlllq!ll hl·l'l·l'g.,I\':JI'I-..illl
p"drll~.km. -Ul ihjc illl/CIIIC ulll.klni~I-..l' \Tijt'dlhl . . ti.
Na l:ijl'illl1lll111\ ll\xlnt~jll.I'I\·ll·)nll Ila Il\ltl'lll ltijas "-:11-..:11\.1 Zenk':! 'l'mnlil-.. .
l.'\·idl.'ntiralhl.ll' ~O n:llpl:-O:l, llIt'du I-..lljilll:l-lprim.krl-..a pripadaju pl,Il-III1H1 I1H1l1hl!t'jll.
dllk su lisIali ukks:lni na . . It'\.~ \..t' , O . . il\l hl~:\ shl . . ami pIl :-:chi 1'1\\1 . . 1:1"'.1:1.111 i/IliIIIIIII
umjl'lni l- I-..u i kUItIIl\lhls\..u nijl'dI1l1St. ~nlhni IIl1tpi . . i . . rl'dislI.k BllSII l' dIl "UlIllg
i/rai:!,i:1 dll!:tll' Lhll'jdi na IHldt'l;i dragll\.'jelll' inflll'lll:ll'ijl' II PIIl-..lljllil·illl:! i I~jihll\ 'tlj
I'\ldhini. II d nl l'sI-.. illl liluiallla i Il·lId.lilhlj hijl'r;lrhiji,11 :11I11I1'illl:l nalpi . . a ldi,inl'illla)
i :-om I\'lIlellllll\ lIanld111l\ll .1\.'1 i I-.. II, II \'.krs killl I"\ihl . . illla i [IIPlllhllll:l . . lil·i .
Oblll\\ :I\.:ajlll'i \·\\'I1lt'II:-ol-..i 1':1:-01'1111 illlll'dll \..llt\l';! XII. i I-..11IIl·a Xv. st(llj l·l~:t.ll\'i nalpi . . i
lI~k . . an1 II 1-..:1111\.'11 pr1I'II\'ijcdajll.it'dllu 1; lIIi II 11.1 1\,1I 1';1 i 1I/\111dlj1\'11 !t1J...n!nu "l'\·ije . . !.
~ iji Sl! pnl(aglllli . . li il1l1\.'dll ,1 . . 1:tlih kllel l1alil\ ~ll . . pllliar grada DlIlalhl'ln'lIika 11
BI1:-Olli - "llli lllS\.;U hll /.ill lll i S!a\'lh1ga gll:-Ol"ldin:\ kl':llja THI\..a I-.. nl.' I \I" . . :III:-o\.. i..
sahranjcn i:-OPlld :-o l.knlenjaka "n:l . . \'llj'l.! 1l'llIlji, 11:1 pkllll'nilllj" II K'lPl l Si\.~ 11 I-..lld
llijaša. "n'liki k:lI.n;ll· Nl'Spina"l-iji .Il' . . p"IIIClli\.. \lllhliklll'\\l~e l210 \ I Dh \ 7- Itl \.'111)
nalil-nlll. gn1\llll1 k:tIk'luna da llašIljcIli pra\·II . . la\·lhllll gnl\lljlll l (Ir:I~:lIlk'i, Ila . . l'lju
i:-otlll-nO od Vi:-:llkog, "\'diki kllCI hll:-oa lls ki Radlijl'" sahnt njl'll i:-o plHllIIlI rl-..Hllltlng.
:-o lj('ll\l'njaka :-: postllljl'lll (2--10 x II II \ 120 \.'11\) Ila Ill'krllpl'li Brdallj HI-.. il11:1d sda
Zahrda u gornjcllI toku rijckc I.cpl'nil·l'. R:tt!l)\':m Prihiltl\'il' I-..lIji .k PII~i\·:t1i sh'
našao vjc rojatno II Ill;lllzokju "11;\ :-0\'0.1".1 ll'llIlji. IlH pll'IIIl'llihlj. illi Ri l-k i" klld
KraljL'v~' S'u tjcsh', "dohri gospodin gosI Mi .~ IjI'II ", \'(·likndllslnjnil-.. ('rJ...\'('
ho:-oa'llskc ukl~pan i. . pnd sa nduka . . Illl.'II,ljl'lIl II sl' ltI PUhll\'l'Il I ~ I-..Ill uda!j l' I\l11ll
od Ze nice. kasnije uzid:IIHHIIU '/gradu I\ld;,lcha. "Mih,n'ill (;nlllll\'~ il' . pra"l' \'il\'
rimskc". :-oahmn:jL'n i:-opod .ic..'dllllg kri J.a liH 11t'\..l'tlpllli u :-odu (;1':I1H\\'~ il' i II 1..11\
iSIOČIlO ml ·rru vnika. Radnjil'a Bili ~ koji ,k /JI v,jel-Illl pol-i\'ulisll' il1l\1r:\\1 g.n,h
ispod masi vnog s ljclllelljak'a s pnslol.ic..'1II (2 1,) \ 1~-' x 10:-; \ I hl)) II St:tl'lllll Sdu
neda leku nd .Jajca. kujcll1U .Il' n:llpis nll njl'gllVtllll "Vi~lhlll\ d'"l\u " u\..ll· . . :lll
Vcseoko KukulanHlvi l'. Il' kOIl:tl' tlo "hnlH! vl'\iktlgn Kulin,," sudul' (;mlld.n,
sahmnjen II crkvi "SVl'tago .hllju" II sclu 1,'Odhl't')ju \Wd/.l'llil.'l'. ~djl' .~l· i~\..II.I':l1I
kamcn II ohliku slupu s IlUlpisill1ll tl:l dvi.ll' :-olnu1t' . () \,:I.1 11:111" . . InHl-I\JIIII .Il' I Pll
IOllle ~10 spo1llinje prvog pOZlllltog IlOSHIlskog nrhill..'kln Dmhl Ohnl\l~l\llillll kuji
je sazitiuo IllUllzl~lc.inll crkvu, dok Sl' l~lIlpi s Rml~I\:ntll\ Prihihwil~n isli~l' I'l\ 1.11'\'lHI~
s lovu slilizirunolll kuo inicijlli. kllkuJc 10 !lrukl 11.' 1nlllU k\HI s\:Il'Ih IlHIIHlsknpnln I

203
 " 'na ovom je području sigurno bilo mn,olO
\"1 SpomeOl'k a s natpISIma , d Iska ruka svel'I na poznatih 20 ,
pove j" en 'I I van a ' l bli kro l ali
ali su ih olovna vreITI .' ke nalazili su se u pravI u ,ZU~: po a", su kameni
KamenolomI za steć , revoženi i s udaljenIjIh lokacIJa, Područ;e
I b .. kvahtete, P , . . . . li '
bl kovi često s a Ije , ' tore i radioOIce kOJI su u cIJe posao klesanja i
. ~diŠnJ'~ Bosne illlaloje svoJ~ illIaJds osta osobnog i izvornog, U tom pogledu
sr " aka UOlJe I d D (
ornamen tiranja stec 'd oko srednjovjekovnoga gra a u a)brovnika
odskakala su dva centra ~ J: ~ravnika _ dok je u Donjoj Zgošći mogao raditi
nedaleko od liijaša, drugI o ob ko-kralJ'evskih dvoraca u Sutjesci i na Bobovcu,
", 'za potrebe ans .., d ' , d lm' ,
majstor angaman I , , kt' vnosti razvIJenoJ po utjecajem a atmskih
Usprkos zamašnoj klesarskoJ a I bne klesarske škole stećaka u okolici Jajca,
.. . TIJetan ra d pose k 'š '
umjetnika, nIJe p~" " I e prema predlošku i uz on tenje razliČitih
Sama izrada stecaka odvI]". a s 'm kvalitete kovača-majstora, presudnu ulogu
" 'h agal a u čemu Je, OSI , d" e d l kl
IchlllCkl pom , "š ćnosti otvaralo pnpa mClma leu a ne ase
imao naručitelj , Tu se naJvI. e mo;u čega se rad klesara najjasnije OČituje oko
g
i vjerskim dostoJanstvemclm:, zZi~encija _ Kopošića, Hočev!ja, Donje Zgošće,
o ' dov'l i feudall1lh I crk vem re ,
ora " , ' N 'si to samo dodatno potvrduJu,
Zabrda I Bastme, ,~tPI B većim su dijelom postavljani po pravcu
Stećc i sredI snje osne ' b' ćak l"
,
, ad- IStok li' .'I S neznatm'mt oklonom od toga pravca, Mah roj dster ' a,'mkuaII
zap, ' l' , po pravcu sjever-jug, što ne pre stav Ja IZDI
č Itave nekropole, postav Jam se -' - ", l č 'N "
II odnosu na ruga po d dru čj' a stećaka , nego mnogo česct
. s u a, a vcclm
".
nekropolama stećci sU ,redani u nizo,(e po sV?Jlm bOČnIm stranama, na naclO
ka ko se to ra d I'lo I' U drug'llll oblastima ' OSIm sto su spornemcI " sredIšnje T Bosne k
postavljani na uzvisinama, u više su navr~ta za takva mjesta konštene I I~S e
o
oro bne hII mke, dok su uz same stećke kasmje nastaja la pravoslavna .. I katohcka,
,.
ali i muslimanska groblja, lako ne tako često kao u HercegovInI, ~teccI su na _
ovom području ostavljani i uz crkve, o čemu govore Imena lokahteta - C~kvma,
Crkvenjak, Klisa, potok Crkvenica u' neposrednoj blizini nekropola stec,aka,
Broj stećaka na pojedinim nekropolama razli č it je i varira od lokahteta s
jednim primjerkom - takvih je 17 s lučajeva - preko lokaliteta kojih je ukupno
159, a broje od jednoga do 10 stećaka, zatim većih nekropola s 50 do 100
spomenika kojih ima 16, konačno do onih najvećih nekropola s preko 100
stećaka, kojih je samo 3 (Ko ritnik kod Breze, Rostovo kod Novog Travnika i
Bistrica kod Gornjeg Vakufa), Na području središnje Bosne dominiraju manje
nekropole pojedinih porodica i manjih bratstava, dok su plemenske i zajedničke
nekropole iznimne, pri čemu treba računati i s tim da su cijele nekropole uništene,
Kada se zna da su stećci često postavljani pored naselja i srednjovjekovnih
utvrdenih gradova ostaje nejasno kako to da ih ne ma _ posebno onih visoke
kvalitete izrade i ukrasa - oko banskih i kraljevskih rezidencija kao što su Visoko,
Sutjeska: Babovac i Jajce ili najvećih rudarskih centara i trgovišta poput Fojnice,
Kreševa I Vareša. U visoČkOj . i na codruč'u "žu en Bosne, bro' s omen i a
ne prel~zi 360 stećaka, što je i pored razaran'a izuzetno o, Dio se odgovora
~clllJenlcl da Je na takvim mjestima bilo najviše pomjeranja stanovništva i
gm?enJa obJekata" što Je moglo prouzročiti mnogo mšenja, pa time i uništavanja
stecaka, ,0 tome IZravno SVjedoče loka liteti pod na zivom Mramorje, iako na
nJII~'~ vec odavno ~ema stećaka, Nešto slično se desilo s nekropolom uz mauzolej
tepCIJe Bmala kOJI Je srušen dok su od poveće nekropole preživjela samo 3
markantna primjerka - I sljemenjak iznad Batalove grobnice i 2 sanduka _ na
lokalitetu pod na zivo m Crkvin a. Od 40 srednjovjekovnih grobalja, samo na 27
lokaliteta u oblasti Visokog još i danas postoje stećci.
l ako skrom ni. rezultati arheološkog ist raži va nj a nekoliko grobova na
raz li č itim lokacijama ipak upotpunjuj u sliku o s tećc ima ove regije. To se, prije
svega. odnosi na pronalazak kamenih sarkofaga II kojima su na nekim mjesti ma
ispod stećaka bili sahranjeni pokojn ici. Pažnje su vrijedni nalazi u grobu za sada
još uvijek nepoznatog bosanskog velmože ispod naj većeg s tećka - sJjemenjaka
- u Donjoj Zgošć i : ostaci brokata i dviju staklenih posuda, te čav li kojimaje bio
zakova~ drveni s~. U jednom od ka menih sarkofaga pronadeni h kod Han-Bile
pored ceste za Guču Go ru, uz kostur jedne uglednije l ičnost i , nadena je lijepo
veze na čipkasta kapic~ i 5 novč i ća, medu kojim~evemQtaliianska pikola kovana
od XII. do XlV. stoljeca. Iznad sarkofaga kOJlllna svoJe brojne analogije u srednjo-
vjekovnoj zapadnoj Europi, nekad je stajao stećak, dok je sama kapica, vjerojatno
dalmatin skog ili dubrovačkog podrijetla, bila izradena od či pk as te materije i
postave od svil e, oblika koji se ob i čno naziva scu.!fia, a pokriva cijelu glav u i uši
vežući se ispod brade. Osim zlatne čipke, njezin glavni dio izraden je od sivo-zelenih
i smedih niti isprepletenih zlatnom niti . Scu.!fia je na širim prostorima bila popu-
larna posebno kod žena u Xv. stoljeću i obi čno je bogatij a od muške. U se lu
Vrućici kod Te sli ća, li grobovi ma ispod tri monumentalna stećka, osim nekoliko
fragmenata brokata, kom ada željeza i kovanog čav l a, nadena su 2 zlatna i jedan
srebreni prsten sa ćirili č ni m natpi som: VIRNIMA BOG POMAŽE. Izmedu 20
natpisa posebnu pažnj u pri vlači ćirilič ni natpis s nadgrobnog spomenika iz okolice
Turbeta uklesan na ploči (133 x 60 x 30 cm), koji se ljepotom pisma vidljivo
naslanja na gotički stil.
Uzimajući II obzir sve poznate parametre, posebno veći broj stećaka izrazilO
slabe obrade i amorfn og oblika, zatim natpise, stećci središnje Bosne mogu se
datirati u vremenski period izmed u XIII. i polovice XVI. sto lj eća. Biljne
stilizacije s ljiljanom, uz predstave ruke i polujabuka, čine stećke središnje Bosne
srodnim s ornamentima stećaka zapadne Bosne, motivi biljnih stilizacija sa spiralama,
S-spirale j motivi šindre i brvana ovu regiju približavaju ukrasima istočne Bosne,
dok je takva veza s Hercegovinom najtanja (Beš l ag i ć , 1967.b, 87.- 11 2.; P.
Andelić, 1984.a, 189.; Krajinović, 1943.,231.-233.; Čre mošnik, 1952., 111.- 119.).

ZAPADNA IJUGOZAPADNA BOSNA

Kupres

Oblast visokih polja - Kupreškog, Rilićkog, Vukovskog iRavanj skog -:. ~

preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomelllka, s eVIdentirallIh 10))
stećaka reprezentativna je i najbolje istražena o~last z~padne_ Bosne. Broj nad:
'h omenika i nekropola govori da Je kupreski kraj. sl1lJesten na prometmcI
grobIII sp .. . , I" d
koja povezuje unutrašnjost s DalmacIJ?m,. u davno doba biO gusto nase Jen I a
je predstavljao pozornicu intenzivnog zlvIJenJ3.

205
 Od nOli ranih 1055 primjeraka naj više je ploča 572 (54%), sanduka i visokih
sanduka je 3 15 (30 '7r l. sljemenjaka 69 (7 % ). frag menata i amorfnih spomenika
9 7. dok j e kri ževa samo 2.
Kako u ukupnom zbroju. Iako i na već ini pojedinačnih nekropola dominiraj u
pl oče . sanduc i su u prosjeku malih dimenzija i tekje manji broj s posto item, dok
j<' nera zmje rn o malo sljemenjaka. Sli č no j e stanje sa sljemenj ac ima u Sirokom
Brijeg u i u Lud me ru. dok o lovskim kraj em do minira upravo ovaj oblik stećka.
Ku prc.:'š ki su sljcmenjac i s l ič niji he rcegovač kim nego o lovskim. a već in a ih j e s
p,,,wlje m u v'id u zase bnih pl oča ili mo nolita sa s teć kom , Kupresom kao i
Ši rokim Brijegom dominiraju pl oče. Olovo m s ljemenjac i. Radimljom sanduci.
a Ludmerom stajać i oblic i, Ako oblik i monumentalnost steć ka odražavaj u socijalni
položaj pokojnika. onda j e već in a pokoj nika kupreškog kraj a pripadala slobodnim
sdjacima ili kmetO\'ima. O d 975 s tećaka (bez frag menata) ukras nosi 100 (uz I
amo rfni ). što z nač i nd to preko 10'k . a naj više je ukraše nih sanduka i visokih
sanduka 39 . zat im sljemenjaka 3 1. pl oča 28 . kri žev'a 2. te frag menata I .
O rn amentika kupreških s teć aka relativ'no j e bogata i obuh v'aća tzv. či s t e
ukrase. soc ija lne i re lig ij Ske sim bole te fi guralne predstav'e: bordure. stilizirani
Ijilj,m. roze te. Z\'ijezdu. polumjesec. kri ž. okru gla i spupče nja. tordirano uže. ruku
s m ačem . štit s mače m. mač . arkade. dj edov'ski štap. ru ke. sidro. rurnir. kolo. lov'.
pl.ljedi n ač n e ljudske tigure. figu re ži\·o tinja. le ostale scene .
L-sporedba s omamcmaini m fo ndo m dru gih istružen ih regija omoguća\"a
preci znij i uyi d II slič nos t i i f;Izl ike koje su obilježi le u kraša\"anje stećak a po
pl.."l.kJin im . :·")\;lstima. Tako je mot j\" z;l\"ojite- \'ij ugasre linije osoben za s rećke
H erl..'eglwinć'. dl)K ga tl OII,.1\-u nć'ma. u Ludmeru Se j3slja samo jednom. a na
l',upr6u "" ,'nim nekfl.'IX'I,mu kc)je IX) ky:J.!iteti Iikov'n~ t~hnik~ odskacu od ostalih.
St ili zi rani lj ilj ,m u raz Ii:'iti m j" ,)1:>1 icima j~d na od karakt~ri,tika oye oblasti . dok
ga gl'tlWl' nikakl'l nć'Ill~l u R ~ldiIlllji. Ok'l\·u. Širokom Brijegu i Ludmeru. Poja\·3.
~[ilizir.lnl'lg Ijilj an ~l na nd\:.nY~_x'llamJ ~upresJ te~ko Se može p0\"ezati S njego\"i m
hć'raldi~'kiIll zna':ć' I1jčm. j čr je mJIl'l \"jerl'j;.unL") da Se nJ j čdno mu manjč m
r...:'ifll~·ju. L'~\'Qitl' na jčdn\'Ij nekr\)p..'Ili . I1Jdč \· i ~e ljiljJi1J k:w h er.ll dičk.ih zna.ko\·3..
P\~i \:''I..iin~l':n\'I. z~ljeJ..n l' ili u k\)lllQinJ('iji :'- drugim Ilwti\"in13 POPUI krui.nl")g \ijen.:2...
križ~l i l'kk'p ljeIlć' ruke. r\)ZetJ. p\")lumje5e(' i z\·ijezda Čest su ukras 5to:?(:lk~
l\..llrrč:'~L ;lli i~tI.' tJkl' Šir\")h'g Brijc"g;.l, RJJimlj e. Okw:.1 i Ludmera. \" ;1.12::-;'::
llh'tiy na :'tč. .;. .·imJ. ~tlrre:'J. {:'l")51ijo:? rl")Zo:?te pro:?j:'-lJsijJ križ. kl")ji nij o:? rijed3.k nI II
\':,utim \'Q t!:,tinu njith'\ l'g r.lspn.'I:'lir. lI1ja. l\..a.r..lk.teristi'::lI1 .lc" križ KL")ji Se rl2\-:::'
pr-..'lll;l Jl".k. I1h'ti\- k('ji :,-e :,-u5re ...~e i II jnlg im l'Qt!stinu 5:.1 sto:?~('im:1. :ili i SI (' t2..i( l"l
n~l Utl!;.lZama i n~lfl"Xilh'm \"e Ztl k:.ltL"I\i':kl'l':; S\ ij eu iz l'lkL")1i ':e Tr.l\-nikl.
\h't i\ l,kh--'p li ,-' I1e m ke:, Ill;.l':elll lJs \i .1 Se nJ 2et:iri smdukl i j\·iie L"i\.X' =.
na n;.'kfl'f"Lmu ~ irl~k.\"lf Brij ef.!. :, usre...~e· 'f.e ~ : :,- lu':J.j J. nJ. st ~.:im3. Ok--'\:j ~ ~L:2.
Jl'k ~'-' trlllh"l 1I\''f.Uje ll;.l R.:Jimljl l II LuJ.meru . ~ LiI ~ m.3.':em nl kUF'i6ki:1: ~
,\ ....~ ll\ r'T"""l
"r"'- I\n\·• .. •t . ', t' \ \·.l-II'U
"~ .. ...' ,V'~ n'l • •R" •'\:. . " "1\. 1..1 Y-·
1:·1.:.,.
:' 1.1 I .! ·L it11'
.!. ~'u'r"";.:.
~ ........ ~'; ; n~ " ... -t .;
- !_. .:.. -.;;:
Sf",'lllellik:1. lU . ;. Ie-..·. .·im.l ~ ir\"I~l'.:: B r:.i ~f .: u ! .: ~ ! U '::J.j ~\.: . n::. R:l..iimlji L' ;' t:. :.: ': ...' !.:
II OIl'\ u i L uJm':-fll \'\ .:.; =n .:"'~ :li5 ~ z .:t-::.i e ž ~ r.. ..-\ r ~.:~= k \"--'.;~ ~:? .: .:\ 1.1 ':.:',;. :-..: :.:-:
'urf
l\
'··' . ·'l· -' t\·l ..., ,\. .,·-1
,-,, 1\..:' " .. ...
'r-'7 1i ":7--" - 1· ..... ~ "In:;'" _ . R .:.· -..;,
. ).!>..:. . ~ .. .. ! : .. "'0 l ...... \. , .. " ll ':'
~ ; •••..
.~. ':;, i. l_' ..J.
~ ; l_ l 'l l!>..") --. B'-:
l ...
: ""~ ·· ~ "I.~
1 .. .. :::-_ ..... \. .

()I\', \"1 i L uJmer i \,."1\ l'111 :,- ll! ~·.:. :u \"I :,-:2;U :-\.' <~.:::: . \1 , "1::\ :-..:;.=. :'L':: -:-.= L r.:z~: : ::::-::
I..l
\ .:.r1.i .H1Um.l n.:. :'- !;.' ...• ...·E!1_.:. Ku;'~e:'.:. .' .l~ :.. ~ .: ;-'~::::.. ::::. R::.':::~::.·: :; z ::.~::.. =ž=:-_ :: :
" \U ':,:' I .:' 1:-11.' h.h"l tl O !\"I\ U. < : ':.:'1: :::\."1::\ :: .:.:.:.:: :-:? ~ \.... !.. ~,;:: .. : 5:-:-:-:-=:-.: :::- . .:. :-. :-:-::.:.~::"
"•. •, •._,' )"" B ni-,
ll l\. , .1.
. ~ l1
. ' . "=-" .
 Fi gure ljudi i i .ivo tinja Ul'. scenske prik aze poj av ljuj u se 2X put a na 25
s t eć ak a raz li l' itih nek ropola. što govori o j ednoj od z n ač aj n i h ()sohina ovoga
podne blja. Turnir koj i j c zapadnoeuropskog podrijeila s poče lk o m u Francuskoj
X I. sto ljeća, pri kazan j c 6 puta na 6 spomeni ka, II pravi lu s 2 nuoru zana ok lopljenu
viteza- konjanik a. Predstave turnira na s t ećc im a više S ll osobin a Hercegov ine
nego Bosne, a na Kupresu su relati vno najbolje zastuplj ene,
Kolo se na kupreš kim s teć c ima ja vlja na 2 spome nika - jednom je lo
že nsko ko lo od 7 fi g ura, dru g i pul kolo od 3 že nske fi g ure. O ba o va ko la na
Kuprcsu po svcmu s udcć i prcd sta vljaj u žal os ti va pogrcbna kola j er se kreć u
naopako. lj . udes no umjeslo ulijevo (" nao posun"). Kolo opće ni lo pri pada rj ed im
moti vima. u Ol ovu i Ludmcru ga nema, na Rad im lj i i u Širokom Brijeg u scjav Jja
po 5 puta. Popu I predstava turnira, i sccne lova karakt erizi raj u Hercegov inu više
ncgo Bosnu , na Rad imlji su ovakve preds ta ve zabilj ežene na 2 s t eć k a, kod
Š irokog Brijega na 5, dok ih u Olovu i Ludmeru nema .
U izradi s teć aka kupreškoga kraj a kori šlen je uglavno m kreč nj a k sv ijeile
boj e koji se može nać i na brojnim ovdašnjim kamcnolomima, ponekad udaljenim
od nekropole ne više od 50- 100 metara. G ruba plo ha spo menika oblikovana je
"čeki ćem sa špieom" i " ru č n om špi com", zatim je kori štena tzv, "zubača" (rj eda
i gu šća), onda inazubljeni čc kić s rj edim i gu šć im "zubima", Osnovno obl ikovanj e
j e prav ilno, kl esanje ploha uglav no m uj edn ače n o, do k su s naj više pažnje
obradi vani sljemcnj aci,
Kadaj e rij eč o smještanju kupreških nekro pola postavljenih obi č no pored
ranijih rim skih i srednjovj ckovnih putova. na ze mljanim hUl11kal11H i tUl11ulim a,
kada se o pćenito radi o n ač inu njihova uklapanja II prostor, vrijedn o je podsj etiti
na mi sao Vej sila Ć urč i ća : "Naš0,rednjev j eč nj predi izabi!:ali s~~_y::ć in o~~j esta
za svoj a grobišta s n aj rom a nti č nijim pogledom, tako da im se zais ta moram o
diviti s koliko estetskog smi sla su oni konsekventno traž ili i nalazi li tak va
mjesta." Na izbo r mjesta u dostaje s lu čaj eva odlu č ila bli zina kamenoloma jer je
-truilšj)Orl' ve likih kam enih blokova bi o težak i tehnički kompli c iran postupak.
Sli č no drugim obl astima rasprostiranja s lećak a, i na kupreškim se nekropolama
mogu primijetiti skupine steća ka, ili samo jedan primjerak, koji oz načavaju njihovo
sredi šte. Pored s lu čaj ev a njihove orijentac ijc po pravc u sj ever- jug.
sj cvero istok-ju gozapad, pa i tak vih primjcra kada j e orijentacija vrše na nasumice
ili prema uvjctima terena, većina s tećaka orijcntirana jc u pra vcu zapad- istok.
bo lje rečen o sjeverozapad-j ugoistok , kao što je loT u o bl as li Rad imlje. Širokog'-
Brij ega, Olova i Ludm era. Računaju ć i s već in o m poznatih elcmenata koji slu že
za njihOVO datiranje, s lećci Kupresa mog u se smjesIiii II razdoblj e izmedu kraj a
XlV. i početka XVI. st. ( B eš lag i ć , 1954.a, 7.-8., 159.-196.).
Oblast Kupresa kao i neš to južnije Du va njsko polje krasi dalmatinski lip
sljemenjaka koji se izvorn o jav lja u kasnosrednj ovjekov nim groblj ima Celinske
i Imo tske krajine , p relh odeć i pojavi istog oblika u po ljima zapadne i j ugoza-
padn e Bosne. Dok je ovaj lip steć k a karak l e ri sli čan za srednji lo k rij eke Celine.
stcće i gornjcg toka istoimcnc rij eke svojim se slilskim i tipološkim odlikama
vežu za nadgrobne spomenike Knina i Drni ša II Hrvat skoj i Li vanj skog polja II
Bosni i Hercegov ini . U ovoj rcgionaln oj grupi sljeJllenjaka dalmatinskog [ipa
prepoznatlji vi su proi zvodi nekoliko kicsarskih radionica. od kojih je vcć ina locirana

207
u okolic i Imotskog. U prostornom rasporedu sljeme nj aka dalmatinskog tip~
uočljivaje njihova koncentracija u dvije regije, Trilj-ImotskI. I Duvno-Kupres,. pn
čemu iznenaduje to da ih nema u oblasti Posušja. Možd~ I presuda n značaj z~
razumijevanje pitanja rasprostranjenosti ovog tipa sljemenjaka knJe se u bnJelll~1
da se s u s reće samo u onim oblastima Dalmacije i jugozapadne Bosne kOJIma Je
gospodario herceg Stjepan Vukči ć Kosača (1434.-1466.), koji je ratobol1l e i d~bro
~roani zirane Vlahe koncentrirao u najugroženijim dijelovima svog tentonja. POjava
i r:sprostranjenost sljemenjaka dalma tinskog tipa veže se za ~igracije Vlaha na
ovom području, što potvrduju i pojedinačlll pnmJercl oVI~.stecaka na Bhdll1JskoJ
visoravni. U tome se zrcali jedinstvena kulturna povezanost SIre regIje s VlaSIma kao
glavnim nositeljima jedne još uvijek djelomično zagonetne sepulkralne umjetnosti
( Milošev i ć, 1991.,39.,42 .. 44.,45.,54., 55. , 57.).

Duvanjsko polje

Smješteno izmedu Ljubuše planine na istoku, Liba na jugoistoku ,

Grabovi ce i Tušnice planine na zapadu i sjeverozapadu, dužine oko 20 km ,
najveće širine oko 9 km, površine 122 km', nadmorske visine izmedu 860 i 900
m, Duvanj sko polje povezuje u zaokruženu cjelinu dvije oblasti s tećaka zapadne
i jugozapadne Bosne - Kupres i Blidinje.
Na ukupno 16 lokaliteta ovog podru čja ev ide ntirano je 879 ploča, 2 10
sanduka i 15 sljeme njaka. Uglavnom prosječ nih dime nzija i slabe obrade, ploče
dominiraju ne samo u ukupnom zbroju nego i na pojedinim nekropolama, sanduci
su nešto bolje izrade dok su sljemenjaci pažljivije klesani , redovi to su visok i,
imaj u postolja, povijeni su po du žini, imaju hrbate i nadstrešnice. Na cijelom
pod ručju nema ni jednog tzv. s tojeć eg s t ećka.
Nekropole su u prav ilu postavljene na nešto uzdi gnutom terenu , često na
go milama, pokraj srednjovjekovnih putova, dok se u više S lučajeva zajedno sa
stećc ima nal aze kasnija i suvremena katolička i mu slimanska groblj a. Osim
grobova obilježenih s tećcima brojn i su grobovi oivičeni samo manjim. II zemlju
zabodenim kamenjem, što se s u s reće i u ostali m dij e lovi ma zapadne Bosne.
Stećci Du va nj skog polj a orij entirani su po pravc u sjevero zapad- jugoistok .
odnosno za pad-istok. s iznimkom II spomenika orijentacije sjever-j ug .
Samo 32 spomem"a, medu kojima je najv iše slj e me njaka, posjeduju
ukrase u vidu bordura i fri zova. kri ževa. polumjeseca i zvijezda, snopova povijenih
li nija, polujabuka. kru žnih vijenaca. biljnih stili zacija itd. Kao ukrasni orn amenti
za ~VO SlI područje karakte r i s ti č ne bordure i fri zovi. Osim ovih , za Duvanjsko
polje od znač aja su biljni ornamen ti sa stili zacijama koje s li če jedna drugoj . a
sv ~n~a .1111 J ~ osnova ljiljan . One su gotovo ide nti č n e stili zacij umu na Kupresu.
B"dIl1J~ . LIvanj skom polj u i Imotskoj krajini u Hrvatskoj, što ponovno govori o
zaJcd ll1ck lll1 region alnim osobinama ove umjetnosti .
. Najznačaj nije i najzanimljivije kompozicije prisutne na stećcima Duvanjskog
polja su fi g~ ralne ~redod~b~ poput sce na lova na jele na i vepra .
Te hnJk~ ob h ~ovanJ a l ukrašavanja s teć aka ovog pod ručja kreće se unutar
standarda dostignut ih II ostaloj Bosni i Hercegovin i. posebno u zapadnoj Bosni.
a u cjelini uzevši s ličniji su stećcima Hercegovine nego Bosne. Većina spomenika
slabo je obradena, na ukrašenim se primjercima opažaju potezi različitih majstora,
dok su s najvi še pažnje i umješnosti obradeni sljemenjaci s figurainim pred-
stavama i biljnim stilizacijama.
Vremensko odredenje stećaka Duvanjskog polja otežava okolnost da ne
posjeduju ni jedan natpi s, ali se na osnovi analogija i povijesnih podataka s
mnogo sigurnosti mogu smjestiti u razdoblje izmedu prve polovice XlV. i prvih
decenija XVI. s toljeća (Bešlagić, 1956.-57.,375.,393.-396.).
U zapadnoj oblasti južnog pojasa rasprostiranja stećaka i st iču se tri
zaokružene mikroregije sa svojim specifič nos tima: podru čje bliže Neretvi i
njezinim pritokama, Imotska krajina, Duvanjsko i Kupreško polje i dalje prema
Livnu, te priobalni pojas do Trogira sa zaledem i područjem oko Cetine (Miletić,
1982., 142.).

Blidinje

Jugoi stoč no od Kupresa, pružajući se izmedu Vran-planine i Čvrsnice po

pravcu sjeveroistok-jugozapad, komunikacijski i zemljopisno povezujući dva
područja stećaka - zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu - nalazi se kraška
visoravan Blidinje. U srednjem vijeku ovaj je kraj pružao optimalne uvjete za
život stočara, klima je vjerojatno bila povoljnija nego danas, a medu tadašnjim
žiteljima bio je znatan broj feudalaca i slobodnih seljaka o kojima i danas svjedoče
njihovi nadgrobni spomenici - stećci.
Na ukupno pet obradenih nekropola ovoga područja evidentirane su 103
ploče, 100 sanduka, 23 visoka sanduka, l I sljemenjaka spostoljem, 3 sljemenjaka
bez postolja, 3 fragmenta i l križ, što ukupno iznosi 244 spomenika. Većina ploča
normalnih je dimenzija, ali ih ima i manjih prilično nepravilnih oblika kao i oštećenih,
odnosno amorfnog oblika. Medu spomenicima oblika ploče kojih ima 43 % ističe se
primjerak na nekropoli u Donjima Barama neobično velikih dimenzija - 220 x 192
x 32 cm. Stećci u obliku sanduka, kojih je 51 %, dominiraju Blidinjem, 3 su na
nekropolama u Barama, Dugom polju i Risovcu izuzetno velikih dimenzija, a 7 ih
je položeno na postolje. Sljemenjakaje kao i u drugim oblastima najmanje - tek
6% - svi su dosta visoki, većina ih je s postoljem, pravilno su oblikovni i normalnih
su dimenzija. Na Blidinju nema tzv. s tajaćih oblika spomenika karakterističnih
za i s točnu Bosnu, a nema ni niskih sljemenjaka. Za stećke manjih dimenzija
smatra se da označavaju dječje grobove.
Na 5 nekropola ovog područja ukrašena su 62 spomenika, što iznosi 25%.
Usporedba pokazuje da Radimlja, Široki Brijeg i Ljubuški imaju veći, a Olovo
i Ludmer manji postotak ukrašenih spomenika. Najveći postotak od 79%
ukrašenih spomenika pripada sljemenjacima, zatim sanducima i pločama ..
Zabilježene 56 puta na 27 spomenika, bordure u razmm vanJantamaJedan
su od učestalih motiva Blidinja, dok se stilizacija ljiljana koja podsjeća na ČOVjeka
raširenih ruku ili na antropomorfni križ javlja u dijelu ove oblasti povezane s
Duvanjskim poljem i dalje s Kupresom i Livnom, što svjedoči daje stilizacija ljiljana
karakteristična za zapadni i jugozapadm dIO Bosne. Kao Jedan od najbolje

209
zas tupljenih ukrasa mot iv rozete obi čno se, u kombinaciji s polumjesecom
takoder češći m motivom, javlja na cijelom području Blidinja, dok stili zi ran~
rozete podsjećaju na tu vrstu ukrasa s Radimlje. Kao samostalan motiv ili zajedno
s rozetom i polumjesecom, u znatno m broju varijanti uklj učujući i stili zacije,
križ se javlja 30 puta na 20 spomenika raznih oblika. Osim ovih motiva, iako ne
tako često, prisutni su: kružni vijenac, okrugla ispupčenja, ruka, štit s mačem,
mač, arkade, sidro, moti v arhitekture, simboli "kovača", motiv alata i svastika.
Figuralne predodžbe javljaju se 32 puta na 3 1 spomeniku, što ih ubraja u red
omiljenijih motiva Blidinja. Medu markantnijim su predodžbe turnira s originalnom
scenom m ačeva nja pješaka i scenskim prikazima vitezova, konja i žena koji rellek-
tiraju veze s Rad imljom i Ravanjskim vratima na Kupresu. Scene lova najelena,
vepra i risa, s jednim ili dva lovca konjanika odnosno pješaka opskrbljenih kopljem
ili lukom i strelicom, krase sljemenjake i visoke sanduke, a u dva slučaja ove
scene upotpunjuju prikazi ko la. Kao jedn a od standardnih tema umj etnosti
stećaka na ovom je područj u prisutno i kolo - u 4 sluč aja to su ženska kol a, jednom
prilikom kolo je kombinirano od 3 muškarca i 2 žene, a prikazano je i jedno
mješovito kolo koje formiraju 3 muške figure. Kombinirano i muško kolo kreću
se udesno, dok se kod ženskih kola to može samo naslutiti. U figuralne predstave
Blidinja mogu se još pribrojiti: pojedinačne ljudske figure, scene s dvije že ne,
scena s 3 žene, poj edi n ač n e životinjske figure, scena s fantas ti č nim životinjama
i ostali fi guraini prikazi poput jedinstvenog i donekle čud n og prikaza 3 ljudske
fi gure s rukama na prsima. Sve ovo govori da oblast Blidinja po fond u i tehnici
klesanja ornamentainih, simboličnih i figuralnih prikaza najednoj strani predstavlja
zasebnu cjelinu II okviru ukupne vještine umjetnosti stećaka, dok na drugoj strani
svojim vezama sa zapadnom Hercegovinom i zapadnom Bosnom č ini spojnicu
izmedu ovih regija. Na polju tehničke obrade spomenika Blidinja ipak je prisutniji
u~ec aj Hercegovine, imajući pred oč im a i veze s granič nim dalmatinskim oblastima
oko Imotskog i Ciste.
Locirane pored putova, naselja i kamenoloma nekropole Blidinja pred-
stavljaju homogena grobna mjesta II č ijoj su bli zini , kao II Ri sovcu i Dugom
polju, nastala kas nija groblja. Za ovo podneblje karakteri s ti čna je orijentacija
s tećaka po pravcujJ!gQz_ apad-sjeveroistok, a njihova naj šira vremenska granica
obu h vaća cij elo XlV. i Xv. s toljeć e (Bešlag i ć, 1959.b, 9.-1 3., 49.-70.)
61. Lug
 61 Dnlllllcl
H Ja..enlCC Lug
(H. SJlilJhje' Du\oo
6i.8ud

62 .
66 Dra~lčm
67. Grude RullĆ1
611. R.JlmiJ'
 .'-~
~~:.,...
-p-
.. -.. __....:1-~
,e,

y~< ~.: y~' ,~

69. Radimlja
10. Radimlja
11. Radimlja
n Radimlja
73. Radimlja
75. Prioolci \ele~mjC
i6.IblJI BratJ(, \e\f\lnjC
~. Radimlja
 80. Barevi~te
81. Žitomi~1ić
82. Gornje Hrnsno
83. VI,hovići

80.

~'"--~------_ _ _ _ 81.

82.
 < ,
'J

.,,.
, . ..-
,
.\
~

•
.
1\.1
ss. Toplice
86
Vm
!'DI
 BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI":
INTERKONFESIONALNOST STEĆAKA

Stećak kao odraz "klerikalizacije" smrti

Do vremena znanstvenog napretka lj udska su bića prihvatila idej u

neprekidne egzistencije nakon smrti. Kršćan stvo je usvojilo tradicionalne ideje
običnih ljudi i s toičkih filozofa o postupnom kvarenju ljudskog tije la od trenutka
rodenja, ali isto tako ideje o moralnom sudu i tizičkoj smrti kao pristupu vječnom
životu. Ideje o smrti i besI1111nosti gajene II krilu kršćan stva varirale su kroz vrijeme.
Do XI. stoljeća pojavila su se dva razli čita stava prema životu nakon smIli . Tradi-
cionalni stav, zajedni č ki velikoj masi lai ka, ostao je vjeran slici č itave porodice
živ ih i mrtvih , ujedinjene na zem lji i II vječnosti. Drugi stav bio je svojstven
zatvorenom društvu redovnika i sveće nika svj edočeći o novoj. individualnijoj
psihOlogiji . Nakon XIII. stoljeća , i zadugo u buduć n ost i . ovaj sc mentalitet do
tada razvijen II ambijentu "staklenika" samostana raširio na cijeli svijet . č im e je
smrt "klerikali zirana". To je bi la velika promjena, najveća do sekulari zacije smrti
u XX. stOljeću (Aries, 198 1.,95., 161.). Kršćan sko razumijevanje smrti u srednjem
vijeku na taj način je opisalo svoj puni krug, od početka kada su kršća ni bili
pokapani u iste nekropole s paganima, zatim uz pagane u odvojena groblja
(Aries. 1981., 30.).
Odražavajuć i na jednoj strani opći kršćanski govor O smrti izagrohnome
životu , služeći kao neka vrs tu njegovu ",ječnika", zadržavajući na drugoj strani
tu svoju najmarkantniju crtu koja ih izdvaja kao jedinstvcnu skupinu grobnih
spomenika na širim curopskim prostorima. intcrkonfcsionalnost stećaka zn:ali Ile
samo "k lcrika li zaciju" smrti. nego mnogo više. nadilal.cnje nekih rrkvcnih
kanona - u praksi inače teško ili nikako prcmostivih. Po toj svojoj osobini. kao
naistaknutija (z~lpravo jedina) pojava te vrste u cijeloj bosanskohercegovačkoj
povijesti, iskrsavaju stcćc i prcd očima modernog promatrača kao matctijalni dokaz
"ozakonjene" multikulturalnosti - današnjim tječnikom kazano. ml)ki) Illultikultu-
minosti koja dopuštu i čak podupire jednu vn,tu n"didemiteta delinimnog Zl.Uedničkim
jezikom i nekim osnovnim prihvućanjima vjerskih ideala. koja ujedinjuje ljude
različitih svjetonuzont i društvenih polož'Uu (usp. Auer. 2004 .. 40.-43.). To je
znač il o otvorenost za različitost i komunikucijuu kojoj jedan identitet zavisi od
dijaloga s drugu dva, od procesu II kom sva tri identiteta postižu svoju humanu

235
 dimenziju. Ako je suditi po stećcima i njihovoj interkonfesionalnosti Smrlje tada
uistinu ujedinjavala ljude različitih kršćanskih identiteta, koliko na vizualnoj toliko
i na teološkoj razini. Stećci univerzaliziraju shvaćanja smrti unutar različitih
često nepomirljivo suprotstavljenih, kršćanskih konfesija. '
Pitanje vjerske pripadnosti stećaka zaokupljalo je od početka njihova
izučavanja pažnju i stručnjaka i nestručnjaka, i slučajnih prolaznika i samoprije_
gornih pojedinaca koji su, poput Šefika Bešlagića, cijelu znanstvenu karijeru
posvetili ovom kulturološkom fenomenu . Pri tome je već u samome startu pred-
stavljalo poteškoću to što su religiozne crte stećaka na neki način bile "skrivene"
u "šumi" ukrasnih motiva, čije značenje je tek trebalo odgonetnuti, tj. što su te
crte konfesionalno obojene tako da nisu ukazivale na njihovu isključivu pripadnost
nekom od varijeteta kršćanstva (usp. l. Lovrenović, 1980.,68.). Tome treba prido-
dati okolnost što su stećci koncem XIX. st. 0lako_ poist9vjećeni s bogumilskim
nadgrobni ~~ pomenicima, što lm je prikačeno antikršćansko zvono koje je
ZVOnilo tim jače što ih kolektivna memorija bosanskohercegovačkih pravoslavnih
i katolika nije mogla smjestiti u svoje vlastite okvire. Dugo vremena je od tada
potrošeno na ispravljanje ove " krive Drine".
Domovina s tećaka oblast je Hercegovine (Basler, 1990., 130.), gdje je
njihova umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne pl oče trebinjskih župana
Grda (1151.-1178 .) i Pribiiše iz 1241., koje se mogu smatrati prvim poznatim
stećcima, ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba
trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali
pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora
(Vego, 1963 ., 196.). U Grb_or~zim'!..kod Livna steće i su se pojavili mnogo prije
nego je ova oblast, iCaO dio hrvatske a zatim ugarske države, pod bano"2 .
Stjepan9!!LII. Kot!:9manićem došla u sklop Bosne. Treba računati i s desetinama
mjesta koja potvrduju kontinuitet ukopavanja na prethistorijskim grobnim tumulima
ili u njihovoj blizini, ali u kršćanskoj maniri uza same crkve, .što podrazumijeva
i podizanje grobnih spomenika od kamena i formiranje nekropola. Samo u
okolici Konjica postoji ..ll:Jokalitet s naziv~m crkve, crkvice, crkvine ili s
imenom nekog vjerskog obilježja, što govori o intenzivnoj izgradnji crkava od
kamena i drveta (Vego, 1963., 207.-208 .) .
Kršćani od samoga početka nisu dirali u cjelovitost tijela već su razvili
posmrtni obred koji je vremenom iznjedrio obilježavanje grobnih mjesta kameni m
spomenicima ili mauzolej ima (Stratimirović, 1891., 122.). Vjerovalo se da tijela
u grobovima čekaju na drugi Kristov dolazak i na uskrsnuće i zato kršćani nisu
spaljivali svoje mrtve kako su to činili pagani. Ideja i slike kojima je izraženo
vjerovanje u u s krs nuće tijela bili su različiti i imaju dugu povijest od ranog Ill.
sto lj eća kada se pojavila polemička rasprava na tu temu Tertulijana iz Kartage.
prvog velikog teologa koji je pisao na latinskom jeziku (Walker Bynum. 1995 ..
2 1.-22.). Tijekom Ill. i IV. sl. sve su više uzimala maha pokapanja na odvojenim
mjestima, u grobovima pokrivenim ili uokvirenim kamenim pločama. Ili
pokrivenim opekama složenim u obliku krova. Od m. sl. u upotrebu ulaze sarkot'a. i.
pretežno kao privilegij viših društve nih slojeva i crkvenih osoba, a stoljeće kasIlIJe
već su rašireni i mauzoleji. U starijim razdobljima ukopi su obvezno vršeni takO
da pokojnik li cem bude okrenut prema istoku, odak le dolazi izlazeće sunce. tJ
 Kri't t Ba;kr. 1990 .. .15 .. .17 .. -l.1 .1. Crheni sabor u Liftini zabranio je 743 . ili 745.
gt)Lii nc Pllf\llpa\"<lnj(' Illrt \ "aca oko ku ć a i dvorova . što je rađeno s namjerom da se
l)tj(' raju \jd (i l'l'. PitanjeIll ukopa ba\'io st' crkseni sabor II Paderbornu koji je
785. goci illt' II l' l. ~~. zabranio pokršteni m Sasima pokopavanje ispod humki
poput pagana. odrediyši da se pokopavaju u crkvena groblja (Vego. 1963 .. 199.1.
Daje Katolička crkva i u srednjovjekovnoj Bosni polagala pažnju ovom pitanju
"idi se iz teksta tzv. Bilillopoljske abjl/mcije od 8. IV 1203. kojom su se bosanski
krstjani obayezali da će "pored bogomolja ... imati groblja u kojima će se pokapati
braća i došljaci ako ondje s lučajno umru" (Šanjek. 1975 .. 60. l. Valdenzi i Husiti
naprotiv \jero\'a \i su da nema razlike II tome gdje će netko sahraniti mn \'e. bilo
daje zemlja pos yećena ili ne (Aries. 198 1..41.).

Premještanje sjedišta bosanske biskupije u Đakovo sredinom xm.

stoljeća i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni:
patrollatsko pravo = pravo pokopa

Sredinom XIII. st. ostala je Bosna bez svoje katoličke bi skupije. što je uz
pojavu nekanonske bi skupije pod imenom Crkve bosanske za posljedicu imalo
nastanak pojava neuskladenih s crkvenim propisima koji su detinirali pogrebnu
praksu na Zapadu standardiziranu u XL i XII. st. preko monastičkog pokreta
(Daniell, 1997.,30.). To je, po svemu s udeć i. značilo zamiranje tradicionalnog
biskupskog monopola nad sakramentima krštenja i krizme, prelazak crkvenih
gradevina u privatni posjed feudalaca na teritoriju dojučeraš nj e biskupije i pojavu
sistema laičkog patronatstva nad crkvama. Kasnija povezanost bosanskog plemstva
s Crkvom bosanskom, ponajprije Pavlov ića koji su joj do kraja ostali privrže ni.
zatim Kotromanića, Kosača- Hrani ća, Hrvoja Vukčića-Hrvatinića, tepčije Balala
Šantića ... , tome govori II prilog. Iz toga jasno proizlazi da je institucionalnu
prazninu nastalu odvajanjem bosanske biskupije od bosanske države Crkva
bosanska efektivno iskoristila za uspostavu vlastitih ingerencija na teritoriju
dojučerašnje katoličke biskupije i da je bosansko plemstvo znala pridobiti na
svoju konfesionalnu stranu. Iza svega toga, iza neprozirnog zastora vremena.
nazire se povijest jedne konverzije.
Kako se taj proces odigravao u konkretnom vremenu i na konkretnom
prostoru zbog hijatusa u izvorima nije moguće pratiti. ali kada od trećega
decenija XIV, vijeka izvori prekinu više od pola s toljeća dug "zavjet" šutnje pred
istraživačem se počinje otvarati novo konfesionalno polje "prošarano" novim
detaljima. Ovu tijesnu povezanost izmedu par1V1larskog prm'a i pranl fl(1 pokop
otkriva sadržaj epitafa vojvode Miotoša koji je sa sinom Stipkom sahranjen
svomu gospodinu Vlatku Vladeviću kon nogII. prethodno mu slll~i"Ji i pobili:;vši
ga (dakle: podigavši mu grobni spomenik) milošć u kneza Pavla Radinovića -
njihova zajedničkoga feudalnoga gospodara. Ovdje. zapravo, postaje jasno to
kako se pravo na ukop prenosi kao generacijska obveza - kao uputa potomstvu da
se takoder /wpa na plemenitom (Vego, I970.f1V., 31 ,J. Th vrstu obveze, s feudalnim
gospodarom kao središnjom ličnošću koja se brine za ukop svoga virnoga, zrcali

237
l'pillll' ).llpIlIHl .Il1!'1ljll 1111 Sil'ć kll lI~krnpnl c s~11l Krll ~cv ll koji kll1.c dil pokojnik
"ogi/'I ' ,1<1 /""' /I 'III!; ,,/,,~N :." .mlg" gO'\' /lIIdill~' " /.ol>ili~i II" k,l<'~ (POIIl.I· P~lvloVić)
(W~o. 1%2.11.. (d .: · I\I~ić. IIJIJK .Il. '17.). () IslO1I1 pr~,c~S11 !IOVOI'! cp~11l1 OUinll
Knpijl'vk' ll. J.llpllIUI kllct.1l Pll v llIl~IIlIiIlOvićlI. II k~")) s~ 1.~ II Č IIIl.l C!l~ '~C VO.lIl~ ZlIsllIgc
~" ",o~" ~O",.otlill" vnj 1'",111 IRlldns 1111'11 1'11 vInI' I ĆIII knJI !III ok ,.,,, , "kofl" , floliili~i
(Wg,;. I'170.11 V.. .1~ . ) . T~k nvih ll~knlik n. ~p i llll'lIl1~ '.'SIII~lj ~\ill l~i1l111lo dvojhe nkn
I"ga dil Sl' II dvijc !!~IIC1'lll'ijc I'lIvl"vićlI - .Icdllc ",I 1111.1111'' ' )).1 Ih IClIdllhuh porudkll
sl'l.: dnin viL~ kovnL' BosIle mlul1t! Crkvi hosul\skoj - /"'0\10 l}Okopa i'.IH.lr',uvn II
nllitl 1,~ lll ' kl'\lgu (}duh1'llnih li č lHIs li ptlVCZl1 l1ih institucijl)!ll l:it'l'lIt' .\'11I ~/1(·, MIH)g()
vi~c nego 'I.unimljivtl pojedinost prclislu vljll okolnost du sc ni nu jednom
snčllVUI10111 cpilnfll . ll i'. desetine d1'llgih . ne spominje imc crkvene osobe kojnje
pn'llpllllI pnklljlli'll. ~Il k lli II SlllČlljll J'clldalllih IIIagIlaill. pri ~ ij e ll\ hi pllknJlII
priSlISI Vtl vistlkih l'l'kvcnilllhlSltljanslvcniku hilll tIČL~kiv:lIHI i vf'ij cliIH) Sptllll!. ': nn,
Stlll\o po sehi - ostllnimo i dalje kod Pavlovi ć u lo nije do vod ilo II pilanje
vjersku dimellziju pokopu kuo ni samoga l'pila!'a. jl:l' su llI', oshlnul' na Crkvu
hosunsku li isli Jluvlovići nlzvili koncept tiilltlslh' k,' ,\'\','lo,\'li karaktl'rislil':l1I 1,;\
djeli europski prostor. Da Sl' to iluslrirn konkretnim prim,il'nllllnl: trdl:! iri daljl'
(ld tllga daje u iSIH'uvi udrl'siralH)j 1)llhn)Vniku dakk : jl'dIH)j kalllli~k()j dr-J.avi
- klll'Z Pavao Radinovit IUI /lhl g'" 'i,'sl 25. III. I.W7 . svo~a Ol':I spol1li njao kOH)
,\'1 ','10 I'0c'-idtlgo gosI'odilItI i rodildtl Illi, gO.\·/,otiilla kllt' :.CI NatiilItI .I""'III1;,:t/
(Mikh)sirh. IX5X " 22 1) , ) , Krsl<allski sll'(lnji vijl'k Pl'l'dSI:lvljl'll km ) Ili shlril)!-!l':Ir~\"i
prohll'm po~a zlljl' kako Sl' 1l').ištL' u prislupu krelalo pll'llIa il.lIl-av:lnjll "ll'riIOl'ijal ·
nih"nka va, "hisk IIpskill)" II struktlIri , 1':l/.li l- ililll II tradicija IIIa , pravu, liturgiji i
pohoi.nnj pl':lksi. pll'vladavajlll:jlll najmanje dn 1050. ~odi ne. kao i "nacion:llnilll"
nkv;\llIa ka~",og S l l'dlljl.'~ vijeka lIjal-anil1ll1 kril.i lI.v. vl'likl.' silIlIl' (I ': n!-!l'II , 2IX)"I ..
5.\'\ ,). ('rkv:! htls;lIIska proil.v()djl' tlpm vo tak voga nll,vitka.
Na / ,apadll Sl' I ijl'kt 1\ II X I. i X II . st, tlllvijal l llhmtll pn Il·I.'S : pll' lalak pri\'alnih
"rkava" hi s' ''pske r"kl' (I 'Il'I,·h<'l'. 1')'17 .. -Hll> .. ~77.) . Naslj"d"" palr"":lI.""
pra vo tl sl'l'dlljn vjl.'k tl vlloj Njl'lIl:1l-koj 1.:1 laik ..· .k hilo 11IIV(.'I;\ 11I1 s pr:IVtllll Ila
pokop 1I11\11nr l'1'k vl'llih I,idill:! , odllosno ill.\' l'tlI1 H IIIIIII S IIla~itl .k itl.\' SI 'I'IIIII1f1II '.
Pall'OlI:llsko PI':I Vtlllltl~.do.it' ohull v: H.:<lti l·ijt.'k ,: rk\'l', !lIaIlj", ~apck ili S:lIl1n tl1t:m'.
'nlko su l.l'lIl:1ljski knl.'zovi i visoko pll'lI )stvtI svoj P:lll'oll<ll i s njilll po w/alll l
pravtl11:1 II kop Illogli ostva rili II vlasliltlj n~vi ili \' lasliltlllH' S<llIhlslallll (t\itll l.\,
\t)I) .:! .• 72. 1. () vu jl' pojava. tla~k. iI11 :1 la S~,tl.i siri l'lIl'\ lpsJ..i ~tllll('~sl. a Itl ~a"tll'l' bili
1'l':lIi/,ir;lIla 'I.:lvisilojt' " 1)1'\111111 redu od "tllI~ n' tllilllll~ a lllih ll~tlhHISli . I I St\'dlljtl\ iI'
kovlloj Hos lli Itl ,k pra vo , ptI SVl' 1I1I1 s lltl l'l;i. 11I<I,' illl 1'1':1\,0,,:,1-.,;,,:1
\I pn'OIlI I\'d\l
Il a IJI"IIII 'lIi"~i "(,.~fil/ i, ktije .il' Il~ljlll' i va ltl iSIn pra vil \,\'/:11\\11: 11'1').. \'\' IIl' gradc\'ill\"
1'/1 '1/1/ ' /1;111 "1I,~fil/fI i IlI'fll 'jll/lIl1~"" l :t~ tl pos taj u ., i llllllilll i, MII >tI:11I s ~11.I 11I1 t"ih
(1!..!llno s ti , tl astal ill! lIa"lIlI ill Sliltll' iollalilllg ra s kida s I\illhllll 11,1 il' ClIi III tl
pn'tllj d l:tl lj u sjedi šta hO:-':lllskl' hi skupije tl I ):tk,,\, tI i Pllj:l\'(' ( 'rkn' hll:-.n nskl' k:hl
~/d..I.III.(/I/.\'f. / · "isf..III'Ut'. In'1I:1 11':l/i li nlljUSlljl' uj c I'Pj:!n' da Sl' pllkdilll' tlckf\ll'll k
J:t vIJu.!1I 1111111 :11' l idill:1 1\ ; IfI\I.~ t l,' lIilt l'I' k :I\':1,
. 1\ 1I11I1~'( I I ~ ,ške ll( 1.'-; I ii 'd il 'l' 11 \'1' " pri ,.;,I i I; ll ' t ji'" I Tk ,'l'lI i lt F.mde" i II : I II sn 'dn,jl Ir ll'
kCJ VlIlI1 HO'. . ,lI IlIk S I! Ih · S :t~'. h·di\'l· , II pr \'cJlll Il ' du Ptlliltth' Il'I sn "" 11'\' 111'" 1'11:111\"
.~ h lll l m·· i 1,Ii li ~I'Š,I ' n lli ~ I ·.1 ptl:-.I:I \'i ll' IIII dltll'.i 11 :1,'1 ill kilil ll' f\lIllt a / lllllijl'\':!11 i dlll,~ 1
\ lC l) '.II VIII' tl V Ititi pop IVI ' II'tllIlIl', ~ i III mlil~ kilI', tilt t jl· ... h I dCII:ldasIIWf. t tl tlsk i 111'1.11'111 iralII I":
 kr.~ća n s t v a. Po vij es ni izvn ri rim ske provenij encij e toga vremena govore o
napu štenim i rušev nim crk vama , što j e bez sumnje bil o zas novano na rea lnim
pokazateljima. Ar h co lo.~ ka istraživanja potvrduju takvo stanje i ukazuju na proces
zamiranja bog os lu žja II nek im od tadaš njih crk ava, primj eri ce u Vrutcima na
vrelu Bosne i II Bi skupu kod Konji ca. A ko se zna da su za ve liku već inu vj ernik a
u če nj e i slu žba kršćan s t va z račili iz župnih crk va (Burgess, 20()O., 46.) , postat će
j as nije ka kvu je promjenu u tom pogledu donio odlazak bi skupa iz Bosne.
Nestankom katoličke bi skupij e iz Bosne sredinom XIII. st. mehan izmi centrali zacije
crkvenog života zataj ili su, što j e II novi m historij skim okolnostima za posljedicu
imalo oživljavanje nereformiranih oblika vjerske prak se personificiranih II C rk vi
bosanskoj. To j e u sebi nu žno moralo nositi i novi obredni odgovor na pitanje
smrti , jer je proces kulturalnog prenošenja obuh vać ao dvo r, samostane i crkve -
"poredak" koji je nestankom bi skupije bio razbijen. Sve skupa to dobi va na
značaju u svjetlu č injeni ce da je osnovni kontekst pogrebnog obreda predstavljala
lokalna župna crkva, budući da su se pokojnici uglavnom sahranjivali unutar župe
svoga prebivanja (usp. Dinn, 1992., 165.). Spomenuta karta rasprostranjenosti
srednjovjekovnih crkava sa 445 evidentiranih mjesta kršćan s kog kulta u BiH koja
govori da je gotovo svako naseljeno mjesto tada imalo crkvu, odnosno da ih je
u većim gradovima bilo po nekoliko te da su crkve uglav nom bile župne, o tome
ne ostavlja mnogo dvojbi.
Od godine 1000. do XVIII. s toljeća bli zina prostora živi h prostoru mrtvih
bila je naj važnija osobina historije tradicionalnih društava i mentaliteta Europe.
U mnogim europskim selima u središtu se nalazila župna crkva, a oko nje nad-
grobni spomenici u groblju. Groblje je predstavljalo prijelazni prostor izmedu
crkve i sela te je igralo posredničku ulogu: živi su stalno morali ići kroz groblje,
ne samo kada su išli u crkvu ili se iz nje vraćal i, nego takoder kada su išli s jednog
na drugi kraj sela, u grad, iz jedne četvrti u drugu. Prilikom posjeta selu biskup
je uvijek isticao da župljani moraju držati odijeljenim sveti prostor groblja od
profanoga prostora (Schmitt, 1994., 182.- 183.).
Promotren u ovom kontekstu, razmještaj srednjovjekovnih nekropola
stećaka na "plemenitim baštinama", dakle na privatnim posjedima, postaje
znatno razumljiviji, što u osnovi podsjeća na sličnu pojavu u Estoniji gdje su bila
poznata brojna seoska groblja polukršćanskog karaktera, koja su parale lno s
crkvenim postoj ala sve do kasnog XVII. i početka XVIII. st. (Valk, 2003., 575 .).
Naravno da se ovakva pogrebna praksa nije mogla pomiriti sa strogim crkvenim
propisima usvojenim na sinodi u Riezu 1285. koji su priječili pokopavanje u
groblja koja nije blagoslovio bi skup. Na zapad u su sabori zabranjivali pokopa-
vanje heretika u kršćanska groblja, koja su se morala ogradivati. Prva je odredba
konačno ušla u novi katolički Codex, a na s ličanje način postupala i Pravoslavna
crkva.

Odnos crkava i nekropola sa stećcima

Dok nam u tom pogledu ornamentika stećaka ne može biti od pomoći, naIPiSi
ponekad otkriv'\iu konfesionalni sastav pojedinih nekropola, odnosno pripadDi~
 pokojnika j ednoj od triju crkvenih organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj
Bosni i Humu - Pravoslavnoj, Katoličkoj i Crkvi bosanskoj (Bešlagić, I 971.a,
96.-99.) . Odnos izmedu pojedinih crkava i srednjovjekovnih nekropola na
podru čju Hercegovine vidljiv je iz podatka da se od 284 registrirane nekropole
36 nalazi II danaŠnjim katoličkim groblji~a, 57 u pravoslavnim, dokje 510cirano
kod porušenih crkava čija se vjerska pripadnost nije mogla odrediti. To znači da
su od ukupnog broja 93 nekropole bile sm 'e" . e iravoslavne
crkve, dok za 191 nekropo u, kao i za desetine ruševina crkava konfesionalnu
' pripadnost nije mog uće odrediti (Vego 1963. , 198.,200.-201.). Ova statistika,
naravno, predstavlja odraz kasnijih vremena kada je konfesionalna karta ovog
podru čja, prvenstveno kao posljedica migracij skih kretanja i konverzija, bila
temeljito izmijenjena i zato ne može služiti kao pokazatelj konfesionalni h odnosa
u srednjem vijeku. Irna valjanih razloga za vjerovati da su nekropole ispod čij ih
se stećaka u natpisima spominju krstjani, krstjanice i gosti (Bešlagić, 1982.,5 10.)
pripadal i upravo vjernicima Crkve bosanske . U kojoj mjeri je to bio s lučaj sa
spomenutim nekropolama u Hercegovini , otvoreno je pitanje Č ije će rješenje
zavisiti od detaljnih interdi sciplinarnih istraživanja, ali veze gospodara ovog
područja, Sankovi ća, Pav lov ića i Hrani ća-Kosača sa Crkvom bosanskom takvoj
mogućnosti govore u prilog, pogotovo što i osmanski izvori pokazuju prili čn u
raširenost krstjana u Hercegovi ni (N. Filipović , 1974.,2 19.). To bi posebno
vrijedi lo za ona područja u kojima je, poput okolice Visokog. Crkva bosanska
imala svoj ajača uporišta. Ovakav raspored nekro ola u Hercegovini. i ored in·,
terkonfesionalnosti koja je kras ila s teć ke . govori da su pojedinačne nekrollQle
teško mogle biti interkonfesionalne, jer se tome protivio cijeli ni z razloga
p rakt i č n e naravi medu kojima sam pogrebni obred nije i jedini. ali je bio životno
vazan bll<lući da je obred predstavljao obli k socijalne kontrole te daje izražal'ao
i ojačavao ideje gru pnog sklada. Ni rel igija ni društ\·o nisu predstavljali čiste
kategorije same po sebi ; oni su se miješali u kom pleksnom poretku si mbolizma.
a taj je s imbolički poredak izražen u obredu (Binski. 1996 .. 50.-5 1. ). Obredni
proces stvarao je veze izmedu živi h i mrt vih. i zraža\'aju ć i potrebu za pokajanjem
i oproštenjem. kao i optimizam kršćanina po\'ezanog s nebeskim domom (Pa\lon.
1990 .. 203 .. 208.). To s druge SIrane nije i s ključi\' a l o paralelno postojanje
nekropola raZ li čitog konfe sionalnog profi la. pone kad i II neposrednoj bli zini .
.3Dj~tacija veći n e grobova i sam ih st ećaka po prm"cu za pad- istok (BešlagiĆ."
1982 .. 42.) potvrduje Slav ve likog Iiturg i ča ra Durandu sa (X III. Sl. ) o potrebi
sahranjivanja pokojnika gla\'i.! okrenutih na zapad. a nogu na isrok (Binski. 1996..
56.-57 . ), Ova ideja kompalihiloaje s kršćan s kim anti; ipacijama Uskrsnuća i sJ
štova njem Nepobjedi\'og Sunca (Sol IIwi ct us) koje je podupirala obitelj cafa
Konstantina (Harrie s. 199~ ., 56.),
Prema nepotpu noj statistici na području H erce2:o\'ine. od 195 natpi.'a I1J
ka l~1e n, il11 i osrali m spomeni ci ma. 7 ih je II sadašnjim k';lOličkim groblj ima. 6S u
~k~ l v nlm pra\'os hl\"nim grob ljima. iz katoli č kih L'rka\'a 4. iz pra\'osla\'nih 3, J,l~j..
Ih Je uz poru šene crkve neodredene \je rske pripadnos ti 3, AnalizJ sJdržaja ll;ltrJ:'.1
otkri va da ih je L.).) pra\'O\'jernog karaktera. što znaci \'ik od '2/3. kao i (o d:l 'i-"
daleko već i broj spomenika s natp i~i Jlla nal azi II pr;l\ o ... I:l\'nil1l gron/ jima 11t'~ll U
i
kat ol i č kim. \'iše II i stočnoj nego II zapadn oj H cn..'cg<wi ni (\"eg l). 963,~ 20,>20.·,1,
Kall i II :-; lul:":Iju pojL'di nii1 lll' kropo!a OV:l llall1 stati st ika. kadaj e II pitanju .većina
~pilara. d:ll1a:-; IlL' Jllll/L' hi li od pomoči pri ut vnJivanj u njih()vc. i zv()rn~ ~~nfes l on~ lne
pnw t:'ll ijl'l1cijt:'. huduči da prcdstavljajulxiraz konfesionalne sli ke slolJcclma udaljene
od srednjeg vijeka. . .
Dok jc II užoj Bosni s tijesno isprepl eteni m franjevačkim sa mosta nlm~ ~
hi žam:l Crkve bosanske po osobnim imenima i već ini drugih oznaka teško odredIti
vjersku pripadnost pokojnika. II i s toč n oj Hercegov ini to je razmjerno lak še z~og
brojne pravoslavne vj erske zajedn ice koja j e. uključujuć i i Vlahe. predstavipi a
dominantnu vjersku snagu. Tamošnj e katunske grupacij e č in i l e su integralne
pravos lanle zajed nice u kojima je vj era igrala kohezijsku ul ogu kolekti vne
patrijarhalne solidarn osti vlaških skupina. o če mu svj edoče i brojni s većenici .
popovi. često pripadn ic i vodećeg vlaškog s loja, pa čak i katuns ke starješine
(N. Filipović. 1974 .. 2 18.-220.). S mnogo više sigurnosti se može odrediti konfe-
sionalni karakter onih nekropola u kojim a su prema pouzdanim svj edočan stv ima
pokopani neki od dostojanstvenika i vjernika Crkve bosanske. Takva j e manja
nekropola u Zgunji, na lijevoj obali Drine, u široj okolici Srebreni ce, gdje se na
stećku oblika sanduka od oštećenog natpi sa sačuvala riječ s(rojnik ( B eš lagi ć,
2004. , 185.). Postoj e i izdvoje ni s lučajev i poput spomenutog natpi sa voj vod e
Mes[te Jna iz Donje Drež nice koji se ne može pribrojiti medu g ro bne natpise, ali
ima neke elemente epitafa, dok prizivom sv. Trojstva ovoga feudalea i njegove
sinove predstavlja kao kršćane - koj e pak konfesije za sada nije jasno. Pi sar
ovoga natpisa našao je za potrebno naglasiti svoju privrženost sv. Dimitriju -
mučeniku pogUbijenom u blizini Sirmija 9. rv. 304. gOdine, zaštitniku Soluna čiji se
kult raširio po cijelom Istoku, posebno medu pravoslavnim Slavenima. Osim medu
Nemanj i ćima, kult sv. Dimitrija bio je raširen medu bosanskim Kotrom anićirna, a
njegovo ime nosio je i hrvats ki kralj Zvo nimir (D . Lovrenov i ć, 2006.a, 519.,
616., 622., 654. ,777.).
Sve to nije od presudnog značaja u odredivanju konfesionalne pripadnosti
vojvode Mes[teJna, kao što se to sa s igurnošću ne može reći ni za pokojnike
sahranjene ispod 80 stećaka oblika sanduka poredane uz crkvu sv. Stjepana Pr-
vo m učenika u Vrutcima na vrelu rijeke Bos ne, podignutu u IX.IX. sl. na kasni-
jem posjedu bosanske biskupije. Sudeć i po nalaz ima iz nekol iko istraženih
grobova crkva je početkom XlV. sl. porušena ili je napuštena, a nač in njihovog
postav ljanja govori da su se s tećci ovdje pojavili tek nakon zamiranja crkye
(Glavaš, 1982., 110.- 11 7.). Jesu li u ovoj nekropoli uz-ne1i'adašnju katoličku
crk vu sahranjeni kato lici, što bi se najprije moglo očekivati, pitanje j e na koje tek
treba naći pou zdan odgovor.
. . Sljedeći i straži vački zadatak, možda i najteži kada je ovaj problem u pitanju,
preclZ!ranJe Je, koliko Je to moguće, konfesionalnog sastava pojedinih nekropola
sa stecclma, P?sebno u oblasuma na kOJe se prostirala vlast bosanskih i humskih
magnata pnvrzemh CrkVI bosanskoj, u kojima su od sredine XIV st I 'eć ..
I · f . čk' .' . . o~ a egztstt-
~a l ranjeva l sa mos t~01 l cr~ ~e. II l~toč ~im dijelovima Bosne i Huma, takoder
I pravoslavne crkve. Solidnu onJentaclJu pn utvrdivanJ'u konces' aln 'padnosti
. d' 'h I'" '. ,,'an epn
pOJ e 101 lcnostl spomenutih II epltafima a time i nekropal d" al'
b ' · ' eg Jelmsen a.no
gro m -- spomenik,
d b svakako predstavlja to da su u odredenom tre~'~~:U~~:=~
nu
prestl zno urovačko gradanstvo . Sam postupak d o d"Ije I" .
JlvlIDJa
 gradanstva uključivao je davanje zakletve pred knezom i Malim vijećem polaganjem
ruke na Evandeije (Mijušković, 1961.a, 122.). To znači da se nesumnjivo radilo
o kršćanima, koje pak konfesionalne pripadnosti u svim pojedinim slučajevima
tek treba utvrditi , jer se politika dodijeljivanja dubrovačkog gradanstva nije
zasnivala na toj odrednici, nego se prije svega rukovodila ekonomskim,
političkim i sigurnosnim razlozima.

Stećci U križištu triju crkava

U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu

od glavnih točaka vjerskog rituala, tako da su religije koje uopće imaju bilo koju
vrstu dogme obično uključivale prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup
vjerovanja o zagrobnom životu (Wenzel, 1962., 111.). Takva shvaćanja u svakom
su, pa i u bosanskom s lučaju podrazumijevala obredna ispraćanja posmrtnih ostataka
uz sudjelovanje triju " regi striranih" crkvenih organizacija - Katoličke crkve,
Crkve bosanske kao i Pravoslavne crkve. Danas možemo tek slutiti kakvu
živopisnost je to radalo u tadašnjoj svakodnevici koja, koliko se zna, nije bila
opterećena konfesionalni m isključivostima širih razmjera. Odgovarajuća sahrana
mrtvih s ciljem da ih se počasti i zadovolji, kao i obred svečanosti na groblju, bili
su davno uspostavljeni ne samo u interesu mrtvih nego i živih. Kultura smrti bila
je važna zato što je iznosila na vidjelo socijalne i etničke veze izmedu onih koji
su ostajali iza mrtvih (Binski, 1996.,26.). Radilo se o tome da je pogreb pred-
stavljao posebno prikladno vrijeme za podsjeća nj e živih na prijelazn u narav
života, kao što su bavljenje pitanjem duše i godišnjice smrti ili pogreba značili
da je podsjećanje na mrtve postalo ključni element svečanog služenja misa
zadušnica u crkvi (Daniell, 1997., 2., 13.). Kako se to odigravalo u svakoj od
pojedinih crkava u Bosni, kako se to odražavalo na ukupnu kulturu smrti , tko je
bio odgovoran za pogreb, tko za mjesta pokopa, od koga su zavisili obrasci i
promjene u pogrebu, odnosno tko je ostvario socijalnu kontrolu nad činom pogreba'
- pitanja su od krucijalnog značaja za svako društvo, a u višekonfesionaln im
društvima poput bosanskog ono je osim vjerske imalo i političku težinu. Realno
je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija, sukladno vlastitim pravilima
i tradicij skim obrascima, brinula za svoje pokojnike, a koliko su obredi pokopa
bili slični ili su se medusobno razlikovali, kakvu su poruku posredovali ? - pitanja
su bez odgovora. U njihovu odgonetanju od pomoć i može biti komparati vna
~za koja će II obzir uzeti pogrebnu praksll šireg europskog prostora sa SV im
s li č nostima i razlikama, kao što se to očituje u pogrebnoj praksi Engleske.
različitoj po nekim detaljima od kršćanskih pogrebnih praksi drugih dijelova Europe
(Geake, 2003. , 259.-267.). U Polj skoj je sjaj pogreba magnata i bogatih plemića
bio sliča n sahranamu imuć nijih gradana. ali je opsluživanje pogrebnih običaj~
od najvećeg z načaja bilo i za bolje stoj eće seljake. U poljskom društvu ljudski
je život uvijek završavao pe/ikim simboličkim spektaklom. koji je ljudima zasigurnO
pomagao da prihvate smrt i da se s njom s uoče sa stoički m mirom (Bogucka.
2006., 132.- 133.).
Pogrebni obrecluključivao j e neizostavnu i vodeću ulogu Crkve. budUĆ!
da od trenutka svog zadnjeg daha pokojnik više nij e pripadao prijateljim a.
1

ohile lji nego crk vi. Nakon hdijenja tl ku ć i koje se ponekad naslavijal o II crkVI,
, .\ '\',' 1\11'1111. 1 1'11' .. \ . ... 11 " 111 1, 11 .1 I" : 11.1," ,111111 Uh'.I' 1I II .... 111111\111 / 11111 pPVI I. ·h. 1 N ,I \'Clq C

1",k"llIlk ,1 d" 1111" . . 1.1 1",k"",I, 1\ 1" " 11111 .... 1\ ... "dl l.' l", .Ih l"I1.lh ' llI 1 I\ld.h ' l. hd ,1 IC
1",·. . h\'dlll : lll1;HIIh' ~ I.\\ · ll ; 1 ~ : lh"'ll ..... lI h ll ) 111\ 1 .... 1.'k llI.1I111 ,I ki II killi I II.' l ' :I \'\ ·Cll ll.' 11111\:1, " 1
\,1\' 11' : :1],1 I\:ld 1 : 1:1 ~ : I\ : l1ll l.' 1I1 ); d\I ~ \1. l' ka .... \I\llll .... I,'dll lC lIl \ 1I " kll , 1""'Chllll 1l , lk"\I
\1 ~ 1I" ; IIl.1 : \l'nll"'\ I",hlll"klll I,'d,,\ ;!. k ;Il ;lk h' 1 "\ 1. ' , '1.'1,' 111111111" .... ,' 1'111111'1 1'111\1 1.lkll
~hl .jc I1I : d :\ :-:klll'III;\ prat lij" 1" 'SI:I1 ;I ~ \\." >; III : 1 , Tk \\' 1I :1 1'I" I'l' .... II:1 .... Icd\l\ 1111.' 1111 ,1 I
:-: \I.'I.\'lIi," I11;\ kI lji :-: 1\ I.. . ,' :-: \ll 1h's il i !Iwl" . Nak"l\ \111. . . 1 . . 'C ~· ,I11 . 1 P\lII.'C. . II,1
\1 ) ;lhl~''l'l\lh I', .:-:tab j\' s illl""li ':";, ~ l!k ; 1 ~ 1I 1111 I 1",k"!,;1 k"la . . ,' \ ",' pll!'1 J:l\ 1].1 II
f\l11c r; mh 1j \1l11j l'I\\' ':-:1, I ;ll'ad;\ I'ri,k 1\' 111',...;1\\ :-: ,' . 1\ lk, 'I' II.]CI:! 111'1' 1\ "1'111 .... ,' II ;..: Ll\ \II
I...lIlIuml d, '~ada.i , k:hl I S\l' :-:H':lIl' :-:I\ :,ri !"'\C I :l1lC:-::\ .... 11 11\' \1 iSl'l1l1jl'\1 . . 1111"""" 1111111
1..., lj i .iI' pri 1l1:lr1 h l ITI... \\' 11 i t :\ ri l':-:, Il):-\ I " I (l) . 1(,(" ). l ' ijd i 1;'.1 ra I radl' III . . ,·"11:11'11
\I1...1.illl'i\:l\ljl' 1"1 ~I\' h1ll' llli :-:\.' Ila da11I'\I~ I\'\la i 11:1""11 hl).!:1 k;1\1 i k:lril:lli\ 11\' d:l rll\ c
t:\ril's, 1'1 ~1.. 17.' . IS .' .),
l\ l ~ I'I,'\lIW \'1':11...:-:;1 11:1 l' Ul'lll':-:I...,11\1 \'I'lIShll'U 1'l't.~ I:I j\,' :-:\ "j du ,!! I 1',\\ ijOI1l
\,;11\\1.1 pri l'\.'IlHI .k II \'l'(;illl lada~ l1.iih I'l'~ ija \jl.'r:-:I...i ) i\'lll prijl.' \11 , :-:1. bil.l \'isc
\.lhi ljl.').' 11 r:lI li l' ihl~ \.~ lI 11q.~~ 1 .il'dll~liil..." ~(; l\ , Irs l...a l'tl \'a rall\l!! :-:rl.'dn,i q ! \'ijd\:J
!'al\'ila .ll.' rallhllik,'SI 1'1':I\...:-:i :-:\'lljSt\'l' lHl :-:\,'''i. Na \lhl\...u hl' 1 ,!.!r:llh\\,:I hl .ic I'\,dih,
admini :-:trati\'llc :-:t1'Ut...tlll'l' \.11'!!:lIli / iralll' "k" Ill'll\'isuih :-::lIlIlISI:IIl:l. l'iji j l' l i\'ll1111
:-:Iil pri.k tl'/ill asl...l'lillllll IHI:-:tinjs kih ~ll al':I Il l'g~ l I'rag.t1l:l ti l' lIi.kl1l stilu :-: \',
tknl'dil...ta, l\.rislijatli /:l\.'ij:lllhl'l'dal...\lji su Sl' \,ldlhl:-:iii Ila h~lk :-:nl', l\llIinh.\ ' i mrt\'\,'
,'~ kda :-:l' \1 hllllC da .k Ill l' l\l \' ill ~ k:l (iaiij:! , k;\~l jcd;111 ,ld \.'1,'111:11':1 P\'ll~ "nll'l'Sa.
1...1l!tllr;\hhl i ,!.!l",g. ra!'sl...i ,kdlllllll tl,l).!"lll slajat :1 II ll11'ditl'r:l11:-:I...\lltljUg.U, :I dru,!.!\llll
\I barb:lr:-: k"1l\ :-:j\.'\'l'1'll , Pri hIlli l' .k Illi :-:a II illi\.' !,I'l'millUlih l'1:l1\11\:I l:ljl.'dll i\.'1..' lId
1.. \.1111':1 \'\. :-:1.1"ll'l'ia I ~ rali r;lSlll"lllll" ~l1l1 kllllll'llh11': ll.'iji 1t11'IYih, 1...:1,' i II 1"':-:111111 lill iIII
l,bl\.'dilll:l 1II...:I.i:lnj:l, N,wi I'ri:-:Illl' 1...\'llll'llhll': I\.'iji LIhIh' SI,' \'idj\,'11 II ,'bl'l'dllillll...l\ii~allla
h'g.IX'I'i,,,ta . l ! t.. aslhllll \ ' 111 , :-:h,lj \,'l' lI fr;\lI:ll'k:1 lTI...\':lU:-:\'ll.iil:ljl.' \\,' Illl'ijll\,' illll\':ll'i,k
II 1'I.' \.l1't!:lIIi J:I\.'iji "hl\'d:l l a hllk:-:llI.', Ill\lint\.~c i 1IIl'l\'l' II \' idu llhl'l'dnih I...njiga ,
I I :-:I'l'disIU :-:\'ih tih !'al\\lja sla.iall' ,k :-: \'l'\,\'1I:-:1\'l1, R.I.'I','rma, \llt'dutilll. llil..ad ni,k
uSPll:-:I:!\'i la jl'dill:-:\\'1.'1l I'\.l t!rt' bn i llhr:l/:!\.' , t:lkl' da SI.' prijl' mll )1.' g.ll\'lll'i li "
1':lIlil'iIl1j \T:-:li jl'din:-:I\';\ l aslhl\':l llll.l 11:\ klll..'g/ i:-:Il'nl..'iji 1'l'fllrmir:l1lih i \'l'('
P\l:-:hl,k\.' ih Il,I...:l11Iih l,Il1':II:1\.'a, Zah'l'l'fllrnm:\ dll:-:tig.IHI\.{a kaslhlgl\ , Sllllj\,'\,' :I 1Iisll
lIl'i nila "raj r:lIl il'iIl1:-:li l.hl\.'dnih ~ldg.ll\','ra ll:! smrt i \Ill\iranjl' Ila lal insk,ll1l
Zapadu ~ I'a\\llll, I 'Nll., I " 4 7 .. h(,,-h 7" 7 ~" 1~(, , - I ~ 7 ,. ~(l 7 , ) , 1'1\'llld:\ j\.' nak\ln
I ~l)O , d~llllkihhl :-: t:l1h\\' ni ~ t\'ll 1\,:llIil'lhl "ihl 1...1~'~:lIl:-:t...", IIsl'rk\)s :-:tl\'g.i h pI\'l'i:o>:\
kal\"ll:-:l..,'~ 1'1':1\':1 da :O>l' Illrt"i sahranjuju :-::J\llll u blag,,:-:h,\'ljl'lhl.\ h' llllji , "".'\.' ina
dllllla~ q! :-:t:llhl\,l1i st\':1 \I 1.:lI \' iji j,,~ dU ~" .k l.dhijala :-O I lI ) bl.'ll II l'\'l~I\.'hnu \,'l'I\.'-
1l1l111iju I'I\'d\'ll\kllll S\'I..'\.(l'llil...lllll ili Iljq.! ll\'i lll 1:IIIl,k nil...,)m , dr/c(' i Sl' starih
Pll ~l 'l' hllih Irad kija t Viha, ~ OOCl " 13 7 ,- I -,S ,), l lsl'rl...,':O> I'riSUllh)llll' ~:\I\.~ nHlI
"hrl..'dll:l pml...:-::I :-:I\.' dnj q! \·ijl'l..a il'al... p,'ka / u.k ,,\;lk 1...1\'Il\.lll\~kt~, l'('gionalne i
sll l'ijal1l1..' \'arij:l\.'i,k lPl'gl\.' ''"i rilu:11 i l..\II\\I,'I\II\I':\I,'ij:1 sasvi m su dmga sl var)~ ~\
,'d~ll\'lll' I:lS!ll .k hl! al...ll ll' )i II krs\,' ans!\,\1. I I !'l,lil\,' isti':--k\lll\ 1\;.~~ansl\'\I rimsk~g
IWl'indallijl' hi hl lli \'j\"I'Skl' lli :-O\'jl.'\I)\'lll' :-O Ilagl.' k"ja ,k ll\ll~ 1;1 nametnuti \ll\ivett,'\h\u
1II\I'I\lU ll 'kary, 141} ~ " .N ,l.
l l'il :0>\'1,' sh' :-Ol' II hlllll' 1Il\lh ' i ~l'i tati il I\iih\l\'l' simho1ikc koj~\ go\tOri O
1"I\':Ikl,llIlll,1 Ill\Sh lj',lIljll d \'ij l~ 1l1~dkij :l . I~~m~s~~' i kl~\'( nl\skc - "-tie-lo ito ottaovore
n~\ ..~ 1'11:111.1:,1. ~nd:~ :Il' ll sl'l:hU\ l~':I\"k\ '\:lll~1 B",'mll\II.~. k1\)ni~tlo poll~"\il" povije&-.
mh 1/\'\\I'a .Il\~ 1~\' IJd, dr>.'J.~g;!Il'š't' IH ~ll. S \' i ~e sigurnl),'\ti mo& ~'C aovoriti
da Ill\l~ S\'\lJC Illll'l'k\ll\l l'Sh lllallhlstl . II vl'\jc.ml' tcstukih u.nimoaheta na
izmedu istočnog i zapadnog kršćanstva, stećci pomiruju "jalovi razdor" izmedu
Rima i Bizanta u prijelaznoj zoni europske srednjovjekovne kulture. Ova ocjena
dobiva na težini kada se zna da je medusobno udaljavanje istočnog i zapadnog
kršćanstva pojačano podizanjem jezične granJ ce I zmed~. grčkog i latinskog
jezika rezultiralo ogromnim posljedIcama za crkvenu povIJest, odnosno evolu.
cijom dva vrlo različita mišljenja (Ward-Evans, 1999., 111.). Nerazumijevanje
izmedu dva pola kršćanstva vremenom se " pretvorilo u mržnju, kćer neznanja".
Na koncu je "latinskoj mržnji" odgovarao "grčki prijezir" (Le Goff, 1974., 173.-175.).
U klimi ove l ati nsko-grčke pizme, očito snažna i dubinska, ali još uvijek
nedovoljno valorizirana interkulturalna i interkonfesionalna, dimenzija stećaka
postaje znatno jasnija računa li se s tim da je konfesionalni razdor u Engleskoj
izmedu katolika i angl ikanaca 1550. rezultirao službenom naredbom o uništenju
grobova iz vremena prije reformacije . Tada su povremeno podnošene molbe
plemstva u cilju spasavanja predaka, neki su u tome uspijevali, ali mnogi nisu bili
te sreće (Daniell, 1997.,201.). Nova vjerska klima rodilaje u Engleskoj duh fana-
tizma i destrukcije, što se ne može reći za srednjovjekovnu Bosnu koja je sa
svoje tri konfesije predstavljala područje njihove mime koegzistencije i primjer
ujednačenoga stava prema smrti. Sagledana na onoj najvažnijoj, političkoj razini,
ova činjenica otkriva jednu od markantnih crta srednjovjekovne Bosne po kojoj
se ona strukturalno razlikovala od ostalih europskih zemalja, naime da u njoj
nije bio na snazi princip CUillS regio, illius religio ("čija vlast, onoga i vjera"),
budući da su u poslovima društva i države nastu ale sve tri crkvene organizacije
- Crkva bosanska, Katolička i Pravoslavna crkva (Džaja, 2006., 125.-126.) - a
da su vladari i vlastela lavirali ponekad čak izmedu triju konfesija (D. Lovrenović.
2006.a, 643.-646., 65\.-652. i dalje). Izmedu triju konfesija - pravoslavne.
katoličke i vjere bosanske - bio je podijeljeno i tadašnje vlaško stanovništvo
Bosne i Huma (Beš l agić, 1982., 525.).
Dovedene u medusobnu vezu konfesionalna karta srednjovjekovne Bosne
s rasporedom crkvenih organizacija (Ćirković, 1964., 284.) i karta regionalne
distribucije ukrasnih motiva i oblika stećaka (We nzel, 1965 .) ukazuju da se
nekropole s bolje klesanim i ukrašenim stećcima postavljaju u blizini utvrdenih
gradova i dvoraca, a oni s bogatijim ukrasima i natpisima javljaju se i uz sred·
njovjekovne crkve - zadužbine feudalaca (Bešlagić. 1982.,465.-466.). To znači
da su razvijeniji kulturni centri po logici stvari utjecali na ornamentaIni fond i
epitafe s tećaka, ali osmotrene u cijelosti ove dvije povijesne datosti ipak nisu
bile izravno uvjetovane, odnosno izbor umjetničkih motiva na s tećcima i njihovI
oblici, pogotovo epi tafi, nisu zavisi li od toga kojem je području crkvene juris·
dikcije unutar Bosne pripadala odredena nekropola ili spomenik. To daje ron~ani9'a
i got i čka umjetnost susjedn ih primorskih crkava kao i udaljenIJ ih oblasti papuI
~alije presudno utiecala na izbor umjetničkih motiva stećaka nedvojbena je činjenica.
ali nju treba razumjeti u ko ntekstu općih ku lturnih strujanja koja nikad nisu btla
prek inuta i koja su na plohe stećaka preslikavana snagom inercije primjelIle II
ukupnoj duhovnoj slici srednjovjekovne Bosne. Budući da je umj etnički imag l'
narij , sukladno internacionalnom značen ju romanike i gotike II cijeloj sredllJo-
vjekovnoj Europi uza sve nij anse bio isti : težište se ovdje ne postavlja tolika n:t
izbor umjetničkihl:,otiva, koliko na običaj klesanja stećaka. Umjetnost se na zap:t~ll:
Europe dal eko vise IskaZiva la na ku lturno-regionalnoj nego na m:lclonalnoJ
et ni čkoj ra zi ni ( Karaman , 1991.,6 17.).
 Itr:ltb .,IC\,::I}..:I ni,ll..' \'Pl:l..'ll itn \..aillIi L· "i ili pra\'o~ I ;I\' ni ohičaj (1\:l0 ~ I O nije
~ pl'lifiL' Ih) ' "\..' / an II i /;J e rk. \'11 hl )Sail:-." ll) i / :11 n (lhj;l; nje nje ... t l'l;;)" a podraJlI III ije" :l
\loglwor Ila pitanje I;lŠ!ll ih 111.'111:1 II :-- 1l ~jL'dllil1l nhla:-.I i 111:1 pOpili Alhanije. gdjeJI..'
t:lhxkr hill) lh" l)ljnn k:11l1L' n:l l \Vcll/cL IlJ62 .. I(t, . l. S o lllinllll da :-' (I..'l~c i cijeloIll
S\'l)j01l1 pnj:lY n o;;~; lI nad ilaze strik tll \..', d:\ \' tlll lI l \TJL'lll' k.onfl..' :-. innalnc granice i
til)gl1lL'.ll ni sc mogu sh\"atiti kao "glohalna m:11lifL'stac ija ll1i ; 'jcnja cijcJngjcdnog
naroda". odnosno "lokal izacij a (koja ) nij(' vik S:lll h ) rcligiol.ll ;J Il cgn (, I nolo~ k a"
t C hall ~t. 196.5 .. 20.). Pri sve lllu 10 111(' stt.'rl'j Il l..' dm 'ode II pi lanje či njenicu da .Ic
krsranslYo prij ~ svega sm rt postavi lo u s r~dišt L' svoj~ dramI.' sp:bl.'nja (Bi nski.
1996 .. 9.). O,'a i nt ~g ra ti\' na ku lturološka uloga st ~ć;tk a s,'oj sna/.an i/.ralje na; la
u ~p it a ti ll1 a j ~z i (- n o i sadržaj no uj edn ačl.'nim na širokom prostoru ra~pro s tiranja
s \;}n~nske pi sm~ nost i u nj~z in om bosa nsko- humskolll izdanju. Groh ni spomen ici
Engleske sadržaya li su epi t af~ is pisa ne na n L~ koliko j ezika: na l:lti nsko m jeziku
ugiaynom za syećenike. na narodnom jeziku za lai ke. a 1.:1 A ng l o-Nonnan~ najptij~
na francuskom. zatim na engleskom (Binski. 1996 .. 11 .1 .). Visok stu panj kulturološke
kOlnpaktnosti podl1lčj a rasprostiranj a st ećaka na značaj u dobiva u svjetlu či nj en ice
da od doseljenja Slavena u VLN IL st. svc do XV I. stolj eća ono nije bilo izloženo
rad ikal nim e tni č k i m pro mjena ma pop ut Engles ke. gdje JI.' in vazija Vikinga
izmedu IX. i Xl. st. sobom donijela i nove pogre bne običaje (Da nici !. 1997 ..
186.). Pored toga židovska pogrebna praksa u Engleskoj otkliva značajne kontraste
u od nosu na nežidovske pogrebne o b ičaje. primjeri ce Ll n ač inu postav ljanj a
grobova u pravcu jugozapad-sj everoistok (Had ley. 200 I .. 122.- 12.1.). Bosanski
i humski s tećc i p ostav.ljaui su u.sve tri syoje konfesionalne_varij an te pre tež n o _p ~
pravcu zapad- is tok. sukl ad no kršća n skoj praksi j ednako rašire noj na iš to ku i na
Zapadu. - .
111lerkonfes io nalnos t s tećaka. č im e i nji hov k ršća n s ki kara kter. zrcale
takoder svetač k i li kovi nlspoznatlj ivi na cijelo m područj u njihova prosti ranj a.
poput sv. JUIja. sv. Dimiuija. sv. Klistofonl. sv. Eustahija. sv. Jelene. Gospe s Isusom
te sa moga Krista pri kaza nog na st eć ku u Raš koj Go ri ned aleko od Mostara
(Palameta, 2002.103. 49. -50.). Ove dv ije dim enzije s tećaka - njihovu inte rkon-
fesionalnost i kršćan sk i karakter - nag lašavaju vjerski izrazi sadržani u e pitafima:
amin (amen). blagosoviti . Bog, car nebesk i, duša. mili Bog. milost božija. pet rana
(Hristovih ), prestavi ti se, prokl et Bogom i Sinom. Satan. daje prost. ase leži. V ime
božije, v ični dom, višnja slava te zaziv sv. Troj stva (Vego, 1970.l1Y.. 168.).
Pretežno m dijelu 1110t iva sa stećaka . pa i onima paga nske provenijencije.
dubok je pečat ut is nul a k ršćan ska umj etn ost pri dodavš i im kršća n s ko značenje
bu du ć i da se stara z n ačenj a mijenjaj u i da im se pri dru žuju novi kodovi. Tako i
kršćan st vo uzima starije kulturol oš ke forme i kri stYu.nizira.ih. .kao što je to slučaj
s dru gim m o note i s ti čk im sustavima (Palameta. 1995 .. 1996.a, 2002.103.), kao
što je to uostalom s lu čaj sa struktu ro m e pitafa koj i j e zadržao neka svoj a antička
svoj stva, al i u kršćanskom kontekstu. Stav prema mrtv ima II r.lZdoblju predmodernih
i star insk ih druš tava čes to j e bio ko mpleksan. ako ne i kontradiktoran,
obuh vaćajuć i broj ne raz li č ite fakt ore od zvani č ne doktrine o zagrobnom životu
do obveze na sjeća nje (Gordon-Marshall , 2000 .. 8.).
. Us prkos s~~m~ ol.lOme što se o njima zna. s tećci j oš uvijek ostaju ukom_
plIkovan problem Mlie ll ć ( 1964.,223.). O ni su to prije svega j er is~rai;VI.čl"iiii~1
našli odgovor na ključna Pilanjil::-;;~~;;;;~';;:~:~::;~~~~~~1:::"iJ
vjekovnoj Bosni ? Ako se i može prihvatiti objašnjenj e (Wenzel (
 kako su steće i podizani da posluže kao pouka potomstvu, da bi se osnažila vjera,
da bi se učinil o nešto za dobro pokojnika, da bi se kletvama i naslikanim zaštitnim
znacima zaplašili potencijalni pljačkaš i grobova. odnosno da bi se potaknulo
ponovno rodenje pokojnika slikanjem magič nih s imbola - sp~menuta pitanjajoš
uvijek nisu dobila zadovoljavajuće odgovore. PItanja se usloznJUvaju uzme li se
II obzir to da II cijeloj toj , više životnoj nego posmrtnoj simbolici, nema prikaza
nekog običaja vezanog za pogreb pokojnika. primjerice iznošenje mrtvaca. naricanje
nad njim. gošćenje nad gro bom itd . ( Karaman . 1954 .. 18 1.). Danas se ipak
pokazuje neodrživim mišljenje da na stećcima nema. barem ne u z načaj nij em
broju. umj e tni č kih predodžbi koje reflektiraju vjerske nazore o budućem životu
(Truhelka. 1891 .. 380.-381 .). jer se takvo shvaćanj e i šč itava već iz same brojnosti
stećaka koji su kulturološki dominimlijednim prostmnim kmjolikom. o umjetničkim
mot.i vima da se i ne govori. Spomenik je sam po sebi bio moćno sredstvo "komu-
nikacije" kako to pokazuje običaj podizanja monumentalnih spomen ika u anglo-
saksonskoj Engleskoj (V III.-IX. SL ) s isklesanim scenama Utjelovljenja i
Kristova života, što je predstavljao crk veni konstrukt s ci ljem da se svakom
vjernik u omogući udioni štvo u otajstvu Kristove smrti i u s krs nu ća (Hawkes.
2003., 35 1.-352.,365.).

Ideja Čistilišta i monumentalnost grobnog spomenika:

stećak kao posrednik kulturološke kompaktnosti

Srednjovjekov nom kršćanskom fonllom zagrobnog života domin ira la su

dva: z?tim tri.glav na pojma - Raj. Pakao i Čisti li šte (Binsk~ 1996 .. 166.). Do XV.
stoljeca PosljednjI sud nije više bio istaknut kao u prethodnim stoljeć im a. tako
da ~u Ik?nogr~fij a I uVjerenja uzmaknuli pred vjerom u Čistili šte. Pakao je bio
vJeca~.' CISlih st: za ograničeno traja nje i zato su živ i posveć ivali rastuće količi n~
eć~g l~ ~." novca I napora da skrate vrijeme koje će njihove i duše d rugih provesti
u I' Sllh SlU. S formalnim prih vaćanje m Č istilišta nestali su mnogt od starijih
faz ooa poorebne prakse a .... ...
o ::>. " • na vaznosti su dobile molitve. tako da je pogrebni
obred postao vIse fokusir'l " d ' d ' ",
. ,,' . ' ,,,, ", ' n Ild I eJu ugotra.lne uspomene i mo litava , Sto je
spol11c11Ik bIO VISI, to Je bio vidi "1 ,'" 1 , - , ' ,.. .. ". .
. d' . . .1 \ 1.1 l zn.lI11ellltlj1. rezu lt 1ri.l Jli C I IlJ enO\' l 1ll
II Z Izanjemodtla(Da ni cll.1997 10-1' 'O' " , ' : "', __
b' l' " k ' , .. " , - .. - -,), Dokj" mISao o smrtI nalpnl"
I .1 Z.IO upl.lClla n~z lUnaC ljO Il1 pr~ l ' k I 'k . . '" " '
~ _ .. ~ . . eo, t.: I 1.1 o t.: IlvnoJ sudbll11 lJudsko" roda kOja SL'
mozc s.l ze tl II Inzu U ' I " . ' ". eo
stalj'eću otkrl' v'l .. .- ';. . .. . l:t.:ll1o.. ~ \: ~ um.nJetl. druga faza koja započinje II XII.
• z n.u.: .1J SVO!.!~I Ja po ~d' ,.... ~ , - ' ", " . '.
fr'lzom o I, " ' . '. ':" . ~ t.: IIl.KIlt: t.:gzlstcl1clJe. 1 moze se Izrazili
• v .ISIII0.l S lll111. Ideja Posljedn . ·~U • d. -.. _ ..... '
oralijom 'lli t'l bio l" 1-' _ .. Jt: eo SU .1 povt.:Z<.lnaJc s IIldl vlctl1alnom hlll-
e> • • • ~I.l !Ja zavrsava na posl" ' I -, j , . " ..,
1974 .. 33 .. 55 ,) R' , :, " ,. . " ' .!t.:c ilJI l .11l, a llt:' na ('as u smrti (AnL's.
, lIn s k d CIV lh z' ll' lJ'l l1 'I Z\" 1 ' , . . 'I' ,. ,
milona s pecifičnij' C ch '1', ,, -' , ' . . , • lid CI\' I I Z~lcI.!om cpi!.!ra fij c" hila IL'
. ,~ '1I zac IJom cpllafa i I) \1' 'I . . , '. . .,'
IIldlvldual noo idc ntitel'l VI , -I'" , , _O,::-It.: 1i1og portrl'ta - clv ilI Zal'IJ~l!ll
e> " .ll .IV lIl a Ick-ntIlC! ') U " 'k ' '", .
II ranom srednjem vij'eku II' I' . ~ IIms 0.1 antll'l hrlajI.' popraCl'II;l
., \ .IC .WIIlOIll <lIlOIlIIllIl ' t ' k . ,., ...
(Anes. 1985 .. 3 1 1'» U X II ' I" ,_ ,,, I ".la SL' "d ll !. tla Stol",L'lIll:!
'. - \ . , . sto ICC U li S " -.. r . '
vratio njegovu indi v'I(III 'llll I' '.. ' Jt.:l 10 .Il' obrat koji je rilllsko l1ll'piwfu
• • II ( I 1llL'IlZI.I LI , •
 . k · k : ' . ' ur()r~ k () '1 rcncl.,'.lOsi
oh n;dtl o.l p r:! 1., 1 ( JI l.! !..: II I LI C
() V; I :-. Irllklllr; dll : ,IJlHllIJ l ' lI ilII ' . ' ..
XII. sl o lil'l:;' :-" tllkri l"l'l lI I.l1 i lČilj: , o so he kao jedIl i III od Il ,Jj :r.nać;lj nij.i h ~ul .l ur~dnlh
dOSli t! lIl;l'a iIIIIn ilI I (J.l O, i 12(){) . godin!; . H i/s ILl Č" pnllJljcna v(Jtllb .J t: l<.lc.Fllna
il1tii vitillali I.IU:I i ja čoj sv ij!..: ... ! i t) se hi . šio jc.; l.iHr/.vr,J! rod ilo n a g la s k () r~ na porl rc -
lir: lllj ll. :l11\t lllil)graliji i n)III:lIllićnilll prić;l tll:1. l j n, lči JIU izra/.avanja SIl1r1 ~ l z~~n~~~()g
i.ivola dr:llll alič ni uč in :, k uvog krd <lnja hio jc Ila s ve veće m ra z voJ u ( IstIl Ista ,
najprij e ka() ideje . zalili! II ko tlkrc ll1 (Jln I.IJ:lČCl1jU li /.i č kog rnj e.s ta i/.mcd~ . Neba i
Pak"' . Sudbina indi vidualne du še pOllljcril:1 sc II pr vi reu l.a nllnanJa, prlJc ncgo
dakki I'os lj!:dllji slld za sve duše . Tre nutak s mrti i nj L:z in!: pos ljed icc hili ~u ~ada
od naj veće v;J;i.nosti . Do sredin e XIII . st. postali su la ic i mnogo svjes niji muka u
(' istiii štu koj e ih če k a ju . a najholji put da sc i/.hjeg nu paklene kaz ne bi le ~ u
IlH IIi t vc I.a d~I Š ll . (' isti Ii .~ t e je d;'all l~'lt izi ral< ) kraj ze maljs ke L:g/.i ste nc ijc ispun ivš i
ga ;i.eslino1l 1 sasta vlje1lolll od pOlllijd anog straha i nade. To je zau zv rat rez ultiralo
II ras tll ć oj vidlj ivosti groho va i likova pokoj nika da pri vuku pal,nj u pro laznika.

Dokt rina (' i s tili .~ ta brl.o je poslal a va;i.lw koliko za pobožne svrhe tolik o i za
društvellu kllllln)lu . Kakl ) je XII . s tolj eće odmi calo, pogrebi su postali uniformniji ,
lc Sl! počeli predsta vljati sahrane kasnog srednj eg vijc ka. U kasno m srednj e m
vijeku sahrane su manje ili v i.~e dosijedIll) jednoobrazne (Danic ll , 2002., 25 1.-
2)3.: Walke r By t1 II Ill. 199)., 2XO.: Rowcl l, 1997.,2 1. ).
TilIle je l)Zll aČe n kraj peri(llla an(lI1 il11Il()sli gn)[)(w<I k(~ji u kršća n sko m svijetu,
ll I. Illalobroj ne i/.ni III ke, započ i nje u V./ V I. stolj eć u . Neslll11nj ivo je znakovito da
se ova anonil1lnost zav ršava II vrij cllle razv( ~ia ikonogralijc Posljednjeg suda tijekom
XI./X II. stolj eć a . Kada su se kršć an s ki natpi s i ponovilo pojavili , eshato loški
osj ećaji (hri ga I.a vj eč no spascnjc) opet su postal i rll /.govjctni . ali su oni ponov no
išli pod ruku s osobnom kom emorac ijo m i zc ma lj skom slavom (G uthke. 2003 ..
~~4. - :rt).). To je uklju či l o više rasprostranjen u pi smenost nego u prošlosti i to
prcte;i.IH l gradsku, rezultirajuć i kvantitati vnim porastom g robnih natpi sa sada
takoder posvcćcnih svjct()vnjacillla, ;i.cnama, obiteljima i trgovcima. U gradovima
širom Europe pravo Ila pis1lleno obi Ijc/.cnll sll1li postcpeno se raširi lo na neprestano
rasI u će dij el(lvc pt)j1ul"lcije i v i .~e nije bilo eksklu zivnu privilegija "velikih" i višeg
svc ćc n s t v a (Pctrlll.:t.: i. 1(){)K.. 52. usp. K100.", 1t)t)2 .• 7 1.). U to vrij eme odi gra va se
i promjena vidlji va u prelasku sa "s likov nc" predstave na iskl esanu formu grobne
pltK:e, k;Kb sc stil cunlpske lllnjetlJ()st i razvil) (ld rane lk) visl)kl.! n)lnanike, od. . visoke
!'Omani ke do goti č ke integrirane s crk Ve IlO1ll arhitekturol1l (Panofsky. 1964., 52.).
Pri h v~lć:lIl.i c ()v()~ ulllj e tni č kog pnlvca u srcdnjovje kov noj Bosni oč ituj e se na
r'lsktlSllllll gnlhllll11 p! ( )Č allla htlS;lllskih kraljeva sll~icšll.!lliln II pl)grebnoj kapeli na
Bobovt.: u od počc tka X v. s tolj eća.
S J1o.i<l ~(l1ll p.rvih Il.mlgro hnih spoll1enika II dru goj polov ici XII. st. kao
rC/.l~lltah)111 (l ~ lh n(lV lh struJanj a, z;'ltilllnjih()v illl bmjnijilllulaskom II upotrebu od
prV ih deecllIJ:I X l V. stllijcl:<I , od r.r/.a vaju ć i upra vo tal', Ilov i koncept
. .k .. . . grob nog
SI~()llIC ~" il , priJe svega kro/. broJile IlHlIlU1l\cnlalnc primJ·erke nek I lećak
. ·1 I I· k· ' ropoes a
~. III ~e lllll.w pOI.ll.all1 v. aste 1IIS ' ~h ligunI, ovozemuljskih moćniku i crkvenih dosto-
.l.lI1stvcllIka Ila Jclino.l , tc ;1Il01l1l11llih pojedinaca Ila drugoi 'tra ' _"_ ___ ._
I •.~ . ' . . I ' . I' . J S Ill, sncua.o ~~
~/.II.1U I ~:lel llilCilV;IIIJ:I .lulil (harem pred Bogom) prisutnu II novom arhitektonskom
k( )llCCPll~ crk vclHlg:.J ImlsttJnI i prev lusti tzv. dvorunskih erk . kod ,~ua.a..
rCli tlVa Iralljcv.H:H i dlHllinikalHlca (I vunčević. 2000,\ 6~~~67.).~1·""""':.ol' IISI-iII
 , b 11 Obl"ISClI poklapa se s rastućom i sve ubrzanijom urbani zaci-
promJC1Hl II pogre nOI • . ' .
, b k .. 'd lJ'ovJ'ckovnog dru štva - pOjavo m kOJa Je zapadnu Europu
Jom osans og SIC I .
h ciJ'elo s toljeće
oo "'.

'l "
zahvati a I IZ teme J.1 PI
l', 'cobl"lzi ., .
raniJ e , Kao. .sto Je odlazak
" .
grobova
, ' ,ost l"lnog sred nJ'eg vijeka obJaš nJl v redukcIj o m pI sane kulture u
II .11101111111 . • . š" ,
.. l ' , " I '1llt 'lc'koo školskog sustava, rastućom nepIsmeno cu I opadanJem
CIJC oSti. proP,ISCl • o ' . .
gra d ova I ' J.
"lVII".;...'ldlni nis. traciJ'e (Petruccl. 1998 .. 35,),
.
tako Je' povratak
.
grob nog
.
-SPOIl1CI1I' k' H s
' Il'ltp'
. · lso nl II J
'avnost
. podudaran s nov IIn duhovnim . I gospodarskIm
• ," 11 Za p'ldu XII/X III sto lJ'eća, Do tada su groblj a ranog sred nJ'e o
strujanji ma I ~ • . ' . ,, ' . .. . o o • e
vijeka. čak i grob lja kasnijih vremena gdj e su se odrza h stu:'JI ob l,čaJ I, predstavlj ala
akumu laciju kamena. ponekad Isklesanog: got.ovo u V~Jek an?nll1~~og, tako da Ih
je veoma teško datirati osim a.k~ nisu otkn v~ 11I gro b~l nalazI (A nes. 19?4,.' 4:.).
Kako ohjasniti intcrkonleSlonalnost stecaka u sVjetlu ove markantne cmJenlce,
poseh no kada sc zna da je od Xl. stoljeća i Pravoslav na crk va nametnula svoje
kršća n ske pog rebne o brede (Nazarova. 2006 .. 149,), Uz pretpostavku da su
pravoslavni vjernici II Bosni i Humu slijedil i odgovaraj uće pravoslavne pogrebne
vje rske obrasce. otvara se pitanje: mo že li se prihvaćanje j edinstveQQg k.once.pta
pogrebnog spo menika od strane triju tadašnjih konfesija takoder smatrati.organ.ski m
dijelom interkon fes io nalnosti steća ka ') Ovo pitanje dobiva na značaju u svje tlu
teze njemačkog antropologa Waltera Burken a da je religijski poredak u čovjekovoj
povijesti stariji od bilo kog poz natog državnog urede nja ili političkog pokreta
što ih do danas posreduje historiografska me morija (B urkert. 1998.) ,
Zona rasp rost ira nja i!lećaka izmedu jad ra nskog za leda i rijeke Drine te
l "alje prem'List~u predstavljala je već na vizualnoj razini kultu rološki ko mpaktno
podru čje . Uz postojt'~e lokalne ra zlike o S \'ć' mu tome jasno go\'ori jednak način
izrade spomenika i pokopavanja mm'ih. ujednačene fonl1u lacije nadgrobnih natpisa,
kao i narodna vlastita imena mnogo češća od kalendarskih. II čem u se može prt'-
poznati utjecaj narodnih svećen ika privrženih liturg iji na do m aćem jeziku. ZalO
se ~tećl'i ui stinu mogu sl11i.llrati "opć e n arodnim spomenicima" koje su ~o~
pripadnici Pra\'Os\avne. Katolič ke i CrkYe bosanske (Vego. 196 1.a. lOS .. 110,) i
koji ,SlI II svin,l s lučajevima odslik~l\'a li osno\"ni karakt e; g.robnoga spomenika:
stabdnos.t. ~raJn ost i pristupa('!10SL Svejedno kojoj kl,nfesiji pripadali. steL~ci su
predsta\'IJaIl sredstvo "komunikacije" izmedu ži\'ih i 1l111\'ih ojačano crksenim autori-
te tOIll Podru ""J' _ . 1"1 ' • ' t" , " . :> ;. k'
~ l: , : SP1~S lI.mJ.l sh::L.l .llllJe hllo optefece no onlln tipom elIlO:'ll·
"o. . . , '
.",'

LlJ.ll,lll' pnlan zal'l.l t' pn sutne II Estoniji iZllledu dnll1aL;e~ ni že2 sloja i "iše kla:,e
(lI,klj lll',lIjuL;i kkl~) s njL'I1li.l(-kim kao g.ll\'omimjezik01l1 , t:1ko d;
j e ~ocijalni :,talllS
llsnhL' lll'a\'lhl bIO odreden nje l ini III je l iknm l \'al k. .:!003 .. 57 I ,),

Stl''''lk
•
bo
.'
d'10 sre
. d nJo\'JekO\'llOg
' . urbanog krajolika i
mauzoll'Jno-ml'morijalnog kompleksa - primjer Jajca
(226 x 105 x 30 cm) na kojoj su urezani štit s dvije koso položene trake, polumjesec
(?) i veli ki dvoru č ni Ill ač - lip poznat sa s teća ka . Postojanje gro blja, čak i nakon
štoje ono nestalo, jam če k ršća n s ki - LI ovom s lu čaju k a to li č ki - grobovi otk ri veni
prilikom grad nje ku ća u bli zini crkve ( Maza li ć, 1952.). Os im ovog imalo je Jajce
još jedno gro blj e izva n g radsk ih zidina, vjerojatn o s mješteno na mj estu
današnjega kato l ičkoga groblja, prvotno poznatog pod nazivom ~koji asocira
na srednjovjeko vnu nekropolu s t eća ka . To je znači l o usvajanje općeeuropske
pogrebne prakse kako to pokazuju primje ri nekih engleskih srednjovjekovnih
gradova unutar čij ih su zidina, u pravilu uz crk ve, bila smještena groblja (Barrow,
1992.,78.- 100. ). Sred njovjekovni su g radovi bili intimno povezani sa s mrću i
bolešć u - odnos koj i je formirao poti caj za utemeljenje srednjovjekovnih bolnica
(Gilchrist, 1992., 101.). Da se taj kari tati vni duh nastanio i unutar monu mentaln ih
zidina Jajca govori postojanje gradskog leprozorija kojim su upravljali franjevci.
Uza sve raz li ke koj e su izmedu 1000. i 1600. godin e razdvajale gradsko i seosko
društvo sred njeg vijeka, o stećcima kada je rij eč, može se govo riti O jednom
snažnom faktoru njihove vjerske i socijalne povezanosti .
Još jedan aspekt sred njovjekovnog kršćan skog razumijevanja smrti sa
svoj im dubokim povijesnim korijenima, posredno povezan sa stećcima, doku-
mentiran je č injeni co m da su bosanski vladari posjedovali svetačke moći . Na
moći, sveta Evandelja i časn i (životvoreći) krst Hristav (Gospodnji) - na najveće
kršća n ske svetinje - pozivaju se okrunjeni Kotromani ći dajući garancije da će
pošti vati odredbe svoj ih povelja (Thall6czy, 1906., 407., 4 11.; Mi klosic h, 1858.,
176., 190.,222.,236.,256.,273.,284.,3 18., 428.,488.). Ako se i ne zna koje su
svetačke moć i bosanski vladari posjedovali , zna se za rašireno vjerovanje da
muče ni c i zapravo ni su umrli , da su s li č n o Kristu bili hi storij ske osobe, umrle
kao svjedoci svoje vjere, tako da su tada bili živi. Njihove svete moći zato ni su
mogle biti klas ificirane medu ostatke umrlih ljudi jer nisu širile zagadenje nego
blagoslove kada su ih donosili medu žive. Posjedovanje relikvija, bilo da se radilo
o gradu ili pojedincu, osig uravalo je osobnu prisutnost, posebni interes i zaštitu
patrona sveca (Harries, 1992.,59.). Kada su 1459. godine u crk vu sv. Marije u
Jajcu, kasnije i u crk vu sv. Katarine, bile pOhranjene moći sv. Luke Evandelista,
započelo je javno štovanje ovoga glasovitoga sveca čiji su ze mni ostaci smješteni
u crkvu ispunjenu grobovima, nadomak nekropole sa stećc ima. Ekskluzivno katolički
karakter ove srednjo vjekov ne inscenac ije ne umanj e nego, naprotiv, dodatno
i stj ~inl e rkQofes ionalni značaj s tećaka. Samo pretvaranje crkve sv. Marije II
mauzolejnu crk vu odražava europski obrazac istinskog pretvaranja brojnih
crkava u mauzolej e pojedi nih obitelj i, odn osno "invaziju" laika na crkve (Hadley,
200 1., 144.). Tako je, u rujnu srednjeg vijeka, stabl o bosanskog srednjovjekovlja
radalo svoje zrele plodove - plodove vezane za razumijevanje smrti kao sas-
tavnog dijela ljudske egzistencije, taj nu pred kojom su zastajali svi očekujući
prijelaz na drugu obalu modre rijeke.
Organski di o ove svojevrsne muzejske posta vke posvećene smrti
stavljala je stotinjak metara od crkve sv. Marije udaljena podzemna gt'obJllica-l
mauzolej (katakombe) Hrvoja Vukči ć a Hrvatinića, velemajstorski izdubljeĐa
stijeni i tako prilagodena za proslavu smrti. Možda su, kako je lo sV(ljollel.~
pretpostavio fra Josip Marku š ić, ovaj prostor pod zemljom najprije
 pristalice Mitrina kulta, da bi ga na prijelazu iZ,XIV. uXv. sto lj eće. za potrebe
svoje mauzolej ne crkve preuredIo HrvoJe Vukčlc . NovIJa Istražlva~~a pokazuJu
da svod jajačkih karakolllbi podsjeća na svodov~ nekIh crkava u lI~hJI (San Zeno
u Veroni), što upućuje na postojanje nekog dalmattnskog uzora pn nJIhovOJ gradnji-
adap taciji (M ikuli ć, 1997.,209 .). Č injenicada k?ncem XIX. st. domicilno
stanovništvo za ovu sakralnu gradevinu još uVIJek mje konstIlo nazIv katakombe
govori daje on novijega datuma. Otvoreno je pitanjeto da sejedan ovakav "izvanredan
spomenik bosanske prošlosti", za čije Je obl.lkovanJ~ blio potrebno znoja,
novča nih sredstava i ne manje vremena, ne spomtnJe u povlJesmm Izvonma srednjeg
vijeka, kao i to da ne postoji predaja o njegovoj gradnj i i namjeni. Cjelokupni ambi-
jent ove jedinstvene podzemne gradevi ne mauzolej ne namjene - pojačan posto-
janjem oltara takoder isklesanog u živoj stijeni u kripti ispod kripte - snažno
asocira na podzemni kršćan s ki hram ili grob hipogeon (od grč. hypo=ispod,
gaia=zemlja) i na kršćanske katakombe u Rimu s o ltarom u blizini grobova. Neke
od naj ljepših katakombi izvan Rim a nalaze se u Napulju i Sirakuzi. Napuljske
katakombe bile su dvokatne (Curl , 1980.,67.,69.), kao što su to i katakombe u
Jajcu. U zenitu svoje političke karijere, na prijelazu iz XIV. i Xv. sto ljeće, Hrvoje
Vukčić njegovao je žive političke veze s napuljskim kraljem Ladislavom, a 1388.
godine i sam je išao u Apuliju (D. Lovrenović , 2006.a, 39.). Ne treba isključiti
mogućnos t, dapače vrlo je vjerojat no, da su umj etnički poticaji za izgradnju
Hrvojevih katakombi došli upravo od nekog napuljskog uzora.

Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti

Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je s prote-

stantskIm r.eformatonm a koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji , a ne na
kombmacIJI . BlbhJ: I tradicije gradene stoljećima. Jedno od sred išnjih pitanja
bIla Je sudbma duse neposredno nakon s mrti. Reformator Joh n Fritz odbio je
153 I. IdejU da mohtve za mrtve mogu imati bilo kakav pozitivan učinak smalr1ljući
Knsto. vu krvJ'edinim sredst vom oClscenJa
""'. . Č'
gnJeha. Budući da istilište više nije
post~Jalo, sistemi vjerovanja utemeljeni na njemu propali su. U tom kontekstu
pomstenl su teo loš ki razlozi za k'd . .. .
" • . nepre I m tIjek mohtava samostana. redovnika
I InJsa zadusn lca Proces d ' .
· 'hod' . . raspa a samostana bIO je s istematski i potpun: zemlje
I pn l samostana časnih ' t . d' •.
d · " ..' . ses ara I re ovmka presh su kruni. Tijeko m dvadesel
go Ina srednjo vje kovna st kt E I '
oncsl)osobl" , ' , ' . ru ura ng es ke crkve I raz lozi za njezin opstanak
. . JenI su I razorenI Ukr'lIk k· , · · • . . I'
su ' - l' ~' . ( o ~IZd no. ove teo loske promjene prOl zve l
· raz IClle modele pOll' ':, ' , ' . .
Predref . ''' 'k . " <ISdnjU I rad Ikalnu promje nu u pogre bnoj praksI.
ormaclJs e blbhJskc pr' " . . " . .. ...'
sat 'lr'lz'lran" IPOV IJcslIl h vJcl ske scene zamIJentene Sl! pngodno
· - "n sVJeto ' I"k ' . -
engleska kl"IIJ : " El·vnb"n s , ' arna ( Daniell, 1997" 196.- 199.). Godine J560,
'. ' I C~1 Iza e La IZdahJ'e p ' I., " ' "" "" " " b "1
I bnsanJ"a 11 'lt)· ., ~ l og dS PlotlV daljl1j co II 111 S(;lVallj:l g: !o (1\.
< J IS<I, pose bno 'Iko )' ,.. . '" , (J)
U proteslal1tsk' " . < ( Ill POCII1JU s illO/lie ZlI du!ill (G lIthke, 200.l-'~ .
' . . lill zem IJ"m" J)ogreb .. '1 ' k . " .... J .,
ll1ill1lfcSI'I"" t k' 11.1 ".11 lJtC tura zato Je posl'lh
. "-.IJU a o daje di z',", b" " ~. ClslO
.
SOCI)' [I •
.
(Cu rJ , J9HO. J(1) U .<./1 10 odlede nus klls() m i individualnim z"hIJel'(1l11
, -" od nosu•
11 '1 t
< ()
k a k"o .lc
. Oila ullutar strateg ije Slllrll. pl· '- J'I
 prisu tn a tije kom sre dnjeg viJ'ck'l R . t" "o .

·t ·h . sto
111 1 V I
- Je . znač il o "se ku)' "_.<. e orm ac IJ "< Je ras• k'," uIa zaJc
"O .. . •
. d' ..
ni CU z l v ih i
. drl Z,I C1JU Ih n 'IJ' ln ' ' " .
dnJe nat urali ,aelJu" sjećanja na
o. •

mrtve (Gordon -Marsha ll . 2000 9 <

svaka ge ne racija može biti ' ·d' ·r ·-. .). Protestants ka doktr ina znači la je da
IO
o Jn l Clc ntna prema d h . '"
prethodili ka (Gi lt ings, 1997. 2 1 ) S" .. u avnoj sudbm l njezi nih
. ' " VI reformacij ski k . . .
m rtV ih predstavlj ali su Oš tro . d . . ' cr vc m propisI sahrane
. pOJe nostav ljenje s d ' . k .
raz rade mh pogrebnih cere monija (Rowell t99 . re nJovJ".ovmh pomno
II nekim svoiim Qora ncim a iZllJ'edr'O t .'. 7.,22.) , ProtestamlzamJc na kraju
J e < I eonJe O predod d
je ikonokla za m razorio vizualnu pom n"iVQS l k' . re e no~ prokl etstvu i ovaj
(Boase t972 1?5) T k ' '. J . oja Je zastrašIl a katoličk i svijet
'. . ... - .. a o Je srednjovjekovni koncept smrti _ ati be b
spome mka l epItara - bi o "sahra nJ'e n" Prva I' d' ' .. z gro noga
fi k " '" . ' pos Je Ica detro mzaclJe I desankti-
aC IJe smrti biIaje nestanak njezine ootovo magic' ne' . . I
.. o !lraelOna ne snage srednjem
VlJe,ku tako karakteristič na bli zin a crkve i groblja postepeno nestaj; njihovim
fiZICkIl:' odvaj anje m dok kraljevI najmoćnije europske dinas tije nemaju grobove
v
mti Ih zele ImatI. Franc uski Valoi ima li su kapelu ,Bourb
• ' .
. d '
Oni me uti m nemaju
.
cak dozvohvš l da,se razon kapela njihovih predaka a njihovi se grobovi prenes~
u Samt [)erus (Aries, 198 1., 307.,320., 333.). Tijekom Francuske revolucije gotovo
SVI su hJ epl grobm spomemcl Francuske bili un išteni (Ball , 1995.,49.) .
. Upravo u ovom okvi ru konceptualne izmjene strategije smrt i koja se s
promjenom nJezme konfesIOnalne slike Odigrala u Engleskoj, potvrduje se koliko
su s tećc i kao nadgrobni spomenici u sve tri svoje konfesionalne verzije pripadali
srednjovjekovnom sh vaćanju smrti . Poj ava Crk ve bosanske, ako je suditi po
stećc ima, nije izazvala bilo kakvu, najmanje radikalnu promjenu u pogrebnoj
praksi i konceptua lizaciji smrti u odnosu na velike crkve, tako da je ~og,, ".
stećke podijeliti na heretj Čke i neheretičke. Do istog se zaključka dolazi analizom
grobnih nalaza ispod steć aka (B ešl agić, 1982., 495.). Iako je svoj položaj Crkva
bosanska izgradila na jurisdikcij skoj neovisnosti o Rimu, po čemu je anticipirala
kasniji pokret Reformacije, ona je u svojoj ekJeziologiji ostala duboko srednjo-
vjekovna, za razliku od Reformacije koja se upravo na tom polju pojavit a s novim
radikalnim zah~evima. Def su pojavu Crkve bosanske kojoj.Je-pretbodila dislokacija
~upskog sj edišta iz B osn~ll..E>akovo"j znudil i--Rims.i@Lu rij a LugarskLd.m t-
(Lovrenović: 2006.a, 587.-588., 612.-613.), Reformacija se pojavila kao organIZuaru
znak otpora tadašnjem crkvenom poretku i njegovim zloporabama (Peetagree.
1999.,238.-281 .). Stećci koji označavaju grobove vjernika Crk ve bosanske svoJim
načinom izrade, umjetni čkom dekoracijom kao i tekstualnim i epigrafskim referen-
cama o tome neosporno svj edoče , preds tav lj ajuć i dio velike teme unmanJa kop
je tako snažno zaokupljala srednjovjekovnoga čovjeka i na IStoku I na zapadu.
Stećci se isto tako mogu razumjeti i kao pokazatelj umjetničkog ukusa Imaralruh
shvaćanja širih slojeva konfesionalno različitog stanovništ:a, upravo preko o~lh
nadgrobni h spomenika najefikasnije privedenog u umjetlllcko I duhovno ozraCJe
zrelog srednjovjekovlj a (/. Fi skov i ć, 2005., 37.).

251
 v

JEDINSTVENO OBILJEZJE
PROSTORA IVREMENA
Steće i predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i
pisma, vjere i običaja, povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike
(Bobaš, 1985 ., 103.). Stećei su pretežno vezani za bosansko-humski srednjo_
vjekovn i krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći s li čnu pojavu koja bi na
takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne europske
zemlj e. Od ukupno 69.356 evidentiranih stećaka na 3 162 lokaliteta, u Bosni i
Hercegovini ih na 2687 mjesta ima 59.593, u Hrvatskoj 4447, u Crnoj Gori 3049
i u Srbiji 2267. Medu pojedinačnim oblicima evidentirano je 12.884 ploča,
37.955 sanduka, 5606 sljemenjaka, 2550 stupova, 305 križeva te amorfnih oblika
293. Ukrašenih stećaka, odnosno stećaka s reljefima, evidentirano je ukupno
4638 primjeraka (Bešlagić, 1982.,67., 130.). Zahvaljujući novijim istraživanjima
broj evidentiranih stećaka na prostoru Srbije narastao je na~primjeraka, 0.
-.3.()S!!Upomenika utvrdenog oblika s 203 lokaliteta (Zečević, 2005. , 23.-24.).
S 3000 do 4000 primjeraka prvo mjesto po brojnosti steć aka zauzimaju
hercegovačke opć ine Nevesinje i Konjic, dok se od bosanskih općina s 2628
stećaka ističe Rogatica. I brojnost s tećaka na pojedinim nekropolama važan je
pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XlV. i Xv. st. Budući da
naj već i broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola s 300
i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izniman, mala se groblja
općenito mogu smatrati porodičnim, što govori o poodmaklom procesu rastakanja
starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodi čnih zajednica koje, kao znak
"novoga" identiteta, organiziraju svoja vlastita groblj a. Zato su nekropole poput
one smještene na lokalitetu Kalufi blizu zaseoka Mijatovc i nedaleko od
Nevesinja sa 452 s tećka prava rijetkost. Ovoj kategoriji pripada i nekropola s
344 s teć ka u selu Bjelosav lj evići nedaleko od ceste Sarajevo-Rogat ica, na 6 km
udalj enosti od Sokoca kao središta općine.
Od dekorativnih motiva naj više je ko ri štena povijena lozica s trolisti ma.
od s imbo l ičnihlreligioznih motiv križa, polumjeseca. zvijezda (rozeta) i štitova
s mačev im a. dok od fi guraln ih predodžbi najviše ima pojedinačnih figura ljudi i
životinja. zatim scena lova na jelene. kola i borbi (turnira).
Zajednički gotovo svi m oblastim a su solarna-lu narni moti vi i moti vi
križeva. H e rcegovačko područje najviše krase motivi povijene lozice s trolistima.
arkade i tord irane vrpce. zatim štitov i s mačevima, predodžbe jelena i konja. kao
i sce ne kola i turnira. Bosanske s teć ke krase vrpce i bordure od kosih i cik-cak
crti ca, spirale i biljne st ilizacije . Po dru čj e gotovo sv ih ukrašenih s tećaka
uklju č uj e cijelu današnju Hercegov inu , kao i dije love Bosne i Dalmacije.
Jednako vrij ed ni su natpi si na ~tećc il1la pisani bosanskom ć irili com ~
važan izvor za i z učavanj e razvoja pisma i narodn og jezika II srednjovjekovnOj
Bos ni. isto tako po uzdan os lonac u datiranju s teća ka. Oci ukupno 384 grobna
 nalpisa. 'l<\jvišc ihjc naclcno u Bosni i Hercegovi ni (326), posebno u okolici Trebinja,
Bi l eće . Gacka i Sloca. Od poj edinač nih ne kropo la s 19 natpi sa prednjače Boljuni
kod S loca. oci maj s lora - kovač a na prvo m je mjestu G rubač, a medu dijacima-
pisarima Semarad ( B eš lag i ć, 197 1.a, 105.- 106.; Beš lag i ć, 1973.,279.-285.; Wenzel,
1962 .. 11 4.- 115 .; B eš lagi ć, 2004 ., 15 .).
lako bosansko-humski mramomv; nemaju istinsku paralelu u sepullHalnoj
praksi srednjovjekovne Europe, raširena pojava postavljanja tzv. visokih i biblijskih
kri~e"a na groblj ima i odredenim "svetim mjeslima" ranosrednjovjekovne Irske
može se, barem II nekim elementima, usporediti s ovim fenomenom. Spajajući II
sebi prastare paganske ke ltske moti ve, kršćanske simbole i biblijske teme, usvajajući
ornamentiku onodobnog brončanog i zlatnog nakita, imitirajuć i teške procesijske
križeve o ni su, poput s teća ka u Bosni , posta li "zaštitnim znakom" osebujnog
irskog kršćanstva i ta mošnje sepulkra lne prakse (Cunliffe, 1992., 174.- 175 .).
S l ična se parale la može povući izmedu s tećaka i armenskih nadgrobnih
spomenika hačkara (hač na armenskom jeziku znači križ a ka r zn ač i kamen , što
u prijevodu glasi kameni kriŽ!, podizanih izmedu IX. i XVII. s toljeća . U z imajuć i
u obzir sve njihove sličnos ti, posebno kada se radi o oblicima i nekim likovnim
rješenjima, ipak se ne može reći da su hačkari utjecali na pojav u i razvoj stećaka,
koji u svim svojim bitnim osobinama ostaju autohtona umjetničk a pojava
(Bešlagi ć, 1981., 77.-83.). Ako je grobni spomenik važan kroni čar ukusa u cijelom
svijetu i ako je postupanje s mrtvima odraz veličine jednog društva (Oliver,
2000., 2.l, onda su upravo stećc i jedan od takvih pokazatelja.
Ostaje, istina, ključno i nezaobilazno .l?itanj!:~_zašto ~e pogrebna umjetnost
stećaka tako snažno ukorijenjena baš u Bosni i Humu ? Cinjenica da se , stećc i
bar u pretežnom dijelu .. . Mlaze na čisto ilirskom području (Vego, 1973.,307.
usp. Miletić, 1982., 19.) bez sumnje predstavlja dragocjen putokaz za buduća
istraživanja. Tu, na području antičkog Ilirika, od davnina su se prelamali i ukrštali
utjecaji mediteranskog i panonskog kulturnog kruga, u kasnijem razdoblju utjecaji
bizantskog Istoka i latinskog Zapada da bi, filtrirani kroz duboko ukorijenjene
tradicije, mi saone i emotivne obrasce, rezultirali sasvim osebujnom pojavom
poput stećka (Miletić, 1982., a, 234.).
lako obuhvaćaju samo 8 nekropola lociranih u uskoj zoni izmedujadranskog
primorja i središnje Bosne, to potvrduju i rezultati antropoloških istraživanja
populacije s tećaka koji govore da se radi o autohtonom stanovništvu dinarskog
antropološkog tipa. Dodatna analiza koja obuhvaća stanovništvo historijskog perioda
GrČke, Bugarske, Rumunjske i Jugoslavije pokazuje da se populacija sahranjivana
ispod stećaka izmedu kraja xm. i početka XVI. stoljeća po svojim oSleometrijskim
karakteristikama, odnosno po speCifičnosti svoje antropološke grade, razlikuje od
navedenih grupa stanovništva (Mikić, 1990., 16.-26.). Rezultati fizičke atropologije,
znanosti čiji je izvorni materijal ljudski kostur, govore da su ilirs ka plemena autoh-
tonog podrijetla i da je za njih na središnjebalkanskom prostoru vezan postanak
i razvoj dinarskog antropološkog tipa. Za starije željezno doba utvrdeno je jedno
jezgro dinarizacije, odnosno brahikranizacije, tako da se daljnja e tnogeneza može
pratiti sve do najnovijih vremena. Pokazalo se zapravo da je kod populacije
sahranjene ispod stećaka samo nastavljen ranije započeti proces dinarizacije. da
je njezin antropološki sadržaj veza izmedu kasnog prahistorijskog i recentnog

253
stllnovni~tva. lldnllsnll daje o na tijekom sred njeg vijeka II svoje biološko jezgro
asimilirala sve migrante. pa i Slavene (Mikić. 2002 .. 529 .• 533.). U tom se slučaju
mllh' gllvllriti pllnajprije II vlaSkom st"!lO-\Ln~. uz otvoreno pitanje rudi li se
o plljavi llpćeg karaktera .' Daljnja antropolo~ka istraživanja nekropola. posebno
ujužnnj Herl'cgllvini i istllčnoj Bosni. trebala bi barem u nekoj mjeri rasvijeIliti
lldnlls izmcdu nekropola i vlaškog etničkog elemenlU (Benac. 1982 .. 202.).
Sa~k'dani kao cjelina. malobrojni arheološki nalazi iz grobova pod stećcima ni
po'čemu sc ne r;lzlikujuu odnosu na iste takve nalaze u grobovima nad kojima
nisu postavljeni s tećci (M il etić. 1982.a. 239.).
Ako je riječ o jednoj ein i čkoj skupini onda se misli na odreden broj ljudi
koji su konSlfuirali ideju o z:uedničkoj pripadnosti. a time i vlastitoj različitosti od
dru"ih. Budući da je takvo shvaćanje čes t o uokvireno predodžbama o zajedničkom
pod~ijetlu. to je st~arno daleko tleksibilnije nego ~ to se uobičajeno misli. Pitanje
ell1iciteta često jc povezano s nacionalističkim predodžbama. kako je to bilo svoj.
stveno nacionalizmu kasnog XIX. stoljeća koji je i zjednačavao pojmove naroda
i nacija. Iako su takve rasne historije uveliko odbačene u akademskim kmgovima
tijekom prvih decenija XX. sto ljeća. ideja rase bila je zamijenjena idejom kulture
(Lucy. ~O()2 .. 73.-75.).
Osim svih naznačenih isto tako vrijedan putokaz u daljnjem izučavanju
s t cćaka predstavlja spoznaja da "ova umjetnost zauzima dostojno mjesto u balkan-
skom. pa i evropskomumjel1ličkllm naslijeđu" (Bcnac. 1963 .. XXXV). Komplek-
sna umjel1lllst stećaka ne može se u cijelosti sagledati ni pravilno razumjeti samo
u okviru uske perspektive odnosa izmedu Jadranskog primorja i unutrašnjosti-
unutar kratkih relacija na kojima se vršio proces davanja i primanja s obalom
kao prividno jačim partnerom. Slika postaje znatno jasnija ako sc proces primo-
predaje pmširi na Zapadnu Europu jer se tek onda pokazuje da srednjovjekovna
Bosna sa svojim graničnim oblastima nije samo posljednja stepenica provincijske
umj etnosti Zapadne Europe. nego područje speci tičnog umj etničkog izraza hazi-
ranog na izvornim nadahnućima (Radojčić. 1961.. 12.).
Nastali kao osehujno umjetničko djelo. kao sku lptura . s namjenolll da
besmrtnom učine uspomenu na pokojnika. danas naočigled tzv. kulturne j a\'llost i
prisustvujemo činu umiranja stećaka. "Tužna i stroga monumentalnost stećaka"
lako može zavarati. Iz loženi rapidnllm propadanju. ispranih. glatkih površi na
knje su nekad nosile ž ivo slikane scene i natpis<·. u epohi kada su gn)hni
spomenil'i predstavljali dio ukrasa živlltnllg amhijenta. stećci SH)jom diYl)\'sklllll
snagllm izrazajllš uvijek odlllijevaju i Ijudskllm nemaru i rušilačkoj stihiji vrt'lllc'lta
čekajući upis na li stu svje-tske haštine UNESCO-a. kall zadnjumj<'ru koja ihjl)Š
IllllŽl' il.haviti lld nl·stanka. lld ku"t'i"e. Nacrt takvog prijedlllga k:)ji se O;"ll)si na
nekropllic s plldručja Stoca (palameta. 200l1.1 nl' Saml) da jl' pozitivan znak k,)ji
vodI II IOIll pra\'cll. nC~ll i sll lidllll pllla /. i ~ lL' za il.radu l'iabllrala k~)ii l~t~ ~1t'I.; kl'
obuhvatiti u cijl'lllsti . .
 90. l!..._____~~_____~,

89. Zemaljski muzej . SaraJ"o

90. Zemalj\ki muzej· Sarajevo
91. Ze",ljskl muzej. Sarajevo
 ,1\\
"
\. \\'111
"
~ ,l
"
'\ J ,'11\
"
97.
~·-1.tma!l,l, muzej -S.lr.I)e\o
g, ZemalJ'u muzej - SJraje\"O
9'l1tmaiJ'" - J - SJI1J<1Q
I ,

,\
103. amalj\ki mUl.ej •Sarajevo
104. Zcmalj\ki mUIlj· Saraje~'o
lOS
 lO/') Suulcnu
1Il7, StudencI

10(,.

'.
 1I1J.
110. Žllomillić
lli. B,<ća

~. -

109.
 Krsta'ea IZ
. Petro vica
.• o '"
Bosna i He . pcl~a Trebinje
.---:.- .'-
reegovma. Ukraše.ni stub sa nekro _ .. ..........
općina Kladanj • Bosna
pol~I Hercego
uPrijanovićima
. ' vma.

Motiv
'" zrna'
Ja na steć
o pema Kai; . ,kBunekropol
,novlk osna i H e" G voznu
ercegovina. ' opć' sljemen;nk
Ukrašeni . Krup .
"' IZ
ma Krupaoj. Srbija. oja,
 REZIME
Nakon što SlI če tiri s t o ljeć a - od kraja bosanskog srcdnjovjcko\"lja do
prvih decenija XIX. sto lj eća - bili prepušteni zaboravu. ljudskoj destrukciji i
"umiranju" II prirodi , bosan ski i humski nadgrobni spomenici st ećci probudili
su najprije zanimanje putopisaca i znatiželjnika koji su pohodi li Bosnu i Hercego,·-
inu. Bez primjerenog poznavanja srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti . s ma-
glovitim predodžbama o bosanskoj srednjovjekovnoj pov ijesti. i straž i vači su od
sredine XIX. st. umjetnost stećaka bili skloni tumači ti kao posljedi cu bogumi l-
skog učenja. Općenito se smatra da je zaživljavanju teze o stećc ima kao bogu-
milskim nadgrobnicima najviše kumovao Englez Arthur Evans koji je. putujuć i
kao mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875 .. zabilježio da markantni
steće i mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici . Nakon što je Evans postao arhe-
olog svjetskoga glasa, teza o stećcima kao boguI11il skim nadgrobnim
spomenicima ukorijenila se u europskoj i južnoslavenSkoj historiografiji. Doprinos
daljnjoj razradi Evansovih postavki dao je Janos von Asb6th. č inovnik rane aus-
trougarske administracije u BiH i član madarskoga parlamenta. Evansova je te za
gotovo cijelo stolj eće presudno odredivala način razumijevanja svijeta stećaka. iako
je u nju već 1899. godine posumnjao tadašnji direktor Zemaljskog muzeja iz Sara-
jeva Kosta Hormann. Tako se moglo desiti da teza o bogumiisko.!}! karakteru
-stećaka na pogrešan put zavede brojne autore. Ova teza naslonila se na teoriju o
bogumilskom podrijetlu bosanskohercegovačkih muslimana - Bošnjaka.
Gotovo istovremeno s njihovom bogumili zacijom (bošlljakizacijom)
započeo je koncem XIX. st. proces pripajanja stećaka srpskoj odnosno hrvatskoj
nacionalnoj kulturi. Paradoksalno je pri tome što kolektivna memorija ni jednog
od bosanskohercegovačkih naroda stećke izvorno ne "pamti" kao svoje, što znači
da se radi o naknadnim konstruktima kojima se nastojala podariti znanstvena
uvjerljivost.
Zahvaljujući naporima plejade znanstvenika počelo je od sredine XX. st.
krč iti put d,ukčije razumjjmnjLs_te.ć.aka..i napuštanje duboko ukorijenjenih _
_shvaćanja o njihoyuj bogtlmilskoj..nar.a>'-i..Medu prvima na tom tragu je bio Alojz
Benac, zatim Šefik Beš lagić, Marko Vego, Sima M. Ćirković. Marijan Wenzel.
John Fine, Ante Škobalj , Nedim Filipović, Nada Mileti ć, Dominik Mandi ć.
Pavao Andeli ć , Miroslav Palameta, Noel Malcolm i Emina Zečević.
Pojavu s tećaka kao nadgrobnih spomenika i specifičnoga izraza
sepUlkralne umjetnosti srednjega vijeka moguće je promotriti unutar dva konteksta:
zapadnoeuropskog i bosanskog. Prvi kontekst odreden je promjenom u obrednoj
praksi koja korijeni u europskoj renesansi XII. stoljeća s otkrićem značaja osobe
kao jednim od naj značajnijih kulturalnih dostignuća izmedu 1050. i 1200. godine.
Rastuća promjena vodila je idejema individualizma i jačoj svijesti o sebi, što je
zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju, autobiografiji i romantičnim pričama.
U načinu izražavanja smlti i zagrobnog života naglasak ovog kretanja bio je na
sve većem razvoju Čistilišta, najprije kao ideje zatim u konkretnom značenju
fizičkog mjesta izmedu Neba i Pakla. To je označilo kraj perioda anonimnosti
 grobova koji u kršćanskom svijetu , uz malobrojne iznimke, započ inje u v.rvl. st.
a završava u vrijeme ra zvoja ikonografije Posljednjeg suda tijekom XI.IXII.
sto ljeća. Natpise na grobnim spomenicima pratili su eshatološki osjećaji (briga za
vječno spasenje) iduć i pod ruku s osobnom komemoracijom i zemaljskom slavom.
Bosanski kontekst pojave s tećaka odreden je naraslim ekonomski m
snagama bosanskog feudalnog društva, odnosno željom pojedinaca da vanj skim
-Znako m na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja
bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači
da su stećc i u kronološkom pogledu pratili razvitak, pa i propast feudali zma.
lako sistematizacija stećaka još nije razradena do kraja, može se poći od
ukupno devet njihovih razl ičitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što znači
od ploče, ploče s podnožjem, sanduka, sanduka s podnožjem i visokoga sanduka do
visokoga sanduka s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnožjem i križa.
Uz njihov naglašeni simboli zam svoj stven srednjovjekovnoj umjetnosti,
pripadajući fondu ro maničke i gotičke umjetnosti, medu ukrasnim motivima na
stećci ma raspoznaje se pet skupina koje se medusobno prepliću i upotpunjuju:
socij alni i religiozni simboli , predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv.
čisti ornamenti. Postoji i šesta skupina tzv. neklasificiranih motiva - motivi
simbolične funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave neki h neobičnih
predmeta i oštećeni motivi č ije značenje je nej asno.
Na samom poče tkU klesanja steć aka malo je bilo pravih majstora i taj su
posao uglavnom obavljali priučeni seljan i, da bi se tek kasnije pojavi li obučeni
i dobro p l aćeni maj stori. Ljudi koji klešu steć ke , koji ponekad u sklopu zapisa
na spomeniku ostavljaju uklesano i vlastito ime, zovu ..se "kovači", u ?n ačenj u
lati nske riječi "faber" koja..označava majstora uORće. Natpisi sa stećaka spom-
i njurazličite te~mine vezane za poslove oko njihova oblikovanja i izrade ukrasa.
n ajčešće termin sijec'i, što znač i i klesali. Sl i čan muje izraz usijeći. što bi značilo
osigurati financij ska sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanja spomenika.
U istom se značenj u koriste izrazi: postavili, pobiližili i pokalllellovati. Od imena
(i prezimena) kovača-klesara, kojih je primjereno broju s tećaka sigumo bilo
neusporedi vo više i koji su predstavljali neku vrstu srednjovjekovnog "esnafa".
iz natpi sa na spomenici ma poznata su 33. Budući da ni su znali pisati, pojedini
kovači urezivali su natpi se prema predlošku, ali je bilo kovača koji su poznavali
obje vještine - i klesanja i pisanja. Uzi maju ć i u obzir ponov lj ena imena. pi sari
se na s teć c ima poj av ljuju 68 puta. Ć irili čni natpisi na stećc im a dio su ćirili čne
ep igrafij e zapadnih oblasti Balkana č iji se počeci mogu pratiti od ko nca XII. sl.
Markantno mj esto medu umj et ni čkim simboli ma pripada posmrtnim
kolima. Postoje tri os novna tipa posmrtn ih kola na stećcima: muška, ženska i
mješovita. Kola na s tećc ima, po svemu sudeći, predstavljaju dio pogrebnoga rituala.
u nekim s lu čaj ev ima pop raćenog viteš kim igrama i borbama. Iz shematskih
prikaza kolfl oč ito je stapanje prastarih pogrebnih obi čaja s kršćanskim s h vaćanjima.
Ove likov ne predsta ve ponajprije pripadaju širim krugovima plemstva. a ,
obzi rom na njihovu raširenost u okviru sepulkralne prakse zapadne i srednje Europe
opravdano je zaključiti da kola na stećc ima predstavljaj u jednu varijaciju posmrtnog
kultnog plesa.
 · Na.i~c~ćc t.ig~I~·alll ~ ~omp()zicijc su: predstave konj anika, dvoboja, vi teških
I ~ara. lova I ra zIlIh ~. I V()tll1~a. relati vno mali broj portreta konjanika. tc predsta ve
ljuds ke g lave. p~.lull gura : Il gura i parova. Ove ko mpozic ije koje ilustriraju detalje
IZ pokoJ IlIkova z,vo ta .", ""'Uu dublje re ligiozno-mitološko značenje, u obi čajene
su l~ sepulkral.noJ pra~~ 1 eu;o.pskoga prostora. Znač,tino mjesto pripada ornamentima:
arhltektonsk"n -:- kOJ I, vec t"ne što donek le objašnjavaju sf"no podrijetlo stećaka
po~uduJu najvecu paznJu (arkade, okviri od tordiranih traka, kro vov i, predstave
kuce) bllJn"n - (loza-Vitica s troli stom i lj iljan) i geometrijskim - (ci k-cak linija,
krug, spirala, rozeta). Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj
od sredi šnjih toč ki re ligioznosti da vidlji vo i svima prepoznatlj ivo obilježje _
stećakje , kako to pokazuje ornamentika koja nije bi la lišena umjetni čk ih ambicija,
trebao kod gledatelja pobuditi osj ećaj za lijepo. Ova estetska funkcija najviše je
došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima su ljepota,
nježnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz.
S obzirom na njihov osnovni sadržaj , intenciju i intonaciju , natpi si na
stećcima mogu se okvirn o podijeliti u nekoliko skupina - na natpise s vjerskim
formulama, na natpise koji ilustriraju moti v junačke (viteške) smrti , na natpise
koji daju informaciju o pokojniku , ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima
njegove smrti veli čajući ukop pokojnika na "ple menitoj baštini ", natpi se koji
bilježe samo pokojnikovo ime (ponekad i ime kovača-dijaka) , konačno natpise
S moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna skupina unutar ove cjeline izdvajaju
se natpi si s verbalnom i(li) s imboli č kom invokacijom, tj. s pri zivo m Svetoga
Troj stva ili znakom kri ža - formul ama pre uzetim iz suvre menih ćirilični h
povelja, kao i napisi koji obvezno sadrže početnu eshatološku formulu q"se (sije).
leži. Nadgrobni natpi si svojstveni su pogrebnoj praksi srednjovjekov nog Zapada
);redstavljajući sastavni dio kako obi č nih nadgrobni h ploča, tako i reprezenta-
tivnih vladarski h spomenika. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u
epohi rastućeg individualizma sač u va uspomenu na odredenu osobu i njezin
posebni identitet, što se postizala navodenjem pokojnikova imena, njegove životne
dobi, njegova podrijetla, statusne pripadnosti i posebnih zasluga. Sve se to, ponekad
uz portret pokojnika, objedinjuje u pogrebnoj cjelini sa znače nj e m povijesne
memo rije. Historij ska stvarnost izmiruje II napisima dva koncep ta besmrtnosti -
eshatološki i komemorativni (svjetovni) - koji nisu u cijelosti odije ljeni jedan
od drugog, Natpi si sa stećaka pružaju obi lje materijala za izučava nje povijesti
jezika, jer sadrže brojne arhaič n e rij eč i i izraze odavno izišle iz upotrebe. a
podesni su i za druga povijesna i etnološka istraživanja. Njihova usporedba s
grobnim natpisima srednjovjekovne (zapadne) Srbije i Bugarske otkriva neke
njihove zajedničke crte, ali i primjetne razlike u stili zaciji pojedinih formula.
Pored regionalne različitos ti vidljive II upotrebi oblika. ornamentainih
moti va i kvaliteti izrade s tećci se ob i čno nalaze koncentrirani II skupinama - II
grobljima pojedinih obitelj i sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima čitavih
rodova prosječno s 30 do 50 s tećakH , konačno II velikim nekropolama seoskih
opć ina ponekad i s više stotina primj eraka. Reprezentativnim porodičnim
nekropolama pripadaju nekropola Sankovića u Biskupu kod Konjica, nekropola
Miloradovića-Stjepanovića (Hrabrena) II Radimlji kod Stoca, nekropola
Pavlovića nedaleko od Sarajeva te nekropola još uvijek nepoznate velikaške
 porodice u.. DonjojZgošći kod Kaknja. Uz speci lične političke, ekonomske i
~ultulne pIIIJkc POJCdl111h rcgija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do fo .
lanJa poseb111h lokalnih stilova i umjetničkih škola. Vodeće mjesto medu n~iml-
P.nl)"Jeh kl"s'II"k . 'k I' I č' j ma
' '. .~. ', s oJ.s .n 1.11[~ poe ru 'JU Hercegovine, sa središtima u okolici Stoca,
n<l P~d.lUČJU11 eb111Ja l. BIlece, zatIm Gacka i Nevesinja. Četvrta radionica djelovala
.le u S110J oblastI KonjIca, a peta u okolici Lištice. Glavni klesarski centri u zapad-
nOj BOS111 poknvalJ su podrUČje Izmedu Kupresa i Duvna, a u središnjoj Bosni
okoIJeu Trav111ka. U istočnoj Bosni zapaženo je djelovanje četiriju radionica _
jedne izmedu Kladnja, Olova i llijaša, druge oko Zvornika, treće na Ludmeru i
četvrte u okolici Rogatice.
U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu
od glavnih točaka vjerskog rituala, tako da su religije koje uopće imaju bilo koju
vrstu dogme obično uključivale prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup
vjerovanja o zagrobno m životu. Takva shvaćanja su, u svakom pa i bosanskom
slučaju, uključivala obredna ispraćanja posmrtnih ostataka uz sudjelovanje triju
"registriranih" crkvenih organizacija - Katoličke crkve, Crkve bosanske, kao i
Pravoslavne crkve. Realno je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija,
sukladno vlastitim pravilima i tradicijskim obrascima, brinula za svoje pokojnike.
a koliko su obredi pokopa bili s lični ili su se medusobno razlikovali pitanja su bez
odgovora, ali se može smatrati sigurnim da stećci kao nadgrobni spomenici II
sve tri svoje konfesionalne varijante pripadaju srednjovjekovnom shvaćanju smrti.
Sudeći po stećcima pojava Crkve bosanske nije izazvala bilo kakvu, najmanje
radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi i konceptualizaciji smrti u odnosu na velike
crkve, tako da je nemoguće stećke podijeliti na one koji su pripadali ovoj .autoke-
_fal noj ćrkvenoj organizaciji i one koji nisu. Dok nam u tom pogledu ornamentika
stećaka ne može biti od pomoći, natpisi ponekad otkrivaju konfesionalni sastav
pojedinih nekropola, odnosno pripadništvo pokojnika jednoj od triju crkvenih
organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj Bosni i Humu - PravoslavnoJ.
Katoličkoj i Crkvi bosanskoj. O~'!!interkonfesionaln_~~t steća~ajednaje od njihovih
najmarkantnijih crta koja ih, uz njihovu brojnost i raširenost: predstavlp,kao
pokazatelj visokog stu pnj a_kristijaniziranosti bosans~og srednjovjekovnog d~ st V<':
Promjena u srednjovjekovnoj konceptualJzaclJI smrtI nastupliaJe u zapadnOJ
Europi s protestantskim reformatorima koji su svoje ideje bazirali jedino na BIbliji.
a ne na kombinaciji Biblije i tradicije gradene stoljećima.Pogrebn,a praksa perso-
nilicirana u stećcima, nakon kmć.cg pljjelaznog razdoblja obJlJezenog pOJ-IVO n:
jedn e varijante stećka-nišana, gasi se u decenijama nakon uspostave osmanske
vlasti u Bosni i Humu kada grobna obilježja poprimaju različite konj CS Ionainc
oznake.
 KRATICE:
" l HI!
- RF \\..':':~': lll.; .: ii.:U \....! I tJ:n l ~':i;" ' !1 H " ' ll C 1 fk r\.\.' (\~\ !lh'
R \"i~ ., !- r,li: ,'l " .l1i ., ~
- nR I)" (' rt P " ' itr
- (, nl B, H ci ' I) '
"'l\ ' 11.1 .\ ~ n l 'i \ .: ! 'h'n ~· .lr.l B \" ll ~' I H ~'r,' ~' ~,'\ Ill;.'
l '

- Gli) B:H G" , i. 1'' n.1 .\I , -

~ \ ' h' n ' .•,,'~ ,\nl ~I\.l B " , [1;.' ! l'I ,.' r \.'l'~ " \ 111l'
- GZ \I BiH .
G I.:' lH k Z"" lll'\ \J']""':: mUl .:') ., B", !1;.' I H ~' r . .·. '. '':-''\ m~'
- GZ \I.:" S 1 -\ ' .. ... . . Gl.l"' lll \" Z..· nl.ll1 'k,'~- mUI . '. .\., 8,'",n...' I H"r "".;\ 111".... " I , ," n l.! .
......... ::-' \ " . l
-\ rh.:-,'h '~l.l ,l
- IC l ' h'f1.1,kl ~·.h'l'l' Or::.lIl J...h'nl'I,.,,:,: 1ll, 1\! UU S -\ ' l
- J.~ ZL · • --... . ••• • "".0 JUf'''I.\\ cn . . J....I ,lk.hk'l1\1.1 .1 1Il.llh'''1I I ulll.1 t'm,' . . tl
- L\I S. •• oo .. ....... .. ... . .. L(, (,'pi . . \bl i . :t' , rp .. !..\,.,
- \ I H .. • •• •••• • ••••••• • • • • -o \Lui,,'.l hn..n .. \...l
- \I S. ." \bti.:.1 ' rr,, ~.l
- \ 1S HS\ 1.. ................ ... .......... \ ll1l1U11lent;1 Sr~,.:(al1tia Hi' ll'ri;un Sl.l\\1rum \ \('nJh'nJi1U1ll
- :"E\·.. ................ ~ 0\J ('t \('tel.l
- :" 5 ... . .... .......... ..... ... ~ a;e ~larine. G('lIji'::'nj3~ Z;lHxlJ lJ Z.l; lilll ' pl.lllk'JllLl
kulture. prinxlnih l ll ;:l[ n('n i ((1 ~ti i rijl'[~\l:-l i BiH
- PI ZIS ................. . ..... Pril0Zi ln!Olit ul :1 ZJ i~h'riju SJrJj('\l\
- S.~:"L· .... ..... ... . .. Srp~b abdl'l1lija nauka i u!lleuh,,-ti
- SB1H~ . .. R:ld0\i!Oa ~imp0lij:l: Srednj(njekl\\ll;] BlhllJ i eH\'r'-~J
~uhu l.l. IzdJnj:1 \ IUZ('j.l ~I.lda Zeni ..:.:-. 111. Zeni":.l. 19 - .~ .
- SKl .... .. ... ... ..... .... ..... Srp:-b knjiže\ na l adrul!a

283
 IZVORI:
- Miklosich. 1858. - Franjo Miklos ich, Monumenta serbicQ spec/anria historiam Serbiae,
Bo,mae, Ragl/sii, Viennae.

- Rast i ć, 1893. - CJmmica Ragusi/w JUllii Rest;; (ab origine urbis usque ad annum 1451)
irem ioamlis GII/u/uJae (1451.-1484.), MSHSM, Volumen vigesimum quintum, Scriptores,
II , Zagrabiae.

_ Stojanović, 1934. - Ljubom ir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, 112, Beograd-Sremski
Karlovci .

- Thal16czy, 1906. - Lajos Thal1 6czy, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim
obzi rom na pove lje k5rmendskog arkiva, GZM, XVIII, Sarajevo.

- Vego, 1962.11.; J964.IlI .• J964.IIII., 1970JIY. - Marko Vego, Zhamik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, Izdanje Zemalj skog muzeja, Sarajevo.

LITERATURA:
- Ahmad, 1974. - Qeyamuddin A hmad . A Review of The Po liti cal Hi slOry of Bihar Duri ng
The Sultanate Period Based on Epigraphic Sources, u: Proceedings oj the Seminar 011
Medie vallllscripfiolls (6-8111 Feb. 1970), Celltre of Advanced 51l1dy Depllnmellt of History,
Al igarh Muslim University. Al igarh.

- P. An đeli ć, 1959. - Pavao Anđelić , Dva srednjovjekovna nalaza iz Sultića kod Konjica.
GZM. NS. (A). XlV. , Sarajevo.

- P. Anđelić, 1975. - Pavao Anđelić , HiSTorijski spome1lici Konjica i okolilIe. L Skupština

opštine, Konjic .

- P. Anđelić,1980. - Pavao Anđelić , Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara II Milima

(Arnaulovićima) kod Visokog. GZM. NS. (A). XXXIV.l1979 .. Sarajevo.

- P. A nđ elić, 1982. - Pavao Anđelić , Me s no v i ći. Ma s nović i . Bubanji ći - humska i bosanska

vlaste la. Hercegovil/a , 2. Mostar.

- P. Andelić. 1983. - Pavao A nd elić. Sred nj ovj ekovna župa Popovo. Izvori literatura.
Tri/milio. 7. Zavičajni muzej. Trebinje.

- P. Ande li ć. 1984. - Pnv.lo Ande l ić. Doba srednjovjekov ne bosanske države. u: KU!Wrl lCI
istorija Bosl/(' i /-IercegOl'il/ e od I/{/jsf(/riji" l'fel11el/{/ do pada od" :elllolja pod OSl11(1l1skll
V/OSI. Drugo p re rađ e no i dopunjeno i zđ.mj e. Biblioteka Kulturn o na s ljeđe. Ve se lin Masleša.
Sarajevo.

- P. Ande l ić. 1984.3 - Pa vao Ande li ć . Srednj i vij ek - lloba stare bosanske države . u: Visoko i
okolil/a krv: "istorijl/. I.. Vi soko.

- T. Ande l ić. 1983. - Tom islav Anđel ić' Dijaci II srednjovjekovnoj Bo~ ni i HUlllu. Ji·Umllio. 7.
Zavič aj ni lllu zej . Trebinj e.
- Ar:0:'. ,I .~74. "- ': hil ip[1l' A ri 0,> Wl'Sf.C'1"/I AI/ill/de,\ fOlI '(/nl O mIli : From '"e Middle Age,\' lo
rh, I Il .HIIf. fh l: John :-. l-l ol)klll'" Unlvc..: r...' ily I'rcc<
~'"'.
13'1
.1 ,'lIllore an t I Lon d on .

- Aries. 19X I . - Phi lippe A ri es. '1 he N nUI" (~r(l/fr /) ('(IIh. Oxford Univcr ... ity Pre ....... New York
- Oxford.

- Aries. 1985. - Philippe Aries, 'II/age.\" o/Mim alitI D elllh. f-I arvan.l Uni vcr... ily Pre....... Cambridge-
Massachusetts- London .

- A sb6th , 1888. - Johann von A sb6th , 8o.mi(!1/ IIl1d die H er::.ego ll'ill{l. Rei sebi ider und Studien.
Wien.

- Asunio. 1975. - Rozario Asun io. Teo rija () lepOIII II srednjem veku. SKZ. Beograd. Na... lov
ori ginala: Rosari o Assun to. Di e Theori e des Sehanen im Mittelalter. Verlag M. DuMont
Schauberg. Koln. 1963,

- Atanac kov i ć-Sal č i ć,

1964. - Vukosava Atanac ko v i ć- Sa l čić, Zaštita srednjovekovne nekropole
u Gnojnicama kod Mostara, NS, IX. , Sarajevo.

- Atanac ko v i ć-Salč i ć.
1989. - Yukosava Atan ac k ov i ć-Sa J č i ć, Zašt itno arheološko istraživanje
srednjovjekovne nekropole S teće i u Raškoj Gori kod Mostara. NS, XV III. -X IX., Sarajevo.

- Auer, 2004. - Stefan Auer, Liberal Natiollalism ill Central EU/upe, Rout1edgeCurzon. London
and New York.

- Baltruša itis, 1991. - jurgis Baltrušaiti s, Fal/f{/ stični sredlIji vijek, Svjetlost. Sarajevo. Naslov
ori gi nala: jurgi s Baltruša it is: Le Mayen Age Fall1asrique - anriqlliTes eT exotismes dam I' art
gothique, Flammarion , Pari s, 198 1.

- Ball , 1995. - Ann Ball , Catholic Book o/the Dead, Our Sunday Vi slor Publishing Division.
Hun tington, Indiana.

- Barrow, 1992. - julia Barrow, Urban cemetery location in the hi gh Middle Ages, u: Death
in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett,
Leicester Un ive rsity Press, Leicester, London and New York.

_ Basler, 1976. - Đuro Basler, Orfi čki elementi u simbolici stećaka, DP. XXVI.. Sarajevo .

_ Basler. 1990. _ Đuro Basler, Kdćanska arheologija , II. izdanje, Crkva na kamenu . Mostar.

_ Benae, 1950. _ Aloj z Benac, Radimlja. Srednjevjekovni nadgrobn i spomenici Bosne i Herce-
govine, L, Zemaljski Mu zej, Sarajevo.

_ Benac. 195 1. _ Alojz Benac, Olovo. Srednj ovekovni nadgrobni spomeni ci Bosne i Herce-
govine, II. , Savezni institut za zaštitu spomenika ku lture. Beograd .
." . . ' d b ' spomenici Bosne i
_ Benae, 1952. _ Alojz Benae, Široki Bl'ljeg. Sred njevjekovIlJ na gro Ill .
Hercegovi ne, III., Zemaljsk i Mu zej , Sarajevo.
. . d Č ' kuća Allali Historijskog
_ Benac, 1953. _ Alojz Belme, Srednjevjekov ni stećei odS lIvna o epl •.
institUf{/ u Dubrovniku , JI ., Dubrovnik.

_ Benac, 1963. _ O . Bihalj i-Merin - Alojz Be n<.lc. Steće;. prosveta. Beograd.

285
- lh'llIll', II)H ~, Altlj/ lk IHll'"k\lull istodjski pogled nu i'l.učnvunjc s l cćuku, u: 8ogumJl,vtvOlo
III/ n Il/A'OllO( "(I ,1" 'I,,'i/lIl(" 1/11 IItUIlfH';(t' i,\·(I'tI ~lI l'/lIIjll, Mukcdonskn ukuc1cmiju nil nnukite i
IIlUl'llltlslile SAN l i .. ANU Bill , Skopj e,

1 k.~ l u~M, I IJ~.J , ~l'lik I k~ lu~i ć, SIl' ćl'i "dolini Neretve ls pod ručju JublllničkogjczcnI) , NS, II.,
SUl'lljl'\'II,

lk ~ l n).!. i ~, 1 1) ,~.J,u - ~l, nk U d l n~jć, KII/m·,I'. Srednjevjekovni nndgrohni spomenici Bosne i

I k'l'l'l'/!.uvilll' , V.. i'.l'lUul,jski I,uvoli/.n l.u~lilU spomeniku kulture: i prirodnih vrijednosti BiH ,
Snrnjl'vll,

Bd l u~il\ 11)56, :\L'lik Bd l n~M. Stnri krstovi II I)rc].niei. NS , III .. Surujev(),

I k~ lu/!.i~, 19~6, u ·- ~dik I k~ l ngić, Stl'ćd kml RlIške gore:, NS. III. , SlImjevu,

- l k~ lugj~, 1 1)~6,h - Šelik lk~ l ugić, MUslll 1l B uhunji ć, (i11J /liH, VII.. Sarajevo.

- Bdlll~k\ 1956,-57, - Šdik Bdiugić, SIe:ć\., j Duvunjskog l)tllju, ,\ '( /lfi/llIr, Nova SClija, VII.-V III.,
I ll'll~l':Id ,

Iks i;l).!il:, II):,S , ~di I-. Ik~ l a!!il: , SI\.'\.:l,j na Nl'kuku kod Stl')(,.'<I, (i/a:",;k f(lIogl't!r~ktlg 11111:.1')11
/I n"fl,~Jildll, ~njil!:l :\:\1.. Bl'11l! rad ,

Ik~ la).!il:, I1)(1 1, ~di I-. Bd;:I:I!!il:, BIlljuni . SI'l·,\tljl l\jdl I\'ni n:ld!!rnhni ~Ilt lllll' nki, .'1'rari/lflr,
NI"':1 Sc ri';: I, :\ 11.. Ik,)!! rad.

I k~l:tg.il·, JI)h~ , ~l' li~ Ik~ b!! il:, "':!lIiIJfl l'jA, SI'l'dlljll\jdl1\ ni n:ltl!!l'llbn i ~plllncnil'i B,'»l1l' i
Ik'\'l'g.Il\·illl', \ ' 11 ., 1.:1\11d t: 1 /: I ~ tilu ~ p"l\ll'tlib ~ll l lUrt' Bi ll , Sara.it'nl .

I k~ l ag.il..'. I I)(l ~ . a ~t'li~ I k~b~il', Srl'dnjll\jl'~Iwni llad~nl"l\i :-;, p\IIlWnil'i - :-Olt'I.:l'i , N."i, \ ' 111 ..
S:lrajt'\ll,

I k~ I:I~ ll'. 11 )(\.1." ~l'I'i ~ I k ~ I;\).!il', (;I'/I,''' ',- j, Srl'tlllj\l\jl'~\l\n;\ nd.. rl1!'\I!a, Za,,'d l:l/:l~liIU
' l'\lllll' llIb ~\Jh\Jrl' Sl~ iii i I. Sar:lj"\\l,
 - Bc';; lag i ć. 11)65. - Sdik B"'; I'" ",'/" I '
. . e'" -IUhinjl: - Srcd ' . k .
S'lrajevo. . IlJfI\'JC {J \ nI nadgr()/mi "' prJmenlt i. .VS. X ..

- 8c\ lagi ć. 1966. - Šcfik 8 c'; I<I";(: p . S '

e . OpOlO . • rccJnJc \'jckcJ\ni n-d, b ' ..
Hercegovi ne. VIII.. Zavod za 1<t\tilU 'k a gro III "'prJmenl CJ Br,<., ne I
+ - "'pomenl a kuhurc BiH. S<arajc\(J.

- B e~ lagić. 1967 . - Šcfik B eš la !! ić. T

'-- rnovo - Srednjo vje kovni nadgrobn i "Jl'Jmcnic i.
Sarajevo. SS. Xr..

- Bešlagić.
Sarajevo.
1967.<1 - Šcfik Bešlagić. lekoliko nO\opronadenih nalpi , .. na 'olcćcimd. ,\ ',S', XI"

- Bešlagi~ .. 1967.b._ Še fi k B:šlagić. S/elci celllratlle Bosne . Srednjo\'jekO\ ni nad~robni

spome ni cI Bosne l He rcegov me IX. , Zavod za izdavanje udžbenika. Sarajevo. -

- Beš lagić, 1969. - Šefik Bešlagić, Steće; okoline Kladnja, NS, XIL Sarajevo.

- Bešlagić, 1971. - Šefik Bešlae:ić. Stećei. Kataloško-topografski pregled. Veselin Masleša

Sarajevo. ~

- Bešlagić, 197 I .a - Šefik Beš lagić , Stećei i njihova umjetnost, Zavod za izdavanje udžbenika.
Sarajevo.

- Beš l agić, 1972. - Šefik Beš l agić. Nevesinj ski slećci . NS. XIII .. Sarajevo.

- Bešlagić, 1973. - Šefik Bešlagić, Neki noviji rezultati istraživanja stećaka. u: SBIEK. Izdanja
mu zeja grada Zenice, III .. Zenica.

- Bešl agić, 1978. - Šefik Beš lagić, Nišani XV i XVI \'ijeka /I Bosni i Hereegon·n;. ANU BiH.
Djela, knjiga LIII , Odjeljenje društvenih nauka. knj iga 30. Sarajevo.

- Bešlagić, 1980. - Šefik Bešlagić, Jedan austrougarski popis stećaka (I. referlll Koste H6nnanna
Ila Arheološkom kongresIllI Kijevu 1899. godine). Prilo::.i poV/jesti umjemosti /I Dalmaciji. 11.
Fi s kovićev zbornik L, Split.

- Bešlagić, 198 I . - Šefi k Bešl agić, Annenski hačkari i naši stećci. NS. XIv'·XV.. Sarajevo.

- Bešl agić, 1982. - Šefik Bešlagić. Stećci - kU/fUra i illi/jeU/ost. Veselin Masleša. Sarajevo.

- Bešlagić, 2004. - Šefik Beš l agić, Leksikon std aka. Svjetlost. Sarajevo.

- Bin ski , 1996. - Paul Binski . Medieval Death. Ritual alld Representation. British Museum
Press, London .

- Boa.se, 1972. - T. S. R. Boa.se. Death il/lhe Middle Ages. Mona!iIY. Judgmem and Remembrance,
McGraw-Hill Book Company. New York.

- Bobaš, 1985. - Mirko Bobaš, Stećak Mihovila Grahovčića. Jukić. 15. Sarajevo.

- Bogucka, 2006. - Maria Bogucka, Death and Funeral Ceremonies in Poland in the 16· - 1~
Cen turies, u: Tod /Ilid Trauer. Todeswahmehmung und Trauerrilen in Nordeuropa. 1brstea
Fische rrrhomas Rii s (H rsg.), Verlag Ludwig, Ki el.
_ Bojanovski. 1964. _ Ivo Bojan ovsk i. Kasnoantičke grobnice na svod u Čitluku i njihova
prethodna kon zervacija. NS. IX. Sarajevo.

_ Burgess. 2000. _ Clive Burgess, žLonging to be prayed for': death and commemoration in an
Engl ish parish in the latter Midd le Ages. u: The Place of the Dead. Dead and Remembronce in
ulle Medie\'(11 alld Early Modem Europe . Ed ited by Bruce Gordon and Peter Marshall,
Cambridge Uni versity Press.

_ Burkert. 1998. Walter BurkeJ1. Creation of the Sacred: Tracks of Biology jn Early Religious.
Harvard University Press.

_ But urović. 2002. - Am ila Buturović . StoIle Speaker. Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian
Identity in the Poetry of Mak Dizdar, Palgrave. New York.

_ Cacio la. 2000. - Nancy Cac iola. Spi rits seeking bodi es: death , possesio n and communal
me mory in the Middle Ages. u: The Place of the Dead. Dead olld Re membrance in Late
Medieval alld Early Modem Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge
Un iversity Press.

- Camille, 1992. - Michael Camille, Image 011 the Edge. The Margins of M edieval Art, Harvard
Un iversi ty Press. Cambridge. Massachusetts.

- Challet, 1965. - Jean Challet. Bogu mili i simbolika s t ećaka. NS. X .. Sarajevo.

- Cleary, 1992. - Simo n Es monde Cleary. Town and country in Roman Britain? u: Death ill
TOlI'lIs. Urban Rcs pones to the Dying and the Dead. I OO ~ 1600. Edited by Steven Basseu.
Leicester Univers ity Press, Leiceste r. London and New York .

- Creaghan - Raubitsc henk . 1947. - John S. Creaghan. S. J. - A. E. Raubitschenk. Early

ChrisTiall EpiUlphsfrom Athens. Theological Studies. Woodstock. Maryland .

- Cun li ffe. 1992. - Barry Cunliffe. Die KeItel! lI11d ihre Geschichte. Gustav Liibbe Verlag.
Regensbu rg.

- Curl. 1980. - James Stevens Curl. A Celebration of Death. An introduction to some of buildings.
monuments. and seuings offun erary architect ure in the Western European tradit ion. Charles
Scribner's Sons. New York .

- Čović. 1984. - Borivoj Čović. Bronzano i željezno doba. u: KultI/ma i.,"(orija Bosl/t' i Hen ·egOl·jne.
Vesel in Masleša. Sarajevo.

- Črc mošnik. 1950. - Irma Čremošn ik.l skopavanje Crkvine II Z~:!Qšći 1948.2.. CZM. NS. IV.-V..
1949.- 1950 .. Sarajevo. - -

- Črc llloš n i k . 1952. - Irma Čre mošnik. Srednjevjeko\'n,l bpa iz Bi le kod Travn ika. CZM.
NS. VI I.. Samjc\'o.

- Ćirkov i ć. 1964. - Sima M. Ćirković. 1.\Torija .'iretflljm-e/.:(J\"I/(' bo.w nske dr:m·('. S KZ.
Beograd.

- Ći rkov i ć . 1973. - S ima M. Ć irkov ić. Odjec i rite rs ko-d \'orjan~ ke kult ure tl Bosni krajčll1
srednjeg veka. SB IEK. Zeni ca.

- Ćorov i ć . .1956. - V~ad i1l1ir Ćorov ić. Pri log prnlll'iI \"a njll nači na ~ahranjiva nj a i pod izanja
IHlugrohlllh !'> poll1cllIka II na~ ill1 krajev im a II Mednje m \, ijdll. NS. Ill.. Saraje\'o.
~ Danl l' ll . 1\)1)7 . ( 'lm ' ll!plll'r l lanicl l . 1)('0(" IIIItI hllrifil ill IIl('ilit'I'ul 1:'1l1:1allt/ IOfi(i . 1550 .
1~ IHl[kd~l', 1.1111doll and Nl'\\ )'or" , '

- DanidI. .::!()().::! . - Chri ., tnphe l" Danil'll. C UlIqUl:'1. C rimc and ThcII1IIgy in thc Buria l Record:
1066· 12(Xl, ll : !lItriaI ill l:·url.'" M(·t!i('ml l :'lIgl(///(1 (///(1 IVrIl(,.\. Edilcd hy S;lIn Lucy and Andrew
ReY IH!ld s. The Societ y for Medieva l Arc haculog.y. Londo n.

- De liIllo. 1 9~6. - Za n Ddimo. Grch i slmfl. S" '(I/"(II/j(' ().\·d {lIIi(lkril 'i("c 1/(1 Zafiodllod XIV
do XVIII. \"l'ko. I.. Dn evn ik, Novi Sad. Na~ l ov orig inala: Jean Ddulllcau. Lc Pcchc ct la
Peur. La eulpabiii s<llio n en Ot'c ident (X IIl c-X Vill e s i čde). Par i ~. ll)R.1 .

- Dibi. 1989. - Žorž Dibi. Vrt' lIIl' kart'dm/a , Nolit. Beograd. Nas lov originala: George !'. Duhy.
Le Temps des c alhćdral es. L' arI el la s ocietć 980- 1420. Edition!'. Ga ll ima rd. 1976.

- Dini ć. 1967. - Mihailo Dini ć. HlIlIIsko.(rehilljska v/astela. Posebna izdanja SAN. knji ga
CCCXCV II.. Odcljcnje društve nih nauka. knj ig<l54, Nau č no delo. Beograd .

- Dinn. 1992. - Robert Dinn , Death and rebi rth in late medi eval Bury St Edmunds. u: Dealh
ill ff)\I 'I IJ. Urb<ln Respones to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Ed ited by Steven Bassen.
Leicester University Press. Lei cester. London and New York.

- Die KUIISt. 2. Brockh<lus, Wi esbaden. 1983.

- Dizdar. 1990. - Mak Dizdar, Stari bosalIski tekstovi, III . izdanje, Svjet lost, Sarajevo.

- Dodig. 2006. - Radoslav Dodig. Vulgarizac ija s tećaka, SIlIttIs -magazin za političku kulturu i
društ\'ella p;ulI/ja, 10. jesen 2006., Mostar.

- Dragičev i ć
- Vuleti ć Vukasović , 189 1. - Tomo Dragi čev i ć - Vid Vuleti ć Vukasov i ć. Staro-
bosanski natpi si u Kalesiji , GZM, III., Sarajevo .

- Dragičevi ć- Vuleti ć Vukaso v i ć, 1892. - Tomo Dragi čev i ć - Vid Vuletić Vukasovi ć. Staro·
bosanski natpi s iz Vl aseniee ( Birč a) , GZM, IY. , Sarajevo.

- Durakov i ć,
2008. - Sabahudin Durakov i ć, Odnos patarena prema križuJkrstu u srednjovjekovnoj
Bosni ,Oslobodenje, 17. VII I. 2008.

- Du vnjak, 1989./90. - Stjepan Du vnjak , Razvoj teologije slike u otačkom razdoblju. Jukić.
19/20, Sarajevo, 1989.190.

- Du vnjak, 1990. - Stjepan Duvnjak, Mjesto slike u teologiji prema govorima o slikama "'alla
Dal1U1 ,fčcmilla, Slrojopis doktorske di sertacije, Kato li č ki bogoslovn i rakultet Zagreb.

- Džaja, 2006. - Srećko M. Džaja, "Dobri Bošnjani" i " Boni Homines" . Dijalog - časopis za
filo zof<;ka i druJIveIla pitalIja, 1-2, Sarajevo.

- Eliade. 1970. - Mircea El iade, Mit i zbi/ja. Matica Hrvatskn, Zagreb. Naslov originala: Aspects
de MYllie, Gallimard.

- Elijade, 1991. - Mi rča El ijade, ISTOrija verovanja i reJjg ij.~kih ideja. ll .. Beograd. Naslov
originala: Mircea Eliade, Hisloire des C1tJY(lllces ef des idee.\' religieuses, 2, Puyot, Paris, 1980.

- Elijade, \991 .1\ - Mirč a Elijade, ISTOrija verovanja i religijskih ideja. Ill .• Beograd. Naslov
originala: Mircea Elinde, HiSlOire des C1tJY(lllces et des idees religieuses, 3, Fayot, .Paris, 1983 ~
 • Engen. 2004 .. Van John Engen. The Christian Middle Ages as an Historiographical Problem,
u: RI'ligioll ill IIII' HisIOI)' (~llh(' Mediewlf Wesl (I). Asghate Variorum. 2004.

- Erdelj;ul. IlJlJ6. - Jelena Erdeljun. Srec/lljOlJt!kollll; IIl1dgrobl/i spomenici LI oblasti Rasa,

Arhen lo~k i institU! Beograd. Posebna izdanja. 31 - Muzej "Ras" Novi Pazar, Beograd.

- Erikson·Slrit1. 199 1. - DIo I' Erikson - Jun Paul Strid. RUI/e S/Olll'.\·. Edi tion Erikson. Malmo.

- Evans. IlJn. - Artu r Dž. Evans. Pje.fke kmz !JO.\·1II1 i Heragovi1ll1 lokom ustanka avgllSll/ i
Sl'pfl'lIIlml 1875 .. Ispravljeno i popunjeno drugo izdanje. Vese lin Masleša, Sarajevo. Naslov
migilwla: Arthur J. Evans. 'I1mm!-:" /Jo.mia (lIu/ ,IIl' Her:.eK()villll 01/ Fool during the IIISllrrectioll.
AllglIsr (/IU/ Sepwl1IlJl!r 1105. Longm<lns. Green. and Co. London. 1877.

_ Favreau. 1997. - Roherl Favrcau. tpi!-:rtlphil' Mi diivoh'. Brepols. Turnhout.

- Fckcža. l003. - Lidiju Fckc ža. Jezgru nahije (župe) Tilave i nekropolu dijela porodice
---Pav loviću nu PtlvloVl:u II K:lsimlolu. u: Zemlja Pal'/ovir:tI - sredlIji vijl'k i period /Urskt' v/adavilU'.
Ak.u.lcmiju Iluuka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzitet Srpsko Sarajcvo. Naučni
skupovi. knjigu V" Odjeljenje društvcnih nauka. knji ga 7.. Banja Luka - Srpsko Sarajevo.

- Fekcža. 2007. - Lidija Fckeža. Arheo loška istfaž ivanj" i rekonst rukciji.l groblji.l su stećc ima
ml lokalitetu "I-Ian" II selu Šabićinm na phlllini Bjclašnici (Općina Tmovo). Goe/iJlljok ('el1lra
:':(1 bCllkww/().fkll i.\·/lilil'llllja. knj iga 34. ANU BiH. Surajevo.

- Fckei.a. 200S. - Lid iju FI. . keža. Stl'':l'i olovskog kr.lj.I. ll : Zbornik radova sa Znanstvenog
skupil: hi.\'/Olll oh/jetllicu .\ 'I/'(u/ollja .\'(/II/Ostal/U i ahi' 1/ 0/0"/1 (170-1 .-200.J.). Fr.lIljev:\čk.1
teologija. Sarajevo.

- M. Fiiipllvi":. It)'2S. - Mill'nk{) S. Filip{wi":. Starinc II Baki':ilna kod Olova. CZM. XL. SarJjevo.

- M. Filipovi":. 11)6'2. - Milcnko S. Fil ipovi":. Starinska groblja II predjelu T.lkovo - Prilog
pnlllčilvanjll sle":aka. NS. VI II .. Sar"jevo.

- M. Fi lipovi':. IlJ65. - Mill'nko S. Filipovi':, Tragnvi staros loVl' l1 ske (starorlIske) Tri:':lI/' kod
Ju žnih Slovena. Nw/m ·i. Na li čilO društvo Bi H. knjiga XXVI.. Odjeljenje iSlorijsko·tiloloških
nauka. knj ig" lj. S.lnlj\.'VO.

- N. Fi li povi":. IlJ74. - Nedim Filip\lvi\.:. Vlasi i nspostav:\ tilllarsJ...lH! siSI\.'I11;( II He l'\.'e~ov illi .
(;o(/;.\·II';(/k cl'IIlm :.:a h(/lk(l/IfJ//I.~ko ;.'pilil·flllj(/. XII .l IO. ANU BiH.~Sarajc vo. ~

- Fin\." IlJ75 . - John Y. A. Fine. Jr.. '/h (' HIHI/ if/II (,hIIIdi: r\ Nf'H" 1t11l' I'I'n ·loliOlI . A Study tlr
the Bosnian Church :md Its Plilcc in St.IIC .lIld St'~.:k·t v from the 13th hl the 15th C\.'ntlllics.
Ea~1 E\.·tII·Olll..';1I1 MOllogl'aphs. No. X. E;lsl EUl1llll..·:l11 Q~"1I1\.'rly. N\.·w York anti LlIndun.

Fi Ill'. (I)S2. Johll VA . I:ill\.· . .Ir" ZaJ...ljul'\.·i lIl\ljih pllsblnjih i~tra/i\,'lIlja u pitanju BlIsansKc
nJ... w. II: llog lllllils ll 'OIO III/ Uf/nOI/Or \ 'fI .\'l'j ·r/il/f/fll fllIl/l~il/(1l'ill ' i .\·lm:.III·fllljfl. 'Vlah'dullsJ...;!
ak:llkl1lija Il a IlauJ... itl' i II II 1\.' tIHI.... till' - SANU - ANU Bil-I. SJ...upj\.'.

c,1-'i .... J...\lvk. lt)7.'. (\'illl Fi sJ...ll \' il:. l)almalin . . ki maj~hl!'i II sr\.·dlljll\·iektlVlltlj Bll . . ni i
I krcl'gtlvi ni . .\\UII:·A:. :I.l' ni l·:1. .. .

I. Fi ~J...II\' il:: 11)1!O. - Igtl!' l-'isktl\·i\.:. Nadgrohna plasli J...a Iwmanislil'J...tlg dtlha Ila našcIlI pril1\lllju.
ll : nH/II/IIIIII.\'~II I/P.\rf/"i i slari IIII~i.\'Tori. Bihl itlll'J...a IlIall~I\'\.'lIih "jda. -Wo!\.nji/l'\·ni J...rug. Split.

I. h .. J...m'i\.·. 2()O). l!llll' Fi ... J...o \'il:. Umjl'IIHI."i glll il'J...tl!.! dllha Ila liu Utl~ll\.· i H \.'[\·\.'~tl\· illl·.
A'u/" 1"/HO/'is Mlllil ·. · IIn'III.~~I·. 2. Zag l\.' h. ~ ~
 II. I ~. h lx. ( '" ,.i.l'li,IlI IIl.II ,,.i/II ;1I1/.1 ill / l ll ril 'I'! II" " "" "" ' M
1-\ ):\ . II) ::!O.
le u" c ... , agc l or To-J);IY.
M o rga ll .lIId Scol l. 1.lll1 doll .

- G~akc,
•
~()()J. - He len Geak e. "'hc ( '( l iiinil t I l' Iliiri .. ! l )r;I(,:l ic ..." "'I ' """. S""
1\ I:" - • • ,, (
.,, ",ug ,;UlI ,• u: "" II'
C/~}:\"~ gO('.~ Non", l)nJ('t" ~" \·('.\' (~r('(//II:I:r.\'i/l1l ~'I N(~I'/"('I.·II /;'''/,0/1/ ', A J) 31)(J- I .UJ(} , h lilcd hy
M.UIIIl C:u vl! r. York Medi eval Press. I hl! Unl vcrslt y or York .

- Gc;uy 1l)l)4. - P<ll rit.:k J. Gcm) .IJvillg willi fl/(' 1)('(1111 ill litt' M idtflt'Agl',I. ( '{Imd l tJni vt:r\ ll y
Press. I[il aca and LondtJlI .

- Cii Ichri st. IlJ<)2. - i{{)hc n 'l Gilehrisl. Christi an hl xJies and StILI/S : lhe an.:hal!tllclgy tI l' lili: and
death ill laic I' lIll!dicval hospi ta ls. ll : 1)1'(Ir/, ill '!i Jl I'II.\' , Urh'lI1 Rcs polll':s lo thc Dyi ng ami lhc
Demi, I()() - IN)(). Edit ed hy Steve n B<l ssetl , Le icester Ulli ve rsit y IJ ress , Leices ter, 1,IIndl ln
:Ind New York .

- G ittings, 19 1)7. - C larc G iltings. l ~x press ilU1S III' LIISS in Earl y Seve nt eenth -Ce ntury England .
tJ : '/11l' C//(II/g ill g h/( 'l' (~r /)m/h . H istlH'ical 1\t:t:1 HInls or Death and I)i sposai. Ed ilcd hy Peter
C. Jupp anti Uknnys ll owarth . M:lc l11 illian Press. Lont/oll.

- G lavil.~. 19H2. - Tilu)lllir Ula v:lš, Is kllpa v: lllje prertHllani t: ke crk ve LJ Vrut cil11:1 kiKI vrd a
Bos ne . G"/"M . N.')' (A) . :'7. Sarajevo.

- G lav~l.š, 19Kt). - Tihomir Gla vaš, Nekropola kn e/.IIV:I Nikoli ć a II Vranjev u Sdu kod Nl'tlJlla.
eLM , NS (A ). 42 /4:1 . '~ H 7 .1HH .. S""".iCVII,

- G lušat:. 1924. - Vaso G lu šac, Srednjo vekov n:l " hosans ka crk va", ll : IJri/tr:.i;.a kl/ji~n ·II (I.\"I .
jezik. i.v/arUn il oIk Ior, IV. , Beograd .

- G rukali ć. 1990. - Marij an G rakali ć. N rlltll.\·ki grh (grho vi hr va ts kih Zemalj a) . Mal ic ...
I-Irvutska , Zagreh.

- Gordon-Marshall. 2(X)O. - Bruce Gordon :lIld PCler Marshall . Inlrodm:lion: phll'ing Ihe lbuh
in lalr.: mr.:dir.:val and r.:arl y modem Europe. u: n/(' F lfI("(' (!/"I!w Ikad /)('( 111 fIIul R l'II/(' 1II /1I'I 1IIC."t'
ill LLI/e Medievllllll lll /~'flrly Mot/I,nt /,·umpI'. Edit r.:d hy Bruce Gordon and PL:ler Marshall.
C:.unhridge Uni versit y Press.

- Gunjača . 1955, - Sl ipe Gunja{;a. Prinos POZI1:1 V:1l1jU porijekla i lIu{; inu prijevoza sld uku . lt.
v.. Beograd .
- G urcv i č . IlJK7. - Aron G urevi{;, l'm"'I'lIIi IIl/mthU' kll lllll"l' 1I .1"fl!tilljem \-'(,kll. Grafos. 8 eogrnd.
Naslov ori~ illfll(/ : 1\1"(111 tiurr.: vi č . Prohlt.:mi srednevc kovoi narodnoi kulturi. Iskusstvo,
Moskva, IljKI.

- Guthke, 200:\. - KW'I S, G Ulhke. E'pi/l/ph CilI/ure iIIIlie Wes/. Vuriutions on II Theme in Cultural
I-lislory. The Ed win Meilen Pre... s. Lewi ston· Queenstnll-Lumpcter.

- I-fadl cy. 2(X) I. - D, M, I-flldley. IJeai" i ll M edieval England, Tempus PublilhiDl Lcd.
- Ha ll. 199 1. - Jumes Hull. Rječnik rema i simbola II uII/jelf/osli, Zagreb. Naslov originala:
James Hali, D;Clioll(ll:\' of.mbjecls cllld symbols in art, 1974.

- Hals'lll. 1995. - G uy Hai sa lI . Early Medieval Cemeleries. An Introduction to Burial

Archaeology in the Posl-Roman West, Cruithne Press. Glasgow.

- Hund ley, 2003. - Mark A. Handley, Death, Society cmd Cullllre: Inscripfions and EpitapJu
ill Gmd (fnd Spaill, AD 300 - 750, Basingstoke Press.

- Harries. 1992. - Jill Harries, Death and the dead in the late Roman West, u: Dea/h in Towns.
Urban Responcs to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester
University Press, Le icester, London and New York.

- Hawkes, 2003. - Jane Hawkes. Sacraments in Stone: The My steries of Christ in Anglo-
Saxon Scu lpture. u: The Cross goes NOr/h. Processes oJConversion in Northern Europe, AD
300-1300, Edited by Marl in Carver. York Medieva l Press, The University of York.

- Hormann, 1891. - Kosta Hormann, Starobosanski natpi s iz Xv. vijeka, GZM, lIJ. , Sarajevo.

- Hoensch, 1996. - Jorg K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrseher an der Schn;elle zur Neuzeir
1368-1437, C, H. Beck, MUnchen.

- Hope, 2000. - Valerie Hope. Inscription and Sculpture: the Construc tion of Identity in the
Military Tombstones of Roman Mainz, u: Th e EpigrapJiy oj Death. Studies ill Ihe Hislory
alld Society oJ Greece and Rome, Liverpool Un iversity Press.

- Horvat, 194 1. - Franjo Horvat , "S i bil ig' postavi na me brat' moL .. ". VrhbosIla, Godina
LV. , 9. - 10. , Sarajevo.

- Hrabak , 1953. - Bogumi l Hrabak, Prilog datovanju hercegovačkih steća ka. GZM, NS, VIIL
Sarajevo.

- Hrabak , 1956. - Bogumil Hrabak, O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj

knjizi Dubrovčanina Đivana Pripčinovića, eZM. NS, Istorija i etnografija. Xl.. Sarajevo.

_ Hrvatski enciklopedijski IječJIik , Novi Liber, Zagreb, 2002.

_ Huizinga , 1991. - Johan Huizinga. Je.l;en srednjeg djeka. Naprijed. Zag.reb. Naslo\"
izvornika: Johan Huizinga, Herfs tij der Middeleeuwen.

_ I vančev ić, 2000. - Radova n Ivančev ić, Od ROli/aI/ike do secesije. Stilovi. razdoblja. život.
II. . Profil. Zagreb.

_ I va nković, 2004. - Željko I vanković. Knj ižev nost bosansko-humskih stećaka. u: \ligallj i
IIjegol'O dolw. Gral. Široki Brijeg.

_ Jakšić. 2004. - Nikola J akšić. Pre-Romanesque Sarcophagi in Early Medieval Dall11ati ~1.
HorlIIs ArIiIIIII M et/il'I'(/lilllll, JOllma1 of the Intemationa1 Research Center for Late Antiquity and
M iddle Ages, Vol. lO., Zag reb-Mot ov un.

_ Janson. 1986. - H. W. Jan son. IslorUlI IIIlIl'tl/o.\·li. Prosveta, Beog rad. Naslo\' originala:
Hi story of A rt.

_ Jirc(\:k, l X92 . _ Konstantin Jircl:l'k. Vlastela humska Ila natpislIll Veličanima, Cl.JW, IV., Sarajen \.
- l\..ljl11J.kl)\i ..:. 19N. - ZJr.l\k ..) l\..lj ll1.1k .. \\ i ~·. ,",nr'"'' kN,I~'~' " .1 G.'I ,\~· k\\~ 1'\1.1.1. \ .). 1\ .
S.tr,lje\ ll.

- l\. J.jmJ.k .." i. .~. I ,:r I . - Zdr.l\ k.., l\.;ljnuk", i. .·. li,blt, ,!iJ.. ... r '·n .. I!1 8,I>/:i I H. rt. .l't'\II!1. \""' ''~' lLn
\b::ld;\. S;1r,lje\"l).

- l\.J.jnukll' i~. 1973. - Zdr.1\·kt, l\.ajmak .." k~ . \"eki ik,'n..'.~r.\f~ki Ilhll i, i n.1 ~ l t'\.' ..·lIn.\. u: SBI EA'.
Zenil:J..

- l\.ajmako,·i~. 198-+. - ZdrJ\'ko Kajmak('l\"i . .~. \"0\; natpis.i n:) s.ln\,·imJ.. SS. .\:\'1.-.\\ 'IL Sa.r.1J(.' w.

- KaramJ.fl. 195-t - Ljubo KJ.rJ.I11J.fl. O bos.J.ns.kim s.rednj ..wjekt.wnim s.t~"':(.·illlJ.. Sl.m )hn-Iu.d ;,j
pmsl'}t'lt'. 3. Zagreb.

- KarJ.man. 199 1. - Ljulx'l KJ.r.1InaJ1. St:mlhr;;us.b ul1~i(.'ml)s. 1 u B,'s.ni i H (.·n..'t.·~ll\;ni . u: Pi.ll'lj...u

Bas"t' i H at'Qw\'ilh' (ld naJsltlriji h I-rOl/Olll d(1 :<:( Idill(, 1-163 .. l\.n.ii~:t I.. Om~ .., izd;lI1j(.·.
HI"' :.us.ko kulturnI) dru~IHl \";1predak. Sar.lje' ll.

- l\.j ("lp~ e- BidJk, 199 ~ . - Binhl' l\.jl'lh~ t'- B iddle. Ois.pt·rs.;ill1r . .·I'lh· . ·mr:.l1illJl:
. Iht' di~p..ls.;\l III
Ihe Win(hes.ler Jead l'\er ~lX)O ~ e;lrs.. ll: Dt\uh ill Ttl\n l.~ , l 'rh;\Il R(.·S.p..'lk'~ 111Ih~' D~ in~ :lIlJ
Ihe Dead, 100 - 1&10. EJileJ h~ Sle\en Bas.s.ell. L ~·i . .·t's.k·r l ' ni\ (.·rs. il~ Pn::-s., Lt'i . .·(.'s.k·r. Ll)llJl1n
and \" ew York .

- \". Klai . :.. 1989. - \";lda l\.la il.~ . Srt'd/~ijl\ jdtl\'IIII BOSIltI. Pl,l ilil'ki P\.lll)l;~i ht.'s.:ms.kih yl;IJar.1
do Tynkow knmidbe l 13 77. g.). Gr.lti~ki Z;\W~j Hn :lIs. kl.'. Z;lgn.'h.

- Kloos, 199:!. - Rudolf ~1. Kloos. E;/~fii"nlllg ill dil' El'igraphiJ. .Jt·s .\ lilh'/a/lc'1'S Jll/d da
fri;ht' ll Nl'u: t' it. \\'i5senschaftli(he Bu(hgesc ll s.l·h:lfl. Oam1s.I:I..II.

_ Knezo\· i ć. :!OO-L - PaY;)o KIlCZO\·i. :, . Pogkd na cuwps.kl.' knji i.I.·\'Ill'sli II t..illha \'ignj;1
Milošeyića. u: \IiglIlIj ,. IIjt'gOl'O dol,a. Gral. Siroki Brij(.'g.

_ Koji ć- Wen ze l. 1968. - Lj ubinka Koj il; - ~larian \\'l· nlc l. \di(';lni - ~ft·dnj")\(.'~l)~~I;I
nekropola i pregled sred njo\'t:l;.o\,llug slak la B l)s. n~· •I HI.'rl'cgl)\ 'lill', ...O;:1drll/ar.
' Nl "IS'n),1
l 1\, (. , ' ,
knji ga XVIII. - 1967 .. Beograd,

_ Korošec. 1951. _ Pao!;l Korošc . .·. Sreonjl.·vjcktWllc n...-kl\lp..,k l,klllillt' Tr.lYllib. (,z.\I. .vS,
VII.. Sarajevo.
" 'k . I h \'\~ K'kil\l ilw-nm;I,
_ O. Kovačević, 196J. - Dcsnnka Kovač-ev ić. Sn.,\lnjovjl.·kuvlH 'mulH Pl'" u, '~ SR S'H
... . . . / .... J.J' H XI. /W;/ .. N;UI(-I\llt.!m:-ot\\l I .
u' 51111/)(r"1I1II () SIl,tiIlI0l1t,kOl'IIOlIIl.:.lItllllll (I{ 1 • .1111 - ,I _ . . .. S '.
• ~'J 'J • • . . .. k I-I I ~ k ' l . k'l knll!!;l I. :lr.ljl;\'\l,
Posebnu izdunjil. knjigu IL. OdjelJcnJe ISIOfljS ' U - 1 00:- II n .lIl " . ~

... '1" k'l t li ' ll \1 '1 Bulk:ulU. GZM. NS.

- J. Kovačević. 196 1.- JoV<.l11 Kovučcvi ć. Prvi kksllnelll II ' lina 1 :-0 •
(A). XY,-XYI.. Samjevo,
293
- J. Kovul't.'\'it.\ 1961.:1 - Jovan Km'al't'vk\ Nmlgrohni nnlpis i reljef kllznllCIl Nespine. GlM.
NS, (A). Xv. · XVL. Samjl'vo.

- Krajillll\·il(. 19-13. - Ja!-..llV Kl"nj illl w i ć. Tri n..'vidirana nmlpisa iz ukolice Tmvniku (Sredovječ ni
Sp\IIHl'nil'i u hoslInl'ki). (;Zl'vl. LV.. Samjl'vo,

- Krldll. 1975. - tv1inlslu\' Krtda. Bngu11Iilski 1llr:1I110Ilwi. u: PlIIlflramo pogleda, !,ojam j

1'I~jIllO\,(I. Os lohlllk'njl' - MladlIst, Sarajt.·vtl,

Kujuml >il;, I lJS(). - Juraj Kuj undi.i0, Pnlhkmalika s t eč:lka i rolll,mike u Busni i He rcegov ini ,
N E\ ', XXX .!!.. S:lrajl''''I.

- K(instk-, 1979 , - Karl KHmale . Symlmlik und lkollngraphie der ('hri st lichen Kunsl. Zur
Ml'thlllhlhl!,!it' dl'l" l' hrisl lidlt'l\ Ikonographic, ll : lkonographie und lkonologie. Theorien -
Entwit'l-..lulI!,! - Pn.lhkllll', Bildt'lIlk KUllst a ls Zcidll'llsyslell1 . Band I .. Ekkchard K:lemmerling
l Hrs!,! . t DlI~'hltll BUI.:lm,.' rtlg, KiHn .

- L:lgl'r. 2003, - Linn Lagt.'r, RUl1l..'Stlllll'S amlthl' C,'n\l..'~ion!Jf SWl..'den, u: The emss gOt'S
Nprth. PIlW,'SSO' t!l'('plI\ 'I'I",\';PII ill Nonht'rll Elmll't ', AD 3()V·13(J(), Edilt'd by Manin Carver.
'\\ lr\.. !\'kdil'\'a l Pn.' s~, Thl' Ullin-rsi lY of Yllrk .

- Ll' G\l!)', 1974 , - J :ll' '1lll'~ k' Gl)!l. SIl'tbt}o\'t'kol'lltl ('jl'ili :lIcija :0l'ddllt' E!'rI1pe. J ugosl:.J.\'ije.
Hl'llgrml , N ash)\' \ )riglu:!ia: 1..1.1 cil'j/isalit 1/1 th ' I' oct"itit'lI1 IIIl'di, 'm/. B. Arth.md, Pari s. 1965.

- Ld., sikll". 1979 , - Ld..sikoll ik(llIog n~fijt' , IilUrg ikt' i sill/holikt' :apadtl('g krk{IIISlI'O.
l\.1~l: :\II S \.. ;1 sada ~ lIjll s t. Zagl"''''.

- 1.\11'l'/. 1\)7S, - R\lhl'rl\l L\lpl'l . RI,dfllj t' ":n ll!'t'. Stoljdd \ ·.·XI\'. . Sk\"'lbka knjiga. Zagreh.
Nashl\ \lrigilla la: 1.11 lid ." ·i/ll dd l EIIIl'!'(/. St't'oli \ '. .\'I\ '. Ann:md ((Ilin , Pari s.

- n, L lI\ 1\'1\\1\ it'. ~ll05 . -

l1uhr,\\ k,' Lll\ (\.'lIl'\ il;. B\l~ nj :ll'-k:l R'\,·l..'po.:ija ht.)s:mskl"'lg sft'<injO\jl..'klwlja
~(k ll l'l a h\'.:~.llmil s \..,'.::.
mit;1 i Il.kg'l\l' Su\Tl'Il11'1l1..' p'-,\ilil'-kl..' implib\:ijd, u: Zt'lIit\kl' sl '('sh',
(' asllpi:- 1:1 dnl~ t\l'ml fl' lll11l1l'lh)itlgiju i kultumu dij ..llllgi \..lI, hr. 2. Of'\.:a hihlilltd:l b'nit'a.
Zl' nit':I,

- D , Lll\ 1\' lhl\ il" ~l1(l(-l . - Dubra, \..ll Ll" rl'lhl\ il'. O hi sll1ril1graliji il Pf\lkruSll)\l' pl1Stdjl'
~ l\. :I\.. ll Sl' i 1:I ~ tll \..:l1 i\\l) t"lllgumib!-..i milt ll : SIIIIW' - lIIa .t:tI:ill:O /'t'lili,~kll kll/lllnl i dr/d/1't'llt /
{' iltl/tit/, hl\lj Ill, ~hl:-tar.

- n, I.l1\ 1\.'1\\'\ il" ~l)tlb ,:l - Duhr.\\ k.ll Lll\ l\.'lhl\ il;, .\'t/ J./i:i.~III/'tI I 'Uc ·'''li. SI','ltI krulla IIgl/rska
i Sl 'c'(,1 ~ 1'111Itl hl 'St "' S~tI r /3S -.. / ~ ()3 . l . S ~ 1I,'psi:-. Z:lgl\: t"l. Sar.l.k\ l'. 2lX)t. ,

l. lln 1\'1\\'\ il', IliSI\. - " :11\1.,1\ 1\.'11,1\ k. H,l.:-n:l i Hl'1\.·l'g\l\ in;l. S\.il'll\lSI·JU,:,!,'sll,\ t.'nS\..:1Rt.'\ ij:l.
S.lr:l,lc\ ll-Ik, ' grad .

l. 1 "\I\'lll'\I~', I')')" , h. l1l l.,'\ n..' l h '\i ~·,l.d /'irilll i J't "'Ii ·< · I~it '. l\. uhllnh'hi~ll'rij:-k.i l''-':(I''
H " ' I" . H",.IIl'\.. .1 b.t, h, 't"\...I. Kl.lgcn t'UrI -( ' d, ' \ t'\.' ,

I t, '\ 1\ '11l '\ I ~· . .':1'11.1.': . • h.1I\ 1.,l\l'l..'II,n i~· . H,I',lml..; II "nui, E:-l'j \' :Iglllliji jl'lilll' l'\ f\'l'.-.: J...l ,-
\.'I'I,l,·HI.lIl1l' 1ll1 !-.. I\' \. . ululI\ '. t)U rtCU\. /,I ~ 1\'t', .':l"-).':.

I. 1,'\1\'1\"\ 1( . .':1"-1:\. h,lIl I "\\\ 'lh'\I\.' . l) \..ullurth'Ill" Ilknlitl'llI B,l:-Ill' i Hl'I\.·l',:.!\l\ tnt',
P IJ,d,'g - ':,I \. \'pl ... I .llil\.'I \.'(IJU 1 dnl;'t\~'nu ll,,'nju, l .. S.Ir..ljl' h' ,

I l'" !Ih, 1')\)\) K,lrl t l'" !th , SI/, [' A,: 1" 'I'h,', r I , !" .~ ,It /'/1Iit · -,{ '. I.I ,I . Z .I~I\.'h - S,Ir..ljl' \ '"
'\ .1'>1 ,,\ l/ ll'rtH\...1 1\..11'1 1 .'\\ lih . \\ dl~l,,\.·tlll·hil.' lill.! lkil' ~l· ,dl d \ "11. Pil' Thl'\'I"~I:-l'hl'n
\"I.I\ I"'I : Ull~l· lI .kl l ;'·'l'!tld\,pIH11""l'hll'. \ t'rt.l~ \\ l\.,'hlh.IIl11'r. 1 ')5 .~ . .
- l. ll ~·~. ~ l\l ~ - ~.I m I ll~· '\. Bu.rt.tl Pr;h.·lIl~' in E" rl, \\ ' 1 . , I E'.b l an B ntaln
. • . . ~lll\.1
' e
: onqructmo '
L_..""-.' ,11 h k n_t1ill"'. nl.' ..· \\n"lr\l\· lIn~-Elhll1\.'lI\
." ll" !Jllri(l/ '" /,' /
.or \ ' 1/ · / ' / E / /
I ( Inll "" I: alil l U li
/ II 'a/eJ' .
Edlk'\,lr, . .
~.U1ILul\ .md ·\ndn.'\\ Rt'\\l\lld,
. "
T ht'S''':;'I\
l.
flr
l
\! ' 1 I \ h I
. l l IC\;1 ,- rl.' 3\'0 (lg~.
L cmdon.

- \1J.h."I!m. \99-t - :"\ lxo l \ b h.' \l!m. Ponjt"q BI ISTIt ' - krtll~; prt'git'd. Era:-l1lu,;; Gild.3-:\o\ i
Li~ r- D a ni . Z~l gre~S~Ir.ljl'\·(\. :\ ;lS\O\ i Z\l)mik~l: ;\I.'\('\ \b k()lm. BII.Hl ia . .-\ Shorr Hinon.
\b:millan. London. .

- \landi~. 1 9S ~ . - Dominik \Iand i l~ . EmiN.:a (10\'1:;('.'01 BOSI/(' i H t'rI.'t'go\';lIt'. III.. 2. izdanje.

Zajl'dniL"3 izdanj a r.mjl!'ni lat'lud. knjiga 5. ToronlO-Zi.in(' h-Ro ma-Chkago.

- :\ larshall. ~OOO. - P~ l e r Marshall. 'The map of God' s word ': geogrJ phies o f the afterl ife in
Tudor and early Stum England. u: The Place oflhe Dead. Dead llI/d Rl'membrallCt' ill Lme
Medieml OIld Early M odi'm Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge
Univers ity Press.

- Mamcchi . 19 12. - Orazio Mamcehi. Chrislillll Epigraph.'". An Eiement3I)' Tre-alise with a

Collec Li on of Ancie nt Chri stian Inscripti ons Mainly o f Ro man Origi n. Translated by
J ..·\rrnine Willi s. Cambridge University Press.

- ~l aliĆ-Ga\Tan. 198 7. - Bernardin ~I atić - Ignacije Ga" ran - Kraljem SWjt'ska. Boborac i
okolilIll. Zagreb.

- ~l azaJi ć. 19.39. - Đoko ~ I aza li ć. Srarine po oko lin i Saraje,·a. CZ\!. Ll .. Sarajeyo.

- ~l azal ić. 1952. - Đ oko ~I aza li ć. Stari grad Jajce. CZ\!. SS. V II .. Sarajevo.

- ~I aza l ić. 1959. - Đ o ko r..laza li ć . Ko nzervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin

današnj i izgled. NS. VI.. Sarajevo.

- ~·leanev. 2003. - Audre\' L rvleanev. An~?Io-Sa."on and Earl v Christian Artitudes ro the Dead.
u: The 'Cross goes Nor;h. Process~s OjCollrersion in No r;" em Europe. AD 300- 1300. Ed-
iled by Manin Can·er. York Medieval Press. The University of York .

_ Merdjanova. 2002. _ Ina Merdjanova. Religio1l. Nationalism. al/d Ch il Sociny ill E(lstem
Europe . The Postko mrnunist Pal impsesl. Studies in Rel igion and Society. Volume 58. The
Edwin MeIlen Press. New York .

_ M iju škovi ć. 196 1. _ Jovanka Miju ško\'ić. HUl11 ska vlasteoska porod ica Sanko,·i!.: i. It.
XI.I1 960 .. Beograd.

_ Mijušković. 1961 .a _ Jovanka Mijušković. DOOeljivanje dubrovačkog .~.ld~~t''':l u srednjem

veku . Glas SANU. CCXLVL Odelj enje društvenih nauka. no\'a senja. knjiga 9 .. N3učno
delo, Beograd .

_ Miki ć. 1982. _ Živko Mikić. Dinaridi srednj ovckovne nekropole P-.n'lovl1c kod Sarajew.
GZM. NS (A). 37. Sarajevo,
. .. eća.J.:a GllIs"ik Srpsko\!
_ Mikić, 1990. _ Živko Mikić. Prilog antropološkoJ problematiCI st . ~
arhe%Ikog drllštva, 6, Beograd.

295
- Mikić. 2002. - Živko Mikić . O ti zičkoj antropologiji u Bosni i Hercegovini. Godi/njak Cen
:.a Ix,lkclllolo.~ka ispiti\,(/I/ja. knjiga 30. ANU BiH. Samjevo-Frankfurt am Main-Berlin-Heidel~

- Mik~lli ć. 1997 . - Planinka Mikuli ć, Elementi gotike II sakralnoj arhitekturi Jajca. RF, 8
Sarajevo.

- M. Mil eti ć. 1957. - Maja Miletić , I "krsljclll i" di Bosnia aJla luce dei fo ra mOl1l1memi di pie-
Tm . Orie ntali a C hri stiana Anaiec la, 149 .. Pont. Institutum Orientalium Studi orum , Roma.

- Mil e ti ć. 1955. - Nada Mil e ti ć. Nalaz ranosrednj ove kovnih fi bul a iz Raj lovca. GZM, NS
(A). X .• Sarajevo. .

- Mil et i ć. 1956. - Nada Mil e ti ć. Nekropola u selu Mihalj ev i ć ima kod Rajlovca. GZM, NS. (A).
XI.. Sarajevo.

- Mil e ti ć, 1961. - Nada Mil e ti ć ,

Nekropola tl selu Mih a lj ev ićirna kod Rajlovca (Rezultati
naknad nih iskopavanj a), GZM. NS, (A), XV -XVI., Sarajevo.

- Miletić, 1963. - Nada Mil etić, Nakit i oružje lX .-Xll . veka II nekropolama Bosne i Hercegovine,
GZM, NS. (A ). XVlll .. Sarajevo.

- Mil e t ić . 1964. - Nada Mil e ti ć, Mari an We nzel, Bosnian and Herzegovinian Tombstones _
Who made them and why, SUdost Forscliul1gell , XX I.. R. Olde nbourg. Munchen. 1962.,
102.-143. (recenzija)

- Mileti ć. 1982. - Nada Mil eti ć. Stećci . Umetnost na tJu Jugoslavije. Beograd-Zagreb-Mostar.

- Mil e ti ć. 1982.a - Nada Mil e ti ć. St ećc i - arheološki i likov ni aspekt. u: Bogumi/stroto nu

Balkw/Ot \'0 s\"er/illara IUll/ajl/ovire istra;'uvallja, Makedonska akademija na naukite i umet-
nostite - SA NU - ANU BiH. Skopje.

- Mileti ć, 2003. - Nada Mileti ć, Neke karakteri stike st ećaka ze mlje Pav l ovića. u: Zemlja
PadO\';{a - sredI/ji rijek i period turske v/ac/a ril/e. Akademija nauka i umjetnosti Republike
Srpske i Univerzite t Srpsko Sarajevo. Nau č ni skupovi. knjiga v.. Odj elje nje društvenih
nauka. knj iga 7 .. Banja Luka - Srpsko Sarajevo.

_ M i l ošev ić . 1986.- 1987. - An te M i lošević. Prežita k pog an skog o breda sa hranj ivanja n;1
stećci ma. Prilo::; pO\'ijesti umjetIlosti II Dalmaciji. 26. Reg ionalni Zamd za zaštitu spomenika
kultu re u S plit u. Sp li t.

_ Mil ošev i ć. 199 1. - Ante M i l ošev ić . Steće;; Vlasi . Stdei i \'laške mi grac ije l-l-. i 15. stolj~ća
u Da lmac iji j jugozapadnoj Bosn i. Region~lI ll i Z~l\'od za zušti tu spomen ika kulture. Split.

_ M ujezi nov i ć. 1998.11.-111. - Me hmed Mujez ino\" i ć . Islamska epig/"{~fika B OSI/e i H en·('gol"i/l('.
" Sarujc\'o - Pu blishin g" . Saruje \'o,

_ Mu še t a- A~čerić. 1979. - Ve~na M U ?~ l u-A ~če rić . H re~;II1~ki mramorO\·i. eZM. NS. /.-\1.
XXX lll .l 1978 .. Saraje'·o.

_ Mu še t :.l-Ašče rić. 1986. - Ve ... na Mušela A šče rić. O~l aei ~ red njo\"jcko\" n e (Opon ol11:.1:-liJ.:~ n:l
pod ručju župe Vrhbosne. eZM. NS (AJ. -WI-tl. S:u uj('\·o.

_ Mutapč ić. 19fQ . _ Snježana MUlapč ić. Pavlu\ ac (nd..ropola ... tećaka ), CZM. NS (.4. J. J7. S<lraj~\\l.
- ~~ )1111<..'\\11.', 1:\ / :\. - J. SpClh'l'r ~ ~ '11hl" '\1.'. Fril,lph, , ~f lh f ' ( ', n, :, ', Imi'.\ ,ll" ( 'hl1 ,\ I1I;!l 111 \, 111'11. ~I \
jll N ,lll/C' ./urin,\: r/h' } 1rsr }(IU r Cf'murje-s. I " 'll~m;IIl:-;. C;n.'~'n :md ~"' , . I ,'nd"Il, '

- l )l:l~h ;l. 1-')\.),.; , - Eli ~atx'lh l )l ;l~ ha. (', )llll1S f~ ( F,J rly ('hrisli,m 11l.... Tii ~\ i S;, lIlf" "t" St '11!h ' l( .>;
Hrilllill. L~' i \.'l':-; t cr l · nin.'n;it~ Pn.'~:-;. L,)lhh)1l :lJld \:n\ Y,lrJ.... '

- Olin..'r. ~()()tl . - Gr:lh:llll J. UJin,'f. :\n InI1Y\thll'li-,'1l hl Ih ~' El' i~ r:lt'h~ ,If i)C::lIh : Funa;ln
l n~ ...'ril'ti-.'Il~ :l~ E\'idl'III.'l', ll ; 711c' l:.j'i.I.,'Hl/,hy c!( Ikluh. SllIdic·'" in lhc" lIi ... l11/:" ,11/.1St ... "/('1\ t;(
(tnycY cmd Ne li/ic' , LiWll""'lllni\\'rsily PT\.'~~. . ,

- Pal'l', \'·)1.)3. - \'. P~k'l'. ·'Dalb Illl)I1C :1 ~~c nIC :11\:J I1\l\I1C 1'(\'Sel11l''': Zur t-.ilt11 idl\.'1l \"l'~':'l'~l'n ­
w ;il1i:!~Hl~ dcs Tlllks in !\ litld :l\t cr, u: 7i:~1 im .\lil1dd/lcr. f\.l\llSI:lIl1.

- P:Alllll'I:I, 1l}4.5 . - i\ lil\l:; i:I\' P:lhlmcl:l, l\. ~~:lI\ s l:i :; imhl'lik:l 11:1 :;Il',...\' im:l. .\~11'1Y'(/<lJ. -
J-in'tllsJ.:i IIIIHI(/lIi ,~IIcIi.~'~illJ.::<1 Ic{%" ~,,,"hl\:l \.Ll\'.. H f\~u s l,) kuilnnh' dnl~I'" ~:II'T\'I:\l.
S:lfajl" ·'\.

- 1~I l:tml'I:I. 144(1. - ~til\':;b\ l':lbnwl:l. SI ~......... i i nj ih,,, lul1uf\)I,, ~ l i l,ln!d,:,t dnl ,l~ f\'illll'f-
1'f\'I;I(iji \..1I11U1\'I,' ~lc Ir:ldi ...·ijc ). II : l ': (l(l(l. "hUf·lIIi.1I lldhWf!(' I"'\'c"{k i S,"lf1I(,II.1 \ (-(i~'~ ' :
113 tJ 5. - / 1)0.)5, I. l.j\l l'n~li \..r:lj. iju,ii i Hijl'nw - / l",mi k. / lR ;\L ~h' :-;l:lf.

- P:I\:lIIll'i:I. 1')\)1',:1- ~lin' :-;I:l\ l ':Ii:\I\l~'t:I, l\. r~~·:lIl:-; J.. :1 :-;i ml".'lil:l 1l:1 :-;h........... im:l II ,'\",'Ii~'i 1 \~i1dj:\
:; "lvin'lll 1l:1lll'l l' I" l, i.k:-;Ill' pn," k mc. 1\ : lj .... 'fili" :Ilclll... ny,,, ',~ simi" ':{j.,: .. n 1\ "U<SI /"."l1S-
ke',~ H . . \i1c·Ue' .. - (..... /pUilltl lo. - l-o /I. 1<,/% .• IluU\sl i 11""l1lik. l':ll'ljin:l - L\~rd\.

, - Pal:UIlI'I:I. 191.)0.). - Mirusl:l\ P:Il:lIIll'I:I. R,)limlj:1 - inll' i l"I~ l i ll ;l. u: Od 1I,.~ud( ; ,/. 1 lIllIlIci,
RellimUcl i S{/t',,,m I,:n·,. Biblil\11' k:i ( ',.hc·'/rl I.:,UIIOIII - ~ h):;I:lr - lllji~:1 :'IL ~h'lh'~I~llijl' ­
\ lnji~:1 J .. i\ h':-;1:lr.

- P:Il :lll1l'l:l. ~OOU. - Min\sl;,,' P:II:I1l11'1:l , N:\1..· 11Il1l\g.Ul.\'g. prij l,tl"~ :1 nl k:III-.lidir.n\k ll'mpld,~1
nl'kf\,!",I :1 :-;ll'...' :lk:l. sl"l.'llnj,wjck,w nih n:l l.t~ I\)hllih sl"\t)m~' lliJ..:1 :-; t"''''tnl':j:l Sh,,"';I. 1l:1 \.islU
l!NESCO-,wl.' s'jcl skc h:l~ lin l.'. ~ hllfi ~ I :I . \(\ .. ~ IH . !\ h'slaf.

_ Pal:IIllI'I:I. ~n02 . 1O.~, - MiI\ )s\;I" P:II:Ulll'l:l, Krs ...' :ms l .1 lil',,"lhl:,1 11:\ sh............ in1:l :-; R:htill\lj~'.
Han 'gol'illll. ~ .-l) . II tl.- 17. ). i\ hlsl:lr.

- P:1!:Ulll'I:I. 2003. - tvli m~I :" P:llaml'I:I. Slnll!ur:\!lli l'll'IIWllli II l'l'i~mt"ki ~:l S1l.....':I)..:I. Mll{ri~I~.
;!6 .. MH. f\,t{)SI:lr.

- P:ll:III1I'I:I, 2flll-t - Mim~l:\\' P:lI:lII\I.'I:1. (~Ul"l ~\\Ii"l' \1:1 sh..'\.'im:l. S1, I1US ""I..\~I:I)'.::t1 k:H/nf"M
i dnt.~I\ ·c'''{1 Jlill11tifl, .:!. Mt'S!lI\".

_ PlIlan'~II1\. 19(15. - Vlnjkt\ P;II;I\'I.'SII1I. Nckl\\l"\tll:l··r~.'min,w lr~l " u Hunn;\t inm }.::\",t Sl\"'~,
NS" x., San~ic\"\\ .
_ P:lhnt..'f. 1\}IB . - N, F. Plllnll.'l'. Ars I\l\\\"it'lllti nntllh ll' HI;1II1: Zur \ \.',Nldlkhlll\g \~s l\"'~s im
SpUunlndahl'l", u: 7'1f1 im Mirrr'lrlllc"". Kt\llSllU\I ,
- Panofsky. 1964. - Ervin Panofs ky. TOli/b SClllpt/l/'(,. Its Changing Aspects from Ancient
Egypt lo Bernini . EdiletI by H. W. Janson. Thamcs and Hudson. London.

- P~lIh:r.;on. 1992. - John R. Pallerson. Patronage. c:olleg;a and burial in Imperial Rome. u:
Dl'eu" ifj 7rlH ·l/s. Urban RC SPllllCS to the Dying and the Dead. 100 - 1600. Edited by Steven
Basse lI . Lei cester University Press. Leicester. London and New York.

- Paxton. 1990. - Frederick S. Pax.ton. Chr;sliolli:ing Death. The Creation of a Ritual Process
in Early Medieval Europe. Cornell Universit y Press. Ithaca and London . 1990.

- Pederin. 1982. - Ivan Pederin. Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini. Radio Soraj(!\'o
- Tn'6 I'mgmm. 39. Sarajevo.

- Pelleg n:e. 1999. - Andre\\' Pettegrcc. Refornlatio n and Counter-Reformation. u: A World

History of Christianit.". Ed ited by Adrian Hastings. Cassel1. London .

- Pe tric. 1872. - George Petri c. Christian IlIScril'tiolls ill the Irish umgulIge. I.. University
Press. Dublin.

- Petric. 1878, - George Petrie, C"r;st;oll lllscript;ol/s il/the Irish Language, IL University
~ ss. Dublin.

- Đ . Pe tro\· ić. 2002 . - Đurdi c a Petrov ić, Gla\'no o ružje epohe i oružari II ze mlji Stefana
Vukčića Kosače. u: SIjJ.'.ka pro:a dallas. KoslIle - oSII;mč; H ercego\·;lIe. Ćoro\,iće\'i susreti
proznih pi saca II Bile ć i . Naučn i sku p i s t oričara u Gacku (20.-22, IX. 2(x)().), " Prosvjeta"
SilećJ - "Pros\"jetJ" Gacko - Fond "Vbdimir i Svetozar Ćoro\'ić" - Beograd. Bileta-Gacko.
Beograd.

- L. Pe tro\ ' i ć , 1999. - ;"""rkel1li bosanski' crJ..Te ( " ;"""r 'st;olli cr'kw bos 'lIske "I. Drugo izdanje.
S\"jetlo rije(i - Z IRA.L. SarJje\'o - ~ I ostar.

- P. Petro\·ić. 1955 . - Petar Ž. Petro\' ić, Motivi na boS3nsko-hercegO\·ačk.im stee..:ima. ZbonliJ..

.\ lmin' srpske' . 10. \'lwi SJd.

- P. Petro\·ić. 1958. - P..:tar Ž . Petro\·ić. "Ioti\' arkada i stolo\'a na steć..:i ma. Sldrillar. \' 0 \ J
Serija. \"11.-\'111 .. 1956.- 195 7 .. Be o ~r.1d .

- Petfu..:<.'i. 1998. - Annall!..iLl Petrui..'(i . l\'rilifl.1! tIlt' Dt',uh. Dc-J.th and W riting Str.lIegies in th.:-
Western Tradition. Stanfllrd l'ni\·er.;it ~ fu ss.. \':l"'!l" iZhlmib: L,' -,crimm: ,,/tim,': /J,'O}(l?I,:
dd/cl morTe t ' .,·Trl/Tt'g;t· dd!tl .\'1'I';I ','n ' ndlo Tradi:il)'/{' (ll'l'idt'1I11/!t·. Tr.lI1 s\aled ~~ \1i.:hJd
Sull i\:uL

- I\'I,,-'\ il:. 1 99~ . ~D.llli,. ..1 Pl'I",,,k:. S'7lsJ..i dild'II"\J..i ..·,l'b 1/ :\n'dl~it"m ,·dll. Institut za i:,-Il'n,lu
1I11l\,.'tthl~1; Fih1h 'l\kt':! t:lku\ll't J . Studije 9. Bl:"l':!r.IJ.

- Pu ljil' . ~(lO:' . - \\ 1..·.1 Puljil'. C'rJ...\\,.'Il\,.' rrili kl' u ll'mij,lIll .1 h('r..:e~a Stje panJ \'uk': i':J Kl'-...!':':'
u: ,-,' 111111101 .. J.. ".\ ~I.II II" 1/ \ lt .bU' 'l:id,ll'nl ~i Bl" Tli I JiWlIU. Zt'll.'mil.. rJJlW'J. 1ll:o:titul lJ. i:'-h'n.':.i
II S.Ir.ljl" II - Hr' .11,ki 1Il'"1l11 / ,1 f''' l,il"! Z.I~ft'b. S.Ir.ljt'\l' -l.:l~rl·r..

- R;lJl',i(il:. 19(-.\. - S' l'[ ~' , .H· R ,l~h',i':l(. RdJt'll ~':-.m:-kih I ht"fl't'':-:l',.I~'kih :-[l~..·Jk.l. U I-,- J.. n.'
.~~'"i!l. \", i Sad.

- R.ld"J k,,, il.'. 19(-.(-.. - B".i.m.1 R .I,t.~lJ...,'\ il'. Srd'm.l ':J.~.l \ 1.J' h.'lin.1 SJ.nLl. p~'s.'Nn ~'I1~k !,-
1 ""11I1k.I/.\ hk," nl:" uml'Ullhll. ~ . \I S.
- Raki 0. Il) S~. - S\'I..' lIalla Raki l..~. PredSlaVl: fi gu ra pol..oj nika na ' !l:I..\:ima. NS. XV I. -XV Il ..
Sarajevll.

- Ratkov ić. :!OO::!. - A leks"U1d"lr Ralko\'i0. Ljll/Jillje - SI"l'd"jOljl'kOl'II(' lI('krtJl'o/t' i ahi.fra.

Ljubinje .

- R"llIk ..u·. 197.3. - To mislav R..mkar. O problel1l u bosančke II naš-oj hi ~l oriogratiji . u: Srt:,dllj '"
\jdo\"lll/ BosIla i c\"I"Ol'ska ku/titra. Izdanje Mu zeja g rad ... Ze nice. Radovi III. Ze nica .

- Rengjeo. 1 9~.3. - Ivan Rengjeo. Novci bosa nskih banov"l i kraljeva. GZM . Sarajevo.

- Rowel!. 1997. - Geoffrey Rowell. C hang ing p.Ulems: Chri stian be lids abou I de;Jth and th~
future life. ll: 11Ift'rpretjllg Demh. Christiall Tlu'olog.\· alld Pastoral Praaice. Edi[ed by P~t~r
C. Ju pp and To ny Rogers. Casse lI. London and Washington.

- Rush. 194 1. - Alfred C. Rush. Dl'mh (ilid BI/ria/ ill Christiall AlUiquity. The Catholic Uni\-ers if)
of America Press. Washingto n.

- Sachs- BadstUbner-Nellmann. 1994. - H. Sachs - E. B"ldstObner - H. Neumann . Christ/jehe

I kol/ographie il/ SticJ/I\"OI"f('I/. MUnchen-Be rlin .

- Same Ilas. 2002. An tigone Samdhls. Dl' mh ill ,lte Em'fall ,'v/t' direrrw/('lIl1 (50 - 600 .4..0. J.
Mohr Siebeck. TUbingen.

- Saria. 1959. - B"lldllin Saria. Dil..' an tikl:n GrlIndlagen der s lidl..l s l e llrop~ii s,-.' h ('n i\..ul!uren.
SUdosteuropa. Sc hriften dl.'!" SOdostl.: " uropa - Ge=-dlsdl ..lft. 8t!. l. in : \fiilka IlIId 1\1I/lltr1.'fI
Siidostellro!'as. Kuiturhi s(orisc he B l.::" itr~igl.::". MlinL'hL'n.

- Sch mitt. 1994. - Jea n - Claude Schmitt GllOs!.\" itl tlll' MiticIli' Ages. The Liv ing ~md thl'
Death in Mediev"ll Society. Thl.' Uni vers ity o f Chicago Prc=-s.

- Sergejevski. 1938. - Dimitrije Sl.::"rgejevski. Ka sno-anti čk i spomenici iz okoli<..·c J ~tjl·a. GZM .

god. L. Sarajevo.

- Sergejevski. 1942. - Dimi trije Sergejevski. Sred njl.'vjc kov na groblja II Sluparinl:l iRastiku .
GZM. L11L11 941.. Sarajevo,

- Sergejevsk i. 1952. - Dimitrije Sergejl'vs ki. Ll/timl'l". Srl..' linjl'vj\..'kovni nadgn)oni =-rll.llllenil·i
BiH. IV.. Zema ljski Muzej. Sarajevo.

- Sergejevski. 195 3. - Dimitrije Sergcjc\'sk i. S like pokojnik.t Ila na~ im =-l'"'t.tl\it'\·.kklwnilllll~ld­

grobnim spo meni ci ma. GZM. NS. V III.. Sarajl:vo.

_ I. Sivrić, 1978. - Ivo S i vri ć . Smrt i umi ranje II svjeliu nekih mi =-li lal·a. knji zl'\>nika i 1l,\)lllgrt.
NEV. god ina XXV III.. svezak 1-2. Sarajevo .

_ M. Sivrić. 197 8. _ Marijun S i v rić. Nekoliko srednjovj ekovnih krst:l~u iz okoli nl' 1rebinj ..l .
TriIJ/lllia, 4, Trebinje.

_ Skuri ć.
1928. _ Vhtdislav .
SkUri Ć. Jedun s 1ovens,;:' ' 'kih mnunorovu lstOCl.lka).
•. ' uzor bosuns
GZM. XL.. Sarajevo.
- Skurić, 1932. - Vladislav Skurić, Bogulllilski grobov i i bosančicn, "NlIrodnojedillstvo",
a 1111UIl!lh-knlrl1llnr, SarnjrVtl.

- Skarić. IlJ14. - Vladislav Skarić, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u
rnčanskol1l srrzlI . GZM, XLV I. . Sarajevo.

- S lij rpčrv i ć, IlJ2R. - Pero Slijcpčević. Sluro grob lj e po Gacku, GZM, XL.. Surajevo.

- S nlildovski. 1993. - Slefan Sm:1dovski. BlIlgarxkll kirilxkll epi~rajika IX - Xv. vek, Studia
Cl asi ea. Agata. Soliju.

- Softić. 2002. - Ai .~a So fti ć, USli/elie predaje HolI/jaka, Bošnjačka Zajednica Kulture "Preporod",
Sarajevo.

- Sokol. 1980. - Vladimir Soko l, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici neretvanskog

područja. ll : Dolillfl rUekl' Nere/ve od pretliistorije do l'(lIIOK .\'Iwlnjeg vijeka. Split. 1980.

- Solovjev, 1948. - Aleks<lndar Solovjev, JeslI li bogomili poštovali krst?, GZM, III. , NS. Samjevo.

- Solovjev. 1954. - Aleks'.II1dur Solovjev. Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM, NS (A).
IX .. Sarajevo.

- Solovjev. 1955. - Aleksandar Solovjev, Broj grobni h spomen ika u Bosni i Hercegovini ,
eZM. NS. (A). X .. Sarajevo.

- Sopta. 2000.1200 l. - Josip Sopta, GOSI Radin (Radivoj) Butković i njegov grob, HercegoviJla.
br. 6.-7. ( 14.-15.1. Mostar.

- Sparavalo. 1979. - Ljubo Sparavalo. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na području

Šume trebinjske, Tri/milili, 5, Trebinje.

- Stratimi rović, 1891. - Gjorgje pl. Stratimirović. Srednjevjekovno groblje kod Zgošće, CZM.
Ill., Sarajevo.

- Stratimirović, 1926. - Georg Strat im irović, Zgošćanski s tećak. elM, XXXV liJ.. Sarajevo.

- SUdiand, 1990. - L. V. SUdIand, JII:llosllll't>IISko pi/llI/je. Prika z cje lokupnog pitanja.

Varaždin. Nas lov izvornika: L. v. SODLAND, Die SUdslawische Frage und der Weltkricg.
Ubersichtliche Darstellung des Ges:lml· Problcms. Wien.

- Šanjek. 1975. - Franjo Šanjek, BO.HlIIsko·lilllllski (Iw/'(:egol'(lčki) krsljalli i katarsko-du(lIiJti/ ki

!,okre/II sredIljelII \IUdII. Kršćanska sadašnjost, Z~lg reb.

- Šidak. 1937. - Problem "bosanske crkve" II našoj historiografiji od Petranovića do Glušca

(Pri log rjdcnjut zv. bogumilskog pitanja). Rad JAZU, 259., Zagreb.

- Š imi ć. 2006. - Marinka Šimić. Natpi s vojvode Masna iz Donj e Drežnicc. J-/{'I'('('gOl'illll. ~O..
Mostar.

- Š imi ć. 2006.<1 - Marinka Šimić. Jez ik natpisa na s trćcinM II Brotnjl1. Bmllljo - ZIJorlli".j ..
MH. Bl'Olnjo - Ćit luk .

- Ši mićo 2007. - Marinka Šim ić. Natpisi na sh.'I.\:ima II Buljunim<l kod StOl:a. Hrl'llISk{/ mi.\'{/{J·
god. XI. . hr. 2.-3.107 (4 3.-44.), nova sr rija sv. J 1.. MH. Sarajevo.
 - Sl.. ohaJJ. J lJ 7fJ .
.' - Ante S"ohalj. Olm't/II ' . .
ll:o Jo\ J...a ra"'rr~l\a q re li gij i j magiji. S V~ttKJIII.~!e .. Nć;~. (CmcljU arllcolo<kih nala za rvw iJ'c<i no_
nz 11<1 'ovu '"
- S Ul a.lo. I ':JCJY. - Marko SLIl a/o . Nekre I ' .
IV. Stol ac II povije'>'i i kult . H )P~J e \ IC(: i.l k<! u '> (nJačkom kr" .
un rVala, Zuorcb S I aJ u, u. HIlI1Hki :-bomik _
e -. lo ac.
- Tad"IC. _007
J - Lad l~ l;w T ld ~ M
< tc . J ,ro.,lu\, K rf ,-, b
,Sar;ljc\,o eZa I ogumll \ kr mit lJ r
. {J\ llll j m !/( Heal/ a . 27

- Tentor. 1991 . Malc Telllor. Bo . . anć ic·t lt' I' " l

d , /" , <,.fJI'I,t:,\ Ifjom ' " H ' · , ·
() WJ( JIll! /403 .. KnjIga I.. Dnlgo izdanje. H ~at~ ko 'k (; I trr.{ /{f~VII/l' od naj.HlIrij ih I'rem en a
oo

. ultumo dru",vo Napred a-k..SaraJcvo.'

- T()~ i ć 1998 - Đu To ~ " l ' "
•• " or(~. O S IC. reb/JIj.l'ka () hlcu/lI sredn "em I" ' "
' . oo • • •

PO\ Cbnd Izd'lnJu. knjiga 30. Beograd. ') IJdu. J\ lonJskl mq nU( SA.\i L

- To~i~ .. J998.a - Đu ro Toš i ć, Porodica MiJoradović_ S ' , .~ " •

I.\lorlj.'iki ~api.'ii. LXXI.I3 .-4., Podgori ca. (Jcpanov lc IZ vlaskog roda Hrabrena.

- Truhc lka 189 I - Ć i ro T h lk S

. ru e a, tarobosan ski mramorovi , GZM' III " S,araJevo.
"

- Truhc lk a, 189 I. a - Ć iro Truhe lk ' N ' k"

a, OV I postupa pn snImanju natpi .sa, CZM.III
., Sarajeva.
'

- Truhe lka. 189 1.b - Ći ro Truh elka, Stari bosanski natp isi GZM III S '
. , , .. araJevo.

- Truhclka. 1892. - Ći ro Truhe lka, Nekoli ko hercegovačk ih natpisa, CZM. IV.. Sarajevo.
- Truh c lk a. 1892.a - Ć i ro Truhelka. Stari hercegovački natpisi, CZM. IV.. Sarajevo.

- Truhe lka, l 892.b - Ć i ro Truh el ka, Stari hercegovačk i natpi si. CZM. IV.. Sarajevo.

- Truhelk a. 1895. - Ći ro Truhe lka, Natpi si iz sjeverne i is točne Bosne, GZM. VII .. Sarajevo.

- Truhc lka , 1895.a - Ć iro Truhelka. Stari bosanski natpi si. GZM, VII.. Sarajevo.

- Truhelka, 1895. b - Ć i ro Truhe lka, Starobosanski natpisi, CZM, VII .. Sarajevo.

- Truhclka. 1914. - Ć iro Truhe lka. Osvrt na sredovječne kulturne spomen ike Bosne. GZM.
Sarajevo.

- Truhc lka. J 991 . - Ćiro Truhelka, Sredovječn i stećc i Bosne i Hercegov ine. u: POl'ijesl BosIle
i Hercegovine od najstarijih vremena do godille 1463 .. Knjiga I.. Drugo izdanje. Hrvatsko
kulturno društvo Napredak, Sarajevo.

- Truhelka, 199 1.a - Ć iro Truhelk a. Bosanska narodna (patarenska) crkva. ll: POl"ije.{f BosIle
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine /463 .. Knj iga l.. Drugo izdanje. Hrvatsko
kulturno društvo Napredak. Sarajevo.

_ Tuchman, 1984. _ Barbara Tuchman . Daleko zrcalo. Zlosremo XIV. slO/jde, ll .. Grafički
zavod Hrvalske, Zagreb. Naslov izvornika: A Di stant Mirror. The Calami ta us 14tl1 Cenlury.
Penguin Books. 1978.

_ V. K.• 1976. _ V. K.• Grafija srednjovjekovnih bosansko-hercegovačkih natpisa. DP. XXV I..
Sarajevo.

301
- Va1k, 2003. - Heik i Va1k, Chri sti ani sation in Estonia: A Process of Dual-Faith d
Syncreti sm, u: Th e Cross goes No rth. Processes of Conversion in Northern Europe ~
300- 1300, Edited by Martin Carver, York Medi eval Press, The University of York •

- Vego. 1954. - Marko Vego, Ljub"ški, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici BiH VI

Zemalj ski Mu zej, Sarajevo. ' .,

- Veg~: 1955. - Marko Vego, Na~grobni spomenic i porodice San ković a u selu Biskupu kod
KonJi ca, GZM, NS (A ), X .. Sarajevo,

- Vego, 1957. - Marko Vego, Nadgrobni spomenici porod ice S a nkov i ća u selu Biskupu kod
Konji ca (Nastavak), GZM, NS (A ), XII. , Sarajevo,

- Vego, 1958. - Marko Vego, Crkva u R azić im a kod Konj ica, GZM, NS, (A), Xlll., Sarajevo
- Vego, 1959. - Marko Veg~, Nov i i revidirani ći ril ski natpi si iz župe Sroćno u Hercegovini:
GZM, NS, (A), XlV. , Sarajevo.

- Vego, 1959.a - Marko Vego, Arheološko iskopavanje u Zavali, GZM, NS, (A), XlV., Sarajevo.

- Vego, 196 1. - Marko Vego, Novi i revidi rani natpi si iz Hercegovine, GZM. NS, (A), XV-XVI.
Sarajevo. '

- Veg~, 196 1.a - Marko Vego, Historija Broćna od naj starijih vremena do turske okupacije,
Sarajevo.

- Vego , 1963. - Marko Vego. Patare nstvo u Hercegovin i u svjetlu arheoloških spomenika,
GZM, NS (A ), X Vll l. , Saraj evo.

- Vego, 1964. - Marko Vego, Nov i i revid irani natpisi iz Hercegovine (nastavak), eZM, NS,
(A), XI X. , Sa rajevo.

- Vego, 1973. - Marko Vego, Kulturni karakter ne kropole Radim lj e kod Stoca, SBIEK, Zenica.

- Vi ba, 2006. - Sol vita Vi ba, Funeral Traditi ons in Medieval Latvia: Sources and Problems for
Research, u: Tod tlnd Tmuer. Todeswahmehmung und Trauerriten in Nordeuropa. Torsten Fi-
scherff homas Riis (Hrsg.), Verl ag Ludw ig, Kie l.

- Vi dov i ć , 1954. - Drago V idov i ć, S i mbo li č ne predstave na st ećc im a. NS, IL Sarajevo.

- Vid ov i ć,
1954a. - Drago Vid ov i ć. Pretstava kola na s tećc i ma i njihovo znače nje, Poseban otisak
iz GZM, NS, IX., Sarajevo.

- Vi dović , 1956. - Drago Vidov i ć, Srednjevjekovn i nadgrobni spomenici u okolini Zvorni ka.
NS, 111./1955., Sarajevo.

_ C. A. vo n Vo lborth, 1992. - C. A. von Vo lborth , Eille Ei1ljiihnlllg ;11 die Welt der Wappell.
St uttgarl-ZU rich.

_ Vranč i ć, 1984.185. - Josip V ra nč ić, Umje tnost izmedu života i nj egove apstraktne formul e.
Peri.\·ril - Zburnik mdol'o:o pOl'ije,\·! lIl11jef11osti . 27-28. Zagre b.

_ Vu k an o v i ć. 1974 . - TalO mir Vu kanov ić. Erlloge1l e::.a Jl/~1I i11 Slo l'ella. Vranje .

. Wa lke r Bynum - 1995 . - Caro line Walker Bynu ll1 , The ReSlIrrectioll of the Body ill Western
Chr;stiall iry, 200 - 1336 , Co lumbia Un iversity Press. New York .

. Ward-Evans, 1999. - Be nedicta Ward - G . R. Evans. T he medieval West, u: A World HiSlOryvf

Chr;stitlllity , Ed ited by Adrian Hastings, Casscil , Londo n.
 - \ \ l"~('n('r. t lJY~
- GUll!hcr S \\·r~C"ner. ()fJor;
unJ J..\ ..h"e1.
JU/Ir( Ilnd (JII lJudI. Oncl en \ ... . '1"_"_.
~ .. Wuppenal/

- \\"(,IlZl'l. 1 96~ . - .\!arian \\" I .

a J h S enu. BO"nJJn and H
n " ~ . fido"l Fonclllil1eefl. XXI R O ld erugO\ inlan tomb'-\one" - v. ho m-de th'"
- ' . enbou rg. \ Iunchen. i:I ~m

- \\"e.~~el.. I 96..2 .a - \l ari a n We nze l. O neki m ,i .

P(JII}eSTlllm)e1l10S1i II Dalll/oClji. l ~ K - mboh.ma na dalm::l (in'klm ... tećelm;,. Pn / "
. onUn ator, kl Za\ od D l . _ . ( ,I
\\" _ a mJI.IJe u Srlnu . SpIli .
- e nu !. 196.:'1 . - .\f arian We nze l ['kr . '.
• (U1I/ 1II001l'I1/a sTe(:cima. , 'e,,-"I,' n \1 0 1 ' . S
. .~ . ... ' e ... ;t. :1r3Je\ o.
- \\ e nze l. 1996. - -'f a ri a n \\" "' l B .
. e nZt: . o~ans ka pen ij" 1 .
muzej u Saraje\ u i bof! umil ,ka rom 'E . o I JU~lrougar~ka p0l itlka : uma!} . . kl
- p ~ .
1:'I . ( re\'e la s e noles koo' \1 a' L . ansa .. . rtr.II/IH · ta s m ' ( _ I. I .
' (,. 1. ,o hil lUni dem(l~ra (,lie . 8r01
:;, :;'" Ja 0\ re nO\'IC I . .

- " ·enze!. 1999 - M . \\.

. . anan en zel. B osamki sl i/1/ " '.' .
TOII/hs/o lles and -'H eTaI. Bibli Ol eka"K l ' .. a . 1e~( ":'10 I mera /u - BOSllitlf! S,!/e flf!
u tumo nash.lede BIH . Saraje,o- Pu bli:-hing .

- \\·enzel-~ojić. 19~ l . - Marian \\"enzel - Ljubinka Kojić. OS\TI na Iri inosrrane . " ("1 .;.

'-\u s lrD-l2arska I nauka o "boa u '1' 1.;' '' .. knJl:eO~tell.lffiJ..

XXXl.!198 0.. Beograd. : nll ~ lm stecc lm a. u: STo ril/ar. :\0\a ~crijJ. l\.nji ga

- \\llli am s 'OO ~ - P t . kS ' \\" 11 ' .

.- •. a nc e
lm s lla m s. The e/llc InscnjJ1i(llls (Jf BriTain: Ph(lIl(l/of!' ilnd
Chrol1olog.l : e. -+00 - 1200. Publications of the Phiiologica] SOI:ien. :'7. Bbckn eli Pu~i'~he "'
Oxford _ Boston . . L r..

- Zeče\·i ć. 2001. - Emina Zeče,·ić. O pojmu slećak. G /asnik srpsk(lg arli!,()joJh)f! JmJn 'a.
17 .. Beograd. '

- Zečeyi ć. 2005. - Mramorje. STećei II Znpadnoj Srbiji. Srpsko arheološko drušlYo. P0sebna
izdanj a. 3 .. Beograd.

- Zelenika. 1961. - Andeiko Zelen ika. Prilozi za proučavanje srednjO\j eh'"l\'nih nekn.'"If', Ja
stećaka na Radimlji i Ošaničkoj Gorici kod Stoca. NS. VIII.. Sarajen'"l.

- Zelenika. 1994. - Andelko Zelenika. Stt!Ćci Livanjskog područja. u: lil"ll1!iski J.:n~i 1I/l( )\·Uc'sri.
Muzej HrvaLSki h arheo lošk.ih spomenika - Općin s ko Hn ' al ~ ko \ ijel.~e ot'ir.lne. Splil·Li\"J}("I.

- Zelenika. 2004. - Andeiko Ze len ika. Prijenos k očenn s ke ploče koncem 19. :o;(('lje...·;] i Jrf"k."",!c,Š,J..l'
istraživanje groba Vignja Milošev i ća. u: \liganj i '{i('gol"O doba. GrJL Sin.'"Iki Bnj('!!.

- Zirdum. 200 I. Andrija Zirdum. Karta srednjovjekovni h crb,·;] na tlu Bll:,n(' i Ht~n..'ef!l"l\irk.·.
BF, 15, Sarajevo.

_ že ravica. -
1982. - Lidija Zeravica. G robov ..
. ISpod Sl!;l..a"::l
. < ,. na ~\' I l)V I.' U
r ..
kod Sar.l,. ·t"'3 ' Gz.\1.
NS (A). 37, Sarajevo
.. .& .H Hr\"~~o kulturnO
_ Živković, 2002. _ Pavo Živković, I : SIl.'l/IIjOljekome pm'lJes" '-""t' I /lJlJil. •

drušlvo Napredak - Podružnica Osijek .

303
 KAZALO IMENA
A
Abraham. hebl". "olac mnoštva" " .

čovJek načinjen ~raOlae

Ad (I , . • Olae mnogIh narod .. . ...
Ak am. k't b,.. od zemlje). po Bib/ : po BIbiljI Židova i Arapa 27.98.
Vlns l. Toma (sv.). skolastički filozof i le IJI Ime prvom eovjeku 65. 159
Učenik Olo~.
N<lJIS~k~u.IIJI naučileJj
la"Jonskih grofova. Alberta Veliko (1225: ..ili 1226.) Podrijellam iz porodice
Ak vuanskl . Prosper (sv.), Ti ro Prospe g. . dominikanskog reda 13J
mil I "
. os I I preodredenjll. rodio se oko g. 390. u Lima mač
r, vatrem branitelj I ligi d .
e n, lu AuguSlinova naUka o
SPIS I odaJ II ČOvjeka s visokom klaSičnom
Al fons. Pe.ar. (Pelrus Alfonsy) izvorno M
kUIJur geu. u pokra;101 AkvIIaOJJ I u Galij i. Njegovi
om 129
. liječnik kralja Al fonsa I. Aragonskog ~~~ ha-Sefardl. roden 1062.. a Um ro 11 40. Dvorski
Ahghlen, Dame, talijanski pjesnik iz XlII . XIV
. I . ' ~L. aU'Or BozfIIlS/velJe komedije 113. 11 4
w

Andrija (sv.). apostol. bral Šimuna Pe

je "AndriJ'in kn V" (X ) d . tra, glav", zastl!mk SkO!ske; svetačka oznaka sv. Andrije
z . Sre stvo njegova mučeništva 76
Andebć.
.
Pavao (J 920 - 1985 ) 'k ,~ ' .
. .• pra~nJ ' <IIueolog,povJesmčarimuzeaJac 11,26.6 1. 76. 159.173
. ' .
Angebco. fra - Bealo AngeIJeo. GU Ido di PieIro. Redovničko
silkar (Vlehlo. Izmedu 1395. I 1400. - Rim. 18. lJ. 1455.) 63 ~
ime Giovann i da Fiesole. Tali 'anski
Anglo-Nomani 245
Anto (sv.) 101 . 11 3
Arduin. redovnik crkve sv. Viktora II Marseillesu J 08
Areopagil. Dionis ije (Pseudo Dionizije) grčki
fil ozof(V SL). Pripisuju mu se spisi iz V. Sl.
Je autentič nost sporna. M is ričar i neopJatonist 9 1
čija
Arhidakon, Toma, spl itski kroničar 65

AstxSth, Janas
ASIana. činovnik 65aus!1ougarske adrninis!rncije u BiH i
"""' bogi nj arane
fenička član ~!XJrlamenIa 19.21.22 'z79
Aug uSli n. Aurelije (s v.). latinski leolog. filozof. crkveni o.ae (354. _ 430.) 65.8 1. 99. 129. 130
B
Bahtin - Mihail Mihailović, ( 1895. - 1975.) istaknuti ruski teoretičar književnosti , utjecao na
znanos t O knji ževnosti i u zapadnim zemljama. Veliki poznavalac i analitičar Dostojevskog
(Problemi poelike DOSlojevkog) 11 3
Balši ći. ze tska vlaSIela 163
Balšić. Juraj. (t 1378.). oblasni gospodar u Zeli (Duklji) 161
Barojević. Milosalić. pisar " 8 . '. .k 'a
Basler, Đuro, ( 191 7. - 1990.), arheolog. konzervator i znanstvem savjetnIk ZemalJs og muzej
Bosne i Hercegovine II . 20. 64. 236. 237 . 'č " . rozni
BašagIć.
. Safvel-beg - Red"zepaš'ć I . ( 1870 . - 1934..) pjesnik. jezikoslovae. knu ar. esejIS. p
i dramski pisac 24

Beatrica (t 1425.). supruga Williama Chic~ele~'č~.I~

log crkveni nauči.elj
(Mon.epuJciano.
Beatric (Bellarmino BeUarrto), talijanski J ~ eOM~ela II.. isusovac. studirao u Rimu;
3:0
Siena 4. X. 1542. - Rim. 17. IX. 1621.) Necak p pe I .. Rimskom kolegiju. Rel.10<Iog
• propovl]edruk
profesori . profesor polemIčke
. . . u Louvamu, .eo ogU
.. od 1594 eu
kardinal 1599.. nadbJ'sk up Capu<
uč ilišla od 1592. Provincijal Napuljske pokraJine .. ..
(1602. - OS.). do smrti u papinSkOji kur;:i ični filolog. sveučilišni profesor. kul!UIll;'9":;""";:~
Benac. Alojz. (1914. - 1992.). am;;
~~. 57~58. 62. 74. "O. I65. I66.H3. I8. 1• 194·i.~ BuduĆi da
politički djelalnlk 11 . 19.21 . • • ill 543) roden u !alijanskaJ NWSlJI (Non; ........ papa
N .. (oko 480 -21 . .. kr!ćanskeJru1rure ........
Benedikt (s v.) iz ursIJe ko redovniŠtva i zapadnoeuropske . bla,gdan l J. SIJllIja 243
se smalm ocem zapadnoeurops g wtilnikom Europe. Njegov JO
Pavao VI. proglasio ga je 1964. svecem 305
 - . k e Prihi"wa Kosače 191 1
Bt.,\'~;J . ~lls~llfa. ~P.'lIJ~I11t.,·;I ~ 1 .~.l'I' -Id "ii'kar (Mi lano. oko 1190. - prije 1243.). jedan od du~ _ _
B(,fhnd\H~ n (Berhn!! ll;:f\) • t.l lj. :oi , .' d L d" e _ ......
.': . ~ h' , . 'k'h liko\'nih shema . Djeluje u gm II ucc.a g Je je saČUvano gla
k\lll sc pndrža\';U' l1..lIlls I 'k " bol D '" Vno
• • ' . ' ' I " . ' k llikn figuralnih pn ' al...1 I sim a. vOJIca njegovih si
o- •
nll'l!ll\'\) dll' lll Raspe.: II s Ill.: l nova
... iik ·lIi '; \1 tr:lni('\'a~kl' lellle 63
k

. . .
. . . ,' I""V'I 11'\ '\) Fr.Ulcuski redovnik. o S ni vač l nadstojnik SaTnn.r
Bcmant l'\ti ClalfY3UX;t . ( \'7 \1 , - •• . . . ' " k k "OV;)tana
, ' f' I -"i\l1ik A.hdardo\'3 raclonahzll13. mis li ' . JXl 'retač Dru!'!OP I "'; .L
C I;\lfY;tux. hlllfn 1 it'\lllg. p,,- . . • ' .' 8" - :!" "-' lQr-
Sl..llg r..tla . Njego\'i su redovll1l..' ! hc~ar~lOl.1 ,, - .. '" . . .
, 'k' (. , rodcn u pknud.:oJ ohllelJl u SIJt:11I (Xv. st.). oSl1Ivač pobožnOSlI SVet.......
S"
B~ m :lfdlll. IJcn~ I ~v. . . "k h b' l 65 ...." 1
imclIu Isu sovu. redovilO se slik a u franJ~vac ' 0l~1 3 . l U . . .
" ' ,' k 1908 1990 ) uči lelj i nasl3vl1lk. dlplollllrao na ViŠOJ pedagoškoj ~koli
Bd IJgh.'. ~e l . ( <. - .' • '. . • . I II ')") "O '6 <9 7 - , II
' ,
l.., gre h u. b a\'lo ~e PO""j'e~"u
-'-' ku lIure l ulllj eUlo:.11
. - . 175
I . _..... -_ . . ") . ) . lj • 6. 11.t . 116
'I" -R' d" ,' " pokopan u Starom Sdu kod jajca 70, " ), " 7, .03
BI IL . a ~'J e.. - ") 88 '")44
Bi7...1nl. nazi\' za ISIOCnOrl l11sko Ca~I\'o 83. 9). ~ _I. 1< • - ' ..

' I" VI ' ' kl' 'z sahranj'cl1 u pr:wosl3vnoj crkVI S\·. Lazara u selu Vlahov1cI 175. 188
BJe IC. ac. t: -, .
Bjdopčc1anin. Pribi I. kov;\č- klesar 69
B·lau. 0110 von. pru ski konzul 20
Bogčin . knez 11 6. 11 8. 17 1
Bogopenec. Dražen. najstariji poznati član porodice SankO\'iĆ3 pn·j PUl spome nul 1306. 160.161
Bogović. Ostoja. ce lin ski Vlah 58
Bo~umi li (bogumil stvo). sljedbenici dualističke kršćan ske Se kh! koja je od X. SI. C\jetlla u
Bugarskoj odbijajw:i najvdi dio Slarog Za\"jeta. razv ijajući slrogi antikl erikalni Sta\ u
JX'lilici. pogrd no od slarije historiog rafije ali i od sU\Temenih pse udohi sloričara i pllblici~l.3
JX'i stO\jI!Ćeni s kn-ljanima Crkw bos:lI1ske 19.23. "2 7. 6-t
Bojan(l\"ski. ho. ( 1915. - 1993.). arheolog. anti čki lopograf. epi grafi čar. konzen·alor. znansnem
:,a\jetnik 12S
Bolingi1roke. liJ... II Richardu //. Williama Shakespc'area 9S
Boijun('wi(-. BogJ'Jc. :,ahranjcll na nekropoli u Boljunima 9S. 122
Bllljunovi ~ . Tarah. :ooahranjen na nekropoli u Boljunima 98.122
Boue. Ami. beCJ...i ge(liog i lij ečn ik .20
Bourboni. francuska dina:,tija 25 i
Brankovi ć. Mahmul. pokoj nik sahmnjen podjednim od Ilajsl:rrijih m u~limanskih ni5.anJ na prijdllU
iz Xv. II XV I. st. Ila Petf(w u polj u kod se Ja BrJnkO\'j(- i nedaleJ...o od Rl)f!J til'C' liS. 1~5. I~Ć'o
Brati\o ( ll ) i ć . Ratko. kmač-kle:,ar na nekropoli II Radimlj i 166
Bratoje. dijak. aUlor natpisJ na ~It~'l~kll PrihisJa"J Petoji\'ib 100
Bubanji ć. Mastan. voj\"(~da prisulan u poliličkl)Jll Ži\NU BO:'l1e l)(j sfe-dine \J\". :'1.. gl.):-p..'tiJf
oblasli Blidinja 96
Burckhardt. Ja~oh. pm"jesnič::tr Ul1~iell10sti i kulture. (25. \". I ~ 18 - 8. \"111. I ~Ni. I. ,)sni\"3;(- I,)mulfk.l
- ana lili cke mei ode u povijesli umjetnosli 91
Burken Waher. nje mački antropolog 2.+8

e
Chichdl'. Will iam. ;erif i graJsJ...i \ iiel~n iJ.. Ll)nJon~1 1\o
C.llll'llu(cin. P;II1Jnlfn. Pe~ari ( I++-i. - l :'iO-t 1. Pl) 1;\\ r;etJ...u :-l uJijJ rra\ J II PaJ,l\ i :o-mj(':-lil' ,;.'
IlJ J, Of U ~t'.,anl. gdje jl' I",h3:Jan J..tbiJ...l' II hum~1lli:'le. :'\jt'"g,l\ ~l ~h orsJ...;1 i ltil'll'l1lJl~k.1 k.m.1"'rJ
JO\l'"la gaJl'" u k,llllakt., LOfl'Il1 l111l \kdi(i t' Plllil i;Uhll11. \h.'dut im. J,1!!lxlil:l:O-t' liJgt'JIJ-!1
~~:.~~ ~~p~uh·.n .':1 ild;lj.u. ~1l~il1 ga,-il' Gi,,, anni Sfllrl~l. ~;lpi:-;h' jl' "ri&i;1;1I111) n;lIur;~i '[I':k"
. ~ , L.I Plll1~ ~llla lk~l'n'hl J.l hll)hf:1ni,l Plinij:l,'d ,'!'Iuibi :,\ ikl,k L,,',lnil,:cJ1.1 13
CIJ..: lJ hosw'.~J..lJ. :- lZll1;llh.' k.1 . .· r.~ \.1 \ iJena k.hl her(, lil'b il lX'r:o-pc~li\ e l\. ;IIl'li~·kc i Pr:l\l'''\.J.' nf
l rk ~e ~ lla~t.J I~ I~Jkllll I'f~lll-'l'::"t.ll1j~1 ,jClbl:l B l1~;11l:- k l' ~i:-klll'iit' II D;ll.. ,l\l' :-I\'dlIH'll1 \ 111.
~~~Ieca. ehmlll l ~alla I"-1 Iit.inl'11l inll'n t'"lk·ij l,'l11 "ll:o-.1I1'l..,,& kr;li:l;l SIJ"'P;Ul:1 Tlllll.l~;l t I--I·t~ -
. I) pred ....lIlU l..t)n.l( 111('g,1\ l' \ l.IJ;1\ 1Ilt' ~--I. :\~. :\ ~ 163. ~37. ~.'~. ~--I{). 2--1--1. ~:' l
C'nut':lIllll. \h lutlJl. glhl (' rk, 1.'" l'\t";jlhk~'" ~~. :\3. 96. Itl6
 Č
~ihori0i. fi.'uda Jni rod . na,ljl'dni; . .P
~ ~ 1()1.·~~" ~:l1al'. ~up'ln i./ Popova
("' I . -' N tlp.lIlI
JX~
0Pl)\,')
lJ7. 161.
I X5
C~h(lJ~~. VI.II~{). Wpalll/ popo\'a
Člll on c . Dabiživ, slu !.!:! 97
~ihoriĆ. Slip~o, lepčU~1 97
Cillllrija
Črg~bil. Mustič 10
Čurčić. Vejsi!. (1868. - 1959.). arheolog i etnolo~ II. 22
Ć
Ćirković. M. Sima. povjcsnič,tr. do:tjen historiogralije
D
o srednjovjekovnoj Bosni 24.70. 166.279

Dabiša (1.19 1. - 1.195.). bosanski kralj 123.169

D'lbiživ. si n gos poje Radače (monuhinje Polihranije) 69,87. /17
Dan~anski.
Petar crk veni naučitelj,
kardina!. Roden uRaveni 1006. ili 7.. umro u Faenza-i 1072.
Deschamps. Eustache, (1346. - 1406.), pjesn ik 129
Dijana. starorims
Zeusovoj. sestrikaApolonovoj
božica lova i65mjeseca identična Anemidi iz starogrčke mitologije. kćeri
Dimitrije (sv.). mučenik,pogubljen u blizini Sirmija 9. IV. 304.: zaštitnik Soluna se kult čiji
raširio po cije lom Istoku posebno medu pravoslavnim Slavenima 96.124.241.245
Dion izije, Kartuzijanac (sv.). rodio se godine 1402. ili 1403. u Rijkelu u današnjOj Belgiji.
Humanističke je nauke svršio u obližnjim gradovima Saint-Trond i Zwolle. Godine 1424.
Sveučilištu
zadobio je na u Kolnu naslov "magister artium" (doktorat iz filozofije). Njegovo se
upisano ime II spisi ma Kolnskog sveučilišta Čuva sveučilišnom
II arhivu još i danas. Vrativši
se u Nizozemsku , II Roermond. bio je primljen u kanuziju 65
Diosk ur, božanstvo svje tlosti i mraka. života i sm rli 77
Dominik (sv.), osnivač dominikan skog reda (X III. SL). potječe iz španjolske plemićke obi telji
Guzman, odgojen na sveučilištu u Valenciji, umro u Bologni 1222. 86
Dragiša, kovač-klesar, akt ivan na nekropoli u Boljun ima 177
Dragiša (Vukčić), brat Hrvoja Vukčića Hrva!inića 169
Dragi šić, Vujan, dijak 11 8
Dragojević, Nikola, dijak 69
Drašković, Dabiživ 69
Dražes lav, Boi ć, dijak bana Tvrtka I. Kotromanića J 09
Draživojević, Mihen, ( 1332. - 1343.), župan iz Huma 97.161. 185
Dubrovčani 108, 11 9,16 1,162,185
Dubrovčanin, Simeon 76
Durandus, Guillaume, liturgičar iz X III. SL 240 . 161
D uŠan, S te.<an, (1331 . _ 1355 .) , kralj . od 1346. car Srba t Grka

DŽ
Džaja, M[atko] Srećko, povjesničar,. roden 1935. u ~~Jee i doktorimo. Povijest. političkufilo-
G . m Malovanu kod Kupresa. Filozolsko-
teološlci studij završio je u Saraje~u I ~grebu, gČ~ 1 !stll u Mi/nchenu. gdje je po drugi pUl
b u I I .k' učl' ll' štima u Visokom .I SaraJe\
Z fi I .. s t udirao Je na. sve . 'u.
ofiJ'u i slavensku Ilo ogljU
f,
doktorirao. Bio je profesor. na ranJev w"M" chenu. Prije umirovljenja radIO J~ k'ao
. ačk im osans lin • . . .
Napustivši redovnički poZIV, od 1 9~~. Z~VIOČU UJ:gOistočne Europe. te na SUdosI JnS[IIU~:
znanstveni suradot'k pn. K atedn za povijest Istboldt
ne Stiftung,
I .
zatim Stlnung.o \ l lk 'waoengewe.,o.
s 'o . ar "
Bio je stipendist najprije Alexand:;; v;;:: ~~~~O/'SkU disel1aciju (Konfesionalit.t u~d ~~:ja~~~
te Deutsche ForshUngSgemet;S~h• .~ nagradu Sildosteurop.l Gesell,,:han: unJ~~maćill1 i
Os;;'
Bosniens und HerzegOVina) o ~~~ških eseja. kritičkih recenZija I prijev a
je više rasprava, fiI~~ofsko-te
inozemnim publikaCIjama 98, 244

307
E 4 III 1603) kraljica Engleske i Irske, šesti i posljednji monarh '
Ellzabe'a (7. IX. 1533. - 2 . . ., "
porodice Tudora 250 . G G rt ) ( 14
'k' (I , Erasmus Desiderius, pravo Ime eert ee s, 69. - 1536)
Erazmo.
. Roterdmns
.. I, . slo bod ars k'h
. ka. ...... "'., zagovornik l 'd"
I eJa I d II hovne ,o IemnclJe, nalistak
oo • "

ni zozemski pisac lalms og lZ.<Ud-" ct h ' . ~ .

... , . doblJ'a humanizma i prosvjetiteljstva, smatra se II avmm začetmkom težnJ",
nUUJI uu or raz
." . bl' l 'x"
c"J' j maJ'stor latinskog stila. Istav po emh.;ar l satmčar (Pohval .
prema europs kOJ 10 egra • a
IlIdosli) 129
. . . ' 1 I'" (d š· T
.. kra"ne EtruriJ'e II starOj srednjOj ta IJI ana nJa loscana • pretpostavi')

Etrušćam st.anovmCI po ~I .. oo. Ja

. d '. . ...... domovine s Istoka oko X. st. p. n.e. II ltahJ u dOnijeh znatnu kulturu Osob'"
se a su IZ svoJe P'" o
II gradi teljstv u i slikarstvu 65
Eustahije (sv.) 79, 245
Eva, hebr. "majka života"; po biblijskoj priči ime prve žene (s mužem Adamom pramajka ljudskog
roda), danas osobno ime i simbol ženstva uopće 65 .
Evans, Arthu r, engleski arheolog, "zaslužan" za neznanstve no-mitsku tezu o bogu milskom
karak,eru stećaka 12, 19, 21 , 22, 279

F
Farlati, Danijel, crkveni povjesničar 83, 162
Filipović, Nedim, osmanist 24, 26, 72, 165, 240, 24 1, 279
Ferdinand I. Habsburgovac, (1526. - 1564.), češki i ugarski kralj , austrijski i njemački car 20
Fe'hija, džamija u Bihaću 10 l , 113
Fort is, Alberto, talijanski prirodoslovac 20, 87
Franjo, Asiški (sv.), roden 1182. u Assis iju kao Giovanni Bernardone, osnivač franjevačkog reda.
umro 4. X. 1226., proglašen sve,im 1228. godine 128
Fries. Hans, švicarski slikar, (Fribourg, oko 1465. - Bern?, oko 1518.). Učio u Bernu kod Heinricha
Bichlera, radio u Fribourgu. Izradivao oltarske slike, a poznat je i niz njegovih crteža perom
koji su rezultat pronicavog sagledavanja stvarnosti . Najznačajniji je predstavn ik švicarskog
slikarstva u poče t k u XVI. st. 54
Fritz, John, crkveni reforma,or (153 1.) 250

G
Geza II. , ( 11 4 1. - 1162.), ugarski kralj
Giotto, (pu no ime Giotto d i Bondone), talijanski slikar i gradite lj , (Vespognano. oko 1267. -
Firenza, 8. 1. 1367.). Oko 1290. samosta lno radio II donjoj crkvi sv. Franje llAsizu. 1297. II
toj bazilici (gornja crkva) radio c iklu s II 28 prizora. U Rimu radio freske 75
Glušac. Vaso, srpski povjesničar, (Sla' ina kraj Sanskoga Mosta. BiH. I. Y. 1879. - Beogrod. 5. X.
1955.), studirao na Filozofskom faku lte,u u Beču (1901.-05.). Dok,orirao 1905. Radio u
g imnazij ama II Banjoj Luc i i Tuz li. Poznat po radovima o crk vi bosanskoj koju je smatrao
pravos lavnom 23. 24
Gojsak , krstjanin 115
GoU)isav<l (t I ~~8.). kći zetskog vlastelina JUlja Balšića, žena voj vode Radiča Sankovića \04. 163
Gospa (v. ManJ:.t, sv.)
Gradeš:.t. sudija u vrijeme bana Kulina 203
Grahovčić. Miho(v)io 109.112.11 4.203
Grci . ~~r~ .illdoellro~ske ~k~lpin~. II jugo i stočnoj Europi te skupni naziv z:.t indoeuropska ple!11en~
kOJ.1 su se od II . ti suć ijcca pnJ e Kri sta poče l a nase ljavati na podru čj u današnje Grčke. $:\1111
G su scbe od VIII. sto~ IJ'eĆ"l< l)ri'c
J. Kn.st<lll.lZvail
... ' He. . He ladol11 103
lc l1Illl<l, rl zemljU
rd . ( 11 5 1. - 1178.), zup"n 'rcbIIIjski 57 .71. 10 I. 236
G reco. ~ I (,pravo ime Domen ikos TeotokoplI los). špa njol sk i slikar g rč kog podrijetla. roden n:l
KretI oko 154 1.. umro lIToleadu 6. ili 7. I V. 1614. 61
Grubuć, kovač- k les'lI'
" , ak,',v"l' k I' .
d na ne TOpO III Boljun ima 69 I')') 174 177 180 182
G rubač a . že na vojvode MilJto.~a 174 • --, • • •
 H
Il ad,cII Jll:lIl. ;uIIl' ri i:- l.. i !! IIIIH:ll' IlO
lI ;ullu rahi. hahiltlll., !..i I..rali. ( 17 1 9 _ lt .
ld " 1..1 ' . .' -. lXlI. P·Il.l' I. pll/n'tI I.. I .
tl u •• m 111\\\ 1111 pl ~1l 1l1rn Ila "IlIpU nd l " " • 1/.1 tilU I( ,' \,Il nil I\" Ihorml../.I I..(lna
Il:! ra ld. dan,,"i !..rali I~ I n\l~ d llll !! a I ~O
'-Iatdjl'\'it:. B(lgda n', :. Itl ga ll'm'id,l \ 'oj\(l l ' R. ,, _,.. '.
I-k' kna (sv.l. maj }...a rim)..!...,\"
. ' . ~
c;n
K'",,' I l l, . Ll ' l,1 ('sanl-mll'a ) 100
.. .\ '!llIma ("
Hl'nldl)l, nat.stari
. .l' j ~"ri:-\.. i hi .st""";"I,',\1
'-' .:-. t. p. II . l' .l ' 72
I-h1l' rncs, rVhlt'lI/. hCl' ki a rlk'ohl!.! 20
i-Illilllqui st. W, 67 ~
Hl 1nnanl1. KlIsla, (Bjdll\';U' I X"i() ~ Iki:' 1'1'1 t KI II ' I "
. ',. - . - .. l UI1lI ral Ill" Ixl\ X7X . \.. .
ugarskI,' , 'Iadl' II Bosni i I-ierl'l'!.!lwini. Pr\'i Illlr'\\'i t 'I" ' . . ' ,. \~'n I l'!!lH\ 1l11.. :.lLL ... lro-
, I1':XX ) I. " ' 0" . • l J l \lr~.\lU/: U nr Zl' maIJ'\..ll"·, m Ul T
\ " ' . ,ll "'1\.ll· nHIJl· lIt~ mdJln nHl/l'.I:-.kU \..njiinil'lI i lIi'l'di\';lPl\I II XXlJ 1( " '( _~. l.1
I • " pl . , ' . •. '" ' . l " . , 1/11/1 u:m(/ lj l~O I:
111\IlIHln 1It1/.l tlll 1 / nill'alan I-..nll l.l'\,lI1l'asopi:-. tV III t 1Xl)" ) \.. .. .
1111 •.1)11. . '"
S K " .'.. .. ; Q . ',,', .•. .. t f l , . . . ' lJ 1J~' url' J1\a llSll\IJl'
•. I',,IllJl l \ Il . :-;1lI
. \.Il
. l3alkanolnsko!.!
. . ~
11lstlltJl '
'I "
1l S'ln. J'l ,vu (Il)OX, .). l l/.1, ~ \r.: 0 ... 1;11,1 .'.Iu Jl'
I
nl'IIIICl11ltll l'lIl'rg l.11111l 1 tl straJlH1Šl:U tll'inil) Zi! stru\..[urirank kulturno";1 i i"" ," " B '
' .. . , " . K ·
HUllt-ll\ ..· . ~. (hill 1
illI. OS[;I HIll'malln osta lt' vcoma zasltri.an na polJ'u hllklllriqi\".' 1 '1' " I .',
. ." _ . . . . ~,I\.I ,.II\UPJ.Il .
•nJlm l Izdaval' monu1l1r.:ntal nt: zhlrkL' N l/mdll(' pit'Sl/t' 1II11111111/1 'dol"ll("{/ II /lIIs Ili i H t'/l 't' I:O\'illi,
1.· 11.. lXXX. - X9. Il. 21. 2J. 2-t 2S. 160, 27lJ '
Hrahri·Dobrit·viL'h, obi telj koja Sl' prl'ma Cingrijinoj g~nl'a lllgiji I :l60. g\ldin~ il. Z\"Orni \":.l
doselila tl Dubrovnik
Hrabn:.' n, Radosav, voj voda, ISO:;. sahranjl'n IIl'rh; na Ošanići ma 116. 167
Hra ni ći·Kosačl', hum ska vlasIdinska pOI\,liil'a IXS. 1lJ:;. 2J 7. 2-m
Hr~lIliL;. S;mlialj.lI.W6, - I··JJ-U. "d iki mj\"l'lb hosanski 79. 115. 16-L 19U
_ Hrvali. slavenski narod il. jUžllllslavenskl' skupi nl' kl ~ji živ i pn:Il'Zllll tl i-Ir\'alskoj. BllSlli i i-I~I\.'l'go\·ini.
Crnoj Gori lBoka Kotorska) i Vlljmliini tSri,km./apadna i sjl'\Wna Bal·\"a ). ~ . t ~(" ~Y . 65
Hrva tin il: , Vukac. ll ,~JO . - I JSO,), wli ki Hljn1da bosans\"i, sin i-I r\';l1ill:t Sljr.:panil:a
Hrvatinil:-Vukl'k. Hr\'l'jl' l'1' 1-1 16. ). "diki \'llj\'lld;1 hllsans\..i. hl'rl'eg spli ls\"i 16~ . ~J 7 , ~-I9
Hugn od Sn.'wg Vikhlra.l-lugl1 Grafm\l BlankL'nhurg.lI07tJ. ili I07X. - ll-ll .l, 11:1" all H U~ll
od sv . Viktma po allgllstin sklll1l sa nlllsla nll St. Vil'hlr t'Jliw Pari l.:I, ~ ijll1ll jl' glaSIl\ ihll1l
školom ravnao nd II JJ, 129
Hui zinga. Johan. povj~s lli č ar. niwzell1s\"j kulmmi histllri \.., lGn.lIl ingl'n. 7. XI I. 1~ 7 ~ . - [>to Sl~'t.'g.
t. II. IlJ-I5.). I>l\lfesor uniwrlil~ta II Gn.lIlingl'nu l 1905, - 15.) i Leidl'IlU tllJ l5. - -I~, l pn..-J:>:ll-J-
nik filološko-hi storijskl'!!' razn..'da Akad~lIli,k \I Al1lsll'n.ianll1, PllSdll1l1 Sl' 1'1:\\'ill PI\IU(a\',UUt'm
JX)\'ij~sti sr~dl1jl'g v i.kka~i d(l\'llllit) j~ II tijt'Sllll Vl'ZU s Lllltit'tnll~l:u 66. 7 ~. 75. SlJ,l}(.l. IJO, 1.\ 1

I
Ilija lsv.), slarol.<lvjc tlli promk. boral' proliv idlltoPll\"illI1SI\':\. isp4. 1snik. ~1~Slil.lj:I\..~ ~U.dl'1n~~I~·"
jedan od malobrojnih starozavjl'lnih pr:.Jwdnib ~ tll\':It1ih i II lapadUlIJ I1II ShXlh 1J c.r\..\~_
Il iri pril)'JliniL'i pkl1ll'Il:\ kl~a su nasdjavala st:u\l';msku pl\l\'inl'iju ll1yrkul1l 11;1Bal~:II1l~ )(-1. ... .
," ( III
• I l tl)S - 1" 16) InlnlpraVlllll1l'Gn..'!.!llrh1
. ' I)..1p.lrt!'l . , . 'I l1'), SI Ul li ....,1l
U, Pan / ul Bl'lll~m,~ .
I1l00.:cil .. \ ' - ., • • - .. . . \.. I 'iju i rll,ll\'nlh1
U Č~ 11 pravnik i tt:olog . Pllsligm1 \'rhl1l1:1l' papi ns\..c 111\ l'l. rt'hlrnur:ll' t I ,
1

pn)sjačk~ relil)v\,! , OdrJ.alllY.l:1[et'l1nski sahlll' 1~1 5. l~lJ

Ilko. pokojnik s groblj:111 Mrkllnjić Gradu . I ~7
l vnhnić . Tvrtko. Vllj Vllllu tl\.'hllti~ki tllSlll'skl)
IVlln(sv,) 101 .1 12
IVlln de Hoi, du vunjski hiskup 101 , .. ., N
Ivn n. pokopun ispod sh..,ćklll' iji JI.' epi taf P1Stlll l.itJllk R lll~h~1 ,II~ " " " VUkl'" Ill,~
IVllnko. kovač i diJl1ri., " . ulltor l'P 'lllI 1"II Ila s1n' (ku Illl"'UVIlI.
, ~ .
ll't:1 \ l 1\. '
IVl1l\o vić. Jurnj 107
I vić, pokojnik s grohlju u Mrklllliić Gl'tIdu 127

J
Jelenu (sv.), vidi sv, H~ I~I\II ~:' NS) 1l)4
Je ienIl (Gnlbn). bOSIIllSklI krnl,1ll'u. (1."\95 , - I. ,.
309
Jeri.na. vla~lika (gospod.l). pokopana ispod steć ka u Boljunima
JenI/Cl (EnI/a ). Irena 119
Jireček. Konstantin . povjesni Č<lr 162, 185
Johannes de Francia. potki vač konja 78
John d' Abe rno n. sir, (t 1327 .) 11 4
J ori sali ć. Radomir. feuda lac 108
Juraj (sv.). rimski vojni č.]snik. mučenik godine 303. u Kapadoc iji za Dioklecijanova progonstva
kršćana : svetkovi na 23. travnja: jedan od najpopularn ij ih svetaca sred njeg vijeka
Juroje . žup.m kneza Petra Pa v l ov i ća 99

K
K ab l ović. Milutin. k ovač- kl esa r 69
K ačić Mioš ić . Andrija, (Brist kraj Mak arske. 17. IV. 1704. - Zaostrog. 12. XII. 1760.). pu čki
pjes nik i fratar. životom vezun uz franj evač ki samostan uZaosIrogu 20
Kač i ć. Miros lav. knez 10 1
Kaer. Petar. sveće nik , (Makarska. 10. X II. 1848. - Makars ka. 24. IX . 19 19.) II
Katmina (Katalina). sestru bosunskog balla S~cpana II . Kotromani ća. žena župana Nikole iz Huma 180
Kelti . narod koji je nase ljuvao Galij u 65
Klai ć. Nada. ( 1920. - 1988.). povjes ni č arka 23
Komlinovići . vlaste la u župi Breć no 70
K o mlin ov i ć. Puvao, v lastelin u župi B rećno 11 5
Konstant in Veliki. (306. - 337.). rims ki car 63.200.240
Kon stanciju. k ć i cara Ko nstantina Velikog 200
Konstantin (Ći ril sv.). aposto l slavenskih naroda. isticao se lIčeno~ću zbog čega je dobio nadimak
Filozof, umro u Rimu 869. godine 86
Kopije v i ć . Ouin , župa n 11 6, 11 7. 238
Kos ača Vuk č i ć. Stje pa n. ( 1434. - 1466.). humsk i vlaste lin . he rceg od sv. Save 163.208
Kosanović. Hadži-Savo. m itropo lit 22
Kot romani ći. sred njovjekovna bosanska vladars ka dinastij a 188, 24 1. 249
Kotromanić, Stjepan [1., (1322. - 1353.), bosans ki ban 124
KOlro m an i ć. Stjepa n T vrtko l., bosans ki ban. (1353. - 1377. ) i kralj (1 377. - 1391.) 124
KOlro m a n ić . Stjepan Dabiša , ( 139 1. - 1395.), bosanski kralj 123.169
KO lromani ć, S tj epan Ostoja. (1 398. - 1404.; 1409. - 141 8.), bosanski kralj 104
Koz ma, Prezvi ter. srednjovjekvni bu gars ki književnik i visoki crk veni dužnos ni k (druga
polovica X. sL)
Krili ć. Mil eta, kovač-k l es ar, sahranjen na Nekuku 69. 175
Krist (Hrist). Isus. utemeljitelj k ršć an stva . (Betlehem. 4. pr. Kr. - Jeruzalem. 30.). Prema kršćan s kom
vjerovanju utjelovljeni Sin Božj i. utjelov ljena Božja Riječ - Mesija. Spasitelj i Otkupitelj svijeta 99
Kri stofor (sv.). (Xr>\CltO\p6r>o~:::; koji nosi Kri sta). ran ok ršća nski mu čenik. (Palestina? - Sam 250.).
Muč e ni š t vo podnio II Li c iji za Dec ijeva progona: bače n je u vatru i zat im mu je odrubljena
glava. Njegov se kult pojav io II Y. stoljeću na ISlOku. a potom na Zapadu. U srednjem vijekU
j ed an od najš tovanijih svetaca. Pre mrI predaji nosio dijele Isusa preko rij eke. zašti tnik je
putnika i voz.. lča 84. 194.245
Krl eža . Miroslav. (Zag re b. 1893. - Zagreb. 198 1. ). Au tor najz n ačajnijih tekstova h r\'aI~ke
knji že vnosti XX . stoljeća i po kret ač mnogi h kulturnih ini c ijativa z~ls n i vani h na kritičkorn
o svješć i va nju hrvats kog dru štva 22
KromiJjanin . S tan ko. pi sar cv"lIlLlclja tepč ije Balala Šantića 11 5
Kuku la m ović. VescoJ...o. dij'lk. autor e pitafa na s t cć k u Radoj ice Bili Ćrl 203
Kulin. ( [ I XO. - 1204. ). ban bosans J...i 7 1. 203
Kunpešić. BenetIikI. Slovenac. 1530. ptupllll1\'ao Bo:o;n()1ll kao tumač i član poslanstva ausoijskog c;u-J
Ferdinanda I. upućenog osmanskom ~lIltanu Su lej man u I!. Veličanst\'enom (1520. - 1566.) 20
Ku šar. Stjepan. teo log 14
Ku zma. Prezb ite r 72
 L
Lmli-');l\ r 1377 - l-l l-l J ' J' ,
.. ' ... . . n.lpu r"/"I k..al" Jj
Lll.lf II Bel<lIllJl'. prij;I!I..'IJ' I"u\ov I ' ,• . J J4
.P\0Jl")t.:pp " S
l alar (". J.
'.
"'''p ,,,-.
.
/..'11..'1 I XX ,.,. lIH.! . \\:111111 P i"lllll Kn . . ' N .• I' .
1"lUlgdO II mn \ Jh <j() J""
l OJ..l1l1l.:. Manan. 127 . Of)

Lorc llLcni. Pietro. lal ijan ,ki ..,Ii k· b

. .l f \ falUm A mb .
L <.IprvoJ
.
po lovic i XI. ~1 . 63- roglolll Ifwć;ljni prcd,'<J\nik ... ien'ke 'k J
, • .., 'o e u
lj .O\:tk I. Ve lik i. ( I J·n. - 1382. J. ugan,ki kral' od 13' ') '. .
l nJego\' na:-.ljednik. Ože nio \C EJizabelo 1 J t ~;> ~.-": IX)IJ'''kl kralj od J ~70. Sin Kurl a /. Robe .....
lk ( 11. " (en l.Io ... ·!n,ko<J b S' ' ....
u ' ;[ s v.), eva nd e li ~t 98 • ~ ana. tJepana II. KOlrornan i ća 64
Lubcm buršk i. Si!! i ~l11 l1nd (1387 - J 437 b
, ~ ' " - .J, ranJ e nbur~ki mark .. r '.
kTa JJ. car S velOg rimskug car~ l vJ SJ .:-ro . ugar<.. h nJcmaćk i i c:c\k i
Luna. mje~eče\'a božica 65
L LI ~cha n. Fe li x von. voj ni liječnik i ~mtropolog 65

LJ
Ljuti ći. s lave nsko po lapsko pleme 65

IVI
Malcolm. Noel. povjesničar 24.26.279
Mandić: Domini~. crkveni povj~~ničar. (Lise. Široki Brijeg. 2. XIl. 1889. - Chicago. 23. VIJI. 1973.).
franjevac. Njegove s u povIjesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest Bosne j
He rcegov ine 24.26,59.279
Mara. krslj anka 127
Mara. zaručni ca Peje St ip ančeva 127
Marija (sv.). Majka Božja (aramejski Mirjam. 2rčk i Mupiu.lat. Maria). (8o!.!.orodica. Blažena
Djevica Marija Gospa. Majka Božja). mati Isusa~ Krista. (? oko 20. pr. Kr. - Je~em. oko 35.) 2-J8.
M arko (sv.), pisac jednog od čet i riju Evanđelja. gotovo redov ito prikazan uz krilatog lava 63
Maršić , Ivan 116
M asaccio, rođ en kao Tom maso Cassai. u nekim izvještajima Tommaso di Ser Giovanni di
Mone . Prvi ve liki s li kar Quattrocenta ta lija nske renesanse. Njegove freske najraniji su
spomeni c i hum anizma, u vod eći pl asti citet prije ne v iđen u fi gurainom slikarstvu 110
Masnovići-Bubanjići , potomci bosanskog kneza Mastana Bubanjića. rusaška (državna) gospoda.
nosite lji visokih titu la na dvoru bosanskih kraljeva. neki od nj ih dubrovački gradani 96
M37..a1ić, Đoko, slikar i histoOCarumjeblOSti, (8os. Kostajnica. 23. IV 1888. -Samje\'o. 1975.) 60. 160.1~9
Maximin . pokojnik sa C rkvi ne u Donjim Mujdžići ma 128
M enčet i ć, Jakov, dubrova č ki vlastelin 184
M este n, hum ski vojvoda spomenut na natp iSU iz Drežni ce 96 ,
Mih aj lo (sv.), sv, Mihovil Arkanđel . kao sveca poštuje ga ist.očl~a i zapadna Crkva. "\'oj~ko\'Oda
vojske nebeske". voda j pobjednik II borbi prot iv pobunjenih andela 87. ICH
Mihajlo (Mihoilo). knez trebinjski l J5
M ijo, brat krstjanke Mare 127 . . '".
Mil etić, Nada. arheolog, višegod išnja djelatnica Zema ljskog Muzeja u Sarajevu lJ. 56. 61. 8.1
Mil gosl, kovač-kl esar 69 " .
-M~ITć, kovač-klesaJr, ~ktivXaJnVnastn;:~~~~le~n~ko~:a:~:~1v~:~laŠke porodice Milor.ldo\'ića ItH
Milorad, druga po oVlca ..• , ,
Mlloradovići-Hrabreni , pravoslavna vlaška porod ca ~ ~ 164 16S 166
, d " S' . n Mlloradov spome nut 141 6 . g Int: . "
Mllora OVIC, Ilpan, SI , . k č . k nil Kordunu II dnt l!oj poloviCI XV III SI. 167
" H b nJe rOl1l1n au stnJs l as lll • - J67
Mil ora dOVIC- ra re , , f k' IkOVllIk lUtor brošure o Ž I IOIllI " h ć u
, 'ć H b Grigonje gro . ru s ' I 'k
MIl oradov) - ra ren. • I 1 ( 1796 _ 180 I.)doblo najvišanl<\Kaodh 'O\W1ja J67
pl .'
MiloradovićAndrejević, Mlhal.lo. u dobaS~ p.J~ ali' Kot;~mmllća. kr.lIJa Tvrtka I.. kr.l lp Dablše.
Milošević, Viganj, s lužbeOlk ~ana tJepana 170
kralj ice Jelene i kralja Ostoje 104. 106.
3 JI
 . . d' od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu
Milošević, Alija, pokojnik sah~~Jen pod Je ::ste Gacko-Nevesinje 125
iz XV. u XV I. st. II GračanicI, .sel u po~ed' od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu
Milošević, Jusup, pokojnik sah~a~Jen podo!:dn~:te Gacko-Nevesinje 125
iz Xv. II XVI. st. II G račaOlCl. selu p k' b run s dvorskom titulom kaznaca 161,162
5 1372) bosans I a
Miltenović, Sanko, ( 133 . - . .' diml'i 11 7 166
Miogost. kovač-klesar na nekropoli II Ra J '
MiolOŠ. vojvoda 109, 117, I ~ I. 23? e kralja Tvrtka l. Kotromanića. sahranjen na nekropoli
Mirković. Batić. knez bosanski II vrijem d Dubrovnika II Bosni 150, 171, 203
II Kopošiću kod Ilijaša, gospodar gra a . 10 l
. b t 'rpskog župana Nemanje
Miroslav. humski knez, Ta s ,
. h k ' vojvode Mestena 71
Miroslav. stn ums oga ..' 96 97 98,99, 110, 11 2,203
" l' spodin , gost C rk ve bosanske • ,
MIS Jen, go.
Mitrović, Vukša 101
Mitrović. pisar 102
Mrčić, Ivan 70

N
Nebridius, prijatelj sv, Augustina 99
Nemanjići , srpska sred njovjekovna vladarska dinastija 188,241
Nespina. veliki kaznac 203 , " .
Nibelunzi, prema germanskoj pri č i sjevernjačko pleme patulpka kOJe Je posjedovalo silno
blago: Pjesma o Nibelu nzima - naziv glasovitog staronjemačkog epa 100
Nikola (sv.), biskup u lučkom gradu Miri u IV. stoljeću ; slavi Se 6. XII., glavni zaštitnik Rusije 97
Nikola, župan u Humu 181
Nikolići. humska vlaste linska porodica, prema Mavri Orbiniju potomci Nemanjića 59.1 80
N ikolić, Vlad islav, knez, sin župana Nikole i Katarine, nećak bana Stjepana ll. Kotromanića 181
Nikolić , Bogiša, brat Vladislava Nikolića 18 1
Nikolić, Petar, knez, sin Vladislavljev 181

o
Obrad, dijak - vjerojatni pisar epi tafa na stećaku majstora Grubača na nekropoli u Boljunima 177
O hmu čan in . Draže. prvi poznati bosanski arhitekt (XII. Sl. ) 203
O li v e rovi ć, Pokrajac, knez 115
Opraš ić , Radivoj, pokojnik sahranj en pod jednim od kršćans kih nišana na prijelazu iz Xv. II
XVI. st. na lokalitetu Biljeg kod se la Opraš ić nedaleko od Rogatiee 61. 105, 118. 125. 126
Orbini , Mavro, (Dubro vnik, sredi nom XVI. st. - 161 1,). povj;sničar. Opat benediktinskog
samostana na Mljetu, a neko vrijeme i u Stonu i na Braču, 160 I. izdao je II Pesaru djelo "11 regno
degli Slavi", II komje pokušao prikazati povijest svih Slavena 20.83. 162, 180
Osmanlije (Turci j, (tur, Osmanl i - Osmanovi potomc i) II prvotnom značenju naziv za dinastiju
tur. ,~ ll~tana (do 1922 , pre ma ime nu sultana Osmana 1.), U širem smislu i II povijesti
lIt~~ l c aJ ~nom značenju izraz Osmanlije sinonimje za Turke od XlV. do početka XX, stoljeća.
Nj ihov Imperij'' sc zove OSlll't
. " .
ll" 'k '1' O . . ,, '
, I lJS 01 1 l0mansko carstvo , a JeZik osmanltjski 22.
188
OstoJ <t, po kopan Ispod steć ka koj i je klesao Radoje 122
Ostrogoti , stan germanski l1'1rOO č " d ~
' o> ." , 18
'k ' . ' ... < IJU Je rzavu U1ltsttO bizantski car Justinijan (527. - 565.) -
Os OpIC.I. Su iiman pokOjnik s'lhnnie d' I ' , .' I
'. X ' . , '~Il po Je( n1lTl od najstarijih muslimanskih nišana na pilje azU
IZ V. II XV I. st. II DUl1lanji ć ima 125
Ozri novi ć , Stipan 117
l'
Pala iIII l ill (12
Pa l;IIllL' la. Mirt ):- la v l J 14 'll) ') 6 ( 1 (7 (X
.711. 79 KO KX 1)2 ()4 1(1 I
Pa\Ja IH.' . Pnh0.lt:. t:~ l i ll ~l..i Vlah SK
'0 ' . " - . - . , , . ) . )

. . . . . J . 10. 11 5. 254.27<)
Pav.ul tsv.). a ptl~hl L hudul:i da j~ \.. I~ćall).,k ll !lIku)l" . .. .
"A pnslot natTH.li", ll I. sv. P~lra ."ma1ra S~ ~ . l ~n()~~~J n~l.l u()v'k{)m WIJCIU.. tekao je na ... lov
.0

1';1 \' \..0. knez, iz "bratij e" Petra Sljepan~v~J~::I~II~~llbll~~~~::clJi~~~Jem kn::an"kc Crk ve 1D . 130. 171
Pa vle. knez. spome nut na epitafu vOjvode Miol oša 2.17
Pav le I.. (1796. - 1801.). rus ki car 167
Pav lo\' ~~ i. bosans ka vla :-. telins ka porodi c;) 11 7. 164. 170. 237. 238. 2X I
Pavlm'lc . Pelar. (o ko \J9S. - 1420.). knez. obl m.n i gO:-podar 164. 138
Pegaz - I. mito . loški krilati
. . konj.. . i skočio
. iz Mcdu li- n'lliJ"e
" h kadJ'oJ' J'e p
crl cJ. od ru b'10 g Ia\ u: pod
udarom njegova koplla IzbiOJe Izvor vode po!-ovećen muzama. nadahnuc'e pOe 'k' , ' bol
. "k .. . ~!-o ll! a. L.. \ I m
PJeslll e 'og nadahnlIca - uzjahati pcgaz•.l - postat i pjesnik . 3. ve liko zviježde na nebu SI
Petar (sv.). apostol. na već in i slika prikazan kako drži k ljučeve Neba 7 1. 80.90
Petoj i v i ć . Pribis hlV 100
Petranov ić. Božidar. hrvat ski Srbin. pravnik i pi sac koji je živ io i radio II Zad ru: au lor knjižice
O C rkvi bosanskoj II kojoj zagovara njezin srpskopmvoslavni karakter. (Ši benik. 18. IL 1809.
- Venecija. 12. IX . 1874.) 24
Pi sa. grad II Italiji 75
Platon. jedan od naj već i h s t a rog rč k i h filozofa. (427. - 347. p. n. e.) 80
Plutarh. grčki h i stori ča r i filo zof (oko 46. - 125.) 93
Polihranija. monahinja. (gospoja Radača). kći Miltena Draživojev ića . žena Ne nca Čiho rića 87
Pomoč an. dijak. autor natp isa na s tećku kneza Vlad islava Nikolića 104
Popratović. Radivoj. kne z. iz '"bratije" Petra Stj e pan o v ića - Hrab re n a 165
Porfirogenit (Konstantin VI!. ). bizantski car (91 3. - 959.), autor djela "De admin istrando imperio"
(O upravlj anju carstvom) 17
Presijan. knez IOl
Pribilović. Radovan , sahranjen u mauzoleju u Rječ i c i kod Kraljeve Su tjeske 203
Pribii ša, trebinj ski župan iz prve polovice XIII . sL 11 8. 236
Pribi s a li ć , Rade 100
Pribi slav, pi sar 69
Prijatelj-Pavičić, Ivana, historičarka umjetnosti 14
Pripčinić. Milat . .
Pripčinović, Đi van , dubrovački trgovac Živan Pripčinović . poznati zakupac turskih canna 167
Purća, voj voda bosanski iz druge po lovice XlV. st.

R
Radašin, krstjanin , brat Radovanov 109
Radič kovač-klesar 69
R adiČ: dijak. autor epi tafa na srećku izvjesnog Ivana 109
Radić, Frane II . ' . od . ."h muslimanskih ni šana na prijelazu
Radilović, Ahrna!, pokojnik sahranjen podJe~n lll1 , najstanji
. XV XV I t II Čadovin i kod Rogauce l_S . . . . l"
IZ .U • s. .. . pod' d ' od najstarijih muslimanskih m~ana na pnJe azu
Radilović, Hasan, pokOjnik sahranjen Je . mm .
iz Xv. II XV I. st. II Čadov in i kod RogalIce 125
Radimsky, Vaclav II
Rad~n, g.~st Crkve bkosaln3s;~ n~7 ~91~ I~~; 'k~~~. bosanski oblas ni gosp0dar 107. 116. 171.238
Radmovlc, Pavao, (o o .. ' H II 195
Radivoj ev ići -Jurj ev i ći, feudalna porodiCl.l ll zapadno m um
Radogostić, Hre lja I ~ bnih spomenika steĆ<lkil na nekropoli II Boljunima 177
Radoje, dij ak - pisar epllafu nadgro . ' Osto 'e 69 122
Radoje kovač-klesar. klesao slećak Izvjes nog ~ .
Radoje: veliki knez bosansk i 171, 173. 203
313
 Radojkov i ć. Bojana. hist oričarka umjetnost i 67.79, 82, 1~2 .. _,
Rndona. pokojnik sahranjen. podJcdmm
. . o dnaJ' .slariJ'ih muslimans kIh mšana na pnJclazu iz XV.
II XV I. st. II Govedovićima kod Trnova 100. 125 .
Radosali ć. St ipko. sahranjen na nekropoli II Premilovom polju 102. 104, 188

R adosa lić. R..d ič, pisar. sahranjen na Nekuku 175

Rados lav ( Mes nov ić). sin humskoga vojvode Mes(te]na 96
Radovan. brat krsljanina Radašina 109
Rajmond. sin Vachtcra Rambota 78
Raynaldi . Odoricus. crk veni povjesničar 162
Raslić (ResIi ). Jun ije. ( 1669.17 1. - 1735.), dubrovački kroničar 162
Ratko. djed Crkve bosanske 83, 163
Ratkov ić. R<ldonja. čovjek vojvode Sandalja Hrani ća 190, . . ".
..
Rembrandt. pun im imenom RemnlUnl Harmcnsoon v~n Ry~ ~.I z~ze mskl ~hka.r I ~akropi sac.
(Leiden. J5 . VII. 1606. - Amsterdam. 4. X. 1669.), naJznacaJnlJI nizozemski umjetnik XVII. SI..
jedan od naj većih stvaralaca svih vremena 63
Richard II .. nas lov djela Williama Shakespearea 98
Roger II., (1101. - 11 53.), norman ski kralj Sicilije 76
Roland 100
Romani - narodi koji govore jezicima proisteklim iz pu č kog latinskogjezika (francuski, španjolski.
ta lijansk i, rumunjski i dr.). Stanov nici is točnojadranskog pri oba lja koji govore latinskim (ili
eventu alno g rč kim ) jeziko m, lin gv i s tički ra z li č iti od Slavena 28
Rusi, narod koji pripada i s t oč n os la ve n s koj je z i č n oj skupini , naj već i slavenski narod 72

S
Sabinus. Petrus (XV. sL). profesor human i st ič k i h znanost i na rimskom uni verzitetu. prijatelj i
kolega Pomponija Leta (Pomponius Letus) 22
Sam uilo. makedo nski car (976.- 10 14.) 101
Sa nković i . hUlllska vlastelinska porodica 59. 160
Sa nković. Radič. ( 1379. - 1404.), vojvoda 160.1 62.163
S ank ov i ć. Bjeljak. ( 1379. - 1404.). žu pan 161 , 163
Sapieha, Alcksanda r. poljski knez 20
Sasi. nj e ma č ki rudari 119.20 I. 235
Semjul1ović, Boš ko, ko vač- kles ar 69
SC lllorad, dij;'lk - pisar epi talll nadgrobnih spomenika stećaka na nekropoli lj Boljunima 69. 11 7
Se rgejevski. Dimitrije. (Lenjing rad. 1886. - Sa rajevo. 1965.) arheolog. znanstven i savjetnik
Zemalj skog l1lu zeja u Sarajcvu Il. 24. 57.85.86. 126. 199
Scviljski. Izidor (sv.). roden oko 1070. II Španjolskoj . umro 11 50. i pokopan u madridskoj crhi
~v. Andrije, 16 1R. prog laše n blaže nim. a kanon iziran 1 6~2 .. zaštitnik ratarskih poslova i
t!onn.: i.l!t Vl! 12l)
Sfor/.il. Gak'lzo. III i lan:-.k. i hcrcl!~ 306
Shakl!~pcarc. Wi Ili am ( 1564. - 1616.) cnglcsk.i pjcsnik i dramatičar
Skarit.:. VI:ldi:-.lav. (Sarajcvo. 10. VI. 1&69. - S'Ir.ljevo. 6. VIII . 1943.). historičar. akademik SANU 11
Skl:nt!cr. IIllC Iluko/'n ib ~· lhl·' 111J· ' l I· zu
. . • . • • CI og lXXI Je · d nlln
· od naJstanJlh
. . . . I11USlllllansklh
. "v
Illsana na pnJe.1 ..

IZ X V. II X V I. st. II Fatnici I ~5
Slavcn i. ve ljka ~k u/Jj na int!ol' lll·')I, ·I·· h ,. d .. 'v' • I· . . Il ·'
..
' . -; , .. _ S",I 11.110 a pu\,c z ;'l lllh JCZICIlIIl1 Izvorom . Pod ije jem sU •
IstOl.:llC. I.il padll l! I JU/Ill' Sklll'·'11C tle I·'
•• v • •
, ~
ICl c: lle I1Jl1O Vl111 ze mlJopl snl1l1 polOZaj elll 14. ..!.. 8••\7
I " I ' ' " v •

Slavcl1l.lui.".1ll J O. 56. 101 .

Slaveni i stoč ni 65
Sol In vil.: l11 s (Ncpohjctli vo S Ul1 ce ) 1"-' I ' . b·o
. . . l IZ.IVIlU 107<111 .. t\'(} II kas nua nti L' ko m Rimu. Kult je I
/ .•ISIlOV'1ll pod l.:arClII AllI·cli.janolll 274. I· d eUI
Tcot/o/.ij clIl I. 24() gol. Ille. <.I Iraj 'H) jc tlo uk. i llu ća IJaganstva
- po car
 S I11\ IVjl..'V, A il..' J.. .\ illldar. ( I X()( J. _ r IJ7 1 . • '.
V;tI I"L'\'(l l u , " . • " ' . . J. U V,tn,av, Je l"I \lr}; " p . ". "'
Sonj u. " ' I~. ~'I :'~ v:. ć:.nj:. kO"IU"i\IiČk·. ~'.
,I"g ncprih I:" ."u , H" "'''J\ko· r.lolo; ki f"k"IIel.
I III )t.:Illdlku . GOd iIII..' II)" () . 1 " . I Il CJ.1 odveo tl Kon"';Jlinorv)l. al .
I 'I ," I kog - . UOS;I() Je u K ,. . ,
~HS I" J. /., rrn II

~
.\ O" :'" S o."cns pr.l va "a Pr:. v""", hk I r.J JCv,,,,, gde jc "'''I" vljen li, profe"'ra
g
D, ugog
s sVle ls ko rala. "a"a vio je živ"I' lelu II Beograd" . Proljcran iz J"go\ lavije nakon
I rll J...l..'lilcr;Ullre ')4? ,) 64 (L - II Cllcvl gdCje r;IlJio k:!oprofCl,or \ ' Wen' k.h . . k
Sp;lra valo. Ljubo 25.- 187 . _- • . lu '~ I JCll a
Stan;t. gos poja IOX
S'I. ' I~lllnviL;. Ki.lr;ldžiL; Vuk (7. Xl. 1787 _ '.
S':'I"I1I..'I..'I\. Hl..'nrkh. ;Hl slrijs ki časnik 2C) 7. II. IS64.). srpSktJelik()~lo\'ac 55
SI~pan: kncz . .iz ··br'" ijc·· PClra
S[/pallce\" Pt'Jo 127
SIjepanovića.Hrabrcn" 165
Slipal1 L" ić. M'HI..' 127.118
Slipko. sin \'Oj VOUl' Miološa 109. 2.17
Stje pan (s v.). (S IeVan), PrvOll1učenik. Z,.IS'I'. III,.k
Sljepan. Prijezd.1. bosa ns ki ban 169 C l1lanji ća 79

Sljepa n. To;naš. (1443 . - 1461.). bosanski kmlj . s in SIje p'lI1a OSlojc. x.1. 116
S IJepanovIc (Hrabren ). Pelar. vojvod •. s in SIip"n. Milor.ldovića
164. 165
Sljepanović Miloradovića
( Hrnbren ). Radoje. s in Stipana 164
Stjepanović (Hrabren). Vukić. vojvod.l. sin Sti piJlH1 Miloradovića 164
SUd ia nd . (Pi l". Ivo ) 24

Š
Š.nlić. B,,,.lo ( 1392. - 1400.). fe llda"Ic iz L"šve (srednja Bosn.) s dvoo;kom lilUlol11 115 lepčije
Ša nj ek. Franjo. c rk veni povjesničar.
"k"de mik. Roden I. IV. 1939. u Poljani (Varaždin ).
baccaiaurell s fil ozofs kih ( Dubrovnik. 1962.). magislar leoloških (Zagreb. 1966.) i pomoćnih
povijes nih z nanos ti ( Vat ikan. 1968.). doktor povijesnih znanosti (PariS-Sorbonne. 1971.).
redovni član Hrvatske akade mije z nanos ti i umjetnosti (JO. I. 1997.) 14.137
Še vo, Ljiljana. historičarka umje tnosti 14
Š koba lj , Anle, kalolički svećenik. arheolog (Duće. 2. VIJ . 1914.) 26.55. 63
Šubići, hrvatska vlas telinska porodica 195 , ,
Šubić. Mladen II., (1304. - 1322.). bJibirski knez, hrval.<;ki i oo.sallski ban. hrvalSko-dalmatlnskl ban
i gos podar Bos ne (13 12. - 1322.). najslarij i si n Pavla ŠUbića, 83

! '. M· .. ( 17 l 7 - 1780,).
lerezlJa. anja. '
njemačko
- rimska e:'lrica. ugarsb kmljica,
"
Kćerk~
i nasljednica
.. r ' 'oc' 'llnt' ,,'fonne
Karla VI Vladala apsolutistički i centrn listički. provo(hla gennamzaclJII. a I ' ,s lj. . 'k'
' ,~
Z~k?~ političkim
.. , od vstvo uki nula proaon vješ tica. u Hrv.uskoJ uwla kmlJe"s II
unapnJedlla
vijeće. ImaJaskols
desetvo SIIlOV:.J.' koJ'e j e uda=:.Jla i ženila premil
l kel, e n I :-;est a,: inlt'ft'!'t im:1
monarhije 167 , .,
. ., D· š . k' knez ( DiI'm"'elloc1'lmde/;e) 8_ , ,
TIhoradic, IVO , usors I j" 10 od He hde n1nO O spon1JIlJ:lllt' u
Tračani, stanovnici Tra k Ije
" - U .1",ičko. dob:.J ZCI1l ~ e sJcvcn ,. ~
O

s tarogrčkoj povijes ti i književnos ti 72

Trifković, Stjepo II Z b 194') po završt'lku srudija povijesti

Truhelka Ćiro.
a rheolog, (Os ijek, 1865. - ag~~. e ku:;o~ Stross mayerove galerije starih
'
umje tnos ti na Sveu I I lU u
č· I 'š
Zagre bu kral ko vnJe m
"
"
' iv:ln 'uZcmnJjskogll1l1zcjtl ( 1888.),
God ' 19" 1
me _ ,
ma istora, a od 1886. u Sarajevu sudJbelUJe uloos n, pre~zil11a katedm z.a arheologijlllUl FilozOf.~~kO'~~
n
OJ
odlazi ,.
privremeno u nllfOV mU, no II !'Za l'pok muzeja u Sar:Yevtl. un-'CInik i dirt!
. k'lar "Glasru 0a
k I' Prvi je kuSlOS Zema LIS og
fakulielU u S op JU. 26 55 59. 68. 98. 115 .. 171 Pavlović.
istog mu zeja II , ~ 9. I, • a l 'kao diplomal i pos lanik II slu žbi porodice
?
Tumurli ć, Vlatko, krstJ3mn. pozn

Tvrdojević, Brajo 105 3 15

 U ćk Bogčina Ugarčića 104
Ugnrak. dijak. autor natpi sa na ste u
Ugarčić. Stipko. knez 116. 1,1 8 118 .
Ugarčić. Bogčin. sin kneza ~11~ka I~~. Dubrovnik. oko 1461.). ~etpostaYIJa ,se da je učio u
Ugrinović. Jvan. du.brovač kl sl~kar.. (. štitove. škrinje. zastave I kućne oltanćc po narudžbi
Veneciji . Radio Je oltarne ,shk,e, Ikon:
cehova dubrovačkih plemića I bcsan
ke vlastele 78

Utje~enić. Ratko. dijak 118

~aChler, Ramboi , flandrijski zlatar iz 8roggesa 78

Valais. francus~a dina~tija 251 čki ~ udotvorac ostroški 183
T ' ( ) mitropolit hercegova • e .
Vasi Ije sv.. Č .. 8 I 1907. _ SaraJ'evo, 26. Il. 1985.), arheolog. eplgrafičar i histOričar.
'/, go Marko ( uplJina. . . . ' B . H
e Od 25. viII. 1950. do 9. XII. 1957. di~ektor Ze~aIJSkOgl m~zeJ a ~sne "k erc~govi ne u
. N ' č· "e rezultate dao Je na poljU arheo oglJe, numlzmau e, epIgrafike i
Sarajevu. aJzoa aJnIJ 25 28 57 66 68 70 82 86 96
topografije historije srednjovjekovne Bosne ll , , , , , , , , ,
Vid (sv.) 85
Vidović. Drago II . 63. 64. 65. 71. 72. 73. 200 .' .
Vikinzi staroskandinavski ratnici (VIII. do Xl . SL), Vješti pomorCI 245
Vitko, ~kojnik U sahranjen Barevištu kod Širokog Brijega gS
~~ ..... ' .
Vlaćević, Vukosav, voj voda, si n kneza Vlaca BIJehća, sahranjen u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara
u selu V lahović 175, 188i
Vladimir, klesar 11 7
Vladislav. (\ 233. - 1242.), srpsk i kralj I 15. I 18
Vladi slav H ercegović. (1426. - 1487.189.), herceg. sin hercega Stjepana Vukčića Kosače 163
V l adev i ć. Vlatko 68.107.117, 171.237
Vlahov i ći. vlaška porodica 175
V l ahović. Radosav, sahranjen na Nekuku 175
V l a hov i ć , Crjep, sahranjen u Radmilovi ć a Dubravi kod Bil eće 175
Vlahović. Raško. sahranjen u Radmilov ića Dubravi kod Bileć e 175
Vlasi , e tni čka skupina podrij etlom od iliro-romanskih starosjedilaca 61, 116. 164, 167. 176
Vlatković , Radivoj, voj voda, sahranjen na nekropoli u Opličićima 69,180
Vogačić, Volašin , ko vač- kl esar na nekropoli u Radimlji 166
Vuk, dijak - pisar epitafa nadgrobnih spome ni ka st ećaka na nekropoli u Boljunima 177
Vukae. Tvrtko \08
Vukae, knez, iz "bratije" Petra Stjepanov ića- Hrabre n a 165
Vu kas. Tvrtko \08
Vukašin , autor natpisa ne stećku Beoke krstj anice 191
Vukava, žena Batića Mirkovića. kneza bosanskog 103
Vukovići , vlastela u župi Sroć n o 70
Vuko.,:i ć , Vlatk~: ve.liki ?osanski vojvoda iz porodice Kosača, stric Sandalj a Hranića 161
Vu lelic Vukaso.vlc. Vid. pi sac. sakuplj ač arheološke grade ( Brsečine kod Dubrovnika. 16. xn. 1853.
- DubroV . nik : 10. VII...
1933) . se prou č'
. . Ba VIO avanjem starobosanskth. .
natpi sa te '
pojed'JOlm
.
problem ima IZ srednjOVjekovne bosanske pov ijesti II

\\'
Wenzel , Mari an eng leska pov ' k . .. .,
.Jesm~ar, a u~J et~osu I slikarica, (Pi tsburgh. USA. 18. XI I. 193:.
'Y

_ 6. L 2002. : Stud i "

rala 1962 )Lo d raIaDu~Jetnost na Uni versity of Califo rnia II Santa Barbari (USA). dokton·
. u n onu . UZI penod bih sur' d ' W b d u
Njezin istr '" Yk ' d , . < . <l Oi ca II ar urg and Courtau ld Institute u Lon on .
- . 3Z]Vac I ea posvecen Je dugi ni z I' '. Y' a
mcnrikc oJ"lh o d " I . - go<. Illa lIllljetIlIčkoj obradi stećaka. narocllo om -
. vu po fij e t u lukhp' . '. y •

mediteranskom prostoru II "0 '., .lIlJU II 1I1l1Jctnlcka strujanja na širo ko m europskom]

Wilkin . . . - .. _I. 24. 25. 26
. ~on . I. Gardncr. c ng l c~k l cglptolog >0
W,oh . G. 74 -
 z
Zai ner. Glint he r 65
Z~ lija. kovač- k l esa r. ak ti van na nekro r '.
Zlrduill . (Josip) Andrija fra erk v . PO ,I II ~olJu nlJna 69. 177
od' . 8 ~. em povjesničar č l an Fr" •
r 10 se . II . 1937. II Zeravcu kod D . anJcvacke provi ncije Boo;ne Srebre
Zoch. Ivan 170 erven le 17. 27 ne.
Zore. Luko. Zo re Luka (Cavtat 1846 _ C . ,
, . , etmJe. 1906 J fil olo d'
prole sa r II Dubrovniku os novao !i leral . I' "S". ..g. S~U Irao II Beču slavistiku . kao
~ . nJ Ist lov IOac ' ko ' .
Sll.ZC I,lJC s~eze medu Hrvatima i Srbima" II Jem Je svrha bIla "k njiževno
V
2 0 I1I111l r. Duniirije. (1076. - 1089.). hrvats ki kralj 241

Ž
Žerav ica (Fe keža) , Lidija , arheolog . radi II ZemalJ'skomu mu zcJ'u B'H S '
I II araJevu 170.17 1

KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA

A
A lzas (Elzas). pokrajina II Francuskoj, glavni grad je Strassbourg 72. 74
Apu lija (lal. Puglia ). regija u jugoistoč noj Italiji 185.150
A rnlenij a. neovis na država s glavnim gradom Erevanom 80. 109
Assisi. grad II Italiji. rodno mjesto sv. Franje utemeljitelja Franjevačkog reda 63.75.308
A te na, g lavni grad G rčke, u prošlosti moćni grad·država, centar umjetnosti i fi lozofije I II
A tri , grad i ć na Sici liji 75
Aus trij a (Habsburš ko carstvo). u prošlosti ku lturno središte Europe osobi to u glazbi i
književnosti , poznata i po baroknoj arhitekturi i slikarstvu 17.72.1 67
Austro-Ugarska, Austro-Ugarsko Carstvo, dvojna monarhija ( 1867. - 191 8.) 22.303
Avignon , grad u jugoi s t oč n oj Francuskoj . od 1309. - 77. sjedište papa

B
Baba (v. Bitunja Gornja), brežuljak iznad g lavne bitunj ske nekropole 175
Baki ć i , selo kod Olova 48, 50. 5 1.
Bakri (Visočiea) kod Čitluka 115 ..... .
Balkan (Balkanski poluotok ). povijesna i ze mlJopisna regija JugOistočne Europe 24.56. 60.
Banj a Stijena 80 ... D. k 145 km ' ozapadno
Banja Kovi ljača, grad i toplice (lječilište) na desnoj Obali njeke nne. o ' 0 Jug
od Beograda 200 " . 199
Banjevići (v. Ludmer). se lo u široj oko hcl Bratunca
Bare, Donje (v. Blidinje) ..
Barevište, lokalitet kod Ši.~kog BnJ;ga . 7~1~;adranSkOg mora. pokrajina Bari 76
Barletta. grad i luka u ltahJI na zapa nOJ o I .
Basel, grad u Švicarskoj 74
Baština 107, 125. 238
Batnoge (v. Radimlja) 164. 1(j6. 173
Beč (Wien). glavni grad Aus~Je 2?'e 82
Beograd. glavni grad. Rep.ubh~e S~1 125
Berkovići . gradić naJugOls~k~.~IHIOI 11 2
Bihać. grad u sjevroza~dnoJ I 186'
Bihovi (v. Šuma u-ebinJska), selo
317
Bijl'lu (Gurnju ), llIjc~ ttl kod Konj il:1I ~O
Bij du t V. Tl'chinj1'kll 1.upu), Scili 11'(6
Bijl..'h' Pllljt.! 7 1 .
" 1" I ' 'v r li slO~lloi. "ad" 9.1. 124 pulOvUkoji s jugn. jmlrunske obule i Dubrovniku
ll I,IC .111111, grm II SJ!: I . . 'krsnid
11'\ ( 'ru I II ishlČm1j 1·!cI\.'CgU VlIlI 111\\111' .
, I CI.. H. tt l , 'k '" ' ll) N i k~iću (1111 istoku) i M ostnru (nu l..I.lPlldu) 124. 174
,(JO kili) vtllk pre lIIlL Gm.: II (1111 sJe vcl •
Bil jeg 1tlkulilct kod scla oprn~ h~ 1 2~ oo 'k • - ,

. . 22 k . :'<.. liniJ'c lKI KUI1JKII 1111 Ju gOIs o

Biskup. sdl! uduljc ll\' oko I1lZltlUle , . , . • 'o ) ' . ' • •
. .' . k I V' k ll' kOJ' j J'e s IIrmlolll VIstIk IllI . nIlseIJem I Ol\v lsok lln . MlllIlli\ "
BI S ktlP I ~ I . \o k u lltcl \Il t:-;tl l co.
M\lšlr:Ul1U činili Icrilorijulnu općinu pod nlll.IVo~n. Bosnu . ~7. 1.~-rt). _IK~ .:'<.
C'
•
. k .. I k l', , k ld Kninu vlI:1UI1 po urh coluskllll 1111111 Z111111 IZ ncolllll.: kogu. II ntl č kngu i
BIS 'UPlJI! , U ' II I lo! I " . ' , ~ k d š '. " "
pllslo!hno rul1 osl'cdnjuvjckuv nog razdoblJu , NOSIlIIIC po ne u u, !ljem pOSjedu I Sjedištu
hrvatskog hi skupa. Od XI. do XV II I. ~t. ~, valu sc KI,)S(lVO 6(: . ,
Bistricu. sdo udu ljeno oko ~ km I,ral' nc Imi.lc od Gornjeg V:aku la nu sJ cvcnll stuk 204
Billllljll Gornju. seosko rmsd.i e 1()· 12 kill ud:djel1(1od Stoe:! 175
Bi vnlie BnJu. slo II opći n:! Čaplj i na 63
Blllt;:;j. grud u I-Icn.:cgnvini. 7 km ju},no od Mostara. U hli zini BIngaja nalazi sc izvor Bunc
nuj veći kra~ k i izvor II Europi i č u ve nu sulijska tekiju 163
Bla1.i (v. Varc,q 202
Blidinjc. kra~kn vi:mravan iZllledu Vran·planinc i Čv rsni ce koju sc pnl ~.a po pravc u sjcvcmisttlk_
jugozapad 174
l3ohl"':Jl'. stolno mjesto srl'dnjovjekovm: Bosne gdje se ču v.da bosansku kruna 204
Bologna_ glavni je grad istoimcne pokmjine i ob1:.lsti Emilia -Roll1agna II It aliji 64. H4
Boljuni ,l.;lscok (nl'kropol a) Bjdojcv i~a , nadom ak Hul ova Blata. II okoli ci Stocu 69. HI. l lIJ.
13111111, bill gla vni grml Zapadnc Nje mač ke . illla dugu povijesnu i kulturnu trad k ijll 76

BI'ral', IIl vnJa II istol' mlj Bos ni

BI,nll'll, naj Vl'( i lIt nk II M;liajsklllll 4l rhipclagu. t reć i otok po v elič ini na Zt!l11 lji 7J
Bo:-.an:-.k\l Grahovo, grad u i'.ap;ulnom dijelu Bosne i Hcrl'cgovine 55
Bosansko primoljl', ohlast i/,mcliu Stona i Pctrova Se la
BIls na. s r~ tlnj o vjdo v ll a drž'lva 20 74
BlIsna. sl'('dišnja - s m.i c,~ t l':lla II s!'('dišnjem dijel u Bosne i Hern:govil1c na površini od J I H9 km 2 74
l3o:-' l1a. i:-. [Ii: na 71, I X::!. 11J5
l3(ls l1a. I,apatin a/jugo/,apadn il ::!05
Bos na i Hel'eegllV ina (Bi H l, država u j ugllishll' noj Eu ropi 16
Bral: , (Jtok II Jadranskomu moru 7 1. I (ll
Bril!:!a. n ~j~sto odrzav:lllja 1:rkvc nog silhora II Špa njo lskoj 56.1, godine 165
I3rankovrl'1. :-.elo II okoiki Rtlg:Hkl' 125
Bratun al'. gradil- i sjedi šIl' (lpl- inl' X5. 124
'. lij'. a. gr;ltl projL-kli1"l1l
Brat.i ' . ' i iz.g'n• l\.Ul po sV
" im 1,0.1 IlIJcv
" lma s lL v rcm l~I Hl g urhani zma TJ
BIlI,IIlJ.lk. nl'k ropo la " nad sda Zahrda ::!OJ
Bregava, ri,kk a XJ
I3 rl':lag na, pokraj ina II !-'ranl' uskoj I K
Bno.·l.a. grilll Sjl'Vl~1'I10 od Sarajeva [lJ6. 20~
Britansko o\tx:jl.· 17 .
Brol-lHl
, '. (Brotnj ) •
. I ~ .. 1,lIpa u l apatInom Humu (lK
1311111111.:(' (BrotllJlcl'), sdo u sil.~vc ro" l )'l(lno oo

Bugar:-. ka (Repuhlik'! IFI, ' ' - '" II ,,' 1' 111 dlJ l': lu Konavala II široj okolici Cavtata 7J
. • ,I g.IIIJ'\. ( I.lIyG.rllKa I;YJlI"lp' ) I v . , • 15 '

lI ug.0Jno. grad II Bosni n'l IH I l> ,' o. ' ••IJlII H ,l I'I.:tViI II JUgOlSt{ll' Il0J Europi . "
, • O "'U 011l'I1 ICC II Vrh " 'J ( o
Il ukovll'a, sdo II sli vu N " , ' .IS - l, .16
, t.:1t.:!V ICl':. II ok oli ci K l .... '
Burgo .... gl avni " I"ld is" " .. I liJ 11.:.1 II Hcrl'l'!!ov III i 67, lXI
, , . eo ," Olmerli; pokraJIIlC (rl': , j 'a C, " , , , ' .'
Burlll.llI , oh ia'" JlI /,no \Id Sloca 174 g .l .lstrll.1 y 1,l'OIl) II sJl' ve rnoJ ŠpanjolskOj 65
e
(:" \' '',11. na.i.iuil1iji prilJlnr~ kj grad II HC)It ',' .
Cc rna:a (v. Gadn). :-.do lXX I hllll "rval~koJ 61
Cetin;l. rijeka II Hrval.... koj LJ ... rctlnjoj D, tl "..
rij -k • lo; l" . V .' .. ' macl]I leX) S kill I
.' c e II 0 ' 0 ICI rlike na području općine ' S', . " • S~ (j po red gla vnog vrela i ... \oimcnc
Cc ltll s ka krajina.lw ziv I.a upravilo j'v . '.'k" ' IIlJ ,ll Repuhllci Hrva t. . koj IX. 27. ~7 207
. ' IlJIltI.: I lI!>. lro] CIlO PI , - ~ . •
PI volno (ra lll s rednji viJ'd) ()hllJ1 V' I'~' 11 . . lt I tlCJc II Oalmalin ... koj' I.<lgori k(lJ'CJ'c
C. . ' .... o pros\nll Il! " " . ..
Isla Provo, na selje 2) kill sjcvero/"I I)'1i I ' n orlJ uz gornJI\ok rijeke Cetine 195
CI " ; ' " .t no Ol Illlol.... koga II R bl " ," .
1.: 11110111 . grad II ham:uskoj 7X cpu ICI i-Irvat!-.koJ 93
loka litet II Drcžnic'i s jeverno od M " '" (
eC Irkvin'l.
'k . .
villa. Zvn na Grčko grohlJ'c na hrdu K .. .• D ..
)0
Il S .\1.1
r • ,.
C k " II Z II OIlJOJ ZgoS!;1 16X
r . v~na. lok<ll~tclll Donjim MlIjd ~.ićill1a kod Ši rova 126. 12X
II sc lu Kosače kod Gonž(J'1 (I '. "
C rk vInc.
("k . lokalll
' t:t . • , . IS 0 (; 1l0j. BOSnl. 1X9
I V ille. lokalitet II Č Ip uijiću kod Bugojna 56
C rna Gora. država u jugoistočnoj Europi 69
Crvanj. planina u sjeveroistočnoj Hercegovini. na sjeveru om "d' . N, " .
Nevesi nj s kim po lj em, s istoka prostranom vi~oravni M(~ri~;:·1 I ~~tvOIll. s jug.. Ijugozapada

Č
Čf.ldovinu. se lo u okolici Rog.ltice 125
Čapljina. grad II južnoj Hercegov ini ml desnoj oba li Neretve 180
Češ ka. država u s redi.~njoj Europi 17
Č itluk , grad II zapadnoj Hercegovini 105.115
Čvrsnica. planina II sje ve rozapadnoj Hercegovini II pOlječju srednjeg toka Neretve 174.209

D
Dabra. rodno mjesto Bogd.ul:I Hatelj evića 70
Dalmacija. povijesno-zem ljopisnol regija 125
Danska (Kongeriget Danmark). drl.<Iva u sjevernoj Europi 74
Dečani, srpskopravoslav ni srednjovjekovn i manastir i vlada rski mauzolej pored Peći. Kosovo.
podignut II XlV. st. 76
"Demi nov krst" (v. Burmazi) 176
Denis-Saint. g robna crkva francuskih kraljeva u Pm'izlI 25 1
Dernjak (v. LJubinje). lokulitet 190
Djedići (v. Šuma trebinjsku) 186
Donje Selo. lokf.l lile t kod Konjicf.l 69
Drež.mk:'l. rijeka 94
Drežnica (Donja). mjesto sjcVl.!rozapadno od Mostara
Drina. rijeka na istočnoj grani d Bosne j Hcn;egov inl.!. desna i najveća pritoka Save. dijelom
pogra ni č na rijeka iZJ1lc<.lll BiH i Srbije. <.luga J46 km 200
Drniš. grad u Republici Hrvutskoj II Dalmatinskoj zagori. 47 km sjeverozapadno od Sibcnika
i 24 km južno od Knina 207
Dubočica (v. Ljubinje). selo 188
Duboko, mjesto smrt i Buti ću Mirkoviću kneza bosu ns kog lOJ
Dubruve, srednjovjekovna ŽUp:1 koju se nn zapud pruž:Ii" do rijeke Neretve 118
Dubrovnik, grad i luka nil Judrunu na jugoistočnom dijclu hrvu tske obiIle 96. 180
DlIbrovučkn rijeku 18
Du(u)brovnik. grud u sred išnjoj Bosni nil riječici Ljubini. prvi put spomenut II. VJ. 1404. 203
Dugo polje (v. Blidinje) 8 1
Dujmovići (v. Trnovo) 192
Duklja, rnnosrednjovjekovnn državu 18

3 19
 "ć' ~ kod Berkovića 125
Dumunji l, s...v..... . Hercegovine na mjestu
. ,
rimsko. 206
Duvno (1bmislnvgntd). grud nu zapadu Bosne l

Delminiumu .' Ok 1 'užno i jugoistočno od Duvna 207, 208

Duvanjsko polje. kmška polje površme 12 m. J

D
Đakovo. grud II
SI '" Republici Hrvntskoj od sredine XllJ, st. sjedište bosanske biskupije
avom]1 II •
237

~,.glpat.
. A ro~ska republika Egipat. glavni grad Kairo 73, 91 oo',
,.. dio UJ'edinienoga Kra\J'evstva Vehke BntanlJe I Sjeverne Irske Estoruj' .. _
Engleska. naJprostr.mIJI ~ . . ......,..
- . ..I-"đW II sieveroistočnoj Europi na obali Balučkoga mora s glavmm gradom Ta1inom 58
vlsna OlIA :.J • d T'be T k .
Elrurija. pokmjiml II srednjoj Italiji (Toscana) Izme ~dl rn: trek"s oga mora ElArna 59
Europa (sem. Ereb _ zapad): ime kontinenta. zapadni 10 ve l I ke opnene mase urazije 70
Europ:t. zapadna 85
Europa. istočno-centralna 72. 76

F
Falnica. srednjovjekovna župa II istoimenom JX>lju II Hercegovini izmedu Stoca i Bileće 59, 125
Fernrn (Ferrara). g lavni grad isto imene pokrajine u regij i Emilia-Romagna, sjev. Italija 64
Foča. g rad na utoku Če hotine u Drinu. jugo istočna Bosna. Kao trgovačka i karavanska postaja
II koj u su pristiza le karnvane iz Dubrovnika na putu za Srbiju, prvi se put pod imenom HOlča
spomnje 1366. Osobito se razvi la u Xv. st.. kada je postala najveće trgovač ko središte u
i s toč noj Bosni. gdje su doma ć i i dubrovački trgovc i trgovali voskom. kožama i ostalim
stobrski m proizvodima te sukno m. a bio je razvijen i o brt 68. 82
Fojnica. gradit.( II sred išnjem dij e lu BiH, U iZ\'orima se j aV lja 1365 .. a početkom Xv. st. razvila
Se II jedno od gla\" nih rudars kih i Irg o\" ač kih sredi šta srednjovjekovne bosanske države s
obrtn i{'kol1l obradom ždjeza. srebra i zla ta 2W
Francuska. drla\'a II zapadnoj Europi 58
Fribourg. grad u Š\'icarskoj (H

G
Gacko (G~lw,čko polje). gradić na jugoisto ku Bosne i Herce2o\" ine 172. 190.252.282
Ga lija (aJl( ',Gal\~a): pO\'ijesno područje na zapadu Europe i z~nedu R ajne . Alpa. Sredozemnoga
mora. PIre neja l Atlanskog ol..'ea na 2..L\
Garofallo (\', Fer.ra) 6-l
Genenl. grad II Š\' icars koj 65
Germain (S (.). crk\"a II Parizu 169
GizJa\l'. lokalitet II Roti mlji kod SlOca 67
Glanhx,. grad i opć i na II za padnoj BiH 93
Gbmočko
, ,, ' \XllJ'e _' •• kr.,·
. " pmstra,,', ,: .','k',••r't\""l c.l, n azap~l d II B'1H k'op.
' selzdužilapra\Tem
" .
Sjen:rozapau· .1

J U,;:-o!~IO~ ok\) 4) km. naJ slrt' I ~ km u $\'0111 središnj e m dijelu 18

Gla ';l1la.::. \'Is\)r:l \,:ln i~tnl:nl' II I S' I ", '. ~. " . , '
'" l • r.lJt:\.1 I..l!\t:na po pr~ lpO\Jes l1J1l1 nekropolama. 2robnllll
tll1l1u hm:! t \ I ~I..' nd ~O,OOO) od " • k. ". " ~ ,
G " I_ ,. 1 • . ' • n.1MIIO~ .lIne nJ ;! l zemlje te po ulndennn gradmama 19S
nr.!ll t. ~r.lu u l ~to.:: n oJ Bos11l UZ" .. 1 '. . , ~ " , k'
," , . ;:-Of11JI tOI\. rij eke Drme . Prn se put spo ltllnJt' b 79. :.Il)
P\~~ t';..I , n.~ putu d U?rn\'~lčk(' kar~l\'a ns ke trg(l\' ine 17. 29. 12 1
GnrnJI \.Ikul (U~\..npll('\. ~rad II sr 'd '" ' ' B ' ' " . , "I
Gor ... \.. i KOl 'lr 111'I",',t ,i ' I ~ , R ' t: l ~ nJoJ ll~ l11 . 19 km Jl1!!Ol s ločno od BugOjna ~OO. _().4
, '" ~ f\1 f\raJ II ('publ' " H " 'k · ' ... .. • ' "-
Gospa SIIJ' CŽ" ' I ," "\ ,, ' I O '. lU n.u ~ oJ II z~lkdu Rljc;-('koga zaIJl'\'a 172
, ., - ' . 1\..!\lX lIlI sa 101 ~
GO\t'dn\'lCI (\, Trnmlll. seln 19'
Grahll\ i':::I. planina 208 -
Gral..·. 10]..alitet kod HUlo\'a 69
Gr~I~:~lIl~l..: a. naselje istol: no od Vboko~ 7N. ~OJ
Gr,ILIIIII..:I. ~l' lo II I .::e ... tu G'"'k,, N ' ' ,
G' I ' " • . ('\(''; IIlJI..' I '""
r. ll . InJ..a hl('t II ~du Gnl: 'lIIi\.· ; kod V" k -,
• • 1:-.0 'ng 78
 H
Halnault "::0
H,:m-Bib (\ Gu~.3 GOr..1) 205
H~\n-Pije$.3'k. grad i ol)Ćina II B1H 117
Hercegoyina. 1:-;tOC:113 69. 173
Hercego\ ina. z.apadna 69. 194-
Hoče, tk (\. Brez.3). s:;do 20J
Hollywcxxi. centar :lmenčk.e fihnsk.e indus.trije 110
Hr..l~no. Gonlje.. lok.ahtet s.a ne'lTopolom JUŽno od Stoca 1:-4. 1 -K 1--'
Hre..~~l. $e1o ~e\'eroistočno od S3r3.je\'3 29.5S
-Hry~lts. :1 (Republi a Hn3tSk.a). drŽ3Y3 u jugoistočnoj Europi 181
Hum (HercegO\;n3 \. n::yprije 1"k."'O'\iSl13 JXllitič:kil obla.:a. zatim dk"'! ~lt-"\jd:('I'\ ne lx~e đža\~ 56
Humsk.<--'\.. lo1-.311tel l..OO Foče 82
Hutoyo (Blato). sur.mediterans 3mOČ\-:\.r3 ujumoj Hercego\ini . ..., ljugoi:JI.....cnooJ Cap1 'ne
II pLxiruCju njele Neret\-e l:~

I
llij3S. gr..ldić nedale () 1.K1 Sa.rajt"'·Y3 100.. 1 -: L ":::02
lliri (bt. 111yncum). antlč i llazh za podrucja na Bal anu nastanjena Uirima --.,
hn0ts:l..L grad II 031111311ns oj zagon. Republil...a HTyats a 200
ln1<-"ts\...3 :r..ljina. obla:':t 195. 207
lT$:l-,:.'l. oto u brita.ns oj otočnoj s1.upini 243
Irsl-a NOY3. otol... -'
T~tr..l, naj'\'eći poluotol.. istočne obale Jadrana sa l)ko 904 pt."I,n.ine u Hry.3l:$ Oj
1talij3.. drz.aY3 uju}noJ Europi :!.5. 5&. b -. 73 ~
ha.n-pl3.nlna.jugoTa.p.adno l"ld S~lI"3je,:a. lzmedU Birm'l.le i Bjda;'mce. 1130.1';;1 'Th 'ehl...~' Sljeme
(1534 m) 10
 . Č (Ko ~l)Wv, lat. Carthago), antički grad i država
Kartaga. (feničk i Kart-Hadašt: NovI gr~d. g~. ad~\unisa 78.90. 236
na sjevemoj obah Afrike, danas pre g:~ e g;3
Kijev. (KYIV, ukr. KIllII). glavni grad Ukradj'sne . va na utoku Lepenice u Fojničku rijeku 200
Ki seljak. gradi Ć 3 m, s~~ve
6k . rozapadno o aruJe
43 km 'užno od Tuzle. sjeveroistočna Bosna KIepci 195
t
.'
Kladan]. gmdić na Olxl,h ,nJeke DnnJuče, 204 J
Klisa. lokalitet u Bak. ć lma (v. Olovo)
Ključ. ut vrda u Humu ~8 oO dna Hercegovina 62
Kn~š~olje, mjes~o ~~ ~.I.rokog Bn~~~~~!~vne Hrvatske. 71 ~m sjeverozap~dn~ od ~ibenika 66
Kmn,Jedna od najznačaj nijih u~ s ~a?eko od Lištice gdje Je pokopan Viganj Milošević 70
Kočerin . mj~st~ u zapadnom Udmu neobalu gornjeg toka rij eke Neretve
Kom, srednjovjekovna župa uz es nu
Kom (v Skađarsko jezero) . . l"š) kra" .
: I
Konavh ( Konav e. pre ma .
lat cannabula: jarak. za odvodnjavanje zem JI ta , J Jugoistočno od
Dubrovnika, podno Orjena 93 .. . Š .
KonslaI1z. gnld i luka na obali Bodenskogajezera II Baden-Wurttembergu, Ul grarucu sa Vicarskom,
Njemačka 13 1 . .. .... . .
·· grad u He
K onJlC. r . na obah flJek e. Neretve l sJevermm
eegovini ' . padInama
. . . .Na području
Prenja. ...
Konjica tij ekom srednjeg vijeka post?Jala ~ u ~va nas~IJa . BIOgrad na. lIJeVOJ ob~h.nJeke
Neretve te naselj e Neretva na desnOj oba h rIjeke kOJe se .1382y' ~rvl put spominje pod
imenom Konjic. Središ te je s rednjovjekov ne župe Neretve I znacaJna trgovačko-tranzitna
toč ka na putu od južne Dalmacij e do sred nje Bos ne 17. 30, 161 , 172
Kopoš i ći (v. ll ijaš), selo 160, 17 1, 203
Koritnik (v. Breza) 204
Kosače, selo nedaleko od Goražda 29
KOlOr. grad i luka u crnogorskom primorju u Boki Kotorskoj 59. 78
Kotor Varoš, utvrda/grad u Bosni na rijeci Vrbanji , j u go i s t oč n o od Banje Luke 73
Kotorac , naselje kod Ilidže (Sarajevo) 171
Koziba, grčko-p ra vos l avn i manasti r sv. Juraja II Jerihonu (Izrael) sazidan na stijeni 81
Kozluk (v. Zvornik) 198
Krekovi (v. Nevesinje) 180
Kreševo, utvrda/grad u središnjoj Bosni , 48 km sjeverozapadno od Sarajeva. prvi put se spominje
1435. U Xv. sl. mjesto s kraljevskim d vorom i utvrdo m ispred koje se nalazi podgrade s rrgom.
Razvil o se kao rudarsko mjesto (željezo, bakar, s rebro i ž iva). Trgovačke veze održavalo je
u prvom redu s Dubrov nikom 204
Kreta, otok u i stoč nom d ijelu Sredoze mnoga mora 59
Kri ž, (v. Pavlovac)
Križevac, loka litet u se lu Kosače 29
Kri žev ić i . naselje kod Olova 196
Krušcvo (v. Mostar), se lo pored ceste prema Čitl uk u 116. 236
Kuč lat. ut vrda kod S reb re nice 198
Kuk . nekropo la s teć<lka kod S toca 172
Kupre~. gr<l<..l II za pad noj Bos ni 54.62.7 1
KlIpre~ ko polje. po lje II kr~u za padne Bos ne o kruženo visokim planina ma 205.207
L
L~d~.~'.i ne ~_~og.tliea). il.l~e dobil 'l od VI<ldevillt!. ~elo oko 3 km južno od Rooatice 11 7. 171
LtI \ya.l.h zava na BalllckoJnull1o l"u 66. 162. 243 o
Ledlcl (v. Trnovo ) ~elo u ~J'eve rn od " T
ua - I'" .. . om p nOlJ lI res kavice planine udalJ'eno od Trnov... oko 9 km
. cne IIl IJC na zapad 192
Le... novo. 11l'lIla~ t ir II Make<..l oni ·i ' UŽIlO d K . . .
i pllstinožitlju Guvrilll J J - o r.llova sa c..:rk vo lll posvećenom arhandelu Mlhadu
Li b. planin<l 208
l iftina Illj'eM d - .
-. ... . o o rzavanJa crkve nou ~a bon 743 14" -I"
1 IgUrJj" 1 rc' " e· . . . J. gou Ille 71')
-. , ~. glja II sjeve rozapadnoj Italiji H5 -. •
Ll\ koVH.:a . ...c lo kod Mrkonjić Grm..la (Varear Vuku f<l) 126
 L~ ':;[ i L';1. (Š iro"i Brijl'l;L grad i ć tl l:lpadnoj Hcrcl:l,!()vini 172.2KfJ
LI\'l1o. g riH!. II \ :I \ [:I \' II '> J"cdl1jov jc ko vllc 1-lrv ll ... k · h"1 'I I '2r k I ' ,
. . . . ' 0 l' r0.lL'(() .' l . maJc pr vrpu[u <lou \k Jop
srt..'dll.ltl\.Ido vllc Bo:-. nc. trajno I .lX7. 20t)
Li vanj,!"o polje. pro!'>lirc ... L· II jugoLap<ldnol1l diJ'du Bi H il" ,e I k " ' k'h I ' D" . , .
. _, ~ . . ' .. . l II 1,1\ r panllla rnare I K amc .. mc:c
11,I.l Ug ll . IU S IlI L'l' Ila I:--Itlku. C mcara I G( )l i;c na "j'\.:VI.: I1I I' S'" I , ' SI' " I ..
. 2 .. .. ' . " _. " , . C , .t Of.! I . • lfCllIlCna 11Ipa ( u. Ima povI'.mu
od 405 1..111 • dm.m,"r JC Izdu/.t: 110 65 km (n'IJdui.c ll''''" k ' ' k' l" k I ' ,
_. ". . • .' .,~, ~.
'. . '. v - • ~~ r.... . IJll ~IJlma tx na... }. pro\lCCIlO
slIoko6
_
km
• • .
( 1l.IJVt::Ld S1fl IM 12 km), le na 1)[usICcnol VI\ II,,' ("1 721)
'. J ' "" IlleIara ' " mora I ()v JI ),..,v
l:t.nau
Lok ve (v. BltullJ<I Gorup ) 175 .-
London. prijestolnica Ukdi . njenoga Kraljevstva Ve like Br"" ," " "J'c " .SJ'eve
' 'rne Ir, ke I' bn' tan, kog
Commonwealtha 20. 110
Lucea. gl~\v ni grad istoi mene pokraj ine lIToskani. 61 krn .w padno od Firenze XO. 16 1
LlIdmcr.obh\s t 15 km uda lje na od Srebrenice naj ug ln. 182. [96. 197. 198. 199
Lukavit·a. p rig r~ldsko naselje kod Sarajeva 170

w
Ljdjen. loka litet na Vi soči c i iznad Konji ca 163
Lj ubinje. grad i ć u i stoč noj Hercegov in i uz cesIlI Most<lr- Trebinje 124. 167. 174.182. 186
Ljubovo (v, Šuma trebinjska) 186
Ljubu ša. planina II zapadnoj Bosni i stoč no od Du vanjskog polja 208
Ljubu ški. utvrda II za padnoj Hercegovini , prvi spomen 1452. 184. 194.209

M
Madars ka (Magyar K6wirsasag). država u srednjoj Europ i 73
Mali Mošunj (v. Turbe). se lo u dolini Lašve kod Travnika 202
M aoč a 88
Maria Novell a Sama, crkva u Firenzi 11 0
Marko (sv.). crkva u Venec ij i 63
Marse ill es 108
Masna luka (v. Slidinje)
Mediteran - " medu zem ljama" v. Sredoze mno more 99
Medugorje (v. Hrasno Gornje) 178
M es i ć i 81
M e tko vić. grad i luka na oba li Neretve 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko rnore 180
Mezopotamija. područje u j ugozapadnoj Aziji izmedu rijeka Eufrata i Tigrisa 59
Mihalj ev i ći , se lo kod Sarajeva 28
MijaIOvci (v. Nevesinje), z.aseok 252
Miji ( Arnautovići), lokalitet kod Visokog s franj evačkom crkvorn pos većenom sv. Nikoli. grobnom
i krunidbenom crkvom Kotro mani ć a. Arheo lošk i je llt vrden grob kra lj a Tvrtka l. Kotro-
manića , a drži se daje lli pokopan i ban Stjepan II. Ko troman ić 28
Mi ljanov i ć i (v. Kapavi ca). pravos lavno groblje 188
Mi ljuša Glavica. lokalitet II Fatni ci 61
Mirkova kosa. loka li tet kod Kalinovib 77
Miruše, crnogorske 187
Mistihalj (v. rijeka Trebišnjica) 187
Mletačka Republika (Venec ija), od početka XIII. st. vodeća pomorska sila MedilerJna 17
Mogorje lo, ant ički arheološki loka li tet nedaleko od Č.lpljine 63
Montserat (Montserrat). planina uKalalon iji. 60 km sjeverozapadno od Bnrceione-. s b..'nedik-
tinskom opatijom i prošteništem Majke Božje 72 ..
Momvska,jezgra Velikomomvske države uz koju je bilo VCL'1JlO djelovanje br.K~ Ćirila i Me-l~IJ~.I . 101
Morina - Morine. seoce i planinski predio udaljen od Nevesinja oko 16 km zmč ne Imlje na
sjeveroistok 18 1
Mostar. naj veći gmd u Hercegovini. gospodarsko. kulturno i prQmetno središte- 17. 66.68. 107
Mrkonji ć Grad (v. Varcur Vuku!) 127

323
 " 'e 1899, nadena ploča s natpisom iz ,k~ le ~ . . . .
Muha.šinovi6. selo kod Visokog, Tu j tkrivene) koju je dao podlČ. ban Kuhn 1 1
ploča stajala nad ulazom, crkve (do danas neo .
Mujd1ići. Donji. se lo kod SI":,,va ~ 2~ dgrnde Venecije 16 1
r-.·IUr.lOO, otok kod Venecije. sjeverolsl no pre

N
Na20ričin , kod K umanova• Makedonija 76
(sv,). pravoslavni manaslJr
Napulj. grad u Italij i 250
Nek udina IS I 69 84 172 173, 174, 175
. k I k r kropolom kod Stoca . . " v, ,
Neku, o ka
Neretvans a Itet s ne.ma. (N e retvanska kraj ina). primorje Izmedu usca Nere tve
knežev I Cetine u
j ad ransko more 18. 194
Neretva rijeka 17. 173 ' R blik Mak d "
, tl se Iu Go m om Ne rezi . zapad no od
NerezI.' manastir
' .. Skoplja. ep u a e Onija.. s crkvom
sv. PanteJejmona koju je dao podić i car Alekslje Ko mnen 11 64.
Neum (Klek). nalie lje na oba li zaljeva Klek-Neum ~~. 93. 1 0~. 1': 4. !80
Nevesinje (Nevesinjsko polje). grad u istočnoj HercegOVinI. 4 1 km jug~lstocoo od Mostara J80. 252
New York. gospodarsko, prometno i kulturno središte SA D-a 16_
Nikšić. 2'rad u Crnoj Gori 172
Nizoze~ska. (Kraljevi na Nizoze mska). država u zapadnoj Europi 64
Nocera Umbra. malo naselje tl Umbriji 81
Northamptonshi re. pokraji na (grofovija) tl središnjoj Engleskoj I JO

'iJ
~jemačka. (8undesrepub lik Deutschland). država 58

o
Ocrkav lje. lokalitel kod \ Jilje\'ine u i stočnoj Bosni 16
Oćev ija. selo i s točno od Vareša 80. 127
Olovo. grad, Gospodarski proc\'at doživjelo lijekom XIV i XV st. U drugoj polovici XlV. st
podignut je franje\'ački samostan sv, Gospe koj i je do un ištenja 168 7. bio jedno od glavnih
sjed išta bosanskih franjevaca 127. 182. 195.104.206
Omiš. primorski grad u Dalmac iji ( Republika Hrvatska ) 101
Opličići, seosko naselje (nekropo la) II km jugozapadno od Stoca 69. 117. 1 7~. 176. 179. 180
Opra.š i ći. sejo kod Rogatice 125
Osmaci (v. Zvornik) 100
Osmansko Carstvo. islamska država koja je na vrhuncu moći
(XV _ XVl, St.} zauzimala \'ećj
<lio ju-
goistočne.Europe: Irak. Siriju.lzr.tel. Egipal Sjevernu Afriku do Alžira i ,-\nipski poluOl:ok 17. 12-
OSlrožac. mJe'\to na rijeci J\'erervi ni zvodno od Konjica 27
O.'ltružnica. mjesto tl SlovačkOj JOI
O\anići, ...elo 'Ije\eroi ... lOčno od nekropole u Radimlji 116. J6--J. 165. 167
p

Pader, born. mje'lto od ržava nJ'a crkveno."_ ,o bo ro 78-, "od ' d " d h ' II' ' (I'O I-nu
.'i)emač ka 235 - -u .. .J ~ lOe. gra u j-.. o r r elO- ~~ .. '- .
Pag. Olak u Jad ran "komu moru 17"2
Paganija (v. Nerelljan"ka ob/as" 193
Pale. gradić nedaleko od Saraje\ a I 17
Pa/enno . .<;red ište istoimene POkr .. > '" ,

Panonija , antički naz iv za ru/~J~t:· naJ,\t'cl g,rad I lub na Siciliji 76

Duna\, bila oranica des ~b / ; o me je na,"Je\ eru i i"toku. od Bt''' kt' šum~ ušća
do Sl\!!' u
d ~
CI 1a <; JN'Of]'k'0111 62. 10~,:, ~ l J.neStojUZnIjt'
l, ' , n aa una\a:najuouJ'enraniclb 'l . ' . . , odS
J.\!!'I Kup' .
'
P" O" jt'nazapadu
". ':'orani·' 1
ilprahko. IOkalnct kod Foče 68
PUf]/. (! I:nni ur'1d k I '
~ e· • U turno, Intelektualno pOr('k '
. I IC o I go"POJ~lr"k(l "redištt" Fr:lnl.:uske 72. 161)
- -
 Rumunjska. dria\'a u jugoistočnoj Europi 253 . .
Rusija. zemlja i drža\'lla t\'Ofe\'ina u kojoj pretežno ži\'e RusI 30.64. 167

S
SJ.k'na. flami grad rimske provincije Dalmacije (~ blizi~i ~~nje~ .Splila? 90, 107
S3.ml'" \ Sartl(\;l i. '-'I<xje. drža\'a u istoimenoj otočnoj skupim (PohoeZlJa. Tthi ocean) 72
Sapna\\ . bomik l 198 . . .
S:lI':h"t'ni. im: kojim su u srednjem ' ;jeku u Europi nazwah Arape 161
S3l"3je\(I. ~:!la\"Ili 2r:ld Bosne i HercegO\;ne 16. 28.55. 6-1. 81, 113. 168. 170
Seli~. mi~sto ~no planine Velebit I n
Sir:1k:uza i Sir.lCus.a l. talijan sIJ grad na iSlOčnoj obali Sicilije 250
Skadarsko jezero. n aj\ eće jezero na Balkanu smješteno u zetsko-skadarskoj kotlini: Crnoj Gori
pr1p3daju ~J jezC!r:l dok 113 pripada Albaniji 76
Slano. naselje i l uč i ca u iSlOimenom zalje' ·u. 37.5 km sjeverozapadno od Dubro\"Iuka 160
SJipčići . se lo kod ~f ost .:lJ.l 69
Sli\"TlO. lokalitet u Donjoj ~ e rel' i 16-1
Slh'no Ra'·no. se lo u okol ini ~felk o';ć a u Hr\"atskoj
Sokol. un Tda na Šćepan -Polju 18
Sok-olac. manje gradsko naselje na Glasineu u i stoč n oj B05ni 68
SoIXJĆani. srpskopra\"osla\"Tli manastir 76. :!Ol
Sopoblica. mjesto crb'e hercega Stjepana \"uk čiča Kosače kod Goralda I ~3
Spas \SY.1. crh'a i nekropola st e ć aka kod \Tela rijeke Cetine u ~Iu Cetina 87
Srbija. drt:!Y3 16. 55. 10 1. 1:!1
Srebrenica.. gr.3d u istocnoj Bosni . \ 'eliko rimsko rudarsko područje .-\rgentaria s municipijem
Domayia b o sredi~njim g:r.3dskim na..-.eljem 85. 93. 198. ::06. :!-t l
Srij~rllik..i J.\.:lrlo'-ci I Sre-ms.k.i K:lri(wci l. grad na desnoj 0bali Duna\·a. \"oj\"(Kiina l i
SL.lr0 Se-h mje-sl<' ne-kr0pok kod Jaj.:::! :: I
S l~':ci . i0bli [e-1 u R 3.~ k oj G0ri kod .\loslJ.fa
S uran -g-r::J.d.l0k:llit~t u Donjoj Zg-ok i 169
SlOJaC. gndić na rijeci Bre-ga\'i u is t očnoj Hercegcl\"ini 1-t7
Slon. gndić na uskoj pre-\ laci koja spaja poluOlok Pelješac s kopnom 85. 9-
S rud~nd. G0mji. o pćin a Ljubu ski 19-t
Subiak I Subi a~o I. mj~s[o u ce-nrralnoj Italiji gdje je u kolibi livio 5\'. Benedik"1 7-t
S u)[ići mje sto koJ Konjica. sd o u župi Podhum - Zilate . rodno mjesto Pa"~ .-\nddića 30
Su{jeska. Kralje\ a. 5101no mjestCI .;.r~dn i0\ je-ko\ ne Bosne :! O-t
S\e-IO Ri msko Carst"o 17' . .

S
Saban.:i 1\. Tmo\OI. se-lo 19:!
~ abići. ' elo na jugoi ,{očnim padinama planine Bjelašni.:e 30
S,j\nik (\. Crn...! Gora ) 1-:: .
~ćep~n ..PoIJe. , elo i prediO kod u':'ca Tare i Pi\e u Crnoj Gori 2: 8
~ehlll ( S~hltluCJ l. mu , iJman ,ko groblje I--t
~lrokl B nJe~. mJC .. I!.l u l~paJnoJ Herc-ego\ ini 18-t. 193 .209
Sum~ m':~JnJ .. ka. k:.J.m~~l1a lar3.\an .od Trebi njJ do Polji.:::t duga ::3 km. prDsje':ne sinne -4 _ ~ km
. I pm r'lne Ok(1 II::" ccl\omlh kJl (mlclar3 186
~ ',ed .. k~. Jri~\:l n~ l .. ll.-X- nOm dijelu SbnJ I03\ .. ko~ poluotCIb - -t
S\ Ic~r, ka. Jrž:l\ ~ u l;.tp3Jnoj Europi 72: -

T
T~k<1r<1 I(J7
T~k ()\o. ~eJo. obla~L u Oko lici G o rnje!!' .\1J lanO\l·a II Srr.i i
T~n()g.:. I ~ .. .:ok kod Stoca I n. J 7-t - J
l~r.t. flJ.:k<1
T.trl Jn. IllJI.:") t() U ()pi'ln l H adi:lćl knJ Sarajl'\;l 17 1
Ta.\ov('ić i , g rad il' \I o pć ini l'aplj inil 67
Tc:-.l i ć. g ra d ićII do lini rijeke U:-.orc ? () 'lk k '
". ' . ' ,- -, ln Jugn zupmJno od DohoJ"'. 202 205
l o pht.:;\ (v. Hrasllo Gornje) nK ' ,-
Tor; ča n , utv rd a II Lašvi koti T rav ni ka 6(}
TOlllous. g rad II j u goi s t oč n oj Francuskoj 7X
Trača ni,, naziv . 200 pl e me na trač ko -i lirske sku pi"c Inuocurop
.. .l'.iI oko ,o , l'Jana . na ... tanJcmh
, , oko 2000
C pnJe Kri sta na plxlruCj 11 1 11 goisločne Europe iZllledu K'
W' • • •

gO(lIIl, , V, ' I' , ' M :V . " • . . I' E ' k e'

<Ifr a . 1. gel''> og mora. rnog
mor.1 tc .11 l .If.l I orave. Srclil sle 1111 JC bilo pou ru čj"c danai'.l1j' c B o' k P , o ' k I'
' I' 4' d' 7? ug.m. c. Ou n m\ II valo!
I I su n. go mc.
(OS _
Travni k: ,ut v.rda/grad II s~cdišl.l}.Oj Bo~ni)edan (XI najbolje očuvanih starih bosan!'>k ih gradova 66. 93
Trav lIllIJiI. Jedn a ~l naJ st a n:l l h tc nto ~ 'J ,-dn o- po lili č k ; h jedi ni ca formiran ih po dola!<.ku Slavena
na ~~alk a n . kOJa se ~ro~ur.~ l a: I~a JU~ u od Trebinja do Dubrov nika. na sjeverozapadu preko
Ve ll cana J o G:'lcka l Pi ve l na Jugo istok u do Ri sna. U ovoj oblast i nalazi lo ~e pet gradova
medu kojima i Trebinje 18. 236
Trebeč'lj (v. Trnovo) 192
Trchi nje. grad I H4
Tr~b injska žu pa 183
Trcbi š njica. rijeka-po no mi ca u Hercegovi ni . naj veća u dinarskom kršu 25. 183. 187
Treskavica. planina u južnoj Bosni , jugo i stočno od Bjelašnice 190
Trijebanj. naselje izmedu Stoca i Blagaja. mjesto srednjovjekovne nekropole i crkve M i loradovića 165
Trilj. naselje u Republ ici Hrvatskoj. uz rijeku Cetinu 206
Trnovo. gradić u široj oko lici Sarajeva 192
Trstio nica (Trsti vni ca) . mjesto dvora bosanskih kraljeva u župi Sutjesci 169
Tru sin a, naselje župe Žitače - Podhllffi 18 1
Turbe. veće naselje II oko lini Travni ka 11 4. 170.202
Turovo 8 1
Turov i (v. Trnovo). selo 192
Tu šni ca. planina izmedu Buškog blata i Duvanj skog polj a 208

U
Ubosko. naselje i polje sjeverno od Lj ubinja 175. 187
Ugarska (Madarska) 16 .. 23, 62, 64, 101 . I 254
UNESCO. Organi zacij a Ujedinjenih naroda za obrazovanje. znanost I ku turu
Uskoplje (v. Trebinjska župa), selo 186
Uzdo lje. sel o 62

V
Varcar Vakuf (v. Mrkonjić Grad) 127. 12S . . oč odZenice 168 196 202.204
d 46 k . vemo od Sarajeva I 77 km Ist no . .
~~~~i~::-l:~~ ~r~k'OliC;;:~~\tice. u bli zi ni srednjovjekovne utvrde 79 Borča
Več ići . selo kod Kotor Varoš i 73
Velebit. planina u Hrvutskoj 172 . " od Neretve i Mostara IS I
Velež. planina u zapadnoj H erCegovlllllsl·.t očn~'loč na Hercegovina 85.97.11 5. 159. 183
. I popovom po JU- IS '
Veličam . selo, nekropo a u . ' v" 'očici izn'ld Konjica 16 1
Veliko jezero. lokulitet isp~ L~el~.~nas~a IS '
Ve liki Varadin . grad II Tnulsll v,UlIJI . . d č'a Banj' ana 172
' n'lselje I centar po ru J J" " 63.67
Velimije (v. C rna G om. ) vece " . , f ' uskU graniclI II zapadnoj Ita IJI
Ventimi glia • gwd i morsko kupalište uz r.U1C .
Vidovo polje 83
Vidoštica 83
Vidošku lIt vrda 83
VidOšluk 83 .. 163
Visoč
•
icu. lokalitet iznud KonJI~1I 28 • 78 • 161 • 200.203
'K • • Bosni
Visoko , grud II sredl:o;l1jOj 327
 Vlnhovi6. selo u ~ i roj okolici Ljubinju 173
Vnm-rhminn. nnluzi se IU\ ptxlmčju opć ine 'f()mislllvgrnd. nu pola puta do Jablanice, jU!no OCI
Rtllns k(l~ jezcl'u . 174. 209
Vnllljl..·\'u Sdu. selu nu podmt.; u opći ne Neum. uz slnm cestu Melkovi ~- Dubrovnik 180
Vrhus. rijeku u Busni. deSila pl'iloku Suve. dugu 253 km 201
Vlilt'll..lSl1:1. sl\.'(lnjuvjckovlln župu oko izvo", rijeke Bosne i jezgro srednjovjekovne bosanske države
S ~r.l dll \' inm Vl'hbosnll. Hodidjed i KOlorne 90. 93. 17 1
Vrhpoljl'{V. Trebi njc). selo 115
Vn;l' .:!OJ
Vmćka. sdu II okolici Tcs l ićll II bli zini poznnle istoimene rndiouklivne banje 204
Vmlj:1 ~ I
Vnlll·i. sd u kod vrela rijeke Bosne sn srednjovjekovnom crkvom sv. Stjepanu Prvomučenikn 237
Vukuvsku po ljt' (v. Kupres) 205

IV
Wim.'hcs ter. pov ijesni ~ rad II ju':noj Eng leskoj .:! 7
Wilrzbllrg. gmd i luka nu rijed Majn i II sjc\'emzap"ldnoj Bnvarskoj 64. 72

y
Ymkshir (Yurkshird, gmfovijn II sjeveroistoč noj Engleskoj 59

z
Zahl\!t- (V, Ki seljak), sdo 11 gl)rnjelll to ku rijeke Lepenice II o ko lici Kiselj aka 202
Z;lhnk (v. BillInja Gornja). zascuk 175
Zahrdl'{\·. Tari'in) 170
Zahorani. h)kaiill'( k()d K\)ltjit'a gd.k Sl' naialill d\"or R"HJiČa San kovića 16 1
Z;ldar. ,grad II Da lmal' ij i {Rl'puplil..a Hn'atska) 167
Z..lkul..l\·. Bi(lInj;IG~)rn.ia) 175
Z lpl ani l.. I ~~. i ~h
Za~l'~lk {v. Zn)t11i k) 105
Zavala. kuhlH) sredi šte župt' Popovo 18 1
Zl'l'- Planina 17
Zl'nica, indusIrijs ki grad II sn:-di šnj\1j Bllsni 203
~goš~a. D~lnja. nl'kada~njl' sdn. danas pcrifl'rija grada Kaknja 70. IMI
ZgUIlJ:I. mJcslo na lijevoj ob"l li Drinc, u šiwj \)I..\) lil..' i Srl'hrcn il't' ~ . H
Znlt1l1k. lIt\Tda/grad II iSločnoj Bosni na iijcnlj lIPa li DrinI.' 16. IW . 13 .'. 171. 171. 196

Ž
~:~I. ~)\"l.): sd\). knt~ T~·hinja .u jugnish~Il\)11l tlijd u Pl)Jll.Wa ",")lja 69
. .lp,l. Sl h) UI )<o I\)llh)J BllSIII II \)pl:i ni Rn" 'ui " , ' . ' . '. .
u Drinu ll)h :;:-' l.1 SI1l.lCsICl1l) 11 ..\ IStllIl11Clll)J maloj rijeci koja lIIjci't'
2 i(';1. ... rp)<o"\lpr.I\\)sla\ ni l1Ian:l~lir s !!ia\'lh)Jll l'rk\") .. S ... . ... . ... '. . ...
manastir s .: rk H) m BI 'I" . ,'. ':" . ~ ill .'0 \ . P,IS,I kod KralJ l'\'a II SrbiJI ZIIOllllS!tct.
':;:-n\I,. ... h::n.FI na Nl'J'l' (\"I.lU l.Il\) od ;'... losl .. lra 76
 ?

/h,.,..,.~:o.,
~.
\
, ' - ...
-
'S."'.-.i.
'---
H ''''-~'I...-:~i., •
~. ' \

'.
 ~~L
.--

-, ". =

~.

..
·'r ()

tiEJ'JIOI'OLE SI ECM.A W. KOJ MA IMA NATPISA

C(JilAI! QP(~UE
0I\lA'1II[ CI'INltCe
 STEćeI
PREGLED RASPROSTRANJENOSTI

......
OO

-. -
.

.- .

... • • •• r • . : : ....
r:rp - Katalog; zacija u publ ikaciji
i un.ivf';;rzjLc:Lska biblioteka
JlČJcionalnEJ
BOSfl8 i Hercegovjne , Sarajevo

726 , B25 : 27-87 , 64~1 (497,6) ( 084 )

LOVkENovrć . Dubrav ko
~t~ć~i : bosansko i humska mramorje sredn jeg
',i j ·, r.a / lJubravy.o I.ov renović ; [fotografija
l)r~'JjJt_ lrJ J ~~~~ rIQrJ . - Sarajevo : Rable , 2009 . - 332
:..: tr . j I 1);; t r . ; %9 C HI

---- - ---- ----- - - - -

----- --------- --- - - ------
 c.
/, • ~t Hr fe r f I rf . t1~
(
t ~::»b\ ']91. I J.~~

, 'I

. - .)21/ IV '-' ' , ; - f lq

)

rl.." ,r I:Ak - ,r." ~ L ( <. f /'<: Ji L W