Animus Digitalni katalog izložbe je dostupan na Internetu

1. - 10. ožujka 2019. godine

Stara gradska vijećnica, Split
pod nazivom „Animus, katalog izložbe (Stara
gradska vijećnica, Split, 1. – 10. 3. 2019.), Split:
1.3.- 10.3

2019.
Stara
Organizacija: Hrvatska udruga likovnih umjetnika, 2019.“ gradska
Organizacijski odbor Splitskog cvita vijećnica
Udruga Naš kvart Izlažu: Split
HR – 21 000 Split, Vinogradska 55 Otvaranje: 1. 3. 2019. u 19:00 h

st.cvit@gmail.com Marija Ančić

Za organizatora: Žana Bajić
Milena Mratinić Alma Božanić Čače
Suorganizatori: Loredana Bradaschia
Grad Split Kristina Ćavar
HR- 21 000 Split, Obala kneza Branimira 17
web@split.hr Andrea Cihlar
http://www.split.hr Tina Divić
Hrvatska udruga likovnih umjetnika - Split Manuela Drk
HR- 21 000 Split, Obala hrvatskoga narodnog Iva Džaja
preporoda 24 Vinka Gašparuš
hulu-split@st.t-com.hr Karin Grenc
www.hulu-split.hr
Iva Haramina Milinković
Autor koncepcije: Dora Derado
Sonja Hržina Majstorović
Autor izložbenog scenarija i postava:
Dora Derado Dina Jakšić Pavasović
Koordinacija: Tonka Jelača Marijančević
Ana Marija Botteri Maja Kalogjera
Milena Mratinić Jasmina Krajačić
Vice Tomasović
Sunči – Sunčica Kuzmanić-Perišin Tomljanović
Tehnički postav: Vanja Pagar
Izdavač: Mia Matijević
Hrvatska udruga likovnih umjetnika – Split Lucija Myšičkova
Za izdavača: Vice Tomasović Dragana Nuić-Vučković
Urednik: Dora Derado Irena Paskali
Korektura: Dora Derado i Božo Kesić Margareta Peršić
Fotografije: Ustupljene ljubaznošću autorica Petra Popović
Grafičko oblikovanje: Mila Radišić
Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split Sandra Remetin
Pokrovitelji: Jasmina Runje
Grad Split Darija Stipanić
Gavrilović d.o.o.
Nikki Vancaš
Jamnica d.d.
Print studio Redak
Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split
Tiskara DES
Tisak:
Print studio Redak
Tiskara DES
Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split
Naklada:
800 komada
 S likar je proizvod snova. Animus se čes-
to pojavljuje kao slikar, drži neku vrstu
stroja za projekcije, upravlja kinematogra-
fom ili je vlasnik galerije slika. Pošto se ovo
odnosi na animusa u funkciji posrednika
između svjesnog i nesvjesnog: nesvjesno
sadrži slike koje animus odašilje, to jest
manifestira, bilo kao fantazije ili nesvjes-
no u životu i djelovanju [pojedinca]. (Jung,
1981.: 197)
Tradicionalno obilježavajući početak sed-
modnevne manifestacije „Splitski cvit - žena je
žena“, ovogodišnja izložba pomalo provokator-
ski postavlja sljedeća pitanja: Je li žena uistinu
(samo) žena? Odnosno, koliko je tradicionalno
poimanje žene pojednostavljeno i ograničeno na
one isključivo „ženske“ aspekte njenog identite-
ta? Slojevi osobnosti svakog pojedinca, izraženi
u većoj ili manjoj mjeri, ukazuju na cijeli raspon
mogućnosti vlastite prezentacije te društvene
percepcije osobe. Nametnuti i samonametnu-
ti standardi ženskosti i muškosti te „muških“ i
„ženskih“ uloga reflektiraju se na izgradnju Ega.
Prema francuskom psihoanalitičaru Jacquesu La-
canu, osoba započinje ovu izgradnju stremeći k
idealnoj slici sebe koja je u suštoj suprotnosti sa
stvarnošću. U realnosti, fizičko biće je nesavrše-
no, ograničeno u svojim kapacitetima i ranjivo ili,
Lacanovim jezikom, fragmentirano. Poteškoće se
kriju upravo u cjeloživotnom nastojanju pojed-
inca za usklađivanjem „fragmentiranog“ tijela s
idealnom slikom sebe. U tom smislu, izgrađeni
Ego postaje vrsta oplate za fragmentirano tijelo
i, barem izvana, ostavlja dojam pomirenosti i
cjelovitosti. U rodnoj priči se nameće međusobni
nesklad između „muških“ i „ženskih“ fragmena-
ta te nesklad između sveukupnosti fragmenata i
društvenih normi.
U skladu s običajem „Splitskog cvita“ oda-
vanja počasti ženama, odnosno umjetnicama
Splita, izložba „Animus“ istovremeno progov-
ara o skrivenim ili pak potisnutim aspektima i
kapacitetima unutar žene, poglavito onima koje
se obilježava kao „maskuline“. Izložena djela go-
vore o višeslojnosti karaktera njihovih kreatori-
ca i otkrivaju njihove privatne svjetove, surove
emocije te nutarnje dileme. Time izložba posta-
je hommage svim ženama koje su se okuražile
stupiti u dijalog sa svojom Sjenom – skupom
ograničavajućih i autodestruktivnih tendencija
unutar pojedinca – i proći kroz dugotrajan i ner-
ijetko iscrpljujući proces reintegracije odbačenih
ili potisnutih aspekata svoje osobnosti kako bi se
katalizirao proces izgradnje potpune, zaokružene
osobnosti.
Arhetip Animusa u Jungovoj psihologiji
označava muževne kapacitete koji su sastavni dio
osobnog nesvjesnog svake žene. Njegova uloga
je višestruka i promjenjiva, ovisno o stupnju
njegove integracije u Ego (Jastvo, Svijest), a ra-
zličiti stupnjevi ovog procesa u izložbenom su
postavu predstavljeni kroz tri cjeline: „Skriveni
svjetovi“, „Projekcije Animusa“ te „Dvojakost i
integracija“. Djela sadržana u njima manifestacija
su procesa umjetničke kreacije koji je omogućio
proučavanje, eksternu projekciju i u konačnici
prihvaćanje nesvjesnih aspekata pojedinačnih
osobnosti umjetnica.
Proces integracije Animusa, kako ga objašn-
java Carl Gustav Jung, započinje suočavanjem
sa Sjenom i, u procesu njene analize, uopće
otkrićem Animusa. Djela unutar cjeline „Skrive-
ni svjetovi“ ilustriraju aktivirane promjene, do-
nesene zaključke ili pak otvorena pitanja nastala
kao plod stanovite introspekcije i privatnog is-
traživanja umjetnica. Emocionalni iskazi tjesko-
be, autoagresije, ali i ustrajnosti (Marija Ančić,
Olovke) progovaraju o zahtjevnosti istraživanja
i definiranja osobnog identiteta te o prepreka-
ma na koje su umjetnice nailazile. Borba protiv
nametnutih, često represivnih društvenih uloga
(Sandra Remetin, Victim; Tonka Jelača Mari-
jančević, Utero Vita/Maternica Života) ili pak
pomirenje sa društvenim očekivanjima i norma-
ma (Irena Paskali, Dowry34) ponekad je popraće-
na stvaranjem i prisvajanjem maski čije, barem
povremeno, skidanje omogućuje ekspresiju
skrivenih i potisnutih emotivnih naboja (Kristina
Ćavar, Kozmičko lice III). Te iste maske, međutim,
ne uspijevaju uvijek prikriti hladni znoj koji može
obliti osobu kada pojmi disbalans polova koji
je u njoj prisutan (Maja Kalogjera, Strah). Um-
jetnice istražuju načine nošenja s problemima i
preprekama globalne naravi poput nepismeno-
sti žena (Žana Bajić, The Reader- Žena kojoj sam
čitao), ali i one iznimno privatne naravi koja se
tiču zdravstvenih problema, često hormonalnih
u korijenu (modificirana scintigrafska snimka u
djelu Karin Grenc, Eci, peci, pec...), a koja u sve
većem omjeru danas more upravo žene. Raspon
reakcija na spomenute izazove i barijere varira
ovisno o individui. Neke žene se uspijevaju usk-
laditi sa vanjskom stvarnošću i istovremeno pri-
grliti svoju žensku nutrinu (Jasmina Runje, Gdje
je duša 1 i 2), makar ne bez borbe.
U slučajevima kada Animus, uslijed pokušaja
njegove integracije, postane ekstrovertiran i op-
erativan, žena ga, nerijetko u odnosu sa suprot-
nim spolom, projicira na druge. Tada dolaze do
izražaja one osobnosti koje se konvencionalno
smatra „muževnima“ i koje su društveno nepri-
hvatljive ukoliko su izražene u ženi. No, njihovo
procesuiranje i prihvaćanje kroz integraciju An-
imusa omogućuje daljnji razvoj cjelovite ličnosti
i ključan je za izgradnju individue. Karakteris-
tike poput tvrdoglavosti, hrabrosti, asertivnosti,
samouvjerenosti, principijelnosti, rigidnosti, ar-
gumentativnosti, nadmenosti i drugih dominira-
jućih osobina dolaze do izražaja u svakodnev-
nom životu, ali i u umjetničkim projekcijama
istog. Djela u ciklusu „Projekcije Animusa“ ilus-
triraju kako sukob identiteta i agresivne prakse
istovremeno mogu poslužiti za buđenje aspe-
kata Animusa kod žena kojima je to potrebno
(Nikki Vancaš, Krav Maga Comics - Adventures
of Friendship and Magic), ali i za njegovu inte-
graciju i „pripitomljavanje“ (Petra Popović, Au-
toportret). One mogu rezultirati i u iskonskim,
gotovo infantilnim iskazima Jastva (Dragana
Nuić-Vučković, Animus). Ponegdje sukob polova
ukazuje na rodna pitanja i zbunjujući osjećaji za-
robljenosti unutar vlastitog tijela te poriva za tr-
ganjem barijera (Sonja Hržina Majstorović, Light
My Fire).
Projekcije Animusa na suprotni spol bitno ut-
ječu na individualni odnos prema njemu. Uslijed
nerealiziranih očekivanja i frustracija proizaš-
lih iz neuspješne simbioze (izražene u gotovo
hermafroditskoj lutci u djelu Balerina i olovna
noga Margarete Peršić), odnos spram partnera
postaje kritički. Usprkos različitostima i multifas-
cetiranosti osobnosti, temelji kvalitetnih odnosa
nalaze se u prihvaćanju tuđih nesavršenosti, pre-
poznavanju multifascetiranosti svake osobnosti
i u razvijanju ljubavi bez predrasuda (Jasmina
Krajačić, I Don’t Like Macho Men). Osoba potom
biva nagrađena uspješnom simbiozom (Lucija
Myšičkova, Totem), odnosno partnerskom surad-
njom i podrškom (Loredana Bradaschia, Inter
mundos; Iva Haramina Milinković, Bez naziva),
što u konačnici vodi prema uspješnom „vjenčan-
ju“ razdvojenih aspekata osobnosti (Mila Radišić,
Divlja mladenka i mladoženja).
Maločas spomenuta djela ukazuju na prev-
alenciju sukoba unutar persone i potrebu za
njenom homogenizacijom. Od tu proizlazi naziv
posljednjeg ciklusa radova, „Dvojakost i inte-
gracija“. Umjetnice posežu za različitim alatima
kako bi prepoznale i prihvatile dualnosti unutar
sebe. Ponegdje u tome pomaže fizički, kiparski
alat (Darija Stipanić, Simbioza III; Dina Jakšić
Pavasović, Slojevitost identiteta). Pritom se
umjetnice kroz odabir likovne tehnike nastoje
osloboditi umjetničkih stereotipa poput muška-
raca-kipara, a drvo i kamen u njihovim rukama
istovremeno postaje kruto i podatno. Pretočeno
u slikarski medij, naizgled kontrastni i netradi-
cionalni materijali poput svile i betona (Sunčica
Kuzmanić-Perišin Tomljanović, Antonio Robbie)
postaju nosioci jednako netradicionalnog odno-
sa ženske umjetnice spram muške muze. Borba
s Animusom poprima formu ekspresivne, slo-
bodne slikarske geste, jakih likovnih kontrasta i
djela „hrabrog“ formata (Alma Božanić Čače, Bez
naziva) i, suprotstavljena strogim, istovremeno
delikatnim, elegantnim crtama (Manuela Drk,
Dio mene 2’4) dovodi do postepenog balansir-
anja polova.
Prošavši put od dualnosti prema integraciji,
nakon potiskivanja osobina kako bi u konačnici
prigrlile svoje Animuse (Mia Matijević, V. A.),
umjetnice otkrivaju svoje fragmentirane i po-
pravljene osobnosti (Tina Divić, Kintsugi, zlatni
popravak) i pozivaju promatrača da se jednako
pomno zagleda u svoju nutrinu (Andrea Cihlar,
Odraz).
Sami kraj bitke s Animusom obilježen je
izgradnjom homogene, zaokružene osobnosti
(Vinka Gašparuš, Proljeće, Jesen). Operativna ri-
ječ „homogenost“ (u tradiciji I-Chinga sadržana u
broju jedanaest, kako otkriva djelo Ive Džaje, 11)
predstavlja uspjeh u procesu osobne izgradnje i
sazrijevanja, neovisno o spolu i rodu. Vraćajući
se na Lacanovu ideju fragmentiranog tijela koje
je ipak jedna kompleksna cjelina sastavljena
od mnoštva fragmenata, svaku strogu razdvo-
jenost je moguće tumačiti samo kao privid. Uz
aktivne rasprave o različitim tumačenjima pojma
roda i spola u posljednjih nekoliko godina, ideja
multifasetirane, promjenjive osobnosti, pa čak
i spolnosti i seksualne orijentacije, nudi se kao
primamljiv, makar, po nekima, prejednostavan
odgovor. Djela predstavljena na ovoj izložbi mo-
guće je tumačiti kao ilustracije mnoštva načina
definiranja i shvaćanja pojma, statusa i uloga
žene u suvremenom društvu. No, postavljanjem
homogenosti i integracije polova unutar pojed-
inca za cilj, moguće je ukloniti stanoviti broj in-
dividualnih i društvenih prepreka te iscijeliti pre-
dugo fragmentirane osobnosti.
Dora Derado