Bijela kuća 1

Osvojio je srca milijuna. Ali, je li spreman izgubiti svoje?

Upoznala sam predsjednikovog sina kad smo oboje bili

mladi. Matthew Hamilton je bio zgodan, uglađen, i
inteligentan. Nikad nisam upoznala osobu kao što je on.
Obećao mi je da se nikada neće kandidirati za predsjednika.
Obećala sam, ako bude, bit ću na njegovoj strani.
Tri mandata kasnije, pozivnica da se pridružim kampanji
Matthewa Hamiltona, najuzbudljivija je prilika koju sam
ikada doživjela. Odlučna sam napraviti promjene; on je
odlučan pobijediti.
Fokusiran na svoj cilj, Matt je nepokolebljiv, nemilosrdan i
razoružan. Sve oči su na njemu a njegova popularnost raste.
Ali ubrzo, mogući sljedeći predsjednik Sjedinjenih Američkih
Država, posjeduje me na više načina – i unatoč riziku,
bespomoćna sam oduprijeti se.
Krademo dodire, krademo trenutke, i krademo noći. Ali naša
međusobna privlačnost brzo postaje opasno zapaljiva,
stavljajući ne samo moje srce, nego i Mattovu šansu za
predsjednika na kocku.
Pobjeda će uzeti sve. Odlazak će biti najteži mogući izbor.
 1.
Zoveš se Matthew

Charlotte

Nalazimo se u apartmanu Hotela Jefferson gdje je Benton Carlisle,

voditelj kampanje pušio svoje drugo pakiranje Camelsa pored otvorenog
prozora. Točno osam desetina milja odavde, Bijela kuća posebno je
osvjetljena za ovu večer.
Sve televizije u apartmanu prenose različite kanale s vijestima, gdje
voditelji nastavljaju izvještavati o napretku brojanja glasova na
ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Imena kandidata nagađaju se,
točnije tri imena. Republikanski kandidat, Demokratski kandidat, i prvi
doista jak nezavisni kandidat u povijesti SAD-a, sin bivšeg predsjednika
s jedva trideset pet, najmlađi kandidat u povijesti.
Stopala me ubijaju. Nosila sam istu odjeću otkako sam jutros
napustila stan, krenula na biračko mjesto i ubacila svoj glas. Cijeli tim
koji se posljednjih godinu dana bori zajedno, sastao se ovdje u podne, u
ovom apartmanu.
Ovdje smo već više od dvanaest sati.
Zrak je pun napetosti, pogotovo kada je on ušao u dnevnu sobu
nakon pauze i krenuo u jednu od spavaćih soba kako bi razgovarao sa
svojim djedom, koji je zvao iz New Yorka.
Na dovratku se pojavljuje njegova visoka silueta širokih ramena.
Muškarci u sobi stoje, žene se uspravljaju.
Postoji nešto u njemu što privlači oko, njegova visina, njegov
snažan, ali uznemiren, topao pogled, polirana robusnost koja ga samo
čini muškarcem u poslovnom odijelu, i njegov zarazni osmijeh, tako
stvaran i zanimljiv da si ne možete pomoći, a da se ne nasmiješite.
 Oči mu zastaju na meni, vizualno mjereći udaljenost između nas.
Izašla sam nakratko obaviti nešto i upravo sam se vratila i on je to,
naravno, primijetio.
Pokušavam ostati mirna. ‚‚Donijela sam ti nešto za čekanje.“
Govorim što blaže mogu i krenem u jednu od spavaćih soba s čvrsto
zatvorenom smeđom vrećicom za koju se čini da je hrana. Prati me.
On ne zatvara vrata, primjećujem to, ali ih gura natrag, tako da
ostaju otvorena samo par centimetara, dajući nam tako što je više
moguće privatnosti.
Izvadim crnu mušku jaknu i dodam mu je.
‚‚Zaboravio si svoju jaknu“, kažem.
On baca pogled na svoju jaknu, a onda se najljepše oči boje tamnog
espressa podignu do mojih.
Jedan pogled. Jedan dodir prstiju. Jedna sekunda priznanja.
Glas mu je tih, gotovo intiman. ‚‚To bi bilo teško objasniti.“
Gledamo se u oči.
Skoro da ne mogu pustiti jaknu i on je gotovo ne želi uzeti.
Ispruži ruku i uzme je, njegov osmijeh je mekan i žalostan, a pogled
mu je osjetljiv. Točno znam zašto je taj osmijeh tužan, zašto je mekan i
nježan. Zato što se večeras tamo jedva držim i ne postoji način da taj
čovjek, taj čovjek koji zna sve, ne zna to.
Matthew Hamilton.
Mogući budući predsjednik Sjedinjenih Država.
Ostavlja jaknu sa strane i ne trudi se izaći iz sobe, a ja gledam kroz
prozor pokušavajući ne zuriti u svaki njegov pokret.
Kroz otvoreni prozor, povjetarac koji miriše na nedavnu kišu i
Carlisleove cigarete ulazi u sobu. Čini se da je D.C. večeras tiši nego
obično, kao da cijeli grad još uvijek zadržava dah zajedno s ostatkom
zemlje, zajedno sa mnom.
Tiho odlazimo u dnevnu sobu pridružiti se ostalima. Pazim zauzeti
mjesto u sobi koje je gotovo suprotno njegovom, instinkt. Možda
samoodržanje.
‚‚Kažu da imaš Ohio“, izvještava ga Carlisle.
‚‚Da?“ Matt pita, podižući obrvu, a onda pogleda po sobi, zviždući
Jacku, njegovom sjajnom crnom mješancu njemačkog ovčara. Pas je
doskakutao preko sobe i skočio na kauč, postavivši se na Mattovo krilo
i puštajući ga da mu pogladi vrh glave.
 ‚‚... točno je, Rogere, kampanja Matta Hamiltona izvela je impresivni
podvig ove godine sve do, pa, tog incidenta..." diskusija se nastavlja. Matt
zgrabi daljinski upravljač i ugasi TV. Kratko me pogleda.
Još jedna veza, još jedan tihi pogled.
Soba utihne.
Po mom iskustvu, dečki vole govoriti o sebi i svojim postignućima.
Matt, naprotiv, to izbjegava. Kao da je bolestan od ponavljanja tragedije
svoje životne priče. Priče koja je centar medijske pažnje od kada je
kampanja počela. Može se primijetiti različit stupanj poštovanja u glasu
osoba kada govore o određenom američkom predsjedniku. Za neke
predsjednike, stupanj je nepostojeći, ton više kao prezir. Za druge, ime
se pretvara u nešto čarobno i nadahnjujuće, ispunjavajući vas istim
osjećajem koji imate kad pogledate crvenu, bijelu i plavu američku
zastavu: ponos i nada. Takav je bio slučaj s predsjedništvom Lawrencea
Hamiltona, administracije koju je Mattov otac pokrenuo prije nekoliko
godina.
Moj vlastiti otac, koji je do tada podupirao suprotnu stranku, vrlo
brzo je postao čvrsti pristaša Demokrata, koji su pod utjecajem karizme
predsjednika Hamiltona. Njegova nevjerojatna povezanost s ljudima
diljem zemlje pa i šire, poboljšala je međunarodne odnose. Bilo mi je
jedanaest kad sam prvi puta upoznala Hamiltonov legendarni šarm.
Matt Hamilton, u svojim tinejdžerskim godinama kad je njegov otac
započeo svoj prvi mandat je imao sve, budućnost mu je bila svijetla. Ja
sam, s druge strane pak još uvijek bila samo djevojka bez ideje tko sam
i kamo želim ići.
Više od desetljeća kasnije, pa čak i sada, borim se s osjećajem
neuspjeha kao da nisam ispunila nešto važno. Važan posao i tip kojeg
sam voljela, to su bile stvari koje sam željela. Moji roditelji su htjeli više
od mene, politički. Umjesto toga, otišla sam u socijalne službe. No, bez
obzira na to koliko sam pomogla ljudima, koliko sam sebi govorila da
biti odrasla osoba znači učiniti sve kako bi se nešto promijenilo, ne mogu
si pomoći a da ne mislim kako ipak nisam dorasla onome što su moji
roditelji željeli za mene, nego i onome što sam i sama željela za sebe.
Jer upravo u ovome trenutku, dok čekamo proglašenje novog
Predsjednika Sjedinjenih Država, oba ta moja sna vise u zraku, i bojim
se kad stignu rezultati, da će se moje nade raspršiti u ništavilo.
Čekam u tišini dok muškarci razgovaraju, Mattov glas povremeno
dopire do mene.
Čini mi se da ga je nemoguće ignorirati, ali to je sve što mogu danas.
 Apartman je veličanstven, dekoriran kako bi se svidio onima koji si
mogu priuštiti sobu koja košta tisuću dolara na noć. Vrsta hotela koja
nudi čokoladice na jastuku a bili su posebno gostoljubivi jer je Matt
slavna osoba. Išli su tako daleko da su poslali u apartman perece od
jogurta, nakon što su se mediji pobrinuli da svi saznaju da su mu
omiljeni.
Čak se i boca šampanjca hladila na stolu. Matt je zamolio jednog od
pomoćnika da je ukloni iz sobe. Svi su bili iznenađeni, osjećali da to
znači da Matt misli da su izgubili izbore.
Instinktivno sam znala da to nije točno. Jednostavno sam znala da
ako rezultati neće biti onakvi kakvima se nadao, neće željeti da ga
hladan šampanjac podsjeća na njegov gubitak.
Ostavljajući Jacka na kauču, nemirno je prešao preko sobe, sjeo
nasuprot svog voditelja kampanje pored prozora i zapalio cigaretu.
Uspomene su plesale u mojoj glavi. Uspomene na moje usne oko iste
cigarete koja je bila u njegovim ustima.
Gledam Jacka, njegove tople pseće oči i rep kojim lagano maše kako
bih izbjegla gledati u njega. Pas podiže glavu kao upozorenje kad je Mark
ušao u sobu, bez daha, širom otvorenih očiju kao da ne može vjerovati
što se to upravo dogodilo, ili se događa. Obavještava sve u sobi da su
glasovi prebrojani. I dok nas izvještava o imenu slijedećeg Predsjednika
Sjedinjenih Američkih Država, Mattov pogled zastaje na mojim očima.
Jedan pogled.
Jedna sekunda.
Jedno ime.
Zatvaram oči i spuštam glavu kad čujem vijesti, osjećaj gubitka me
preplavljuje.
 2.
O tebi sam godinama mislila kao o Matthewu

Charlotte
Deset mjeseci ranije…

Od kad sam počela raditi puno radno vrijeme, moji su se dani činili
dužima a večeri kraćima. Kako sam odrastala, velika okupljanja izgubila
su privlačnost, dok je opuštanje unutar male grupe prijatelja nešto u
čemu sam sada jako uživala. Danas mi je rođendan, i u našem separeu
smo moja najbolja prijateljica Kayla, njen dečko Sam, ja i Alan, neka
vrsta prijatelja/udvarača i onaj koji je insistirao na barem maloj proslavi
večeras.
„Danas su ti 22, draga,“ govori Kayla i podiže čašu s koktelom u
mom smjeru. „Nadam se da ćeš sada napokon odvući svoje dupe na
glasanje iduće godine na predsjedničkim izborima.“
Uzdahnem, dosadašnje su opcije bez nekih velikih uzbuđenja.
Trenutni predsjednik kojeg ne vole i koji se bori za drugi mandat? Ili
kandidati suprotne strane, neki koje je teško uzeti za ozbiljno zbog
radikalne ideologije koju zastupaju. Ponekad se čini kao da govore
najluđe stvari koje im padnu na pamet samo kako bi uzeli malo
medijskog prostora.
„Bilo bi uzbudljivo kad bi Matt Hamilton izašao na izbore,“ doda
Sam.
Poprskala sam džemper pićem na spomen njegovog imena.
„On automatski ima moj glas,“ nastavi Sam.
„Stvarno?“ Kayla drsko podigne obrvu i nastavlja piti tekilu.
„Charlotte zna Hammyja.“
Podsmjehnem se i brzo obrišem mokru mrlju na svom džemperu.
„Ne znam ga, stvarno ga ne znam,“ uvjeravala sam dečke, a onda
prijekorno pogledala u Kaylinom smjeru. „Ne znam odakle ti to.“
 „Ti si mi rekla.“
„Ja… mi…“ Odmahnula sam glavom, gledajući je zlokobno. „Sreli
smo se, ali to ne znači da ga poznajem. Ne znam ništa o njemu. Znam
onoliko koliko i vi i koliko je dostupno u medijima.“
Bože! Ne znam zašto sam rekla Kayli stvari o Matthewu
Hamiltonu… u doba kad sam bila mlada i kad me bilo lako
impresionirati. Pogriješila sam kad sam svojoj najboljoj prijateljici
izjavila kako se želim udati za lika. Ali čak i tada sam trebala biti
pametnija i ne povjerovati u obećanje da neće reći nikome. Dječja
obećanja uvijek izgledaju tako djetinjasto kad odrasteš, pretpostavljam,
jer joj sada nije smetalo spomenuti to.
„Ma daj, znaš ga, zaljubljena si u njega godinama,“ rekla je Kayla
smijući se.
Gledala sam kako mi njen dečko upućuje ispričavajući pogled.
„Mislim da je vrijeme da Kay ide kući.“
„Nisam još dovoljno pijana,“ protestirala je dok ju je izvlačio iz
separea.
Uzdisala je, ali mu je dozvolila da je povuče na noge, a onda se
okrenula prema Alanu.
„Kakav je osjećaj natjecati se sa najljepšim čovjekom u povijesti?“
„Molim?“ upitao je Alan.
„People Magazine, najljepši muškarac, ma znaš…“ objasnila je
Kayla. ‚‚Kakav je osjećaj natjecati se s njim?“
Alan je pogledao u Sama pogledom koji je govorio da, ona je
spremna za doma, čovječe.
„Ona je skroz gotova,“ ispričam se Alanu. „Dođi, Kay“ govorim i
grlim je oko struka dok joj Sam dopušta da se nasloni na njegovo rame.
Zajedno joj pomažemo izaći iz kluba i ući u taksi koji je Alan dozvao za
nju i otpremio ih prema njenoj kući.
Alan i ja ulazimo u slijedeći taksi. Dao je vozaču moju adresu a onda
se okrenuo prema meni.
„Na što je ona to mislila?“
„Ništa.“ Pogledala sam kroz prozor s grčem u trbuhu. Pokušala sam
to odmaknuti od sebe osmijehom, ali sam osjećala mučninu shvaćajući
koliko ljudi zapravo zna kako sam zaslijepljena Mattom Hamiltonom.
„Imam dvadeset dvije, ovo se dogodilo prije 10, 11 godina. Dječja
zaljubljenost.“
„Zaljubljenost koja je prošla, zar ne?“
 Nasmijem se. „Naravno,“ uvjeravam ga, a onda nastavljam gledati
svjetla grada dok se probijamo do moje kuće.
Zaljubljenost koja je prošla, naravno. Ne možeš se ozbiljno zaljubiti
u nekog koga si vidio koliko, dva puta? Drugi put je bilo tako kratko ali
tako dojmljivo... a prvi… pa…
Bilo je to prije jedanaest godina i nekako se sjećam svega. Još uvijek
je to najuzbudljiviji dan kojeg se sjećam iako mi se ne sviđa učinak koji
je upoznavanje sina predsjednika Hamiltona imao na moje tinejdžerske
godine.
Bilo mi je jedanaest. Živjeli smo u dvoetažnom stanu na istočnom
Capitol Hillu u Washingtonu D.C. Moj otac, moja majka, prugasta
mačka po imenu Percy, i ja. Svi smo imali dnevnu rutinu; ja sam išla u
školu, mama je radila u uredu Žene Svijeta, tata je išao u Senat, a Percy
nam je davao tihi tretman kad bi svi stigli kući.
Nismo često mijenjali tu rutinu, roditelji su tako željeli, ali tog se
dana dogodilo nešto uzbudljivo.
Percyja su poslali u moju sobu, što je značilo da mama ne želi da
izazove neku nevolju. Sklupčao se pri dnu mog kreveta, ližući svoje šape,
potpuno nezainteresiran za zvukove odozdo. Zastao bi povremeno samo
kako bi pogledao u mene dok sam virkala kroz malo odškrinuta vrata
sobe. Sjedila sam tamo zadnjih deset minuta, gledala kako Tajna služba
ulazi i izlazi iz moje kuće.
Govorili su tiho u svoje slušalice.
„Robert? Zadnji put. Ova? IIIIli ova?“ Mamin je glas došao do moje
sobe sa drugog kraja hodnika.
„Ova.“ Tata je zvučao rastrojen. Vjerojatno se oblačio.
Slijedila je teška pauza, i skoro da sam čula razočaranje svoje
mame.
„Mislim da ću obući ovu,“ rekla je.
Mama je uvijek pitala tatu što obući za posebne večere. Ali ako on
nije odabrao haljinu koju je ona željela, ona je obukla onu za koju se
nadala da će on izabrati.
Mogla sam zamisliti mamu kako odlaže u stranu crnu haljinu i
pažljivo stavlja na krevet crvenu.
Tata nije volio kad je mama dobivala puno pažnje, ali mama je to
obožavala. I zašto ne? Imala je zapanjujuće zelene oči i gustu plavu
kosu. Iako je tata dvadeset godina stariji i to se vidi, mama je izgledala
mlađe svakog dana. Sanjala sam kako ću odrasti i biti lijepa baš poput
nje.
 Pitala sam se koje je vrijeme. U trbuhu mi je zakruljilo kad je miris
začina zagolicao moje nosnice. Ružmarin? Bosiljak? Uvijek sam ih
miješala bez obzira koliko mi je puta Jessa, naša domaćica, objasnila
koji je koji.
U prizemlju je kuhar iz nekog otmjenog restorana kuhao u našoj
kuhinji.
Tajna služba pripremala je kuću već satima. Rekli su mi da će hrana
za predsjednika biti kušana prije nego što će mu biti poslužena.
Hrana je izgledala toliko ukusno da bih vrlo rado isprobala svaki
komadić. Ali tata je zamolio Jessu da me odvede gore. Nije želio moje
prisustvo jer sam „premlada“.
Pa što? Mislila sam. Ljudi su se nekad vjenčavali u mojim
godinama. Bila sam dovoljno stara za ostati sama kod kuće. Željeli su
da se ponašam odraslo, kao dama. Ali koja je svrha toga ako ne mogu
dobiti priliku ponašati se onako kako su me odgajali?
„Ovo je poslovna večera, ne zabava, i svakako nam je potrebno da
sve prođe dobro,“ tata je promrmljao kad sam se pokušala pobuniti.
„Tata,“ uzdahnula sam. „Znam se ponašati.“
„Stvarno misliš da se Charlotte zna ponašati?“ pogledao je prema
mami, a ona mi se nasmiješila. „Tek idući tjedan puniš jedanaest.
Premlada si za ovakve događaje. Samo ćemo razgovarati o politici.
Ostani gore u sobi.“
„Ali dolazi predsjednik,“ rekla sam s puno uvjeravanja u svom
drhtavom glasu.
Mama je izašla iz njihove spavaće sobe u toj veličanstvenoj crvenoj
haljini koja je predivno izražavala njenu liniju i ugledala me kako željno
gledam na sve to uzbuđenje u prizemlju.
„Charlotte,“ rekla je s uzdahom.
Uspravila sam se iz skvrčenog položaja.
Ponovno je uzdahnula, zatim ušla u svoju sobu, podigla telefonsku
slušalicu na noćnom ormariću, birala broj i rekla, „Jessa, možeš li
pomoći Charlotti da se obuče?“
Raširila sam oči i nekim se čudom Jessa iznenada stvorila u mojoj
sobi, smiješeći se veselo i odmahujući glavom. „Djevojko, ti bi i kralja
nagovorila da se odrekne svoje krune!“
„Kunem se, ništa nisam napravila. Mama me jednostavno vidjela
kako virim i vjerojatno zaključila kako je ovo prilika koja se pruža
jednom u životu.“
 „U redu onda, hajdemo onda isplesti tu tvoju kosu u jednu lijepu
dugu pletenicu,“ rekla je Jessa i počela otvarati ladice moje taštine.
„Koju ćeš haljinu obući?“
„Imam samo jednu.“ Pokazala sam joj jedinu haljinu koja mi je još
pristajala, a ona mi je pomogla oprezno je navući.
„Prebrzo rasteš,“ rekla je nježno dok me je dovodila ispred ogledala.
Stala je iza mene i češljala me.
Pogledala sam svoj odraz i divila se haljini. Sviđao mi se plavi saten.
Zamišljala sam kako stojim uz svoju mamu u njenoj crvenoj haljini i
svog oca u savršeno skrojenom odijelu. Ulazeći u roditeljski zabranjeni
i tajanstveni svijet bilo je uzbudljivo, ali ništa nije bilo uzbudljivije od
upoznavanja predsjednika.
Kad je predsjednik stigao, grupa ljudi ga je slijedila, svi u odijelima.
Bili su visoki i zgodni, ali ja sam bila previše zaokupljena gledanjem u
mladog čovjeka direktno pored predsjednika.
Bio je predivan. Kosa mu je bila crne boje i iako je bila začešljana
unatrag, bila je neposlušna na krajevima i nakovrčana na ovratniku.
Bio je nekoliko centimetara viši od predsjednika. Odijelo se činilo
svježije, bolje skrojeno. Gledao je u mene i iako mu se usne nisu micale
a izgled nije odavao ništa, mogla sam se zakleti da su mi se njegove oči
smiješile.
Predsjednik Hamilton se rukovao s mojom mamom prije nego je
pozdravio mog tatu. Odmaknula sam oči od mladića pored njega i vidjela
kako su se predsjednikova usta malo savila kad je pogledao u mene.
Kad je došao red na mene, prihvatila sam njegovu ruku.
„Moja kćer, Charlotte.“
„Charlie,“ ispravila sam.
Mama se nasmiješila. „Inzistirala je da ne propusti svu ovu zabavu.“
„Pametna djevojka.“ Predsjednik mi se nasmiješio, s očitim
ponosom pokazujući i privlačeći mladića pored sebe prema naprijed.
„Moj sin, Matthew. On će biti predsjednik jednog dana,“ rekao je
urotnički.
Mladić u kojeg nisam mogla prestati gledati tiho se nasmiješio. Bio
je to tih, dubok osmijeh, i ja sam se zacrvenila. Odjednom se nisam
željela rukovati s njim. Ali kako sam to mogla izbjeći?
Primio me za ruku, bila je topla i suha i čvrsta. Moja je bila meka i
drhtala je. „Apsolutno ne,“ rekao je i namignuo mi.
 Nasmiješila sam mu se sramežljivo i shvatila da nas moji roditelji
pažljivo promatraju. „Ne izgledaš kao predsjednik,“ izbrbljala sam
predsjedniku Hamiltonu.
„Kako izgleda predsjednik?“
„Staro.“
Predsjednik Hamilton se nasmijao. „Daj mi vremena.“ Pokazao je
prema svojoj sjajnoj sijedoj kosi i potapšao Matthewa po leđima a zatim
dozvolio mojim roditeljima da ga povedu do blagovaonice.
Odrasli su se usredotočili na pričanje o politici i računima, a ja sam
se fokusirala na ukusnu hranu. Kad je moj tanjur postao prazan,
pozvala sam konobara i tiho zatražila još.
„Charlotte,“ upozorio me tata.
Konobar je pogledao mog tatu, iznenađeno, pa u mene isto tako
iznenađeno a ja sam pokušala vrlo tiho ponoviti pitanje.
Predsjednik me promatrao sa zanimanjem.
Osjećajući zabrinutost, pitala sam se smatra li se lošim ponašanjem
pitati za još prije nego su svi završili.
Matthew je imao ozbiljan izraz lica, ali oči su izgledale kao da mi se
opet smiješe. Nije maknuo pogled s mene kad je rekao konobaru, „I ja
ću još, također.“
Uputila sam mu zahvalan osmijeh, a onda se ponovno počela
osjećati nervozno. Njegov je osmijeh bio tako snažan. Osjećala sam kako
mi prodire u srce.
Gledala sam u svoje ruke koje su počivale na mom krilu i divila se
svojoj haljini. Nadala sam se da Matthew misli da izgledam lijepo. Većina
dečki u školi su to mislili. Barem su mi tako govorili.
Dok su moji roditelji razgovarali s predsjednikom i Matthewom, ja
sam se igrala sa svojom pletenicom, premještajući je s ramena na leđa i
natrag. Matthewova pažnja se ponovno vratila na mene, i kad su mu oči
zasjale s još tihog smijeha, moj se trbuh skvrčio.
Konobar nam je donio nove tanjure pune punjenih prepelica i
kvinoje. Roditelji su me i dalje gledali kao da je bilo previše hrabro od
mene tražiti još hrane ispred predsjednika.
Matthew se nagnuo preko stola i rekao, „Nikad ne dozvoli nikome
da ti kaže kako si premlada tražiti ono što želiš.“
„Oh, ne brini, nekad i ne pitam.“
Ovim sam zaradila vrlo lijep osmijeh od Matthewa. Predsjednik mu
se namrštio, a meni namignuo. Kako je svoju pažnju vratio natrag na
grupu, primijetila sam kako su mu oči bile za nijansu svijetlije od crnih,
kao čokolada.
Sjedila sam tako, pokušavajući apsorbirati sve, znajući kako će taj
trenutak, ta noć biti najuzbudljivije iskustvo u mom životu.
Ali kao i sve u životu… neće trajati zauvijek.
Gledala sam razočarano kad se predsjednik ustao sa svoje stolice i
počeo zahvaljivati mojim roditeljima za večeru.
I ja sam ustala, gledajući Matthewa. Kako je stajao, kako je hodao,
kako je izgledao. Pitala sam se i kako miriše. Tiho sam slijedila grupu
prema izlazu. Predsjednik se okrenuo, dodirnuo svoj obraz i rekao „A
poljubac, mlada damo?“
Osmjehujući se, podigla sam se na prste i poljubila ga u obraz. Kad
sam se spustila, pogledom sam uhvatila Matthewov.
Kao automatski, ponovno sam se digla na prste. Izgledalo je tako
prirodno da i njemu dam oproštajni poljubac. Kad su moje usne dotakle
njegovu vilicu, bila je tvrda i zaškakljala me. Bilo je kao da sam poljubila
filmsku zvijezdu. Okrenuo je glavu i poljubio me u obraz, a ja sam skoro
glasno uzdahnula od iznenađenja što su njegove usne dotaknule moj
obraz.
Prije no što sam se uspjela srediti, on i predsjednik su izašli kroz
vrata i sva je strka i zbrka dana utihnula.
Požurila sam uz stube i gledala ih kako odlaze sa prozora svoje sobe.
Predsjednika su uveli u zadnji dio njegove sjajne crne limuzine s
vozačem.
Prije nego je ušao, predsjednik je potapšao Matthewa po leđima i
stisnuo mu vrat u prijateljskoj gesti.
Grč u trbuhu se pojačao kad su nestali u autu.
Auto je krenuo i odvezao se niz naše tiho susjedstvo, s malom
američkom zastavom koja se lelujala naprijed. Za njima su išli i ostali
auti, jedan za drugim.
Zatvorila sam prozor, navukla zavjese, skinula haljinu i oprezno je
objesila. Zatim sam obukla svoju flanelastu pidžamu i zavukla se u
krevet kad je moja mama ušla u sobu.
„Ovo je bila lijepa večer,“ rekla je mama. „Je li ti bilo zabavno?“
Bila je nasmiješena kao da se sama sebi smijala zbog nečeg. Iskreno
sam kimnula. „Sviđalo mi se pratiti razgovore. Svi su mi se dopali.“
Ona se nastavila smiješiti. „Matthew je zgodan. Primijetila si,
naravno. Također je i vrlo pametan i bistar.“
Kimnula sam u tišini.
 „Tvoj tata i ja pišemo pismo predsjedniku i zahvaljujemo mu što je
proveo večer s nama. Želiš li mu i ti pisati?“
„Ne, hvala,“ rekla sam iskreno.
Podignula je obrve i nasmijala se. „Dobro. Jesi li sigurna? Ako se
predomisliš, ostavi ga u predvorju sutra.“
Mama je otišla iz sobe a ja sam samo legla u krevet, razmišljajući o
posjetu i što je predsjednik rekao za Matthewa.
Odlučila sam napisati pismo Matthewu, samo zato što nisam mogla
prestati osjećati strahopoštovanje zbog posjeta. Što ako sam večeras
upoznala dva predsjednika a ne jednog? To je onda zasigurno bio vrh
svih sastanaka.
Upotrijebila sam prvu stranicu tiskanice koju mi je poslala baka za
moj rođendan, i najljepšim rukopisom napisala „Želim zahvaliti tebi i
predsjedniku što ste došli. Ako se odlučiš kandidirati za predsjednika,
imaš moj glas. Čak sam voljna pridružiti se tvojoj kampanji.“
Oblizala sam kovertu i čvrsto zatvorila pismo te ga stavila na noćni
ormarić. Zatim sam ugasila svjetlo i uvukla se ispod popluna.
Ležala sam u krevetu u mraku. On je bio svugdje. Na stropu, i u
sjenama, i na poplunu.
Pitala sam se hoću li ga ikada više vidjeti i odjednom me pomisao
da me neće vidjeti kad odrastem stisnula u prsima.
Bila sam toliko izgubljena u mislima da nisam shvatila da je Alan
promatrao moj profil.
„Zaljubljenost koja je prošla, zar ne?“ ponovno je pitao.
Okrenula sam se prema njemu, shvaćajući da smo već stali ispred
moje zgrade. Nasmijala sam se i izašla iz taksija, a zatim virnula unutra.
„Apsolutno.“ Kimnula sam sigurnije ovaj puta. „Koncentrirana sam na
svoju karijeru sada.“ Zatim sam zatvorila vrata i mahnula mu.
 3.
Obaviještenje

Matt

Nikad nisam bio klinac koji je bio u iskušenju da isproba očeve

cipele. Previše čist, previše klasičan, prevelik.
Ali, čudno, njegove cipele su ono čega se najviše sjećam o njemu,
koračajući u savršenom krugu oko stola tijekom napetog telefonskog
poziva. Ja, pokraj njegovih nogu, slažem slagalicu.
Moj je otac težio savršenstvu u svim stvarima, uključujući i svoj
izgled.
Od njegovog besprijekorno skrojenog odijela do njegovog glatko
obrijanog lica i njegove savršeno ošišane kose. Dok sam ja, mlad i
nezainteresiran, sanjao o slobodi. Slobodi od privilegiranog života koji je
očev uspjeh omogućio majci i meni.
Tisuću puta je moj otac rekao da ću biti predsjednik. Rekao je
svojim prijateljima, prijateljima svojih prijatelja, a često i meni. Smijao
bih se i odbijao.
Sedam godina koje sam proveo odrastajući u Bijeloj kući bilo je
sedam godina koje sam proveo moleći se da izađem iz Bijele kuće.
Politika me zanimala, da. Ali znao sam da moj otac rijetko spava. Većina
odluka koje je napravio bile su loše za određeni postotak populacije, iako
su bile dobre za većinu. Moja majka je izgubila supruga onog dana kada
smo ušli u Bijelu kuću. Ja sam izgubio oca onog dana kada je odlučio
da je biti predsjednik njegovo nasljedstvo.
Pokušao je sve to žonglirati, ali nijedan čovjek na svijetu nije mogao
upravljati zemljom i još uvijek imati energije za svoju ženu i sina
tinejdžera.
Usredotočio sam se na svoje ocjene i uspjeh u školi, ali stvaranje
prijateljstava je bilo teško. Nisam mogao nikoga ležerno pozvati u Bijelu
kuću.
 Moj život, kako sam ga zamišljao nakon Bijele kuće, bio bi
usredotočen na posao, možda Wall Street. Imao bih slobodu da radim
sve što nikada nisam mogao biti pod budnim okom Amerike.
Otac se kandidirao na reizborima i pobijedio.
Zatim, tri godine nakon izbora u drugi mandat, neki nesretni
građanin je ispalio dva metka u njega. Jedan u prsa, drugi u trbuh.
Prošlo je tisuće dana od tada. Previše je godina provedeno živeći u
prošlosti.
Sada, dok namještam manžete i ravnam kravatu, mislim na one
cipele i shvaćam da ću ući u njih.
„Spremni, gospodine?“
Klimam glavom i on povlači zastor.
Svijet gleda. Špekuliraju, nadaju se, pitaju se.
Hoćeš li, nećeš li... Molim te, molim te nemoj...
On će pobijediti ako se kandidira…
Nema šanse za pobjedu...
Čekam da se buka smiri, nagnem se prema mikrofonu i kažem:
„Dame i gospodo, zadovoljstvo mi je obavijestiti vas da sam službeni
kandidat za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.“
 4.
Vijesti

Charlotte

Jutro nakon mog rođendana, primjećujem svjetlo na telefonskoj

sekretarici kako treperi. Stisnem, napola slušajući dok liježem nazad na
krevet, pokušavajući otresti mamurluk.
„Charlotte, tvoja majka je, nazovi me.“
„Charlotte, odgovori na mobitel.“
Nakon treće slične poruke, ustajem, stavljam kavu i vraćam se
majčinim pozivima.
„Čula si glasine?“ Pita umjesto pozdrava.
„Spavala sam posljednjih... sedam sati.“ Škiljim. „Kakve glasine?“
„Na nacionalnoj televiziji! Pozvani smo na svečano otvaranje njegove
kampanje, Charlie, moraš doći. Vrijeme je da uplivaš u politiku.“
Moja prva misao je ista kao i godinama. Ne želim biti u politici.
Vidjela sam i čula previše stvari kao kći jednog senatora. Već sam mnogo
proživjela.
„Vrijeme je da napraviš razliku, napravi korake u prihvaćanju
vlastite osobne moći…“ nastavlja moja majka i dok ona nastavlja mljeti,
uključujem televiziju.
Mattovo lice bljesne ispreda mene.
Njegovo osunčano, blago nabrano, savršeno simetrično, vruće kao
pakao lice.
On stoji iza podija, mjesto na kojem ga nikad prije nitko nije
fotografirao. Paparazzi su ga uhvatili nesvjesnog u izlascima, na plaži,
svugdje, ali nikad, koliko ja znam, iza podija.
Crno odijelo i grimizna kravata pokrivaju tijelo prikladno za
naslovnicu GQ magazina, njegovo odijelo je toliko crno da se odijela
muškaraca oko njega čine siva u usporedbi. Poznat je kao čovjek koji
uživa u prirodi i voli fizičku aktivnost, koji je u formi zbog uživanja u
avanturizmu i sportu koje mu priroda pruža.
Plivanje, tenis, planinarenje, jahanje. Njegova mršava, atletska
građa, jasno definirana ispod odijela po mjeri je svjedočanstvo tomu.
Puna, zavodljiva usta se podižu u osmijeh dok govori u mikrofon.
Ispod njega, crna crta koja se pomiče po zaslonu kaže:

UDARNE VIJESTI:
MATTHEW HAMILTON POTVRDIO JE SVOJU NAMJERU DA SE
KANDIDIRA ZA PREDSJEDNIKA

Ponovno sam pročitala liniju. Također nejasno slušam njegov glas

na TV-u. On ima tako ukusan glas, čini da male dlake na mojim rukama
stoje uspravno.
„... kandidirati se za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.“
Nešto u meni napravi kolut naprijed; Pogođena sam nizom emocija,
šok, uzbuđenje, nevjerica. Padam natrag na kauč i pritisnem ruku na
trbuh, da spriječim leteće čudo da se pomiče. Moja majka i dalje govori
koliko bi moj otac i ona voljeli mene u društvu, ali jedva slušam.
Kako mogu, kad je Matthew Hamilton na televiziji?
On je tako predivan da se kladim da svaka žena koja ga gleda želi
da je otac njezine bebe, da stavi te usne na nikoga drugog osim na nju i
koristi te oči da gleda samo nju…
Ovaj bog.
Princ Amerike.
Odlučio se kandidirati za predsjednika?
Govori s mjesta povjerenja i snage.
Znam iz prve ruke da politika nije za slabe. Znam što je moj otac
prošao, kako bi došao i zadržao svoje mjesto u Senatu. Znam vrstu žrtve,
strpljivost i disciplinu koja se zahtjeva za služenje ljudima. Znam da je
usprkos tome što je činio najbolje, dobivao kritike koje su ga držale
budne noćima.
Znam da biti predsjednik ne može biti lakše nego biti senator. I
znam da Matt to zapravo nije želio. Ali nakon što je njegov otac ubijen,
naše gospodarstvo je otišlo u smeće. Svi smo mi došli do trenutka kada
hvatamo pojas za spašavanje, a situacija je tako strašna da vjerojatno
nema dovoljno za sve.
Znači on to radi?
Pokreće se?
„Tako da, nema izlika da ne dođeš!“ Nastavlja moja majka.
„U redu.“
 „Jesi li se upravo složila, Charlotte?“ Moja majka zvuči tako
šokirano da sam se nasmiješila jer sam ju uspjela iznenaditi.
Čak i ja sam iznenađena što ne pjevam svoju uobičajenu pjesmu.
Krivite moj rođendan i još jednu godina provedenu čekajući na veliki
neonski znak da mi pokaže put prema mom idealnom životnom putu
koji se tek treba pojaviti.
Još jedna godina provedena čekajući na to „ovo je tko si, to trebaš
biti“ trenutak.
Kad se sjetim noći kad su Hamiltoni došli na večeru, osjećala sam
se kao da me dodirnulo nešto uzbudljivo, povijesno i značajno. Taj me
trenutak obilježio na mnoge načine. Ne možete izraziti riječima
strahopoštovanje, čast i potpuno zaprepaštenje što se nalazite licem u
lice s Predsjednikom Sjedinjenih Država. Čini da i ti poželiš raditi velike
stvari.
Možda će mi to što ću ponovno vidjeti Matta donijeti neku jasnoću.
Ili ću ga barem upoznati i vidjeti od čega je napravljen. Vidjeti je li
sposoban živjeti pod imenom Hamilton.
Znatiželjna sam.
Ja sam… zaintrigirana.
Možda čak imam potrebu da se uvjerim da je moja mladenačka
zaljubljenost, doista slomljena.
Ili sam, kao i ostatak svijeta, samo uzbuđena. Da postoji čovjek koji
zaista može zaraditi poštovanje obiju strana, pobiti birokraciju i
napraviti ozbiljan posao.
„Ići ću s vama,“ slažem se, na veliko zadovoljstvo moje majke. „Kada
je to?“
 5.
Još uvijek ista djevojka

Charlotte

Preselila sam se u svoj stan u blizini ureda Žene Svijeta. Jedna

spavaća soba i veliki ormar. Moja garderoba je puna odijela od bilo čega,
oni su obavezni za lov na sponzore i poslovne mogućnosti za naše žene…
nove mogućnosti koje ih potiču da budu bolje.
Ali u skučenom dijelu moga ormara, postoji niz kratkih haljina.
Možda neću moći izabrati između desetak opcija, ali za zabavu,
definitivno imam više opcija nego kad sam imala jedanaest.
Kayla umire od ljubomore, a Alan i Sam su se ponudili da mi budu
pratnja na događaju, u slučaju da trebam pratnju. Odbila sam, jer idem
s majkom. Moj otac, kao trenutni demokrat, nije za to da daje potporu
nezavisnom kandidatu. Ali moja majka ima vlastito mišljenje i kada se
radi o Hamiltonu, čini se i ja. Pitam se kakav je čovjek Matt Hamilton
postao i je li igrač za kojega se smatra kako je fasciniranost tiska s njim
počela rasti.
Na kraju oblačim žutu haljinu s otvorenim leđima. Češljam svoju
crvenu kosu niz leđa, dodajem sjajnu kristalnu šnalu kako bih je
zadržala iznad čela i krenem dolje, gdje me majka čeka u automobilu.

Posljednji put kada sam vidjela Matta, bilo je to dvije godine i osam
mjeseci poslije večere kod mojih roditelja. Viša sam od ostalih žena i kao
moja majka nosim crnu haljinu. I on je odjeven u crno, stoji pokraj svoje
majke, koja izgleda sićušno i slomljeno dok je grli.
 On je stariji, malo deblji, više muški, a oči mu više ne sjaje za mene
kada slijedim oca da izjavim sućut. A onda sjedam straga, pokušavajući
zadržati suze dok gledam Matta kako pokapa svog oca.
Njegova je majka tiho, delikatno plakala i zemlja je plakala; on je
stajao tamo, snažan i ponosan, dječak kojega je njegov otac odgojio, onaj
koji je treniran da pobjedi katastrofu i nastavi dalje.

Bijele dekoracije sa srebrnom i plavom bojom okružuju nas. Malo

sam izvan svoje zone udobnosti dok slijedim svoju majku kroz dvoranu.
Prolazak kroz vrata je poput otvaranja stranica žive enciklopedije pune
važnih imena: političari, filantropi, nasljednici i nasljednice, zajedno s
ljudima koji su na položajima u najboljim školama u zemlji Duke,
Princeton, Harvard.
I svi umjetnici i pisci i pjesnici...
Pulitzerovi i Nobelovi dobitnici i lica koja vidite u najboljim
filmovima godine...
Nekako nestanu kada dijele sobu s Mattom Hamiltonom. On je na
kraju, visok i širokih ramena, kose tamne i sjajne ispod svjetla. Nosi
savršeno crno odijelo i kravatu boje platine, košulja mu je kristalno
bijela i kontrastna prema zlatnoj nijansi njegove kože.
Usta mi se osuše i tijelo mi malo brže radi dok pokušava pumpati
krv kroz moj sustav.
Nije lako izgubiti pojam o Hamiltonu, on je miljenik medija. Od
buntovnog tinejdžera do privilegiranog momka, do čovjeka koji je postao.
Najmlađi kandidat u povijesti, moja majka kaže da predstavlja
zlatne godine s kojima nas je njegov otac darivao, rast, radna mjesta,
mir. Želim to. Svaki od tisuću pristaša ovdje večeras želi to.
Dok prolazimo kroz svjetlucavu gomilu, zrak je odisao skupim
parfemima, pozdravljam neke poznanice moje majke, sve odjevene da
impresioniraju. Slavni su uvijek gravitirali prema Hamiltonima, njihova
prisutnost kao tihi poticaj.
Prošlo je devet godina otkako sam zadnji put vidjela Matta, otprilike.
(Zapravo znam točno koliko, ali želim se pretvarati da nisam tako dobro
izbrojila.)
On je viši nego što izgleda na televiziji, nadvisuje sve ostale za
nekoliko centimetara.
 I Bože.
On je sav muškarac.
Kosa boje samurovine. Oči boje espressa. Tijelo grčkog boga.
Iz svake pore izbija mu samopouzdanje.
Čak i crno odijelo koje nosi je savršeno.
Ako je ikad postojao čovjek koji je zračio privilegijom i uspjehom,
Matthew Hamilton je bio on.
Hamiltoni su bili utjecajni od svog rođenja. Podrijetlo im seže još u
doba engleskih lordova i dama. Zvali su ga princ kada mu je otac bio
živ, a sad će preuzeti kraljevo prijestolje.
Kad ga je časopis People nazvao 'najseksi muškarcem', Forbes ga je
nazvao 'najuspješnijim poduzetnikom'. Nestao je na nekoliko godina
nakon pravnog fakulteta, tiho se gradio, proširujući nekretnine svoje
obitelji. Sudeći po količini kombija za tisak izvan dvorane, svijet je
uhvaćen u oluju njegovog povratka.
Danas je svaki naslov imao ime Hamilton u sebi.
Nikad nisam vidjela toliko važnih ljudi na jednom mjestu u cijelom
životu.
Ne mogu vjerovati da su svi došli dati podršku.
Moć Mattovih dostignuća me udara i odjednom se divim što sam
uopće uspjela dobiti pozivnicu za njegovu početnu zabavu.
U Ženama Svijeta pomažemo ženama koje prolaze kroz teške
trenutke u svojim životima razvod, zdravstveni problemi i trauma. Duh
organizacije je korisnost i poniznost. Ovdje je u istom smislu, svi
ujedinjeni zbog zajedničkog cilja, ali zrak je ovdje iznimno moćan.
Ljudi ovdje su pokretači svijeta. I večeras, njihov se svijet vrti oko
Matthewa Hamiltona.
Matt je iznenada obavijen glumicom. Ona je uz njega u najužoj
haljini kako bi pokazala svoje tonirane mišiće i guzu.
Želudac mi se okreće dijelom zbog zavisti, dijelom zbog
strahopoštovanja. Nemam pojma o čemu bi mogla razgovarati s tom
ženom, ali svejedno sam zaslijepljena.
„On je tako zgodan,“ šapuće majka dok mu prilazimo.
Moja se nervoza povećava. Već ima previše ljudi oko njega, čekaju
na upoznavanje. Gledam ga kako se rukuje, čvrstoću njegovog stiska,
način na koji uspostavlja kontakt očima. Tako… izravan.
Čvor u mom želucu se stalno steže.
„Mislim da ću sjesti tamo,“ šapnem majci i pokažem prostoriju za
sjedenje s najmanjim brojem ljudi.
„Oh, Charlotte,“ čujem kako govori.
„Već sam ga upoznala, neka drugi dobiju svoju šansu!“
 Ne dopuštam joj da se protivi i odmah krećem na svoje skrovito
mjesto. Odatle, mogu gledati mnoštvo.
Lako mi je započeti razgovor s ljudima na poslu, ali ova gomila bi
svakoga zastrašila. Uočavam J. Lo u dizajnerskoj bijeloj haljini u kutu
sobe. Pogledam dolje svoju žuto-zlatnu haljinu i pitam se zašto sam
izabrala takvu boju, a ne neku da se bolje uklopim. Možda sam pomislila
da će 'pretvaranje' uspjeti. Da ću izgledati otmjeno kao i svi ovdje i tako
se i osjećati.
Vraćam pogled natrag na uzrok svih uzbuđenja danas.
Svatko želi pozdraviti Hamiltonskog princa i vidim da će potrajati
dok moja majka ne uspije, pogotovo kako ga muškarci nastoje povući.
Skeniram plesnu dvoranu u potrazi za toaletom i ugledam ga na
kraju. Ustajući, držim pogled ravno naprijed dok prolazim pokraj reda,
pokraj divnog Matta usred skupine političara i odlazim prema damama,
gdje neprimjetno ulazim u toalet kako bi popravila šminku i malo se
osvježila.
Tri žene blješte dok se sređuju ispred ogledala.
„Želim ga nositi kao krzno,“ prede žena kuguar.
Smijem se iznutra, a ipak se pretvaram da me ne zabavlja njihovo
laskanje, pogotovo kad su dovoljno stare da mu budu majka.
Kad sam izašla, idem ravno niz hodnik, prema svom stolu, tada sam
stala na rub svoje haljine dok sam ulazila u dvoranu. Pogledam u svoje
cipele i podignem haljinu nekoliko centimetara, ne usporavajući te
naletim na veliku figuru.
Ruka odlazi na moj struk kako bi me zaustavila.
Dah mi zastane i ja se zaledim, registrirajući ruku na struku, moje
grudi naslonjene na razvijenu podlakticu. Podižem pogled prema gore,
uz ravna, ravna prsa, dužinu platinaste kravate, uz preplanuli vrat i
ravno u tamne oči Matta Hamiltona.
Uzdahnem. „Gospodine Hamilton! Žao mi je. Nisam vas vidjela, bila
sam…“ Njegov je stisak topao, a primjećujući da me polagano pušta
kada sam uhvatila ravnotežu tjera me da zamucam. „Imala sam
problema s haljinom,“ izletjelo mi je. „Nisam trebala obući ovu haljinu.“
Potpuno sam preplavljena njegovom prisutnošću. Visok i atletski.
Veći od života. Lice tako isklesano i lijepo. Sav tako vreo da me bole oči.
Mrzim što mi se prsti uvijaju pod njegovim pogledom. „Doista vas nisam
vidjela. Za zapisnik, nisam neka luđakinja. Ovo nije pokušaj da dobijem
vašu pažnju.“
„A ipak je sigurno imate.“ Glas mu je bogat i dubok, ali njegov ton
je razigran, a oči mu svjetlucaju.
Odjednom mi je teško gutati.
Njegove usne počinju se savijati i prekrasne i tako plišane.
 Usne za poljubac.
Da se onesvijestim zbog njih i da ih zamišljam.
Bože, njegov osmijeh je divan.
Čak i ako traje samo sekundu.
„Još jednom, oprostite mi.“ Odmahujem glavom, nervozno
izdahnuvši. „Ja sam Charl—“
„Ja znam tko si ti.“
Iako mu usne više nisu izvijene u osmijeh, oči mu još jače sjaje, ako
je to moguće. Ne mogu ovo podnijeti.
Ovaj tip je najbliži bogu u našoj zemlji. „Prilično sam siguran da još
uvijek negdje imam tvoje pismo,“ kaže on, tiho.
Matt Hamilton zna tko sam.
Matt Hamilton još uvijek ima moje pismo.
Tada je bio na fakultetu. Sad je čovjek ispred mene potpuno zreo,
začinjen do savršenstva. A dobro, ne mogu vjerovati da sam mu napisala
pismo.
„Sad mi je neugodno,“ šapnem, sagnuvši glavu. Kad podignem oči,
Matt me gleda s izravnim pogledom za koji sam sigurna da djeluje na
sve u našoj zemlji.
„Rekla si da ćeš mi pomoći ako se ikad kandidiram.“
Odmahnem glavom u zaprepaštenju, lagano se smijem ideji. „Bilo
mi je jedanaest. Bila sam samo djevojka.“
„Jesi li još uvijek ta djevojka?“
„Matt.“ Neki tip ga lupka po ramenu.
Kima glavom prema čovjeku, a onda me jednostavno gleda dok
stojim ovdje, zbunjena njegovim pitanjem.
„Ti si zauzet. Ja ću samo otići…“ kažem, udaljavajući se nekoliko
koraka prije nego što pogledam preko ramena.
Gleda me kako odlazim.
Gleda me kao da je malo zaintrigiran i malo se smije u sebi ili sam
to samo zamislila? Jer se u sljedećem trenutku okreće, njegova široka
ramena s uskim strukom daju izvrstan pogled dok se on vraća kako bi
pozdravio uzbuđene pristaše.
„Ne mogu vjerovati da si se uspjela pozdraviti prije mene, taj red je
ubitačan.“ Moja majka je odjednom pokraj mene. „Veliki igrači ga non -
stop povlače u stranu. Vratit ću se.“
Vraća se natrag u red dok ja još jednom sjedam za stol,
razgovarajući s jednim od parova tamo.
„Oh, kći senatora Wellsa, zadovoljstvo mi je. Ne mogu reći da ga
poznajem, ali on je dobar čovjek. Glasao je protiv.“
 „Hugh, stvarno,“ prekida ga žena, zaustavljajući starijeg senatora.
„Idemo pozdraviti Lewisa i Marthu,“ kaže ona, potičući ga.
Laknulo mi je kad su se odmaknuli, strepeći da kažem nešto što bi
me osramotilo. Još uvijek sam pod utjecajem susreta s Mattom
Hamiltonom i čini se da se ne mogu usredotočiti ni na što.
Gledam kako moja majka strpljivo čeka dok se šest ljudi prije nje
pozdravljaju s njim, sve dok ga konačno ne zagrli, a ona izgleda sitno i
ženstveno uz njegovu visoku, mišićavu pojavu. Kada završe zagrljaj,
šokirana sam kad shvatim da pokazuje u mom smjeru.
Želudac mi se okrene kad njegov pogled slijedi smjer njezinog prsta.
O moj Bože, pokazuje li moja majka na mene?
Gleda li me Matt?
Naši se pogledi susreću, i na sekundu, vidim nešto u njegovim
očima. Klima, kao da joj govori da me već pozdravio.
Dok razgovaraju, njegov pogled ostaje na meni.
Nakratko sam svjesna znatiželje u sobi dok se pitaju u koga njihov
novi kandidat gleda, ali ne mogu maknuti pogled dovoljno dugo da vidim
tko zuri.
Bože. On čak i stoji kao neimenovana američka kraljevska obitelj.
Odrastao je da bude najukusnija mješavina otmjenog i zemaljskog,
a negdje ispod površine tog usredotočenog pogleda nalazi se jedinstvena
primitivnost koja me privlači.
Žena u prolazu nagne se uz moje uho. „On je tako vruć, gladak i
bogat kao lava torta. I čini politiku uzbudljivom,“ kaže ona.
Pogledam je, a zatim vratim pogled natrag na vatrenog Matta
Hamiltona dok on nastavlja pozdravljati ljude u redu. Gotovo je završio,
ali sigurna sam da neće biti tako zadugo. Sjena pada preko polovice
njegova lica, ali mogu vidjeti da je svoju pažnju posvetio starijem paru,
osmijeh mu je jedva tamo, ali svejedno tako seksi i predivan da mi pluća
rade malo jače.
Kad je završio razgovor s parom i uspio se osloboditi, počinje
podešavati manžete.
I kreće u MOM smjeru.
On se kreće u mom smjeru.
Najzgodniji tip u sobi ide u mom smjeru, a moje srce se samo tisuću
puta prevrnulo u sekundi. Pogledam po sobi, pokušavajući odglumiti
bezbrižnost, ali nisam tako dobra glumica.
Bojim se pogledati u njegovo prekrasno lice i saznati da on zna
kakav učinak ima na mene. Potreban mi je trenutak da skupim
hrabrost, oprezna da vidim izraz njegovog lica. Čak i opreznije da ga
nađem da gleda ravno.
 U.
Mene.
Ne gleda u mene.
Netko ga je zaustavio.
Ali prije nego što se mogu osloboditi napetosti u ramenima, Matt
potapša sredovječnog čovjeka po leđima, rukuje se i ponovno kreće u
mom smjeru.
Sjedim ovdje, boreći se s osjećajima koje ne mogu potisnuti.
Želim razgovarati s njim. Želim ga upoznati. Znatiželjna sam i
profesionalno žedna i možda se želim slučajno pritisnuti još jednom uz
njega.
Tako da ga mogu pomirisati.
Ne, definitivno ne ovo posljednje.
U svakom slučaju, sigurna sam da ću uz piće biti manje nervozna.
Ali sada je prekasno za piće!
Prije nego što uspijem ustati kako bi ga pozdravila, Matt, Matt
jebeni Hamilton, potpuni Američki slatkiš, utone u stolicu iza mene, oči
mu dolaze u razinu s mojima.
„Za zapisnik, nisam neka luda uhoda koja pokušava dobiti tvoju
pažnju.“ Glas mu je tako blizu da mi se čini da mi je samo spustio vrh
prsta niz kralježnicu. A ton je poput seksa na svilenim plahtama.
Njegov miris je uvod u seks.
Čak i njegove tople, tamne, espresso oči izgledaju kao poziv na seks.
Smijem se, crvenim.
Usne mu se trzaju i on se nasmije. To je čista, zla predigra. Ljubazne
djevojke kao ja to samo gledaju na TV-u. Vrsta koja se ušulja
nezapaženo dok tvoje gaćice nisu posvuda, osim tamo gdje pripadaju.
O Bože. On je najzgodnija stvar koju sam ikada vidjela.
Trudim se potisnuti malo drhtanja iznutra. „Ne brini, ja znam tko
si ti također.“
„Tako je. Ali se kladim da ne znate koliko sam ozbiljan u vezi
dobivanja odgovora.“
„Oprostite?“
On se samo nasmiješi i promatra moje lice, gledajući me u tišini. Ne
mogu si pomoći i činim isto. Njegove karakteristike sad su izraženije,
tisuću i jedan posto muškarac, a svaki vidljivi dio kože izgleda kao
poljubljen suncem.
Primjećujem sjaj njegove raskošne kose i očiju i način na koji miriše
na skupocjenu kolonjsku vodu. Prostor koji njegovo tijelo zauzima i
toplina koja zrači iz svakog atletskog dijela njega čini da mi bude vruće
posvuda.
 On je stvarno ovdje. Ispred mene.
Moj se želudac okreće, a ja se nasmijem samosvjesno i nervozno
prelazim rukama niz haljinu. „U to vrijeme bio si prilično čvrst u
odbijanju kandidature. Kako sam mogla znati? Mislim. Pogledaj se sad,“
kažem, signalizirajući mu. Mattu jebenom Hamiltonu koji sjedi pokraj
mene, i očito ga zabavlja moja nervoza.
„Znam što misliš,“ upozorava me, ali mu je izraz lica ozbiljan s
razigranim odsjajem u očima.
Da si prekrasan? Pitam se.
Da ne znam zašto ovako utičeš na mene i zašto te i nakon toliko
godina želim?
„Vjeruj mi, ne znaš,“ šapnem, crveneći se.
Nagnuo se naprijed i zgrabio pramen moje raspuštene crvene kose,
povlačeći je i gledajući me kako nervozno ližem usne.
„Pitaš se zašto sam se kandidirao.“
„Ne! Ja...“ pitam se zašto razgovaraš sa mnom. Ne kažem to, već
gledam kako mota pramen moje kose oko svog prsta, onda ga polako
pušta, odvijajući ga vrlo, vrlo sporo dok naposljetku ne padne.
„Pa kako si?“ Pita on dubokim glasom.
„Dobro. Ne tako dobro kao ti,“ kažem. Bože, flertujem li?? Molim te
ne flertuj, Charlotte!
„Sumnjam da je tako. Temeljito sumnjam u to,“ kaže Matt, glas mu
je još uvijek dubok, a osmijeh mu je još uvijek bio u očima, ali ne i na
usnama.
Izgleda da je toliko usredotočen na mene da kao da ne shvaća da
svi zure u njega.
Nervozna sam u njegovoj prisutnosti, ali u isto vrijeme ne želim da
me on napusti.
„Znaš, vidjeli smo se tri puta i ja shvaćam da ne znam ništa o tebi
osim onog što sam čula povremeno u pričama,“ izbrbljam. „Tako su
suprotne jedna dugoj, da ne znam kojoj vjerovati.“
„Nijednoj.“
„Oh, ma daj, Matthew!“ Smijem se, a onda shvatim da sam ga
nazvala imenom. „Mislim... gospodin Ham.“
„Matt. Charlotte. Osim ako još uvijek ne voliš Charlie.“
„Bože, ne! Danas me samo dovodiš u neugodnosti.“
„Ne baš. Iako ne mogu poreći da ti to ružičasto na obrazima ne
izgleda šarmantno.“
Usne mu se podignu, a moj trbuh trzne kada mi namigne.
Stidljivo pogledam dolje i shvaćam da mi se tvrdi vrhovi mojih
bradavica naziru kroz haljinu.
 Ponižena, podižem ruke da ih preklopim ispred sebe, ali prije nego
što to učinim shvaćam da je i on primijetio. Polako podiže pogleda na
moj, njegov izraz ne otkriva ništa dok vraća pozornost na grupu ljudi.
„Trebao bi krenuti. Ali neću reći zbogom.“ Podiže obrvu značajno.
Gurne stolicu natrag i ustane, ispravivši se u punu visinu.
Njegove riječi me zbunjuju. Ne mogu odgovoriti dovoljno brzo, tako
mi se jednostavno smiješi i ostavlja me da razmišljam o njima ostatak
noći.
Nemam pojma koliko dugo smo moja majka i ja ostale tamo, ali
znam da sam točno tri puta pogledala u Mattovom smjeru, a on se
okrenuo kako bi susreo moj pogled kao da ima nekakav radar ili je
jednostavno osjetio da ga promatram.
Želudac mi je poludio i ja sam odvratila pogled.
Kad smo bile spremne za odlazak, moja majka si je uzela vremena
da se oprosti sa svima. Razmišljala sam da privučem Mattovu pozornost
kako bi mu poželjela sreću prije nego što odem, voljela bih da nas nisu
prekinuli u razgovoru i da smo mogli još razgovarati. Ali on je zauzet
kada ga tražim kroz gužvu, a ne želim ga ometati. Slijedim majku do
vrata, jedan od njezinih starih prijatelja kongresmena nas zaustavlja
kako bi se pozdravio. Nasmiješim se i kimnem, prolazeći, vidim Mattove
oči kako se susreću s mojim i shvaćam da me je gledao kako odlazim.
Osmjehuje mi se i naginje glavu u laganom naklonu, ima nešto u
tom osmijehu i naklonu što me ispunjava čudnim osjećajem iščekivanja.
Za što, jednostavno ne znam.

Vozim se u gradskom automobilu s majkom, na neki način

nesposobna da prestanem vrtjeti u glavi stvari koje mi je Matt rekao. Na
neki način mrzim činjenicu da ne mogu kontrolirati stvari koje izvlači iz
mene.
„Pobijedit će,“ kaže nježno moja majka.
„Misliš?“ pitam je. Želja da on pobijedi odjednom me udara s toliko
snage, gotovo me preplavljujući. Sjedeći tamo i razgovarajući s njim,
osjetila sam istinsku kvalitetu u njemu i snagu koja vas prisiljava da joj
se priključite. Što je glupo, stvarno, ali zar ne želite jakog predsjednika?
Želiš nekoga tko može ostati hladne glave u krizi, nekog samouvjerenog
i nekog stvarnog.
 „Pa, njegova je kandidatura izazvala veliku uzbunu. Ali Demokrati
i Republikanci neće lako prepustiti predsjedništvo,“ kaže moja majka i
ja stisnem usne.
Kad sam počela izlaziti iz auta, moja majka kaže: „Charlotte, znaš
koliko mrzim što živiš ovdje sama...“
„Mama,“ uzdišem, odmahujući glavom, mrštim se, a onda joj
mahnem i zatvorim vrata iza sebe.
Ta noć nije prvi put u posljednjih jedanaest godina da sam ponovno
sanjala o Mattu Hamiltonu, ali je prva gdje je muškarac u snovima
izgledao isto kao on večeras.
 6.
Iduće jutro

Charlotte

Još uvijek sam razmišljala o prethodnoj večeri dok sam išla prema
Ženama Svijeta. Radila sam s mamom od kada sam imala osamnaest,
usklađivala sam svoj studij u Gorgetownu i svoje društvene sate ovdje.
Pomagala sam voditi organizaciju i moji dani ovdje su se većinom svodili
na prikupljanje novca, traženje poslova i razgovore podrške sa ženama
koje smo uzeli pod svoje okrilje. Upravo sam završavala s pozivom kada
se na uredskim vratima pojavio visoki muškarac crno sijede glave i
pokucao.
‚‚Bok, Charlotte. Dobro jutro.“ Pričao je s nekakvom prisnošću u
glasu kao u starih prijatelja.
Prepoznala sam njegovo lice, ali nisam mogla pokazati prstom
odakle ga znam.
‚‚Benton Carlisle…“ pružio je ruku, koju sam brzo prihvatila.
‚‚Nažalost, nije bilo vremena jučer navečer da se predstavim. Ja sam
Matt Hamiltonov voditelj kampanje.“
Moje srce je poskočilo, bez obzira na to jesam li to željela ili ne. ‚‚Oh,
naravno, gospodin Carlisle, žao mi je. Nisam još popila kavu. Molim vas,
sjedite.“
‚‚Neću ostajati dugo. Ovdje sam u ime Matta.“
‚‚Matta?“ pitala sam.
‚‚Da. Želi vas formalno pozvati da se pridružite njegovoj kampanji.“
Ako mi nije bio dovoljan šok to što je Mattov voditelj kampanje bio
u mojem uredu, ovo je definitivno šokantno.
‚‚Ja…“
‚‚Rekao mi je kako ste bili prvi u redu za pomoć i mrzio bi kada bi
morao odbiti svoju prvu ponudu.“
 Moje oči su se raširile. ‚‚Gospodine Carlisle.“
Nasmijao se. ‚‚Moram priznati kako sam iznenađen. Većina naših
radnika ima iskustva, nešto što vi nemate. I opet ovdje sam, to mi je bila
prva stvar ovo jutro.“ Gledao je u mene kao da se pita čime sam zaslužila
sve ovo i nisu mi se sviđale njegove moguće pretpostavke.
‚‚Slažem se kako nemam iskustva. Zahvaljujem se na ponudi, ali
morat ću odbiti.“
‚‚Pošteno.“
‚‚Ali molim vas da proslijedite moje najbolje želje gospodinu
Hamiltonu.“
‚‚Hoću.“ Ostavio je svoju posjetnicu. ‚‚Za slučaj da možemo nešto
napraviti za vas.“
Rukovali smo se, i onda sam gledala kako odlazi jednako elegantno
i bešumno kao što je i došao. Kada mi je izašao iz vidokruga, potonula
sam u svoju stolicu, zapanjena.
Ostatak dana sam se fokusirala na posao, ali kada sam došle kući
u svoj stan, sjela sam na kauč, moja dragocjena mačka Doodles mi se
popela u krilo, i onda sam se zapitala zašto sam odbila ponudu. Željela
sam učiniti nešto samostalno, izaći iz sjena mojih roditelja. Raditi na
kampanji, ne bi li to bilo zanimljivo? Uzbuđujuće? Zašto se nisam
odvažila? Pitala sam se ima li moj strah nešto zajedničko iz razlogom što
sam neiskusna. Zato što je to uključivalo Matthewa Hamiltona, on me
je poticao na dvije stvari, inspirirao me je da se slažem s njim i činio me
je željnom sigurne udaljenosti.

Tu večer, gledala sam televizijsku emisiju gdje je jedan od kandidata

potpaljivao svoje mišljenje o zlu koje donose jadne izbjeglice, jadni
imigranti, i govorio je kako bi podigao porez kako bi opet postali svjetski
najmoćnija vojna sila na svijetu.
Njegovo mišljenje je zvučalo kao da je odbijanje pomoći onima koji
pate, jedini način da se vratimo u naše zlatne dane.
Stisnula sam usne i ugasila televiziju.
Možda sam mogla pomoći. Vjerovala sam u njega. Vjerovala sam
kako je on bolji od svih onih opcija koje su pobacivali po TV-u.
 Zgrabila sam Carlisleovu posjetnicu i nazvala ga. ‚‚Gospodine
Carlisle, ovo je Charlotte Wells. Razmišljala sam o vašoj ponudi… i da.
Želim pomoći. Spremna sam da me iskoristite gdje me trebate i spremna
sam početi u ponedjeljak.“
S druge strane je bila zapanjena tišina, i onda, ‚‚Matt će biti
zadovoljan.“
Rekao mi je adresu gdje bi se trebala pojaviti u ponedjeljak, onda
sam poklopila i zagledala se, raširenih očiju, u svoj mobitel. Sveto sranje!
Upravo sam pristala raditi na kampanji Matthewa Hamiltona.
 7.
Prvi dan

Charlotte

Zagledala sam se kroz prozor taksija dok sam se vozila prema

stožeru predsjedničke kampanje Matta Hamiltona.
Bio je lijep dan za veljaču.
Tiha snaga D.C.–a bila je podsjetnik da je ovo dom izvršne vlasti u
ovoj državi. Ogromni spomenici, sagovi zelenila, političari koji su se rojili
ulicama i kafićima, Washington je ponosno i čvrsto bio najelegantniji
grad nacije.
Nije postojalo mjesto gdje bih radije živjela. Ako bi postojalo nešto
izvan grada… to bi bilo samo privremeno.
Moj puls je bio u D.C.–u.
Ako je New York bio mozak, Los Angeles ljepota, D.C. je bio srce,
sama duša koja je kolala kroz naše spomenike, svaki od njih kao zavjet
na snagu i ljepotu u Američkom iskustvu.
Tako me je taksi provezao kroz srce svega, pokraj labirinta
Pentagona, duž Potomaca, pokraj Lincolnova Memorijala, besprijekorno
čistih zidova Bijele kuće, i kupole Kapitola.
Ne znam zašto sam ovdje.
Što me je opsjelo da poželim napustiti svoj posao u zakladi 'Žene
Svijeta'?
Na televiziji se njegova objava neprestano vrtjela, a ja sam isto tako
neprestano iznova premotavala inauguracijsku zabavu.
Ne, ne znam zašto sam ovdje. Zato što me je pitao, možda. I zato što
želim biti maleni dio povijesti.
 Izašla sam iz taksija i počela premetati po torbici ispred dvokatnice,
sjedište kampanje Matta Hamiltona, koja se uzdizala ispred nas.
Platila sam vozaču, i u trenu moji koraci su počeli prelaziti
nogostup, osjećala sam se napunjeno nadom i iščekivanjem.
U unutrašnjost me je uvela sredovječna žena s jedrim glasom i još
jedrijim korakom. ˝Spreman je da vas vidi.“ Pokazala je prema glavnom
području drugog kata, gdje je grupa ljudi nervozno lebdjela oko Matta,
bio je visok metar i osamdeset plus prirodna atletska građa, mozak, i
ljepota obučena u sive hlače i crnu majicu, svi su gledali dolje u dugački
stol.
Mattove ruke su bile prekrižene, mrštio se na neke od slogana koje
su mu pokazivali.
‚‚Nisam lud za ovim.“ Njegov glas je bio dubok, pjevušio je obzirno
dok je pokazivao prstom na nešto što mu se nije svidjelo. ‚‚Odiše
sranjem, a to nije nešto što želimo.“
Mi, kao on i njegov tim.
Činio se kao da je jako prizemljen, neprijetvoran čovjek, čak i kada
je jednostavno jedan od najpoznatijih.
‚‚Charlotte.“
Podigao je glavu i vidio me. U očima mu se ponovno pojavio osmijeh
koji sam dobro pamtila, a ja nisam mogla vidjeti što smatra toliko
smiješnim u vezi mene. Bez obzira na to osmjehnula sam mu se, njegov
osmijeh je bio zarazan.
Dok je prelazio udaljenost između nas, nosio je taj laki šarm koji je
činio sve nas da želimo da nam bude najbolji prijatelj. Ili da budemo
njegova mama, ili još bolje, njegova žena. Imao je onu stvar koju je jedan
reporter rekao 'Ima ono nešto što sugerira onima koji se lako podvrgnu
sugestiji da mu treba ljubavi'. Tužan nagib njegovih očiju činilo ga je još
zgodnijim.
On je bio osoba koju je njegov otac dotjerao i kojeg je nacija čekala.
Hamiltonovi su inspirirali odanost više nego bilo koja obitelj koja je
bila na poziciji izvršne vlasti.
Njegova ruka je stisnula moju.
‚‚Gospodine Hamilton.“
 ‚‚Matt,“ ispravio me je.
Njegova ruka je bila topla, velika. Prožimao je sve. Osjetila sam kako
je njegova ruka klizila po mojoj, stisnula sam njegovu ruku i pokušala
zadržati njegov pogled. Ali osjećaj je bio takav da dok je držao moju ruku
u svojem stisku kao da stišće cijelo moje tijelo. Moji živci su se raspali,
i za to sam okrivila odsjaj u njegovim očima, i to zgodno voli-me, odvedi-
me-kući, budi-mi-mama ili-me-pojebi lice.
Spustio je ruku na svoj bok i gurnuo ju u džep, brzo sam ju
pogledala na sekundu i zapitala se je li i on osjetio elektricitet koji sam
ja osjetila kada me je dotaknuo.
On je također brzo pogledao prema mojim rukama, kao da je shvatio
koliko je moja ruka malena naspram njegove. ‚‚Jesi li se dobro
smjestila?“
‚‚Da, gospodine. Uzbuđena sam što sam ovdje.“
‚‚Matt…“ netko ga je pozvao.
On je kimnuo prema čovjeku koji mu je predao telefon, svojom
slobodnom rukom je lagano dodirnuo stražnji dio mojeg ramena dok mi
je kimao. ‚‚Pričat ćemo još, Charlotte.“
Stisnuo me je, najnježnije, i dok me je dodirivao kao da me je opržio,
bilo je to malo neočekivano, i iako je trajalo samo sekundu, poslao je
valove topline kroz moje tijelo. Prsti su mi se skvrčili u cipelama.
Ne mogu si pomoći nego da pratim njegov odlazak dok je podizao
mobitel na uho i povlačio se u svoj ured da obavi razgovor.
Bože, u tolikoj sam nevolji.
Usredotoči se, Charlotte!
Ne. Ne na njegovu stražnjicu.
Otrgnula sam svoj pogled s njega i namjestila osmijeh na lice dok
sam hodala prema svojem odjeljku.

Moj prvi dan se sastojao od osnovnih dužnosti kao što je politička

pomoć.
‚‚Zašto se kandidirao? Borio se žestoko godinama da zaštiti svoju
privatnost.“
 Dvije mlade žene su razgovarale do mojeg stola, jedna s tamnom
kosom a druga sa sportskim, kratkim bobom.
‚‚Istina. Ali samo onoliko koliko on odluči,“ rekla je plavuša brineti.
Pogledale su u njega. Odupirala sam se porivu da učinim isto.
Matt je izašao u javnost nakon godina borbe za svoju privatnost od
opsjednutih reportera. Snalažljivi novinari bi pronašli način da se ubace
na Harvard kada bi koledž počeo, i na svaki događaj na kojem bi se
pojavio kako bi ga podržao, pao bi u drugi plan jer bi on završio na
naslovnoj strani prije nego događaj koji je pokušao darežljivo
promovirati.
To ga je živciralo.
‚‚Kada mi je ponudio posao, pitala sam ga, zašto ja? I on je rekao, a
zašto ne?“ plavuša je podijelila. ‚‚Zato što je toliko zgodan da ni jedna
žena ne može raditi uz njega i misliti ispravno,“ odgovorila je samoj sebi,
i nasmijala se.
Smiješila sam se dok sam sam premještala svoju pažnju na
organizaciju svojeg stola.
Moj ured je bio savršen, s pogledom na grad. Izvan ove zgrade činilo
se kao da je mirno, da je država ispravno usmjerena, kao i uvijek, ali
unutar zgrade je bio šum, koji je bio u mojim kolegama, u meni.
Nakon što sam se smjestila, otišla sam do malene kuhinje po kavu.
S punom šalicom kave, okrenula sam se u trenutku kada sam začula
korake iza sebe, ali nisam izračunala koliko daleko je pridošlica bio.
Krenula sam i zabila se u nju i prolila joj kavu po cipelama.
Prestravljena sam. K vragu, Charlotte! Zagledala sam se u svoje
kavom zamrljane prste i krenula ju odložiti kako bih uzela salvete. ‚‚Ovo
se upravo nije dogodilo. Tvoje cipele.“ Krenula sam se sagnuti, ali
plavuša sa sportskim bobom se sagnula također, i obrisala cipele prije
nego što sam ja uspjela.
‚‚Ma daj, u redu je. Malo uzbuđenja nikome nije naštetilo.“
Nasmiješila se. ‚‚Ja sam Alison.“ Ispružila je ruku, i ja sam ju prihvatila.
‚‚Službeni fotograf kampanje.“
‚‚Charlotte.“
‚‚Charlotte, znam kako mi se možeš iskupiti.“
Mahnula mi je da mi pokaže da ju slijedim i krenule smo prema
Mattovom uredu nosila je svoju kameru i ušla u ured. Onog trena kada
sam shvatila da ulazim u ured Matta prokletog Hamiltona nervozno sam
prošla prstima kroz kosu, ugledala sam njegova snažna ramena i zgodno
lice kako sjedi u stolici, bio je prekrasan i zaposlen dok je čitao neke
papire.
 Dok je čitao, moj prst je zapeo na malenom čvoru u mojoj kosi i
probala sam ga brzo razmrsiti.
Kada sam napokon uspjela, prizvala sam hrabrost da ga pogledam,
i on je gledao u mene, mršteći se. ‚‚Želiš li biti sa mnom u slici?“ Glas
mu je bio tih i strašno dubok.
Gledala sam u njega zbunjeno. ˝‚‚Bože, ne. Apsolutno ne.“
‚‚Sav taj trud i ne želiš dopustiti svijetu da uživa u njemu?“ pitao je,
izraz lica mu je bio nečitljiv dok je podizao obrvu, pokazujući na moju
kosu.
O, Bože.
Zarumenila sam se. Rekli su kako Matt uživa u životu, on toliko
uživa u životu da ga želi promijeniti. Nasmiješila sam se, malo previše
nervozno, pomaknula sam se u stranu dok je Alison namještala kameru.
‚‚Ovdje, Matt?“ upitala je.
‚‚Zašto ne bi probali nešto prirodnije?“ Njegov mračni pogled je ostao
na meni dok je savijao prst prema meni, mamio me prema naprijed.
‚‚Charlotte, možeš li mi dodati jedan od onih ispisa iza sebe?“ upitao je,
glasa pomalo grubog.
Osjećajući čvor nervoze u grlu, uzela sam jedan i krenula prema
njemu, svjesna toga da gleda svaki moj korak prema naprijed i onda
sam začula uzastopne klikove.
‚‚Dražesno,“ rekla je Alison.
Matt je uzeo mapu s lijenim pogledom, njegov pogled je još uvijek
držao moj, glas mu je još uvijek bio strašno dubok i smiren. ‚‚Vidiš? Znao
sam da postoji razlog zašto sam te doveo. Činiš to da izgledam dobro,“
rekao je s odobravanjem. Njegove usne su se lagano izvile.
Podignula sam obrve; i on je podigao svoje, kao da me izaziva.
Vrućina se popela uz vrat sve do obraza. Zapravo, nije bilo ničega što ga
je moglo učiniti boljim nego što već je.
Do vremena kada sam trebala ići kući bila sam više nego
osramoćena. Došla si i izgledala kao da si zaljubljena u njega, Charlotte,
korila sam se dok sam išla prema stanu.
 Kada sam došla kući, pokušala sam pronaći najtmurniju odjeću
koju imam. Bez obzira koliko slatko i dječje lice imala, željela sam da me
shvate ozbiljno. Stopala su me ubijala, vrat me je bolio, ali nisam se
presvukla u pidžamu dok nisam izvukla čađavo crno odijelo, hlače i
kratku lijepo krojenu jaknu za sutra. Raširila sam ih na stolici koja je
bila do prozora i osuđujući ih pogledala. Bilo je to pametno i jedro, točno
kako sam željela izgledati sutra.
Matt Hamilton će me shvatiti ozbiljno pa makar me to ubilo.
Moji roditelji su ponosni.
Kayla mi je neprestano slala poruke, i željela je detalje.
Provela sam neko vrijeme dok sam joj odgovorila, sama u stanu.
Nisam shvatila koliko usamljeno će biti spavati u mojem stanu
sama. Željela si biti samostalna, Charlotte. To je to.
Svjetlo na mojoj govornoj pošti je svijetlilo, i pustila sam poruke.

‚‚Charlotte, stvarno nisam sretna što si sama u tom malenom stanu,

pogotovo sada kada radiš ovo. Tvoj otac i ja bi željeli da se vratiš kući
ako si ozbiljna u vezi sudjelovanja u kampanji. Nazovi me.“

Zastenjala sam. Oh, ne, mama, nećeš.

Raspravljale smo da ću se smjeti odseliti od kuće i započeti svoj
samostalni put kada budem imala dvadeset. Mama, nije bila sretna
kada se taj dan približio i još uvijek sam bila na fakultetu i bila sam
pomalo budalasta pa je pomaknula taj datum na dvadeset i dvije. Sada
mjesec dana nakon mojeg dvadeset i drugog rođendana, plaćala sam
svoje račune, imala sam uporište, i odbijala sam to da mi još jedanput
promijeni datum odlaska.
Stajala je iza toga da je moja zgrada relativno nesigurna, sa samo
jednim čovjekom na vratima. Ako bi ga koji od stanara pozvao na gornji
kat, vrata i predvorje bi ostali bez ljudi. Bilo je maleno, neugodno i
nesigurno.
Ja sam smatrala da je savršeno. Dobro smješteno, dobre veličine da
bude uredno i čisto. Iako nisam upoznala nikoga osim dvoje svojih
stanara, jedne mlade obitelji, i drugi susjed je bio vojni veteran. I da
osjećala sam kako po noći stvari škripe i proizvode zvukove koji su me
držali budnom. Ovo je bio prvi korak na mojem putu.
Legla sam u krevet i navila budilicu za sutra. Bila sam fizički
umorna, ali u svojim mislima sam ponovno ponavljala dan.
Razmišljala sam o kampanji, o Mattu, i o ubojstvu predsjednika
Hamiltona. Razmišljala sam o našem sadašnjem predsjedniku i o svojim
osobnim nadanjima za našeg budućeg predsjednika.
Svaka osoba koju znam, svaka osoba svjesna sebe i svojih
potencijala… svi mi moramo ostaviti traga, doprinijeti, raditi na nečemu
što nam je bitno. Ja sam na novom putu kojeg stvaram sama. Mlada
sam i malo nesigurna, ali utječem, malo, ali utječem.
 8.
Tim

Matt

Stvar o predsjedničkim kampanjama je da ti ne treba samo pravi

kandidat. Trebate imati pravi tim. Gledam desetke mapa rasutih po
cijeloj površini moga stola. Ja sam na šestoj šalici kave i uzimam
posljednji gutljaj dok razmišljam o najnovijem dodatku svome timu.
„Žene Svijeta, Charlotte Wells. Gotovo je pripravnica, bez iskustva.
Jesi li siguran?“ upita Carlisle.
Sve ovo sam odlučio preko kutije s uštipcima, vegetarijanskim
smotuljcima, limenkama soka i bocama Voss vode. Ne možete reći da je
Charlotte lijepa, previše je zapanjujuća za to. Nikad ne zaboraviš lice
poput njezina.
Crvena kosa poput plamena pada niz njezina ramena. I ta iskra u
njezinim očima. Ona je energična, neumoljiva, izvrsna. Unatoč tome što
je odrasla kao senatorska kći, ona je do sada bila netaknuta političkim
skandalom—netaknuta stvarima kojima je politika okružena.
Ona je više nego prava osoba za posao, ali Carlisle u to ne vjeruje.
Svjestan sam njegove nevoljkosti, ali Charlotte će se iskazati u pravim
prilikama.
Umjesto da dovedem iskusne političke saveznike iz vremena moga
oca, koji su više nego spremni poduprijeti me, dovodim ljude koji žele
učiniti razliku. Kojima je ušlo u naviku razmišljati o drugima prije nego
o sebi i svojim džepovima. Odlučan sam imati ju u svom timu. Čak i
prije nego što sam je vidio na inauguracijskoj zabavi, planirao sam da
platim Carlisleu da ju pozove da ju upoznam, onu koja je isplakala ocean
i pola na sahrani moga oca. Ona čije sam pismo samo brzinski preletio,
onog dana kada mi je umro otac.
Nakon inauguracijske zabave… recimo to ovako, bila mi je u
mislima, a ne samo zato što je prekrasna i u drugom životu, volio bih
kliznuti rukama ispod njezine haljine i osjetiti njezinu kožu, nagnuti
glavu i poljubiti ju dugo. Ne, ne zbog toga, nego zbog toga što voli
predsjedništvo, i uvijek jest.
I sada je potvrđena u moj tim, zahvaljujući Carlisleu. Carlisle jest
predsjednik i voditelj kampanje. Već smo angažirali naše medijske
savjetnike, glavnog stratega i anketara, direktora komunikacija,
financijskog direktora, medijskog konzultanta, tajnika za tisak,
glasnogovornicu, digitalnog redatelja i službenog fotografa.
To što se svi nalaze pod jednim krovom u sjedištu kampanje
ispunjava me osjećajem zadovoljstva. Sastavili smo tim koji će nas
glatko voditi u ovogodišnjim izborima.
Spreman sam završiti dan, pa sam potapšao Carlislea po glavi,
govoreći: „Vjeruj mi,“ zgrabim svoje ključeve od auta i krenem van.

Dom je dvosobni stan za neženju u blizini Hilla. Daleko od 132 sobe

i beskrajne površine u Bijeloj kući, moderan je i savršene veličine da ga
posjedujem, a ne da on posjeduje mene. Također sam i tri ulice dalje od
svoje majke. Iako ima buran socijalni život i novog dečka koji ju je pet
godina pokušavao nagovoriti da se uda za njega, ali bezuspješno, volim
ju imati na oku.
Moj mješanac njemačkog ovčara i labradora laje kad ubacim ključ
u bravu. On je gladak i crn, mediji ga nazivaju Black Jack. Poznatiji je
od psa Taco Bella. Oči su mu gotovo crne kao i krzno i na moju sreću
prošla ga je faza u kojoj je grizao sve moje cipele. On je ispred vrata,
zalaje tri puta. Otvaram i on skače. Uhvatim ga u jednu ruku,
zatvarajući vrata drugom i spustim ga dolje. Tapka pokraj mene do
kuhinje. Usvojio sam ga kada sam podizao svijest o usvajanju. Jack je
bio štene tada, majka je pronađena kako leži oko njega i njegove dvije
mrtve sestre.
Bijela kuća bit će daleko od mjesta na kojem je počeo. Pritisnem
gumb za reprodukciju na telefonskoj sekretarici.
„Matthew, kongresmen Mitchell. Čestitke, možeš računati na
mene.“
„Matthew, Robert Wells, puno vam hvala na prilici koju nudite mojoj
kćeri. Naravno, možete računati na obiteljsku podršku... Trebamo ručati
jedan dan.“
 „Matt.“ Slijedi slučajni ženski glas. „Nadam se da ćeš dobiti ovu
poruku. Ja sam… ja sam trudna. Moje ime je Leilani. Trudna sam s
tvojim bebama… blizanci su. Molim te, trebaju oca.“
Izvadim iz frižidera pivo Blue Moon i tanjur iz ladice za zagrijavanje.
Izbrišem poruke, uključim TV, podignem noge i počnem jesti dok čekam
Wilsona.
Htio se susresti i ja sam mu rekao u 10 sati, to je bilo najranije što
sam mogao. On uđe i zgrabi pivo, a onda padne na kauč s moje desne
strane. Gura pedesetu. Još uvijek samac, s vremena na vrijeme posjeti
svog nećaka kada ima slobodan dan od Tajne službe.
Iznenađujuće je što nije došao do mene nakon što sam bacio
predsjedničku bombu u cijeloj zemlji. Na trenutak me gleda pravo u oči.
„Dakle, evo nas.“
„Evo nas.“ Nasmiješim se i uzimam gutljaj.
Wilson izgleda kao da nikada nije očekivao da će to reći, činjenica
koju pronalazim zabavnom.
„Vidio sam najavu. Nikad nisam mislio da ću čuti kako to govoriš,
dovraga.“ Povlači rukom preko svoje ćelave glave, gledajući me u
iščekivanju objašnjenja.
Samo podignem pivo u zdravicu.
„Zašto?“ Pita on.
„Devet godina, puno vremena za razmišljanje o tome. Uvijek je bilo
tu…“ Okrećem prst, koji simbolizira kotače u mojoj glavi.
„Neki kažu da si trebao pričekati još jedan mandat, dok ne budeš
malo stariji.“
„Da, ne mislim tako. Amerika više ne može čekati. Slobodan dan?“
„Dao sam otkaz.“ Podigavši pivo do usana, zastavim se na pola puta.
„Trebat ću ti,“ kaže Wilson. „I želim ući.“
Šokiran sam. Onda se gurnem na noge kad se Wilson diže (navika,
pretpostavljam), a ja se rukujem s njim. „Vratit ću te u Bijelu kuću.“
„Ne, ja ću te odvest tamo. U jednom komadu. Znam mnoge dame
koje će biti zahvalne za to. I tvoja majka također.“
„Zaposlila te je?“ pitam, rastrgan između smijeha i stenjanja dok
ponovno sjedamo.
„Ne. To je moja odluka. Ali ona je nazvala. Zabrinuta je.“
„Ostao sam u sjeni kako bih umirio taj njezin strah, Wille. Ne mogu
ostati više tamo.“ Odmahnem glavom, a onda ga promotrim znatiželjno.
„Kada počinješ?“
„Sutra,“ kaže.
 Tako smo se navikli jedan na drugog, više se ni ne pozdravljamo
kada on odlazi. Uhvatim daljinski upravljač da promijenim kanale kada
voditelji počnu raspravljati o odabiru moga tima.
„Tako je, Violet, čini se da je Matt Hamilton više zainteresiran za
svježu krv u svom timu nego za iskustvo. Morat ćemo čekati i vidjeti hoće
li se ova metoda pokazati uspješnom dok idemo u izbornu godinu…
Imamo desetke i više imena potvrđenih kao dio njegovog kampanjskog
tima. Jedna od najmlađih, kao njegov politički pomoćnik je kći bivšeg
senatora Wellsa…“
Ništa što već ne znam. Na zaslonu treperi Charlottina slika. Nosila
je iglu za kravatu moga oca na svom reveru. Nagnem se naprijed da ju
jednostavno pogledam, osmijeh na licu, pogled u očima, ne mogu jebeno
da vjerujem kako je prekrasna.
„Zagonetka za njezino uključivanje u stalno osoblje i spekulacije
zašto ju je Matt Hamilton izabrao...“
„Čisti instinkt“ kažem im, naslanjam se kad jednom nestane slike,
uzimajući gutljaj piva.
„Čini se da ima čvrstu katoličku pozadinu i sklonost pomoći onima u
potrebi. To anđeosko lice definitivno neće dobiti nikakve neprijatelje...“
"Osim toga, ona je čista i netaknuta od tebe,“ kažem, stavljajući u
stranu svoje pivo i gledajući njezine slike kako bljeskaju preko zaslona.
Prošlo je devet godina od pogreba moga oca, ali još se sjećam načina na
koji je plakala, kao da je bio njezin otac.
„Imamo njezin snimak u rukama Matta Hamiltona na sprovodu
Predsjednika Hamiltona. Mislite li da postoji neka romantična
zamršenost?“
„Ne još,“ promrmljam. Opa! Jesam li ja to upravo rekao?
Ne događa se, Hamilton. Ne sada.
Jebi ga...
Završavam obrok i nosim tanjur u kuhinju, ubacujući ga u sudoper.
Namrštim se i naslonim kada mi njezino lice bljesne u mislima.
Charlotte, u onoj svjetlucavoj žutoj haljini. Carlisleova potvrda da je
pristala sudjelovati u kampanji. Zbunjen sam koliko to utječe na mene.
Vraćam se u dnevnu sobu poslušati ostatak.
„Ne baš. Hamilton je bio vrlo oprezan s tim, vrlo diskretan čovjek.“
„Istina je da je od svog naglog odlaska iz Bijele kuće prikupljao
simpatije i podršku javnosti, količina obožavatelja koje je stekao do sada
je bez presedana za Nezavisnog kandidata i donacije su navodno počele
pristizati prije nego što je službeno prikupljanje počelo. Bit će zanimljivo
vidjeti što će njegov tim mladih, ali impresivnih ljudi učiniti. Originalne i
inventivne strategije da se približi javnosti i napredna ogromna online
kampanja.“
 Trljam stražnji dio vrata i isključujem TV. Navikao sam na
pozornost. Moja majka nikada nije odobravala spremnost moga oca da
me iskoristi za publicitet. Pokušavala je čuvati moju privatnost i
pretpostavljam, prije ovoga i ja sam. Ali me je moj otac naučio da mediji
ne moraju biti neprijatelji, mogu biti prijatelji ili oruđe da pomognu
njegovoj administraciji. Sve te godine u Bijeloj kući, uvijek smo bili
okruženi armadom novinara i snalažljivih fotografa. Jedini predah je bio
u Camp Davidu gdje im je bio zabranjen pristup. Ipak, rijetko smo išli
tamo, bez obzira koliko moja majka voljela to mjesto. Tata je osjećao da
pripada ljudima i inzistirao da bude otvoren i uvijek dostupan.
„Provodim toliko vremena odsutan, želim da me upoznaš,“ rekao bi
mi.
„Znam.“
Otpratio bih ga na južni travnjak dok se ukrcavao na Marine One.
Kao i uvijek, kao tinejdžer, bio sam fasciniran svime što ima veze s
vojskom.
„Što misliš?“ Pitao je svakoga, s očinskim ponosom bilo kojega
Američkog roditelja.
„Jednog će dana biti predsjednik,“ rekao bi.
„O, ne,“ smijao bih se.
Volio bi me vidjeti kako pokušavam. Umjesto toga, njega nema već
gotovo deset godina. Moja majka je dobila poziv od američkog senatora
kad se to dogodilo. Moj djed je vidio na TV-u da mu je sin mrtav. Sjećam
se samog pogreba, kako moja mama ljubi njegovu glavu, njegove prste,
njegove zglobove i dlanove, stavljajući svoj vjenčani prsten u njegovu
ruku i uzima njegov.
Podpredsjednik je meni i mojoj majci poslao pismo.
Matt, znam da je fenomenalan čovjek i vođa, bio tvoj otac. On neće
biti zaboravljen.
Pismo je bilo podsjetnik da smo moja majka i ja beskućnici prvi put
u našim životima. Nakon državnog pogreba, spakirali smo se kako bi se
nova obitelj mogla useliti u Bijelu kuću.
Posljednji put sam pogledao ovalni ured, zidove, stol, prazno sjedalo
i izašao, nikad nisam ni zamišljao da ću biti tako odlučan da se vratim
nakon dva mandata.
 9.
Prvi tjedan

Charlotte

Imam nemirne snove o kampanji, pitajući se tko će pobijediti u

prvom krugu izbora za glavne političke stranke i sjećanja na dan kada
je Mattov otac ubijen. Još je mrak kad se probudim. Napravim si toplu
kupku, ali nisam toliko umorna iako nisam dobro spavala. Još uvijek
sam puna adrenalina zbog uzbuđenja, posrćem polugola po kuhinji,
odijevajući se dok doručkujem. Nosim kaki suknju, običnu bijelu
košulju na kopčanje i par otvorenih cipela s petom od sedam i pol
centimetara. Kosa mi je povučena natrag u praktičan rep, ne previše
čvrst, ali dovoljno čvrst da mi pramenovi ne ispadaju.
Uzbuđenje u sobi je opipljivo kad stignem u zgradu. Tipkovnice
klikaju, telefoni zuje, ljudi prolaze kroz male dvorane, brzo se miču s
jednog mjesta na drugo. Osjeti se poštovanje u zraku, zahvalnost što ste
ovdje. Želimo da naš kandidat pobijedi.
Matt nas pita što svi želimo za našeg sljedećeg predsjednika, ono
što želimo za našu zemlju. Dok grupa razmišlja o pitanjima, on smiješno
seksi pogledom gleda u mene. „Da imaš duha koji bi ti ispunio tri želje,
što bi one bile?“
Svaka riječ koju kaže je kao nepristojna ponuda. Žene oko mene
izgledaju pomalo znojne. Pitam se da li svi razmišljaju o spavanju s njim
kao svojom prvom željom, a udajom kao posljednjom, kao i ja.
Žena podiže ruku. „Radna mjesta, zdravlje i obrazovanje. Što svaka
osoba želi. Da se osjećaju potvrđenim, zauzetim, kao da imaju nešto za
ponuditi. Ljubav je nemoguće odobriti, ali ako nas zaposlite, dajete nam
osjećaj da smo korisni i potvrđeni, dajete nam ljubav prema sebi.“
„Bit ću tvoj duh. U pravu si; ljubav nije nešto što sam u mogućnosti
odobriti. Ali za one prve tri želje, ja ću biti tvoj duh za svakoga tko kucne
na moju svjetiljku.“ On kuca o stol, a onda nas ostavlja sa svima stvari
koje treba učiniti. Ćaskanje s inspiracijom.
 Svi ga želimo impresionirati. Svi se želimo osjećati kao da smo nešto
učinili za ovu kampanju. Ako Matt Hamilton bude izabran za
predsjednika, stvarat ćemo povijest.
Gledam ljude kako sastavljaju slogane.
Hamilton je promjena
Nova vizija
Predodređen da vodi
Promjena koja nam je potrebna. Glas koji zaslužujemo
Za budućnost
Slogani koji odišu onime što on predstavlja.
Vodstvo za ljude
Pravi čovjek za posao
Moja omiljena: Rođen za ovo
Smjestila sam se tijekom jutra i morala izvijestiti da sam se dobro
smjestila.
Telefon počinje zvoniti još zlokobnije nakon podneva i od tada ne
prestaje.
Odgovaram tako mahnito da ga gotovo ispustim. „Sjedište
kampanje Matta Hamiltona.“
„Matta, molim te,“ zahtijeva muški glas.
„Mogu li pitati tko zove?“
„Njegov otac, Law.“
Naravno, na to su me upozorili i drugi pomoćnici. Još uvijek je teško
ostati ne zapanjen nakon takve izjave. „Žao mi je, molim vas recite svoje
ime.“
„George Afterlife, a ja sam medij i njegov otac me koristi da
prenesem poruku. Neophodno je da sada razgovaram s njim.“ Teško je
ignorirati zvuk predstojeće propasti s druge strane.
„Gospodine Afterlife ako želite možete ostaviti poruku, prenijet ću
mu je.
„Matte, tvoj je otac!“ Počne vikati čovjek, mijenjajući glas.
„Matt nije dostupan, ali ako ostavite poruku...“
„Moram razgovarati s Mattom, znam za zavjeru iza ubojstva.“
Sljedećih deset minuta pokušavam natjerati čovjeka da ostavi
poruku i sve što ostavi je broj. Zapišem ga.
Telefon ponovno zvoni, a ja imam mini srčani udar.
„Da? Sjedište kampanje Matta Hamiltona?“
Glas koji teško uzdiše: „Matt. Moram razgovarati s Mattom.“
„Tko zove?“ Izvadim svoj notes da zapišem njezine informacije.
 „Njegova djevojka.“
Oklijevam. Djevojka? Srce mi malo tone, ali ga ignoriram.
„Vaše ime.“
„Gledaj. On zna moje ime, ja sam njegova djevojka.“ U ovom
trenutku osjećam se sumnjičavo. On nema djevojku. Zar ne?
„A razlog vašeg poziva je…?“
„Bože, jebi se!“ Ona prekida vezu.
Vau. I ja spuštam slušalicu.
Ostajem do ponoći, izmjenjujući se između telefonskih poziva i
radeći na hrpi pisama.
Prošlo je manje od tjedan dana, a već sam počela dobivati čudne
telefonske pozive i poruke na mail od njegove 'sestre' i 'supruge' i
njegovog mrtvog oca. Kako Matt spava noću? Jesam li ja spremna za
ovo?

Dva dana kasnije, Carlisle saziva sastanak. Prava je borba za

prevlast u ovoj političkoj utrci, a konkurencija već napada Matta.
Ispada da se predsjednik Jackobs već okomio na njega.
„Prijetio je?“ Matt se nasmiješi i pokrije izraz lica rukom kada nas
Carlisle pozove u TV sobu i premotava snimku toga dana.
Gledamo popularni kanal za vijesti koji intervjuira predsjednika o
Mattovoj kandidaturi.
Gledam njegov govor tijela i teško je bilo što reći jer izgleda beživotno
i sabrano. „Kako može učinkovito upravljati zemljom bez Prve dame?“
pokaže na svoju elegantnu Prvu damu, koja se smiješi.
Sutradan se pojavljuje Matt Hamilton, na istom kanalu, koji izgleda
više predsjednički od trenutnog predsjednika. „Smatram smiješnim što
predsjednik Jacobs vjeruje da samac, neovisni čovjek ne može
učinkovito upravljati zemljom“ Pogleda u kameru, s laganim osmijehom
na usnama i onim snažnim, ali razigranim pogledom. „Pojam i službena
uloga Prve dame nisu bili čak ni iskovani kada je lady Washington
služila u Mount Vernonu u mandatu Georgea Washingtona. Imam ženu“
njegove se usne izviju… ‚‚njezino ime je Sjedinjene Američke Države.“
Poplava poziva je bez presedana. Carlisle voditelj kampanje mahnito
slaže nove slogane.
 Posvećen vama
Napravljeno u Americi
Svi Amerikanci

Tijekom tjedna citiran je HEWITT, Mattov voditelj press kampanje:

„Jedina obveza Matta Hamiltona je prema vama, Sjedinjenim Američkim
Državama. Trebamo da to bude jasno. Njegova Prva dama je njegova
zemlja.“
„Moram reći, način na koji Matthew Hamilton predstavlja Ameriku,
vraća ponos u to što sam opet Amerikanac,“ šali se voditelj vijesti iste
večeri.
Učinak koji to ima na žene je gotovo zločest.
Prvi krug izbora će biti gotov tek za nekoliko mjeseci, ali već sada
mogu reći da će njegov najveći protivnik biti sadašnji predsjednik. S
druge strane, vodeći republikanski kandidat je toliko radikalan i ljudi
su zgroženi, koliko potpore dobiva.
Od jednog političkog događaja za prikupljanje sredstava do
drugoga, Matt dobiva od dvjesto do petsto poziva tjedno.
Danas svi sjedimo za Mattovim okruglim stolom, a napetost je
opipljiva. Mattovi kreativni i marketinški ljudi izbacuju ideje, nadajući
se odgovoriti na veliko pitanje koje je na dnevnom redu: „Kako trebamo
prezentirati Mattovu kampanju?“
Osnove je riješio Carlisle, koji je jednostavno rekao da u središtu
kampanje treba biti Mattova snaga: uspješno predsjedništvo njegovog
oca i njegova nevjerojatna popularnost kao predsjednika, Mattova
popularnost među ljudima (posebno kod onih spremnih za promjenu),
Mattova jedinstvenost.
Međutim, kampanja tek treba smisliti pravu strategiju da
prezentira Mattove ideje za promjene javnosti.
Matt izgleda ogorčeno, prolazi prstima kroz tamnu kosu, trljajući
zglobove preko brade.
Želim govoriti, dati prijedlog, ali tišina je zastrašujuća... on je
zastrašujući. Čini se da se zbog njegovog nečitljivog izraza svi u sobi
nervozno mreškaju.
Podiže pogled i prelazi preko svih, susrećući svačiji pogled. „Možemo
bolje.“
Njegov pogled samo prelazi preko mene, ali povežemo se na
sekundu, odjednom opet imam jedanaest, oduševljena sam i zbunjena
učinkom koji ima na mene.
 Grizem svoju usnu i mislim o pismu malog dječaka. Uspjela sam
odgovoriti na svako pismo, čak i neka prilično luda koja predlažu brak,
ali ja ne znam što napisati njemu. Svaki put kad pomislim na njega boli
me, ali nemam hrabrosti otići izravno Mattu i pitati ga o tome.
„Hajde, ljudi.“ On uzdiše. „Je li to doista sve što imamo?“
Papiri šuškaju, a ja čujem neugodan kašalj ili uzdah svaki put. Svi
se gledamo, tiho moleći nekoga očima, bilo koga, da govori.
Osjećam da me svrbi izazov da se usudim i bacim svoju ideju, ali
me Carlisle prekida i osjećam kako mi se srce utapa u grudima.
Carlisle predlaže da Matt promovira svoju kampanju kao 'sljedeći
korak' ili 'nastavak' predsjedničkog plana svoga oca. Nazivajući ga
Hamiltonom 2.0, novi i poboljšani Hamiltonov plan.
Matt ga odmah odbija. „Želim da ljudi znaju da ću nastavi očevo
naslijeđe, ali imam i vlastite ideje.“
Carlisle uzdiše i ogorčeno podiže ruke u porazu. „Ima li itko još
kakvu ideju?“
Matt nas sve pogleda, a njegov prodoran pogled okreće se prema
meni. Osjećam kako mi dah zastaje. On mi prigovara obrvom, tiho me
poziva da govorim. Da se ohrabrim i izgovorim. Ne mogu više podnijeti
njegovu uznemirujući pogled i pročistim grlo, odjednom svi gledaju u
mene.
„Što vi mislite o nečemu što spaja sve ovo na čemu radimo, sve do
temelja?“ nervozno počinjem. „Možemo to nazvati abecednom
kampanjom. Popravljamo, radimo i poboljšavamo sve od A do Ž u ovoj
zemlji. Birokracija. Kultura. Dug. Obrazovanje. Vanjska politika.
Umjetnost…“
Stol je tih. Okrećem se Mattu i vidim kako mu oči svjetlucaju s
odobrenjem.
Carlisle prvi progovara, smiješi se i okreće Mattu. „To je zapravo
jako dobro.“
Matt se ne okreće da ga pogleda, već gleda samo u mene. „Zaista,“
kaže jednostavno. On klimne i ustane, zakopčavajući jaknu. „To ćemo
raditi. Želim do sutra imati cjelovitu abecedu kampanje,“ izjavi u hodu.
Odjednom, svi napuštaju stol, laknulo im je da imaju nešto za raditi
sada kada je Matt izabrao ideju.
Ideja koja je zapravo moja.
Okrećem se da im se pridružim, duboki osjećaj ponosa koji se šulja
u meni zagrijava mi grudi. Nastavljam hodati, ali prije nego stignem do
svog stola, Matt progovori opet.
„Charlotte, dođi u moj ured, molim te.“
Progutam knedlu u grlu i uspijem izustiti „Naravno“ prije nego što
krenem za Mattom tamo.
 On sjeda i gestikulira da sjednem preko puta njega. Sjela sam i
počela uvijati prstenje na prstima.
„Dobro si to učinio, Charlotte,“ kaže on, gledajući me toplim očima.
Ne mogu reći hoće li me potapšati po leđima i reći mi 'dobra ideja' ili me
poljubiti pakleno i reći mi 'svrši za mene.'
Odmahujem glavom, jer je ta misao donijela toplinu između mojih
nogu. „Hvala.“
On se nasmiješi i trlja dlačice po čeljusti, govoreći sebi više nego
meni: „Znao sam da sam te na ovu kampanju doveo s razlogom...“
Podignem upitno obrvu. „A koji bi to bio razlog?“ Pitam.
Prođe gore-dolje pogledom po meni, s đavolskim osmijehom na licu.
„Tvoj izgled, naravno.“
Smijem se, a on se smije sa mnom, ali njegov smijeh blijedi. „Doveo
sam te jer mi je nešto reklo da si jednako strastvena prema ovoj zemlji
kao i ja.“
Osjećam kako se crvenim. Znatiželjno me gleda. „Nisam mislio da
ćeš reći da... znaš,“ priznaje mi i zatim upita: „Zašto?“
„Zašto sam što?“ Pitam, izgubljena zbog pogleda u njegovim očima
i kako se osjećam kao jedina žena na svijetu kad me tako pažljivo gleda.
„Rekla da.“
Zastanem i razmišljam o njegovom pitanju. Zapravo razmišljam o
tome na trenutak. Zašto sam mu rekla 'da'? Osjećam kako se moji
mentalni kotači okreću i prije nego što sam svjesna, odgovaram mu
pouzdano. „Nisam mogla propustiti priliku da učinim nešto veliko.“
On zuri u mene. A ja u njega. U tom trenutku osjećam kako se zrak
pomjera. Osjećam se kao da sam upravo zaradila nešto što Matthew
Hamilton ne odaje lako ili često: divljenje.
„Ako ti više ne trebaš moju pomoć, trebala bih se vratiti posao,“
kažem.
On kima glavom.
Nervozna zbog veze koju osjećam, požurujem i vraćam se svom
stolu. Telefoni nisu prestali zvoniti, gomile pisama dostavljene su na moj
i Markov (još jedan pomoćnik) stol, gomilajući se svake sekunde.
 10 .

Vaš pas treba uzicu

Charlotte

Sljedećeg jutra, moj alarm zvoni u pet sati. Prije pridruživanja

kampanji Matta Hamiltona, vježbala bih u sedam i bila na poslu do
devet. Sada moram biti na poslu do sedam i trideset i zato što želim
imati vremena, ustajem rano, umijem se, obučem hlače za trčanje i
majicu dugih rukava, zgrabim telefon, slušalice i jaknu i krenem van.
Sunce izviruje kroz nekoliko sivih oblaka dok slijedim svoju
omiljenu stazu za trčanje, ona koja prolazi pokraj spomenika u
Washingtonu. Dan je previše tmuran da bih se divila pogledu i gotovo
poželim da sam ostala u krevetu.
Vidim pokret kutom oka i iza ugla u daljini se pojavljuje pas, sretno
trčeći prema meni. Zalaje i onda sjedne ispred mene, sav uzbuđen. Kako
sam osoba koja više voli mačke, moja veza sa psima je nepostojeća, tako
da ne znam šta da radim sa stvorenjem osim da ga pokušam smiriti.
Baš kada sam se spremala uhvatiti kraj njegove uzice, nešto tamno mi
je privuklo pažnju te podignem glavu.
Stojim usred staze, trepćem, boreći se protiv šoka kada sam vidjela
Matta Hamiltona kako hoda prema meni u crvenoj trkačkoj majici i
tamnoplavim hlačicama.
Njegovo lice pokazuje kombinaciju mrštenja i osmijeha. Izgleda i
iznenađeno i zabavljeno što me vidi, a ja sam šokirana.
Njegova majica stoji mu kao druga koža, otkrivajući lijepu definiciju
njegovih prsa. Toliko je grub i istodobno tako elegantan, da mi je teško
misliti kako treba. Moje srce kuca tisuću otkucaja u sekundi.
„Lijepo je vidjeti ovdje,“ kaže.
„Zaista jest.“ Nasmiješim se, grlo mi se suši dok se zaustavlja pokraj
mene.
 A onda smo počeli zajedno hodati, a on gleda moj profil baš kako
sunce ljubi svaki centimetar njegova lica. Njegov pas sretno trči pored
njega, a meni je zabavno vidjeti kako gleda Matta s obožavanjem. Matt
se okrene prema meni. „Vidim da si upoznala Jacka.“
„Jack,“ ponavljam, smiješeći se psu.
„Ima lošu naviku pozdraviti svakoga koga susretnemo u parku.“
„Kladim se da ti ljudi budu vrlo uzbuđeni kad saznaju tko je vlasnik
psa.“
Obrve mu se podignu. Ne mogu vjerovati da sam to rekla naglas.
Počinjem se smijati i brzo kažem, „Imam mačku. Doodles. Ona nije kao
Jack; mrzi strance. Nadam se da mene neće smatrati strancem jednog
dana, trenutno je s mojom majkom jer nikad nisam doma.“
Nastavljamo hodati u ugodnoj tišini, dobro, ne tako ugodnoj,
pretpostavljam. Previše sam svjesna njega. Koliko je visok u usporedbi
sa mnom.
„Zašto si išla u Georgetown? I postala zagovornik ženskih prava?“
pita me.
Iznenađena sam koliko istinski zainteresirano zvuči. Od pažljivog
načina na koji me gleda dok čeka.
„Želim biti sigurna da su ženska prava poznata.“ Slegnem
ramenima. „A ti? Znam da si išao u pravnu školu kako bi vodio svoje
carstvo.“
„Stvarno. Gdje si to čula?“
„Novine.“
On šmrkne, a zatim se zacereka i odmahne glavom. „Mislim da znaš
bolje, da ih ne treba slušati.“ Njegov osmijeh blijedi i on se uozbilji. „Ne,
stvarno. Divim se činjenici da si ušla u javnu službu. Što te je inspiriralo
da promijeniš svijet?“
„Ne znam,“ počnem, zamišljeno. „Svakog sam ljeta za vrijeme
studija išla na misijska putovanja. Voljela sam upoznavati sve te ljude i
voljela sam pomagati. Osobito žene: teško je zamisliti kada živite u zemlji
prvog svijeta stvari kojima su žene diljem svijeta izložene. To me
potaknulo da učinim nešto za druge. A vi, gospodine Hamilton? Što vas
inspirira?“ pitam ga.
„Šetnja uz tebe i gledanje kako govoriš.“
Dah mi zastaje i vidim da mu oči sjaje kao lijepi tamni saten i
shvaćam da koketira sa mnom, a u meni je vatromet.
„Reci mi o C,“ kaže on.
Zbunjena sam. „Kultura?“
 „Charlotte. Hajde.“
Smijem se kad se samo osmjehne svojim najblažim osmijehom i
osjećam kako mi obrazi crvene. „Pa, otišla sam u Georgetown, ali
sigurno to već znaš.“ Pogledam ga upitno. „Roditeljima se sviđalo to što
sam otišla u Georgetown. Kada sam diplomirala rekli su, Sada bi trebala
ići u politiku. Ali nisu znali da je moj cilj raditi u javnoj službi, pa sam
tamo otišla…“ Razmišljam što bih još mogla podijeliti. Još uvijek ne
mogu vjerovati da je moje ime stavio uz slovo C… „Svi misle da sam
dobra djevojka. Nikad nisam učinila ništa loše; jednostavno nikada
nisam htjela osramotiti svoje roditelje.“
Pogledam ga pogledom koji kaže tvoj red.
„Student prava. Kao što znaš.“ On me lukavo pogleda. „Ja sam loš
dečko, ali nisam baš tako loš. Sve je uvijek pretjerano kada su mediji u
pitanju. Odrastajući, u mom životu je bilo vrlo malo ljudi za koje sam
bio siguran da neće otići medijima s pričom dan poslije.“
Iznenađena sam ovim, nekako razočarana spoznajom kako je teško
živjeti svoj život kada si uvijek pod povećalom. Ne znam bi li ja mogla
tako. „Bila sam tako nervozna kada smo se upoznali. Godinama sam
imala tvoju sliku na zidu.“
„Jesi li?“ Pita on, smijući se tiho.
Smijem se. „Mama mi je dopustila da je zadržim samo zato što mi
je to vjerojatno pomoglo biti daleko od dječaka a ja sam kći jedinica.
Doista sam uvijek pokušavala biti dobra.“
„Moj je tata bio senator prije nego što je postao predsjednik.
Odrastao sam kao jedini sin, tako da znam točno kakav je osjećaj biti
zjenica očiju svojih roditelja.“
Nasmijem se. „Osim što si sada i sin bivšeg predsjednika. Što mora
biti dvostruko teže, jer ti si i zjenica javnosti, također.“
„Ne baš.“ Namršti se dok razmišlja o tome.
„Veoma sam zabavljena pismima tvojih obožavatelja. Uživam čak i
u onim ludima. Jesi li znao da si dobio nekoliko prijedloga za brak u
posljednjih četrdeset i osam sati?“
Pravi se da izgleda iznenađeno i križa ruke kao da je super
zainteresiran. „Nadam se da sam odbio.“
„Naravno. Tijekom kampanje i predsjedanja bit ćete beznadno
samac. Carlisle nas je sve obavijestio.“
Samo mi daje uvid u najsitniji seksi trzaj njegovih usana i onda
pogleda naprijed, zamišljeno. „Ne bih bio prvi predsjednik neženja,
znaš,“ kaže on dok me ponovno pogleda ležerno sliježući ramenima.
„James Buchanan je već imao tu ulogu.“ Čelo mu se nabora. „Ne baš
dobar predsjednik. Ali neženja do kraja.“ Usne mu se stisnu.
Moja znatiželja je pobuđena. „Što je učinio?“ Pitam.
„Bolje rečeno što nije učinio.“ Njegovo se mrštenje produbljuje.
„Njegova nesposobnost da zauzme čvrst stav u vezi ropstva i zaustavi
nasljedno pravo odvelo nas je u građanski rat.“
Nastavljamo promatrati jedno drugo s intenzitetom koji mi gotovo
kovrča prste. Puše lagani povjetarac i shvaćam da je moja majica
priljubljena uz kožu, a zbog njegove prisutnosti grudi su mi teške.
Pogledam dolje, šireći oči i vidim da mi se bradavice potpuno vide, tvrđe
od malih rubina.
Prekrižim ruke a Matt se nasmije. „Tvoje bradavice su bile tvrde i
onog dana na inauguracijskoj zabavi.“
„Oh vau. Pa, rekla bih da moje bradavice nisu bile jedina stvar koja
je bila tvrda.“
„Ne znaš ni polovinu.“
Uzdahnem i prevrnem očima, smijući se iznutra, ali mrzim koliko
su moje bradavice sada iskočile. Toliko sam nervozna da posrćem.
Uhvatio me, refleksi su mu brzi dok mu je ruka hvatala moj lakat kako
bi me ispravio i odjednom ne mogu disati. Zadivljena sam koliko toga
imamo zajedničkog i način na koji me vraća natrag da uhvatim
ravnotežu i onda me nekako, protrese malo, približavajući me bliže sebi.
Podiže drugu ruku i pomakne mi kosu s čela, očiju tamnih kao i
uvijek.
Želja me preplavljuje dok se naša tijela spajaju, uz njega sam i mogu
ga osjetiti. Mogu osjetiti koliko je velik, koliko je tvrd i debeo, pulsira uz
moj abdomen.
I u ovom trenutku Matt Hamilton, onaj u kojega sam oduvijek
zaljubljena, najseksi čovjek, najzgodniji kandidat u povijesti SAD-a,
postaje tako stvaran. Tako jako stvaran. Mogu osjetiti toplinu njegovog
tijela kroz vlažne tkanine naših majica. Mogu ga namirisati, miris
sapuna i kiše, mogu ga vidjeti kao muškarca, vrlo seksi muškarca s
izvanrednom sudbinom koju mora ispuniti.
Osjećam kako je nešto skočilo i polizalo mi obraz, trznem se i
koraknem unatrag, preplašena poljupcem njegovog psa.
„Sranje,“ izdahnem, smijući se.
„Jack!“ Slijedi oštra psovka i osjećam kako me Matt uspravio a onda
se udaljio ostavljajući prostor između nas. „Žao mi je. Jesi dobro?“ Pita.
Miče mi kosu refleksno prije nego što ponovno počnemo hodati, a
elektricitet struji mojim tijelom. Kimnem brzo. Ja sam tako, tako
nervozna. „Da. Žao mi je što sam rekla sranje.“
„Zašto? Ne treba ti biti.“
Smijem se, ne vjerujući da sam zaboravila tko je on, uhvaćena u
trenutku njegove blizine, koliko ga želim, shvaćajući da, bez obzira želi
li on to ili ne, njegovo tijelo također reagira na mene.
„Bolje da krenem prije nego što zakasnim. Ne bih htjela naljutiti
šefa.“
„Šef se nikad ne bi mogao ljutiti na tebe.“ Ton mu je trezven, ali oči
mu svjetlucaju, a cijelo mi je tijelo rumeno pod njegovim pogledom.
„Bok, Matt,“ kažem, podižući ruku pomalo nespretno u pozdravu
prije nego presiječem kroz travu krenem prema pločniku.

Te večeri, moji roditelji me pozivaju na večeru i ne mogu prestati

razmišljati o Mattu i njegovom energičnom Jacku i razgovoru koji smo
vodili o njegovom i mom djetinjstvu. Onda se sjetim dana kad smo se
upoznali i predsjednika i njegove smrti.
Pitam tatu zašto nema nikakvih konačnih informacija o atentatu na
predsjednika Hamiltona.
„Ubojica nikad nije uhvaćen.“ On slegne ramenima. „Jedna je
teorija da je to bio teroristički čin zbog liberalnih pogleda predsjednika
Hamiltona; drugi kažu da je to bila urota među strankama.“
Zabrinuto se mrštim.
„Brineš li se da će Matthew biti u opasnosti?“ Pita me. Ne mogu si
pomoći, a da ga ne pogledam sa zabrinutim izrazom.
On uzdiše. „Bit će dobro sve dok ne otvori limenku crva.“
Još više se mrštim. „Matt mi se ne čini kao čovjek koji neće otvoriti
limenku crva, pogotovo ako ima dobre osjećaje u vezi toga.“
On odmahuje glavom. „Ne brini o stvarima koje ne možeš
kontrolirati. Radi najbolje što možeš i drži glavu dolje, to je jedini način
da uspiješ u politici. Inače će, svatko tko je netko, vidjeti kako dižeš
svoju glavu i pokušati ju gurnuti dolje.“
„Ali ja ne želim biti u politici.“
 On se smije. „Sada si u njoj.“
„Samo sam tamo jer…“
„Znam da mariš za Hamiltone. Ljudi u vijestima su iznenađeni što
sudjeluješ. Dobra stara Charlotte, očarala si Matthewa te noći, zar ne?
Čak i predsjednika Hamiltona. Oni mare za nas.“ Nasmiješi se sjetno,
očiju tužnih od uspomena.
„Znaš li za koga još Matt mari? Osim zemlje? Svog psa,“ kažem,
prisjećajući se jutra, dok sam podizala Doodlesa sa svojih nogu i
stavljala ga sebi u krilo, gladeći ga po glavi, slušajući kako prede sretno.
 11.
Dar

Charlotte

Sljedećeg jutra, okupam se, brzo obučem i zastajem u trgovini za

kućne ljubimce kako bi obavila kupnju. Ne znam zašto baš želim obaviti
ovu kupnju, ali moja majka je uvijek bila ona vrsta žene koja je uvijek
imala slatko malo iznenađenje za moga oca. Ne znam je li to njezin način
zahvale za nešto lijepo što je učinio ili samo zbog osjećaja koje je budio
u njoj. Želim kupiti nešto za Matta, ali znam da to ne bi bilo ispravno.
Ali kada me uhvatio nagon da Jacku kupim nešto, odlučila sam ne boriti
se protiv toga.
Kad sam stigla u sjedište kampanje, izađem iz dizala i vidim Matta
u hodniku. Tijelo mi odmah reagira: puls mi preskače, bradavice se
ukrute, a maca grči.
On je u tamnim trapericama i u džemperu od kašmira koji je u
kontrastu s njegovom tamnom kosom, razgovara s voditeljem web
kampanje. Zaustavlja se usred rečenice i moje srce zatreperi kad mi se
nasmiješi.
Njegove oči izgledaju toplo ali ima još nešto u njegovu pogledu,
nešto gotovo zaštitničko.
On nastavlja razgovor s tipom, isijavajući tu samouvjerenost koja
se lijepi za njega poput druge kože, a ja krenem prema svojoj stolici.
Izdahnem i pogledam po radnoj površini, govoreći si da se uhvatim
posla.
Svi su ovdje pametni, munjeviti i željni posla, većina njih
samouvjerena. I malo iskusniji od mene.
Vidjela sam kako bez napora odgovaraju na mnoštvo telefonskih
poziva, pisama i e-pošte. Postajem sentimentalna u vezi ovih stvari.
Shvatila sam da mi trebaju papirnate maramice ili mjesto da se sakrijem
kada čitam pisma.
 Nakon cijelog dana, još uvijek ne znam kako odgovoriti na pismo
onog dječaka.
Bavila sam se ženama u majčinoj organizaciji, ali nikad sa nikim
mlađim od osamnaest godina. Postoji nešto u tome kada je netko mlad
u teškoj situaciji što me dvostruko potrese.
„Pročitaj ovo pismo,“ kažem Marku, čiji je stol udaljen nekoliko
metara od moga.
„Što je s tim?“
„Voljela bih pitati Matta da li bi mogao negdje ugurati posjetu...“
„Što? Nema šanse. On mora održati četristo govora ovaj tjedan.
Nema vremena za sve i svakoga. Imamo tisuće ovakvih pisama u ovim
hrpama. Samo odgovori na njega i nastavi dalje.“
Hodam do stola, nesretna zbog Markova prijedloga. Naginje se
natrag u stolici i na trenutak zaviri u moju kabinu, prilično sam sigurna
i da pokušava vidjeti moje grudi dok se naginjem u svojoj stolici. „Zašto
je važno pitati ga? To je samo jedno među tisućama,“ onda me pita,
kolutajući očima.
Mahnem pismom po zraku. „Zato što je važno ovome.“
Vrativši se na pisma na stolu, odložim ga sa strane i sagnem glavu
kako bi nastavila ručno odgovarati na pismo.

DRAGI KIM,
MATT JE DIRNUT tvojim pismom i želio bi ti čestitati na nadolazećoj
diplomi. Primi ove oznake s najiskrenijim čestitkama od Matta i
cjelokupnog tima njegove kampanje. Sigurna sam da možemo očekivati
velike stvari od tebe u budućnosti.
SVE NAJBOLJE, Charlotte Wells, pomoćnica u kampanji.

Nekoliko sati kasnije, Carlisle nas poziva na sastanak. Uzimam žuti

rokovnik i ustajem kako bi slijedila svoje kolege u konferencijsku
dvoranu. Matt prati svaki moj pokret, dok nas izvještavaju o novoj
strategiji kampanje. Kada svi odu, živci mi izjedaju želudac dok odlazim
do svog stola da uzmem jutrošnju kupnju i uputim se u Mattov ured.
Već je sjedio za svojim stolom kada sam ušla unutra.
„Donijela sam ti poklon.“
 Naslanja se natrag u stolici, gledamo se u oči, a sam način na koji
me gleda čini da mi se želudac stisne, a moja jezgra zatreperi.
„Nije za tebe, za Jacka je,“ požurim objasniti.
Zaviruje u kutiju, gleda ogrlicu s metalnim simbolom na njoj i
podiže ju jednom rukom. „Ogrlica protiv buha.“ Kvrcne prstom metalni
simbol. „Smiješno.“
Stisnem usne da se ne nasmijem.
„Kako si jutros?“ Stavlja ogrlicu sa strane, gdje ima sliku oca, majke
i sebe.
„Ja sam apsolutno nevjerojatno, gospodine Hamilton,“ prospem,
pritišćući mape na svoja prsa.
„Matt.“ On jasno izgovara svako slovo.
„Matt,“ kažem.
Njegov se osmijeh proteže sve do njegovih očiju. „Dobra djevojka,
danas dobivaš A.“
„Dobivaš značku za nasilnika. Matt.“
Okrećem se i kad pogledam preko ramena, on uzme naočale za
čitanje i pogleda Carlisleov prijedlog. Izgleda pametno, tiho i
intelektualno dok čita s naočalama, odsutno prolazeći prstom preko
glave. Tada ga vidim kako podiže glavu i pogleda metalnu značku koju
sam kupila za njegovog psa, usne mu se trzaju.
Samo neznatno.

Viđala sam Matta u sjedištu kampanje svaki dan. Isprva se samo

smiješio i gledao ravno u mene, ali u posljednje vrijeme sam mu postala
nevidljiva. Gleda preko mog ramena kada ga pitam bilo što, odgovara
kratko s komentarima kao: „Dobro, cijenim to.“
Jučer je njegov pogled pao na iglu koju sam nosila, a koja je puštena
u prodaju prilikom komemoracije predsjedništva njegova oca, zlatni
krug s orlom u njemu i latinskim motom ugraviranim ispod. Kupila sam
je istog trena kada je izašla u prodaju, ograničeno izdanje rasprodano je
za nekoliko sati. Zamračeni pogled u njegovim očima me zbunjuje.
Izgledao je nezadovoljno ili blizu tomu. Uzeo je mapu koju sam mu dala
i otišao, prelistavajući je dok je išao u svoj ured.
 Nakon tog susreta odem do toaleta. Provjeravam odjeću; nije
izgužvana ili umrljana. Ruke spuštam niz hlače i košulju, dodirujem iglu
na ovratniku. Nesigurnost se uvlači u mene. Možda misli da je moje lice
nesretno? Možda je duh njegova oca stajao iza mene? Možda je nesretan
zbog lošeg publiciteta koji dobivam?
Kad izađem, on razgovara s Alison, i gleda je ravno u oči, okrećem
se i idem dužim putem do svog odjeljka.
Vrativši se na svoje mjesto, moje uspavano računalo zuri u mene.
Toliko sam se trudila surađivati i biti učinkovita, razočarana sam
što je očito nezadovoljan mojim poslom.
„Nemoj mi se rugati,“ kažem ekranu dok uzimam hrpu pisama i
nastavljam čitati.
Toliko zamolbi. Toliko ljudi se nada promjeni. Toliko mnogo ljudi
želi dio Matta Hamiltona.
Oči su mi umorne. Popila sam oko pet šalica kave.
Čujem buku i vidim ga u njegovom uredu.
Mi smo jedini u zgradi. Dva svjetla unutra. Vidim ga kako prelazi
rukom preko glave i podigne glavu, spustim svoju kako ne bi primijetio
da ga gledam.
Želudac mi se okrene kada čujem korake.
Mattova energija me počinje obavijati i osjećam kako mi se otkucaji
srca povećavaju kada čujem da je uzeo stolicu iz Markova odjeljka, koji
je pokraj moga i dovukao je tako da može sjesti pokraj mene.
Stavio je svoju kavu pokraj moje, mapu i naočale za čitanje. „Nema
kave?“ Podigne moju praznu šalicu.
„Ako popijem još jednu šalicu, nikad više u životi neću spavati,“
gunđam, a on se nasmije, tako ugodnim smijehom, uzme moju šalicu i
ode natočiti. Stavi je na isto ono mjesto na kojemu je bila prije. Pored
njegove.
Onda zauzme mjesto pored mene, a ja se ne mogu usredotočiti na
trenutak. Jako sam svjesna njega, a i toga da nema nikoga u zgradi osim
nas.
Matt ima način da zauzme više prostora nego što je njegovo tijelo.
Premješta se tako da nasloni lakte na koljena, a moje srce preskoči zbog
blizine.
„Hej. Zašto si još uvijek tu, Charlotte?“
„Ovo je moj odjeljak.“
Osmjehuje se zajedljivo i samo me odmjeri zbog moje vrckavosti.
Suviše sam svjesna njega kako tu sjedi, s obrisima njegovih ramena
koja pritišću crnu, meku tkaninu njegove košulje.
 Pokušavam ne primijetiti. „Pokušala sam završiti ovu hrpu pisama,“
napokon sam odgovorila, uzimajući olovku i pretvarajući se da radim.
Ne mogu.
On zuri u mene.
„Prilično sam siguran da nisi pristala da mi pomogneš tako da bi
provodila cijelu noć odgovarajući na pisma,“ kaže.
„Možda i jesam. Ali zašto si me pitao?“ suzim oči.
„Kad dobiješ pismo od djevojke koju si upravo upoznao, znaš da ona
misli ozbiljno.“
„Namirisala sam papir, naravno da sam mislila ozbiljno,“ kažem
lukavo. „Iako se čini da ti nisi mislio ozbiljno, kada si rekao da se nećeš
kandidirati, kada smo se upoznali.“
„Da, pa...“ Nasmije se, povlačeći ruku kroz kosu.
„Promijenio si mišljenje,“ kažem.
„Može se reći da sam sazreo u tu ideju. Treba vremena da se skupi
hrabrost da povjeruješ da ti to možeš. Onda je potreban još netko da
povjeruje kako ti to možeš bolje od svih.“
Izgleda mirno, kao da nema što skrivati, oči su mu tople i
jednostavno… prijateljske kada se nasloni i prebaci ruku iza stolice dok
se premješta. „Mislio sam ako ne ja, tko će? Ako ne sada, kada?“ pogleda
kroz prozore na stražnjoj strani, prije nego vrati pogled na mene. „Volio
bih promijeniti stvari. Još uvijek nema jednakosti, još uvijek postoji
potreba za radnim mjestima, još uvijek su osobne ambicije mnogih na
prvom mjestu. Svi smo mi divlji vukovi koji su se predugo hranili na
dovratku i zaboravili smo loviti. Gdje su radnici koji su izgradili
Ameriku? Nezaposleni?“
Zvuči tako strastveno i tako je blizu, malo sam bez daha. „Volim
kako se zalažeš za radna mjesta.“
„Jer ništa nema tako dobar osjećaj kao dan koji je ispunjen
činjenjem nečega dobroga.“ Oči mu na trenutak zastanu na mojim
usnama. „Zapravo, ne ništa. Ali nekoliko dragocjenih stvari.“
Nijedno se ne smije.
Zapravo, u zraku se osjeća naboj, malo elektriciteta.
On misli na ljubljenje, dio mene šapuće.
Ne, Charlotte, on misli seks!
Osjećam kako sam se zacrvenila, svjesna da me Matt gleda kao da
u tome neizmjerno uživa. Spustim olovku i pogledam ga. „Ono što si
rekao neki dan, o tome da nikad ne možeš vjerovati nikome jer mogu
otići novinarima s pričom. Toliko je priča o tvojoj obitelji i tebi… jesu li
stvarne?“
„Vjeruj mi. Nisu toliko zanimljive kao što misliš da su.“
 „Nije istina!“ Protestiram. „Sve su fascinantne.“
Smiješi se. Pomiče se naprijed. „Ti si fascinantna,“ šapuće.
Skoro sam se ugušila slinom.
„Sve u vezi s tobom me fascinira. Čak i činjenicu da sjediš ovdje u
ovo doba.“
„I ti si,“ suprotstavljam se.
„Ja sam kandidat.“
„Ti si moj kandidat. Dakle, ovdje sam.“
Riječ moj osjeća se drugačije kada mu to kažem. Ideja da bi Matt
mogao biti bilo što moje, u najmanju ruku je nevjerojatna.
Matt bi mogao biti sve moje, samo to je nemoguće.
Ali on bi mogao biti moj predsjednik.
On je bio moja prva simpatija.
On je moj šef i moj kandidat.
I upravo sada on je moj dah jer mi ništa nije bilo ovako uzbudljivo
kao ovaj čovjek, ovaj čovjek u ovom trenutku, dok pijucka kavu,
naslonjen na stolicu, gledajući me lijeno, kao da nema namjeru ići
ikamo.
Kao da je ono što se dogodilo kad smo trčali / hodali zajedno
utjecalo i na njega.
„Je li istina da si imao čimpanzu u Bijeloj kući? Dana ti je na poklon
od stranog veleposlanika?“ pitam.
Priznajem da sam ovisna o razgovoru s njim, da ga bolje upoznam.
„Pavijan. Imala je šest mjeseci kad smo je dobili.“
„Oh, stvarno? Jesu li sve tvoje djevojke s fakulteta bile strašno
ljubomorne zato jer je ona živjela s tobom? Ne mogu ni pratiti popis tih
djevojaka. Christina Aguilera, Jennifer Lawrence, tko je zapravo bio?“
Matt spusti kavu, s osmijehom na usnama. „Nijedna. Obje su
prijateljice. Godine provedene u Bijeloj kući su me naučile da pazim na
svaki korak i poslije… recimo samo da volim biti lovac u vezi.“ Gleda me
vragolasto. „Što je s tobom, Charlotte?“
„O ne.“ Odmahujem glavom, smijući se. „Moji roditelji su odustali
od pokušaja da me spoje s obećavajućim političkim entitetom.
Jednostavno nisam pronašla pravoga.“
Tišina.
Matt izgleda čudno zadovoljan. Nagne se naprijed. Tako blizu da
njegovo rame dodiruje moje, a dio mene se pita radi li to namjerno.
„Želiš li?“ Glas mu je dubok i tih. Podiže ruku i stavlja mi pramen
kose iza uha, gotovo kao što je činio dok smo trčali/hodali zajedno i
drhtaj mi prođe niz kralježnicu.
 Srce mi udara u grudima dok zurimo jedno u drugo i Matt spusti
ruku, još uvijek me intenzivno gledajući.
„Naravno, svi to žele naći. Ja sam realist, ali sanjam da pronađem
ono što moji roditelji imaju.“
„Pa zašto ne...?“ On ispipava, a njegov pogled me miluje.
„Većina političara je stara, uštogljena ili dosadna.“
On se smije, bogat, dubok zvuk.
Odjednom se uozbilji, njegov glas se spušta za decibel. „Dobro je što
sam odvjetnik i poduzetnik, a ne političar. Zato što nisam uštogljen i
definitivno nisam dosadan.“
Grlo mi se osuši. O Bože. On je definitivno nešto što politika nije
vidjela, čak i s Kennedyjima.
Ali ti nisi dostupan, mislim u sebi, iako to ne mogu reći jer mi je
jezik vezan u čvor.
Tišina se spušta između nas. Osjećam kako su mi bradavice iskočile
i bojim se da će Matt, primijetiti ako pogleda dolje. Između mojih nogu
je bazen topline i čvrsto stezanje u mojoj jezgri, a ja sam očajna da ga se
riješim.
Potreban mi je samo trenutak i duboki udah da se uhvatim u koštac
sa seksualnom napetosti između nas. Sjetim se zašto sam ovdje, radim
kasno, prerađujem itinerar na kojem sam već radila prije nekoliko dana.
Posegnem ispod svoje papirologije i izvučem omotnicu, gledajući ga
upitno u oči.
„Hoćeš li pročitati ovo?“
Prije nego što sam svjesna, pružam ruku.
Uzima gutljaj kave i brzo odlaže šalicu. Uzima naočale, stavlja ih i
uzima pismo. Palčevi nam se dodirnu i moj trbuh se još jednom stisne.
Nasmiješi se kao da je to namjerno učinio. Ali njegov osmijeh blijedi
dok prelazi preko pisma. Znam napamet što piše. Duboko me je dirnulo.

DRAGI MATT HAMILTON,

Sretan sam što se kandidiraš za predsjednika. Moja majka se brine
da će ti se nešto dogoditi, ali ja mislim da si hrabar. I ja sam hrabar. Imam
sedam godina i dobivam novi eksperimentalni tretman za moju zločestu
leukemiju koja se zove PCL. Pitao sam može li me ubiti. Ali moj tata kaže
da netko mora biti inovator i otvoriti nove nepoznate puteve kao i ti. Moj
san je otići u Bijelu kuću kad ti postaneš predsjednik. Znam da će mi od
ovog tretmana biti bolje, jer se nadam sa svakim dahom. Pobijedi Matt! O
i moje ime je Matt, roditelji su mi dali ime po tebi. Matt

„Hoćeš li posjetiti tog dječaka?“ pitam.

 Matt skine naočale i pogleda me.
Samo me gleda.
Tako pažljivo i kao da može vidjeti sve što jesam, što sam ikada bila
i što ću ikada biti.
Na brzinu izvadim raspored za sljedeći tjedan i svoju verziju istog.
„On je sin jedne od žena u Ženama Svijeta. Prepoznala sam joj ime na
omotnici. Mislim da ga mogu ugurati prije nego što napustimo D.C.,
liječi se u Dječjoj Nacionalnoj bolnici na sjeverozapadu Michigana.“
Stavila sam svoju novu verziju rasporeda ispred njega da ga
pogleda.
Ali on ne gleda raspored. Samo mene. Glas mu je gladak, ali dublji
nego prije.
„Zato si ovdje tako kasno; pokušavaš to uklopiti,“ kaže on.
To je više izjava nego pitanje.
Grizem svoju usnu dok se u očima pojavljuje sjaj divljenja.
Vraća mi raspored po stolu, a da me uopće ne pogleda. „Rado ću
ići.“
Nasmiješim se, a moje grudi su ispunjene srećom.
Nagnem se naprijed i zagrlim ga, spustivši jedan slatki ali nevini
poljubac na njegovu čeljust. „Hvala ti! Puno, puno hvala!“
Dok su mi usne doticale njegovu čeljust, odjednom me njegov miris
obavija u plašt elegantne kolonjske vode i sapuna. Počinjem se vraćati
natrag, zapanjena vlastitom impulzivnom radnjom. Shvaćam da su mu
ruke pale na moj struk, hvatajući me nježno ali čvrsto. Gleda me s
blagim osmijehom na usnama i ja mu uzvraćam; naš uzajamni šok zbog
moje impulzivnosti se pretvara u nešto drugo.
Dijelimo trenutak tihog razumijevanja, snažniju vezu nego bilo što
slično, što sam ikada osjetila.
Usamljenost zgrade iznenada postaje još izraženija. Toplina njegova
tijela. Crne mrlje u njegovim očima, tamne šarenice, debljina njegovih
trepavica, a pogotovo pogled u njegovim očima.
Svjesna sam divljenja u njegovom pogledu kad podigne svoju ruku
i prelazi mi palcem po obrazu. Zadržavam dah, željna bliskosti, da fizički
uspostavim ovu vezu koju osjećam, njegov topao dah na mojoj koži. I
drugi put prelazi palcem po mom obrazu, a onda, kao da to nije dovoljno,
slijede njegove usne. Najmanji dodir, tisuću puta snažniji od bilo kojeg
ljubljenja s bilo kime. „Nema na čemu.“ Glas mu je osoran.
Kad se oslobodim, ne možemo se prestati gledati. Smiješi se opet,
oči su mu poput tekućeg metala i pomalo vruće, a ja se smiješim
stidljivo. I nekako je ovo najiskreniji, najtopliji osmijeh koji mi je itko
ikada dao, a ja nikom nisam dala natrag.
 Pretpostavljam da bi stvari sada trebale biti neugodne, ali samo je
sve oštrije u sljedećoj minuti. Zvuk njegovog disanja ili šuškanje odjeće
dok nosi stvari natrag u svoj ured, ton njegovog glasa dok me pita jesam
li gotova, jer je on gotov i može me odvesti kući, obrisi njegovog tijela
blizu moga dok mi pomaže obući jaknu.
Vozim se na stražnjem dijelu crnog Lincolna s njim, njegovom
pratnjom, Wilsonom, koji nas vozi.
Mattov se pogled odjednom spusti.
Nježno je uhvatio iglu s orlom na mom ovratniku. On pogladi orla s
jagodicom palca. Jednom, to je sve.
„Uvijek ovo nosiš,“ kaže.
A smiješno seksi smiješak mu uvije usne, ali ovaj put njegove se oči
ne smiju. On radoznalo pretražuje moj izraz. I njegov osmijeh blijedi. Još
uvijek drži iglu. Zadržavam dah, želeći još njegovih dodira, još njega.
Ali znam koliko je smiješno razmišljati o bilo čemu s njim.
Toliko je usmjeren na pobjedu, znam da je posljednje što mu treba
distrakcija kao ja.
„Podsjeća me na dobra stara vremena,“ konačno odgovorim,
pokušavajući ignorirati čežnju u svojim venama. „Ona koja ćeš ti vratiti.“
„Spreman sam.“
Nasmiješimo se. Čini se da je sam zrak između nas zapaljen.
„Laku noć, Matt.“
Posegnem prema vratima, ali on se naginje preko mene i stavlja
prste na moje, otvarajući ih za mene, njegova toplina me ponovno
obavila, njegovi prsti klize preko mojih, nježno poput pera.
„Laku noć, Charlotte.“
Gleda iz sjene automobila, a oči mu plešu na isti način kao kada
učinim nešto što ga zabavlja, još uvijek je tip vrijedan zaljubljivanja
kojega sam upoznala kada mi je bilo jedanaest.
Može li vidjeti koliko me uzbuđuje?
Naravno da može.
Dolazim do stana i noge me bole, bole me leđa, boli me mozak.
Osjećam se previše iscrpljeno da bih učinila išta drugo, osim skidanja
cipela, istezanja ruku i padanja licem prema dolje na krevet. Ali ne mogu
spavati. Njegove prelijepe tamne oči i dalje me gledaju.
A gledaju me kako muškarac gleda ženu koju želi.
Matt me gleda kao da me želi.
 Ne mogu prestati razmišljati o načinu na koji sam se impulzivno
bacila na Matta i poljubila ga. Način na koji je mirisao, način na koji se
osjećao, tako topao i muški i jak. Nemirna sam tog vikenda i zovem
Kaylu u svoj stan.
„Pa kako ide?“
Guram u stranu misli o tome da sam ga poljubila i mislim kako je
sjajan osjećaj voditi kampanju s njim. „Nevjerojatno dobro,“ priznajem.
„Je li on onako vitak i građen i visok i mračan kao i na televiziji?“
„TV ne može točno uhvatiti njegovu karizmu osobno. On je... bio bi
atraktivan samo sa svojim licem, ali u kombinaciji s njegovom
osobnošću i energijom pomalo je zločesto.“ Umirem od gladi, pojela sam
večeru u žurbi tako da mogu ići rano u krevet.
„On se kandidira za predsjednika. Tvoja i moja mega simpatija iz
djetinjstva!“ Kayla kreće prema daljinskom upravljaču televizora i
prebacuje ga na prvi kanal. On je na ekranu, privlačan kao i uživo.
„Što govore Republikanci?“ Pitam je.
„Seru u gaće.“
„A Demokrati?“
„Seru u svoje gaće“
Ona uzdiše i spušta se na moj kauč. „Nikad nisam glasala za
Nezavisnog u svom životu, ali ovaj je moj. Hamilton za pobjedu!“ Pogleda
me. „Nedostaješ nam u Ženama Svijeta. Planiraš li se vratiti poslije
kampanje?“
„Naravno.“
„Zašto uopće ostavi ŽS?“
„Zato što je on ono što Amerika čeka. Mi to zaslužujemo.“
„Mrziš biti u centru, iako se potajno diviš tome koliko to tvoja majka
uspijeva.“
„Stidim se.“ Slegnem ramenima. „Meni to ne dolazi tako
jednostavno kao mojoj majci. Ali želim biti tamo kada im ispraši guzice.“
„Što je s našim putovanjem u Europu ove godine?“ Pita Kayla.
Pridružujem joj se na kauču, uzdišući dok buljim u strop. „Možemo
bilo kada ići u Europu, ali Matt Hamilton se ne kandidira za
predsjednika svaki dan.“
 „Savršen otac i svaka žena znaju to. Ako ga ne možeš imati u svom
krevetu ili kao oca svoje djece, najmanje što može biti je zapovjednik.“
„Vrhovni zapovjednik,“ ispravljam.
„On može biti sve što poželi.“
Zastenjem smijući se.
 12.
Shvatili smo da idemo istim putem

Charlotte

Nisam stvarno shvaćala koliko je stresan ovaj posao kada sam rekla
da. Želiš pomoći ljudima, imaš ograničeno vrijeme i ne možeš pomoći
svima onako kako želiš. To stvara veliku napetost i frustraciju koje se
nikako ne mogu riješiti.
Idem u park na jutarnje trčanje i on je tamo. Matt Hamilton je
najležerniji tip kojeg poznajem, onaj koji može zadržati hladnokrvnost u
teškim situacijama. Dok je svijet uzburkan zbog vijesti, a na TV-u se vrti
njegova kandidatura, on se isteže.
Kapa pokriva moju crvenu kosu, koju sam skupila ispod. Nekako
me i dalje prepoznaje, obrve mi se dignu samo na trenutak kada nam se
pogledi sretnu. On ne nosi kapu, njegova kosa se vijori na vjetru, a
majica koju nosi usko je pripijena uz njegov torzo.
Ne samo da se kandidirao za predsjednika, nego i trči TCS maraton
u New Yorku. Iako je to već veliki maraton, prijave za sudjelovanje su
naglo skočile kada su procurile glasine o njegovom sudjelovanju.
„Opasno je, Matt,“ Carlisle ga je upozorio ovaj tjedan.
Matt se nasmije. „Ne vodim kampanju o strahu, nema mjesta
strahu kada se odlučiš voditi zemlju!“
„Bezobziran!“ ustrajao je Carlisle.
Matt ustane iza stola i udari voditelja kampanje po leđima,
odmahujući glavom i mršteći se na njega. „Opusti se. To je samo
maraton. Osim toga, trčanje mi pomaže da se opustim.“
Navučem kapu na oči dok prolazim pored njega i pozdravim ga
kratkim kimanjem. Čujem njegove lagane, ubrzane korake iza sebe dok
me sustiže, a ja sam bez daha kada ga vidim perifernim vidom.
„Jutro, Charlotte.“
„Jutro,“ kažem ispod daha, pokušavajući zadržati svoj tempo.
Ostatak sata trčimo u tišini.
 Ovo se događa svaki dan, gotovo dva tjedna. Čini se da… trčimo
zajedno. Ali ne namjerno. Čini se da oboje jednostavno želimo trčati u
ovo vrijeme, u ovom parku, svaki dan.
„Imaš li slobodnog vremena jutros u sjedištu?“ Pita on.
„Raspored mi je popunjen.“
„Nikad popunjen za mene.“
Usne mi se iskrivljuju.
Njegove usne se također iskrivljuju. „Moram razgovarati s tobom o
nekom poslu.“
„Kakvom poslu?“ sumnjičavo pitam. „Tvom ili mom?“
„Nije li to isto?“
Prestajem trčati, znatiželjna, znatiželjnija od naših mačaka, kako
kaže moja majka. „O čemu se radi?“
On se smije. „Strpljenja, skakavče. Carlisle će ti to predložiti.“
Pogledam u njegovog velikog crnog psa, koji je odmah zaštitnički
sjeo pokraj njega. Osmjehnem se. „Vidim da voli svoju ogrlicu od buha?“

Pogleda svog psa kao da tek sad shvaća da mu je ugodno s tim,

onda zakači prst za ovratnik. „Dođi, Jack.“ Odlazi do auta. „Trebaš li
prijevoz?“
„Dobro sam, hvala.“
Izgleda razočaran, otvara vrata i ulazi, a onda odlazi.
Ostajem, malo se protegnem i čini se da ne mogu prestati razmišljati
o našem razgovoru i cerim se. Zašto trčim u ovom parku? Zašto on trči
u ovom parku? Zašto je odjednom važno da ja to znam?
Znala sam da ću se susresti s mnogo izazova kada sam prihvatila
posao, ali nikad nisam zamišljala da ću postati toliko fascinirana ne
samo kampanjom, nego i s kandidatom. On je čovjek koji bi mogao za
manje od godinu dana postati predsjednik. Znanje o zemlji i istinsko
razumijevanje o tome kako djeluje izlazi iz njegovih pora.
Znatiželjna sam saznati više o njegovim pogledima, ali Matt je taj
koji me jako zanima.
 Na pauzi za ručak, čujem vijesti da je Matt pitao Rhondu da
promijeni raspored kako bi napravila mjesta za moj zahtjev, a to nije
dobro sjelo drugim ženskim suradnicama.
„Znaš, on nikad nije obraćao mnogo pozornosti na bilo koju od nas.“
Martha prebacuje svoju kosu, očito uzrujana.
„Mattova i Charlotteina obitelji se dugo poznaju,“ kaže Alison dok
ulazim.
„O?“ Okreće se prema meni, s upitnim pogledom u očima.
„Pomalo,“ ograđujem se.
„Dakle, to je razlog zašto.“ Čini se da joj je laknulo.
Čini se kako se energija u sobi mijenja, a sva pozornost se okreće
prema vratima.
Oči su mi poletjele prema Mattu kad je svratio do malog dijela gdje
je kantina da izvadi bocu vode. Otvori je, zamišljen dok gleda grupu
žena, onda podigne glavu i pogleda mene.
Nasmiješim se i prođem kroz vrata, a kad nam se ramena dodirnu,
moja koža se zagrije. Odsutno pređem rukom dok se vraćam prema
svom stolu.
Prolazim kroz hrpu pisama kad Carlisle zastane kod mog stola.
„Matt želi da mu ti budeš novi sastavljač rasporeda,“ kaže Carlisle.
Iznenadim se. „Ja“
„Morat ćeš biti slobodna za putovanja; posjetit ćemo svih pedeset
država. Dobra je ideja da postoji samo jedan planer, inače može nastati
mnogo prepreka. Vjeruj mi, nije zabavno imati nešto u New Hampshireu
sat vremena prije nečega u San Franciscu.“
Zurim u njega.
„Idemo prijeći ono što se očekuje od tebe sljedećih mjeseci,“ počinje
Carlisle.
Informirana sam o svojim dužnostima političkog planera, u sobi dva
sa dva.
„Kao naš jedini planer, ti trebaš nadgledati Mattove nastupe kroz
cijelu kampanju. Imat ćeš političke pomoćnike i napredne timove za
organizaciju, rezervirati ćeš mu vježbe u teretani, pobrinuti se da su svi
zrakoplovi i autobusi opskrbljeni osnovnim stvarima, organizirati
skupove i sve njegove društvene i osobne obveze za ostatak godine.
Potrebna nam je dobra ravnoteža između svih njegovih angažmana.
Misliš li da to možeš?“
U glavi mi se vrti, ali prisilim se odgovoriti. „Ja… ako Matt misli da
mogu, onda mogu,“ kažem hrabro.
Uputio mi je strašan pogled. „Da budemo jasni, jedna pogreška u
rasporedu mogla bi nas koštati kampanje. Svaka minuta i sekunda
moraju biti upisane. Planer njegovog oca je ostajao u sjedištu, ali Matt
želi više praktičnog pristupa.“
Čini se da je zabrinut mojom sposobnošću da obavim posao, pa
kimam glavom jače nego što je potrebno.
„Rhonda će koordinirati novinare, ali može ti pomoći ako zapneš u
bilo kojem dijelu procesa; ona će ti odgovoriti na sva pitanja koja ćeš
možda imati.“
Matt dolazi da vidi Carlislea i kad nam se ruke dotaknu dok
prolazim kroz vrata, koža mi se zagrijava.
Prelazim prstima preko osjetljive kože na mojoj nadlaktici dok idem
prema stolu, kada mi pristupi Carlisleova pomoćnica.
„Charlotte...“ Pokaže u smjeru gdje je Mattov ured. „Sada ćeš biti
ovdje, ispred Mattova ureda.“
Progutam, a onda počnem skupljati svoje osobne stvari, odlučnija
nego ikada da napravim razliku i dokažem sebi da ja to mogu.
 13.
Upozorenje

Charlotte

Moj prvi dan kao njegov službeni planer počinje kada stižem
sljedećeg ponedjeljka u sjedište kampanje, izađem iz dizala i odmah
krenem raditi. Odlučna sam da impresioniram i budem jednako
učinkovita kao i ostatak Tima Hamilton. Posebno sada kad sam njegov
planer; a samo sam jedna ja.
Pokušavam se uhvatiti u koštac s Mattovim najhitnijim stvarima,
kada se Rhonda pojavi.
„Kako nam ide?“ Pita me dok se približava.
„Sjajno!“ Nasmiješim se, a onda raširim nekoliko stranica s
raštrkanim itinererima, potreban je pravi posao da se uspije nadgledati
Mattov raspored, ne samo zato što je njegov, već i što uključuje mnogo
ljudi. „Malo sam zabrinuta da gubim dragocjeno vrijeme koje je potrebno
timu da stigne busom, pitam se trebam li iskoristiti to vrijeme za Matta.“
Rhonda privuče stolicu bliže i gleda stranice. Matt ne želi lijepiti
slogane po svakom gradu u kontinentalnim Sjedinjenim državama; radi
agresivnu online kampanju s osobnim i predloženim rješenjima. Ali čak
i uz online kampanju, njegov raspored je ubojit. Mogao bi doslovno ubiti
čovjeka koji nije bio tako energičan kao ovaj.
Ne mogu zamisliti ni predsjednika Jacobsa ni Gordona Thompsona,
republikanskog kandidata, obojica mnogo stariji i mnogo manje atletski,
kako to podnose.
Kao glavni planer, kada krenemo u obilazak zemlje, ja ću raditi na
terenu. Umjesto da budem zatvorena u sjedištu, biti ću tamo vani,
nadgledati sve lokalne pomoćnike na terenu, osiguravajući da sve teče
glatko i da je sve na svom mjestu u svakom Mattovom angažmanu.
Rhonda stalno ponavlja da je moj posao upravljati i Mattovim
društvenim i osobnim rasporedom i ne samo to, ali trebam koordinirati
i timove koji dolaze na lokacije prije Matta kako bi se pobrinuli da je sve
kako treba biti. Govori mi da je dobar tijek rasporeda najbitniji za dobru
kampanju. I da se prvo trebam usredotočiti na Mattovo osobno vrijeme,
a onda naći ravnotežu među raznim događanjima koja su usmjerena na
srednje škole, veterane, industrijalce i prosječne radnike. Trebam
uključiti sve manjine a posebno žene i mladež, koji su njegovi najveći
obožavatelji. Na ovaj popis, nakon razgovora s voditeljima, dodajem
bolnice i hospicije.
„Potrebno mu je vrijeme za trčanje svaki dan. Svakog dana, ostavi
mu sat za trčanje i najmanje pola sata za tuširanje i pripremanje za dan.
Vjeruj mi, on je u igri i oštriji je ako time započne dan. Dodaj i slobodnu
večer tijekom vikenda tako da može vidjeti obitelj i prijatelje ili
jednostavno uživati sam,“ izgovorila je nakon što mi je prvi put sve
objasnila.
„Samo jednu slobodnu noć?“ Zaprepaštena sam kad pomislim da
on toliko radi.
„Samo jednu, to je sam Matt predložio,“ uvjerila me je Rhonda, ali
ona izgledala šokirano i zabrinuto kao i ja.
Sada sjedimo ovdje i zajedno stvaramo njegov prvi aktivni raspored
za kampanju, onaj po kojemu će mnogo putovati.
Kao što Gordon Thompson i Harold Jacobs kreću u pravu
kampanju, tako i mi. Naše prve države koje trebamo posjetiti su države
koje su primarno crvene ili plave, što znači Texas kao primarni za
Republikance i California kao primarna za Demokrate.
„Charlotte, priča se.“
Podižem glavu. „Oprosti?“
„Neki od pomoćnika.“ Ona signalizira kroz vrata. „Govore kako ti
Matt posvećuje više pozornosti. Alison ih je smirila pričom da ste
prijatelji iz djetinjstva, ali svejedno bih ti voljela dati prijateljski savjet.“
Osjećam se tako šokirano i neugodno na pomisao da bi netko nešto
pretpostavio, da sam ostala bez riječi, ne trepćem dok me Rhonda gleda
prijateljski, ali zabrinuto.
„Nemoj,“ kaže tiho, zadržavajući moj pogled.
Odmahuje glavom, bacajući pogled na itinerer, povlači crveno crtu
preko jednog događaja i dodaje strelicu da ga premjestimo sljedeći dan.
„Matt je trenutno nepokolebljiv.“ Ponovno me pogleda. „On
posjeduje srce svakog Amerikanca samo zato što smo ga svi promatrali
kada je izgubio oca na taj način, držao majku na nogama i ostao
prizemljen i ponizan, unatoč tome što je najpoznatiji čovjek na svijetu.
Nema toga što stranke mogu iskopati o njemu, a da Carlisle to nije
proučio i lako može uzvratiti napad.“
Oči mi se šire. „Ne impliciraš…“
 „Charlotte, imam pedeset pet, udala sam se dvaput, imam troje
djece,“ kaže ona, nasmiješivši se kao moja majka kada su Matt i njegov
otac, predsjednik došli na večeru i ona mi rekla da je Matt zgodan. „Ako
vjeruješ da je on rješenje koje trebamo.“
„Vjerujem!“ Kažem žestoko, povlačeći raspored na svoju stranu i
mršteći se, trudeći se koncentrirati na njega.
„Onda budi profesionalna. Provodit ćete mnogo vremena zajedno.“
Razmišljam o stvarima o kojima razmišljam kad se sklupčam sama
u svom stanu i obuzima me toplina krivnje, ali zagledam se u raspored
i pokušavam se fokusirati.
Jednom kad smo Rhonda i ja napokon završile raspored, ona
pljesne rukama.
„Pretpostavljam da smo završile. Pobrinut ćeš se da dobije kopiju?“
„Naravno.“
Ona podiže svoj kaput i mi se oprostimo dok ona odlazi u svoj novi
ured, a ja krenem prema svom i Mattovom.
Dok sam prilazila, čujem kako Carlisle šapuće Mattu, „Trebali
bismo iskopati prljavštinu o Jacobsu… On je napravio mnogo grešaka
tijekom svoje administracije… a nemoj da krenem o Gordonu.“
„Vodimo čistu kampanju, i igramo obranu. Nema napada osim ako
nismo osobno napadnuti, onda protunapad. Tada i samo tada.“
„Matt, ova dvojica su specijalisti za napade. Na taj se način dobivaju
izbori. Uplašiš ljude, a onda istupiš i spasiš stvari. Osobno, mislim da
je Jacobs uništio gospodarstvo samo da može smisliti sjajan plan kako
bi ga spasio. Što se Gordona tiče, dovraga, on će izbaciti sve što nije u
redu s tobom, počevši s činjenicom da nisi bio u vojsci.“
„Nije ni on.“
„Ali on će biti onaj koji će to reći.“
„A to će učiniti lakšim činjenicu da sam radio druge stvari koje je
moj otac, predsjednik, tražio od mene. Htio je da naučim biti vođa,
kvragu, Bentone, smeta mi što mi nije dopustio služiti vojsku, znaš i
sam.“
„Gordon će ti trljati sol na ranu. Jacobs će se držati pitanja Prve
dame...“
„Stvarno, ako se toga moramo bojati...“ Matt se tiho nasmije.
Carlisle uzdahne. „Imaš malo smisla za humor, što te čini
pristupačnim, ali, Bože, tvoja tvrdoglavost, Matt.
Kucam na vrata.
Matt podigne glavu, mahne mi da uđem i iznenada gleda svaki moj
korak.
 Stavila sam mapu na njegov stol i dok polako napuštam sobu,
čujem Carlislea kako inzistira, „Trebamo više slogana, Matt. Ljudi
trebaju znati što donosiš za stol.“
„Donosim sebe.“
Carlisle uzdahne.
„Carlisle. Već godinama javnost vjeruje da su obećanja koja
kandidati donose čisto sranje. Nitko više ne vjeruje u njih. Politika je
zaražena propagandom. Nije ovako bilo u početku, Carlisle. Nije bilo
kampanja sa sloganima; kvragu, do Andrewa Jacksona, čak ni
klevetanja. Služim svojoj zemlji.“
„Kad već govorimo o tome. Naši protivnici nisu ni krenuli s
temeljima, a već napadaju ulice propagandom.“
Matt sluša pažljivo, a zatim kaže: „Živimo u modernom dobu,
Carlisle. Internet radi. Hamilton podržava prirodu.“ Nakrivi glavu.
„Charlotte.“ Matt podiže glas i pozove me dok izlazim.
Vraćam se natrag.
„Kao predsjednik možete spasiti više drveća,“ mrmlja Carlisle dok
me Matt poziva naprijed. U iskušenju sam reći Carlisleu da mi se sviđa
Mattov pristup.
Političke figure se vole i mrze širom svijeta. Postali su nužno zlo. Ali
nije bilo tako s Washingtonom. On je jedini predsjednik koji je dobio
svaki glas, bio je prvak, vođa, a ne 'nužno zlo'. Nije bilo propagande,
marketinške kampanje, bezveznih slogana. Matt nije političar i mislim
da to čini razliku. On ne drži uvježbane govore. Čak ne izgleda 100 posto
uglađeno. Preferira džempere, hlače i košulje kada je u javnosti. Izgleda
mirno, što zemlja i želi, malo buntovnički, što je zemlji potrebno,
drugačije, utjelovljuje promjenu kojoj žudimo.
Ali ja zadržavam svoje misli za sebe.
Carlisle izlazi, a Matt lomi prste, kimajući glavom u smjeru sada
praznih vrata. „Što misliš?“
„Ja... o tome što kaže Carlisle?“
On klimne glavom, u njegovim se očima pojavljuje nevjerojatno
predivna plesna iskrica.
Osobno se smiješim. „Mislim da si tvrdoglav,“ priznajem, nabirući
nos zaigrano.
„Je li to sve?“
Misteriozno slegnem ramenima.
Ali ne, to nije sve!
On ima dobru prosudbu, nagon i disciplinu.
Kada dođe vrijeme prosudbe karaktera kasnije, Gordon je imao
četiri supruge, Jacobs dopušta ženi da vodi zemlju, a Matt, on je s druge
strane, vrlo izbalansiran čovjek. Sluša mišljenja drugih ljudi i poštuje
one čija je inteligencija ravna njegovoj, ali uvijek donosi vlastite odluke.
Prikupili smo stotine milijuna dolara za njegovu kampanju, većina
sredstva koja dolaze su iz malih donacija prosječnih Amerikanaca
spremnih za promjene. Tehnološka infrastruktura koju smo uspostavili
u sjedištu da bi doprli do tristo milijuna Amerikanaca putem interneta
nije do sada korištena u izborima. Ali interes javnosti nije lako zadobiti
u vremenu u kojem živimo.
„Mislim da bi ti jača internetska kampanja mogla pomoći da
privučeš mlađe glasače,“ napokon kažem, „A ako nađeš način da ih
zainteresiraš za svoje najuzbudljivije planove s abecedom, mogli bi
uspjeti.“
Trlja bradu s dva prsta i čujem hm, a zatim se namršti. „C je za
Charlotte.“
„B je za brzu hranu u kafeterijama, što treba prestati.“
On se smije.
Signaliziram na njegov raspored. „Ovo je raspored za travanj i
svibanj. Budući da stvari postaju vrlo naporne krajem travnja, mislila
sam da mogu uključiti slobodan vikend kako bi mogao napuniti
baterije.“
„Jako pažljivo od tebe.“ Stavlja naočale i skenira raspored.
„Da, pa, ja sam pažljiva djevojka,“ kažem.
Okrenem se i pogledam kroz prozor, jer me nešto dirne svaki put
kad stavi naočale.
„Pažljiva djevojka koja je nekako uspjela da mislim često na nju.“
Vratim pažnju na njega iznenađeno dok me gleda preko ruba.
Srce mi udara.
Spustio je raspored, skinuo naočale, preklopio ih i stavio na
raspored, očiju fiksiranih na mene.
U sobu se spustila tišina, što me učinilo svjesnom koliko sam
uznemirena iznutra.
„Zašto si htio da ja budem tvoj novi planer?“ Tiho pitam.
On se nagne unatrag s podrugljivim osmijehom koji se ubrzo
pretvara u divljenje. „Jer vjerujem da imaš dobru glavu na ramenima,
posvećena si i pametna i sve u svemu,“ nasmije se jače „Mislio sam da
si malo previše mekana da nastaviš odgovarati na telefonske pozive i
pisma.“
„Nisam tako mekana!“
„P je za puding.“
„Ne puding, Matt!“ Ja suzim oči i naslonim jednu ruku na njegov
stol. „Želio si da držim na oku pisma poput onoga kojega je Matt poslao.“
 „Znam da i dalje jesi.“
Mrštim se. „Kako me tako dobro poznaješ? Hm?“
Širi ruke i stavlja ih iza glave. „Neki kažu da imam dobru moć
zapažanja.“
„Ne slažem se. Nisi uspio vidjeti koliko sam hladnokrvna, jer sam
čitala tvoja pisma, dan za danom. Koliko teška mogu biti. K je za kameno
srce.“
On se smije. Lijepo je čuti kako se smije. „Ne, Charlotte, treba biti
jedna riječ uz slovo, tako da te to čini samo srcem.“
Odmahujem glavom, mršteći se. „Mogu ti pokazati svoje kameno
srce kada ti budem pravila sljedeći nacrt rasporeda.“
„Samo naprijed, napredujem pod pritiskom.“
„Dobro za tebe, jer ću ga donijeti.“
„Uvijek to radiš.“
Njegov pogled klizne preko moga ramena na zvuk mekog kucanja.
Alison je na vratima, gleda nas, suženih očiju. „Matt, slike koje si tražio.“
Ona ulazi, a ja se udaljavam, ali ubrzo Alison hvata korak sa mnom.
„Jesi li ti upravo flertovala s Mattom?“
„Što? Ne! Raspravljali smo.“
„Raspravljala si s Mattom?“
„Ja... ne!“ Okrenem se i krenem prema stolu, sjednem i podignem
glavu da pogledam prozor pokraj njegovog ureda, gdje nosi svoje seksi
naočale, čita, a ruka mu je preko usta kao da skriva osmijeh.
 14.
Oči

Charlotte

Nazvala sam Dječju Nacionalnu bolnicu i rekla Carlisleu o Mattovoj

posjeti kako bi on mogao upozoriti koordinatora za medije i sve koji
trebaju biti uključeni.
„Ideš sa mnom,“ kaže Matt prije nego što ode.
„Ja?“
„To je bila tvoja ideja.“
Ja stenjem iznutra. Provesti više vremena s Mattom je zadnje što mi
sada treba. Ali volim ga vidjeti na djelu, pa požurujem ući obući svoj
pulover i slijedi ga vani. Kad stignemo u bolnicu, tamo je mala gužva,
mašu plakatima i skandiraju.
„Matt!“ jedna od mlađih djevojaka bez daha izgovara njegovo ime.
„Matt Hamilton!“ Viče njezina prijateljica, glasnije, stavljajući ruke
oko usta kako bi joj se glas dalje nosio.
Zahvalio im se, a zatim čeka da uđem zajedno s Wilsonom. Mali
Matt nosi dres Redskinsa kratkih rukava, odgovarajuću kapu i infuziju.
Način na koji njegove oči zaiskre kada njegov junak uđe u sobu, čini
da mi se grudi stisnu. Okrenem se i pokušam sabrati kada čujem Mattov
glas.
„Čuo sam da je u zgradi bio tigar. Morao sam doći vidjeti.“
„Gdje?!“ pita dječak uzbuđeno.
„Gledam ravno u njega.“
Kad se okrenem, Matt baca dječakovu kapu, smiješeći mu se.
Dječak se smije. „Vau. Došao si.“
Matt privlači stolicu i sjedne pokraj njegovog kreveta. „Charlotte,
dama koju vidiš pokraj vrata je tvoj veliki obožavatelj kao što si ti moj.“
„Vau,“ kaže on.
 Uskoro su okruženi gomilom. Mali Matt kaže Mattu da želi igrati
američki nogomet kad odraste. Roditelji mi prilaze i govore koliko su
zahvalni dok Matt i mali Matt čavrljaju.
„Ako pobijediš pozvat ćeš me u Bijelu kuću...“ kaže maleni Matt.
„Ne AKO, NEGO KAD... dolaziš u Bijelu kuću,“ obećava Matt. Igra
šah s dječakom koji je prikovan za krevet. Medicinske sestre se počinju
redati u hodniku, smijući se i zureći.
Ne zbog činjenice da on ovo radi, već zbog činjenice da se može
vidjeti kako se iskreno zabavlja, ono je što me pogađa. Vjerujem u njega:
Hamilton i sve što to ime predstavlja. Ali upravo sada, da ga nikad nisam
vidjela, da nije odgajan pod reflektorima i sa slavom svoga imena, danas
taj Matt, sa svim manama koje mediji preuveličavaju, dobiva moj glas.
Kad odemo, Wilson nas pokupi na pločniku.
Matt je tih.
I ja sam.
„Hvala ti.“ Glas mu je tih i zvuči iskreno.
„To me čini tužnom.“ Moj vlastiti glas pukne, pa sam prestala
govoriti.
Pogledam kroz prozor i pokušam se sabrati. Čini se da shvaća da
nije u svom elementu s gotovo plačljivom ženom u automobilu. „Idemo
ti po neku hranu.“
„Ne.“
On se mršti, a onda mu oči zasjaje od zbunjenosti i zabave. „Ti si
previše mekana za politiku, Charlotte. Moramo te očvrsnuti.“
„Odvedi me na borbu mačevima, ali ne da jedem. Trenutno nisam
gladna.“ Uzdahnem i pogledam ga sa strane. „Ti si kriv.“
„Oprosti?“
„Ne bih bila u politici da se ti nisi kandidirao.“
„Kaže dama koja mi je ponudila pomoć kad je imala koliko? Sedam.“
Izvijem obrvu. „Jedanaest.“ Izbacila sam bradu. „Još uvijek mogu
glasovati za Gordona.“
„Bože, ne. Ne,“ kaže on naglašeno. Smije se i povlači rukom
frustrirano kroz kosu.
„Pa, netko te mora spustiti malo na zemlju. Gordon Thompson ima
moj glas,“ izjavljujem.
„Ranila si me, Charlotte,“ kaže on.
„Oh, izgledaš tako ranjeno, ha ha.“
Izgleda smrtno ozbiljan, osim očiju, one mi se smiju. „Moje rane idu
duboko.“
 „Koliko duboko? Ovako duboko?“ Držim malo raširene prste. Mršti
se i namješta svoje prste na širinu centimetra. „Ovoliko duboko.“
Trebala bih se smijati.
Bilo je smiješno sve dok me nije dotaknuo.
Sada je toplo i gnjecavo i on me gleda sa ukočenim osmijehom i
intenzivnim pogledom.
Vidim bljesak čežnje u njegovim očima, žudnje koja je duboka kao
i moja, uistinu duboka, ne mjerljiva sitnicama.
Najzad se nasmijem, dok pokušavam ugušiti osjećaje koji struje
kroz mene. „Vau.“ Pogledam centimetar. „Centimetar. To je duboko.“
Mislim na prostor između njegovih prstiju, ali ne znam o čemu
razgovaramo.
„Rekao sam ti.“ Nasmije se. Spušta ruke, a ja ne mogu ne primijetiti
kako su jake i duge, dok ih spušta pokraj sebe.
Svaka živa žena u Americi vjerojatno ima fantazije o Mattu.
A meni je dovoljno blizu da su mi sva osjetila pregrijana.
Ostajem pod utjecajem tijekom naše vožnje.
Moj um ubrzano radi, pita se... jednostavno se pita.
Matt provjerava neke poruke e-pošte, a njegovo bedro dodiruje
moje.
On ga ne pomiče.
Pitam se želim li da ga makne.
Ne. Nemam zraka i gorim iznutra. A ne želim to.
Moram se podsjetiti da je ono što radim ovdje vrijednije od malo
glupog zaljubljivanja. Ono što radim ovdje me nadilazi… čak i Matta.
Ne samo da je kampanja bila uzbudljiva, nego i slušanje o Mattovim
pogledima i idejama nastavlja obnavljati moju nadu.
Nisam u potpunosti shvaćala koliko smo željni snažnog vođe, vođe
koji nadahnjuje, sve dok svaki put ne gledam u onog kojeg želim.
On bi mogao napraviti takvu razliku. Čovjek poput njega bi mogao
napraviti veliku razliku.
Vozimo se ovako, u tihoj napetosti, moj um pun Matta, a tijelo mi
je prazno.
Njegove oči susreću moje, goreći od važnosti. „Želim da budeš moje
oči i moje srce, da me držiš u kontaktu s pravim ljudima, onima koje
nisam upoznao.“
„U redu, Matt,“ kažem.
A onda se nagne, a ja zadržim dah i zatvorim oči kad njegove usne
dodirnu moj obraz, i on me poljubi tamo. To je kratak poljubac, kao onaj
koji mi je dao kada sam imala jedanaest, ali sad sam žena, a on je cijeli
muškarac i odjednom, neočekivano, njegove ruke krenu na moj struk i
on me vuče prema sebi, naslanjajući me na svoju stranu.
Sljedeća stvar, osjećam kako mu se glava spušta polako prema
meni, a nos mu dodirne moj obraz. Dah mi je zastao u grlu i osjećam
kako se borim protiv nagona da okrenem glavu djelić centimetra i
poljubim ga u usta.
Miriše na metvicu i malo kave pomiješane s njegovom kolonjskom
vodom. Udahnem drhtavo i osjetim kako njegove usne dodiruju mjesto
na mom obrazu gdje je malo prije bio njegov nos. Usne su mu tople,
mekane, ali čvrste.
Njegova me ruka hvata za bok, držeći me blizu, dok naginje glavu i
ljubi mi vrat. Pustila sam da mi glava padne unatrag i on se zločesto
nasmije, trljajući nos uz moj vrat, njušeći me.
Rukom okreće moju glavu prema sebi i dok gledam u njegove oči,
osjećam kako moj svijet gubi ravnotežu i okreće se u svim pravcima.
Sve ostalo je izgubljeno kako se sve misli u mojoj glavi vrte oko njega
i mene.
Sve što mislim je ono što osjećam. Koliko teško moje srce kuca.
Kako dišem sve brže. Kako je moja koža topla i peckava; kako cijelo moje
tijelo zadržava dah u slatkom iščekivanju da se Matthew opet pomakne,
da me dodirne, da poljubi još jedan dio mene.
Šapnem njegovo ime i on stenje: „Nevjerojatna si.“
On se nagne i poljubi moju ključnu kost, prolazi nosom uz moj vrat
i udiše me.
„Bože, ti tako dobro mirišeš...“ šapuće on. Njegov duboki glas gori
kroz mene, obuzimajući sve na svom putu i ostavljajući samo gotovo
iskonsku potrebu da budem što bliže ovom muškarcu.
Kad osjetim kako njegov jezik dodiruje kožu na mom vratu, čujem
sebe kako stenjem.
Drži me bliže sebi, dok mu gotovo ne sjedim u krilu, njegova glava
zakopana u moj vrat, ljubi i mazi, liže i kuša.
Počinjem se zabrinjavati, pitajući se gdje smo i kada ćemo stići u
sjedište kampanje. Znam da nas nitko ne može vidjeti, jer njegov
automobil ima tamne prozore i pregradu koja nas razdvaja od vozača,
ali ipak, nešto u vezi ovoga se čini tamno i zabranjeno.
„Ja...“
„Šššš... samo mi dopusti da to učinim, Charlotte. Molim te,“ kaže
on podižući glavu s moga vrata i držeći mi glavu među rukama, njegove
oči gledaju u moje, a zatim se spuštaju na moje usne, a zatim se vrate
natrag do mojih očiju.
Osjećam kako mi se približava i polako počinjem shvaćati da me želi
poljubiti. Upravo sada. U ovom autu.
 Matthew Hamilton, mogući budući predsjednik Sjedinjenih Država
i moja prva simpatija, me želi poljubiti.
Ispružim ruku i uhvatim mu lice, a oči mu bljesnu.
Ne znam trebam li ovo učiniti ili ne, ali sada sve što čujem je moje
tijelo koje mi govori da moram dodirnuti ovog muškarca.
Poljubim ga u obraz, usne mi se zadržavaju.
Osjećam da se opušta, ali jače me steže.
Što mi to radimo?
„Gospodine, stigli smo,“ čuje se glas Mattovog pratitelja.
Mislim da čujem Matta kako proklinje ispod glasa. Silazim s
njegovog krila i sjedam natrag u svoje sjedalo i udišem drhtavo kad Matt
otvori svoja vrata i obilazi oko auta da otvori moja.
Pogled koji razmjenjujemo kada izađemo iz automobila ne može se
opisati. Ispunjen je potrebom, požudom, čežnjom znatiželjom i još
nečim…
Prisiljavam sebe da odvratim pogled i krenem prema zgradi, još
uvijek osjećajući njegove usne na svojoj koži.
 15.
Na vrhu je usamljeno

Matt

To sam bio ja, jako bezobziran i glup.

Razmišljao sam o crvenoj kosi, plavim očima, mekim usnama i
koliko sam htio umočiti svoj jezik i okusiti je. Htio sam joj otvoriti usta
i poljubiti je, sporo i s uživanjem, a zatim brzo i divlje. U ovom trenutku,
samo me oboje može zasititi.
Mislio sam da će to što sam slijedio svoj nagon biti dovoljno da smiri
vatru koja gori u meni… Ali nije.
Ona mi je na pameti proteklih osamnaest sati.
Ne mogu spavati. Treba mi dobra tjelovježba ili će se moj fokus
raspasti, ali moj raspored to danas ne dopušta. Moj djed je doletio iz
Virginije nakon našeg velikog uspjeha u prva dva mjeseca kampanje i
moja majka, koja je odlučila ignorirati činjenicu da se kandidiram, nije
imala drugog izbora nego da nas ugosti na doručku jutros.
Svjestan sam ranih poteškoća s kampanjom. Među njima, moj djed.
Moj djed je bio neumorni politički motor koji je otjerao mog oca u
vojsku, Senat, a kasnije i u Bijelu kuću. Izvukao je veze lijevo i desno i
postavio mog oca na bijelog konja Georgea Washingtona, ali moj otac je
bio taj koji ga je jahao kao da ga posjeduje. Onaj koji je pobijedio na
reizborima s najvećim postotkom, držeći gotovo 70 posto zemlje sretnom
kada su ispitani u prvom mandatu. Moj djed ga je doveo tamo, ali moj
otac je ostao tamo.
Ne želim da me politički motor mog djeda podupire, to bi zahtijevalo
žrtvovanje principa zbog usluga tijekom imenovanja mog kabineta. To je
siguran način da se spriječi razvijanje i jačanje zemlje, a to nas je
nepobitno sprječavalo da budemo najmoćnija zemlja u svijetu.
Navike treba ostaviti po strani, predložiti nove ideje, donijeti novu
krv da osvježi zastarjeli pogled kako treba voditi Ameriku.
Svijet se mijenja i moramo biti na čelu te promjene.
 Moj djed nije skrivao da me želi na čelu... ali jedne od stranaka. Tko
voli zadržati status quo.
Ja sam posljednji koji dolazi do majčine kuće.
Moja majka je smještena u visokoj stolici, kraljevski sjedi u biserno
bijeloj dizajnerskoj suknji i jakni. Ona je moderna Jackie Kennedy,
slatka i skladna, moralno jaka kao titanij. Postoje snažne sličnosti
između naših obitelji Kennedyi i Hamiltoni. Do točke u kojoj su mediji
spekulirali, poslije očeva ubojstva, o tome imaju li i Hamiltoni
prokletstvo nad svojom glavom koje im neće dopustiti da ispune svoju
sudbinu.
Majka sjedi što je dalje moguće od mog djeda, kosa joj je i dalje
gotovo iste nijanse crne kao moja, njezina poza izvanredna.
Veliki, okrutni i besmislen odnos Patricka Hamiltona s mojim ocem
je bio blizak. Dok moj otac nije otišao, moj djed se uplitao i inzistirao da
uđem u politiku. Posljednja stvar koju je moja majka željela bilo je
upravo to.
„Uživaj u životu, Matt. Idi i uči što god želiš, budi sve što želiš.“ Osim
političara. Nije to rekla, ali nije ni morala. Po njezinom mišljenju, ona ne
bi bila udovica, nego sretna žena da moj otac nije bio predsjednik. Ona
bi živjela sretan život. Umjesto toga, imala je ulogu i to je učinila
zastrašujuće, ali nijedna šminka i frizura ne mogu sakriti sjene u
njezinim očima u pogledu neriješenog ubojstva moga oca.
Poljubim je u čelo kao pozdrav. „Žao mi je što te ovo brine. Nemoj,“
zapovijedam.
Ona se lagano nasmiješi i mazi me po čeljusti. „Matt.“
Samo jedna riječ, ali u kombinaciji s pogledom u njezinim očima,
tiho me podsjetila da je moj otac bio jedan od pet predsjednika koji su
ubijeni, svi metkom. Lincoln, Garfield, McKinley, JFK i Hamilton.
Zauzimam mjesto u dnevnoj sobi i ona signalizira Mariji, njezinoj
kuharici, da nam donese kavu.
„Ručao sam s Demokratima,“ kaže djed dok pijucka kavu. „Žele da
im se pridružiš u prvom krugu izbora; sigurni su da ćeš osvojiti
ulaznicu.“
„Već sam im rekao, idem samostalno.“
„Matt, tvoj otac.“
„Nisam moj otac. Iako planiram nastaviti njegovu ostavštinu.“
Pogledam majku, koja se izgleda bori s mješavinom ponosa i brige.
„Zašto barem ne uzmeš u obzir Demokrate?“ Inzistira djed.
„Zato što ga,“ naginjem se naprijed, gledajući ga u oči „ nisu uspjeli
zaštititi. Što se mene tiče, bolje mi je da budem sam.“ Pogledam ga. On
nije lak čovjek, ali ja mogu biti jednako težak kao i on. „Otac mi je rekao
da ne vjerujem ni vlastitoj sjeni. Držao sam ljude na odstojanju, ali sad
biram koga ću pustiti blizu. A koga neću. Vani je moja konkurencija.
Propuštam svoju zemlju. Zaslužuju bolje nego što su dobili u posljednje
vrijeme. Ja ću popločati put prema boljem.“
„Jebi ga, Matt, stvarno!“ Djed brunda.
Njegov temperament je strašan, a moja majka brzo koristi svoj
šarm.
„Patrick, cijenim što si iznio svoje mišljenje Mattu, ali nisam sretna
što se on uopće kandidirao. Matt,“ okreće se i molećivo me pogleda „Dali
smo ovoj zemlji sve što smo imali; dali smo im tvog oca. Ne dugujemo
nikome ništa više.“
„Nije sve što smo imali. Još uvijek postoji Matt,“ kaže djed. „Ovo je
ono što je Lawrence htio.“
Držim pozornost na majci. Znam da je to njezina najgora noćna
mora. Ona ne želi da se kandidiram. „Završavam ono što je otac započeo,
ovo je njegovo naslijeđe. U redu?“ Kimnem čvrsto, tiho tražeći njezino
razumijevanje.
Još nije prešla preko onoga što se dogodilo mom ocu.
Ona odmahuje glavom tvrdoglavo. „I dalje si tako mlad, Matt, ti imaš
samo trideset i pet godina.“
„Da, pa, mojih trideset i pet godina se računa dvostruko.“
Nasmiješim se i naslonim natrag u svoje sjedalo, pogledavajući djeda.
„Bio sam bliže ocu nego njegov potpredsjednik za njegovih mandat i pol.
Radim ovo, a kad dođem do vrha, moj će kabinet biti imenovan na
temelju zasluga, a ne političkih usluga koje dugujemo.“
„Prokletstvo, dječače, imaš svoju volju, ali moraš sagledati veliku
sliku ovdje. Sredstva stranaka ne mogu se poreći.“
„Ne poričem ih. Jednostavno vjerujem da imam svoje vlastite
resurse da se borim protiv njih.“
Djed uzdiše. On ustaje, zakopčava jaknu, a onda poljubi majku u
obrazu. „Hvala, Eleanor.“ Pogleda u mene dok se ispravlja u punu
visinu. „Stvaraš moćne neprijatelje, Matt.“
„Ja ću biti još moćniji.“
On se nasmije i odmahne glavom u nevjerici, a onda mi pljusne po
leđima i kaže: „Tada ću te poduprijeti.“ Zlovoljan i prgav, odlazi, a moja
majka uzdiše.
Zurim za njim. Njegove riječi su pogodile metu, ali ne onu metu
kojoj je moj djed težio.
Sav taj napor, san koji slijedim... odlučio sam to učiniti sam. Vidio
sam što je nemar moga oca učinio mojoj majci. Iskusio sam iz prve ruke
što je učinio meni. Ne bih to poželio nekome do koga mi je stalo.
 Ali crvenokosi, plavooki planer s nježnim srcem i pravom ljubavi za
svoju zemlju mi ne izlazi iz glave. Prvi put se pitam, kako bi bilo
dosegnuti visine kojima težim s nekim pokraj sebe.
„Matt.“ Moja majka je stisnula usne dok vodi unutarnju borbu,
majčinsku borbu između podrške sinu i nagona da ga zaštiti. „Želiš
upotrijebiti Bijelu kuću kako bi promijenio svijet i ja ću te podržati.“
Prilazi mi, povlači me i govori u uho. „Ali to te mijenja, prije nego što ti
uspiješ promijeniti i centimetar,“ kaže tužno, ljubeći me u obraz.
Povlačim rukom preko lica frustrirano dok je gledam kako odlazi na
kat. Ona je jaka žena, ali čak se i snaga lomi. Kada je otac pobijedio,
prešla je iz privatnog građanina u javni i to odradila s gracioznošću i
stilom.
Zemlja nikada nije vidjela njezinu tihu patnju jer je polako gubila
moga oca zbog njegovog posla, a onda dva metka, jedan u stomak, a
drugi u srce.
Da, Bijela kuća nas je sve promijenila.
Ali ono što se događa u Bijeloj kući odražava se na cijeli narod i
odlučan sam promijeniti stvari na bolje.
Još uvijek imam naporan dan kad izađem van i uđem u crni Lincoln
koji je Wilson parkirao pokraj ulaznih vrata.
Vozim u tišini prema svom prvom govornom angažmanu toga dana.
U mojoj glavi, Charlotte drhti dok joj usnama prelazim preko obraza.
Ona zadržava dah dok je nježno stišćem, testirajući je, skoro izgubivši
kontrolu shvativši da i ona to želi.
Ona to želi koliko i ja.
Gurnem tu misao u stranu dok se automobil zaustavlja i izlazim u
gomilu.
„Matt!“ Čujem kako me moje ime okružuje i počinjem se rukovati s
ljudima koji me okružuju s obje strane, što je više moguće na mom putu
do glavne zgrade, zahvaljujući im na dolasku
 16.
Kava

Charlotte

Nervozna sam sljedećeg dana nakon onoga što se dogodilo u autu

između Matta i mene. Nalazim se u čajnoj kuhinji, pitam se trebam li
mu odnijeti kavu. Možda zato što želim razgovarati s njim o tome, pitati
ga zašto me je poljubio. Ili možda zato što ga želim vidjeti.
Prije nego što bolje promislim, sipam dvije šalice, sjećajući se
vremena kada mi je onu večer, kada smo radili do kasno, donio kavu na
stol. Spustim svoju na svoj stol, na isto mjesto gdje i on, a onda krenem
prema njegovom uredu i provirim.
„Mogu li ući?“
Matt je pregledavao neke papire i kad je podigao pogled kako bi me
pogledao iznad naočala, srce mi je malo poskočilo. On kima glavom i ja
krenem kada ugledam Jacka kako ustaje s mjesta na kojem je ležao
pokraj Mattova stola.
„Bok, Jack,“ kažem nespretno. „Donijela sam ti kavu,“ onda kažem
Mattu dok se ispravljam.
Kako mu predajem šalicu, pas trči prema Mattu i skače, očajnički
pokušavajući liznuti šalicu za kavu, slučajno prolivši cijeli sadržaj po
Mattovoj košulji.
„Jack, dolje!“ Pas odmah sjedne, ali kava je već natopila košulju.
„Kava mu je slabost.“
„To je definitivno nešto s čim se možeš poistovjetiti. Kakav je osjećaj
živjeti život bez poroka?“ pitam.
Namigne mi dok prolazi kroz sobu i zatvara vrata. Dok prolazi
pokraj mene, pogleda me zagrijanim pogledom i kaže, blizu mog uha.
„Ne bih bio tako siguran za to.“
U trbuhu imam osjećaj kao da ga je zapalio kombinacijom svojih
riječi i pogledom dok podiže ruke i počne otkopčavati svoju košulju.
Odjednom buljim u prostranstvo golih prsa.
 Tako je zgodan da jedva dišem.
Iako je dobro znana činjenica da Matt Hamilton izgleda nevjerojatno
dobro u odjeći, nevjerojatno ni približno ne opisuje njegovo potpuno
sportsko savršenstvo oblik, formu i mišiće. Svaki mišić na njegovim
prsima je definiran i napet. Također ima i svilenkaste crne dlake na
prsima, a to nalazim toliko vrelim da se tekuća toplina slijeva između
mojih nogu.
Nešto toplo i žensko počinje treperiti u mom trbuhu dok gledam
bespomoćno u njega.
„Dodaj mi tu majicu s logom kampanje?“ Kaže on.
Pogledam police iza sebe. Posegnem za bijelom majicom s
purpurnim Hamilton '16 logom. To je kao dres. Dodam mu,
pokušavajući ne primijetiti kako njegove hlače naglašavaju uske bokove,
kako njegova široka ramena čine obrnutu piramidu s uskim strukom i
kako me ti jebeni trbušnjaci tjeraju da ih dotaknem s vrhom prsta. I te
nevjerojatne ruke, ispupčeni bicepsi dok podiže majicu preko glave.
„Sviđa mi se.“ Nervozno pokažem majicu.
„Želio sam da ih netko isproba. Pretpostavljam da sam našao
nekoga.“
On je povuče preko glave, a ja progutam. O Bože.
Ne mogu se prestati rumeniti.
Baci prljavu košulju na stranu i prolazi prstima kroz kosu. Jack je
neprimjetno ustao i liže kavu pokraj mojih nogu.
„Oh ne, Jack.“ Kleknem i pokušam ga zaustaviti. Matt dolazi, hvata
ga za ovratnik i odvodi ga.
„Pa, mislim da neće moći spavati,“ kažem, kao ispriku.
„Ni jedan od nas.“
Gledam ga kako se smiješi psu i prelazi mu rukom preko glave čak
i dok se mršti zato što je nestašan.
„Nikad ne spavaš, zar ne?“ Izbrbljam.
Podiže pogled. „Imam puno toga na umu. Sretan sam ako odspavam
nekoliko sati.“ Gledam ga kako uzima svoju prljavu košulju i ogrne je
preko naslona stolice.
„Mogla bih je oprati za tebe, Matt,“ kažem. Samo je nekako izletjelo,
a ja sam prestravljena sekundu nakon što sam to izgovorila.
Matt pogleda u košulju.
„Mislim... osim ako nemaš... vjerojatno imaš nekoga tko ti pere
rublje.“
„Da. Moje kemijska čistionica.“ On se smije. Osjećam se glupo dok
se naginje preko sa salvetom koju sam mu donijela da pokupi kavu,
onda ju smota u loptu i ubaci u smeće. „Ali to je najatraktivniji prijedlog
koji sam ikada primio od žene.“
„Stvarno. Pali te da ti netko pere odjeću.“
„Čudim se kao i ti.“
Smijem se, a onda grizem usnu i pružim ruku prema košulji koja
visi na naslonu njegove stolice. Oči su mu vrele. Izađem iz ureda s
košuljom u ruci.
Nisam spavala više od četiri sata te noći.
Ne mogu prestati razmišljati o njemu i činjenici da smo flertovali,
da su njegove oči bile vrele i on je vreo, a ja nisam siguran da mi se to
sviđa.
Okrećem se i prevrćem, a zatim iskočim iz kreveta rano ujutro. U
uredu sam gotovo prije sviju. Postavila sam njegovu čistu košulju,
savršeno savijenu, na njegov stol, kad on stiže, znam da je savršeno
složena jer sam je pokušala složiti milijun puta.
„Dobro jutro, Matt.“
Prolazim i on mi na trenutak uhvati prste.
„Dobro jutro, Charlotte.“
 17.
Plimni bazen

Charlotte

Tog dana nakon ručka Matt zastaje kraj moga odjeljka, gdje mi
Alison pokazuje neke njegove slike sa događaja zbog kojih mi se uvijaju
prstu.
„Kako izgleda moj mjesec?“ On me pogleda i nekako se osjećam da
'mjesec' znači potpuno drugu stvar, a njegov pogled me prži.
Progutam kad ga vidim u svježoj poslovnoj košulji i običnim crnim
hlačama. „Zauzet,“ požurujem reći.
Ne znam kako taj maleni nagib njegovih usana može prouzročiti
tako veliki nagib u mojoj prsnoj šupljini. „Upravo onako kako mi se
sviđa.“ Osmjehuje mi se, kima glavom prema Alison a ona brzo kupi
slike i odlazi.
Matt ostaje na ulazu na trenutak. Prostor izgleda mnogo manji dok
prilazi, obilazi oko moga stola, naginje se preko moga ramena da pogleda
nacrt. „Kad sam večeras slobodan?“ Pita.
Drhtaj mi prođe niz kralježnicu, kada čujem njegov glas tako blizu.
Pokušavam zaustaviti preskakanje svoga srca dok prelazim preko
stranice i pokazujem mu prstom.
„Savršeno.“ Nagne se djelić više, na moje uho. „Pokupit ću te u šest.“
Ne pitam ga kamo idemo ili zašto, jednostavno klimam glavom dok
on odlazi. Drhtim od nervoze dok krećem kući da se presvučem. Uopće
ne znam što obući, ali se odlučim za suknju i svilenu košulju. Iz nekog
razloga mijenjam cipele od balerina do štikli, a ženski instinkt me tjera
da izgledam seksi. Pretpostavljam da nisam ponosan na to, ali što je tu
je. Cipele na petu s otvorenim prstima.
 U 6 sati, Matt je u prizemlju, čeka u crnom Lincolnu, gradskom
autu, njegova pratnja, Wilson, otvara mi vrata. Nervozna sam. Od
sjećanja na njegov šapat još mi prolaze trnci niz kralježnicu.
Popnem se u automobil, iznenađena kad primijetim da Matt nosi
crnu trenirku i crnu majicu. I tenisice za trčanje. Kosa mu je savršena.
Izgleda kao reklama za Nike.
Wilson se uključuje u promet, proučavam vlastitu odjeću suknju,
bluzu i pete, i konačno pitam: „Trčimo?“
Matt bulji u moje cipele s nagibom na usnama, a oči mu se podižu
na moje. „Više kao lagano planinarenje.“
„Ja...“ Bespomoćno gledam svoju petu od osam centimetara. „One
će biti problem,“ kažem.
Samo mi se smije, ali ne izgleda posebno slomljeno. „Hoće.“
U tišini se vozimo na stražnjem sjedalu gradskog automobila i
mrštim mu se, pitajući se zašto uopće nije zabrinut. Matt mi se nikad
nije činio sebičnim.
„Wilsone, stanite da gospođici Wells kupimo tenisice za trčanje.“
„Čekaj. Matt!“ Protivim se.
On zgrabi bijelu Nike kapu sa stražnjeg sjedala i stavi Ray-Ban
naočale. „Dvije minute, ulazimo i izlazimo,“ kaže Wilsonu dok izlazi i
proviruje unutra. Jedne obrve upitno podignute pita „Dolaziš li?“
Dvije minute u trgovačkom centru završavaju na dvadeset.
Probavam par bijelo-ružičastih Nike patika, koje sam oduvijek
željela i one se dobro uklapaju, Matt pogleda Wilsona, Wilson uzima
kutiju i odlazi platiti dok Matt i ja čekamo ispred trgovine. Ljudi
pogledavaju u njegovom pravcu kao da sumnjaju, ali nisu sigurni, a
Matt drži pogled na telefonu kako bi izbjegao njihovu pažnju.
Kad se vratimo u auto on skine kapu i sunčane naočale te ih
ostavlja sa strane, kažem, „Pretpostavljam da Hamiltoni nikad nemaju
privatnosti.“
Osmjehuje mi se, ali sa strašnim pogledom u očima. „Nikad.“
Vozimo se dalje.
On priznaje: „Gotovo sam zaboravio kako je bilo kada je bilo
jednostavnije.“
Jednostavnije.
 Poput… planinarenja sa mnom, shvaćam. Ljudi će vidjeti.
Sada sam zabrinuta.
„Okreni auto, Matt.“
On okrene glavu, šokiran. „Oprosti?“
„Okreni auto, Matt.“
On se nasmije i povuče ruku preko lica, kao da sam ga razljutila.
„Ozbiljno. Ovo… može izgledati kao nešto što nije. Reci mu da se
okrene.“ Pogledam Wilsona, a zatim se okrenem Mattu.
„Ne mogu.“ Odmahne glavom.
„Zašto ne možeš?“ Postajem mrzovoljna, kao i on.
„To je jedini otvor u mom rasporedu i moja jedina šansa da budem
sam s tobom neko vrijeme.“ Gleda Wilsona kroz retrovizor, kada se
automobil zaustavi i kaže mu: „Vidimo se kod Jeffersonovog spomenika
za nekoliko sati.“
Otvorio mi je vrata, a ja zgrabim svoj notes kako bi izgledala
profesionalno. Njegove usne se uvijaju kad to vidi, ali ništa ne govori dok
počinjemo hodati stazom koja vodi oko velike površine plave vode
okružene stazom koja se proteže oko oboda bazena. Odavde se može
vidjeti Washingtonov spomenik, visoki stupovi i veličanstvena bijela
kupola Jeffersonovog spomenika, a ispred, mjesto gdje su posađena
prva stabla višnje.
Proljeće je, a stabla su u punom cvatu, njihovi dugi, tanki udovi su
ispunjeni cvjetovima.
Prohladan je dan, ali sunce mi zagrijava lice dok hodamo prema
najbližem spomeniku, koji je star samo nekoliko godina.
„Nikad prije nisam ovuda šetala,“ priznajem. Pogledam golemu
mramornu rezbariju Martina Luthera Kinga Jr.
„Bila sam ovdje samo jednom, stvarno, kada mi je otac kupio novi
čamac za veslanje.“
„Robert u čamcu s veslima? To bih volio vidjeti.“ Zabavlja ga ta
misao dok upijam tridesetmetarski spomenik čovjeka, čiji je moj
najdraži citat. „Tama ne može istjerati tamu; to jedino svjetlo može
učiniti. Mržnja ne može istjerati mržnju; samo ljubav može to učiniti.“
Shvaćam da me Matt gleda, kao da poznaje mjesto po sjećanju, ali
ne i pogled na mene. Moji obrazi se zagrijavaju kada krenem hodati niz
stazu pored njega.
Pogleda u naša stopala, prestane hodati i spušta se u čučanj kako
bi vezao vezice na mojim tenisicama.
Zadihana sam dok se on ispravlja u svoju punu zastrašujuću visinu
i trza glavom prema bijeloj kupoli preko vode. „Vidiš to?“
 Pogledam oko sebe, misleći da je ugledao neke novinare. Nazovi to
paranojom.
„Ne vidim.“ Pokušavam shvatiti je li ga itko prepoznao, muškarac
od sto osamdeset plus centimetara, sjajnog izgleda, tko ne gleda? Brzo
otvorim svoj rokovnik i pretvaram se da nešto pišem.
On se smije i okreće moju glavu da me okrene prema vodi. Njegov
dodir šalje trnce niz moju kralježnicu i ne mogu gledati ispravno.
„Stvarno? Misliš da će mali rokovnik učiniti razliku? Ljudi će vidjeti ono
što žele. Ovo nije ništa drugačije od našeg jutarnjeg trčanja. Sad
pogledaj.“
„Što?“
Tiho se nasmije. „Prestani pričati i pogledaj.“
Matt okrene moju glavu samo centimetar više preko vode i ja vidim.
Kako se spomenici reflektiraju u vodi, voda udvostručuje njihovu
ljepotu.
Gledam u bijelu klasičnu građevinu preko vode. „O.“ A on gleda u
mene, njegov prst na mojoj bradi.
„Uzmi me,“ kažem, onda pročistim grlo, kada vidim muški smijeh u
njegovim očima dok pokazujem na Jeffersonov spomenik. „Mislim,
odvedi me tamo. Nikad nisam bila unutra.“
„To je plan.“ Ceri se, očito samo muškarac s muškim mozgom pod
slavnim imenom.
Krenemo naprijed, moje tijelo je svjesno njegove blizine. Prolazimo
pokraj Japanske kamene pagode i drugih spomenika, dok ne dođemo
do Jeffersonovog spomenika.
Krenemo stubama, prođemo pokraj bijelih stupova i uđemo u
zgradu nalik pećini dok ne stanemo pod ogromni kupolasti strop.
Natpisi prekrivaju mramorne zidove. Naprijed je, u sredini, na vrhu
ogromnog bloka mramora, šest metarski spomenik Jeffersonu, trećem
predsjedniku Sjedinjenih Država, jednom od naših osnivača.
Sjedamo na klupu u blizini jednog panela, na kojemu se nalazi citati
iz Deklaracije Nezavisnosti. Pogledam po prostoru. To je jedan od onih
spomenika kojemu je malo teže pristupiti jer nema parking vani. Imam
osjećaj kao da stoji na vlastitom otoku…daleko od svega, ali opet toliko
blizu srcu grada u isto vrijeme.
„Nađeš li uvijek udaljena mjesta da pobjegneš i razmišljaš?“ Pitam
Matta.
„Obično dolazim sam.“
Tamne mrlje u njegovim očima izgledaju malo crnje dok me vodi
ispod toplog žutog svjetla iznad nas. U njegovim očima je svijetli plamen.
„Nalazim da žudim za malo vremena s tobom.“ Usne su mu se
podignule nestašno.
 Njegov osmijeh ubrzo blijedi i sjene mu ulaze u oči.
„Bilo bi lakše da se nisam kandidirao. Za vrijeme mandata moga
oca u Bijeloj kući, žudio sam za slobodom, tisuću je puta moj otac rekao
da ću biti predsjednik. Rekao je svojim prijateljima, prijateljima svojih
prijatelja, a često i meni. Smijao bih se i odbacivao to.“
„Čak je rekao i meni,“ kažem opušteno, a toplina njegovog osmijeha
šalje trnce kroz mene.
Ne trudi se sakriti činjenicu da me nježno gleda. „Rekao je, zar ne?“
Njegove oči.
Samo me jedu.
„Izgubio sam oca onog dana kad je odlučio da će predsjedništvo biti
njegovo naslijeđe.“ Oči su mu u ravnini s mojima. „Pokušavao je
žonglirati sve to, ali nije mogao. Stalno smo razmišljali da kad sve to
završi, opet će biti naš. Obećavao je kada završi, da će opet imati
vremena za nas.“
Progutam grumen emocija u grlu. Znam što slijedi.
„Nikad se nije dogodilo.“ Hladan odsjaj u njegovim očima šalje
hladnoću kroz mene.
„Prošlo je od tada tisuće dana. Previše je godina provedeno živeći u
prošlost. Previše godina se pitam zašto. Previše noći želeći da stvari
budu ispravne u našoj zemlji.“
Tihi smo.
Iz njega isijava napetost, pulsirajući oko mene, izazivajući me da ga
privučem sebi i zagrlim, ako je to uopće moguće.
Matt baci pogled na kip i pređe rukom preko čeljusti. „Charlotte,
imam ogromno poštovanje prema tebi i tvojoj obitelji. Na toliko mnogo
načina, osjećam se odgovornim za tebe.“
„Matt, nisi, nisi odgovoran za mene...“
„Ne bih te trebao željeti,“ kaže on, prekidajući me.
„Što?“ Oči su mi se raširile u nevjerici.
Što mogu reći kad me tako gleda?
Gleda me kao da je frustriran time što me želi.
Tišina se spušta između nas.
„Mislim na tebe. Često mislim na tebe, iskreno rečeno,“ kaže on.
Nervozno uguram pramen kose iza uha i zurim u krilo. „Mislim i ja
na tebe.“
Čini se da ga moj komentar ne iznenađuje. „I što ćemo učiniti?“
upita on tiho.
„Ništa,“ kažem.
 On se smije i prelazi rukom preko lica, odmahujući glavom. „Ništa
nije u mom rječniku. Je li to rizično? Da. Je li to sebično s moje strane?
Može biti. Ali neću samo učiniti ništa.“
Progutam. „Matt.“ Nervozno pogledam oko sebe, pokušavajući se
udaljiti od smjera kojim je krenuo ovaj razgovor. „Shvaćaš li da bi ljudi
mogli početi pričati, ako nas prepoznaju? Zašto si me doveo ovdje?“
„Nije li očito? Znao sam da će ti se svidjeti ovdje.“
Smijem se. „Da sviđa mi se, ti zli čovječe.“ Zadirkujuće ga gurnem,
ali uhvati mi zapešće i privuče me bliže, tamnih očiju.
„Tako sam opak da nemaš pojma.“
Ne gleda u moja usta kao da ih želi poljubiti.
Matt gleda u moja usta kao da ih želi proždrijeti.
„Znaš da me ne možeš poljubiti,“ gunđam, čak iako si sada samo
gledamo u usne.
Pređe palcem preko mojih usana. ‚‚Mogu te poljubiti. Definitivno te
želim poljubiti. Mislim da oboje znamo da te želim poljubiti. Dugo i jako.
Želim da se moj jezik uvije oko tvog, Charlotte, također želim tvoje slatke
male jecaje.“
Neka mi Bog pomogne. Prilično sam sigurna da ništa ne može
zaustaviti ovog čovjeka da dobije ono što želi, baš ništa. Osim možda
mene.
Zato što je Rhonda u pravu.
Ono što radimo zajedno nadilazi mene, nadilazi čak i njega.
Iako imam dvadeset i dvije godine, znam da će to što će se Matt
vratiti natrag u Bijelu kuću biti najveća stvar koju sam ikada učinila.
„Osim... K je za kampanju. Ne možemo učiniti nešto glupo,“ kažem,
pokušavajući si isprati mozak da ne želim to.
Nježno se smije. „Ako me sada pitaš, C je za Charlotte u mom
naručju.“
Šokirana i bez daha zbog njegove izravnosti, okrećem se i gledam
slijepo na natpis sloboda na zidu preko puta mene, da svi mi imamo
slobodu. Pa ipak, nikad nisam bila svjesnija da nemam slobodu zaljubiti
se u ovog čovjeka.
„Neće biti ništa od toga,“ kažem.
Matt klizne rukom po mojoj, zastao je, ostavio je na mojoj kada je
grupa tinejdžera ušla, stegnuo je čeljust i zašutio, na sreću, nisu
pogledali u nas.
Pomjerim se na klupi, jedan centimetar dalje od njegovog dodira, pa
se okrenem natrag Mattu i suzim oči u pretjeranoj sumnji, pitajući se
koliko je žena uhvatilo njegovu pažnju. I koliko je dugo trajala.
„Uostalom, zašto nisi već oženjen?“
 „Čekam da odraste.“
Sada se naginje prema naprijed kako bi povratio prostor koji sam
upravo stavila između nas, njegove oči plešu na način, koji čini da moje
srce kuca milijun na sat.
„Pa,“ pokušavam odgovoriti, „pretpostavljam da si zato plejboj,
vježbao si sve ovo vrijeme, tako da tvoja mlađa nevjesta može uživati u
tvojoj stručnosti…“
„Definitivno će uživati u tome.“ Kima glavom u podsmijehu.
„U redu,“ kažem neozbiljno. Kao da mi se želudac ne okreće i ne
stišćem bedra.
Matt podigne obrvu. „Ne vjeruješ mi?“
„Oh, ne želim uzorak. Hvala ti. Osim toga. Ne možeš uzeti ženu
poput mene.“
„Ženu?“ Podsmjehuje se. „Tebi je koliko? Osamnaest godina?“
Nagne se natrag i ispruži ruku iza mene, promatrajući me.
„Osamnaest nasuprot tvojih pedeset!“
Opet se naginje naprijed, rame mu dodiruju moje, a zadirkivanje u
njegovim očima postaje sve opasnije i uzbudljivije, malo izazovnije.
„Jednog dana ću učiniti sve što trebam. I ona će biti moja. Zapamti
što sam rekao.“
„Zna li ona to?“ tiho pitam.
„Upravo sam joj rekao,“ kaže on.
Glas mu je gust i nizak, ali oči su mu još uvijek u plamenu.
„Možda... možda je već tvoja.“
„Je li?“
„Samo malo,“ kažem, podižući palac i kažiprst kako bi pokazala
centimetar.
On pogleda moje prste, a zatim i mene.
„Ja nisam čovjek koji je zadovoljan sa malo.“ Nasmije se.
„To je sve što ima.“
On odmahuje glavom. „Može ona bolje. Puno bolje.“
Tinejdžeri izlaze iz spomenika, a Matt i ja ostajemo opet sami.
Klizi rukom da me uhvati za stražnji dio vrata u posjedničkoj gesti,
onda me pogleda u oči s tako posesivnim pogledom da milijun leptira
zaleprša u mom trbuhu. Osmijeh mu se počinje uvlačiti u kutove usana.
„Dođi ovamo, Charlotte,“ tiho zapovijeda.
Nekako sam se smrznula.
Rekao je da ne želi ništa učiniti, a sada vidim u njegovim očima da
ima puno toga na umu.
 Mattov osmijeh blijedi, zgrabi mi vrat i povuče me bliže, zatim
nasloni svoje čelo na moje, a njegove me oči drže začaranom. „Pokušat
će iskopati prljavštinu o meni. Ne želim da ti budeš na tom popisu. Ti si
bolja od tri minute u večernjim vijestima kojima se napada moj
karakter.“
„Možda se ne brinem za sebe da to ne utječe na tebe,“ izdahnem.
„Mogu podnijeti njihove napade. Ne želim da tebe napadaju,“ ljutito
izgovori.
Pređe palcem preko moje donje usne.
Impulzivno, liznem njegov prst.
Na jedan otkucaj, oči su mu se trzale od potrebe. Onda mi lagano
nakrivi lice dok spušta svoje kako bi nam oči bile u istoj razini.
Prvo mazi moj nos i prelazi palcem preko moje donje usne. Nježno
pritisne dolje moju usnu da otvorim usta. Oči mi se zatvaraju. Svaka
misao u mojoj glavi se raspršuje u ništavilo kada se spusti i uzima moja
usta svojima.
Sve ostalo se gubi.
Nježno me ljubi na sekundu, a onda bez isprike, duboko, poput
uključenja raketnog motora, nakon čega slijedi lansiranje u svemir, a
onda sam u galaksiji čistih sjajnih zvijezda i beskrajne noći, izgubljena
i bez težine, zagrijana suncem koje ne mogu vidjeti, usta su gladni vrtlog
i ukusna crna rupa, koja me usisava.
Drži moje lice u jednoj ruci, radeći najopakije stvari mom jeziku dok
ne otrgne usne i pogleda mi na usta. Gleda u moje usne dok stavlja ruku
ispod moje suknje, dodirujući golu kožu na unutarnjoj strani mojih
bedara. Njegov prst mi dodirne donje rublje, prelazeći poput pera preko
mog vlažnog spola.
To je najlaganiji dodir, jedva da postoji, ali izazove drhtaje koji
prolaze kroz mene.
Ja stenjem, a njegovo čelo lebdi iznad moga dok oboje teško dišemo
i dodirujemo se usnama. Matt liže moju donju usnu, a zatim
unutrašnjost mojih usta prije nego što se povuče.
Stavlja lice u moj vrat i duboko udahne. Opet zastenja i poljubi me,
uranjajući jezik unutra. Povlači se sekundu kasnije.
„Mučiš li me?“ Jedva izgovorim, tako uzbuđena da mi se cijelo tijelo
trese.
On teško diše, a prsa mu se šire svakim dahom. „Ako mučim tebe,
onda ono što radim sebi nema ime.“
„Ti si van dosega, Matt.“ Pogledam njegovo lice kao s naslovnice GQ-
u časopisa. „Matt Hamilton. Tako si nedostižan kao da si poster, nešto
što mogu gledati, ali ne i dodirnuti.“
 Mračni izraz se smješta u njegovu pogledu dok se ponovno naginje
naprijed.
Nepromišljena sam i bezumna dok pritišće usne na moje. Poljubac
sa samo jednim trzajem jezika. Tako savršen i ispravan, da zaboravljam
da je to pogrešno. Udahnem, a on me udahne kroz usta.
Ovog puta ja uzdišem njegovo ime.
„Matt.“
Ne može uspjeti. To neće uspjeti. Skandal koji bi izazvao, način na
koji bi uništio sve za što je on, za što smo mi, tako metodički radili.
„Pronaći ću način da budeš nasamo sa mnom. Želim provesti
vrijeme s tobom. Želim osjetiti više tebe,“ izgovori, ljubeći moje uho,
njegov dah je vruć i iscrpljujući na mojoj koži dok pušta da mu prsti
prelaze po mom bedru, ispod moje suknje.
Opet je prstima prešao preko mojih gaćica, izvukavši još jedan jecaj
s mojih usana.
„Voljela bih to,“ zastenjem kad mi malo protrlja pupoljak.
Gleda me s prvobitnom posesivnošću, gledajući kako hvatam dah i
jecam dok trlja jače, kada nova skupina ljudi uđe u spomenik.
Stisne vilicu, a zatim glatko povuče ruku. Ja izdahnem, „Je li ovo
pogreška?“
„Neće biti.“ Glas mu je čvrst. Oči su mu sjajne i odlučne dok podiže
glavu kako bi pogledao gužvu. „Idemo,“ kaže nježno, hvatajući me za
lakat i usmjeravajući me.
Vraćamo se natrag do auta u tišini, njegova ruka na donjem dijelu
mojih leđa dok me usmjerava na stražnje sjedalo. Njegov dodir pali,
podsjećajući me gdje su njegovi prsti upravo bili.

Matt
Uvedem Charlotte u auto, a Wilson me pogleda kroz retrovizor.
Pogledam ga kao da mu kažem da šuti.
Zatvaram pregradu između nas, a moj pogled se spušta na
Charlotte.
 Sjedi tiho u stražnjem dijelu automobila, a ja se ne mogu jebeno
otresti njezinog okusa u svojim ustima. Srce mi se udara u rebra, moje
tijelo je ispunjeno željom. Osjećaj vlažnosti koju sam milovao između
njezinih nogu sprežen je na mojim prstima.
Možda sam odličan u kontroli i možda se osjećam zaštitnički prema
noj, ali ja sam čovjek. Imam instinkte; Imam potrebe. A te potrebe su se
povećavale, svaki dan gledajući je, svaku noć razmišljajući o njoj, a
upravo sada prokleto je trebam. Želim joj opet kušati usta. Želim kušati
svaki centimetar nje dok se oboje ne utopimo u zadovoljstvu, a onda,
želim opet sve ponoviti. Proučavam njezin dražesni profil i Bože, ona je
tako lijepa.
„Trebamo li zaboraviti što se dogodilo?“ Pita ona, gledajući me u oči.
Smijem se, odmahujem glavom.
„Ne,“ kažem joj dubokim glasom.
Ispružim ruku i nježno je uhvatim za vrat, povlačeći je prema meni,
nesposoban da se oduprem potrebi za njezinim usnama pod mojim.
Dok osjećam kako se opušta, trljam jezik uz njezin, nagovarajući ju
da se pusti dok drugom rukom prelazim uz njezinu stranu, oko njezinog
struka i leđa, povlačeći ju na svoja prsa, a jedina stvar između mene i
tih bujnih bradavica je naša odjeća.
Ona je posvuda mekana i Bože, miriše tako dobro.
Stenjem na pomisao da ću je imati ispod sebe, bezobzirno i divlje.
Kako se stvari zagrijavaju, imam njezinu dojku u jednoj ruci, njezina
bradavica ispupčena pod mojim palcem, naši uzdasi postaju čujni i ja
poljubim njezine usne, onda krenem preko njezine kože na vratu i
čeljusti. Pravim put do iza njezinog uha, a ona drhti i čini se da postaje
još luđa od čežnje.
Oboje smo izvan kontrole, postoji hitnost u našim poljupcima,
našim pokretima, našoj potrebi.
Spustim ruku ispod njezine suknje i maknem joj gaćice na stranu,
gurajući srednji prst kroz njezin otvor. Trza se i njezini prsti tonu u moja
ramena, a iz usta joj bježe udasi u moja usta.
„Želim te,“ kažem joj, gurajući jezik u njezina usta dok izvlačim svoj
prst i vraćam ga natrag, osjećajući kako drhti od užitka. „Namjeravam
te imati ovako da se grčiš u zadovoljstvu,“ obećavam.
Maknem se natrag i pogledam dolje u nju, a Charlotte oštro izdahne
dok prelazim prstom duž njezinih nabora, sada glatkih od želje.
Nasmiješim se i trljam palcem druge ruke duž njezine donje usne,
otvarajući joj usta.
Stenjem kada joj dah zastane, uživajući u njezinom okusu i osjećaju
kako se njezina jezgra steže oko moga prsta kada ga još jednom gurnem
unutra.
 Igram se s vatrom i nije me briga.
Ova djevojka mi radi stvari, od načina na koji joj kosa miriše do
načina na koji se trenutno pomjera dok pomičem svoj prst. Nikad nisam
htio uzeti ženu na način kako nju želim.
Kad se automobil zaustavi, držim njezino maleno lice u rukama,
spustim čelo na njezino, a moj pogled lebdi ispred nje dok gledam u
njezine sjajne, požudom ispunjene oči. „Naći ću pravo vrijeme za nas.
Zadržimo glave u igri. Za sad,“ kažem.
Na usnama joj se pojavio drhtav osmijeh, a onda je izašla iz
automobila i ušla u svoju stambenu zgradu. Pritisnem gumb mikrofona.
„Pričekaj dok ne uđe sigurno,“ kažem Wilsonu. „Nemoj reći.“
„Nisam ništa rekao,“ kaže Wilson.
Smijem se sebi, oči mi prate njezino povlačenje. Krv mi kuha u
venama dok gledam kako nestaje. Stavljam prst u usta, cuclam njezin
slatkasto kiseli okus i zatvorim oči. Pustim glavu da mi padne unatrag i
zurim u strop automobila, izdišući duboko dok spuštam ruku.
Zadržimo glave u igri, rekao sam. Iako oboje znamo da igramo
potpuno drugačiju igru.

Kad dođem u svoj stan, moj najbolji prijatelj s fakulteta, Beckett, je

na vratima, odjeven u traperice i dolčevitu, s uobičajenim šminkerskim
džemperom oko vrata.
„Pa, zdravo, Romeo,“ kikoće se.
Namrštio sam se na komentar, otvorio vrata i pustio ga da uđe,
bacajući ključeve i novčanik na stolić za kavu.
„Potišten. Pretpostavljam da je crvenokosa,“ kaže Beckett.
„Što?“ Okrećem se prema njemu, a Beckett se čini iznenađen time
što je uspio izvući reakciju, jer ja obično… nikad ne zagrizem.
„Sve je na vijestima. Odveo si je u kupovinu cipela. Kako lijepo,“
Beckett objašnjava, frfljajući posljednju riječ.
Što do…
Prelazim preko dnevne sobe, uključujem televizor i vidim udarnu
vijest.
„Matt Hamilton u kupnji s tajanstvenom crvenokosom...“
 „Isuse.“ Bacim daljinski, udarajući rukom jastuk, a zatim zgrabim
pivo i bacim jedno Beckettu dok se spuštam na kauč. „Zbog ove djevojke
gubim glavu.“ Pređem rukom preko lica, a kutnjaci su mi stisnuti toliko
da mogu slomiti čeljust slabijeg muškarca.
„Što se događa?“
„Ona je u mojoj kampanji. Kći senatora Wellsa.“
On uzdiše. „Matt, sranje, čovječe, moraš biti oprezan.“
„Kvragu, znam to. Misliš da ne znam?“ Stisnuo sam ruku preko
čeljusti, pokušavajući je opustiti, a onda uzmem gutljaj piva, nagnem
glavu na naslon kauča i izdahnem. „Tako sam zaokupljen ovom
djevojkom. S napetošću oko izbora i činjenice da ju vidim svaki dan,
ludim.“ Odmahnem glavom.
Bilo sam nepromišljen, i nije bilo važno. Ništa nije bilo važno osim
hranjenja ove divlje žeđi. Osloboditi se tog jebenog osjećaja da su mi
ruke vezane. Gasiti glad da ju dotaknem, znajući da i ona želi isto, žudi
za tim kao ja. Ne samo da želim ovu djevojku, uživam u njezinom
društvu.
Odrastajući ovako kako jesam, osjećam kao da se od mene očekuje
tisuću i jedna stvar, jedna iza druge. Može biti usamljeno kada vas ljudi
stave ne pijedestal.
Zalijepi se za tebe, moraš biti veći čovjek cijelo vrijeme, uvijek živjeti
u skladu s imenom Hamilton.
Svi su oduvijek željeli da budem nešto veće od sebe samoga. Da
čuvam i slijedim naslijeđe svoga oca i obiteljskog imena.
Čak i kad se čini da je moja jedina želja da učinim upravo to, s
njom, osjećam da i ona želi da budem ono što jesam i ništa manje.
Nekoliko trenutaka zajedno koje smo imali, uspio sam se opustiti s
njom. Biti stvaran s njom. Ona je jedina žena za koju sam siguran da
neće napustiti moj krevet i prodati priču medijima. Jedina djevojka s
kojom sam svoj, bez nepovjerenja, bez drugog plana, i kod mene i kod
nje.
Ali isto tako znam da imam dozu vilinske prašine javnosti. Opraštali
su mi, svaki moj prijestup, bio on glasina ili stvaran. Ali ne mogu reći
da bi bili takvi ako ovo naše izađe u javnost.
„Da. Trebam biti oprezniji.“ Pogledam Becketta, tona frustracije je
na meni.
Wilsonova poznata tri udarca odzvanjaju u sobi i on otvara vrata.
Znam što će reći. Novinari su vjerojatno vani. I žele izjavu.
„Jesu li oni vani?“ On vrlo dobro zna tko su oni.
„Da.“
Ustajem. „Idemo, Beckett, odvratimo im pažnju da ih držimo dalje
od njezinih vrata.“
 „Čovječe, kako možeš trpjeti to da moraš dati izjavu za svako
sranje?“ Beckett reži,
„Navikneš se na to.“
 18.
Glasine

Charlotte

Sljedećeg jutra, svi govore o aferi.

Sinoć se na vijestima u jedanaest sati, prvi video s Mattom i sa
mnom pojavio na lokalnom kanalu. „Sigurnosna snimka Matta i
misteriozne crvenokose, za koju se misli da je pomoćnica u kampanji
'tajno' kupuju cipele…“
Mrzim to što vidim, mrzim to sa svakim vlaknom svoga bića, ali
trenutak koji smo podijelili… dugotrajni osjećaj njegovih ruku koje su
bile na meni kod Plimnog bazena… gotovo čine skandalozne glasine oko
kupnje cipela, vrijedne toga.
Odem dolje da provjerim svoj poštanski sandučić, samo kako bi
pronašla dva novinara na vratima zgrade. Znam da se Matt mora baviti
s mnogo više, ali meni, dva novinara su dva previše.
„Gospođice Wells.“
„Bez komentara, hvala.“ Borim se još jednom da otvorim vrata.
„Jeste li vi i Matt Hamilton na vrpci?“
Uđem u zgradu i vidim kako moja telefonska sekretarica treperi sa
pedeset dvije, pedeset dvije poruke. Isključim je.
Dobivam e-poštu od mojih roditelja. Naslov teksta SKANDAL.
Ne otvaram ga.
Kayla mi šalje poruku.
Odgovorim joj:
Dobro sam, hvala na brizi. NISAM ROMANTIČNO POVEZANA S
MATTOM HAMILTONOM!
Poslano. Nisam povezana, govorim sebi.
Ženski glasači lude, međutim, do večeri Matt je na vijestima.
 „Nije točno da sam u vezi s gospođicom Wells. Krenuli smo u šetnju
oko bazena dok smo pregledavali raspored nadolazeće kampanje, pa
hajde zadržimo fokus na tome.“
Isključujem televizor s teškim osjećajem u želucu. Jedem i mislim
o situaciji preko moje piletine na žaru i salate, a zatim se presvučem u
opremu za trčanje. Te noći, bacim se u trku i trčim kao da trčim maraton
kad krenem u kuću svojih roditelja da se oprostim prije kampanjske
turneje.
Čekaju me u dnevnoj sobi, i znam da raspravljaju o vijestima.
Mračni izrazi njihovih lica kažu sve. Otac me samo zagrli i kaže mi na
svoj grub način da se brinem o sebi, a zatim ode na kat.
Moja majka mi daje čašu limunade i zabrinuto me gleda dok
sjedimo na kaučima nasuprot jedna drugoj. „Vidjeli smo vijesti.“
Ja uzdišem. „Ne i ti, mama.“
Ona kima glavom. „Definitivno ja, Charlotte. Desetljećima, tvoj otac
i ja smo izbjegavali bilo kakav skandal. Skandal je ubojica karijere u
politici.“
„Mama, znam, bila je posve nevino.“
„Samo se sjeti da si dama, Charlotte. Dame su uvijek najprije dame,
a tek onda žene. Jasno?“
„Da, razumijem. Ne brini, ne bih izazivala nikakav skandal za nas.“
„Ne da Matt nije... Bože, on je dašak svježeg zraka za ovu zemlju i
nezavisni je kandidat. Charlotte, stranke će ga htjeti uništiti, ne želiš
dodavati ulje na tu vatru. On sada pripada Americi. Uvijek jest.“
„Znam, mama, znam,“ kažem.
„Nemoj se zaljubiti u njega.“
Sagnula sam glavu i bezbrižno se nasmijala. „Zašto si to rekla?“
Njezine oči sjaje od suosjećanja i razumijevanja. „Jer svaka žena bi.
Ali ti nisi svaka žena. Ti si moja i kći svoga oca.“
Smirujem je sljedećih pola sata i znam da bih trebala biti zabrinuta;
ja jesam zabrinuta.
Ali ništa me ne može spriječiti da padnem na krevet i proživim
Mattove poljupce tisuću puta.
 19.
Putovanje

Charlotte

Putujemo avionom s dva motora tijekom kampanje. Naša prva

stanica je Dallas, a ja sam jedina žena koja leti s četvoricom muškaraca
i psom. Mattov mlađi voditelj kampanje, Hessler, njegov zastrašujući
djed Patrick, Carlisle, Jack i njegov vrući vlasnik, Matt, Nebeske usne,
Hamilton.
Nervozna sam zbog vijesti. Ti poljupci koje smo dijelili bili su tako
opasni. Nisam imala pojma da mogu biti tako nepromišljena i
impulzivna do te noći.
Matt mi se žalosno nasmiješi kada me pozdravi, i kunem se svaki
postojeći leptir u trbuhu poleti jer izgleda iskreno sretan što me vidi. Kao
da žali što je gotovo uhvaćen, ali ne žali ni zbog jednog poljupca.
Bože. Njegovi poljupci.
Pokušavam se ne sjećati topline koju su izazvali u meni dok
pozdravljam ostale ljude na stubama aviona. Carlisle, sudeći po
napetosti u ramenima kad me pogleda, čini se prilično nesretan zbog
vijesti.
Prva indicija za koju sam shvatila da implicira kako ne bih trebala
putovati s Mattom dolazi od njegovog djeda. On me vidi i pita: „Tko je
ona?“
„Moj planer. Ona je kći senatora Wellsa i stara obiteljska
prijateljica.“ Matt nas upoznaje. „Charlotte, Patrick Hamilton, moj djed.“
„Znam tko je ona, zašto je ona ovdje?“ pita grubo njegov djed,
okrećući se i ulazeći u avion.
Vau.
Čovjek me mrzi.
Matt me pogleda pogledom koji kaže ignoriraj ga i stavlja zaštitnički
ruku na moj vrat, povlačeći me uz stube.
 Uzbuđenje struji niz moju kralježnicu, iako je dodir trajao samo
sekundu, osjećala sam da traje duže. Matt sjeda u sjedalo okrenuto
kokpitu. Ja sjedam iza njega.
Nikad nisam bila zahvalnija što je Matt poveo Jacka. Pušta ga iz
sanduka i Jack odmah dolazi da me ponjuši i lizne mi ruku. Pažnja mu
je usmjerena na Matta, a ja stavljam slušalice kako bi muškarcima dala
privatnost dok razgovaraju.
Ipak, čula sam ih kako raspravljaju o raznim temama, o stabilizaciji
ekonomije, Matt kao nezavisni kandidat.
„Ti si diplomac Harvarda, kao i tvoj otac... Živio si u inozemstvu;
znaš što je tamo vani,“ strastveno se prepire njegov djed. „Tvoj otac je
bio premlad prvi put kada se htio kandidirati, rečeno mu je da čeka, a
to je i učinio. Uzimaš velik zalogaj, Matthew, doista uzimaš.“
„Ljudi su mu odani, Patrick,“ umiruje Carlisle. „Nitko nije imao na
piku Lawrenca nakon njegove smrti. Nije bilo neovlaštenog curenja
informacije o njegovu predsjedanju. Ljudi su ludo odani Hamiltonima.“
„Ali i oni su odani i svojim strankama,“ odgovara Patrick, šaljući
značajan pogled Carlisleu.
„Što si htio, da budem, senator?“ Matt pita čeličnim glasom koji
utišava sve.
Čak i njegov djed napokon šuti.
Svjesna sam da njegov djed stalno gleda u mom smjeru. Čak ni ne
pokušava sniziti glas kad kaže: „Drži ruke dalje od nje. Sada pripadaš
zemlji.“
Spušta se mrtva tišina.
Jackove uši se dižu kao da nešto osjeća. Iako je zrak ispunjen
napetošću, Matt se naginje unatrag dok gleda svoga djeda. „Da, djede.
Cijenim što si ovdje... ali znam što radim.“
Skočivši sa sjedala pokraj mene, Jack krene prolazom i sjedne uz
Mattove noge, gurkajući Mattu bedro njuškom.
Matt drži svoj zastrašujući pogled na djedu dok odsutno gladi
Jackovu glavu i pogledava u mene. Rukavi na košulji su mu podignuti
do lakata, a on je tako mišićav da su mu vene poiskakale po rukama.
Sjećam se našeg razgovora i majčinih riječi, ne u potpunosti
različitih od riječi njegovog djeda i ja brzo odvratim pogled, previše
privučena tamnim, posjedničkim bljeskom u njegovim očima, pretvaram
se da sam zauzeta, prelazim preko imena lokalne ispomoći koju ćemo
susresti danas u sjedištu u Dallasu.
 Prijavimo se u hotel i odlazimo do našeg lokalnog ureda, a za
sljedeći tjedan, maraton medija i gužve počinje diljem južnih država.
Gdje god sletimo, uvijek postoji odbor za doček ljudi koji mašu
plakatima i skandiraju.
„HAMILTON ZA ZEMLJU.“
„ROĐEN ZA OVO!“
Tako sam ponosna na glupog predivnog Matta i kako on utječe na
ljude.
Njegova jednostavna karizma odmah osvaja ljude. Godinama je
štitio svoju privatnost, istodobno otpuštajući karakter, zgodnog,
kulturnog bludnika s neograničenim novcem i neutaženim apetitima.
Izgleda kao zločesti dečko politike, a u isto vrijeme kao čovjek kojemu
biste povjerili sebe i svoju djecu.
On već ima međunarodno poštovanje. Cijela knjižnica nosi ime
njegovog oca, kao i mnogih bivših predsjednika i povijest očuvanja
relikvija, a sada se čini da su mediji čekali desetljeće da legnu pred noge
snažnog nasljednika Hamiltona.
Zna kako pozdraviti novinare; većini zna i ime. Blicevi bljeskaju
kada sletimo u Miami, izađemo iz aviona i krenemo prema srebrenom
SUV-u.
„Kako to radiš?“ Pogledam Matta, koji je odjeven u traperice i bijelu
košulju s gumbima, koja emitira više topline od sunca na Floridi.
Pogleda me postrance. „Što?“ Pita sa smiješkom, vjetar se igra s
njegovom kosom. Prokleti vjetar. Moji prsti su ljubomorni.
„Točno znaš kako s njima postupati,“ dodam.
On sliježe ramenima, kao da mu je slaganje s novinarima
jednostavno prirodno.
„Stvar s novinarima je“ kaže on, "moraš ih držati nahranjene, tako
da oni ne upadnu u tvoj dom i imaju piknik o tvom trošku. Zadrži ih s
pravom količinom informacija, pa neće biti dovoljno gladni da pokušaju
preturiti cijeli sadržaj tvoje kuhinje.“
Smijem se. „Lukav si.“
„Oprezan,“ lako mi proturječi.
„Proračunat.“
On se i dalje smiješi, tiho, a onda pogleda moje usne na trenutak,
dovoljno dugo da mi se trbuh stisne od žudnje, i on tiho prizna, „Nije
natjecanje.“
Smijem se i pokušavam se otresti njegovog utjecaja dok se
uspinjemo u terenac.
Nervozna sam.
Trbušno, puna leptira, lepršave nervoze.
 Ne zbog putovanja. Ali znate ona lepršanja koja su tu i kada je tvoj
um negdje drugdje? Imam ih od prošlog tjedna. Ne mogu ih se riješiti.
Moj dah stalno zastaje kad se Mattovi i moji pogledi sretnu. I dalje
osjećam kako mi se jezgra stišće kada pogleda u moje usne ili me pita
za nešto i povuče prstom preko moga palca dok mi dodaje nešto.
Sada smo u autu.
Sjedim između njega i njegovog djeda, a ipak sve u auto je o Mattu.
Mattov miris, prostor koji Mattovo tijelo zauzima.
Ovo je prvi momak o kojem sam maštala, a mlađa verzija je bio
samo nagovještaj čovjeka kakav je sada.
Tijekom čitave vožnje do našeg hotela, svjesna sam niskog, tupog
pjevanja u svom želucu i stvari koje rade njegove ruke dok petlja s
telefonom i javlja se na telefon nekome po imenu Beckett, za koga sam
saznala da je jedan od njegovih prijatelja s Harvarda, koji će se kasnije
sastati s nama.
Tiho gledam kroz prozor u krajolik, a onda se odlučim pogledati
itinerer. Kad Matt završi svoj poziv, nagne se preko moga ramena.
Njegova čeljust je oko dva centimetra udaljena od dodira s mojim
ramenima.
A je li čudno da se moje rame osjeća vruće zbog te njegove blizine?
Želudac se stisnuo jače nego prije, podižem raspored kako bi ga
Matt mogao pogledati. Njegove prelijepe usne se uvijaju, a on odmahuje
glavom, taj sladak osmijeh na njegovim usnama. „Ne pokazuj mi to.
Teško čitam mala slova. Sjećaš se?“ Kori me, a onda poseže za
naočalama, stavlja ih, uzima kopiju, povlačeći palcem preko moje ruke
dok to čini, i pregledava ga.
Imam osjećaj da su mi pluća kao stijena; ne mogu uistinu reći da
dišem kako treba. Ali ne želim se onesvijestiti ovdje, ispred njega i
njegovog djeda.
Proučavam čvrste rubove njegovog lica dok čita, koji se ublažavaju
kada mu kosa padne na čelo. Zatvara dnevni red i skida naočale. „Bit
ću zauzet,“ kaže on.
„Znam da voliš biti zauzet. I u ovom trenutku, nemaš baš drugog
izbora,“
On se mršti kao da je uvrijeđen što sam to čak i implicirala. „Ne
želim jedan.“ Sjaj divljenja mu se pojavljuje u očima. Spušta glas tako
da ga samo ja mogu čuti. „Dobro obavljaš posao, Charlotte. Ti si jedna
od najvrjednijih ljudi koje sam upoznao. Vidim da uistinu vjeruješ u ono
što radiš.“
Milijun i jedna iskra prođu kroz mene zbog blizine njegovog glasa.
Držim pogled na njegovom. I glas mi je tih. „Ovdje sam rođena. I umrijet
ću ovdje. Želim da moja djeca žive ovdje. I moji unuci. Želim da im bude
lijepo kao i meni, još ljepše nego sad.“
On pažljivo gleda u moje oči i na trenutak se pojavi osmijeh. „Pa, ne
planiram djecu ili unuke, ali htio bih da tvojoj bude divno kao što želiš.“
Nisam to očekivala.
Čuvši Matta, mladog, muževnog, maštariju svake žene, da to kaže,
zbunjuje me.
„Zašto?“
Tišina je.
„Zašto ne planiraš imati djecu?“ Pitam, ovaj put specifičnije. Glas
mi je još uvijek tih. Zvučim pomalo zaprepašteno i možda malo žalosno,
ali to je zato što ja mislim da bi Matt bio sjajan otac.
Matt Hamilton bi bio najzgodniji otac na kontinentu. U svijetu.
Osmijeh mu se pojavljuje u kutu usana, a zabavljenost mu bljesne
u očima zbog moje drskosti. „Ne volim raditi stvari na pola.“
Dok registriram ono što je rekao, spustim pogled na svoje krilo.
Uglom oka, svjesna sam da Mattov djed gleda mrko u mene.
A onda me udari. Njegov plan da bude predsjednik ima prednost
pred svima ostalima, čak i osobnim planovima.
Ne znam što reći.
Boli znati to, ali osim toga...
Nisam mislila da je moguće više mu se diviti.

„Charlotte!“ Kaže Alison pored mene dok se miješamo s gomilom,

njezin fotoaparat uvijek spreman za snimanje sljedećeg snimka.
Nalazimo se na zabavi za prikupljanje sredstava koju čine uglavnom
biznismeni i žene, a dvorana je u punom kapacitetu, gotovo tisuću ljudi
je na ovom ekskluzivnom događaju, svi sa željom da upoznaju svoga
kandidata.
„Vas dvije izgledate večeras lijepo,“ kaže Mark dok nam se
pridružuje.
U Miamiju smo i zbog toga što je događaj pao vikendom, Mark nas
je iznenadio posjetom.
„Nisi mogao propustiti zabavu, Mark?“ Zafrkava Alison.
 Nastaje tišina između njih i Alison se smijulji, a svo vrijeme,
skriveno pogledavam prema Mattu. Kao po osjećaju on okrene glavu
prema meni, a ja skrenem pogled i nasmijem se s Markom.
„Uh, što je tako smiješno?“
„Žao mi je, ja...“ Odmahujem glavom i smiješim se.
Dok Alison odlazi da uhvati dobar snimak Matta, Mark i ja
uspoređujemo životne priče, moje je pomalo dosadna, pretpostavljam,
saznajem da se on oženio djevojkom iz djetinjstva i razveo sa samo
trideset godina.
„Zvuči teško,“ kažem mu.
„Jest. Ljubav odraslih je drugačija… više žrtvuje nego što smo
mislili. To nam je nekako otvorilo oči. Udaljili smo se. Ali dosta tužnih
tema. Želim znati o tebi.“
„Mark.“
Okreće se jednom od naših suradnika, sredovječnom čovjeku koji
je zadužen za oglašavanje. „Kad se vratim,“ Mark završi. Namiguje i
odlazi baš kad se Alison vratila.
„On je drag i zanimaš ga, za tvoju informaciju,“ kaže ona.
„On je drag i ne zanimam ga.“
Gledam ga kako odlazi i tražim bilo kakvu iskru, ali ne nalazim ni
jednu. Alison počinje kružiti po sobi, fotografirajući druge značajne
osobe. Pogledam gdje je Matt bio i osjetim razočaranje kada on više nije
tamo.
„Bio je žedan.“
Okrećem se kad čujem njegov glas iza sebe i on mi pokazuje čašu
vina.
Namrštila sam se. „Tražila sam Marka,“ lažem.
„Hmm.“ Njegove oči svjetlucaju i on otpije gutljaj. Stojimo rame uz
rame, njegovo rame dodiruju moje.
Pogledam Carlislea preko sobe, izgleda presretno, očito da
prikupljanje sredstava dobro napreduje, a odaziv je veći nego što smo
svi očekivali. „Čini se da imaš urođenu sposobnost privlačenja gomile,“
dajem mu kompliment.
Matt pogleda po plesnoj dvorani, a onda opet prema meni. S tim
suosjećajnim licem, natjerao bi svakog drugog predsjednika da se znoji
tijekom pregovora.
„Ne piješ ništa,“ konačno kaže.
„Suviše sam lijena da odem do bara i radije bih da konobari vode
brigu o gostima, ali Mark se ponudio.“
„Mark je s Carlisleom.“ Mahne jednom od konobara, koji odmah
prilazi. „Dama bi voljela... što bi htjela, Charlotte?“
 „Bilo koje bijelo vino je u redu.“ Leptiri mi se spuštaju niz ruke kad
on uzme visoku čašu s pladnja i preda mi je.
Gleda me, gleda kako uzimam gutljaj, a onda mu priđe grupa
pridošlica i ja se nevoljko odmaknem i umiješam u mnoštvo.
„Charlotte, ah, da.“
Iznenadivši se glasom, ugledam mladog, visokog Afroamerikanca.
Njegovo lice mi je nejasno poznato, ali ne mogu ga smjestiti nigdje.
„Poznajem li vas?“
Kima glavom u smjeru našeg kandidata. „Prijatelj sam s
Hamiltonom.“
„Aha.“
„Fakultetski dani,“ objašnjava.
"Ahaaa!" Pokazujem na njega bezizražajno. „Kladim se da znate
dosta stvari.“ Pogledam prema Mattu, ali on je u tolikoj gužvi da ga ne
vidim.
Podiže prste i nevidljivo zatvara usne. „Definitivno neću ništa reći.“
„O, ma daj.“ Sada shvaćam zašto mi se činio poznat. Obučen u
traperice i s šminkerskim džemperom, shvaćam da je Beckett Mattov
najbolji prijatelj. Ima obrijanu glavu, savršeno glatko lice, tople oči, pune
usne i zube koji bljesnu bijelo kada se nasmije.
Smije se i signalizira da sjednem za jedan od obližnjih stolova, za
kojima me se pridružio. „Pokušavali smo izgubiti Tajnu službu, oni su
ga slijedili gdje god je išao. Ljutilo ga je to. Pokušavao im je pobjeći. A
pogledaj ga sad.“
Smijem se. Nekako mogu reći da on štiti Matta. Zatim razgovaramo
o Mattovu ocu i zlatnom dobu i što ga je ubilo.
Ušutimo kad vidimo Matta kako nam se približava.
„Beckett mi je pričao neke priče...“ kažem mu.
On sumnjičavo gleda svoga prijatelja kao da mu iznenada
jednostavno ne vjeruje.
„Rekao je da ćeš učiniti sve da se riješiš svoje pratnje. Da si naučio
letjeti Marine One helikopterom kao poklon za osamnaesti rođendan od
svoga oca i da ti se prvi pas u Bijeloj kući zvao Lucky, ali tvoja majka ga
je zvala Loki jer je volio uništavati njezine tulipane.“
„Je li ti sve to on rekao?“ Spušta jednu obrvu niže od druge i pogleda
ga pogledom nisi valjda, a Beckett se nasmije.
„Nisam mogao odoljeti.“
Udari ga leđima i dok Beckett ustaje da mu ustupi svoje mjesto
pored mene, kunem se da mu kaže: „Ne krivim te.“
Leptiri mi se pojavljuju u trbuhu, brzo i nasilno. Nisu samo nježne
riječi nego i nježni ton ono što me iznenađuje. Maknem pogled i zurim u
čašu u svojoj ruci, odjednom vrlo zaokupljena količinom tekućine i
točnom stanju vina.
Matt jednostavno kaže nešto Beckettu što ne mogu čuti, ruku
odmara na stražnjoj strani stolice koju je Beckett upravo ispraznio.
Sjedim ovdje, boreći se sa svim svojim emocijama.
„Ako je ovo gužva koju privlačiš kao kandidat, ne želim znati kakvu
ćeš moć imati kao predsjednik,“ kažem dok gledam okolo.
Matt me gleda sve ovo vrijeme. Oštre tamne oči malo su se suzile.
„Što ti je još Beckett rekao?“ Pita sumnjičavo.
Misteriozno slegnem ramenima, a usne mu se izviju zbog moje
tvrdoglavosti kada dolazi Carlisle i moli Matta da održi govor.
Dok Matt ustaje i prelazi preko sobe, gomila plješće i ja čujem OVO
je TKO SI TI trenutak. OVO JE ONO ŠTO TI RADIŠ.
Ne mogu se prestati smiješiti.
Tiho je dok se penje na mali podij. Matt Hamilton. Želim toplinu
svjetla koju Matt Hamilton predstavlja.
Matt čeka da se svi smire, a onda svi čekaju u tišini, sve oči uprte
u njega.
„Želio bih vam svima zahvaliti što ste došli večeras, lijepo je vidjeti
toliko poznatih lica i toliko novih.“ Kima svima. „Siguran sam da ste svi
primijetili da nemamo slogane u večerašnjim dekoracijama... htio bih
zahvaliti svom timu za njihove napore, istina je, da nitko više ne obraća
pozornost na slogane.“
„Oni moraju znati što donosite za stol!“ vrlo bučan stariji čovjek
viče.
„Donosim sebe.“
Tišina.
Širi dlanove na govornici i nagne se naprijed. „Već godinama javnost
vjeruje da je svako obećanje svih kandidata laž. Nitko više ne vjeruje u
njih. Politika je bila potpuno zaražena propagandom. Želim da bude
jasno da pokrećemo vrlo jednostavnu kampanju slogana i kampanju bez
klevetanja. Služim svojoj zemlji. Na pitanje kako namjeravam služiti,
moj tim,“ On pogleda u mene, „I ja smo došli do ovoga.“ On kimne glavom
prema mjestu na kojem se Carlisle pojavio. „Zovemo je abeceda
kampanje. Mi popravljamo, prerađujemo i poboljšavamo sve od A do Ž
u ovoj zemlji. To je ambiciozan pothvat i neumorno ću raditi da to
postignem. Ima toliko stvari koje su dobre u ovoj zemlji i tako mnogo
stvari koje mogu biti bolje. Želimo se vratiti u vremenu, želimo čak i
premašiti vrijeme, kad su bila fenomenalna.“ Počinje ih nabrajati.
„Birokracija. Dug. Kultura. Obrazovanje. Umjetnost. Vanjska politika ”
Po dvorani se osjete titraji uzbuđenja.
 Stojim tamo, osupnuta poput ostatka sobe, osjećajući povezanost s
njim.
Vrstu povezanosti koju nikad prije u životu nisam osjećala.
 20.
Jedan dodir

Charlotte

Gužve rastu.
U proteklom mjesecu imali smo više od 500.000 ljudi u svakoj
državi.
Čudno. Ali nekako osjećam kao da poznajem te ljude. Ponekad je to
pogled u njihovim očima. Kao da je Matt njihova jedina nada.
Govori im o svemu, ne samo o sadašnjosti, nego kako mi oblikujemo
našu budućnost našom sadašnjošću. Kako odluke koje sada donosimo
utječu na one koji još nisu živjeli.
Naši najbolji angažmani su s djecom. Ali pogodite što?
Ne mogu glasati!
A ipak, oni su mi omiljeni.
Ima nešto u Mattu kad je s djecom pogađa me na toliko razina.
Danas napuštamo dječju bolnicu, dijelim slatkiše djeci, kada Matt
dođe do mene i kaže da je vrijeme da pođemo. Tada jedan od njih vikne:
„Poljubi je, Matt, poljubi je!“
Carlisle odmah mrmlja u Mattovom smjeru: „Da, to je vjerojatno
opozicija koja te želi objesiti kasnije.“
„On je dijete,“ Matt govori Carlisleu, smijući se. Uputio mu je
zabavljen pogled, a onda u meni, oči nam se susretnu, nešto vragolasto
vreba u njegovom pogledu dok mi podiže ruku i povlači svoje tople,
baršunaste usne preko mojih zglobova.
U njegovom je pogledu mračan sjaj, koji me podsjeća da oboje
znamo tajnu koju nitko osim njega i mene ne zna.
Prebrzo je završilo; i ispuštam ruku kao da me je spržio i
pokušavam se usredotočiti na oduševljenu djecu, koja su se smijala
zbog onoga što je Matt učinio.
 Dodir ostaje sa mnom. Ostaje sa mnom dok idemo prema autu, gdje
vrvi od pametnih novinara koji su virili kroz bolnički prozor.
„Matt, učini to opet, propustili smo!“ Vikne novinar.
„Dobro.“ On se nasmije dok mi pomaže ući u automobil i zatvara
vrata. Svi odlazimo.
Ja šutim, ruka koju je poljubio nekako stoji zaštitnički preko moga
krila. Svjesna sam da su nam ramena samo centimetar udaljena. Naša
bedra se dodiruju, njegov miris u mojim plućima.
I njegov poljubac ostaje. Njegov dodir ostaje. On ostaje.
Pomjerim se i stavljam određenu udaljenost između nas dok se
pretvaram da izvirujem kroz prozor. Moje misli slijede lupanje moga
srca. Osjećam kako gleda moj profil, njegov pogled je kao težina, opipljiv.
On će znati kako se osjećaš, Charlotte.
On će znati da dio tebe upravo sada razmišlja, poljubi me. Poljubi me
kada smo sami. Poljubi me jer želiš, kao što si to učinio u D.C-u.
Borim se s osjećajem cijelu noć u svojoj hotelskoj sobi, govoreći sebi
da je bolje što nismo nastavili nakon te noći kod plimnog bazena. To je
rizično i budućnost zemlje je važnija od tjedan dana ili mjeseca ukusne
seksualne aktivnosti.
Matt je samo ugađao djetetu u bolnici, podsjećam se. Ali bez obzira
koliko to analiziram, lepršanja se neće zaustaviti; ova želja za njim, samo
raste i raste unutar mene bez da ikuda ode.
Rano krenem u krevet, a slike njega kako vježba u teretani prolaze
mi kroz glavu.
Voli vježbati. Daje ovoj kampanji sve što ima. Pitam se je li on
predan i u ljubavi kao i u ostalim stvarima koje radi. Zamišljam ga u
najvišem uredu u zemlji, njegov krevet uvijek zagrijava netko sposoban
da ga oslobodi stresa koji predsjednik mora podnijeti. Osjećam ugriz
ljubomore, a zatim stisnem usne s gnušanjem i izbacim te misli iz svoga
uma, odlučim pregledati neke radne datoteke jer znam da još nisam
spremna za spavanje.
Zgrabim svoju olovku i počnem stvarati bilješke kad netko pokuca
na vrata.
 21.
Sastanak

Charlotte

Ponoć je.
Zašto se onda čuje kucanje na vratima?
Matt.
Ime se iznenada nekako samo pojavilo u glavi, duboko u trbuhu i u
grudima, nada me udara i skače i vrišti dok navlačim ogrtač preko sebe,
vežem čvor i žurim otvoriti vrata.
Neka bude Matt.
Neka bude Matt.
Wilson stoji s druge strane. „On te želi vidjeti.“ Skenira mi sobu
preko ramena. „Samu.“
O Bože.
Deset.
Prošlo je deset dana od kada je rekao da me želi.
Pitala sam se kad će doći taj dan. Čak sam počela vjerovati da se to
možda nikada više neće dogoditi.
Ali sada je Wilson na mojim vratima. Govori mi da me Matt želi
vidjeti.
Ne znam ni što očekivati od ovog sastanka. Možda mu je samo
potrebna neka ideja, ili mi želi reći da je to loša ideja, sad kada je imao
vremena razmisliti o tome. I bio bi u pravu. Potpuno u pravu.
Zato pokušavam smiriti svoju nepromišljenu želju za Mattom
Božanstvenim Poljupcem Hamiltonom i pripremam se za poslovni
sastanak, laptop u ruci, spremna za bilježenje bilo kakvih ideja ili
promjena. Iako je Wilson rekao da me želi vidjeti samu, odbijam se
nadati… I potiskujem ih.
 Imam problem s gutanjem dok kimam glavom i govorim, „Naći ćemo
se kod lifta za dvije minute.“
Zatvaram vrata i naslanjam se na njih, pokušavajući doći do daha.
Jebote.
Matt će biti moj kraj.
Možda i kraj moje karijere.
I vjerojatno bih trebala ozbiljno razmisliti prije nego što napravim
nešto nepromišljeno.
Ali ne radim to.
Krećem u akciju i žurim do svog malog ormara. Presvlačim se u
suknju i košulju, skupljam svoje stvari, uzimam ključ od sobe i
zatvaram vrata, slijedeći Wilsona do liftova, a zatim prema stražnjem
izlazu na hotelsko podzemno parkiralište.
Vrata auta se otvaraju dok se približavam autu.
„Charlotte,“ opako ukusni glas promrmlja sa zadnjeg sjedala.
„Matt.“
Progutam od uzbuđenja i želje koja mi se skupila u grlu. Već sam
mokra. Bradavice napinju tkaninu mog grudnjaka i košulje. On se
pomakne i ja uđem unutra zatvarajući vrata za sobom.
Odjeven je u crno.
Miriše skupo.
Izgleda toplije od grijeha.
I kreće se brzo poput grijeha dok pruža ruku kako bi mi uhvatio
bradu između palca i prsta i natjerao da ga pogledam u njegove predivne
tamne oči. „Nadam se da te nisam omeo u spavanju.“
Glas mu je hrapav, kao i moj.
„Zapravo jesi. Ali nisi morao poslati Wilsona da mi pokuca na vrata.“
On se nasmiješi i zagleda u mene, kliznuvši drugom rukom po
sjedalu kako bi prekrio moju. Uzdahnem od dodira. Stisne mi prste
prisiljavajući me da ga pogledam.
Wilson vozi po zamračenim ulicama a Matt podiže moju ruku s obje
svoje, okreće je i spušta poljubac na moj dlan.
Hvatam zrak, osjećam topao i svilenkast vrh njegovog jezika. Kruži
osjetljivom kožom po središtu moga dlana.
Uzdahnem približavajući se njegovom tijelu. Vrućina raste.
Matt me uhvati za bokove i privuče sebi. Sklanja mi kosu sa čela.
„Zamolio sam Wilsona da nam osigura malo privatnosti.“ Proučava mi
lice.
 „Drago mi je,“ priznajem.
U tami mu dotaknem lice.
Bože, zar se ovo događa?
Stvarno?
Lagano prelazim prstima preko njegove napete kože. Volim osjećaj
kratkih oštrih dlaka po njegovoj čeljusti ispod prstiju. Način na koji mu
se čeljust stisne dok mi dopušta diranje a oči mu se naslađuju mojim
licem.
„Ako me ne prestaneš tako gledati, nećemo stići do liftova,“
upozorava on.
„Kako te gledam?“
„Na isti način na koji si me gledala kad sam ti poljubio zglobove u
bolnici.“
„O ne! Gledala sam te na neki određeni način? To nije dobro. Ljudi
su to mogli vidjeti.“
Usne mu se razvuku na krajevima. „Navikli su na flertanje
djevojaka sa mnom. Moram samo paziti na svoje reakcije.“ Nasmije se a
zatim sagne i dotakne mi usne.
Liznem usne, kušajući ga na njima. “Jako si dobar u kontroliranju
svojih reakcija.“
„Nisam baš siguran u to. Djed me čita.“
„On me mrzi, zar ne?“
„On mrzi ideju o nečemu što stoji između mene i onoga što on želi
za mene.“
Izdahnem.
„Izgledala si sjajno s djecom danas. U bolnici,“ kaže. Glas mu je tih
i zahvalan.
„Ja? Tebe vole.“
Osmjehne se, polako odmahujući glavom. „Ako je to istina, onda si
ih i ti jednako osvojila; zašto bi me inače zamolili da poljubim djevojku
s kojom me ne bi željeli vidjeti?“ Nasmije se i nasloni gledajući me.
„Vidiš, djeca nisu pod utjecajem normi i pravila. Oni samo vide onako
kako je i znaju kako bi htjeli da bude.“
„Nasmijalo me kako si se prepustio djeci, ali ne i radoznalim
novinarima.“
„Bacili su to kao mamac, a to im ne dam. Barem ne dobrovoljno.“
Tada me pogleda i shvaćanje rizika produžava tišinu među nama.
Wilson ulazi u manji hotel samo nekoliko blokova dalje od našega.
 Više skromniji, ne baš s jednom zvjezdicom ali ne ni s pet. Mjesto
na kojem se ne bi očekivalo da odsjedne netko poput Matta.
„Dolazim odmah poslije tebe. Ugasi mobitel,“ upućuje me Matt.
Toliko sam nervozna da grizem donju usnu dok uzimam ključ koji
mi Matt daje prije nego otvorim vrata automobila.
„Nemoj se previše igrati s tom usnom, to ostavi za mene kasnije.“
Zastanem.
Pustim usnu.
Gledam njegove usne kako se izvijaju u lagani, zadovoljni osmijeh.
Nasmiješim mu se.
Zatim brzo ugasim svoj telefon, izdahnem, gurnem ključ u svoj
bočni džep i krenem prema liftovima.
Ovo je tako nepromišljeno. Tako bezobzirno, ali očekivanje njegovih
dodira je previše uzbudljivo.
Žena u crvenom džemperu ulazi u dizalo sa mnom.
Srce mi počinje bubnjati u grudima.
Držim spuštenu glavu, zamišljeno buljim u svoju Mary Janes. Moj
puls udara od adrenalina, iščekivanja i straha. Na kraju hodnika,
gurnem ključ u bravu i uđem u sobu.
Prostrana, jednostavna, moderna i elegantna.
Požurim u kupaonicu, pustim kosu, štipnem obraze i izlazim van.
Čekam nekoliko minuta, sve dok…
Vrata se otvaraju.
Njegova visoka silueta ispunjava vrata. Još uvijek je odjeven u crno,
osim kape na glavi.
Jedina osoba koju sam ikada željela.
Ulazi i zatvara vrata jednim laktom.
Izdahnem. „Je li te netko vidio?“ pitam.
Skida kapu New Yorka. „Ne.“
„Trudila sam se držati glavu prema dolje i...“
Velik, brz i prekrasan, prelazi sobu, uzima moju ruku, podiže je do
usta i ljubi mi prste.
Gledam ga, ukočeno, kad je tako savršeno počeo sisati vrhove
svojim toplim ustima. Njegov pogled je poput rakete topline usmjerene
prema vrućoj točki između mojih nogu dok me liže. Gleda me vrućim
pogledom dok gricka i sisa pažljivo svakog od njih. Tiho uzdišem. Pušta
mi ruku, tople prste savija oko moga boka. Osjećam mu nos na vrhu
glave.
Jednom rukom prolazi po mojoj kosi, od vrha glave do leđa.
Ispod košulje, njegova ruka sada klizi oko moga struka, privlačeći
nas.
Tako sam uništena, drhtaj me dokrajčio.
Stisnuo me čvršće.
Znam da ne bih trebala ovo željeti.
On neće biti čovjek koji će me svaku noć poljubiti za laku noć.
Možda će imati toliko toga da će biti razumljivo ako zaboravi i moj
rođendan. On nije čovjek s kojim možeš imati sretan život; on je čovjek
na kojeg se žene bacaju, on je tip koji želi više od onoga što mu možeš
pružiti i to će uvijek i tražiti. Sve to znam, ali ne mogu se zaustaviti
približavati mu se i osjećati njegove otkucaje srca kroz pamučnu majicu.
Neumorno radimo mjesecima.
Tako je dobro osjećati ga sada.
I tako je dobar osjećaj milovanja njegovih očiju dok mu ruka miluje
moju kosu a on govori, „Jesi li razmišljala o ovome?“
Klimam glavom.
Posegne za mojim vratom, drži me mirno i ljubi me.
Nekoliko slijedećih minuta drhtim pod njegovim poljupcima i
milovanjima. Njegova ruka prelazi s moje glave dolje prema stopalima
dok mi skida cipele. Osjećam se zaštićeno, cijenjeno…
Ovo što radimo je riskantno, ali kako može biti pogrešno kad je tako
dobro?
Matt se odmakne i zgrabi mi lice, i sada izgleda tako vruće da mi se
čini kao da zurim u sunce. Gleda u mene kao da i ja njega zasljepljujem,
a osmijeh na njegovim usnama omekša kad mu oči počnu pulsirati kao
da dišu. Oboje smo puni adrenalina, zbog konačnog prepuštanja ovoj
zabranjenoj privlačnosti između nas.
Hvata me za bokove i podiže u zrak, samo nekoliko centimetara,
tako da su mi usne točno tamo gdje ih želi.
I on ih uzima. Čvrsto.
Njegove usne zahtijevaju razdvajanje mojih, ulazi jezikom, glava
savršeno nagnuta za najbrži pristup.
Čežnja koja je rasla u meni se uzburkala i ja omotam ruke oko
njegovih ramena.
 Osjećam se kao da sam svaki dan od kada sam se pridružila
njegovoj kampanji čekala na ovo. Da osjetim Mattove ruke oko sebe,
kako me drže stisnutu uz njegova čvrsta prsa. Njegov snažan zagrljaj me
progutao.
Sav moj otpor nestaje dok njegov jezik klizi mojim, i ja sišem i ližem
i trljam njegov jezik u vrtlogu strasti i bezobzirnosti. Stegnem ruke oko
njegovog vrata i on ispusti tihi zvuk iz dubine grudi, kao da odobrava
moj divlji poljubac.
Njegovo disanje je ubrzano, ali moje je brže. Spušta me na noge,
ruka mu pokriva moj obraz a prsti se zaustavljaju na sljepoočnicama.
„Pokušavao sam napraviti pravu stvar. Jebeno ne mogu,“ kaže.
„Nemoj.“
Okrećem usne prema toplini njegovog dlana. On ispušta zvuk koji
nikad prije nisam čula, poput režanja koje u sebi sadrži samo jednu
riječ: Charlotte.
Usne mu se sudare od moje.
Ljubimo se ludo oko trideset sekundi, a onda se oslobodimo i
proučavamo jedno drugo.
Gledam u njegovo lice, a on zuri u moje, još uvijek je lik za kojim
sam žudjela kad sam bila mlađa, ali je sada puno zgodniji i još
nedostižniji nego ikada.
Ništa nije važno, nije bitno.
Sve što znam je da ga želim. Tijelo mi toliko gori da bih se mogla
rasplinuti u sekundi.
Uhvatim mu ruku i stavljam je na košulju, povlačim niže, niže,
ispod tkanine moje košulje, zatim prema gore, pritišćući je na grudi,
preko grudnjaka.
Matt me nagrađuje polaganim, senzualnim osmijehom dok me
cijelu drži toplim dlanom.
Nagne se i polako me poljubi ovaj put, milujući palcem moju
bradavicu. Puštam njegovu ruku na dojci, oduševljena kad otkopča
gumb slobodnom rukom i sklizne pod košulju. Sad mi drži obje dojke.
Zadirkuje.
Mijesi.
Progutam uzdah, hvatam ga za ramena i stisnem rukama tkaninu
njegove majice, saginjući se prema njemu.
„Želim te skinuti i proći jezikom svakim centimetrom tvoga tijela,“
reče promuklo. Njegovo tijelo vibrira od žudnje i vidim da mu se sviđa
kako se trljam od njega poput mačke.
 Skida mi bluzu, ostajem u čipkastom grudnjaku.
„Bože, tako si lijepa da te moram cijelu vidjeti.“ Promatra me a zatim
se naše usne ponovno spajaju. Ljubi me sa zadovoljstvom, kao da
planira uživati u meni cijelu noć.
Da!
Stvari se zahuktaju kad se u hodniku začuju zvukovi.
Matt odvoji usne od mojih.
Podiže glavu i okreće se prema vratima, a ja čekam, zadržavajući
dah. Njegove nosnice se šire kako zvukovi blijede.
Sumnje pokušavaju prodrijeti, ali nemaju šanse protiv toga, protiv
njega.
Vrati pogled na mene, teško diše, a usne mu se malo podignu. Gleda
me i obliže usne. „Charlotte, Charlotte. Nemaš pojma kakve ti stvari
želim raditi, dušo.“
Pokaži mi! Učini to!
Nekoliko dugih sekundi gleda u moj čipkasti grudnjak a zatim
polako spušta glavu i hvata jednu bradavicu. Gurne je jezikom. Već je
tvrda, ali kad je usisa kroz tanku tkaninu, ona se još više stvrdne.
Njegovo me režanje uzbuđuje.
Ja uzdišem i prolazim rukama preko njegovih leđa kad on uvuče
ruke između naših tijela, ispod pojasa moje suknje. Njegovi prsti skliznu
u moje gaćice, trljajući mi nabore.
„Daj mi ovo, ljepotice,“ kaže, dijelom režući a dijelom pjevušeći dok
prolazi kroz nabore i igra se prstom u mojoj vlažnosti. „Bože, sve mi daj.“
„Molim te.“ Podignem bokove kad uvuče prst u mene.
Stišćem se oko njega, cijelo mi je tijelo napeto dok tiho stenjem.
„Tako je, dušo, sviđa li ti se kad to radim?“ pita dok stavlja drugi
prst.
Spušta mi grudnjak i vrhom jezika kruži mojom bradavicom,
mrmljajući, „Bože, tako si prekrasna ovako,“ kad začujemo kucanje na
vratima.
Matt odvaja svoje usne i tiho psuje, izvlačeći prste i oblizuje ih kako
bi ih očistio.
To je vjerojatno najseksipilnija stvar koju sam ikada vidjela, neka
mi Bog pomogne.
Uz zloban osmijeh odlazi prema vratima. Gleda kroz špijunku a
zatim čeka dok ne ispravim odjeću prije nego otvori vrata.
 Wilson brzo ulazi i zatvara vrata. „Netko te je izgleda prepoznao i
dojavio novinarima. Moramo otići Matt.“ On se mršti i izgleda kao da me
izbjegava pogledati.
„Isuse.“ reče Matt.
Cijelom rukom prošao je kroz kosu, očito ljut. Zatim me pogleda kao
da se ispričava. Slijedeće pogleda Wilsona. „Daj nam minutu.“
Wilson izlazi a ja se ne mogu pomaknuti.
Znam da Matt vidi koliko sam prestravljena dok prelazi sobu, a ja
pokušavam ispraviti odjeću.
Zgrabi moje lice i pomno me pogleda, oči su nam udaljene samo
nekoliko centimetara. „Hej, budi mirna, dušo. Odrasli smo. Nikog ne
povređujemo.“
„Znam; samo ne želim ništa zabrljati. I samo, od te noći…“
Odmahujem glavom. Trebala sam se udariti jer sam toliko slaba u
njegovoj blizini, jer imam tako malo samokontrole kada je on u pitanju.
„Nisam te mogla zaboraviti. Pratila sam te gdje god si išao. Nisam
bila sigurna ni trebam li preuzeti posao. Kad mi je Carlisle prišao i
ponudio posao, mislila sam da ako još osjećam iskru pri samoj pomisli
na tebe, da ću ostati podalje. I trebala bih ostati daleko…“
„Pričaj mi o iskri,“ kaže, a oči mu blistaju.
Stisnem usne, mršteći se, odjednom ljuta na njega što me gleda tim
svojim veselim očima. „To nije iskra.“
„Nije?“
Stisnem zube, pogledom ga ubijam. „To su… iskre, množina.“
Odmahujem glavom. „To je baklja. Olimpijska baklja.“
„Ahhh,“ kaže on.
Kunem se da se ovaj čovjek potiho smije očima.
Ne znam kako mu to uspijeva!
Odgurnem ga lagano i nastavim se mrštiti. „Zašto te ne volim onako
kao tvoje protivnike?“
„Zato jer želiš spavati sa mnom.“
I unatoč samoj sebi smijem se, a onda se okrenem prema prozoru.
Sada sam trijezna.
Priđe mi s leđa, polako udiše moju kosu. Srce mi preskoči u
grudima jer lagano trlja svoj nos u moju kosu. Glas mu je blizu moga
uha. „Spavaj sa mnom kad dođemo u D.C. ovog vikenda.“
„Matt...“. Počinjem.
Da!
 Ne. Ne. Ne.
Rastrgana, okrećem se polako prema njemu.
On je najseksipilniji čovjek na svijetu unatoč godinama rada da ga
se shvati ozbiljno. Zafrkavanje s mladim pripravnikom nije slika za koju
je radio.
„Započeli smo nešto ovdje. Neću to olako pustiti,“ kaže prekidajući
me.
Opa. On je stvarno tvrdoglav.
Izdahnem.
Primi me za bradu i smiješi mi se. Ponovi, „Spavaj sa mnom u D.C.“
Odmaknem se jedan centimetar dalje od njegovog dodira. „Upravo
shvaćam da nisam sigurna mogu li to.“
„Zašto?“
„Zato što nisam sigurna da ne želim više.“
Moje priznanje otrežnjuje i mene. I njega.
„Više,“ ponovi.
On spusti ruku. Zatim ruku provuče kroz svoju kosu dok mu se u
stražnjem dijelu čeljusti vidi mišić koji titra.
„Moj najveći strah je da će moja djeca proživjeti iskustva u životu a
ja to neću znati. Da ću biti posljednji koji će im zaželjeti sretan
rođendan. Da će moja žena biti sama svake noći jer sam ja previše
zaposlen da je i poljubim za laku noć. Ne bih ti to mogao učiniti,
Charlotte. Gledao sam svoju majku kako jako pati pored tate od kad je
stupio na dužnost.“
Gurnuo je ruke u džepove, pažljivo gledajući u mene.
„Želim te, Charlotte. Želim nas. Ovo. Ali ako pobijedim…“
Sjena se navukla na njegove oči, a stvarnost preplavljuje moje srce
neizgovorenim riječima koje teško lebde u zraku, pobjeda ne dolazi s
više. To je žrtva koju je spreman podnijeti kako bi postao vođa ove zemlje
i zbog čega mu se divim.
„Pobijediti ćeš,“ kažem mu.
Pokušavam sakriti žaljenje u svom glasu.
Matt samo zuri u mene, moje usne, moje lice podižući prste dok mu
se usne uvijaju. „Sva ta uvjerenja,“ šapuće, trljajući palac preko mojih
usana.
Srce mi se spotiče.
 Ne mogu ne gledati u njegove pune, senzualne usne. Možda ne
mogu dobiti više, ali ne mogu si uskratiti još jedan poljubac od ovog
čovjeka.
I moje usne sreću njegove.
Ljubimo se vatreno, a zatim čujemo lagani dodir na vratima i
ukradeni trenuci nestaju, pomiluje mi bradu, smiješi se i kreće prema
vratima, a stvarnost polako počinje tonuti.
 22.
Flert s opasnosti

Charlotte

Izdahnem i povučem zatvarač svoje crne veste do vrata. Stavljam

bejzbolsku kapu, povlačeći konjski rep kroz malu rupu odostraga i
stavljam naočale na oči, iako sunce već zalazi.
U svom sam stanu u D.C. i nedjelja je popodne.
Još od našeg 'sastanka' u onoj hotelskoj sobi gdje smo skoro
uhvaćeni, ne mogu se oteti tom silnom osjećaju straha. Želudac mi se
okreće, sva sam u grču dok razmišljam što napraviti.
Znam da je ovo riskantno, i previše, otići u njegovu kuću na njegov
slobodan dan, ali moram razgovarati s njim. Nasamo.
Ako ne napravim ovu jednu riskantnu stvar, nastavit ćemo raditi
milion rizičnih stvari sve do dana izbora.
Moram prekinuti ovo prije nego odemo predaleko… do točke s koje
nema povratka. Dio mene se boji da smo do te točke već stigli, a dio moje
duše govori mi da ni jedan pokušaj s bilo čije strane ne može stvarno
zaustaviti ovu navalu emocija koja struji između nas i koja je prisutna
u svakom pogledu, dodiru, osmijehu i poljupcu.
Moram mu dati do znanja kako ne možemo nastaviti s ovom
opasnošću što smo započeli, jer si nikad ne bih oprostila kad bi ga
koštala njegovog predsjedništva. Predsjednički izbori, a posebno
predsjednička kampanja su vrlo delikatne stvari.
Jedan pogrešan potez, jedan pogrešan komentar, jedan propust
može završiti igru. A Matt, nezavisni kandidat koji se već bori protiv dvije
dugogodišnje stranke s poviješću, odanošću, prljavim trikovima i puno
novca na njihovoj strani… ne može si priuštiti propust.
Tražim roditelje mogu li posuditi njihov auto za noć izgovarajući se
da idem s prijateljima na piće.
 No, odlazim prema kući Matta Hamiltona. Nisam željela uzeti taksi
jer ne želim da itko zna za moj mali izlet.
Kad sam stigla pred njegovu kuću, osjetim kako mi se želudac grči.
Prisilim se izaći iz auta i stepenicama prilazim vratima kako bih
pozvonila.
Nekoliko drhtavih udisaja kasnije i uz nekoliko kukavičkih misli,
Matt Hamilton stoji na svojim vratima. Bosonog, raskuštran, u crnim
trapericama i tamnoplavoj majici.
Udahne oštro kad me ugleda, i bludnim pogledom prijeđe mojim
tijelom prije nego me upita grubim glasom, „Zašto si ovdje, Charlotte?“
Osmjehnem se, ali znam da mi se to ne vidi u očima.
„Mogu li ući?“
Ne reagira, samo me gleda radoznalo ali pomakne se u stranu kako
bi prošla. Pomakne se dovoljno za prolaz, ali ne dovoljno da to učinim
bez da ga dotaknem.
Okrznem ramenom njegova prsa, a njegov me miris obavija.
Vodi me u dnevnu sobu, tamo je upaljen TV ali je stišan ton. Na
stolu je nered od papira i mapa.
Sjedne meni nasuprot i spoji ruke iza glave, ne prestajući me
gledati.
Sjedi u tišini, prodorno me gleda a ja ga samo upijam. Svako vlakno
moga bića govori mi da mu se sklupčam u krilu i dopustim da toplina
njegovog tijela ublaži svaku sumnju i strah u mojoj glavi, ali ne mogu se
pomaknuti.
„Ne mogu to učiniti, Matt. Ono što se dogodilo u tvojoj hotelskoj
sobi…“
Susrećem njegov pogled, oči su mu poput vrućeg ugljena a čeljust
čvrsto stisnuta.
Progutam i nastavim. „Skoro su nas uhvatili. Ne mogu biti razlog
tvog gubljenja predsjedništva.“
„Nećeš biti razlog tome. Ako ništa drugo, ti možeš biti jedino razlog
moje pobjede.“
Odmahujem glavom. „Znaš da se igramo vatrom. Ovo je Ovalni
Ured. Bijela kuća. Ne mogu ti dozvoliti da to odbaciš zbog mene.“
„Ništa ne odbacujem, Charlotte.“ Gleda me mirno. „Zašto si tako
zabrinuta?“ pita.
„Što misliš? Cijela te nacija gleda, Matt! Posljednje što trebaš je
skandal.“
 „Neće biti skandala. Neću to dozvoliti. Imaj povjerenja u mene.“
Nagne se naprijed, gleda me, glas mu je nepokolebljiv, tvrd i smrtonosno
ozbiljan. „Nikad ne bih dozvolio da ti se nešto dogodi. Čak i da se nešto
pojavi u vijestima, zaštitio bih te.“
„Ako se nešto dogodi, znaš da ćeš me morati baciti pod autobus. To
bi bio jedini način da spasiš sliku sebe pred ljudima i nastaviš s
kampanjom.“ Srce mi se slama s ovim riječima, jer ma koliko boli, to je
istina. Morao bi sramotu prebaciti na mene, kontrolirati priču na način
da izgleda kako sam djevojka željna moći koja preko kreveta želi doći do
Bijele kuće, a da Matt izgleda kao žrtva. To je politika.
Ustane i krene koračati pa se sarkastično nasmije. „Stvarno misliš
da bih ti to napravio?“
Šutim, nesposobna progovoriti.
„Zaboga, radije bih izgubio predsjedništvo nego te povrijedio,“
odgovori, glasom tako tihim da nisam bila sigurna da li ga čujem.
„Upravo zato moramo prestati!“ preklinjem.
Ogorčeno podigne ruku do kose.
„Ne želim prestati,“ reče, gledajući me s takvim uvjerenjem i željom
u očima da me to skoro plaši.
„Ni ja,“ šapnem, „ali moramo.“
„Jebote, Charlotte, dopusti mi da te imam! Dopusti mi da imam
ovo!“ Njegove me oči prikuju za sjedalo, goreći sirovom nesputanom
frustracijom. „Mogu biti slijedeći Predsjednik Američkih država! I proklet
bio ako nemam ono što želim,“ zagrmi, „A želim tebe. Ne samo da te
želim, ja te trebam. Bez obzira što radim, mislim na tebe. Bez obzira s
kim sam, radije bih bio s tobom…“
Stoji tamo, prsa mu se dižu i spuštaju svakim uzdahom, šake su
mu stisnute uz bokove, mišići čeljusti titraju.
Sjedim u šoku zbog njegovog ispada… zbog njegovih riječi.
Srce će mi prepući u grudima zbog obožavanja koje osjećam za ovog
čovjeka, i zato se prepuštam. Prepuštam se njemu. Jer to želim.
Ustajem s mjesta i gledam kako mu se zjenice šire dok mu prilazim,
šaka i dalje stisnutih uz bokove. Vidim kako se bori s potrebom da dođe
do mene.
Sasvim mu prilazim, grudi nam se gotovo dodiruju. Matt pogne
glavu kako bi me pogledao, nadvije se nad mene, a nemir u njegovim
očima zapali me.
Omotam ruke oko njegovog vrata i zalijepim se uz njegovo tijelo te
ga počnem ljubiti.
 Ne zanima me ništa više. Nije me briga što nema budućnosti za nas
ako pobijedi. Neću nam uskratiti ovaj trenutak. Rekao je da me treba. I
ja trebam njega.
Ljubim ga i u mojim poljupcima oslobađam svu svoju želju, svu
strast, svu potrebu za njim s kojom sam se toliko očajnički borila; i on
napravi isto.
Odmah je ruke omotao oko moga struka i osjećam kako me podiže.
Instinktivno, omotavam noge oko njegovog struka. Rukama mi obujmi
stražnjicu, držeći me čvrsto uz sebe uzvraćajući mi poljupce jednakim
intenzitetom.
Izgubila sam se u njegovim poljupcima. Sva sjećanja i sve što postoji
u svemiru osim ovog čovjeka, ovog trenutka, sve je potpuno nestalo.
On mumlja na mojim usnama i osjećam ga kako hoda dok me ljubi.
Na trenutak prekida poljubac kako bi me odnio uz stepenice, ali ja
ne mogu odvojiti usne od njegovih, njegove čeljusti …niz vrat, grickam i
sisam njegovu ukusnu kožu.
Udarcem otvori vrata, i mislim da je upravo slomio šarke, ali me nije
briga.
Soba je tamna, osim jedne svjetiljke pokraj njegovog kreveta.
Spušta me na komodu, to je prvo što je pronašao, i stane između
mojih nogu, njegova usta ponovno na mojima, oduzimaju mi dah.
Njegov poljubac je omamljujući, usne su mu tople i meke, ali čvrste.
I jezik mu je topao i svaki put kad ga stavi u moja usta, osjećam trnce
svugdje. Intimno i nevjerojatno. Uzdišem uz njega, ali se taj uzdah ubrzo
pretvara u stenjanje kad mu ruka krene prema dolje, otvarajući moju
vestu. Gurne je na pola puta s mojih ramena, kao i trake moga
grudnjaka. Nije mi čak ni skinuo grudnjak, samo povlači prema dolje
jednu od košarica i uzima bradavicu u usta. Uzdahnem i omotam noge
čvršće oko njega, puštajući da mi glava padne unatrag zbog predivnog
osjećaja.
„Matt…“
On čvršće usisa bradavicu, trljajući je snažnije jezikom, što me čini
još vlažnijom svake sekunde.
„Mogao bih ovako cijeli dan,“ uzdiše dok vuče moju drugu košaricu
grudnjaka i uzima drugu bradavicu u usta.
Baš kada sam se navikla na toplinu njegovih usta na sebi, on se
povlači, izazivajući stenjanje u znak protesta.
 Pogleda me i podigne ruku kako bi mi dotaknuo lice a zatim mi
dajući lagani nježni poljubac prije nego posegne između nas i otkopča
mi traperice.
Osjećam kako mi se otkucaji srca ubrzavaju dok shvaćam što
namjerava napraviti.
Brzo skočim s komode i skinem traperice, vestu i majicu,
ostavljajući samo gaćice i grudnjak.
Matt skine majicu, otkrivajući more tvrdih, snažnih, muških prsnih
mišića.
Prilazi mi dok stojim samo u grudnjaku i gaćicama, očiju ispunjenih
divljenjem i požudom.
Pogledam ga, tiho ga moleći da me napokon odvede do svog kreveta.
On to i učini.
Podigne me i spusti na krevet, naginjući se nad mene. Zatim legne
na mene, ljubeći me bezumno, rukama putujući po mom tijelu i
hvatajući me za guzu.
Sisa mi vrat, liže i gricka.
Grebem noktima niz njegova leđa i stenjem, trljajući kukove uz
njegovu tvrdoću.
„Molim te…“ preklinjem.
On se nasmije uz moj vrat, a zatim podigne glavu kako bi me
pogledao u oči kad je spustio ruku preko mojih gaćica.
„Što želiš? Lijepa moja, seksi Charlotte.“ Nastavlja me ljubiti po
vratu i trljati prste uz moje natopljene gaćice.
Prije nego odgovorim, povuče gaćice u stranu i uvuče prst u mene,
a ja zastenjem kao odgovor na to.
Moj dah postaje brz i težak, gubim kontrolu od želje dok povlačim
njegovu glavu kako bi me opet poljubio.
Ne moram ga moliti. Spušta usne na moje bez isprike ili
suzdržanosti, zatim jezikom prolazi niz moj vrat, ljubeći i grickajući mi
kožu.
Potpuno sam mu prepuštena ovog trenutka. Matt vuče prste niz moj
trbuh. Moji prsti dodiruju njegove čvrste mišiće a ja poljubim njegovu
bradavicu. Jecaj čiste gladi i odobravanja protutnjao je kroz njegova
prsa. Gurnem mu majicu preko glave, pa mu kosa postane zamršenija i
seksi.
Ponovno se naslanja na mene.
Matthew otkopčava moj grudnjak i izlaže moje grudi.
 Dodiruje me.
Moje bradavice se stvrdnu pod paperjastim dodirom i ja zadržim
dah. Čekam, tijelo mi je napeto, željno. Vrhom palca dodiruje moju
dojku šaljući tako drhtaj niz moju kralježnicu.
„Tako osjetljiva,“ kaže dok se saginje i ljubi unutrašnjost moga
bedra. Zamigoljim se dok mi njegov smijeh miluje kožu. „Tako je slatko.“
Prelazi usnama po mojem spolovilu. Oh Bože. Rukom slijedi obris moga
bedra, skroz do mojih grudi. Mišići mi se grče i tiho stenjanje izlazi iz
mojih usta. Skida mi gaćice i baca ih na pod. Njegov palac kruži mojim
klitorisom i prolazi mojim mokrim prorezom, preko mojih nabora, a
zatim prodire u mene. Stisnem mišiće, čak i trbušne. „Ohhh“.
Jednom mi rukom dira grudi.
Diše na mojoj koži i liže i trlja bradavicu. Njegov topli jezik polako
se kreće po mojoj koži, a moje tijelo gori ispod njega.
Povlači jezik preko mojeg trbuha i niže, opet do mojeg spolovila.
Toliko je gladan. Ja sam toliko gladna.
Želim ga dotaknuti. Ispružim ruke i prelazim prstima preko
njegovih prsa, njegovi mišići obasjani su svjetlima grada koja obasjavaju
sobu kroz prozor.
On ljubi unutrašnjost mog drugog bedra. Migoljim se i guram
kukove prema njemu u nijemoj molbi.
Njegov jezik uranja u moje spolovilo, kušajući me.
Svršit ću. Osjećaj je tako dobar. Toliko sam napaljena da to nije
smiješno.
„Ne mogu vjerovati koliko si ukusna. Koliko si prekrasna.“
Oči su mu nježne i divlje dok ljubi moje spolovilo još koju minutu,
promatrajući moju reakciju a to je tako opojna kombinacija.
Podižem ga k sebi i poljubim. Uzvraća mi poljubac, mirišući na
mene. Jezici nam se dodiruju, ruke traže, njegove istražuju, moje stišću.
Hvata me za bokove i naginje se kako bi jezikom polizao moju
bradavicu. Stenjem i izvijam prsa prema njemu, a njegov smijeh mi opet
dodiruje kožu.
„Nemoj mi se smijati, ovo je ozbiljno,“ uzdišem.
„Vrlo je ozbiljno.“
Poljubio je moje usmine laganim, vlažnim jezikom. Uvijam se, ali
me on umiruje jednom rukom na bedru. Smanjuje pritisak palca na moj
klitoris i počinje ga trljati u krugovima dok mu jezik polako klizi u mene.
 Mazi mi klitoris neodoljivim malim krugovima jastučićem svog
palca, a ja grizem svoju donju usnu kako bih spriječila preglasno
stenjanje.
Dah mi je ubrzan i uzburkan dok se Matt odmiče i skida traperice
brzim, snažnim trzajima ruku, vidim ga cijelog, zlatnu kožu i mišiće, i
slinim u tišini.
Ima divnu siluetu, atletski je građen i savršenih proporcija, i želim
svaki njegov centimetar. Toliko je velik i čvrst da ližem usne tiho vrišteći
u iščekivanju.
„Ovo želiš, Charlotte.“
A onda uđe.
Toliko je debeo i kreće se brzo, iznenadivši me divnim osjećajem
istezanja u mom spolovilu.
Puštam se.
„O bože, Matt!“
Moj orgazam se pojačava, vrti me, uvija, steže me poput konopca a
zatim isteže od vrhova prstiju do nožnih prstiju.
Jednu sekundu uzdišem a slijedeću doživljavam najintenzivniji
orgazam koji mi oduzima dah, trese i tijelo i dušu, kakav nikad nisam
doživjela u životu, uzrokovan Mattovim debelim kurcem u meni.
Uvijam se ispod njega u gotovo bolnom užitku, držeći se za njegova
ramena kao da se borim za život.
On me uhvati za bokove i kreće se u meni, brže, dublje, i uzvikne
kad se oslobodi.
Drži me uz sebe dok svršava, jako čvrsto, dok se njegov kurac trza
u meni nekoliko puta što u meni izaziva drugi orgazam.
Psujući tiho, nastavlja ljuljati bokove dok mi miče kosu sa lica,
produžavajući užitak, gledajući me dok grčevi u mom tijelu ne postanu
podrhtavanje a zatim se pretvaraju u lagane drhtaje. Zatim se skotrlja
na leđa i povlači me za sobom, pomičući jedan tvrdoglavi mokri pramen
crvene kose ponovno s lica.
Zadihano dišem uz njegov vrat. Znojna sam; oboje smo.
Zatvaram oči, nesigurna što se upravo dogodilo i nesigurna da ne
želim očajnički da se to ponovi, iako ne bi smjelo.
Moje tijelo pulsira zbog načina na koji me je upravo pojebao.
Bradavice su mi osjetljive.
Podižem prst prema njegovim prsima.
 Sklupčam se uz njega. Usta su mi vjerojatno crvena. Volim što su i
njegova usta crvena od mojih poljubaca, što mu je kosa zamršena iako
i u takvom stanju izgleda kao da bi mogao osvojiti svijet.
A onda se podsjetim da uskoro i hoće.
Pogledam na sat na noćnom ormariću, želeći da vrijeme miruje. U
želji da ostanemo u ovom trenutku. Kako bi nam životi bili drugačiji. On,
običan čovjek. Ja obična djevojka. Nas dvoje ovdje, bez ikakvih
očekivanja od bilo koga osim od sebe samih. Bez kampanje. Bez
medijskog praćenja. Bez osjećaja krivnje da će naši postupci utjecati ne
samo na nas nego i na one oko nas, tim. Moje roditelje. Njegovu mamu…
zemlju.
„Tvoja mama nije oduševljena činjenicom što se kandidiraš, zar ne?“
pitam, milujući ga prstom po prsima dok vrhovi njegovih prstiju prolaze
nježno mojim leđima.
Matt me pogleda u lice, izgledajući zbunjeno i zabavljeno što sam
odlučila pitati ga o kampanji radije nego o ovom što se upravo dogodilo.
„Kako znaš?“
„Izbjegavala je svaki događaj i ne govori o tome.“
On povuče ruku preko lica, zatim je savija iza sebe i gurne je ispod
jastuka. „Zabrinuta je.“
Stegne svoju drugu ruku oko mene i ja se sklupčam bliže, žudeći za
njegovom toplinom.
Matt bulji u strop, zamišljeno. Znam da su bliski, on i njegova
majka. I meni je također draga. Njezin je suprug brutalno ubijen. Matt
je sve što ima; naravno da je zabrinuta. Ali Matt nije čovjek koji bi se
povukao zbog bilo čega. „Matt? Kad si mi rekao o svom najvećem
strahu?“ zastanem na trenutak. „Moj je da ne razočaram svoje roditelje.
Da ne uspijem biti ono što su oni željeli da budem, netko velik,
odgovoran, ugledan. Pogledaj me sada.“ Uzdahnem.
Zuri u moje lice, zamišljeno. Samo malo zabrinut. „Baš smo pravi
par, zar ne?“ Prstom pređe po mom nosu. „Američki plejboj i američka
ljepotica.“
Nasmiješim mu se još uvijek bez daha. „Možda su i mislili da si
samo lijepo lice, ali sada te uzimaju za ozbiljno.“
„Ja njih uzimam za ozbiljno. I tebe uzimam za ozbiljno.“ Gladi me
rukom po licu dok mu je pogled vrlo topao i nježan. „Ne želim te
povrijediti. Ovo se i ne bi smjelo događati. Ne bih te trebao dirati.“ Svojim
dragim rukama prelazi niz moje tijelo. Zatim sagne glavu i doda,
„Definitivno ovo ne bih trebao raditi.“ Stavi ruku na moje spolovilo i
okrzne poljupcem moj obraz.
 Zgrabim ga za čeljust i povučem prema svojim ustima, šapćući, „Da,
trebao bi.“
Pomakne se iznad mene, sav čvrst i mišićav. „Ne mogu te se zasititi,
ljepotice. Jednostavno ne mogu.“
Toliko je tvrd da odmah navlači novi kondom.
Obgrlim ga oko ramena dok on polagano ulazi, kao da sam mu
dragocjena. Ili kao da zna da mi je sve još uvijek pomalo bolno.
Kreće se u meni. Stenjem i uživam, grebući noktima njegova leđa.
Krećem se ispod njega. Znam da je ovo ludo, opasno, strašno za
oboje. I znam da je također vrlo uzbudljivo, neizbježno i nešto o čemu ne
bih mogla razmišljati da sebi uskratim.
Ne mogu ga se odreći. Čak i ako se poželim izliječiti od njega, i
nakon jedanaest godina, on će biti jedini protuotrov.
Spajajući ruke iza njegovo širokog vrata, podignem glavu i poljubim
ga. Gladna sam, stenjem dok Matt uzima moje lice kako bi me smirio i
ljubio jezikom.
 23.
Pomaci

Charlotte

Kad stignem u sjedište kampanje rano u ponedjeljak ujutro, nisam

potpuno sigurna, trebam li osjećati strepnju,
anksioznost,
nesigurnost,
strah,
uzbuđenje,
blaženstvo,
ili samo običnu sreću.
Sve što znam je da ga još uvijek osjećam između nogu.
Vizije subote lepršaju mi u glavi tijekom dana i služe kao prekrasni,
kratkotrajni podsjetnici na noć koju nikad neću zaboraviti.
Vidljiv je pomak, nevidljiv svakom osim Mattu i meni. Svaki put
kada se pogledamo, postoji tiho razumijevanje da sad dijelimo nešto
posebno.
Svaki put kad čujem zvuk njegovog glasa kako usmjerava osoblje ili
donosi odluke vezane uz kampanju, sjećam se kako mi je šaptao prljave
stvari na uho, stenjući moje ime, tijekom svršavanja. Više puta.
Stvari su se promijenile. Bila sam s njim na najintimniji način i
osjećaj je apsolutno božanstven. Kada pogledam u njega, osjećam
vrtoglavicu i moje srce počne kucati jače. Da mi je netko nešto rekao u
tom trenutku, ne bih ga čula od otkucaja svoga srca, koji lude zbog
ovoga čovjeka.
I u njemu postoji promjena.
Kao da je njegova muževnost umnožena s tisuću. Njegov osmijeh je
nestašniji. Hoda sa više samopouzdanja, a bože njegov glas… mogao bi
govoriti o državnom porezu, a po tonu njegovog glasa mislili bi da opisuje
poze u seksu.
 Pogledi me ubijaju.
Nekad su seksi, osobni osmijesi. Nekad bez osmijeha, gotovo kao
da se mršti. Nekad dođu s izrazom iznenađenja, kao da je iznenađen što
se uhvatio da gleda u mene.
Trudim se da ne budem uhvaćena kako zurim, ali uvijek postoji
jedna sekunda kada zurim u njegov profil, a sljedeći kad nekako to osjeti
i okrene se, a ja brzo skrenem pogled. To je samo jedna sekunda, ali je
dovoljno. To me tjera da ne gledam i pokušam biti potpuno
profesionalna. Jer znam, kad pogleda natrag, da i on razmišlja o toj noći.

Tog četvrtka, mi smo na jednom od najvećih kampusa u Coloradu i

Matt govori opijenom mnoštvu od desetak tisuća ljudi. Bio je vrlo
uzbuđen zbog ovog posjeta.
„Naša budućnost počiva na našim studentima i na našoj djeci.
Kvragu, ne mogu naglasiti koliko je važno potaknuti ih da se aktivno
uključe, daju svoj dio. To mi je rekao tijekom leta, što me potaknulo da
se posebno pobrinem da sve prođe glatko.
Čak je i vrijeme išlo po planu (a vrijeme je gotovo najgora noćna
mora planera). Nebo je bez oblaka i gužva je veća nego što smo očekivali.
Mattov snažan govor ne ostavlja nikakve sumnje u njegovu
sposobnost vodstva. Kada Matt stane za govornicu, čuje se glas iz
mnoštva: „Naprijed, Hamiltone!“
Još jedan povik iz gomile. „Gdje si bio, Hamiltone?“
„Žao mi je što ste morali čekati,“ kaže, a njegove se usne oblikuju u
jedan od njegovih ubojitih osmijeha.
Želudac mi drhti od uzbuđenja.
Gomila neprestano prekida, viče: „Matt! Ti si naš kandidat, Matt!“
Katkad se Matt nasmije ili ih pozdravi, kao da su stari prijatelji. Ali
kad se uozbilji to čine i ljudi. Njegove ruke na govornici, on stoji
uspravno i samouvjereno dok govori o nama kao o najboljima, o tome
da morate teško raditi da bi bili uspješni.
Kako ista stara vrata neće otvoriti nove mogućnosti. Kako nas slava
često zna udariti u glavu, opustimo se u svojoj slavi… slavi kojom
trebamo zajedno osvijetliti naciju. „Ni jedan čovjek vam neće donijeti ono
što tražite. Nitko neće donijeti ispunjenje vaših snova na vaš kućni prag.
Što onda želite? A još važnije, što činite kako bi došli do toga?“
 „Hamilton, Hamilton, Hamilton!“ Ljudi viču.
Valovi sreće prolaze kroz moje tijelo dok se refren čuje na tribinama.
Bog! Oni ga vole, obožavaju ga i štuju, a način na koji se osmjehuje
i smije na hvale koje mu dobacuju, on ih također obožava.
Niti jedan drugi kandidat u povijesti SAD-a nije osvojio mjesto
predsjednika s ovoliko godina, ali mnoštvo ga dolazi vidjeti. Njegovo
bogatstvo i ime bi privukli nekoliko sljedbenika, ali njegova karizma, ta
prizemljenost, osjećaj potpore koji pruža, zbog kojeg se osjećaš kao da
on razumije tvoje probleme, kao da zna što trebaš, čak i ako ti ne znaš.
I ne samo to, nego u usporedbi s njegovim konkurentima,
republikanskim predvodnikom i demokratskim predsjednikom (fosili,
obojica), izgleda tako mlad i jak, okružen timom sa svježim, novim
idejama. Izgledi su protiv njega, ali bodovi su u njegovu korist. Amerika
želi promjenu. Amerika želi rasti. Amerika želi ponovno biti mlada i
moćna.

„Kako misliš da je prošlo?“ Matt me pita dok idemo prema hotelu.

Odmahujem glavom i pokušavam izgledati razočarano, ali kad se
taj njegov osmijeh pojavi, ne mogu zadržati ozbiljnost. „Stojeće ovacije,“
kažem, podižući obrvu. „Ljudi su povezani. Bilo je ludo!“
Matt se osmjehne i gleda kroz prozor automobila, zamišljeno miluje
bradu, njegov osmijeh još uvijek ondje, tiho priznaje: „To je bilo ludo.“
Požurim se okupati i stići na vrijeme za večeru s osobljem. Idem
dolje u susret Carlisleu i drugim članovima tima u jednom od hotelskih
restorana. Kad se vrata dizala otvore, samo je Matt unutra.
Srce mi preskače i dijelimo osmijeh dok ulazim.
Tako dobro miriše, kao kolonjska voda i sapun, a toplina njegova
tijela me opija.
„Što nosiš ispod toga?“
„Nikad nećeš znati,“ kažem, s jezikom u obrazu.
„Hm. Više kao, znat ću do ponoći.“ Podiže obrvu, upozoravajući me
i kao da ljubi moje usne svojim pogledom.
Sama pomisao da ću večeras biti u sobi sama s Mattom ništa ne
čini da smiri moje tijelo u ovom trenutku.
 Iskoračimo iz dizala, hodajući rame uz rame s dovoljnom
udaljenošću između nas. On izvuče moju stolicu kad stignemo do stola,
ali Matt je i inače uljudan, tako da na sreću nitko ne obraća posebnu
pozornost na to.
Osim što dodirne moj vrat palcem dok sjeda, to je suptilan dodir.
Potpuno ukraden.
I trebaju mi svi moji napori da zadržim cijelo tijelo da na očigled na
drhti.
Sjedimo tijekom večere dok tim raspravlja i raspravlja i raspravlja,
a ja ne mogu smiriti zujanje u sebi. Gleda me s druge strane stola.
Gledam kako ispije gutljaj vode prije nego što stavi naočale da pregleda
glasačke brojeve koje je Hessler donio.
Odjednom sam žedna i uzmem brzi gutljaj, pokušavajući pročitati
mapu ispred sebe. Kad odemo i skupimo se u grupama kod dizala, Matt
uđe u isto kao i ja.
Stoji s moje lijeve strane cijelu vožnju gore. Njegova blizina toliko
utječe na mene da jedva čekam da pobjegnem.
Srce mi ludo udara u prsima.
Moje rame gori tamo gdje me dotaknuo svojim. Svjesna sam koliko
je viši od mene, barem za glavu viši.
Svjesna sam svakog njegovog udaha, sporijeg od mog.
Stižemo na moj kat i kad izađem, okrećem se da se oprostim od
grupe. Pogledam Matta na kraju.
Zuri u mene prodorno ispod nakrivljenih obrva, izgledao je malo
zamišljeno i mnogo gladan, kao da nismo upravo večerali.
Vraćam se u svoju sobu i čekam da mi pošalje poruku da je zrak
čist.
Deset minuta kasnije, moj sigurni telefon zvoni.
Deset minuta kasnije, tople ruke mi klize ispod suknje kako bi
otkrile moje donje rublje. Svlačeći ga. Otkrivajući svaki mokri nabor
ispod.
Ja sam u njegovoj sobi i sljedeće što znam je, da je Mattov mokri
jezik u meni.
 24.
Ručnik

Charlotte

Opet smo u D.C-u.

Matt je rano završio našu posljednju turneju i zatražio novi ubrzani
raspored na kojem sam radila cijelu noć.
Rekao je da ćemo se naći u njegovom apartmanu u Jeffersonu, koji
je koristio večeras kada su nas dvojica iz njegove pratnje upozorila da je
njegov stan okružen paparazzima.
Kasno ujutro pokucam na njegova vrata.
Popravim kosu, a onda i sebe.
Prestani se popravljati, Charlotte!
Očekujem da ću pronaći Carlislea ovdje, ali kad Wilson otvori vrata
i pusti me unutra, nailazim na tišinu.
Prolazim pokraj dnevne sobe s ispisom u ruci.
Ukočim se kad Matt uđe u moj vidokrug, njegovo veliko tijelo
pojavljuje se na dvostrukim vratima spavaće sobe.
Nosi samo bijeli hotelski ručnik oko svojih bokova, njegov koža je
zlatna i glatka.
Neka mi Bog pomogne.
Ručnik visi tako opasno nisko da vidim V na njegovim bokovima.
Ima duge noge s mišićavim bedrima i listovima, dlakave i preplanule.
Također je i bos.
Kosa mu je mokra od tuša i zalizana unatrag, otkrivajući njegovo
snažno čelo i savršene karakteristike. Iako izgleda nevjerojatno u odjeći,
'nevjerojatno' ne može ni opisati cjelovito sportsko savršenstvo njegovog
oblika i mišića. Svaki mišić je definiran i napet.
I te nevjerojatne ruke... ispupčeni bicepsi dok podiže mali ručnik
koji drži u šaci i prelazi njime preko kose da je osuši.
 Baca ručnik u stranu i prolazi prstima kroz kosu dok okreće
pozornost na mene. „Jesi li već sve napravila?“
Oh.
Da.
TO.
„Charlotte.“ Čokoladne oči počinju svjetlucati, a moje cijelo tijelo
crvenjeti kada sam shvatila da je primijetio kako zurim, kosa mu izgleda
razbarušeno, pa ček i više seksi dok stavlja naočale i počinje čitati.
Pokušala sam pomaknuti naš sljedeći angažman kako bi naš
terenski tim imao vremena stići autobusom, ali ne mogu pomoći s tim
što nas let uvijek tamo dovede ranije, čak iako Matt mrzi gubiti vrijeme
na čekanje.
„Ovo nas vraća jedan dan,“ kaže on.
Stenje u nezadovoljstvu, a u meni, osjećam duboko, instinktivno,
visceralno zatezanje mišića trbuha na taj zvuk. Ne samo moj trbuh. Moja
jezgra se također zateže. Čak se i moja prsa sužavaju. Sve to kao reakcija
na taj vrlo muški, vrlo seksi zvuk.
Podsjeća me previše na seks. Između Matta Hamiltona i mene.
„Žao mi je, Matt, ja samo... ne mogu shvatiti kako dovesti ostatak
tima na vrijeme kako bi se uklopio u još jedan veliki angažman. Možda
nešto manje.“
„Hej. U redu je.“ On zatvori fascikl i pogleda me. Može li reći da ja
gotovo da i nisam spavala? Pogled mu je omekšao. „Trebao bih te odvesti
negdje. Počastiti te doručkom i kavom.“
Ja grizem svoju usnu.
Mattove oči potamne.
„Neću reći ne velikoj kavi od vanilije.“
„Učinimo to.“
Osjećam kako se crvenim jer, zvuči previše kao izlazak.
„Ne možemo!“ Smijem se. „Ne mogu ovdje ostati više od nekoliko
minuta zbog straha da će nas još više gledati.“
On sjedne, a njegova jaka bedra otkriva ručnik.
„Žao mi je. Ne mogu ih kriviti što su opsjednutu tobom,“ dodam.
Gleda me.
Sve na što mogu misliti su njegove ruke na meni. Kako mi ruke idu
ispod njegovog ručnika, ii onaj njegov veliki, teški kurac. Vau.
Jesam li ja to upravo pomislila?
Što mi se događa?
„Dođi, poljubi me.“
Matt kao da mi čita misli.
 Zapanjena od zapovijedi, smijem se i grizem donju usnu. „Što?“
„Rekao sam, dođi poljubi me. Ja sam taj koji bi trebao grickati tu
usnu.“
Napravim jedan korak naprijed, Mattove oči potamne dok me
promatra.
Netko je pokucao na vrata. Slijedi zvuk ključa. Brzo se vratim korak
unatrag.
Carlisle i Hessler nam se pridružuju.
Carlisle se odmah upušta u posao: „Kako je naš Američki princa
danas?“ I namigne u mom smjeru. Matt odlazi u spavaću sobu, kako bi
se presvukao, pretpostavljam.
„Trebala bih ići.“
Matt izađe u hlačama, zakopčavajući plavu košulju. „Ne. Odvest ću
te kući.“
„Ne, uredu je. Zapravo, susrećem se s prijateljicom na kroasanu i
razgovoru, tri ulice dalje. A i njezin rođendan se približava; obećala sam
joj. Bit ću kasnije kod kuće. Zovi ako nešto trebaš.“
Požurim van, a onda provjeravam vrijeme i odlazim do omiljenog
kafića u blizini Žene Svijeta. Čekam tamo svoju prijateljicu Larissu.
Dolazi deset minuta kasnije, i sve to vrijeme, na neki način sam ljuta na
sebe što me Matt fizički privlači.
Pokušala sam biti usredotočena na posao i svoju karijeru. Zašto
moram padati na čovjeka za kojeg radim?
Izdišem kad ugledam Larissu kako žuri kroz restoran, pokušavajući
maknuti Američkog princa iz misli.
Na kraju odemo na kavu, zatim u kupovinu, a poslije na piće.
„Pa kako je raditi za tog boga?" Pita me, spuštajući glas dok sjedimo
za šankom jednog od naših omiljenih kafića. „Ne. Stvarno. Reci mi,
umirem od znatiželje.“
„Iscrpljujuće,“ kažem.
Molim te, Bože, ne dopusti da me moj izraz oda.
Da ga želim.
Da me, čudesno, želi.
Da smo spavali zajedno.
Da još uvijek ne želim da se to završi i prilično sam sigurna da zbog
posesivnog načina na koji me gledao ne želi ni on.
Dok sjedim tamo i lažem kroz zube, shvaćam da prvi put u životu
radim nešto što ne bih smjela. Shvaćam, kako je neugodno imati tajnu.
Željeti vikati na sav glas svijetu, ali u isto vrijeme, željeti to sačuvati. Da
svijet nikad ne dotakne nijedan dragocjeni dio tvoje tajne.
 Da nitko ne zna da tvoja slabost ima ime, otkucaje srca i vrlo
poznato lice.
„Ubila bih za samo jedan dan u toj kampanji, Charlotte. Mislim,
Matt Hammy! Je li on tako divan osobno kao što kažu da jest?“
„I više,“ stenjem, okrećući očima.
Skrećem pozornost na njezina novog dečka i na svu sreću, to je kraj
moga razgovora o Mattu Hamiltonu.
Kada bi ga bilo tako lako izbaciti iz svakodnevnih misli.

Kad sam stigla u stan te večeri, imala sam u sebi previše kave
pomiješane s alkoholom. Iscrpljenost me pritišće i bol u sljepoočnicama
kada izađem iz dizala na svom katu. Netko sjedi pored mojih vrata, netko
velik. U plavoj kapi.
Matt.
Ukusan.
Hamilton.
„Morao sam pobjeći. Mogu li prespavati kod tebe?“
Đavolski sjaj svjetluca u njegovim očima, a usne mu se podignu u
osmijeh kad primijeti šok na mom licu.
U sebi, brbljam i posrćem
Kako se otresao novinara?
Prilično sam sigurna da je Wilson morao sve srediti kako bi se
izvukao neprimjetno, ali… oh moj Bože, Matt je pred mojim vratima.
Moja majka bi umrla da zna da je on u mom 'usranom' malom
stanu.
Otvaram vrata drhtavim rukama, puštajući ga unutra, brinući se
da je ona možda u pravu. Gleda okolo s mrštenjem i odjednom moje
brige se umnože, uhvatim ga za ruku da mu odvratim pažnju.
„Imam veliki krevet. Hajde,“ šapnem.
„Stvarno ne bi trebala živjeti ovdje sama,“ kaže on, mršteći se na
mene.
Nasmiješim se i povučem ga prema svojoj sobi, ljuljajući kukove dok
mu to ne privuče pažnju.
 Tiho me slijedi, a njegove oči usredotočene na mene, umjesto na
moj stan. Skinem cipele i legnem na krevet, pitajući se zašto nije u
hotelu Jefferson s znakom 'Ne ometaj' na vratima. Zašto je ovdje?
Uhvatim ga kako gleda po mojoj spavaćoj sobi, ali kada se njegove oči
vrate na mene i vidi me, kako ležim na krevetu, teško dišući, čekajući,
njegov pogled se pomakne. Postane djelomično nježan, djelomično vruć,
a samo to mi daje naznaku zašto je ovdje.
Plus, znajući da mu osoblje nikad ne dopušta odmor,
pretpostavljam da su trenutci sa mnom njegovo jedino vrijeme odmora,
jedino vrijeme u kojem se potpuno isključi.
„Jesu li opet preplavili hotel?“ Pitam.
„Da, ali uvijek je tako.“
Govori ležerno.
Skine cipele, baci kapu na stranu i ispruži se na krevetu pored
mene, oboje na bokovima, na jednom laktu, okrenuti jedno prema
drugome. On se nasmiješi i ispruži ruku kako bi kažiprstom prešo po
mom obrazu. „Nisam mogao ostati daleko. Htio sam vidjeti jesi li sigurno
došla kući.“
„Ili si me samo htio vidjeti,“ šapnem.
„Da.“
Odjednom se prebacuje na mene, a ja sam na leđima, s Mattovim
velikim tijelom iznad.
Prelazi rukom po mojoj ruci, palcem miluje moju kožu, njegova
težina je najbolji osjećaj na svijetu pored… seksa s njim.
„Stvarno želiš ovdje provesti noć?“ Pitam, bez daha, trljajući stopalo
uz njegovu nogu. „Sigurna sam da je tvoj krevet udobniji. Ili onaj u
hotelu. Brbljam, zar ne? Samo…“
Polako kima, gledajući u mene.
„Iznenađena sam što te vidim ovdje,“ napokon priznajem.
„Dobro iznenađenje?“
Potrebno mi je neko vrijeme da to priznam, ali znam. Kimam
glavom. „Dobro iznenađenje.“
„Jesi li završila?“ Pita, uvijajući ruku ispod moje kose kako bi mi
podigao glavu nekoliko centimetara. Njegove oči su nevjerojatno tamne
dok nastavljam kimati.
Progutam, zatim se smijem i podignem glavu malo više. Ne moram
dizati previše. Matt smanjuje udaljenost između naših usana, a ja sam
prvi put poljubljena u vlastitom krevetu. Iako je malen.
„Trebali bismo te premjestiti u sigurnije susjedstvo i bolji stan,“
kaže, grickajući moju čeljust.
„Ne,“ kažem, okrenuvši glavu da mu dam bolji pristup.
 „Zašto?“ povlači se.
„Zato što ovdje nema nas. Ja nisam tvoja ljubavnica.“
On se povlači i obrve se podižu. „Ti radiš za mene.“
„Sada sam ispod tebe, Matthew.“
Nasmiješio se, odmahujući glavom, a onda se malo odmaknuo da
me pogleda dok je rukom prelazio po mojoj kosi.
„Sviđa mi se koliko si stvarna, Charlotte. Način na koji se zauzimaš
za sebe i način na koji se zauzimaš za druge. Sviđa mi se koliko si
iskrena i radišna. Koliko si slatka.“ Uhvati moje usne između svojih,
prelazeći rukom po mom čelu, gledajući me u oči.
„Možeš li me kriviti što te želim zaštititi? Nikad nisam mislio da ću
susresti ženu poput tebe. Koja stišće sve moje gumbe kao ti. Želim te
uzeti uz svaku tvrdu površinu, a u isto vrijeme želim te zaštititi od svega.
Nisam te očekivao. Nisam te očekivao sada.“
Potrebno je nekoliko sekundi da pronađem svoj glas. „Jesi li doista
vjerovao da nikad nećeš pronaći nekoga tko bi bio svoj s tobom?“
„Većina se previše brine o postavljanju maske za koju vjeruju da se
slaže s mojom.“
„Ja ne.“
„Znam. Što me čini rjeđom od bilo čega. Tako dragocjenom.“ Njegov
glas postaje grublji dok izražava svoju zahvalnost.
Zgrabim ga za čeljust i poljubim, a Matt zgrabi moje ruke i stavi mi
ih iznad glave, ljubeći me tiho, ali temeljito sa žestinom i žurnošću. A
onda sam razodjevena i odnesena u krevet u kojem sam uvijek spavala
sama, od jedinog čovjeka kojega sam ikad željela i jedinog kojeg uistinu
ne mogu imati.
Uzet ću što mogu, jecajući tiho pod njegovim poljupcima dok prelazi
rukama po meni.
 25.
Zadnja osnova

Charlotte

Sljedeći vikend, Matt je posjetio svoga djeda u Virginiji.

Pomalo mi je drago zbog distanciranosti. Tonemo previše duboko.
Iako dio mene želi potonuti još dublje, dovoljno duboko za utopiti se,
znam da to nije najbolje za njega, za mene, za bilo koga.
Matt je pastuh u krevetu. Proveli smo cijelu noć, dodirujući se,
svršavajući, i razgovarajući, kod mene. Nijedno od nas nije spavalo, i
izgledalo je da nijedno od nas ne želi spavati. Nisam htjela da ode.
Ovisna sam o vremenu koje provodimo zajedno.
Stalno želim još.
Ali u ovom stadiju kampanje, nećemo se igrati s vatrom. Naša tajna,
skandalozna afera je nuklearna bomba, i svaki kiks u pokušaju
sakrivanja, može biti uzrok da plane.
Roditelji su me pozvali na večeru jedne večeri i roštiljali me o
kampanji. Znam, od odrastanja u njihovoj kući, da u politici, diskrecija
je potrebna. Zadnja izbori su sutra, tata je rekao kako je čuo da je Matt
pozvan iz obje stranke ali je odstupio.
„Radiš dobar posao kombinirajući dekade i dekade moćnih pomaka
između dvije stranke, ali hoće li biti dovoljno Charlotte? Što Matt
namjerava ako napadnu, pronađu neki skandal iz njegove prošlosti?“
„Tata, ja nisam njegova sjena, i također ne čitam misli, zaposlena
sam da pomognem organizirati njegov raspored i to je sve.“
„Hoćemo li biti pozvani na dobrotvornu večeru za obrazovanje koju
će održati blizu završnice kampanje?“ Mama je upitala.
„Na popisu ste. Svi su na popisu, čak i cijeli Hollywood i Nashville;
Matt voli glazbu i voli, voli znanstvenike i podučava šmokljane.
Kampanja je do sada imala ulagače od približno tucet javnih osoba. Čak
je i Mayweather objavio na svom društvenom profilu prizor gomile i
gomile novca i poruku koja glasi „Floyd Novac Mayweather ne radi
provjeru iznosa od dvjesto dolara, volim gotovinu, na to dodajte još
nekoliko nula'.“
Shvaćala sam koliko bizarno to sve zvuči kad sam se čula kako to
izgovaram. Kako Matt uopće spava?
Kako bilo tko nosi očekivanja cijele zemlje na svojim ramenima, i
dobro ih nosi?
„Premda nismo sigurni da možemo nazočiti svečanosti,“ Tata mi je
tiho obznanio. ‚‚Shvaćaš da će moje pojavljivanje na takvom događaju
također biti sponzorsko?“
Susrela sam njegov pogled i lagano klimnula, želeći ga zamoliti da
sponzorira Matta, ali previše sam ga poštovala da ga upitam što čeka.
Jednostavno znam da ga je strah bez obzira na ljude, da će se stranke
pobrinuti da onaj tko završi na vrhu ne bude Matt Hamilton.

Kasnije, iste te večeri, sastala sam se sa svojim prijateljima u istom

lokalu gdje sam prije nekoliko mjeseci proslavila rođendan. ‚‚Hamiltona
za predsjednika,“ Kayla je rekla za vrijeme večere. ‚‚Ima moj glas. I znam
da ima tvoj!“
Nasmijala sam se, odgovorivši. ‚‚Naravno.“
Namrštila se. ‚‚Čekaj. Što? Ima li više od tvoga glasa?“
Odbacila sam to smijehom, ali, oh bože, nimalo nije smiješno.
Kako sam mogla dopustiti da se ovo dogodi? Plašila sam se da hoće,
i priznajem sama sebi da je to bio primarni razlog zbog kojeg sam
oklijevala pridružiti se kampanji.
Ali… ne možeš kontrolirati u koga ćeš se zaljubiti.
Osim što je dio mene vjerovao da možeš, da je bilo pogrešno od mene
pasti na način na koji sam ja padala, za koji znam da ne vodi nigdje. Ali
i dalje ga želim.
 I mislim na njega. I usprkos pitanju ako pustim stvari da odu
predaleko, da li bih možda trebala prekinuti prije nego postane gore, ako
ostanem.
Žudeći za promjenom. Žudeći… da budem s njim.
Pogledala sam u Kaylu, ona ima dobrog tipa; ona je ta koja će biti
odvedena kući večeras, ona koja ima posao koji voli i roditelje koje nije
bilo briga je li učiteljica ili svira gitaru (zapravo radi oboje).
Imam posao koji je privremen, muškarca kojeg istinski nikada ne
mogu imati, i ako moja majka shvati da sam opasno privučena Mattom,
zabrinut će se. Istina, žele me u naručju obećavajućeg političara, ali ne
kandidata za predsjednika, za kojeg je svaka žena u zemlji vjerovala da
pripada njoj.
Kunem se da nikad nisam bila tip djevojke za političara, ili te varaju
sa drugim ženama ili sa svojim poslom, ili one previše ljigave koji varaju
svoje glasače koji su ih stavili na tronove.
Ali bez obzira koliko to sve smatrala neukusnim, živim u D.C-u.
Živim i dišem politiku. Politika me hranila cijeli život, pravila mi karijeru.
Politika je sada moj život.
Politika je u svakoj pori i ćeliji muškarca koji obuzima moje snove.
Činjenica da je ispravan i najneiskvarenija osoba u političkom
svijetu samo dodaje njegovoj pojavi, mom divljenju, mom poštovanju.
Moja želja da ostanem na njegovoj strani sve do kraja, prevelika je, bez
obzira koliko povrjeđivala djevojku u meni koja je samo željela tipa da
ga voli i njega da joj uzvrati.
Te noći popela sam se u krevet, u svome malom stanu, shvaćajući
koliko sam doista usamljena kad je sve oko mene tiho. Kampanja je
iscrpljujuća. Također je animirajuća i poučna.
Sreli smo se sa stotinama tisuća ljudi. Moraš znati sve varijacije,
sve nacije, da bi znao što čini Ameriku. Trebaš vidjeti hrabrost, patnju,
nadu, uljudnost, nepristojnost, bijes, očaj, sve to je Amerika.
Tuga je kad ne čuješ one koji su u bolovima sve dok ne zaplaču. Ne
čuješ tu patnju jer ponekad su oni ti koji su najtiši.
 Sljedeći dan, svi smo se sastali kraj spremišta spremajući se gledati
nepotpune rezultate. I nedostajao mi je.
Nedostajala mi je njegova energija i strast koje uvijek osjećam kada
sam oko njega. Nedostaje mi putovati s njim, njega kako me traži usluge,
poput, da mu donesem kavu, i nedostaju mi usredotočeni pogledi koje
ima kad stavi svoje naočale i čita raspored koji donesem, ili dokumente
koje isprintam.
Večeras je ovdje, blizu stotinu članova našeg tima, gleda ravni ekran
TV-a u jednoj od soba za medije, dok pratimo zadnje izbore. Dva vodeća
muškarca stranki su Demokratski predsjednik Jacobs, i Republikanac
Gordon Thompson.
Predsjednik Jacobs. Jedina dobra stvar koju je uradio za našu
zemlju, tek je treba uraditi, što je korak natrag od ureda, treba pustiti
nekoga više kompetitivnog sa boljim idejama.
Gordon Thompson. Želi povećati vojni budžet dok reže potrošnju
društvenog programa. Izgleda kao da je za rat spreman.
I očito zainteresiran za ocjene koje se čini da Thompson prikuplja,
mediji su neprestano ponavljali ono što je blogirao, i pričao koješta na
TV-u kad je Matt stigao.
Susreo je moj pogled. Naše oči, izgledalo je kao da su spojene za
vječnost.
Matt je prestao zuriti tek nakon što su ga svi počeli pozdravljati.
Ljubazno im je uzvratio pozdrave a onda sjeo meni s desna.
Svjetla su prigušena, a zatim i sasvim ugašena.
TV treperi i svi šute, gledaju i slušaju spekulacije o tome tko će biti
kandidati demokratske i republikanske stranke.
Pokušavam pratiti, osim što znam da Matt sjedi točno dva inča
dalje. Svjesna sam topline njegova tijela. Zadivljena sam pucketavim
tragom vatre u mojim venama jer je tako blizu. Njegov čisti, muževni
miris čini da me pluća bole. Preplavljujući nagon da mu se približim, ne
napušta me. Umjesto toga, naslonila sam se unatrag. Izdahnula sam i
onda shvatila da se upravo okrenuo kako bi me pogledao.
Zuri u moje lice kao da ga pokušava ucrtati u sjećanje, i činilo se
da ga to frustrira jer je nemirno prešao rukom preko vrata.
 Ustao se i uputio po kavu, a onda je stao nekoliko koraka dalje, s
moje desne strane, buljeći u TV, jako se mrštio.
Izgleda tako dobro.
Bili smo u žarištu kampanje, u dvoranama za prijem, srednjim
školama i fakultetskim dvoranama, trčali smo prema izbornom danu.
Stvari će postati još intenzivnije nakon danas, sigurna sam da ćemo
provesti još nekoliko mjeseci dalje od D.C-a.
I iznenada, ne znam da li to mogu učiniti. Mogu li živjeti sa ovom
nemilosrdnom boli dok putujem s njim, gledam ga kako iskreno ljubi te
bebe, drži ih zbog toga što to doista želi, ne zbog toga što je dobro za
tisak.
Kako se vijesti nastavljaju, on zatreperi na ekranu. Naglašena glava
prepuna razbarušene kose. Njegova pojava reflektirala se u neformalnoj
odjeći, još više ga ističući. ‚‚Matthew Hamiltonovo dobro prosuđivanje,
staloženost i disciplina, bit će snažno oružje protiv republičkih i
demokratskih kandidata,“ voditelj je govorio prije nego što se vratio
mjerenju rezultata.
Dakle tu smo, gledamo ranije povratke dok su imenovani
pretpostavljeni kandidati suprotnih stranaka.
Nema iznenađenja, Jacobs i Thompson. Izgleda da je Hessler još
uvijek iznenađen.
„Kakvo neprestano sranje. Jedan je jednako staromodan kao
prokleti svećenik. I nemojte da započinjem s drugim. Nema dovoljno
klinaca u zemlji da se drže svih tih sranja koja ispljuje,“ uzvikne Hessler
protivnicima.
Činilo se da svi gledamo u Matta za njegovo mišljenje.
Matt je prešao rukom po svom vratu, zamišljeno se mršteći. ‚‚Naša
vlada će zadržati onoga tko god da pobjedi. To je ljepota našeg sustava.“
Hessler je otpuhivao. ‚‚Sve dok se ne opiru ideji o izdavanju tona
izvršnih naloga.“
Matt se nacerio na to, a zatim zamišljeno pogledao u TV, očito važući
vrline i mane svojih protivnika.
Ustala sam i uputila se prema kuhinji, ispred sobe za razgledavanje,
usput prolazeći pokraj Matta. Nije se pomaknuo kako bi me pustio da
prođem. Pogled mu je potamnio dok sam prilazila, impulzivno je
posegnuo prema mom vratu.
Nježno je uhvatio iglu orla na mom ovratniku. Pogladio je orla
jagodicom svoga palca. Jednom, to je sve, njegove oči su sjale ponosom
kao i on.
 Zadržala sam dah. Znatiželjno je promatrao moj izraz lica. Osmijeh
mu je izblijedio. I dalje je držao iglu. Plašim se da može vidjeti kako
gotovo dašćem, prokleto da je moje tijelo! Mali uragan leptirića je u mom
stomaku i bojim se da ovaj tip, tako prokleto perceptivan cijelo vrijeme,
to također može vidjeti.
Nervozno sam se povukla natrag, pokret ga je natjerao da spusti
ruku. Konačno se pomaknuo kako bi me pustio da prođem, i iznenada
me Mark slijedio po osvježenje.
„Nešto se događa između vas dvoje?“ upitao je.
„Da,“ rekla sam, iritirana koliko je radoznao. ‚‚Ništa.“
„Dobro. Uf! Bio sam zabrinut za trenutak.“
Stisnula sam čvrsto usne i izvadila malu bocu vode iz hladnjaka.
„O tome svi ovdje razgovaraju, svi ti telefonski pozivi djevojčica koje
tvrde da su Charlotte i da žele razgovarati sa Mattom.“
„Možda njihova imena i jesu Charlotte.“ Zatvorila sam hladnjak i
otvorila bocu.
„Svih tridesetak? Nema šanse.“ Odmahnuo je glavom i promigoljio
obrvama. ‚‚Postoji samo jedna Charlotte što se mene tiče… i nažalost,
također postoji samo jedna Charlotte što se tiče Matta. Ne može prestati
gledati u tebe.“
„Mark… ništa se ne događa.“
Tada se nacerio, naslonivši se laktom na ručku od vrata.
„Dobro. Želiš li izaći sa mnom ovaj vikend?“
„Molim?“
„Spoj.“ Nacerio se.
Oklijevala sam, a onda shvatila da je Matt još uvijek nekoliko
koraka iza mene. Razgovarao je sa Carlisleom, ali sada je gledao u mom
smjeru.
Ako sam odlučna da ga izbacim iz svoga sistema i spriječim sve
glasine o nama također, spoj je dobar način za to. Druge ribe u moru,
nema potrebe ići za Velikom Bijelom Psinom. Ali sve što sam mogla reći
jest, ‚‚Ne dok ne pobijedimo.“
Zatim sam tiho istupila vani i vratila se u zajedničku prostoriju,
pijuckajući svoju vodu.
Gomila se ubrzo raspršila, pronašla sam se kako se borim protiv
poriva da se zadržim i pitam Matta u vezi njegovog vikenda. Uputila sam
se prema dizalima sa gomilom, trudeći se natjerati da idem kući.
 Matt se namrštio kad sam prošla pokraj njega, zanemarivši ga.
Naglo se pomaknuo kako bi me zaustavio, hvatajući mi lakat. ‚‚Hej.“
Pogledala sam prema gore a onda i okolo, zabrinuta da bi nas netko
mogao vidjeti. Ali svi su se nagurali u dizala.
Zurili smo jedno u drugo, u njegovom pogledu se nalazilo tisuću
poruka koje nisam mogla dešifrirati, ali nekako sam ih osjetila, u
trbuhu, poput zamršenih pucketavih žica.
Usana podignutih prema gore na neodoljiv način, koji sam
pokušavala ne primijetiti, Matt mi je mahnuo da se primaknem.
Oprezno sam hodala s njim. Ima toliko moći, da nije samo osoba, nego
prisutnost.
Nosi osmijeh, zli mali sjaj u očima kao da zna… sve.
Namršti se na mene i povuče kvaku na vratima ureda.“ Nakon vas
gospođice Wells.“
Nasmiješio se kao džentlmen, ali njegov pogled je onaj poput
pećinskog čovjeka, ulazim unutra dok on zatvara vrata iza nas.
Udahnem za hrabrost, ali postoji jedna stvar o njegovom uredu,
ovdje. Gornja polovica je staklo i svatko tko se vrati u zgradu, mogao bi
nas vidjeti.
Srce mi ludo lupa dok osluškujem kako mi se približava odostraga.
Sklizne rukom oko moga struka i povuče me natrag na svoja prsa. ‚‚Hm.
Kosa ti dobro miriše.“
Izdahnem.
„Uvijek drugačije,“ doda kao naknadnu misao.
„Uvijek skakućemo po hotelima; U milosti sam onoga što mi je
ponuđeno u sobi.“
„Ipak, ovo je stvarno. Ovo je tvoje.“ promrmljao je.
Zgrabi mi ramena. Njegove preplanule ruke, dugih prstiju, nježno
me stisnu.
Pokušam potisnuti svoju reakciju dok se okrećem u njegovom
naručju i podižem oči na njegovo lice. On tiho zuri dole u mene, kao da
me pokušava shvatiti.
„Dakle, Mark,“ rekao je, promatrajući me.
„Što s Markom?“
Naglašeno je podignuo obrvu.
„Oh, misliš Mark.“
„Mark Conelly.“ Oči su mu poletjele prema vratima a zatim se opet
vratile na mene. ‚‚Što želi s tobom?“
 „Ništa. On je samo prijatelj.“
„Sigurna si?“
U mom tijelu se događa čudno brujanje nakon što vidim uvijene
vrtloge tame u njegovim očima.
Je li Matthew Hamilton, čovjek koji ima sve, svijet pod njegovim
nogama, ljubomoran?
Rub njegove vilice izgleda oštro kao uvijek. ‚‚Sigurna sam. Ništa se
još ne događa.“
„Još?“
„Želi spoj, ali ja se prvo želim koncentrirati na kampanju. Nisam ga
odmah odbila jer je on… spekulirao o nama.“
„Vidim.“
Htjela sam znati što misli, ali on zatvara svoj pogled i samo me
gleda.
„Prestar je za tebe,“ konačno izjavi.
„Godinu dana je mlađi od tebe,“ usprotivila sam se.
„Rastavljen je. Potpuno neprihvatljiv za tebe.“
Slegnula sam. ‚‚Imam druge mogućnosti. Moj prijatelj Alan već
godinama pokušava nešto ozbiljno sa mnom.“
Oči su mu se raširile. ‚‚Nema pobjede u ovome s tobom?“ Nasmijao
se i prošao prstima kroz svoju kosu, mršteći se kombinacijom
zabavljenosti i zbunjenosti.
Iako je Matt izgledao smireno, strahovala sam da vreba neka vrsta
oluje u njegovom pogledu. Nešto držano čvrsto pod kontrolom.
Ostala sam tiha dok sam se borila sa tisuću stvari koje sam željela
reći ili uraditi. Nedostajao mi je. Nedostajalo mi je njegovo lice i način
na koji je mirisao, način na koji je ured zujao kad je on ovdje.
Nedostajalo mi je buđenje sa zapetljajima u mom trbuhu zato što znam
da ću ga vidjeti. Također mi se ne sviđaju ti osjećaji, ali teško ih je
odgurnuti kad su jednostavno… tu. Jači nego ikada kada je blizu.
„Zašto uopće razmišljaš da izađeš s njim?“
„Jer,“ skrenula sam pogled, a onda prošaptala, ‚‚To bi moglo ugušiti
sve glasine o nama. I jer… ispod kože si mi Matt.“
Tišina.
Ostala sam na mjestu čak i kad su mi svi instinkti govorili da odem
i ne gledam natrag.
„Nemoj izaći s njim.“ Čekao je trenutak a zatim dodao. ‚‚Sa nijednim
od njih.“
 Privukao me na svoja prsa, odmahujući glavom prema meni.
Oklijevala sam, zatim se nagnula naprijed i namjestila svoj obraz.
Okrenuo je glavu u moje vlasište i udahnuo. Zatim mi je pomilovao nos
i prešao svojim palcem preko mojih usta. Blago je pritisnuo moju donju
usnu da otvorim usta, kako bi mogao trljati palcem preko moga jezika.
Oči su mi se zatvorile. Usisala sam mu palac a onda mu okrenula
ruku i poljubila dlan. Stisak mu se pojačao, spustio je lice niže, sa
jednodnevnom bradom, pritisnuo je usne na moje.
Zastenjali smo kad su nam jezici prešli jedan preko drugoga, opet i
opet.
Rukama sam mu zgrabila košulju. Kliznuo je rukom kako bi mi
uhvatio stražnjicu i privukao me malo bliže, dok me razdvajao svojim
ustima i ponovo ljubio.
Zastenjala sam njegovo ime.
„Matt.“
Povukao je usta i pogledao me, teško dišući. Stvarnost je polako
dolazila. Nalazimo se u sjedištu, sa staklom koje nas okružuje. Ljubim
Princa Amerike.
Predsjednik Jacobs. Thompson. Odskočiti će zbog ovoga.
Izgleda da je Matt znao o čemu razmišljam.
„Tip za kojeg se boriš, ne znam kako ne biti on. Onaj koji svi očekuju
da budem.“ Prstom je dotaknuo moj obraz. ‚‚Ali s tobom je drugačije.“
Izdahnula sam kad su se njegove riječi slegnule. Ono što on misli,
jest da u mraku, noću, ne želi biti predsjednik, ili Matthew Hamilton.
Želi biti samo muškarac u mogućnosti da izgubi kontrolu, bez da
dobije priču u medijima sljedeći dan.
Htjela sam da se drži za mene, i željela sam mu reći da volim način
na koji izgubi kontrolu, i da volim činjenicu da nosi sva očekivanja koja
je svijet postavio za njega jer slučajno, ime Hamilton nosi i više nego
dobro.
Umjesto toga, samo sam ga zamolila za vožnju kući, pitajući se da
li je muškarac izoliran kao Matt, doista ikada prije spustio svoj gard sa
bilo kime.
„Izgubi tragove. Želim odvesti Charlotte,“ Matt je rekao Wilsonu
nakon što smo ušli u auto, a Wilson je napravio nekoliko pokreta, klizeći
u nekoliko podzemnih parkirališta kako bi prikrio tragove prije nego što
se zaustavio ispred moje zgrade.
Matt me slijedio u zgradu.
 Lice mu je čvrsto, izgleda zamišljeno.
„Ako još uvijek razmišljaš o stvarima sa Markom, sada znaš kako
se ja osjećam gledajući kako se tisuću i jedna prekrasna žena baca na
tebe.“
Nasmijao se, zatim prešao rukom preko lica. ‚‚Ljubomoran sam.
Dovoljno sam muškarac da to priznam. Ljubomoran sam na svakog tipa
koji te može izvesti van, šetati s tobom u naručju niz ulicu.“
Oči su mi se proširile na to priznanje.
Matt Hamilton ljubomoran na bilo kojeg normalnog tipa?
Osjećala sam se kao da ne mogu usporediti s ničim ovu prekrasnu
električnu struju koju njegove riječi šalju prema meni.
Topim se od bedara do nožnih prstiju dok koračam prema svom
stanu.
Pojavila se jedna od mojih ženskih susjeda.
„Charlotte, ja…“
Matt se okrenuo.
Moja susjeda je zamucala. ‚‚Oh, wow.“
„Drago mi je što smo se upoznali.“ Matt se blago nasmiješio, a oči
moje susjede ne mogu biti veće nego što jesu.
Matt me upitno pogleda, a ja žustro objavim, ‚‚Matt, moja susjeda
Tracy.“
„Moje zadovoljstvo Matt!“ moja susjeda je uzviknula.
Matt je pozdravi a onda ga uvedem u svoj stan. ‚‚Dokumenti su ovdje
gospodine Hamilton,“ rekla sam dok sam ga uvodila unutra, pobrinuvši
se da Tracy čuje i moleći se da će je to zadovoljiti. Kad smo ušli,
naglašeno sam rekla, ‚‚Moja poanta. O djevojkama koje se ili bacaju na
tebe ili plaze po podu zbog tebe.“
Toliko je mračno u mom stanu, upalila sam lampu ali i dalje se
činilo kao da nas sjene obuhvaćaju. Uđem u kuhinju i izvadim kruh
samo kako bi držala ruke uposlenima, da ne idu na njegovu košulju,
njegovu čeljust, njegovu kosu. ‚‚Spremit ću nešto za jelo. Ponekad mi se
vrti u glavi ako sam bez hrane jedno vrijeme… Želiš malo?“
Spusti se na stolicu a nogom izvuče drugu tako da može podignuti
nogu na oslonac i nagnuti se naprijed. ‚‚Pogledaj se.“ rekao je.
„Što?“
„Prava mala domaćica,“ zahvalno je zapjevušio.
Spremila sam sendviče, smijući se. Ne mogu razmišljati sa Mattom
u svojoj kuhinji.
 „Znam neke recepte,“ hvalim se. ‚‚Jessa me naučila kad sam bila
mlađa. Dan kad ste ti i tvoj tata došli, bila sam šokirana što se
predsjednička hrana kuša prije nego što se jede.“ Pogledala sam u
njega.“ Bio je to vrhunac mog života. Osjećala sam se kao da sam
izabrana za nešto posebno, zbog čega sam i kupila iglu. Čak sam bila
inspirirana da se pridružim Ženama Svijeta zbog toga. Držala sam te
prisutnog u svojoj glavi.“ Nasmijala sam se.
Samo je gledao u mene, shvaćam da je izgledao pomalo zamišljeno.
„Molim te. Ne budi tako šarmantan. Ne pokušavaj me
impresionirati. Vjerojatno bih svakako glasala za tebe.“ Smijala sam se,
ali on nije. Stajao je dok sam grizla svoj sendvič, i dok sam žvakala,
podignula sam sendvič nudeći mu. Gledao me kako dovršavam
žvakanje, i kad sam spustila svoj napola pojeden sendvič i obrisala usta
ubrusom, tiho je pomaknuo pramen moje kose iza uha, naginjući se
naprijed kao da mi želi biti bliže.
Rekla sam, sada već nervozna, ‚‚Stvarno, već sam očarana svakim
tvojim dijelom.“
Smrznula sam se kad sam shvatila što sam rekla, oči su mi se
raširile, a njegove oči su potamnile i suzile se dok je podizao svoju ruku
i prelazio palcem preko mojih usta, mješavinom grubog i blagog,
pohotnog i nježnog.
„Ako si tako očarana, zašto uopće Marku daješ čak i jednu
pomisao?“ ispalio je.
Dahnem. ‚‚Još nisi to pustio? To je posve sindrom jedinog sina. Ne
dijeliš svoje igračke?“ zadirkivala sam.
Izgledao je kao da me želi uza zid, a ja sam željela prijeći jezikom i
prstima svuda po njemu.
„Mogu dati trenutak Marku,“ dodala sam. ‚‚Više od toga nakon
izbora. Ne možeš imati sve Matt.“
„Ali želim sve, i želiš da to želim, želiš da želim tebe, je li ovo sve u
vezi toga? Sa Markom i sada tim drugim tipom?“
„Ne.“
„Nemoj izaći sa Markom. Nemoj izaći Kojegodbilonjegovoime. On
nije pravi za tebe.“ Odmahnuo je glavom i sada mi milovao usnu svojim
zaglavcima. ‚‚Nemoj ove usne dati bilo kome. Previše su lijepe. Previše
rijetke. I moje su.“
Uzdahnula sam i stavila ruke na lice, mrzeći što sam još uvijek ta
jedanaesto, godišnja zaljubljena djevojčica, osim što me sada ta ista
zaljubljenost stišće u svom naručju. ‚‚Matt…“ podignula sam pogled.
‚‚Moja susjeda te vidjela. Moraš ići.“
„Plašiš se da će sanjariti o meni?“ Drskost je ispunjavala njegove
riječi i prelazila preko njegovih usana.
„Ne,“ poričem, ali možda jesam.
„Onda su glasine,“ rekao je, zamračenog pogleda.
Klimnula sam. ‚‚Ali reći ću da sam ja zavela tebe. Da sam imala zle
namjere u vezi Bijele kuće.“
Osmijeh je zaigrao na njegovim lijepim usnama dok je nova tekstura
prekrivala njegov glas, čineći da zvuči grublje. ‚‚Charlotte, nema ničega
lošeg u tebi.“
„Ima. Jer uopće ne bih trebala biti ovdje, želeći ono što želim,
poznajući rizik. Ja sam vrag osobno. Zapravo, nikad nisam potonula
niže od ovoga.“
Uzeo je pramen moje divlje, crvene kose, i uvio ga oko svoga
kažiprsta. Zbunjeno se mršti, ali njegove oči čine se jednostavno
fascinirane. ‚‚Zašto inzistiraš na tvrdnji da si iskreno zlo, je li to tvoja
tajna fantazija?“ Povukao je pramen malo prema naprijed, što je
privuklo cijelu moju glavu, dodajući, ‚‚Jer slučajno mi se sviđaš takva
kakva jesi.“
Glas mi je postao zadimljen. ‚‚Jednostavno želim istaknuti da sam
višestruko…“ Povukao je pramen bliže i moj um se počeo raspršivati.
‚‚Postoje mnogi dijelovi mene koje ne poznaješ. Poput,“ oslobodio je
pramen i iskoristio svoj prst da pređe preko moje ključne kosti,
‚‚činjenice da te imam hrabrosti… imam hrabrosti zavesti.“
„Stvarno?“ I eto ga, opet mi se smijao svojim očima, uzrokujući
divlje, male trzaje u mom trbuhu.
Povukla sam se unatrag i povukla svoj top, srce mi je kucalo sve
brže i brže dok me Matt nastavljao gledati, a osmijeh mu je počeo
blijedjeti.
„Ne vjeruješ mi?“ potaknula sam.
Samo je gledao u mene, pogleda vučjeg i intenzivnog.
Odlučno sam stisnula zube i polako otkopčala sve gumbe, zatim
razdvojila svoj top i gurnula tkaninu sa jednog ramena.
Trag smijeha u njegovim očima postaje zasjenjen vrućinom dok mu
pogled pada na moje golo rame.
Odjednom, ne postoji ništa osim tišine u sobi.
Ništa osim tišine i njegovih očiju koje prate moje rame, gore uz vrat,
do mojih usana, a zatim direktno do očiju.
 Izgubila sam svu moć disanja.
Uvijek me nadvisuje kada je blizu, i upravo sada, izgleda sasvim kao
muškarac, taman, i ima malo previše testosterona u zraku.
Matt nikada nije izgledao seksipilnije nego sada, stojeći tamo i
boreći se protiv bitke koju nisam htjela da dobije.
Polizala sam usne i skupila hrabrost dok sam slijegala drugim
ramenom i podignula ruke kako bih prekrila prednji dio. Gledala sam
mu lice, plašeći se njegovog odbijanja, plašeći se vlastite
nepromišljenosti.
Vjerojatno bih sada trebala stati.
Ne. Matt bi me vjerojatno sada trebao zaustaviti.
Trebala bih se izmaknuti iz njegovog osobnog prostora, ili još bolje,
on bi se trebao maknuti iz moga, a ipak sam pustila košulju da padne,
a Matt ostaje tih ispred mene, očima fiksiran na moje lice, tamno poput
sumraka.
Još tišine.
Matt je tako usredotočen, tako strastven; Nikad prije nisam vidjela
toliku strast u očima muškarca kad govori o Sjedinjenim Američkim
Državama. Volim to, ali također volim način na koji me sada gleda s
istom strašću. Mene. Samo mene.
Može imati bilo koju ženu koju želi, a ipak ne bira nikoga. Za sada
je odabrao svoju zemlju, i znam da to trebam poštovati. Što radiš
Charlotte?
Sljedeći trenutak, stojim ispred njega u suknji i grudnjaku.
Ne mogu misliti na ništa kad podigne svoju ruku kako bi me
dotaknuo i polako povlačio zglobove svojih prstiju od moga pupka,
između mojih grudi, prema vratu, a zatim natrag dolje.
Milovanje, meko poput perja, dodiri njegovih prstiju jedva su
doticali moju kožu, njegov pogled koji je uranjao u moj s tom nježnošću,
i mučnom frustracijom koju nikada prije nisam vidjela. Urezana je u
svaku crtu njegovog zgodnog, savršenog lica, u liniju njegove čeljusti,
stav njegovih usana, kao da su stisnute kako bi ih spriječio da se spoje
s mojima.
Nemam riječi za stvari, želje, koje osjećam.
Nikad nisam ništa željela na način na koji želim, trebam, Matta da
me poljubi upravo sada.
Jedva da mogu progovoriti. ‚‚Vjeruješ li mi sada?“ progutala sam.
‚‚Zar me nećeš zaustaviti… da skinem ostatak?“
 Ponovo je zglobovima prstiju prešao preko moga torza, ovaj put
penjući se uz moje grlo, gdje je raširio svoje prste ispod moje čeljusti,
otvorenom rukom obuhvatio mi lice dok je vrhom ruke uhvatio moju
bradu.
„Prekini sada. Gledat ću te dugo, dugo vremena.“ Njegove vrele oči
pretvorile su moje kosti u pepeo.
Progutala sam, ošamućena željom njegovog pogleda.
Spustio je poljubac na moj obraz, toplog daha. ‚‚Učinit ću da ovi
obrazi dobiju žarko crvenu boju zbog načina na koji će se moji prsti
igrati s tobom,“ rekao je, a zatim spustio svoj nos tamo i udahnuo uz
moju kožu.
Milovao mi je bokove, nosom mi trenutno dodirujući uho.
„Tako si strastvena… Imaš više ljubavi za svoju zemlju nego bilo tko
koga sam ikada vidio. I to me izluđuje kad sva ta vatra oživi za mene. Ne
bi mi smetalo gledati kako upravo sada gori ta vatra.“
Moj glas je nabijen požudom i čežnjom. ‚‚Naša zemlja je prekrasna,“
rekla sam, samo odgovarajući na prvi komentar. A ti si divan u krevetu,
pomislila sam za sebe, ali ne hranim mu ego više. Svijet to već radi.
„Znaš što bi bilo divno?“ rekao je, trzajući usnama zamišljeno u
stranu.
Zgrabio mi je stražnjicu rukama.
„Što bi bilo izvrsno?“ nastavio je.
Stisnuo je vrhove i jednim trzajem, pribio me uz svoja prsa.
„Ti.“
Spustio je glavu.
I Matt me ljubi. Jako. Gotovo kao da me kažnjava zbog Marka, zbog
iskušavanja, zbog ne znam ni ja čega.
Ugurao je svoj jezik, taj prvi potisak je mokar i snažan i oh, tako
dobar. Njegov stisak na mom vratu se pojača, posesivno. Produbljuje
poljubac, ako je to uopće moguće.
„Mislio sam na ova usta cijeli vikend. I ove prekrasne grudi…“
Omotao je jednu ruku oko mojih grudi, a drugu oko vrata.
Ruka mu je topla i nježna na mom potiljku dok mi miluje grudi.
Dodir je toliko poželjan, i sve što mogu učiniti jest apsorbirati osjećaj te
velike ruke koja zadirkuje moju bradavicu, razbijajući me. Dok druga
hvata potiljak moga vrata kao da drži moju kralježnicu na okupu, tijelo
od padanja, moje ćelije su se zaključale.
 Pogleda dole u mene i uštipne me za bradavicu, malo grublje me
privuče sebi, zadržavam dah, dah koji miriše na njega.
Usne mu se blago uviju, a toplina mi napadne tijelo.
Oštro udišem kad podigne ruku i pređe mojim oblinama, gledajući
me u oči dok prati obrise. Meso i krv.
Ali gleda u mene kao da misli da sam ljuta ili nešto slično.
Prsti mu završavaju na rubu moga pojasa a onda u mojim gaćicama
dok me ponovo počinje nježno ljubiti.
Otvorila sam usta i izdahnula. ‚‚Matt.“
Udahnuo me a onda mi opet počeo ljubiti usne. Vruće. Čvrsto.
Hitno.
Zastenjala sam i obmotala ruku oko njegovog vrata.
„Matt, nisam razmišljala. Moraš ići,“ zajecala sam, gurajući jezik u
njegova usta, grabeći punu šaku njegove svilenkaste kose. ‚‚Znam da je
ovo… ne možemo… hoćeš li stati ili te ja moram zaustaviti? Molim te ne
tjeraj me da te zaustavim. Ne znam mogu li…“ zastenjala sam.
Ne brinem se samo da će nas moja susjeda čuti, da će skandal
eruptirati, nego također ne znam koliko još njega mogu uzeti prije nego
što dotaknem točku bez povratka.
Ili sam možda već dosegnula tu točku.
Neće nikada, nikada, biti muškarac koji me uzbuđuje kao ovaj.
On je sve što dišem, sve što vidim, sve što želim, dok me podiže na
kuhinjski ormarić, iznenađeno dahnem ali hvatam njegova ramena za
potporu.
Posegne ispod moje suknje kako bi mi svukao gaćice. Oči mu sretnu
moje i drže ih svojim prodornim pogledom dok mi usta uzima svojima i
počne trljati moje nabore svojim prstima.
Ne znam kako se osjećati, kako reagirati, moj svijet je fragmentiran
na komadiće; nema stvarnosti, ništa osim mojih ruku oko njegovog
vrata, i njegovih vrelih usta, iskusnih prstiju, koji mi daju ono što mi
treba.
„Matt.“
Drži me na kuhinjskom ormariću, koljena su mi slaba dok mi širi
bedra kako bi napravio više mjesta za svoje prste. Želja vatreno plane
kad sklizne sa dva prsta u mene. Hvata mi grudi svojim rukama,
milujući ih. Povlačeći usta od mojih kako bi ih spustio niz moj vrat i
usisao bradavicu. Razbijam se u njegovom naručju, pod njegovim
dodirima i njegovim poljupcima.
 Tek nakon što svršim, s njim koji govori ššššš, imam te, na mojim
usnama, čini se da sam se vratila na zemlju.
Stajala sam na drhtavim nogama, uhvatio mi je bokove i spustio
čelo na moje. Oči mu blješte vrelinom i đavolskim cerekom, što me još
više otopi, ako je to uopće moguće.
Glas mi je izašao bez daha. ‚‚Wow.“ Podignem svoju ruku i stavim
na njegovu čeljust, milujući ga s nježnošću za koju nisam sigurna da
sam mu ikada pokazala.“ Nikad se ne čini dovoljno. Stalno žudim za
još.“
Okrenuo je glavu, ostavljajući lagane poljupce na unutrašnjost
moga dlana. Glasa nabijenog i hrapavijeg nego što sam ikada čula, rekao
je. ‚‚Nismo još gotovi.“
Oprezno je poljubio unutrašnjost mog zapešća dok mi je povlačio
ruku i savijao je oko stražnjeg dijela svoga vrata.
Dok me tjerao da pocrvenim, spustio je glavu i poljubio me za laku
noć, s poljupcem laganim i dugim, ali i prikrivenom glađu.
Drhtim, slaba od orgazma, dok mi šapće, ‚‚Vidjet ću te sutra
ljepotice,“ zakači mi usne polako, gotovo kao u zahvalnosti, a onda ode,
govoreći mi prije nego što je izašao, ‚‚Zaključaj.“
Sljedeće jutro, crvenim dok se spremam za posao, očekujući
trenutak kad ću ga vidjeti.
Kad naporni tempo naše kampanje uhvati mene i Matta, provodeći
u strci cijelo jutro, gotovo sam pomislila kako sam izmislila sve, da se
nije dogodilo, sve što je rekao, načini na koje smo dublje tonuli, ali moja
usta osjećala su posljedice njegovih usana na mojima.
I kad Matt konačno stigne u sjedište i pogleda u mene, pogled u
njegovim prekrasnim tamnim očima, nastavlja me podsjećati da se
definitivno dogodilo, i da on namjerava da se to ponovi.
 26.
Nikad mi neće biti dovoljno tebe

Matt

Čini mi se da mi je nikada neće biti dovoljno. Grizao sam ju, grickao,

ljubio, sisao …
Bili smo pod tušem, skinuo sam ju u potkošulju i blijedo bijelo
rublje.
Pomaknuo sam glavu tuša i namjestio ju na Charlotte, onda sam
gledao kako joj voda klizi niz obline.
Obuhvatio sam ružičaste, čvrste male vrhove njezinih bradavica
preko potkošulje. Pamuk joj se prilijepio uz kožu. Moje oči su putovale
prema dolje, prema čipki njezinih gaćica i njezine pice vidljive kroz
mokro platno. Oči su mi se podignule, polako, do njezinog lica, njezin
jezik je malo provirio van, a oči su joj bile raširene od zabrinutosti. Bilo
je tu malo više toga od zabrinutosti. Tu je bila čežnja, i malo nepažnje.
‚‚Matt?“
Grlo mi se stisnulo dok sam posezao palcem prema njezinom
obrazu, spuštao sam se prema njezinoj čeljusti dok sam se naginjao iza
njezinog uha.
‚‚Da?“ rekao sam, gledajući u njezine oči, a onda i u njezina slatka
usta.
Usta koja sam želio ispod svojih opet. Ovdje, nije bilo razloga da ju
ne uzmem, da ne proždrem njezinu mekoću dok ne počne uzdisati.
Pomaknuo sam se prema dolje i kliznuo rukama oko njezinog struka,
povukao sam ju bliže, a onda sam okrznuo njezina mokra usta svojim
usnama.
Iskorištavam ju. Ne mogu je iskorištavati ovako. Ali ne mogu se
zaustaviti.
Moj alarm me osvijestio.
 Izbacio sam ruku iz kreveta i ušutkao ga, onda sam povukao
prekrivače i krenuo prema tuš kabini. Deset minuta ispod hladne vode
i još uvijek se nisam mogao ohladiti, odbrojavao sam sate kad ću ju opet
vidjeti nasamo.

‚‚Želim opet vidjeti Charlotte večeras. Trebam ponovno tvoju

pomoć.“
Wilson me pogledao dok smo pili kavu u mojem apartmanu Hotela
Jefferson, čekali smo da ostatak mojeg tima dovuče svoje guzice ovdje.
Promatrao me u tišini, a onda prešao rukom preko svoje ćelave
glave. ‚‚Što to radiš, Matt? Mislio sam kako si riješio sva ta sranja na
koledžu, čovječe.“
Odmahnuo sam glavom. ‚‚Nije ono što misliš, drugačije je s njom.“
Susreo sam njegov pogled. ‚‚Želim da postupaš s njom drugačije. Želim
da ju zaštitiš kao da sam to ja. Ako ovo sranje izađe van, ne želim da ju
Hessler ili Carlisle bace pod autobus.“
‚‚Neće izaći van. Ne dok sam ja zadužen,“ Wilson je obznanio.
Stisnuo sam čeljust i gledao u svoju kavu a vidio sam ju. Samo nju.
‚‚Ne mogu je ne progoniti. Ne mogu odustati od nje, još.“ Zajedljivo
sam se nasmijao. ‚‚Vjerojatno misliš kako je to samo opsjednutost… ali
više je od toga Znači mi više od toga.“
Ona me prizemljuje.
Ona me usredotočuje.
Ona me pokreće.
Zbog ove žene ne želim samo biti dobar čovjek, već želim biti najbolji
prokleti predsjednik koji je ikada živio.
Ona je sve što nikada nisam znao da želim i otkrio sam što trebam.
Znao sam jako dobro kako ću je se uskoro morati odreći, ali nisam
se mogao natjerati da je se odreknem sada.
Wilson je kimnuo. ‚‚Čuvam ti leđa.“
 27.
Intenzivno

Charlotte

Prije nego što smo otišli iz D.C.-ja, Matt nam je rezervirao apartman
u malom hotelu s pet zvjezdica, gdje nam je jedan od najboljih restorana
dostavio večeru. Bio je to kao vrlo tajanstveni, vrlo divan spoj s čovjekom
zbog kojega cijela zemlja pada u nesvijest, onim u kojega se ja polagano
i potajno zaljubljujem i sada kada nam se oči sretnu, čini se kao da se
prisjećamo te večeri i noći vrućeg seksa.
Nažalost, posljednji put za neko vrijeme.
Tijekom protekla dva tjedna intenzivno smo vodili kampanju. Utrka
se ozbiljno osjeća. U Mattovom smo apartmanu u Wynn hotelu u Las
Vegasu. Posao je bio sveobuhvatan, toliko da nismo imali vremena
uživati u osobnim trenutcima osim jednog, svi ostali su ukradeni u
prostorijama punim ljudi.
Poljubac ovdje.
Dodir prstima.
Čini se da se Hessler, čovjek s još manje smisla za humor od
Carlislea, prvi put nasmijao u svim mjesecima koliko ga znam kada je
pregledavao rezultate posljednje ankete. „Ankete ti daju prednost.“
„Još nije vrijeme za opuštanje i pjevanje pobjedničke pjesme,“ kaže
Matt, sa Starbucksom u ruci.
Već sam popila kavu.
Kad kava ne uspije napraviti trik da bi vas držala budnima, stvarno
je vrijeme da se prebacite na Red Bull.
Sad sam jedva budna.
Sjedim na kauču i glava mi se oslanja na ruku dok pokušavam
držati oči otvorene. Ne želim propustiti niti jednu riječ s TV-a, a
istovremeno slušam razgovor muškaraca koji me uspavljuje. Otkako
smo započeli, prošlo je mnogo mjeseci putovanja i ovakvih noći.
Davanje ideja, planiranje, razmišljanje i, za mene, želja. Želim ga...
tako puno.
Mislila sam da će s vremenom biti lakše. Njegova blizina.
Umjesto toga, teže je.
Imamo još nekoliko mjeseci kampanje. Čudno kako čeznem da
završi tako da ga mogu preboljeti, a istovremeno sam tako živa, osjećam
se kao da sudjelujem u nečem povijesnom, nečem što će definirati našu
kolektivnu budućnost, ne želim da završi.
„Charlotte, idi malo odspavaj,“ kaže Matt.
Pokušavam se probuditi kad čujem naredbu u blizini.
Bože. Kunjala sam na kauču?
Otvorila sam oči, a Matt se naginje preko mene, njegova sjena me
cijelu pokriva.
Njegove oči su vrtlog bronce i pitam se vide li kroz mene. Ruka mu
je poput žiga, prodire u moju kožu. Poput dodira strujom, njegov dodir
na mojim ramenima šalje iskre kroz moje tijelo. Kako mogu sjediti ovdje
i biti mirna dok se sve ovo događa unutar mene i dalje mi je zagonetno.
„Spavat ću kad umrem,“ kažem, nasmiješivši se.
Kratki osmijeh dotakne mu usne.
To je njegov zabavljeni osmijeh, onaj koji mu čini oči hladnijima.
Sjedim uspravno, drago mi je da su voditelji kampanje zauzeti
bilješkama. Matt mi daje šalicu kave i znam da je njegova jer sam ja bila
ta koja ih je donijela i označila markerom. Njegova ima riječ Matt
napisana mojim rukopisom.
Podignem šalicu, još je topla. Zauzeo je mjesto pored mene i moj
umor malo nestaje. Teško je ne osjetiti stvari koje osjećam za ovog
čovjeka kada putujemo zajedno već mjesecima. Kada sam ga vidjela
kako drži bebe, pleše sa starim damama; kad sam ga vidjela kako potiče
gomilu u riku; a osobito kad sam ga vidjela s razbarušenom kosom i
naočalama za čitanje dok ujutro pregledava novine, taktički mjeri
učinke kampanje koju vodimo protiv Republikanaca i Demokrata, ne
mogu da ostanem ravnodušna na to sve.
Jack se uspinje na kauč između nas tako da mu je dio glave na
Mattu, a tijelo potpuno na meni.
Zadivljujuće je koliko sam zavoljela ovog psa, s obzirom da naš prvi
susret nije bio tako sjajan. Sada žudim za njegovom mekanom toplinom,
lizanjem njegovim toplim, mokrim jezikom po mom obrazu. Dok ispijam
kavu Matt posegne da ga pomiluje u isto vrijeme kad i ja.
 Mattov palac prati poleđinu jednog od njegovih ušiju, gladeći ga
polako i dugo, dok ja gladim drugo, oboje gledajući u Jacka dok ga
mazimo.
Kradem pogled na Mattov profil i izgleda zamišljeno, mišić radi u
stražnjem dijelu njegove čeljusti.
Sjećam se našeg posljednjeg puta kada smo bili sami,
petnaestominutnog spoja, gdje me je slijedio do ženske kupaonice,
zaključao nas i poljubio me kao lud dok je zavlačio prste u moje gaćice.
Nakon toga je polizao prste, a ja sam provela cijeli dan u nesvjestici kad
god bi susreo moj pogled, dodirujući prstom usne, a onda ga liznuo
jezikom.
Njegov osmijeh nakon što ga je polizao?
Njegov osmijeh je najseksi od svih.
Razmišljam o svemu ovome, kad mu se palac pomakne sa stražnje
strane psećeg uha i pređe preko moga.
Podižem oči, a on mi se nasmije, osmijeh koji osjećam svugdje i
smiješim se, snažnije mazeći Jacka, elektrificirano svaki put kad Matt
namjerno pređe rukom preko moje.
„Ti si dobar pas, zar ne? Vrlo sportski s ogrlicom od buha,“ kažem
Jacku i pogledam Matta.
Osmijeh na licu mu je zabavljen. Nježan. Počinjem se rumeniti a
njegov osmijeh počinje blijedjeti, pogled mu postaje pomalo taman i jako
intiman.
Naravno da zna svoj učinak na mene. On zna svoj učinak na svakog,
iako znam da ne voli da njegova fizička ljepota skreće pozornost s važnih
problema o kojima želi razgovarati, čini se da mu ni najmanje ne smeta
što ima takav učinak na mene.
Najgore od svega, nije samo njegova ljepota. Nego njegov um,
njegova strast, njegova predanost i način na koji me čini živom,
ambicioznom, vitalnom.
Sagnula sam se i usredotočila na Jacka.
Uskoro, tim se počinje razilaziti. Nastavljam se igrati s Jackom,
nevoljna otići dok ne čujem da je i posljednji član tima izašao, a Matt
razgovara s Wilsonom, koji vani čuva stražu.
„Wilsone, hoćeš li doći na trenutak?“
Ustala sam da odem kada je Matt uveo Wilsona.
„Ostani, Charlotte.“
Okrenem se prema njemu, a Matt uhvati moje lice rukama. „Prošla
su dva tjedna. Moram te vidjeti. Moram te dodirnuti.“
„Iscrpljeni smo.“
Nasmiješio se, kimajući glavom.
 Wilson zatvara vrata za sobom, a Matt podiže glavu. „Wilsone, misliš
da nas možeš izvući odavde? Volio bih odvesti Charlotte negdje privatno.
Ne u hotel.“
„Radim na tome. Imaš li ideju gdje?“
„Očevo mjesto.“
Wilson podigne obrve, a zatim kimne i ode.
„Ne možemo ostati ovdje, osoblje može ući u bilo koje vrijeme,“
govori mi Matt.
„Gdje idemo?“
„Moj otac je imao tajno mjesto za bijeg, a mi ga nikad nismo
prodali.“ Odlazi uzeti ključeve od sobe i telefon i petnaest minuta
kasnije, izlazimo iz hotela svatko na drugi izlaz.

Mjesto za bijeg predsjednika Hamiltona je u Laguna Beachu.

Ukrcavamo se u letjelicu kojom letimo od Vegasa do Los Angelesa, a pilot
je Mattov stari prijatelj koji se zakleo na tajnost. Matt i ja smo sami u
kabini, dok se Wilson vozi s pilotom. Ostatku Mattove pratnje rečeno je
da mu nisu potrebni jer neće izlaziti. Pilot izgleda sretno kada je vidio
Matta sa mnom. Nasmiješio se dok nas je pozdravljao i opraštao se s
nama s izrazom 'samo naprijed, čovječe'.
Kad sletimo, u hangaru nas čeka crni BMW SUV i Matt me vodi do
suvozačevih vrata, zatim se penje za volan, govoreći Wilsonu: „Uzmi
slobodnu noć. Dođi tamo rano ujutro.“
„Naravno.“
Wilson se rukuje s Mattom, a zatim pogleda unutra i nasmiješi mi
se. „Dobro se brini za njega, u redu?“
„Hoću,“ kažem, smijući se.
Wilson se nasmije i zatvori vrata kad se Matt smjesti iza upravljača.
Vozimo se šezdesetak kilometara do plaže, gledajući krajolik, Matt
posegne za mojom rukom i prinese je svojim usnama. „Gotovo je vrijedno
čekanja da te opet imam za sebe,“
„Čudno mi je što smo potpuno sami.“
On se nasmije, a onda mi stisne ruku i nastavi voziti s tim
mekanim, zadovoljnim osmijehom na usnama, često podižući moju
ruku da ju poljubi ili lizne vrhove mojih prstiju.
 Uveze nas u garažu lijepog modernog doma, na samoj plaži.
„Mislila sam da Hamiltoni imaju dom u Carmelu, a ne u Laguni.“
„Imamo. Ovo je tajno mjesto moga oca. Dolazio je ovamo kako bi se
udaljio od svega. Sad je moje.“ Namigne mi dok otvara vrata da izađe.
Vodi me unutra kroz garažna vrata i naredbom 'svjetla' odmah se
upale u dnevnoj sobi i kuhinji.
Dok ga slijedim unutra, zadivljena sam kako je sve jednostavno.
Normalno. Moderna i jednostavna, također je vrlo domaća s ispunjenim
policama za knjige na jednoj strani, obiteljske slike i sitnice po policama,
a umjesto umjetničkih djela, zidovi ukrašeni kartama iz cijelog svijeta.
Njegov otac je volio svijet, kao i Matt.
„Ponekad dolazim ovamo. Toliko me podsjeća na njega. Dolazim
ovdje da budem blizu, a i da pobjegnem i razmislim.“
Potaknuta njegovim riječima, slijedim ga pokraj onoga što izgleda
kao knjižnica i ušetam u dnevnu sobu, bez daha zadržavajući pogled.
„Ovo je kao još jedan spomenik ako dobro razmisliš.“
On se nasmije, zatim krene u kuhinju i otvori nekoliko ormara.
„Ovdje nema ništa svježe, ali želiš li… grah u konzervi? Šuknu?“
„Bože, što je ovo?“ Smijem se, a onda vidim kako izvlači bocu vina.
„Vino je dobro. Ipak, nisam gladna.“
„Umorna si?“ Nalijeva dvije čaše, odlaže ih u stranu i otvara ruke.
Ušetam mu u zagrljaj i naslonim obraz na njegova prsa. Izdahnem,
opuštajući se.
„Kako to radiš?“ Pitam ga.
„Ponekad, ne znam.“ Očarana sam iskrenošću u njegovu glasu, ali
zvuči i samouvjereno, kao da zna, kao da nema sumnje da je to u
mogućnosti raditi svaki dan. Smjestio nas je na jedan od kauča, s
rukama još oko mene.
„Ponekad mislim da ću se samo srušiti.“
Pomjera nas da nam bude udobno, i bliže, prelazi rukom po mojoj
kosi. „Slobodno se sruši ovdje. Sigurna si, čuvam te.“
„Mogu čuti ocean. I mogu čuti otkucaje tvoga srca.“ Mogu te čuti
kako dišeš. Uhvatim se kako udišem, udišem topli, skupocjeni miris
njega. „Trebao bi ići u krevet. Sutra imaš naporan dan,“ upozoravam ga.
„Kad bi mi olakšala raspored, možda bih čak i znao što znači spavati
na pravom krevetu.“
Smijem se.
Nagnuo se naprijed. „Ne želim spavati. Ne želim propustiti ni jednu
sekundu ovoga.“
„Dobit ćeš više ovakvih trenutaka ako nastaviš s organizacijom
naših bjegova.“
 „Proveo sam toliko vremena u planiranju našeg bijega, da je
neugodno.“ Nasmiješi se. „Da budem iskren, ti si jedina žena o kojoj sam
ovoliko razmišljao.“
„Vau, gospodin Uglađeni Predsjednički Kandidat. Uspješno ste izveli
da zvučim kao posao.“
„Ti nisi posao. Nego to što te ne mogu imati kako hoću. Ne imati te
nikako.“
Naginje se natrag, odsutno milujući rukom po mojoj ruci. „Tako
puno ljudi slučajno upadne u ono što postane njihovo najveće
dostignuće. Steve Jobs, njegovo prijateljstvo s Wozniakom. Čak i
Escobar se nije jednog jutra probudio odlučivši da će biti najpoznatiji
gospodar droge; on je bio krijumčar, droga mu je u osnovi donesena.“
„A ti?“
„Ne bih se kandidirao da je moj tata živ. Htio sam nešto normalno.
Nije da su mediji to ikada omogućili; htjeli su da se kandidiram još od…
oduvijek.“
Posegne kako bi popio gutljaj vina, a zatim ga ostavi i okrene se
natrag meni. Sjednem i svjesna sam uzbuđenja koje prolazi kroz mene
kada podigne ruku da me dotakne.
„Ali ne možemo živjeti u zemlji u kojoj naši predsjednici budu
ubijeni, a krivci nikad uhvaćeni. Veći smo od toga, pametniji od toga.
Zaboravili smo što znači biti Amerikanac, Ustav ne kaže 'ja, sve za mene'.
U njemu piše 'mi ljudi'. Sada je svako za sebe, a to nije ono što smo mi.“
On kaže sa sigurnošću nekoga tko se neće zadovoljiti ničim manjim od
najboljega.
Posegne prema meni i trbuh mi drhti. „Dakle, ne radi se samo o
meni.“ On me poljubi u obraz na način koji je gotovo bratski. „Podsjeti
me na to ako nekad ne budem mogao držati ruke dalje od tebe pred
timom,“ šapne prije nego mi poljubi uho, sa sjajem u očima. „Usput,
mirišeš božanstveno.“
Nasmiješim se i pogledam ga u oči.
Izdahnuvši i podignuvši lice bliže, naslonim ruku preko njegovih
grudi i pritisnem usne na njegove.
Matt tiho stenje, a tijelo mu se steže pod mojim prstima, držeći me
čvršće dok sisa moj jezik, njegova glad je opipljiva, oslobođena. Brada
na njegovoj čeljusti me škaklja.
„Večeras želim čuti tvoje razuzdane male zvukove,“ tiho mrmlja u
moja usta, susrećući moj pogled dok mi stavlja ruku pod moju majicu.
„Želim da me navlažiš do zapešća.“ Uvukao je jezik unutra i uhvatio
moju dojku, trzajući bradavicu. „Želim da svršiš ispod mene, toliko jako
da pomisliš da se raspadaš.“
 „Da,“ dišem, pomičući ruke, držeći ga blizu dok se pomičem ispod
njega i povlačim ga na sebe, na kauč.
„Nisi previše umorna da bi svršila, zar ne?“ On pređe prstima po
mojoj maci.
Ja mijauknem.
„Ne brini, dušo, dat ću ti ono što ti treba. Imam te. Samo se opusti,
dopusti da ti dam,“ kaže tiho, povlačeći usne uz moje lice, moj vrat.
Tiho stenjem i prelazim rukama preko njegovih čvrstih ruku.
„Ti si prekrasna. Bože, ti si prekrasna. Samo želim biti u tebi. Želim
gledati u tebe, ovako. Nemirnu i bučnu. Tako si slatka, dušo, nitko ne
zna da postoji seks-bomba koja se skriva ispod tih malih poslovnih
odijela. Samo ja.“
„Da, ti, Matt,“ slažem se, pomičem se ispod njega dok on otkopčava
hlače i oslobađa se, a onda me ispunjava, a ja sam izgubljena u ovom,
u njemu.
Nakon sat vremena premjestimo stvari u spavaću sobu, mazimo se
goli u krevetu. „Sviđa mi se ovdje,“ kažem.
„Ti si prvo dobro sjećanje koje ovo mjesto već neko vrijeme nije
imalo.“ Zagladi mi kosu i nasmiješi mi se. „Drago mi je što sam te doveo
ovdje.“ Poljubi me, najslađim poljupcem koji sam ikad imala u životu, a
koliko god umorna bila ne mogu spavati. Kao i on ne želim propustiti ni
jedan trenutak ovoga, ni jednu sekundu.
Ovo više nije djetinjasta zaljubljenost. Volim ga. Volim Matta cijelim
svojim bićem. Dišem njega, dišem za njega. Dišem da mu pomognem
pobijediti, čak iako to znači da neću nikad više osjetiti njegove ruke oko
sebe ovako.

Probudi me hrapavi glas. „Charlotte, odlazimo.“

Promrmljam. „Koliko je sati?“
„Pet. Moramo krenuti.“ Pređe mi rukom po glavi i kimne glavom
prema šalici svježe kave. „U slučaju da ti zatreba. Jesi li se dobro
naspavala? Ili bi to mogli nazvati drijemežom, bilo je tako kratko?“
Nasmiješim se i klimnem glavom, ne očekujući da će mi poljubiti
usta jer smo u žurbi. Ali on to čini, oči su mu posesivne dok se povlači
natrag i mazi moju guzu. „U redu, na noge lagane, lijepa.“
 Padam na krevet, čvrsto zatvarajući oči i skrivajući osmijeh prije
nego što ustanem.
 28.
Kiša ili sjaj

Charlotte

Izgleda da mi odlično ide organiziranje tima na terenu, i savršeno

organiziranje svih Mattovih angažmana, ali isto tako izgleda da sam
stvarno loša u onome u čemu je većina normalnih ljudi odlična.
Ne mogu spavati.
Jedva mogu jesti.
Opijena sam njime, njegovim izgledom, ukradenim dodirima,
tajnom požudom, gledanjem u njega na svakom mitingu kako govori
čvrstim glasom i iz srca gomili koja izvikuje njegovo ime.
Prošlo je osam dana od kada smo bili u kući njegovog oca na plaži,
i još sam pod dojmom intime koju smo podijelili.
Zaljubljena sam u njega; nema sumnje u to. Nije to samo seks, niti
površna zaluđenost. Sve je postalo jasno tijekom vremena koje smo
proveli zajedno. Boraviti s njim u njegovom tajnom mjestu je posebno,
posebno kao i noć kad je Matt došao na večeru sa svojim ocem. Osjećam
se krivom što sam podlegla svojim željama, potencijalno ugrožavajući
time njegovu kandidaturu kada znam da bi bio savršen za državu. Ali
čeznem za više vremena s njim.
Pokušavajući ostaviti malo prostora između nas, rekla sam
Carlisleu da ću ići autobusom sa timom za kampanju u New York, ali je
Matt jednostavno poslao Wilsona u moju hotelsku sobu kako bi mi rekao
u koje vrijeme me očekuje na aerodromu.
Ušla sam u avion zajedno sa Hesslerom, Carlisleom, poznatim
političkim strategom po imenu Lane Idris, Mattom i Jackom. Bila sam
zahvalna što je Mattov djed bio zauzet vodeći svoj posao s nekretninama
iz Virginie i što neće letjeti s nama.
 Slušala sam muškarce kako pričaju o politici i promatrala kako
Matt razmatra i razmišlja o njihovim prijedlozima. Kad je razgovor
krenuo prema drugim temama, Matt se okrene prema meni i pogleda u
knjigu koju držim u krilu.
Knjiga koju čitam je Demokracija u Americi od Alexis de Tocqueville.
Sviđa mi se jer nije o tome kako je demokracija u Americi savršena,
nego koliko je nesavršena. Kao i sve u životu, demokracija mora biti
izbalansirana.
Čudno je razmišljati o balansu kad se nikad nisam osjećala toliko
nebalansiranom u svom životu.
Kratko vrijeme leta proveli smo diskutirajući o politici i demokraciji.
Saznala sam da je Mattova najdraža knjiga The Righteous Mind, koja
proučava zašto konzervativci, liberali i libertarijanci imaju različita
mišljenja o ispravnom i pogrešnom, većinom temeljeno na njihovim
osjećajima. On je naziva otvaračem očiju za sve naše kletve i vrline i kaže
da kandidat mora okupiti ljude.
Kad stignemo u New York, odlično odglumim hladno i rezervirano
ponašanje, sve dok mi Matt ne kaže da ide pojesti nešto sa Hesslerom i
traži da idem s njima.
„Naravno“, kažem, što je moguće mirnije.
Ali kad se prvo zaustavimo u lokalnom uredu za kampanju, odem
do kupaonice i izvadim svoj pribor za šminkanje pazeći da izgledam
sjajno. Samo zato što nikad nisam zaista izlazila s njim i zato što
osjećam da je ovo najbliže izlasku što ćemo ikada imati.
Matt zamoli vozača da nas ostavi u Noliti kako bi malo prošetali
prije ulaska u restoran u Chinatownu. Slijede nas četiri zaštitara dok se
Hessler, Matt i ja krećemo duž Mott Streeta prema Peking Duck Houseu,
restoranu kojeg se s ljubavlju prisjeća kako je dolazio sa svojim
roditeljima u posebnim prilikama.
Postoji nešto posebno živopisno u ulicama New Yorka. I Matt se
odlično uklapa u to. Privukao je veliku pozornost u ostalim gradovima
koje smo posjetili ali New York je naviknut na poznate osobe. Usred buke
i užurbanosti, svi rade svoj posao, a Matt Hamilton danas nije Matt
Hamilton. On je samo zgodan muškarac ležerno odjeven u traperice i
majicu s V izrezom, koji hoda pored djevojke kojoj je teško zadržati
hladnoću. Lijepo je hodati pored njega bez privlačenja pozornosti svih
pored kojih prolazimo.
„Ovo je nevjerojatno“, kažem, smiješeći se i upijajući sve oko nas.
 Hessler puši s moje lijeve strane; Matt ima ruke u džepovima,
pogled uživanja je na njegovom licu dok proučava moj profil.
„Jesi li gladna?“ upita.
Uzdahnem i uhvatim se za trbuh. „Izuzetno. Ti?“
„Ja sam definitivno ugledao nešto ukusno“, reče zlobnog sjaja u
oku. Tad se sagne i šapne: „Kao i uvijek, izgledaš nevjerojatno.“
Osjećam kako mi se obrazi žare zbog promuklosti u njegovom tonu.
Pogledam dolje u svoju nisko rezanu crnu čipkastu košulju, kratku crnu
suknju i crne sandale s visokim petama.
Osmjehuje mi se, zabavljen mojim crvenilom na obrazima dok
podiže svoju ruku iznad moje glave i pridržava vrata koja je Hessler
upravo otvorio. Zbog tog pokreta, uhvatim divan miris njegove kolonjske
vode Bond No.9.
Dok Hessler hoda prema našem stolu, Matt nježno okrzne prstima
moja otvorena leđa, točno ispod kraja moje kose. Gesta je jednostavna,
pomalo posjednička, i toliko neočekivana da mi intenzivni osjećaj
vrućine prolazi niz kralježnicu.
Ne mogu vjerovati koliko sam uzbuđena do trenutka kad sam sjela.
Postajem vlažnija svaki puta kad Matt pomakne svoju ruku ispod stola
niz moje bedro, njegovi prsti miluju unutrašnjost mojih nogu ispod ruba
moje suknje.
Povremeno makne ruku, ali ne zadugo.
Vidim kako skenira restoran, potvrđujući da je njegov dodir
privatan, samo za nas.
Ručak je vrlo ukusan i uživam slušajući Matta i Hesslera dok
pričaju o svojim interesima izvan politike. Hessler je strastveni golfer.
Matt je odrastao igrajući bejzbol i još uvijek često prati Metse, njegov
najdraži tim.
Hessler odlazi ranije kako bi zapalio cigaretu prije odlaska na skup
u Washington Square Park. Matt uzima račun dok Wilson i ostala trojica
zaštitara čekaju na nas vani.
Gledam kako kapi kiše počinju curiti niz prozore dok čekamo da
mu vrate njegovu kreditnu karticu. Kad izađemo, kiša već lijeva. Matt
kaže Wilsonu i ostalim zaštitarima da ostanu na dvadeset koraka iza
nas. Otkucaji srca mi se ubrzavaju dok naslućujem vrijeme za nas.
Nasmijem se stražarima dok prolazimo pored njih i vadim kišobran
iz torbice. Matt ga drži iznad naših glava a ja se stisnem uz njega i tako
krenemo hodati ulicom.
 Kiša tako jako pada da kišobran pruža slabu zaštitu. Počinjem se
smijati i pokažem prema napuštenom natkrivenom štandu s voćem.
„Trebali bi se skloniti ispod one tende.“
„Dobar potez.“ Pogledao me pomalo mi se podsmjehujući, kao da ga
namjerno pokušavam maknuti s ulice.
Otvorim usta kako bih mu objasnila što sam mislila, ali prije nego
uspijem, Matt me čvrsto povuče k sebi i nježno spusti svoje usne na
moje. Ruke mu skliznu niz moj struk, dolje do moje guze, stišćući me
čvrsto uz sebe.
Malo spusti kišobran, štiteći nas od znatiželjnih očiju. Pojača
stisak, usta mu gladno proždiru moja.
Trenutak je nabijen, izbezumljujući, njegova usta mokra kao i kišne
kapi na mojoj kosi, slatka, mirisna i gladna. Košulja mu je vlažna,
zalijepljena uz njegova prsa.
Jezik mu se pomiče uz moj. Duboko udišem miris njegove kolonjske
vode.
Ukusno. Opojno.
I tada, kao probuđena iz predivnog sna, iznenada dođem k sebi.
„Jesi li lud?“ Šapnem i oslobađam se, glas mi je jedva čujan kroz
jaku kišu.
On se osmjehne dok mu oči plešu. „Da.“
Smijem se, i on se smiješi, ali njegov osmijeh ne traje dugo.
Ponovno me privlači k sebi i spušta svoje čelo na moje, njegove oči
pretražuju moje lice. „Reci mi kako mogu zadovoljiti ovu državu kad se
osjećam tako odsutnim? Reci mi.“ Stisne me, šutke tražeći odgovor.
Znam što misli.
Misli kako me ima, ali ne otvoreno, i ja imam njega, ali ne zadugo.
Ovo što imamo zadovoljava naše fizičke žudnje, ali nas ostavlja sa željom
za nečim većim.
Matt oprezno podiže moju bradu dok lice spušta prema mojem. Prvo
nosom protrlja moj i palcem miluje moje usne. Nježno pritisne moju
donju usnu i otvara mi usta. Polako zatvaram oči a mozak mi je prazan
dok me ljubi u obraz. Duboko udahnem, a onda i on.
„Kako ti to nije dosadilo? To što mediji prate svaki tvoj pokret? Ovo
je prvi put da sam vani, a da nas ne slijede,“ kažem bez daha.
„Odrastao sam sa hrpom fotografa oko sebe, nikad nisu bili daleko.
Postao sam slijep za te dodatne oči, i većinu dana mi ne smeta što me
prate.“ Pogleda u moje usne, a zatim se vraća na oči i tiho dodaje: „Ali
ponekad su tako blizu da osjećam kao da mi nedostaje prostora za
disanje.“ Nasmiješi mi se i podigne kišobran. „Idemo, moramo
prisustvovati skupu.“
„Washington Square Park. Još ne mogu vjerovati kako smo dobili
dozvolu, iako, vjerojatno je to zbog toga jer tvoja obitelj posjeduje dobar
dio New Yorka.“
Zlobno se nasmiješi. „Možda je zato što sam šarmantan.“
„Oh, ne bih se kladila u to,“ lažem.

Kiša je skoro prestala dok smo stigli na skup, ali to nije rastjeralo
gomilu. Baš suprotno. Park je bio pun, čak su i okolne ulice bile
prepune.
Skup u Washington Square Parku je oduševio.
Nakon uzbuđenog vikanja publike „HAMILTON! HAMILTON!
HAMILTON!“ krećemo prema hotelu u nekoliko automobila. Vozim se s
njim i Carlisleom. Grad je živ, prepun svjetla i noćnih zvukova dok se
približavamo našem hotelu.
Šutim sa strahopoštovanjem. U New Yorku sam sa najzgodnijim
muškarcem kojeg sam ikad vidjela, vozim se u luksuznom autu, srce mi
lupa od uzbuđenja a vrući trnci prolaze niz moja bedra zbog njegove
blizine, i zbog njegove ruke koja je toliko blizu da svojim palcem može
dodirivati moje bedro, baš kao da se nalazi na mjestu gdje i pripada.
Pretpostavljam da bih je trebala maknuti, ali mi se previše dopada
taj dodir da bih to i učinila.
Uzbuđuje me, istina. Ali me i opušta. Vozimo se kroz Village,
Midtown, a zatim Fifth Avenueom, cijelim istočnim krajem Central
Parka.
„Imamo dobru medijsku pokrivenost“, najavljuje Carlisle.
„Dobro,“ reče Matt.
Smijem se, tako ponosna na njega danas.
Kiša ili sjaj, kampanja Hamilton tima.
Te noći, čekam da mi pošalje poruku kroz siguran telefon za
kampanju, da je prolaz čist, i kad mi kaže da dolazi, otvaram svoja vrata
i povlačim ga u svoju spavaću sobu.
 Još sam uvijek bolna od jebanja koje mi je priuštio prošle noći,
zapravo od tri, jedno je bilo polagano i nježno, jedno brzo i iskreno i
jedno vrlo mokro i strastveno pod tušem, kad stignem u ured u New
Yorku iduće jutro. Carlisle i Hessler nas sve okupljaju, kao što to i
obično čine. Izvještavaju nas u sobi osam sa osam, ispunjenom cijelim
timom. Matt stoji u kutu, naslonjen na zid, prekriženih ruku dok
dopušta svojim menadžerima da razgovaraju.
Moje oči susreću njegove kroz gužvu. To je samo pogled. To je sve
što si dajemo. Ali je dovoljno da moj trbuh poludi.
„Prođimo kroz ono što se događa,“ započne Carlisle.
Vratim pogled na Carlisle i fokusiram se na izvještaj.
Sranje postaje sve žešće i morat ćemo dovesti sve što imamo na
svaki događaj i biti svjesni da će naša konkurencija pratiti svaki naš
potez.
Predsjednik Jacobs, šezdesetopetogodišnjak, konzervativan,
mirotvorac, pomalo slab.
Gordon Thompson, pedeset devetogodišnjak, radikalan, pomalo
previše ratoboran.
Carlisle nas pogleda groznim pogledom, a zatim pogleda u mene
pomalo bezobrazno. „Samo da vam bude jasno, radimo s najboljim
nezavisnim kandidatom kojeg su SAD ikad vidjele. Nikada ni jedan
kandidat treće strane nije pobijedio. To će biti bez presedana. Matt
Hamilton je rođen za to; svi to znamo. U politici ne pobjeđuje uvijek onaj
omiljeni. Nego onaj koji u svojoj kampanji dobije najviše podrške. Tako
da o nama ovisi da se njegovi navijači množe kao što je to Isus napravio
s kruhom. U redu?“
Svi kimaju glavom.
Grlo mi se stisne i krivnja me počinje izjedati. Energično kimnem.
Carlisle kimne smireno.
„Vratimo našeg kandidata natrag u Bijelu kuću, gdje mu je i
mjesto.“ Kimne posljednji put, i mi svi se raspršimo. Krenem prema
vratima Mattovog ureda sa njegovim rasporedom ruta u ruci.
„Dobro jutro, Charlotte“, kaže dok ulazim i mahne mi.
 „Dobro jutro, Matt.“
Čim zatvorim vrata za sobom, Matt me podiže na svoj stol, a ja
uzdahnem od iznenađenja i uhvatim mu se za ramena. Mogućnost da
nas uhvate prisili me na pregled njegovog ureda, onda shvatim da nismo
u sjedištu, da ovaj ured nema prozore. Zidovi znače privatnost za nas, i
ja sa opuštam u njegovim rukama, mokra i odmah spremna.
Posegne ispod moje haljine kako bi mi skinuo gaćice. Oči mu
susreću moje i zadrži svoj uzbuđeni i olujni pogled na njima dok me ne
poljubi i ne krene trljati moje nabore svojim prstima. Uzdišem, a on
utišava taj uzdah svojim usnama, moje se ruke stišću oko njegovog vrata
a njegove usne i iskusni prsti daju mi ono što trebam.
„Matt.“
Drži me na stolu i koljena su mi slaba kad mi rastvara bedra šire i
time napravi prostor za sebe. Potreba postaje vatrena kad je počeo ulaziti
u mene.
Zastane. „Bože, nemam kondom.“
Uhvatim mu čeljust. „Ja sam zaštićena, na tabletama. I zdrava
sam.“
„I ja sam zdrav isto. Nikada nisam….“ Izvlači se dok me gleda,
uhvati moju dojku u ruku, milujući je, ljubeći me, zatim odiže usne od
mojih kako bi ih spustio na moj vrat, onda mi usiše bradavicu kroz
tkaninu moje haljine. Nepromišljena sam, propinjem se prema njemu.
Matt mi pomogne da ustanem, zatim me okrene i podiže moju
suknju preko guze, šireći mi noge.
Progutam uzdah kad osjetim da ulazi odostraga. Naginje se nad
mene, grickajući mi vrat. „Bože, ti si raj,“ govori s rukama na mojim
kukovima dok ulazi u mene odostraga. I ovaj put zastenjem; on se
protegne i prekrije mi usta. Liznem mu dlan i on se ponovo ugura u
mene. Zastenjem ponovno u njegov dlan. Ulazi jako onoliko koliko mu
treba. Koliko žudim. Dlanom utapa moj krik oslobađanja i svoje vlastito
režanje zatomljuje u moju kosu.
Ne govorimo o tome kad smo gotovi. Samo se nervozno nasmijem, a
on se osmjehne, pomiluje mi leđa, ispravljajući sve na sebi dok ne
izgleda savršeno kao i uvijek.
„Charlotte,“ kaže prije nego odem.
„Da?“
„Ako pobijedim, želim te u Bijeloj kući. Zaposlenu tamo.“ Spusti se
na svoju stolicu. „Najbolje radim kad si ti blizu, recimo to tako.“
„Ucjenjuješ me? Emocionalno?“
 „Pitam te.“
„Pitaš me tim zahtjevajućim pogledom koji znači da to zahtijevaš od
mene.“
„Onda zahtijevam, kroz pitam te.“
Namrštim se.
Gleda u mene, stavljajući lakte na stol. „Ako budem izabran, učinit
ću sve što sam obećao ovim ljudima vani. Trebam najbolji mogući tim;
predsjednik može postići samo ono što mu sistem dopušta. Želim te u
Bijeloj kući.“
„Nikada nisam imala ambicije raditi u Bijeloj kući,“ kažem. „To nije
mjesto u kojem želim imati karijeru. To je više mjesto koje mi je
uzbudljivo za posjetiti ga i obožavati ga izdaleka.“
I mislim da ne bih mogla podnijeti koliko bi mi bilo teško gledati te
svaki dan i sjećati se…
Njegov pogled izgleda frustrirano. Na neki način se bojim da će
inzistirati na tome, a to ne želim. Previše me privlači. Biti s njim je
previše zarazno. Želim biti odgovorna i realna u vezi s ovim. U vezi nas.
I zato, prije nego Mat počne inzistirati, izvučem se iz ureda i vratim
se na posao, skrećući pozornost na naš krajnji cilj: dati našoj državi
priliku da je vodi čvrsti, karizmatični vođa kojeg smo svi čekali.
 29.
Više

Charlotte

Sada smo u San Franciscu.

Podne je, dok se svi okupljamo u našim privremenim uredima
lokalnih kampanja kada Carlisle spusti novine na Mattov stol. Na dnu
naslovne stranice su dvije slike - o Mattu koji mi se smiješi i pomaže mi
da izađem iz auta do našeg hotela.
Naslov ispod njih glasi: Je li ljubav u zraku za Matthewa
Hamiltona?
On ne čita članak. Umjesto toga, izvukao je svoj mobitel, stavljajući
ga na zvučnik i brzo biranje dok preskače kroz ostatak vijesti. Muški
glas se javlja, navodi svoje ime i ime novina koje su objavile te slike. Matt
ga pozdravlja i odmah prelazi na stvar.
‚‚Tko je snimio te slike?“
‚‚Ne ja, Matt, pošteno govorim pred Bogom.“
Matt provuče ruku preko vrata i uzdahne, mršteći se na telefon.
‚‚Ovdje vodimo kampanju, a ne sezonu 'Neženja'. Gledajmo što je
važno, u redu?“
„Naravno, Matt. I hvala za knjigu koju ste poslali prošlog Božića.
Moja žena je drži na kaminu kao na izlogu.“
„Drago mi je, Tome. I hvala na izvještavanju."
Spušta slušalicu i gleda u mene, zatim u Carlisle, a zatim nastavlja
čitati vijesti, mirno pijuckajući kavu dok se ja borim da izgledam
neupadljivo.
Sljedeći sastanak je sa dvadesetak članova naše kampanje.
Tijekom cijela dva i pol sata, ekipa piše bilješke sa olovkama s logom
Mattove kampanje, a onda svi stoje dok se on podiže da ode i počne se
rukovati sa svima, zahvaljujući im. Iznenađena sam da mi mnogi muški
članovi tima prilaze kako bi mi također rekli zbogom.
 Matt prolazi pokraj mene dok izlazimo iz dvorane.
Napuštamo zgradu i hodamo dva bloka do našeg hotela. Obično su
iza ostali članovi tima, ali danas se čini da idemo prema hotelu sami.
Srce mi preskače.
Matt se trebao tuširati i na brzinu ručati prije nego otprati Carlislea
u susret senatoru Lewisu, koji ima veliku količinu delegata i podršku u
ovoj državi. Nadam se da ću se i ja istuširati, možda odspavati;
prethodna duga noć me malo poklapa. Zadivljuje me da mi se čini kako
na Matta nije nimalo utjecala. Ipak, izgleda bolje nego ikada, a istina je
da je on uvijek aktivan, stalno zuji ali mirno, stalna energija.
Tišina zahvaća dizalo dok se vozimo na naš kat. Matt gurne ruke u
džepove hlača i pogleda me.
Činjenica da smo se nedavno u javnosti ljubili, u New Yorku,
odjednom je jedino što se mogu sjetiti.
Pitao me želim li otići na gornju terasu zgrade na deset minuta.
Kimnem glavom. Skoro je zalazak sunca kada izađemo vani. Velika
terasa ima
prekrasan pogled na grad, osobito na horizont, narančasti odsjaj s
blijedim sunčevim sjajem.
Stojimo tamo i na trenutak upijamo taj krajolik.
Neko vrijeme smo tihi, tišina u kojoj stvarno ne trebate reći ništa,
gdje je samo biti na tom mjestu u to vrijeme sasvim dovoljno.
‚‚Sada smo u kući.“ Nasmiješi se, a zatim smisleno pogleda u dizalo
iza nas i odmahuje glavom. “Ovaj mali bijeg je ugodan, ali nije dovoljno
privatan da mi odgovara. Želim te i dalje vidjeti koliko god mogu. Sam,
Charlotte.
Moji obrazi zagrijavaju se na njegove riječi. Zgrabim kosu dok leti s
vjetrom.
‚‚Prilično sam sigurna kako ćemo krenuti na izbore naši trenutci će
postati sve više i više kratkotrajniji”, priznajem, smijući se.
‚‚Neću dopustiti da se to dogodi.“ On gurne ruke u džepove. „Želim
provesti svaki svoj slobodni trenutak s tobom - i želim da potrošiš tvoje
slobodno vrijeme sa mnom.“
Odjednom se stidim. ‚‚Potreban ti je san“, šapnem, uputivši mu
značajan pogled.
Lagano se nasmiješio, pružajući ruku kako bi pritisnuo stražnji dio
palca uz moj. "Imam vijesti za vas, gospođice Wells - moji sati izvan
rasporeda su moji da učinim s njima sve po svom ukusu. I namjeravam
ti sve učiniti."
Oh Bože, stisnula sam se.
Tako je seksi kad mi tako govori.
 Zacrvenila sam se, nesigurna u nastavak ove igre, pogotovo kada se
približavamo danu glasovanja, kada će ga oko kamere nastaviti zumirati
sve više i više, dok on nastavlja objavljivati vijesti i skupljati glasove.
‚‚To bi mi se svidjelo. Ali ne znam je li dobra ideja nastaviti s
rizicima... Završiti ćemo ovo uskoro.“ Vjerojatno sam ga stidljivo
pogledala. ‚‚Zar nećemo?“
Spustio je ruku, stegnuvši čeljust. „Gledao sam kako moja majka
zauzima stražnje sjedalo u svemu. Ne mogu ti dopustiti da to isto
učiniš“, reče.
„Možda mi ne smeta da zauzmem to stražnje mjesto iza
predsjednika...“, rekla sam, odjednom shvaćajući što izlazi iz mojih usta.
„To se neće dogoditi. Nikad.” Njegove oči bljesnu, a ja sam
zapanjena odlučnošću u njegovim riječima i glasu.
Brzo pokušam objasniti. „Gledaj, potrebe jedne žene ne bi trebale
doći ispred cijele zemlje. Ne očekujem...“
‚‚Ne moraš biti ničija naknadna misao. Čak ni u zemlji. Ja ti to ne
činim - od mene to ne traži. Ne ja, ne bilo tko.“ On gleda na mene, a
zatim rukom provlači kroz svoju kosu. "Bože. Još uvijek imaš toliko pred
sobom, imaš toliko toga za ponuditi, ne zaslužuješ osam godina... barem
četiri najmanje...“ On se povlači, a oči mu tamne, kao da mrzi ta
sjećanja.
‚‚To ne bi bilo pakleno kada bih ih provela s tobom“, šapnem.
Prekinuti smo kada se jedan od članova našeg tima pojavi na terasi.
Mi se malo odmaknemo jedno od drugoga kada čujemo dizalo i onda
nam Hessler prilazi, odmah upućujući razgovor s Mattom.
Mattov osmijeh blijedi i on otvori gumb na rukavu svoje košulje i
sklapa manšetu dok sluša. Spuštanje na prljavi posao.
Više vremena provodim slušajući ga od pet minuta koje smo proveli
sami upravo sada, a onda se brzo ispričam.
Primijetila sam mukotrpnu frustraciju u njegovom pogledu dok
odlazim, način na koji mu je čeljust stisne kao da se sprječava da nešto
kaže.
 30.
Vijesti

Charlotte

Nisam uopće spavala. Stalno sam željela ići k njemu, na neki način
bila sam povrijeđena, prisjećajući se kako je Matt pukao razmišljajući o
meni u istoj situaciju koju je njegova majka jednom podnijela. Stalno
sam mislila da on želi provesti više vremena sa mnom i stalno sam
provjeravala svoj kalendar, stavljala X na još jedan dan od kojeg se nikad
neću oporaviti.
Također sam dobila i poziv od majke, a da nisam imala dovoljno na
umu, taj telefonski poziv bi bio dovoljan da ne mogu spavati.
Zabrinuta je zbog glasina i zabrinuta je da bih mogla naštetiti
kampanji više nego pomoći. „Pola novinara spekulira o vama,“
upozorava ona. „Jesi li sigurna da ne želiš odustati dok si u prednosti i
Matt je miljenik i vratiti se u Žene Svijeta?“ pita.
„Sigurna sam,“ rekla sam joj, ali prošle noći, dok mi je san izmicao,
zrno sumnje koje je posadila, sjedilo je kao tona cigle na mom želucu.
Jutros žurim da se spremim. Televizor je postavljen na lokalne
vijesti i napola slušam, kad čujem svoje vlastito ime.
Ukočim se u kupaonici, gdje sam nanosila šminku.
Ne vjerujući, odlazim u spavaću sobu i gledam u lice na TV-u, slika
mene iz srednjoškolskog godišnjaka, druga mene kako stojim diskretno
iza Matta na jednom od događaja.
Velik crveni krug je oko Matta i mene na toj slici. Sljedeće treperi
slika mene s društvenih medija koje je osoblje kampanje zapravo tražilo
da maknem; Ja sam u bikiniju, na slici s Kaylom, Samom i Alanom.
Jesu li mediji dobili pristup putem drugih postova na stranicama mojih
prijatelja?
Šokantno je vidjeti moju sliku na TV-u. Moje osobne slike. Istina,
društveni mediji su javni. Ali na TV-u?
 Spustila sam ruž za usne na noćni ormarić, a oči mi se širile dok
slušam.
Sada spekuliraju o meni? Samo meni?
„Misliš da će biti romantike...?“
„Možda, Carl. Njezine kolege iz Georgetowna opisuju je kao slatku,
vrijednu djevojku koja je uvijek činila pravu stvar.“
„Predsjednik Lawrence, ili kako su ga zvali 'Law', Hamilton i Senator
Wells su bili prijatelji još iz njihovih godina u vojsci, možda je to zapravo
samo prijateljstvo između Matta Hamiltona i Charlotte Wells. Vrijeme će
reći.“
Vraćam se na posljednju noć koju sam provela u Mattovim rukama.
Hotelska soba postaje malena, klaustrofobična. Ljuljam se kao pijana,
a zrno sumnje straha koje je moja majka zasadila kao da je naraslo
tisuću i jednu granu.
Doista, postoje i druge vijesti.
Prelistavam kanale. Na drugom programu, oni govore o Gordonu,
koji ima dogovor s drugim pristašama republikanaca koji su izgubili
mjesto u kandidaturi.
Drugi ima priču o predsjedniku Jacobsu i njegovom posljednjem
izvršnom nalogu.
Prelazim na drugi kanal, koji prikazuje Matta kako govori tijekom
jednog od njegovih angažmana. „Naša zemlja je na rubu transformacije.“
A gomila usredotočena na njega, trenutačno je pometena.
Namrštim se, marširam u hotelski ormar i pretražujem odjeću koju
sam spakirala, izvlačeći svoje najmoćnije odijelo koje kaže da mislim na
posao, i to je sve što mislim.
Zahvalan sam što se ostatak dana usredotočuje na ono što je važno.
Kampanju.
Još više zahvalan što je Matt odlučio smanjiti špekulacije, odmah
na početku.
Mattov komentar o našem odnosu na televiziji te večeri: „Gospođica
Wells je stara obiteljska prijateljica i što je još važnije, savršena je u
svom poslu. Hvala vam.“
I s osmijehom i kimanjem glavom, odlazi, ostavljajući ih da šapuću
i mrmljaju.
Nahraniti ih mrvicama... ali koliko dugo će od toga biti siti?
 31.
Debata

Charlotte

Vozim se na prvu debatu s Hesslerom i Alison, stižemo na vrijeme

da vidimo kako Matt izlazi iz svoga auta ispred nas, kamere se roje oko
njega kao pčele oko meda. Znam koliko je fizički važna debata i
govornički angažmani. Matt nema problema s tim. Ulazi ravno unutra s
jaknom u rukama, a svi mi iza njega.
„Kako ste se pripremili za ovo jutros?“
„Koji je vaš plan, kako ćete večeras pobijediti u debati?“
„Bez pripreme. Ja sam rođen za ovo.“ Usne mu se izviju u zločesti
osmijeh dok formalno kima novinaru.
Ulazimo u debatnu dvoranu, pripremamo se, pregledavanje
pozornice i zauzimanje položaja desno od sredine, gdje će predsjednik
Jacobs stajati.
U zraku se osjeća uzbuđenje, napunjeno vibracijama, može se
osjetiti iščekivanje. Matt izgleda smireno, ali navukao je svoje pokeraško
lice.
Znam da ovo nije vrijeme da se planovi mijenjaju i promišlja o
strategiji; ovo je trenutak da se osjeća samopouzdano, smireno i mirno.
I Carlisle izgleda opušteno. Zna da se Matt dobro snalazi u ovakvim
stvarima. Ima urođenu snagu za povezivanje s publikom i glasačima,
čak i reporterima.
Prije nego što debata počne, Alison fotografira kao da je njezina
posljednja kamera.
Gledam ga kako stoji tamo, staložen i moćan, svaka njegova riječ je
odmjerena i glatka. Znam da sve to improvizira; Njegovi govori su vrlo
govorljivi, često nasmijavaju ljude iako on ne pokušava biti smiješan.
Jednostavno je prirodan i šarmantan kada upoznaje ljude, tretira ih kao
sebi jednake, nešto što se mnogi političari pretvaraju da čine, ali ne čine.
Matt nema političke kosti u svom tijelu.
 Ili će to možda na kraju dovesti do toga da izgubimo ovu utrku. On
ne želi raditi stvari za koje nas Carlisle uvjerava da su radile u kampanji
njegovog oca, kao pridobivanje podrške za buduća mjesta u vladi. Matt
se neće prodati. Želi da ljudi rade na visokim položajima zbog svojih
zasluga, a ne jer treba njihovu potporu.
On je jedini kandidat koji u potpunosti financira vlastitu kampanju.
Sav novac koji je prikupljen otišao je za pomoć nečemu što on smatra
bitnim, bila sam iznenađena kada sam dobila poziv od majke, kako mu
zahvaljuje na donaciji Žena Svijeta.
Grijanje je uključeno. Znoj mi izbija na čelu dok kandidati
zauzimaju svoje pozicije.
Matt govori o ženskim pravima i kratko me pogleda prije nego što
se prebaci na jednaka prava za sve. Ne mogu vjerovati kako sam se
napalila gledajući ga kako govori o svojoj viziji, svojim planovima.
Stimulira me u svakom pogledu, mentalno, emocionalno i fizički. Govori
o onome za što se nadam da će budućnost zemlje izgledati.
Gordon govori u nedogled, okrivljujući Demokrate za naše
probleme, okrivljuje sve, ali ne pruža rješenja. Govori grubo, ali njegov
govor tijela je drugačiji; drži ramena uz uši i govori zamišljenim tonom.
Moderator se stalno vraća Mattu.
On ima odlučan i samouvjeren govor tijela, glas mu je čvrst. Alfa
stav je privlačan, a Matt je vrlo simpatičan kandidat, njegov glas je
postojan i snažan. Ljudi žele nekoga tko preuzima odgovornost, tko će
se boriti za ono u što vjeruju. Također žele nekoga tko može zadržati
svoju smirenost, nekog autentičnog kad govori, kao da nije zapamtio
govor.
Gleda s poštovanjem prema ostalim kandidatima, slušajući ono što
govore bez okretanja očima ili podsmjehivanja, kao što to Gordon čini.
Gordon s prezirom sluša ono što Matt i predsjednik Jacobs kažu,
otvoreno pokazujući svoju mržnju. Matt ne prekida svoje protivnike; on
šuti, usredotočeno sluša, predsjednički zrak već je u njemu. Sviđa mi se
kako neprestano uzvraća na Gordonove seksističke komentare.
„Kako će Matt Hamilton ovdje,“ predsjednik Jacobs ispljune ime,
„Biti vrhovni zapovjednik kada nije služio vojsku, dok sam ja služio četiri
godine?“
„Matt?“ Pita moderator. „Želite li odgovoriti predsjedniku Jacobsu?“
Matt se nasmiješi predsjedniku kao da ga nije uvrijedio, onda
pogleda javnost i govori otvoreno. „Svatko tko me poznaje zna da je to
jedna od mojih najvećih frustracija. Moja želja je bila upisati se u
mornaricu, a moj je otac tražio da to učinim nakon što diplomiram. Ljeto
nakon što sam diplomirao, moj otac je ubijen, a ja sam odlučio ostati
kako bi bio podrška majci, koja se bojala izgubiti i mene.“
 Nastupila je potpuna tišina.
„Ako dovodite u pitanje moju mogućnost donošenja teških odluka
kada bude potrebno ili zapovijedanje našom vojskom, moram vas
podsjetiti, vi ste imali priliku da se osvetite zbog terorističkih napada,
ali ste odustali…“
„Predlažete li da Sjedinjene Države idu u rat?“
„Rat, ne. Ne vjerujem da cijela nacija treba plaćati za zlodjela
nekolicine. Ali vjerujem da imamo više snage nego što smo do sada
pokazali.“
Govore o imigraciji, porezima, a onda, naravno, o pitanju Mattova
nedostatka Prve dame.
„Prekidaš tradiciju! Uglednici u Bijeloj kući trebaju hostesu,“
predsjednik Jacobs tvrdi.
„Tko sam ja da im to uskratim?“ Matt se nasmije, a i publika se
nasmije. Jednom kad se smijeh stiša, Matt se uozbilji i nagne prema
mikrofonu. „U našim predsjedništvima bilo je mnogo uglednih žena koje
su obavljale funkciju Prve dame, a da nisu bile u braku s
predsjednikom. Harriet Lane djelovala je kao Prva dama tijekom
predsjedanja svog ujaka Jamesa Buchanana i bilo je najmanje dvanaest
drugih koje su služile na isti način. U tom svojstvu, imam nevjerojatne
žene u svom timu, dame koje imaju stila i strasti i više ljudskosti nego
svi mi zajedno.“
Gleda ravno u kameru.
„Isto tako, imam i živu majku, koja je ne samo služila kao prva
dama, nego je i danas jedna od najdražih.“
Ljudi plješću.
„Znači, vi biste imali netradicionalnu Prvu damu? U tako modernom
dobu?“ Pita Jacobs.
On pogleda Jacobsa. „Prvo me kritizirate što nemam jednu, a sada
kritizirate jer mislim da postoje prednosti imati jednu? Prva dama nije
samo lijepa hostesa okačena na predsjednikovu ruku. Radije ću se
okružiti sposobnim ljudima koji su to zaslužili.“
Tišina je dok ljudi upijaju to, ali napetost je velika. Carlisle mi se
mršti kao da uopće nije očekivao ovaj dio rasprave.
Brzo se oporavi kad vidi reakcije u dvorani.
Uskoro, kandidati daju završne izjave, Mattova izjava je posljednja.
„Debate su o podjelama, o različitim stajalištima, ali postoje neke
univerzalne istine koje se ne mogu poreći. Univerzalna istina ciklusa,
proljeće, ljeto, zima, jesen; univerzalna istina gravitacije; i univerzalna
istina koju smo otkrili od prvog trenutka kad su se pojavili naši preci
prije šest milijuna godina, čovjek se prilagođava. Čovjek je iskoristio svoj
mozak kako bi nadmudrio grabežljivce koji su jači, brži i brojniji. Čovjek
je naučio ukrotiti neke od tih predatora: vukovi su postali naši prijatelji,
životinje su uzgajane za hranu. Čovjek je naučio uzgajati, hraniti
milijune kada su prije hranili samo četvrtinu toga; čovjek je izumio
sklonište, odjeću, oružje, pisanje, trgovinu, arhitekturu koja je prkosila
njihovim fizičkim sposobnostima, a sada, mrežu i infrastrukturu koja
nas sve povezuje. Zrakoplovi, prijevodi, internet. Sada smo više
isprepleteni nego što smo ikad bili.“
„Zašto smo onda i dalje podijeljeni?“
„Živimo u svijetu u kojem još postoji rasizam i siromaštvo. Živimo u
zemlji u kojoj još postoji nejednakost…svijetu gdje milijuni naše djece
ostaje neobrazovano. Zalažem se za mogućnost da svaki Amerikanac
nađe ispunjenje u svom životu, da učini neku razliku za sebe i druge.“
Nemam zraka. Izjave Gordona i predsjednika Jacobsa sada
izgledaju jadno. Usmjerene samo na djeliće onoga na što nas je Matt
podsjetio, zapravo cijeli živući svijet.

Mi smo u Mattovom apartmanu u hotelu u Daytonu, Ohio. Dobra

vijest je da je prva debata završena, ali i Carlisle je oduševljen. Medijska
pokrivenost utječe da su birači na Mattovoj strani.
„Suviše sam star za sve ovo uzbuđenje,“ kaže Carlisle, uzdišući
iscrpljeno, ali sretno.
Donosim mu vruću kavu. „U tvojim godinama, većina muškaraca
se kandidira za predsjednika.“ Nasmiješim se i pogledam Matta,
primjećujući da je osjetio šalu na svoj račun i smije se.
Tisak je beskrajno špekulirao o tome je li premlad da bi bio
predsjednik. Pa ipak, večeras je bio jedini čovjek na toj pozornici.
Carlisle se nasmijao na moju šalu na račun Mattovih godina. „Već
sam smjestio jednog na pravo mjesto, a bio bih sretan u svojoj
konzultantskoj tvrtki da nije ovoga.“ Pokaže palcem prema Mattu dok
odlazi prema prozoru.
„Namamio te,“ kažem.
„Namamio je tebe,“ reče Carlisle.
Smijem se.
„On je taj,“ kaže čvrsto uvjeren. „Ako ga ne mogu odvesti do Bijele
kuće…“
„Ponovno će se kandidirati.“
 „Djevojko, imam slabo srce. Još jedan je sve što mogu podnijeti.“
Tapša se po trbuhu kao da je njegove težina kriva za probleme sa srcem,
što je možda točno i odmahne mi rukom.
Krenem prema Mattu, stanem pokraj njega i zagledamo se kroz
prozor na trenutak. Ne znam kada ćemo opet biti dovoljno blizu da mu
se dah pomiješa s mojim. Tako da samo stojim što bliže njemu, a da se
ne opečem.
 32.
Gospođa Hamilton

Charlotte

Zaustavljamo se još jednom u D.C. Carlisle i Hessler se večeras

sastaju s nekoliko delegata i zamolili su me da pratim Matta na večeru
s njegovom majkom i djedom.
„Taj stari kreten će barem držati jezik za zubima pred nekim koga
smatra strancem,“ rekao mi je Carlisle.
„Mrzite gospodina Hamiltona?“ Pitam ga dok idemo na sastanak
ovog jutra.
„Divim mu se. Želim ga samo skinuti Mattu s leđa; imamo dovoljno
u rukama. Jesi li svjesna da to što sada vodimo u anketama nikad do
sada nije bilo učinjeno?“
„Zna li Matt da me želiš tamo?“
„Naravno da zna. On je to predložio.“
„Oh.“
Moje se srce nekako srušilo, jer sam odjednom prilično sigurna da
je Matt sve to organizirao u svoju korist.
Carlisle kima glavom u znak da sam slobodna, a ja žurim da
napravim kopije glasačke ankete za svakog upravitelja i direktora
kampanje koji će prisustvovati jutarnjem sastanku.
Nekako sam bila uzbuđena na pomisao da ću upoznati ženu koju
mediji već godinama obožavaju.
„Manje bih bila zabrinuta da upoznajem kraljicu od tvoje majke,“
kažem Mattu te noći dok me vodio kući.
To je prvi put da sam osobno vidjela Mattovu majku, oduševljena
sam njezinom ljepotom i stilom. Jedna i jedina Eleanor Hamilton. Ona
je tako elegantna i uglađena kao i Matt; njegove tamne oči i kosa potječu
od nje. Moja majka joj se uvijek divila, svi su. Ona i Matt su utjelovljenje
snage u nesreći.
 „Charlotte, lijepo je napokon vas upoznati.“ Glas joj je tih i topao
dok uzima moju ruku. „Vidim zašto su svi tako oduševljeni tobom.“
Smijem se, ali osjećam toplinu na obrazima kad pogledam Matta.
Dekor u njegovom domu također je moderan i elegantan. Drveni
podovi. Drevni tamni tepisi s naznakom zlatne niti u nježnim uzorcima.
Blage tapete i umjetnine. Nisam to primijetila prvi put kad sam
navratila-u namjeri da okončam ono što smo započeli.
Pa, pogledajte kako je to završilo.
Jeza mi prolazi niz leđa kad čujem Mattova djeda.
„Matt.“ Udari unuka po leđima a ignorira mene.
Matt me uhvati za ruku i povuče korak naprijed, glas mu je strog i
tih. „Charlotte, djed. Sreli ste se dosta puta tijekom kampanje.“
„Ahh, da, Charlotte,“ kaže suho.
„Gospodine.“ Uzvraćam mu kimanje glavom.
„Vodim je u obilazak,“ Matt govori majci.
„Prvi put ovdje? Ne vjerujem u to,“ kaže njegov djed.
Matt ga ignorira i vodi me niz hodnik obložen drvom koji je okrenut
prozoru koji gleda na D.C.
S desne strane nalazi se velika soba s pogledom na Bijelu kuću.
„Vau.“ Imam problema s pronalaženjem glasa, oči mi se šire dok
gledam veličanstveni predsjednički dom, osvijetljen u noći. „Mora biti
teško vjerovati da si jednom živio tamo.“
Osjećam kako je slegnuo ramenima pokraj mene, glas mu je tih.
„Zapravo, teže je povjerovati da je ovo sada moj pogled. A ponekad je
teško pomisliti da ga nikad više neću vidjeti.“
Ne mogu si pomoći da ga ne upitam, „Jesi li ikad želio znati što se
dogodilo?“
„Pitam se to svakog dana. Dođi.“
On me vodi u spavaću sobu; pogled s terase je očaravajući i
beskrajan.
„Sve ovo predstavlja slobodu i nadu,“ kažem, pokazujući na D.C.
„Kako još uvijek možeš vjerovati u pravdu nakon toga?“
„Jednostavno to činiš.“ On otvori staklena vrata. „Možeš to
namirisati u zraku.“
„Jesi li ikada pokušao saznati?“
„Pokušao sam. Zašto, i po čijem nalogu. Stalno razmišljam o tome.
Uvijek iznova sanjam o toj sceni, ali ne želim živjeti na tom mjestu.“
Pokazuje na svoja stopala. „Želim živjeti u sadašnjosti.“ Pokazuje kroz
prozor. „A tamo idemo. Tamo mi je glava trenutno.“ Po izrazu njegovog
lica vidim da su ga zaokupile uspomene. „Tih prvih nekoliko mjeseci, bio
sam zaokupljen time. Istražitelji su tajanstveno nestajali ili bili
zamijenjeni novim timom. Majka nije mogla spavati bez medicinske
pomoći. Njezin najveći strah je bio da će izgubiti i mene. Nadala se da
ću postati odvjetnik.“
„A ti?“
„Moja nada?“ pita, iznenađen što sam uopće pitala. „Naše nade se
mijenjaju, zar ne? Kako se naši putevi razvijaju. Sada treba učiniti ono
što je on htio, nešto za zemlju.“
Čujem glasove u dnevnoj sobi. „Zašto me tvoj djed ne voli?“
„On ne voli nikoga tko mu stane na put.“
„Nisam mu na putu; Pokušavam se držati podalje od njega koliko
god mogu.“ Smijem se.
Mattove usne podrhtavaju. „Ti si više prijetnja mojoj kandidaturi
nego bilo koji drugi kandidat.“
„Kako je to moguće?“ Pokažem na sebe. „Ja sam nitko, nemam
političkih čežnji.“
Lupka vrhom prsta po mom nosu. „Ti si smetnja.“
„Desetina onoga što si ti, najviše!“ viknem.
On se smije.
Idemo natrag u dnevnu sobu da popijemo piće s Mattovim djedom
i majkom. Primijetila sam da je razgovor napet; Mislim da je činjenica
što su Patrickovi i Eleanorini planovi trenutno u suprotnosti, dovodi do
napetosti koja se osjeća u zraku. Jedva mogu dobro udahnuti.
Čak i Jack, koji je ležao uz kamin u dnevnoj sobi, čini se da je malo
oprezniji, glava mu se naginje kao da pokušava slijediti razgovor.
Izgleda da je Matt navikao na to, a jednom kad Patrick ode, malo se
opustim. Ispričavam se dok odlazim do toaleta, ostavljam Matta samog
s majkom. Čujem kako razgovaraju dok se vraćam.
„Vidim kako gledaš tu djevojku i pitam se zašto se kandidiraš, zašto
se ne smiriš?“ pita ga majka.
Matt uzdiše i ustane kako bi gledao kroz prozor. „Ako se ne
kandidiram, tatina smrt će biti uzaludna.“
„Ne, to nikad ne može biti za ništa,“ strastveno kaže njegova majka,
odlazeći do njega.
„Moglo bi biti uzaludno ako se ne promijenimo i sve ostane isto,“
Matt joj kaže s uzdahom.
Zagrli je i poljubi joj čelo, a ona mu osloni glavu na rame.
Postoji vrlo nježna, snažna veza majke i sina. Izgleda starije i
nježnije stojeći uz njega; njegova snaga je upečatljiva u usporedbi s
njezinom krhkošću.
 U jednom intervjuu, Mattova je majka priznala da je na dan
pucnjave mislila da ih je obojicu izgubila. Kako poražavajuće za nju!
Kako se mora bojati sada, kad ubojica nikada nije uhvaćen.
Atentat na predsjednika Hamiltona postao je neriješena misterija,
kao i mnoga politička ubojstava prije toga.
Nakon takve tuge, Mattova majka je još uvijek tako profinjena.
Postoji snaga ispod svile.
Njezina odjeća šuška dok se vraća kako bi sjela na kauč u dnevnoj
sobi. Onda se čuje zbunjenost u njezinu glasu dok zuri u Mattova leđa.
„Imao si težak život tamo, dajući oca za dobrobit ljudi. Bez privatnosti,
bez normalnosti čak i kad sam vam je pokušala dati. Zašto se želiš vratiti
tamo?“
„Zar se ti ne želiš vratiti?“ pita ju, izgledajući zbunjeno dok se okreće
i vraća kako bi sjeo pokraj nje. „Brinuti se o tulipanima? Zabave su bile
tvoj život. Bila si najbolja Prva dama koju je ova zemlja ikad vidjela. Zar
ne želiš ispuniti prednju fontanu ponovno s patkama. Doći kući s
Marine One na južni travnjak Bijele kuće osvijetljene u noći.“
Oči joj se ispunjavaju suzama i ona briše kutove kako bi ih zadržala
suhima.
„Želim vidjeti brodove koje je tata imao na zidovima Ovalnog Ureda
opet. Želim biti s druge strane tatinog stola, donijeti odluke koje on nije
mogao.“
„Matt!“ Kaže ona.
„Bio je to tvoj dom sedam godina.“ Čeka trenutak. „Bijela kuća nije
samo Bijela kuća, majko; To sada vidim. Bijela kuća je svijet. Pomozi mi
da ga promijenim.“
„Znam što misliš. Svaki predsjednik udovac ili samac je imao
rođakinju u svojstvu Prve dame. Čula sam te na debati. Ali Matt, ne
mogu više djelovati kao Prva dama.“ Ustaje, stavlja mu ruku na glavu,
kao kada je bio dječak. „Molim te, razmisli o ovom. Bijela kuća je samo
Bijela kuća. Ovdje vani, možeš imati život.“
Ona me gleda dok tiho ulazim u sobu, nesigurna trebam li ostati
tiha ili im dati do znanja da sam tu. „Znam da želiš jedan,“ kaže mu,
gledajući u mene. Poljubi ga u čelo i uzme svoju dizajnerku torbicu,
smiješi mi se, kao kraljica koja je dobila svoje mjesto. „Drago mi je što
sam te upoznala, Charlotte.“
Matt povlači ruke niz lice dok ona odlazi i dugi trenutak, sjedim u
Mattovoj dnevnoj sobi, puštajući ga da sakupi svoje misli.
„Charlotte, možeš li reorganizirati stvari i naći mi nekoliko
slobodnih dana? Trebam biti sam. Moram razmisliti.“
Zbunjena sam njegovim zahtjevom, nisam ga očekivala. „Naravno.
Naravno, Matt.“
 On pogleda na sat. „Vjerojatno bismo te trebali odvesti kući. Mediji
će brojati točno koliko si minuta ostala ovdje nakon što je moja majka
otišla.“
Ustanem brzo.
„Čekaj. Ne tako brzo.“ On uzima moju ruku i vuče me dolje, tako da
sjednem pored njega.
Srce mi počne mahnito lupati u prsima.
„Otkako sam te vidio kako prolaziš kroz vrata na prvoj zabavi
kampanje, o nikom drugom ne mislim. Od trenutka kad smo počeli
razgovarati, znao sam da te želim blizu.“ Povuče me bliže. „Želim
poljubac sada.“
Uz napor, podignem Jacka za šape i on lizne Mattove usne, a Matta
se nasmije i obriše čeljust i usta, mazeći vrh Jackove glave dok me gleda.
„Ispravak, želim tvoj poljubac odmah.“
Znam bolje, ali ne mogu se oduprijeti zadirkivanju, pa se nagnem i
poljubim mu čeljust, osjećajući toplinu Jackove glave između naših
trbuha dok se on namješta u Mattovom krilu.
„Nemoj me poljubiti kao što bi poljubila oca. Poljubi me kao što bi
poljubila tajnog ljubavnika. Ovako.“ Drži mi lice jednom rukom i prisloni
usta na moja. Razdvoji mi usne svojima.
Polagano ljubljenje.
Vrsta koja kovrča vaše prste i čini svaki osjećaj akutnim.
Odgovaram, uzimajući njegovu čeljust u ruke, osjećajući kako mu
se mišići miču pod mojim dlanovima dok pomiče svoja usta preko mojih,
osjećajući njegovu bradu na svojoj koži. On kaže, „Hmm,“ i produbljuje
poljubac dok ga ja ljubim nježno natrag.
Imam osjećaj da su mi usta mokra, natečena i trnu kada se
razdvojimo. „Dođi ovamo,“ izusti. „Jack, briši,“ Matt naredi.
Jack odlazi na svoje mjesto pokraj kamina, a ja nekako završim
Mattu u krilu i opet se poljubimo, dublje, teže, a dah nam postaje sve
kraći.
Je li se on zaustavio ili sam ja, pitam se ošamućeno nekoliko
sekunda kasnije.
Ruke su mu na mojim bokovima i on me gleda tamnim očima.
„Smatram da je drastično nezgodno što najviše mislim o tebi u
neprikladnim trenucima. Kako da vladam zemljom kad ne mogu
kontrolirati svoje vlastite misli o tebi?“
„Svaki trenutak u kojem on meni ne može biti neprikladan. Mora
biti nekoliko dobrih.“
„Istina.“ On se mršti dok razmišlja o tome. „Pod tušem, a definitivno
u mom krevetu.“
 Čvrsto stisnem oči. „Ne stavljaj tu ideju u moju glavu.“
On se smije. „Kao da već nije tamo.“
Crvenim se.
Volim kad njegove pune usne omekšaju humorom i osmijeh se širi
prema gore te mu zapali oči. Ali onda mu se čeljust vidljivo napela.
Nagne se naprijed i pomiče usta preko mojih, proždirući ih. Usta mu se
usporavaju, postaju mekša, ali čvršća. On se povlači, ostavljajući osjećaj
vatre u mojim ustima.
Osjećam se sirovo, ranjivo i ne želim da on vidi. Tako sam zatvorila
oči i nježno ga poljubila. Njegove usne ostavljaju moje da mi grickaju
ušnu školjku, a zatim pokušavam uhvatim dah, njegov jezik prelazi
preko moga, igra se, kuša, miluje.
Nagnuo mi je bradu i natjerao me da ga pogledam. „Ne bi mi smetalo
da se svako jutro budim gledajući tvoje lice.“ Mogu vidjeti po sjaju u
njegovim očima da se smije. Smiješi se dok me gleda, ali onda njegov
osmijeh izblijedi i znam o čemu razmišlja.
On ne želi ženu. Ne nekog dugoročno. Ne u Bijeloj kući. Želim mu
reći da sam spremna pokušati, da ću biti spremna stajati iza njega,
podržati ga, ne tražiti više nego što može dati. Umjesto toga bojim se da
bih lagala, da doista ne bih imala pojma u što bih se upuštala, da bih
mu mogla zamjeriti i tražiti njegovo vrijeme i pažnju, ljubav i utjehu,
stvari koje bi normalan muškarac spremno dao ženi koju voli.
I tako mu kažem: „Toliko toga ti je na rukama, nema mjesta za mene
u tvom krevetu.“
Mi smo savršen par, u nesavršenoj situaciji.
On neće biti čovjek koji će biti tamo da me uvijek poljubi za laku
noć. Ne kao predsjednik.
Da mogu nešto poželjeti, htjela bih čuti kako mi govori da me voli.
Ali nikada neće. Ne može.
Čuvši strastveni način kako je razgovarao s majkom o povratku u
Bijelu kuću, jasno vidim: on ima misiju, poziv i ništa ga neće zaustaviti.
Jeste li ikad voljeli nekoga da boli kao pakao?
Ja nisam do sada.
Klizim iz njegova krila i sjedimo tako u tišini.
Upoznali smo se prije jedanaest godina, sada dvanaest. U godinama
između, čini se kao da nikad nije otišao ili napustio moje misli. Pitam se
jesam li ikad bila u njegovim. Makar na trenutak. Sve dok me nije
ponovno vidio u kampanji.
Nema potrebe govoriti. Moje znanje o njemu sada je dublje nego kad
smo počeli kampanju. I on me poznaje. Zna da se bojim visine, a ipak
ne mogu se držati da ga ne slijedim na visoka mjesta. On zna da su moja
slabost djeca i životinje i da čuvam svoju privatnost kao i on kada je
njegov otac bio predsjednik, a bio gurnut u središte.
Zna da možda trpim ovu situaciju samo zato što želim biti blizu
njega i zato što je u pravu: volim svoju zemlju i želim učiniti sve što
mogu da je učinim boljim mjestom, ako ne i za sebe, za djecu i životinje
koje toliko volim.
 33.
Otišla

Charlotte

Promijenila sam njegov raspored tako da može uzeti tri slobodna

dana. Bilo je poznato da Hamiltoni imaju ogromnu vilu u Carmelu,
zamišljam ga tamo, kako se pregrupira, sunča u košulji, možda sastaje
sa svojim prijateljima, čisti glavu od svega, kad sam primila poruku u
ponedjeljak.

UZIMAM JOŠ JEDAN DAN SLOBODNO. Morat ćeš mijenjati još

nekoliko stvari.
-M

Odgovorila sam:
RAČUNAJ NA TO.

Uzdahnula sam i spremila mobitel sa strane, zabrinuta.

Nakon rasprave, Gordon i Jacobs neumorno napadaju Matta.
Približavamo se danu glasovanja a izgubio je dva boda u posljednjoj
anketi, zahvaljujući neumornoj kampanji protiv njega od obje stranke.
Predsjednik Jacobs optužio ga je da je ilegalac bez obiteljske vrijednosti,
bez supruge.
Gordon ga je optužio da je playboy, navodeći desetke i desetke žena
s kojima je imao afere, tvrdeći da je njegova fobija od vezivanja, mjera
njegove nesposobnosti da se drži jedne stvari. Ako se ne može obvezati
jednoj ženi, kako možete očekivati da se obveže cijeloj zemlji?
Smiješno, ovo je dolazilo od čovjeka koji je imao četiri supruge.
 I na toj listi žena, naravno, spomenuo je mene. Charlotte Wells.
Koliko je neodgovorno od Matta da razmišlja o dovođenju neiskusnih
dvadeset i nešto godišnjakinja, u Bijelu kuću.
Pitala sam se je li Matt vidio sve, i što misli. Zamišljala sam ga kako
govori, ‚‚Ljudi će misliti ono što žele misliti,“ i ostati na tome. Ali ne mogu
osjećati isto. Osjećam drhtaj poniženja kad pomislim na dvije stvari.
O onome što ljudi vjeruju. O tome čemu će moji roditelji biti izloženi
ako se ja i Matt nastavimo igrati vatrom.
I o gubitku od dva muškarca koja ne zaslužuju mjesto za koja
vjerujem da moji kandidati zaslužuju.
Moje misli opasno jure dok otvaram svoje računalo i pratim vijesti.
Slike mene i Matta su posvuda…
Matt kako mi kupuje cipele…
Matt kako gleda u mene tokom događaja kampanje…
Nastavila sam čekati, u strahu da će netko imati fotografiju kako se
ljubimo u New Yorku. Ali ne pojavljuje se. Nastavljam gledati, ali i dalje
se ne pojavljuje.
Ne mogu podnijeti krivnju i zabrinutost da ako se pojave, sve će biti
sjebano u jednoj sekundi.
Zatvorila sam karticu s vijestima, grla stisnutog dok sam otvarala
novu datoteku u računalu. Prsti mi podrhtavaju, ali u srcu, ispod boli,
znam da je ovo ono što moram uraditi.

Otišla sam u Carlisleov ured te večeri. Sjela sam i gurnula papir

preko stola. Pismo je okrenuto prema njemu, ali on ga ne čita; njegove
oči su fiksirane na mene.
„Moja ostavka,“ kažem tiho.
Pročita, nečitkog izraza, a onda spusti papir i okrene se prema
meni. ‚‚Jesi sigurna u vezi ovoga?“ Stavi kemijsku sa strane tako da to
može učiniti službenim i potpisanim.
Zurila sam u to a grlo mi se počelo zatvarati dok sam čitala pismo
sa svojom ostavkom.
 Matt je imao mnogo toga za razmišljanje. I nisam znala, da ću u
njegovoj odsutnosti, i ja imati.
„Ne bih sebi mogla oprostiti ako izgubi izbore zbog mene,“ rekla sam
Carlislu.
„Poznajem Matta. Poznajem ga od kako je bio tinejdžer koji nam je
pomagao sa kampanjom vlastitog oca.“ Stisnuo je usne. ‚‚Neće prihvatiti
tvoju ostavku,“ nadodao je.
„Morat će. Moraš ga natjerati da vidi razlog. Carlisle, toliko smo
blizu pobjede; govorimo o promjenama koje može napraviti ne za jednu
osobu, nego za milijune.“
„Znam, prokletstvo, znam.“ Uzdahnuo je, utrpao ruke u džepove i
pogledao me. ‚‚Ali on želi ono što želi. Želi tebe u kampanji. Svi želimo.“
Klimne. ‚‚Borit ćemo se protiv onoga što god da nam stane na put; nećeš
biti žrtveno janje. Matt to neće dozvoliti, sam mi je to rekao.“
Progutala sam. ‚‚Nisam zabrinuta za sebe. Brinem se za njega.“
„To je moj posao djevojko.“ Ustao je i potapšao me po ramenu.“
Nemoj misliti samo zbog toga što je Matt drag tip, da nije spreman igrati
prljavo kada to zatreba.“
„To nije ono za što se zalaže; to nije ono u što vjeruje.“
Carlisle se naslonio natrag i suženih očiju me pogledao. ‚‚Pogrešno
sam te procijenio Charlotte.“ Nasmiješio mi se, i ponovo klimnuo kad je
napokon prihvatio pismo moje ostavke.
„Hvala ti; to znači mnogo kad dolazi od tebe. Naučila sam mnogo
posljednjih nekoliko mjeseci.“ Oklijevala sam na vratima, ali onda se
vratila i zagrlila ga. ‚‚Hvala ti što si riskirao sa mnom, neiskustvo i sve
to.“
„Pa, samo jednom si neiskusan, a sada to više nisi.“ Nasmiješio mi
se s najvećom naklonošću koju sam do sada vidjela dok je uzimao moje
pismo sa stola i stavljao ga na vrh gomile u desnoj ladici.
„Riješit ćemo to diskretno,“ rekao je. ‚‚Rhonda može biti planer. Reći
ćemo da si odlučila nastaviti raditi i praviti promjene u Ženama Svijeta.“
„Hvala ti, i ne brini da ću razgovarati s medijima,“ rekla sam krećući
prema vratima, iznenada preplavljena tugom. Spakirala sam stvari tek
nakon što su svi napustili zgradu, tako da me ne pitaju nešto na što ne
mogu odgovoriti.
Ne mogu vjerovati da ću odustati od njega. Ne mogu vjerovati da
neću biti u mogućnosti ostati i vidjeti ovo sve. Sve što sam htjela učiniti
sada je svedeno na činjenicu da će biti bolje ako odustanem?
Razočarana sam što dopustila da mi moje vlastite sebične emocije stanu
na put. Ali ne mogu žaliti zbog vremena provedenog s njim.
Otišla sam do Mattovog stola i skinula iglu koju sam uvijek nosila.
Igla u spomen na moga omiljenog predsjednika, onoga kojega čekam da
ga vlastiti sin zamijeni. Stavila sam je na njegov stol i nadala se da će
znati što znači…
Pa, to znači da odlazim jer mi je stalo.
Te noći, radila sam ono što je moja majka željela da uradim.
Spakirala sam torbu i otišla spavati u kuću svojih roditelja. Kada je
došla u moju sobu, velika tišina nastanila se između nas.
„Želiš li razgovarati o tome?“ blago je upitala.
Odmahnula sam glavom. Suza je skliznula niz moj obraz. Brzo sam
je obrisala. Slegnula sam i pogledala kroz prozor, zadržavajući ostale
suze.
Tiho je došla do mene i povukla u svoj topli zagrljaj. ‚‚Radiš ono što
trebaš raditi. Politika nije za one slabijeg srca,“ rekla je, uvjeravajući me.
Znam da zna da sam zaljubljena u njega. Vidjela je da to dolazi i
upozorila me u početku.
„Znam.“ Klimnula sam. ‚‚Znam, zato nikada nisam htjela uroniti…
pa, sve do njega.“
„Uradila si ispravnu stvar.“ Stisnula mi je rame. ‚‚Toliko karijera
političara je uništeno zbog skandala i…“
„Treba mi tvoja pomoć. Molim te. Što da radim? Jednostavno ne
znam… Ne želim biti zaljubljena u njega zauvijek.“
„Ništa Charlotte. Nastavit ćeš kao da se ništa nije dogodilo. U
ponedjeljak, vratit ćeš se Ženama Svijeta. Smijat ćeš se, misliti na ostale,
zaboraviti na ovo, zaboraviti na njega. Jeste li vas dvoje…“
Ne mogu to izgovoriti naglas, koliko sam nemoćna bila u
trenutcima, kada je sve što sam željela bile Mattove ruke oko mene.
Tijekom jednog od naših ugodnijih razgovora od proteklih nekoliko
mjeseci, Matt je jednom rekao kako te laž zauvijek javno obilježi. Ne
smiješ lagati, nikada. Okreni istinu, možda se zaigraj riječima… ali laž,
nikada.
Otišla sam kako on ne bi morao lagati za mene.
Kad je moja majka otišla, uzela sam ekstra dugu kupku u svojoj
staroj kupaonici, a zatim se uvukla u svoju najtopliju pidžamu i popela
u krevet. Isti krevet u kojem sam prvi put maštala o Matthewu
Hamiltonu.
 Tako sam zbunjena, osjećam se teško, kao da je sva mržnja svijeta
na mojim ramenima.
„Ovamo mačkice,“ pozvala sam svoju mačku.
Doodles je klupko bijelog krzna sklupčano na prozorskoj dasci. Nije
se pomaknula sa svoga mjesta.
„Što? Hoćeš li mi dati tihi tretman jer sam bila odsutna toliko dugo?
Ma daj, Doodles, treba mi zagrljaj upravo sad.“
Nema odgovora.

Majka je mislila da je najbolje pričekati tjedan dana prije nego se

vratim na posao, samo u slučaju da netko iz tiska zakuca na vrata našeg
ureda. Željela me zaštititi od toga, a ja sam željela zaštititi Matta od toga,
pa sam se složila.
Te noći, večerali smo zajedno, otac, majka i ja.
„Mislim da bi se za jedno vrijeme trebala preseliti kod nas. Dok se
sve ovo ne slegne.“
„Nema prašine da bi se slegla.“ Odmahnula sam čvrsto glavom
prema mami. ‚‚Sutra se vraćam u svoj stan.“
Do vremena kad je stigao desert, opet sam provjerila vrijeme.
„Trebaš li možda negdje biti Charlotte?“ moj otac je upitao. Zvučao
je užasno razdraženo.
„Ne ja, Matt,“ odsutno sam odgovorila dok sam se kretala prema
televiziji u dnevnom boravku. ‚‚Večeras ima dogovoreni intervju. Sigurna
sam da će biti na televiziji.“
Zgrabila sam daljinski upravljač sa vrha TV-a i prebacivala kanale.
Carlisle se pojavio na zaslonu, stojeći tamo umjesto Matta.
„Isprike, prijatelji i pobornici, večeras je Matt morao otkazati. Ja
sam ovdje kako bih odgovorio na sva vaša pitanja…“
Otkazao je?
Šokirana sam.
On nikad ne otkazuje. Čak i kad ima glavobolju, jednostavno popije
Advils koji mu stavim na stol.
 Spustila sam daljinski upravljač i gledala kako Carlisle počinje
odgovarati na pitanja. Što ako nešto nije uredu? Željela sam nazvati
Carlisla, ali očito je zauzet. Ako nazovem Hesslera, hoće li mi reći? Što
je sa Markom ili Alison, bi li ijedno od njih znalo?
Uhvatila sam svoj mobitel i brzo listala svoje kontakte, dok su mi
ruke podrhtavale.
„Dođi i popij čaj s nama Charlotte,“ majka je zazvala.
Začulo se zvono na vratima i majka se okrenula. ‚‚Jessa, draga,
možeš li vidjeti tko je na vratima?“
Jessa je požurila iz kuhinje prema ulaznim vratima, usput prolazeći
blagovaonicu i dnevni boravak, a onda se vraćajući tamo gdje smo
sjedili. ‚‚To je gospodin Hamilton, gospođo.“
Šalica moje majke je zazveckala, otac je podignuo glavu, a ja ne
mislim da sam disala.
„Pa, nemoj stajati tu, pusti ga unutra.“ požurivala je moja majka.
U sredini sam dnevnog boravka, moji roditelji sjede sleđeni na
suprotnim stranama stola, kad se Matt pojavi. Nisam disala kad sam ga
ugledala. Jednostavno nisam očekivala vidjeti ga u dogledno vrijeme. I
iznenada me zaboli. Oči me bole. Prsa me bole. Sve me boli.
Osjećam se kao da me nešto stišće oko srca, i potreban mi je svaki
svjesni napor da moji roditelji ne primijete.
Matt nosi crni džemper i crne hlače, kosa mu je mokra od kiše vani,
i nikad nije izgledao privlačnije. Tako seksi. Tako kontrolirano.
Oči mu sretnu moje, i nakon kratkog pucketavog trenutka, prebaci
ih na moje roditelje. ‚‚Senatore Wells,“ kaže.
Stolica moga oca zaškripi kada se ustane. ‚‚Zadovoljstvo je imati te
u našem domu Matt.“
Pozdravi moju majku a ona ga nježno zagrli. ‚‚Upravo si na vrijeme
za čaj ili kavu,“ rekla je. ‚‚Želiš li nešto?“
„Hvala. Zapravo sam ovdje zbog Charlotte.“ Oči su mu misteriozno
zatamnjene, do točke da ne mogu pročitati što misli.
„To smo pretpostavili,“ otac je rekao klimajući. ‚‚Hvala ti Matt, na
prilici koju si joj dao, kampanji za tebe; nikada nismo vidjeli da uranja
u nešto s toliko strasti.“
„Ja sam došao njoj zahvaliti za njezinu potporu,“ Matt je rekao. Oči
su mu skliznule u mom smjeru, upijao me pogledom kao da sami prizor
mene daje injekciju vitamina njegovoj duši.
Pocrvenjela sam grimiznom bojom dok su se koraci mojih roditelja
penjali stubama. Spustila sam se na kauč a Matt je uzeo mjesto
nasuprot mene. Kuća mojih roditelja činila se manjom s njim unutra.
Malom kao što se osjećala kad su njegov otac i Tajna služba bili ovdje,
osim što je sada samo on.
Matt.
Doodles zamahuje repom, promatrajući nas. ‚‚Kako se zove?“ Matt
je ispružio ruku, dlanom prema gore, a Doodles mu je prišla, samo tako.
„Doodles.“
Podignuo je obrvu i nasmiješio se, podignuo je i smjestio na krilo.
Osjećala sam se gotovo poraženo zbog želje da zamijenim Doodles
na njegovom krilu i poljubim ga, ali buka koja je dolazila s kata, iz
spavaće sobe, podsjećala me gdje smo, sa mojim roditeljima u kući.
I iznenada mi je nedostajao Jack, gotovo kao što mi nedostaje Matt
i njegov dodir. Nedostajalo mi ga je dodirivati kad ne mogu dotaknuti
Matta, uvući ruke u krzno na njegovoj glavi i osjetiti težinu njegovog
velikog tijela na krilu, tako pouzdanog, kao da ništa pogrešno na ovom
svijetu ne mogu uraditi u njegovim očima.
Očito to dijeli sa svojim gospodarom.
Oh, bože. Matt. Zašto gleda u mene tako?
Zašto je ovdje? ‚‚Ne bi trebao biti ovdje,“ rekla sam bez daha. ‚‚Znaš
da ne bi trebao biti ovdje.“
„Ali jesam.“ Spustio je Doodles kraj svojih nogu i nagnuo se
naprijed, sa sjajem odlučnosti u svojim očima.
Morala sam se boriti za suzdržanost kako ne bih krenula ravno na
njega i rekla mu…
Rekla što?
„Kako su stvari prošle?“ upitala sam tihog glasa.
Ne želim da nas moji roditelji čuju. Ne želim da nas nitko čuje. Činilo
se da je moje vrijeme s Mattom uvijek ukradeno, i samo nekoliko puta
sam imala trenutke nasamo, kao sada.
Cijenila sam naše vrijeme.
„Otišao sam vidjeti oca.“ U očima mu je trag tuge. ‚‚Uvijek ga
posjetim u Arlington Nacionalnom Groblju kada imam potrebu da se
ispovjedim.“ Miluje moju mačku svojim velikim rukama ali njegove oči
me ne napuštaju, niti za trenutak. ‚‚Zatim sam otišao u našu kuću u
Carmel. Samo kako bih bio sam jedno vrijeme.“
„Stvari su postale tako grozničave, znam.“ rekla sam.
Kada je ponovo progovorio, glas mu je bio topao. ‚‚Trebao sam se
koncentrirati na kampanju a ja sam stalno razmišljao o tebi.“ Njegov
osmijeh je intiman poput poljupca. ‚‚Ne možeš zamisliti moje razočaranje
kad sam se vratio u D.C i saznao da si otišla.“
„Tako je najbolje; znaš to.“
Njegov osmijeh iznenada je dobio iskru erotike. ‚‚Zapravo ne znam.“
„Matt, Gordon i Jacobs traže sve što mogu dobiti protiv tebe.“
„I vjeruj mi kad kažem da neću dopustiti da to budeš ti.“
Izdahnula sam, zatim se obgrlila rukama.
„Zašto si otišla?“ upitao je.
Pokušala sam zadržati smiren glas. ‚‚Mislila sam da je to najbolje za
sve.“
„Nikada. To je posljednja stvar koju sam htio kad je ovo počelo.“ Oči
su mu nastavile držati moje, mišić je radio u stražnjem dijelu njegove
čeljusti. ‚‚Ne želim da odeš. Ako ništa drugo, želim te bliže sebi.“
Jače sam pocrvenjela i pokušala gurnuti sa strane bilo kakav
razgovor o povezanosti između nas. ‚‚Ankete, Matt…“
„Dva izgubljena boda su dva izgubljena boda koja mogu vratiti
natrag. Dobivamo ih natrag. Nagomilat ćeš mi raspored čak i ako ne
spavam.“
Nasmijala sam se, ali on nije. Nagnuo se naprijed, bedra su mu
rastezala tkaninu njegovih hlača a ramena pamuk njegovog džempera.
‚‚Vrati se kampanji.“
„Charlotte,“ čula sam kako Jessa govori dok nosi pladanj sa čajem
iz kuhinje, ‚‚tvoja majka željela je da ovo donesem.“ Uputila je zajapuren
pogled u Mattovom smjeru, crveneći se kao da joj je devetnaest godina
a ne šezdeset tri.
„Hvala Jessa.“
„Hvala vam,“ Matt je toplo rekao, posežući za šalicom i uzimajući
gutljaj.
Činilo se da je još više pocrvenjela dok se vraćala natrag prema
kuhinji.
„Moja majka će biti zabrinuta za skandal. Moraš ići Matt.“
Ustala sam i povukla ga za ruku, prisiljavajući ga da ostavi šalicu,
spusti je dole i uhvati moje prste dok se istezao do pune visine. ‚‚Mogu
li računati na tebe?“
Njegova me blizina iznenada obuhvaća. Svaki atom moga tijela je
budan i zuji od vrućine zbog njegove blizine, njegovog pogleda na mom
licu, očekujućeg, toplog kao sunce i jednako svijetlog.
„Uvijek.“ promuklo sam rekla.
 Njegova ruka i moja su povezane …i gore.
Nasmiješio mi se, sjajnim osmijehom, i stišćući mi prste, gledao je
dole u mene sa izrazito predivnim izrazom na licu. ‚‚Hvala ti.“
Pustio me i pomilovao moju mačku posljednji put prije nego se
uputio prema vratima, a ja za njim.
„Hvala ti što si došao. Vratit ću stvari sutra natrag,“ rekla sam.
„Sutra je dog…“ počeo je ali prekinula sam ga.
„Bit ću tamo također,“ uvjerila sam ga, gurajući ga prema izlazu
prije nego što me stigne poljubiti. Čak bi me i poljubac u obraz uništio,
i borim se protiv prepuštanja porivu da učinim više.
Smiješi se, zabavljen, dok gleda kako zatvaram vrata.
Zatvorila sam oči i udahnula, mrzeći što znam iste stvari koje sam
znala onda: da nikada zapravo ne može biti moj. Ali da ga citiram, to me
nije spriječilo da ga želim.
 34.
Svečanost

Charlotte

Večerašnja svečanost čini se najvećom i najprometnijom od svih

svečanosti koje smo držali. Nalazimo se u velikoj plesnoj dvorani Hotela
Jefferson. Bijela kuća je tako blizu, praktički možete osjetiti kako joj se
moć mijenja i raste, okružuje vas. Kad sam stigla, bacila sam pogled na
njezine bijele stupce i ne prvi put sam se pitala kakav je bio Mattov život
tamo. Je li postojala bilo kakva normalnost.
Plesna dvorana sjaji večeras, svi čija imena nešto znače, prisutni
su, od velikih industrijalaca do istaknutih umjetnika, glazbenika,
liječnika i učitelja, a ipak je moja pozornost usredotočena na uočavanje
samo jedne osobe. Njega.
Ja sam u bijeloj haljini, a oči mi upijaju raskošnu dekoraciju koja
me okružuje u mojoj potrazi za jedinom stvari koju želim vidjeti.
Lik čovjeka zbog kojeg moje srce lupa ovako.
„Charlotte!“ Alison me zgrabi u zagrljaj. „Vizija u bijelom,
odobravam!“ sretno kaže, a zatim se nagne i podigne kameru. Klik.
„Alison, hajde!“ Ja uzdišem, a ona me vuče u gomilu, gdje
pozdravljam kolege iz tima. Nitko ne pokazuje da su primijetili da sam
otišla, a sigurna sam da je to zbog Carlisleove stručnosti u kontroli štete.
Pogledom tražim Matta po prostoriji, a srce mi lupa i u trbuhu mi
je čvor. Čini se kao vječnost dok moje oči ne primijete visoku, tamnu
figuru čovjeka, i ostaju na njemu, upijajući sve što je Matt Hamilton.
Odjeven u tamno crno odijelo i crnu kravatu, njegove ruke, dugih
prstiju i preplanule, stalno se rukuju s ljudima koji mu se pridružuju.
Ramena mu napinju sako. Stoji u mnoštvu, opako zgodan, lice mu je
animirano dok govori o nečemu što mu je očito važno.
Našoj zemlji, znam…
A onda mu se oči podignu i ugleda me preko mora glava. Tragovi
humora oko njegovih usta i očiju blijede kad nam se pogledi susreću.
 Intenzitet njegovog pogleda me pogodi poput udarca. Njegov je
pogled toliko galvaniziran, šalje drhtaj kroz mene. Što jače pokušavam
skriti svoje osjećaje prema njemu, to me jače pogađa. Pogledam u
stranu, bilo gdje.
Tada mi oči padaju na par koji ulazi u plesnu dvoranu. Moj roditelji.
Oči mi se šire od iznenađenja.
Moja majka me uočava i mahne mi kao kraljica. Očeve oči su na
nečemu, nekom drugom.
Tako sam iznenađena da je moj otac pristao prisustvovati, nekoliko
puta sam trepnula kako bi se uvjerila da je stvarno tu. Kao demokratski
senator, to je veliki zavjet njegove podrške Mattu. Ogroman.
Dok se približavam da ih pozdravim, vidim Matta da učini isto.
Njegova hod je samouvjeren i vitalan. „Senatore Wells,“ kaže dok
pozdravlja mog oca. Njegov stisak ruke je čvrst i brz, pun naklonosti i
muškosti.
Bože, njegov glas. Kako ti uopće može nedostajati nečiji glas?
Toplina mi ispunjava trbuh kad vidim istinsko poštovanje u očima
obojice muškaraca dok se pozdravljaju.
Mislila sam da je moj otac ovdje zato što me podupire u mom
poduhvatu u političkim vodama, gdje su me roditelji oduvijek htjeli
vidjeti.
Ali dok ih gledam, znam da me moj otac ne samo podržava, on želi
da Matt pobijedi.
To što sam shvatila da moj otac konačno podržava Matta, da znam
da je Matt, njegova kampanja, njegov dodir s ljudima, osvojio njega kao
što je to i njegov otac učinio prije toliko godina, čini da moje divljenje i
strahopoštovanje prema Mattu raste.
Umirem da razgovaram s njim, ali nemoguće je jer je u središtu
pažnje. U središtu svega. Prilazim da pozdravim roditelje i osjećam
Mattove oči na sebi dok to činim. Iz nekog razloga pomjera se kako bi
stao bliže meni dok pozdravlja gradonačelnika D.C-ja i njegovu suprugu,
a ja instinktivno ostajem gdje jesam i dopuštam da me predstavi.
Razgovor se vrti oko nas i sve ovo vrijeme, svjesna sam samo tog
niskog, tupog pulsiranja u meni. Matt stoji ležerno pokraj mene, gotovo
neprimjetna napetost izvire iz njegova tijela.
Koristi trenutak kada je oslobođen pažnje drugih da me pogleda.
„To je zanimljiva haljina.“
Soba se zamaglila dok sam se gubila u tim espreso očima.
Želim se podići na prste i poljubiti ga, učiniti ono što djevojka radi
tipu kojeg voli, reći mu da mi je nedostajao, da ga želim, da sam mislila
na njega. Želim staviti njegove ruke na svoje tijelo. To je sve što želim.
Samo njegove ruke na mom tijelu, čak i ako je to samo lagani dodir.
 Ispruži ruku i prste stavi na donji dio mojih leđa kako bi me
usmjerio dalje od nekoga tko želi proći. Taj potez nas stavlja u vidokrug
ljudi koji razgovaraju, a jedan od njih pozove sretno, „Matt!“ i odmah
priđe.
„Ahh, da, kongresmene Sanders.“ Pozdravlja čovjeka koji se
približava i čvrsto se rukuje s njim. Počinju razgovarati i usred razgovora
on me pogleda na tri sekunde. Hvatam njegov pogled i svjesna sam
uzbuđenja koje struji kroz mene.
Popnem se na prste i kažem: „Želim svoju značku natrag,“ prije nego
što prođem pokraj njega da se pozdravim s nekim drugim.
Kad ga pogledam nekoliko minuta kasnije, on se smiješi nečemu
što je netko rekao kada nam se pogledi susreću. Osmijeh mu zastaje na
trenutak dok se toplina uvlači u njegove oči, ali uspijeva ga zadržati na
mjestu dok me gleda.
Pogled u njegovim očima mi točno govori ono što mi želi učiniti,
kako me želi. Svaki ženski dio u meni to osjeća. Zna to.
Matt će me izjebati do besvijesti večeras.
 35.
Tajni sastanak

Charlotte

Wilson me vozi do doma u Washingtonu. Zaustavlja se ispred lijepe

dvokatnice i zbog toga što se carstvo Hamiltonovih sastoji od ogromne
korporacije za nekretnine u vrijednosti od milijardu dolara,
pretpostavljam da pripada Mattu. Hodam stubama dok Wilson otvara
vrata i pušta me unutra.
„On je gore,“ kaže Wilson.
Slijedim stepenice i krenem prema tragu svjetlosti koja izlazi kroz
otvorena vrata.
Nasuprot vratima, Matt gleda kroz prozor. Crne hlače pokrivaju
njegove duge noge, sa sjajnim crnim remenom i bijelom košuljom kojoj
je otkopčan gornji gumb, drži čašu vina u ruci.
Okreće se kao da me osjetio i polako spušta času sa strane uz
zveket.
Zatvaram vrata iza sebe i gubim se u vrtlogu bronce u njegovim
očima. Kao da sam u međuprostoru. Bez misli ili razuma, trebam…
samo toplinu, strast i njega.
Sjene plešu po sobi, igrajući se uz svjetlost svijeća. Matt stisne
čeljust dok me gleda. Njegove oči sjaje poput vatre u noći i on kreće
prema meni s takvom jedinstvenom namjerom da ja činim isto.
„Sutra, ovo se nije dogodilo,“ kažem hitno.
Uhvati me za dupe i podiže, noge mi se savijaju oko njega kad se
naše usne susretnu.
Dio mene želi da mi Matt kaže kako bi ovo između nas moglo
funkcionirati, da iako sam normalna djevojka, a on muškarac u
izvanrednim okolnostima, možemo funkcionirati zajedno. Ali on nije
muškarac kojeg možeš zadržati. U isto vrijeme želim njegovo obećanje.
Znam da je nemoguće. Znam da je ovo sve što imamo, nekoliko
trenutaka koje imam s njim kada je samo Matt. Čovjek u kojeg sam se
zaljubila.
„Ne možeš me napustiti,“ kaže, s intenzivnim tamnim očima. „Ne
možeš samo tako otići od mene. Sljedeći put kada to učiniš, samo ćeš
se okrenuti i vidjeti me iza sebe.“
Opet spušta glavu, otvara moje usne svojim, a naši se jezici
sudaraju.
„Ne možeš imati sve, Matt,“ dahnem mu u usta. Ljubim ga mahnito,
bez suzdržanosti, grizući mu usne dok mu hvatam kosu.
Oči su mu otežane, dok se oslobađa i počne otkopčavati košulju.
Izgleda vruće kao vatra, usne su mu crvene od mojih.
Srce mi poskače kada skine košulju. Vidim prostranstvo
preplanulog, glatke kože i mišića. Skida svoju košulju, ramena i bicepsi
savijaju se svakim pokretom.
Petljam dok brzo otkopčavam haljinu. Sliježem ramenima i puštam
je da padne oko mojih nogu.
On skida svoj remen i baca ga sa zveketom, a prije nego što može
skinuti hlače, ponovno sam na njemu i ljubimo se. Ljubimo se bez
ograničenja, divlje, ruke i usta svuda.
On uzdiše između divljih, žestokih poljubaca: „Ne mogu čak ni
pronaći riječi da opišem kako si savršena.“ On drži moje lice i ljubi me,
a ja držim njegovu čeljust i ljubim ga nazad, odgurnem ga i krenem
prema krevetu.
Prati me. „Nedostajale su mi te plave oči. Čak i to kako naboraš nos
prema meni.“
Naboram nos.
Njegove se oči tiho smiju, a ja se glasno smijem, ali se uozbiljimo.
Nedostajale su mi njegove oči.
Moji listovi udare od krevet, a on posegne za mnom, njegove ruke
me zgrabe oko struka dok ga hvatam za ramena.
Prsa mu se trzaju sa svakim udahom, kao da ga je moj dodir spržio.
Smije se dok me povlači na sebe. Moj torzo dodiruje njegov i vatra krene
kroz moje vene. Drhtaj prolazi kroz živčane završetke kada se njegovi
prsti rašire na mojim leđima. Prilijepljene uz njegova prsa, moje
bradavice su tvrde kao rubini.
Želim da mi skine grudnjak i otkrije ih.
Želim da ih uzme u usta i kuša ih.
Želim ga toliko, gorim za njim, u svojim venama i između nogu.
Stavlja prste u moju kosu i povlači mi glavu bliže, čak i kad
približava svoju. Mišić titra u njegovoj čeljusti dok pritišće usne na moj
obraz, povlačeći ih do moje čeljusti, moga vrata. Njegov dah je topao na
mojoj koži dok šapuće, „Savršenstvo.“
Prije nego što sam shvatila, skinuo mi je gaćice i skida mi grudnjak.
Tresem se kada zrak pređe preko moje kože, naslonim se na krevet, gola.
Dopuštam mu da me gleda dok ja gledam njega.
Njegovo tijelo bi moglo biti na duplerici, a ipak je stvaran. Ovdje je
i sve je za mene.
Posljednji put…
Sljedeći trenutak je na meni, gladan. Tako gladan.
Siše mi bradavicu dok mi rukom razdvaja noge, milujući mi
unutrašnju stranu bedara dok se povlači prema gore.
Nikad nisam željela proždrijeti drugo ljudsko biće onako kako želim
proždrijeti njega.
Poljubim njegovu čeljust i stisnem bokove kako bih ga nagovorila
da me dodirne. Povinovao se, prvo milujući prstom po naborima moga
spola. Mogu čuti mokri, gladak zvuk dok njegov kažiprst ide gore-dolje,
gore i dolje. Onda stavlja vrh u mene.
„Bože... Matt.“
„Reci to ponovno. Ponovi to tako,“ kaže on, ljubeći svoj put do moje
druge dojke i uzimajući drugu bradavicu. Siše. Liže. Kuša.
Moj glas pukne. „Matt.“
Zgrabi me za kosu i drži me na mjestu dok povlači usta niže,
savijajući ramena, svijetlost svijeća vodi ljubav s njegovim mišićavim
prsima dok me ljubi između nogu. Prelazi jezikom preko mojih nabora i
ja uzdišem, jezik mu uranja u mene.
Žurno se mičem ispod njega dok moje tijelo dovodi do ludila, dok
mene dovodi do ludila.
Jagodice njegovih palčeva zahvaćaju vrhove mojih grudi, milujući
moje bradavice. Opet stenjem duboko u grlu. On psuje tiho, povlači se i
skida brzo ostatak odjeće, ne skidajući pogled s mene.
Bože, njegov kurac je tako debeo i dugačak, tako velliiiik…
Puzi preko mene a ja dašćem.
Prsti mu se uvijaju oko mog kuka, držeći me na mjestu. A onda sa
polaganim, ali čvrstim micanjem svojih kukova, Matt ulazi u mene.
Skoro sam svršila kada je ušao cijeli, svaki centimetar njegovog
kurca je milovao svaki centimetar mog kanala. Uzdahnem, stišćući
udove oko njegovog tijela dok prianjam uz svaki centimetar njega.
Ne govorimo. Ostavljajući neizgovorenu činjenicu da krademo,
krademo ovaj trenutak, a oboje, izgleda, želimo uživati s našim
osjetilima. Pogled, zvukovi, dodir, okus, miris.
 Krećem se s njim dok on namjerno kreće naprijed. Ja se grčim i
uvijam, ljubim ga i dodirujem što je više moguće čak i kada me Matt
ljubi i dodiruje. Izvanredno radi ono što bi svaki živi, punokrvni
muškarac radio s djevojkom kao ja.
Moje ga oči drže, držeći se za njega, šireći se dok ga primam u sebe
dugog, tvrdog, pulsirajućeg od života. On neće skloniti oči s mene. One
su tako teške, muške i gledaju me kao da sam živuća Mona Lisa, živi
Kip slobode.
Nema dovoljno zraka na svijetu da bi ispunio moja pluća upravo
sada. On diše jednako teško.
Miče kukovima i nastavlja ulaziti, promatrajući me. Moje tijelo se
grči s bolnom potrebom i svaki put kad osjetim kako se pokreće, tako
tvrd, tako velik, tako blizu, bivam sve vlažnija i vlažnija, upijajući sve.
Zvukovi koje proizvode njegova usta oko moje bradavice šalju naboje u
moj spol, što čini da se stišćem oko njega.
Prelazim prstima po njegovim prsima i puštam usta da istražuju i
kušaju. On je topao, znojan i slan. Stenje i zabija se unutra, povlačeći
mi glavu, gleda kako mi se izvija vrat i kaže mi da nastavim praviti te
zvukove, da ga izluđuju.
Ja sam ta koja gubi razum. Volim način na koji on uzdiše, gleda u
mene, kako ga osjećam, njegov okus, dok se krećemo bez kontrole.
Zabija se ponovno, duboko i teško, ruke me drže za bokove, naši kukovi
se ljuljaju, naša tijela se izvijaju, a usta se uvijaju.
„Jesi sa mnom? Charlotte, jesi li sa mnom?“
Odgovaram mu šapatom, samo „da“ dok mi tijelo zahvaća orgazam.
Poljubi mi ušnu školjku, napinjući tijelo dok svršava.
Teško dišemo dok se okrećemo, gledajući jedno prema drugome.
Podigne se na lakat. Nemam energije da to učinim. Ali u našim očima,
mi komuniciramo.
„Matt…“
„Hej.“ Drži me za bradu, ozbiljan. „Ne razmišljaj o tome. Mi smo
oprezni.“
Zatvaram oči.
Okreće se leđima, izdahne i zuri u strop. „Kad je ova cijela kampanja
počela, nisam imao pojma.“ Pogleda me. „Nisam imao pojma o tebi, C.“
„C? Želiš li da te zovem M?“
„Ne, ali veselim se što ću imati veliki problem na dan kad me nazoveš
gospodine Predsjedniče…“ okreće se na bok i dodirne me između nogu i
ja se nemam na što žaliti.
„Bože, Matt…“
„Ja sam muškarac. Od krvi i mesa. I ja želim tebe. Jesi li poslana
da me mučiš? Jesu li te poslali Jacobs ili Gordon da me upropastiš?
 „Ti si taj koji me muči. Moram putovati s tobom, biti ti blizu. Što
misliš da mi to čini? Čini moj posao teškim.“
„Ali ne radi se samo o meni, Charlotte.“ On pogleda prema prozoru.
„To, od trenutka kad sam odlučio da je to ono što želim učiniti iznad
svega. Ne radi se samo o meni.“ Obuhvati moje lice, neko tiho mučenje
u njegovim očima dok pomjera svoj prst u meni.
„Znam.“ Progutam, a obraz mi gori pod njegovim toplim dlanom, a
moji bokovi se nesvjesno pomjeraju. „Onda makni ruku. Što duže
ostanem ovdje, to je veća opasnost.“
Drugu ruku pomiče na moj vrat, šapućući dok palcem prelazi preko
mog klitorisa, „Hoću, nakon što me poljubiš. Večeras je o tebi.“
Zatvaram oči, podižući glavu. Njegov dah kupa moje usne. „Zbog
tebe želim biti najbolja verzija sebe.“ Lizne mi usne.
Poljubim ga u usta. Poljubim ga u usta i onda ga prevrnem
spuštajući se niz njegovu dužinu. Niže. I niže.
Ljubeći put niz liniju svilenkastih dlaka koje idu niz njegova prsa,
svilenkastu kožu iznad pupka, a onda niz guste dlake koje vode do
njegovog kurca. Uzmem ga u ruku. Pun. Debeo. Kruna njegovog kurca
je natečena i kaplje od želje za mnom.
Liznem kapljicu.
Matt me gleda, grabežljivi pogled u njegovim očima dok me hvata za
glavu i povlači bliže, bliže njegovom kurcu, dok ne uhvatim bazu svojim
rukama i uzmem ga u usta.
 36.
Jutro

Charlotte

Obučem udobnu sivu majicu koja pripada Mattu dok pijemo kavu
rano sljedećeg jutra. Ja sam sklupčana na kauču dok Matt stoji pokraj
prozora, jednom rukom drži kavu dok zamišljeno gleda van. Nosi samo
hlače i mogu vidjeti tragove noktiju niz njegove mišićave ruke.
Jesam li to ja učinila?
„Jesmo li još uvijek spremni otići na posljednju turu kampanje u
ponedjeljak?“ Čujem kako pitam.
Tada se okreće prema meni, izraz lica zamišljen. „Sve je spremno.“
Zastane, glas mu je grub. „Shvaćaš li koliko je teško dati posljednju
snagu kampanji kada znam da ću te izgubiti ako pobijedim?“
„Kandidirat ćeš se ponovo. Ako izgubiš.“
Stisne vilicu.
Brzo trepćem da odagnam suze i jačam svoj glas.
„Matt, mjesecima sam bila na marginama, promatrajući tisuću i
jednog stranca i shvaćam da svi imamo nešto zajedničko. Tebe. Tebe
kao dio povijesti ove zemlje. Ti predstavljaš bolan trenutak i snagu da
uspiješ i napreduješ. Inspiriraš ljude samim tim što si. Matt.“
Priđem mu i on odloži svoju šalicu kave. Uzima moju ruku i podiže
je na njegove usne, ljubeći moje prste. „Na tako mnogo načina
kandidirao sam se za tebe.“
„Što?“ s nevjericom se nasmijem.
„Misleći da ti i ljudi poput tebe tamo vani, zaslužuju više.“
„Onda nam daj još više.“
Pogled mu se povuče do prozora, lice zamišljeno. „Koliko više je
dovoljno? Koliko će čudovišta morati biti ubijeno? Koliko disidentskih
glasova mora biti utišano?“
„Ne znam, ali usput ćeš shvatiti.“
 Matt stisne vilicu i spusti naše ruke, stišćući mi prste.
„Matt, ako je itko vrijedan bilo čega, to si ti. Ako je netko dostojan
voditi našu zemlju, to si ti. Tko želiš da bude? Thompson? Jacobs?“
„Bože, ne, jebi ga, ne.“
Okreće se prema meni i susrećem se s njegovim pogledom, znajući
da je to zbogom. Znajući da je ovo posljednje jutro, dopustila sam si da
se probudim s njim, a vidim u njegovim očima da i on to zna, čak iako
mu se ne sviđa.
Drhtavo uzdahnem. „Trebaju ti dva boda za vodstvo. Idi i uzmi ih,
Matt. Jer znaš što? Neću ti pomagati sljedeće godine.“ Namrštim se i
odgurnem ga kao da me je natjerao da to kažem.
Tada se nasmije, zgrabi mi ručni zglob i privuče me na svoja prsa.
„Što ćeš onda raditi? Sljedeće godine?“
Promatra ruku dok mi prstima miluje obraz, čineći da ne mogu
disati. „Za godinu dana? Živjet ću Američki san, jer ćeš ti biti moj
predsjednik.“
Stišće čeljust i šapće: „Dođi ovamo,“ omotavši obje ruke čvrsto oko
mene dok spušta glavu.
„Ne možeš me opet poljubiti, ne više,“ bez predrasuda protestiram.
Ali dok govorim, dižem se na prste i pustim ga da me poljubi,
polako, oproštajni poljubac. Zadrhtim kad pomislim da je to posljednji
put da osjetim njegove usne na svojima.
„Plačeš li?“ Glas mu je tih.
Ponosno trepćem suze, ali on je brži od mene i briše ih.
„Charlotte...“ Njegov glas izgleda i iznenađeno i zaštitnički. Njegove
oči potamne dok me gleda i miluje mi glavu. „Jebi me, ovo nije zbogom.
Mogao bih izgubiti. Mogao bih jebeno izgubiti.“
„Ne!" odmaknem se korak. „Matt, želim da osvojiš ovo
predsjedništvo.“
Odlučnost mu pređe preko lica. Stisne šake i vikne, „A ja želim
osvojiti ovo predsjedništvo, Charlotte.“
Potom kimam, u ovom trenutku, oboje smo došli do razumijevanja.
Posljednju put smo se izbacili iz naših sustava. Gotovo je. Riješeno.
Uđem u njegov zagrljaj, samo smo se zagrlili. Znajući da je ovo
zbogom. Ne zbogom kao da napuštam kampanju. Ali zbogom…ono što
je moglo biti.
Politika nije jednostavna, ona je neuredna; uvijek postoji obmana i
nešto što vreba ispod. Ovaj put to je činjenica da ga volim i mislim da bi
on, u drugom vremenu i mjestu, zavolio mene, ali ne možeš činiti dvije
stvari odjednom…
 Moja majka, nažalost, kaže da misli kako nikad nije postojala
iskreno sretna Prva dama u Bijeloj kući ili predsjednik koji bi mogao
usrećiti jednu. Na čelu je najmoćnijeg ureda u zemlji, ali to ga obuzima,
ljubavi nije mjesto u Bijeloj kući.
Gotovo na bratski način, na isti način na koji me poljubio kada mi
je bilo jedanaest, Matt me poljubi u obraz. Obavija me rukama i ja ga
udahnem, zatvarajući oči, grleći ga rukama, zadržavajući suze jer ga dio
mene želi zadržati, želim da pobjedi također.
Nema vremena za ovo. Moramo pobijediti na izborima.

Gdje god da se nalazimo, čini se da svi gledaju Matta i to gleda li u

mene, smiješi li se meni ili čak stoji blizu mene. Carlisle mi šalje poglede,
upozoravajuće poglede kako ne bih dala povoda Gordonu i Jacobsu.
Ipak, Hewitt, kao glasnogovornik, igra na kartu prijatelja iz djetinjstva,
a Matt je tvrdoglav i potajno ljut što daje javnosti takav dio privatnosti.
Koristi dobro rješavanje problema svoga glasnogovornika da me i dalje
drži blizu sebe i gleda koliko hoće.
Što me opet veseli i uznemiruje.
Putujemo u Des Moines, Iowu; Manchester, New Hampshire;
Milwaukee, Wisconsin; Charleston, Južnu Karolina; i jedno
poslijepodne, čak idemo posjetiti drvo koje se zove Predsjednik.
Stojimo pred njim, blizu drvenog znaka koji ga identificira, usred
divovske šume Nacionalnog parka Sequoia u Kaliforniji.
Stablo je staro više od tri tisuće godina, a najzabavnija stvar je što
manje sekvoje koje ga okružuju nazivaju Kongresnom skupinom: dvije
skupine sekvoja srednje veličine koje predstavljaju Dom i Senat.
„Ako pobijediš i tvoj ego postane prevelik, jedan put ovdje i to će biti
zaustavljeno. Nikad se nisam osjećala tako malena pored stabla.“
Pogledam gore u visoko, čvrsto deblo na vrhu, gdje lišće šuška na
povjetarcu.
Stojeći ovdje, divim se koliko sam ljudi upoznala i svim krajolicima
koje sam vidjela. Izašla sam iz svog D.C. balona da vidim šareni poplun
koji čini našu zemlju.
Nevjerojatno je, obilazeći sve države, svaka pojedinačno posebna na
svoj način, svaka ima vlastiti rast i izazove. Ameriku ne poznajete dok
se ne odmaknete i stvarno pogledate.
 Zbog toga želim vidjeti svijet, putovati, činiti sve, vidjeti sve,
dopustiti da me sve dodirne i dodirnuti ga za uzvrat.
Pomaže mi da se podsjetim razloga zbog kojeg se držim podalje od
Matta... čak i kada Matt i dalje bez napora želi provoditi trenutke sam
sa mnom.
 37.
Natrag u D.C.-ju

Charlotte

Stižemo u D.C. rano sljedećeg dana. Moja telefonska sekretarica je

puna poziva.
Moja majka bi voljela da provedem noć kod kuće.
Kayla, Alan i Sam me žele vidjeti.
Pogledam po stanu, a zatim prolazim kroz kontakte u telefonu.
Nakon što sam sve to zanijekala. Nakon svega. Jednu noć.
Sutra ćemo glasati i to je to.
Ali ne mogu to samo tako ostaviti.
Htjela bih mu reći da ga volim, ali to nije nešto što treba učiniti
nekome kada znaš da on može imati tako težak, zahtjevan put ispred
sebe.
To je nešto što biste mogli učiniti da nema, ako je javnost izabrala
nekog drugog i možda onda bude slobodan… izabrati mene.
Ali ne želim zamisliti da ga ljudi ne izaberu, poričući ono što on ima
za dati. Ja sam također ljudsko biće i bez obzira koliko želim napraviti
razliku, želim neke stvari za sebe. Te stvari su se smanjile dok nisam
postala svjesna želje, svakog trenutka, on, na svaki mogući način na
koji ga mogu imati, makar i maleni dio.
Večeras bih ga mogla imati cijeloga, sve ono što je on. I želim ga –
ne želim se suzdržavati, osim riječi. Ali mogu mu sa svakim poljupcem
reći da si ne mogu pomoći da drhtim, da način na koji me dotakne čini
da se osjećam kao da je on jedina stvar na svijetu u tim trenucima za
mene.
Sjedam i razmišljam o njemu i prije nego što bolje razmislim, šaljem
mu poruku i pitam mogu li ga vidjeti.
Ne znam što želim, ali znam da ne mogu otići do njegove kuće, a
Matt ne može doći ovdje. Previše ga prate, a ja ću biti u iskušenju i to
neće biti pošteno. To treba prestati s posljednjom noći koju smo proveli
zajedno, ali više neću biti osoba koja mu pravi rasporede. Poslije sutra,
nisam sigurna gdje dalje i hoću li ga ikada više vidjeti.
Sastajemo se kod spomenika Abrahamu Lincolnu. Sjedimo pored
stuba, gledamo D.C. dok vjetar šiba kroz moju kosu i ubada moje
obraze.
„Sutra stvarno možeš pobijediti,“ šapnem.
„Znam.“
„Želim da to učiniš.“
„Zar stvarno?“ Proučava moje crte lica.
Tišina. Drhtim. „Što je učinjeno, učinjeno je, ono što nije učinjeno
nije učinjeno, pretpostavljam.“ Slegnem ramenima. „Učinili smo sve što
smo mogli, zar ne?“
„Tako je.“
Prije nego što to shvatim, on skida jaknu i prebacuje je preko mojih
ramena. „Charlotte,“ kaže on tiho, „ne bismo bili ovdje bez tebe.“
„Da, bili bismo,“ uvjeravam ga.
Čekamo da mladi par prođe pored nas, a onda približava ruku
mojoj, pod jaknom i povlači palcem preko.
„Ako izgubim, želim da službeno izađeš sa mnom.“
Spustim glavu i odjednom se osjećam emocionalnije nego ikada,
cijela godina borbe za njega i protiv svojih osjećaja, pogađa me jako.
Ne želim da izgubi, ali mrzim čežnju koju osjećam, samo na
trenutak. „To je doista nepravedno.“
Moj glas pukne.
Moje lice je iznenada mokro. Ne znam zašto plačem; Samo plačem.
„Šanse da izgubiš su ovako velike", kažem pokazujući prstima.
Sad šmrcam, ustajem, povlačeći njegovu jaknu oko sebe kako bi
mogla sakriti lice u ovratnik.
I on ustaje, približavajući se, glas mu je nježan. „Pokaži mi šanse
opet, kaže on.“
Jednom rukom stisnem jaknu i podignem drugu, čineći maleni
prostor između prstiju.
On uzima moje prste u ruke i malo širi prostor između njih. „Rekao
bih više ovako.“ On se nasmiješi, pokušavajući me razveseliti, zbog toga
ga volim još više, ali mu osmijeh ne dopire do očiju.
„Volim te. Volim te i tvoje blesave naočale,“ kažem, šireći prste
koliko mogu, a onda dodam, smijem se i plačem: „Ne mogu čak ni
koristiti ruke da ti pokažem.“
 Jedan trenutak njegov osmijeh je tu, sljedeći je zamijenjen s oštrim
pogledom punim emocija. Oči su mu pune – nečega što do sada nisam
vidjela u Mattovim očima. Bespomoćnost.
Počinjem odlaziti, spuštajući glavu u jaknu kako bih se sakrila od
druge skupine prolaznika. Čujem ga kako kreće za mnom prije nego što
ga zaustave.
„Sranje, Matt Hamilton!“ Kaže tip. „Mislim, gospodine...
zadovoljstvo mi je, pravo zadovoljstvo.“
Čujem Matta kako ih pozdravlja, ali mogu osjetiti njegove oči na
sebi dok uvlačim ruke u rukave njegove jakne i koristim je kao štit od
hladnoće i odlazim.
Idem vlakom do stana. Prvo što radim kad stignem, poprskam lice
hladnom vodom. Sušim ga kad čujem kucanje.
Ispuštajući ručnik, otvaram vrata i Matt stoji s druge strane.
Ruke su mu uz bok, a oči su mu pomalo divlje.
Uzdahnem. „Matt!“ Osvrćem se po hodniku, s olakšanjem što je
prazan. „Što radiš ovdje? Moji susjedi bi te mogli vidjeti-“
Jednu sekundu Matt je s druge strane vrata, a zatim ih zatvara iza
sebe, hvatajući moju glavu u svoje ruke, a njegove se usne sudare s
mojima.
 38.
Izborni dan

Charlotte

Sljedeće jutro probudila sam se sama u krevetu. Preko poda, samo

nekoliko koraka od kreveta, pokraj moje odjeće, nalazi se Mattova jakna.
Njegova jakna – Izborni Dan!
Skočila sam na noge i upalila TV dok sam se žurila presvući.
Trideset minuta kasnije, u redu sam na svom glasačkom mjestu.
Gledam red glasača i pitam se za koga glasuju. Je li glasovanje ikada
bilo ovako uzbudljivo? Osjećaj iščekivanja je u zraku, ili sam možda
samo ja, prsti me svrbe kad konačno skliznem iza privatnosti zastora i
zastanem zuriti u glasački listić.
Na trenutak, zaboli me u prsima. Znam što gubim. Znam što biram.
Ali poriv da ga vidim kako pobjeđuje nadilazi moju vlastitu sebičnost, i
označavam X pored njegovog imena.
Zurim u glasački listić na trenutak.
Propustila sam glasati za posljednjeg predsjednika kada sam ostala
kući zaglavljena zbog gripe. Zapravo, prvi put u životu glasam, a
jedanaestogodišnjakinja koja mu je obećala pomoći ako se ikada
kandidira za predsjednika jedva može vjerovati da danas, stojim ovdje i
glasam za njega.
Osjećam čudan osjećaj gubitka dok izlazim, a ipak potiskujem to,
pokušavam biti sigurna da me nitko ne prati dok idem na vlak, a onda
i nekoliko blokova do Hotela Jefferson.
Na trenutak zastajem u zahodu, u predvorju, i izvadim svoj pribor
za šminkanje. Nanesem ruž za usne, rumenilo i maskaru, ali blago, ništa
pretjerano.
Nisam trebala dodati rumenilo. Crvene mrlje obojile su moje obraze,
a oči mi izgledaju pomalo okruglije, vrlo tamne, i vrlo sjajne. Oh Bože.
Gotovo kao da se bojim otići gore, ući u sobu, a da će svi vidjeti kroz
mene.
Izdahnuvši za hrabrost, izašla sam, pozvala dizalo i uputila se
prema Mattovim odajama.
Posljednji put kad smo bili u D.C-u, ugostili smo sponzore u plesnoj
dvorani ovoga hotela. Kao da je bilo prije jednog života, a u isto vrijeme,
samo jučer.
Pokucala sam na vrata i kad ih je Alison otvorila, oči su mi se
fiksirale na visoku, krupnu figuru koja je stajala kraj prozora preko
puta, sa rukama u džepovima. On je najudaljeniji od vrata, desetine
ljudi su između nas. Ali nije važno; prostor nije važan.
Vidi me; ja vidim njega.
Njegov pogled je izrazito muževan kad nam se oči zaključaju.
Mračno je kao što je bilo i prošle noći, što uzrokuje da mi se želudac
bolno zgrči. Toplina se širi svugdje po meni nakon što uđem unutra.
Hoće li shvatiti da me uzbuđuje?
Naravno da hoće.
Pozdravila sam sve dok sam koračala, njega ostavljajući
posljednjeg.
„Matt.“ Nasmiješila sam mu se, uzbuđena što je taj dan konačno
došao.
„Charlotte.“
Uzvratio mi je osmijehom, ali način na koji je izgovorio moje ime,
zvučao je promuklo.
Ne izgleda iscrpljeno kao većina nas. Izgleda kao da je upravo
napustio toplice i wellness centar na jednom od katova ispod.
Bože, zavidim njegovoj sposobnosti da zadrži hladnokrvnost.
Ali jedna godina je dovoljno vremena da nekoga upoznaš, i
poznajem tu tamnu sjenu u njegovim očima previše dobro, znam da mu
um radi punom brzinom.
Špekuliramo o izlaznim anketama dok slušamo najnovije vijesti u
pozadini, sekunde prolaze, a minute se pretvaraju u sate, čineći ovo
najdužim danom u godini.
Dok sjedim na jednom od kauča, pored Alison i Marka, naizmjenice
gledajući Carlisla kako puši i TV, zapravo sam jako svjesna Matta, gdje
sjedi i kako diše, i svakog centimetra kojim zauzima ovu prostoriju.
U kutku oka, vidim kako podiže oči i osmjehuje zadovoljnim
osmijehom, tjerajući me da se promeškoljim i sjetim onoga što trenutno
ne bih trebala.
 Vratio se čitanju nečega, Jackova glava mu je u krilu, a Mattova
ruka na vrhu Jackove crne, krznene glave. Sjećam se te ruke od sinoć…
Zaključali smo svijet vani kad smo zatvorili vrata.
Sjećam se kako me ugurao u moju spavaću sobu, skinuo svoju
jaknu a onda rukama kliznuo ispod moje košulje. Posesivno i snažno,
tako sam osjećala njegov dodir. Njegov poljubac. Toliko sam ga trebala,
da kada me skinuo, htjela sam ga požuriti, obmotati se oko njega. Ali
Mattu se nije žurilo.
Poljubio me i nježno šaptao dok me spuštao na krevet, uzeo me na
mjesečini koja je dolazila kroz moj prozor dok me on milovao.
Topila sam se od čiste, iskonske potrebe dok mi je ljubio usta,
obraze, grickao liniju uz grlo. Usta su mu se kretala po vrhovima mojih
grudi, po cijelom trbuhu, do unutrašnjosti mojih bedara, a onda je
proveo mnogo vremena između njih.
Njegov jezik ulazio je u mene polaganim, dubokim potiscima koji su
se činili kao nešto s čime gasi svoju žeđ.
Rukama mi je držao bedra raširena dok sam ih grčevito pokušavala
skupiti, osjećaj je bio previše intenzivan.
Vruće i čvrsto, upotrijebio je svoje usne i usisao s pravom količinom
pritiska da me rasplete.
Odmaknula sam se.
Osjećala sam se kao da sam odsječena iz jednog niza od tisuću.
Svršila sam na njegovim ustima, ali čak i onda, izgledao je gladno.
Njegove oči, dok se pridizao, sjajile su tamno smeđe dok je gladio
prstima moje lice i zarobio mi usta u žestokom poljupcu koji mi je uvio
prste na nogama.
Sjećam se te gladi. Kako se gradila i gradila, i nije se smanjivala. Ni
nakon sat vremena, gola pod plahtama s njim, a zatim ni nakon još sat
vremena.
Sjećam se zvuka koji sam napravila nakon što mi je priuštio
orgazam svojim prstima, a zatim, naposljetku, kliznuo rukama preko
moje stražnjice, zgrabio je i ušao u mene. Zastenjala sam njegovo ime. I
sjećam se načina na koji se nasmiješio na mojim ustima, osmijeh
olakšanja, a zatim se pomaknuo, stenjući moje ime, govoreći mi da sam
klasik, njegov klasik.
Sjećam se kako smo radili to cijele noći.
Njega, kako šapuće promuklo riječi koje nisam razumjela, samo
sam čula glad i nježnost u njegovom glasu i grebanje njegovih zubi od
moju kožu dok smo postajali grublji, očajniji i zadihaniji.
 Sjećam se svega, danas, od svih dana, i osjećam kako mi obrazi
počinju gorjeti žarko crveno dok sam pokušavala potisnuti to sve iz uma.
Nevjerojatno kako ponekad mogu zaboraviti ono što sam sanjala,
ključeve od stana, mobitel, ali ni jedan detalj o njemu.
Stvari iz prošlosti izašle su na površinu. Držanje njegove jakne,
slučajno pijuckanje iz njegove šalice za kavu, ispadanje mojih
dokumenata pred njegovim nogama, on kako kleči da mi pomogne.
Podignula sam pogled i vidjela da čita dnevnu kopiju Washington
Posta. Nosi svoje naočale.
Kad podigne pogled i pogleda me iznad zlatnih okvira, oči mu
potamne a moje grudi iznenada se osjećaju osjetljivo ispod grudnjaka.
Polizala sam usne, a one su ekstra osjetljive jer ih je ljubio cijelu noć.
Mattov pogled nakratko se spustio na moje usne, a ja ne mogu
odvratiti svoj od njegovih usta, koja izgledaju puno i čvrsto. Odjednom,
sve što želim je osjetiti ih ponovo, snažne i gladne, njegov jezik
nemilosrdan uz moj.
Ne znam kako ću to izvesti.
Kako da prestanem biti zaljubljena u njega.
Ali to moram uraditi. Jer ovo je bilo samo privremeno, jer datum
kad će me zaprositi, neće se dogoditi.
Moram ga zaboraviti i moram uložiti puno truda u taj zadatak kao
što sam u njegovu kampanju.
Ipak, zuri u mene preko stola s onim tamnim očima koje izgledaju
i toplo i nježno.
Uz trzaj, sjećam se njegove jakne raširene na podu moga stana
skupa s mojim donjim rubljem.
Pomisao da netko vidi kako je imam u svom vlasništvu, činila me
zabrinutom, oči su mi se raširile i skočila sam na noge.
Matt se namrštio i skinuo naočale, instinktivno ustajući kao da mi
želi pomoći.
„Zaboravila sam da imam nešto za tebe.“ rekla sam.
Vidjela sam da mu se ne sviđa pomisao da napustim ovu prostoriju,
ali ne dajem mu vremena da me zaustavi dok žurim prema vratima.
„Drži se podalje od papaka i ako ti počnu postavljati pitanja, znaš
proceduru,“ Carlisle je rekao iza mene.
„Bez komentara,“ uvjerila sam ga dok sam otvarala vrata.
 Moje oči su srele Mattove, osjećala sam taj poznati osjećaj
preskakanja otkucaja srca. Zatvorila sam vrata iza sebe, nervoza zbog
današnjih rezultata povećavala se svakom sekundom.
Držala sam glavu spuštenu kako bih izbjegla bilo kakve paparazze,
što sam srećom i uspjela dok sam se kretala prema svome stanu po
Mattovu jaknu.
Kad sam stigla do svoje zgrade, požurila sam unutra i vidjela da je
na istom mjestu gdje sam je ostavila.
Srce mi je ponovo preskočilo.
Polako hodam prema njoj, gotovo kao da očekujem da me ugrize
poput kobre. Ali to zapravo nije razlog zašto se čini kao da je vrijeme
iznenada usporilo – to je zbog toga što je odjednom ne želim vratiti
natrag.
Željela sam se ogrnuti njegovom jaknom još jedan put. Željela sam
je obući i pretvarati se da su njegove ruke oko mene. Željela sam
zagnjuriti lice u njegov ovratnik i udahnuti njegov miris.
Poriv da to uradim je ogroman. Ugušila sam impuls s puno truda,
prizivajući svoju profesionalnu stranu, stranu koja zna da protekla noć
nije bila samo neplanirana, nego i pogreška.
Pa sam uzela jaknu i uredno je preklopila u vrećicu za kupovinu, a
onda se uputila natrag u Hotel Jefferson, odlučna biti profesionalna i
ostaviti proteklu noć iza sebe kao oproštaj.
 39.
Zoveš se Charlotte

Matthew

Postoji mir koji nisam očekivao dok smo čekali rezultate glasovanja
da stignu.
Charlotte mi je maloprije vratila moju jaknu. Kvragu, nisam je želio.
Želio sam dio sebe s njom. Ne mogu prestati misliti na nju, kad je ona u
pitanju, dovoljno sam sebičan da želim da i ona misli stalno na mene.
Njezina konstantna briga za druge, zapanjuje me. Više je zabrinuta za
skandal nego što sam ja, cijelo ovo vrijeme. Više brine o tome da
muškarac kojeg zemlja vidi, bude onaj kojeg ona želi vidjeti.
U mojim je venama, ova djevojka.
Nitko ne bi pomislio da dok sjedim, gledam i čekam, podižem oči i
pronalazim je kako gleda zaslon, vrti pramen kose oko jednog prsta,
grize usnu, nekad pogleda u mene – nitko ne bi pomislio koliko jako
želim svaki centimetar nje, djelić i dah koji izdiše.
Apartman je preplavljen najintegralnijim članovima moje ekipe.
Carlisle naravno, kao i naš šef strategije, naš direktor komunikacije, i
neki terenski operativci.
Čuje se komešanje. Carlisle pušenjem smanjuje tenziju.
I evo me, smireniji nego što sam očekivao, uma podijeljena u dva
jednaka smjera; jedan se pita o svakom glasu, svakoj državi, svakom
rezultatu ankete; drugi je fiksiran na ženu preko puta prostorije koja mi
je bila u naručju prije samo nekoliko sati.
Dio mene želi je povući na stranu i reći nešto što će smiriti oboje,
ali čak i ja znam da nema dovoljno umirujućih riječi za ovu situaciju.
Jurim na najmoćniji ured u zemlji. Ironično je da ne mogu obećati nešto
tako jednostavno kao što je moja ljubav prema njoj.
 Moj um se magli dok pomišljam što ću uraditi ako me Jacobs i
Gordon pobijede na ovim izborima. Zamišljam povratak u Senat,
ubijajući se od posla kako bih se ponovo vratio u utrku, dijeleći svoju
pažnju između posla i žene s kojom sam opsjednut. Ali kad budem
natrag u utrci, što onda?
Oboje, moja majka i ja, izgubili smo moga oca onoga dana kada je
postao predsjednik. Ne želim da me Charlotte izgubi. Ne želim da izgubi
onu iskru u svojim očima koju ima kad god me pogleda, punu divljenja,
poštivanja i želje – iskru koja će neizbježno umrijeti kad nastaviš
povrjeđivati one koji te vole, čak i ako je nenamjerno.
Ne može funkcionirati, kažem sam sebi. Znaš to ali svejedno se ne
možeš držati podalje. I dalje želiš držati ovu djevojku i nikada je ne pustiti
čak i ako je to točno ono što si spreman uraditi sa svakim komadićem
vijesti koji se filtriraju u prostoriji.
Na TV- u se emitira sadržaj uživo a neki članovi moje ekipe igraju
se sa svojim mobitelima.
„Pobjeda Matthewa Hamiltona zahtijeva svakog mladog birača, svu
manjinu, svaku žensku osobu, da izađu i da glasaju, a odaziv je danas
bio bez presedana…“
„Rani povratak je bio zapanjujući…“
„Hamilton vodi u Teksasu. Alabami. New Yorku. Ljudi žele promjene
i žele ih sad.“
„Govore da si dobio Ohio,“ Carlisle kaže.
„Aha?“ Podignuo sam obrvu, udar nemira smjestio mi se u trbuh.
Onaj koji trenutno ne mogu izbaciti iz sustava. Promatrao sam
prostoriju u potrazi za Jackom i zazviždao mu da dođe. Skočio je na
kauč i smjestio mi glavu u krilo. Odsutno sam mu milovao glavu dok je
Carlisle prebacivao kanale, sa daljinskim upravljačem u jednoj ruci, i
cigaretom u drugoj. Zaustavio se na jednom.
„Tako je Roger, Hamiltonova kampanja bila je impresivan podvig ove
godine sve do, pa, do onoga incidenta u kojem se Hamilton nije pojavio i
komentirao glasine…“ voditelj je govorio, zgrabio sam daljinski i ugasio
televizor, pogledavši Charlotte u tišini.
Smeta mi što mediji špekuliraju o njoj, a danas nemam strpljenja
za to.
Njene kristalno plave oči pogledaju u mene a crvenilo oboji njene
slatke obraze. Neće biti ljubljenja kako bi otjerao crvenilo sa tih obraza. I
odjednom, muči me osjećaj nemoći.
 Prostorija je utihnula dok sam bacao daljinski na stranu. Carlisle
je pripalio novu cigaretu kraj prozora, i ubrzo sam ostavio Jacka na
kauču i pridružio mu se. Gotovo da mogu čuti sat kako otkucava u mojoj
glavi kad Mark upadne unutra.
Tik – tak, tik – tak.
„Odaziv je bio bez presedana,“ počinje Mark.
Ona me bespomoćno pogleda na trenutak, a moje oči sretnu njene,
uzbuđenje u Markovom glasu pucketalo je prostorijom.
„Osvojio si dovoljno država da si osiguraš glasove glasačkih tijela.“
Zbor izdaha i uzvika slijedio je nakon izjave.
„Sveto sranje!“
„O MOJ BOŽE!“
„Jebeno sam znao!“ Ova zadnja izjava dolazila je od Carlisla.
U dugom trenutku koji je trebao mome umu da obradi ono što je
čuo, vratim se ocu. Stoji u ovoj prostoriji sa onim svojim ponosnim
cerekom koji je imao kada je pričao o meni, i govori Charlotte, On će biti
predsjednik jednog dana…“
Moje oči izgledaju kao da imaju vlastitu volju dok nepogrešivo klize
kako bi se zaključale sa Charlottinim.
Gleda dole u svoje krilo, sa osmijehom na usnama i jednom suzom
na obrazu dok se ustaje kako bi se suočila sa mnom. Čini se da joj treba
trenutak da razumi ono što je čula. Ona je najseksipilnija stvar koju
sam ikada vidio dok briše suzu, skače kao djevojčica i plješće rukama.
Puls joj leprša a moja usta žele biti točno na njenima, želim svoje ruke
na njoj, želim sebe na njoj.
Drži udaljenost i dopušta drugima da priđu i čestitaju mi prvi.
Zagrljaji i čestitke, udarci po leđima, Carlisle kako pojačava zvuk
televizije za još mogućih potvrda, a ja gledam u ekran, čvrsto odlučan
da se pobrinem za ono što sam dobio. Amerika je moja.
Carlisle me obgrlio, protresao nam ruke.
„Matt! Sad je vrijeme za šampanjac.“
Netko je donio bocu koju sam ranije tražio da uklone.
Charlotte se drži sa strane, i tek kad svi u prostoriji kažu ono što
misle, ona istupi naprijed, glasa koji ništa ne odaje.
„Ovoliko si blizu da budeš predsjednik Matt,“ kaže, pokazujući mi
svojim malim prstima.
Nasmiješim se i pomislim za sebe, Ne toliko blizu koliko sam blizu
da ti uzvratim da te volim.
 Ona je posljednja da me zagrli, i kad povučem njenu sitnu figuru u
svoje naručje, na brzinu se povuče natrag; Charlotte se pobrinula da je
zagrlim na isti način kao što sam grlio druge prije nje.
Nije dovoljno.
Zagrlio sam je svojim prokletim očima dok se puštala. Pokupila je
svoje stvari i zametnula veličanstveni pramen svoje crvene kose iza uha,
i tada otišla.
Nikad nisam bio toliko svjestan cijene koju plaćam za svoju
pobjedu.

Nastavit će se…
 Prevod:
Lady Blade

Obrada: