EGIPTOLOGIJA

• nauka koja proučava jezik, kulturu i starine

starog Egipta
• počinje krajem XIX. st i u bliskoj su vezi
sa dešifriranjem hijeroglifa( prvi ih je
dešifrirao Francuz J.F. Champolin)
• poznati egiptolozi su : A. Mariette, H.
Brugsch, J. Dumischen, G.
Maspero...
• J. J. Morgan posebno zaslužan za
istraživanje predistorije doba
Egipta
• A. Erman posebno zaslužan za
proučavanje starog egipatskog jezika

EGIPATSKA MITOLOGIJA

• prema egipatskoj mitologiji, u središtu stoji

sunčano bogatsvo (Ra), a postoji još i niz
drugih božanstava (Ptah, Horus, Set,
Oziris...)
• vjerovanje u zagrobni život, balzamiranje
mrtvaca; mumije
• kult mrtvih dovodi do izgradnje velikih
faraonskih grobnica, pa se u vezi hramova i
grobnica razvija i likovna umjetnost (kipovi,
reljefi)
• grade se i monumentalne piramide, a
mrtvace se pokapa sa zlatom i ostalim
blagom uz velike rituale
• najvažnija stvar u egipatskoj mitologiji
je vjerovanje u život poslije smrti – čak su
se i za života pripremali za to

Egipatska mitologija, sa svojim brojnim

spominjanjima prirodnih pojava i prirodnih
božanstava, odražava jedinstven egipatski
geografski i prostorni kontekst i zavisnost
zemlje o dvjema životodavnim silama –
rijeci Nilu i toplini Sunca. Dolina Nila, u
vrijeme nastajanja egipatske istorije
izdvojena od provala naroda i vanjskih
uticaja, bila je kolijevkom jedinstvene
civilizacije. Mitovi su se javili u sredini u
kojoj su vladale snažne suprotnosti, što je
Egipćanima neprestano podsjećalo na igru
života i smrti.

Religija je bila duboko ukorijenjena u

istorijskom razvoju zemlje. Egipat se
sastojao od mnogo odvojenih plemena, a
svako je imalo svoje lokalno božanstvo., a
3100. g. pr. Hr. nekada lokalna božanstva
Sjevera i Juga su se ujedinila u državni
Panteon.

Mitovi o postanku
Razvila su se tri značajna vjerska središta:
Heliopolis, Memfis i Hermopolis, i bila su
tri mita o postanku svijeta.

Kult Sunca

U razdoblju Stare države razvio se službeni

Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći
Kult Sunca je oslabio, Raov je je utjecaj bio
velik, kojeg je kasnije Oziris oslabio.
Kasnije je «stvoren» veliki državni bog
Amon-Ra.
Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom
puku ostao kraljevskim i državnim kultom.

Kraljevi i Svestenici

Hram se nije smatrao

mjestom zajedničkih obožavanja, već
Kućom kip. Svestenicima je bio zadatak da
obavljaju određene obrede za bogove i u
pojedinim prilikama za preminule te za
kraljeve proglašene bogovima.

Na bogove se gledalo kao na bića sa

ljudskim potrebama: trebala im je hrana,
piće, odjeća, odmor... a sve im je to pružano
u hramovima tokom dnevnih obreda. Prizori
obreda mogu se vidjeti i danas jer
ukrašavaju zidove hramova.

Teoretski, samo se kralj mogao približiti

bogu, a vjerovalo se da je svaki kralj sin
svoje majke, Velike kraljevske supruge, po
volji vrhovnoh državnog boga. No, svaki je
svestenik obavljao dnevne obrede.

Kako se dnevno obavljanje obreda za

bogove temeljilo na pojmu razmjene, to se
vjerovalo da ono osigurava kraljevu pobjedu
nad neprijateljima.

Ostrvo postanka

Vjeruje se da se tu bog prvi put pojavio na

Zemlji i sagrađen mu je zaklon od trstike.
Kasnije se nadogradio.

Prvobitno svetilište bila je koliba koja je

predstavljala priprost zaklon za kultnu
statuu.

Mitovi i svetkovine

Izuzev mitologije koja opisuje porijeklo

hramova, razvile su se različite price u vezi
sa svetkovinama priređenim u čast bogova.
 Rođenje i
sudbina

Mitovi o licnim božanstvima

nisu tako slikoviti. Bilo je
božanstava koja su ucestvovala u
sudbinu pojedinaca (Shai, Meškent,
Renenet...)

Pobjeda
smrti

Iako su rođenje i s njime povezane opasnosti

predstavljali polje brojne magijske i
relogiozne djelatnosti, egipatsku svijest je
najviše zaokupljala smrt.

Na smrt se gledalo kao na prekid života,

prepreku preko koje čovjek mora prijeći
da bi dosegao vječnost.

S razvojem izuzetno profinjenog i složenog

društva, poglavari ranih zajednica pokapani
su u razrađenije grobove od opeka koji su
bogato opremani.

Razvilo se vjerovanje da tijelo pojedinca

treba sačuvati nakon smrti. Kada bi Kralj
umro on bi išao do svog oca Ra-a, boga
Sunca, a njegova piramida se smatralo
uzletištem ili nekom vrstom kraljeva
pristupa na Nebo.

Pokušaji svestenika da usklade i osmisle

različita poimanja zgrobnog života nikad
nije bilo uspjesno, niti su bili naširoko
prihvaćeni.

Nakon što bi pogrebni odredi bili uspješno

dovršeni, pokojnik bi se pojavio pred sudom
ispred 42 božja prisjednika, pred mnogim
drugim bogovima i Ozirisom, velikim
Suncem podzemlja. Potvrdio bi čistoću
svoje duše i «ispovijedio se».

Ako je potrebno, on će pokušati i prevariti

bogove samo da postigne taj cilj. Nakon
toga uslijedio je drugi dio suđenja, gdje bi se
srce pokojnika stavljalo na jedan dio vage, a
pero, simbol božice istine i pravednosti, na
drugi dio vage. Ako bi bilo izjednačeno,
pokojnik se proglašavao čistim od grijeha.

Ubistvo Ozirisa

Oziris je bio oženjen Izidom, bio je

čovječan kralj, dobar i mudar vladar, koji je
Egipćanima dobio znanja iz poljoprivrede i
unaprijedio umjetnost i zanate.

Set je bio ljubomoran na Ozirisa, pozvao ga

na svečani ručak, a za nagradu svi gosti su
lijegali u škrinju. No, kada je Oziris došao
na red, i stao u nju, Setovi saučesnici zatvore
škrinju, te ga baciše u rijeku.. Putujući
mnogo milja, škrinja je na poslijetku
doplovila u Biblos, na feničkoj obali.

Izida je krenula na put o potragu za mužem,

pronašla ga u Biblosu, te vratila ga natrag u
Egipat. Posthumno je zažela sina sa njim,
međutim i dalje jos je prijetila opasnost od
Set-a. Uz pomoć Neftis, sestre Ozirisa,
uskrsunla je Ozirisa.

Kasnije se rodio Horus, koji se kasnije

osvećuje Setu i ubija ga.

Na koncu Ozirisu je oprošteno svako zlo i

vraćen je u život, ali ne kao živući kralj, već
u novoj ulozi kralja i suca martvima u
podzemnom svije