Predmet: Osnove dramaturgije 2

Profesor: Almir Bašović

Adaptacija romana u dramu „ Na Drini ćuprija“, autor Ivo Andrić

Student: Amar Pašić, broj indexa: 43355

ČIN I

( Na sceni se vidi Drina, na sredini, i sa obje strane iste nalaze se krševite obale.
Ulazim ja, JAMAK i stajem na skelu sa jedne od strana obale.)

Scena I

Jamak: ( obrača se publici) Godinama se čeka riješenje za Drinu, divlju,

neobuzdanu, strašnu poput cijele prirode a u isto vrijeme potpuno spremnu da se
ponaša damski kao što i često radi. Ona je tu umivena često i krvlju i znojem
spremna. Spremna da objasni tiho kako se čovjek često zaboravlja. Valjda što je
čovjek sam po sebi žrtva samoga sebe najčešće i vremena kao problema na
ramenima.

( pravi stanku)

JAMAK: Kada djeca odvedena budu, kada se život počne promatrati sa strane,
kada samo stare vidjemo, jedan dječak danas, sutra starac dignu most da bi spojio
obje obale Drine.

( pravi stanku opet)

Otomanski vojnici dođite po djecu crnomanjastu Višegrada. Majke plačite ne

znajuči kako djecu crnomanjastu Višegrada spasiti.

Otomanski vojnici: Pustite da ih na miru odvedemo. Biti će im dobro. Biti će im

dobro, obečavamo u ime našeg vezira.

Majke ( horski): Obečajete, a ne znate da naše srca počinju trunuti čim ih odvedete.
Da nam duše venu, jer čim ih odvedete mi ikada nećemo moči grliti svoja čeda a ni
oni nas.
Otomanski vojnici: Em što će školovanje imati, em što će imati šta da jedu, em će
biti bliže veziru. Ne budite tako sebične.

Majke: Ostavite nam djecu.

Otomanski vojnici: Lude glave, zar ne shvatate ako ih ne odvedemo biti će svega.

JAMAK: Sada će oni na moju skelu.

Otomanski vojnici: Možemo li mi na skelu. Pod vezirovom smo zaštitom a i

radimo po njegovom naređenju.

JAMAK: Vidite li to malog dječaka sa nožem što drvo djela. Njega čuvajte,a novce
bacite tu dole. Čuvajte ga, jer će on ipak postati Mehmed paša Sokolović, onaj isti
koji će ujediniti obale. Nekima će ta ista biti poveznik u duši, nekima samo u
tijelu.

Skela prelazi na drugu stranu obale sa otomanskim vojnicima i djecom. Majke

ostaju i nariču za skupinom.

Majke ( horski): Ostavite nam djecu.

SCENA 2

Scena se završava. Ulazim ja, JAMAK, ponovno na skeli. Sam stojim na istoj

I obračam se publici.

JAMAK: Prošlo je mnogo godina od odlaska našeg Mehmeda. Mehmed je kako i

rekoh sada paša, paša Sokolović. Odlučio je, vjerovatno je bolje da ga zovnemo
sami ( obrača se publici). O, Mehmede.

Ulazi Mehmed paša, na scenu se spustila zavjesa koja je iza njega.

Mehmed paša: Ja, Mehmed, odlučih da novac dadnem i dajem ga za izgradnju

čuprije. Ja ne zaboravih odakle dođoh sada kada sam blizak postao veziru. Oprosti
Jamak ali uskoro nečeš imati posla.

JAMAK: ( obrača se publici): Eto čuli ste. Eto čuo sam. No ja mislim ostati ako
ništa da duše prevozim.
Odlazi Mehmed paša. Diže se zavjesa. Na sredini scene vidi se Drina sa svoje dvije
obale. Sa obale na obalu proteže se početak građevine, buduće čuprije. Ulazim ja
JAMAK.

JAMAK: Počela se krotiti Drina. A gdje je moj posao?

LOTIKA: Gdje su moja djeca?

JAMAK: Neki vele pod temeljima da su sazidana, neki samo da su zakopana. Idi
Lotika, idi u svoj smiraj. Djeca su kao djeca, za njih ne naplačujem, ali ABIDAGA
bi da nešto kaže.

ABIDAGA: Ruljo neradnička. Dođite ' vam ' der! Dođite da vam kažem prvi i
posljednji put. Ovdje će se krv prolijevati ako se na uhvati svat koji je odgovoran
za ometanje radova. Nabijen će biti na kolac. Kao da niste čuli šta se priča o
meni?! Idite sada psi jedni i ostavite me na miru. A vaš mir zaboravite.

Odlazi rulja, a Abidaga se okreče u svojoj samoči prema publici.

ABIDAGA: Ova ćuprija će mi doči glave. Ne znaju da na njihovoj krvi i znoju

dukatima punim kese. ( odlazi sa scene i ostavlja mene JAMAKA samog pred
publikom)

Spušta se zavjesa. Izlazim ja, JAMAK pred zavjesu

JAMAK: Prošlo je nekih dvadeset i kusur godina od odlaska crnjomastog dječaka

Mehmeda kao vjetrom lišće odnešeno.Prošlo je i pet godina nakon što je njegov
službenik ABIDAGA počeo svoje krvave radove navodno u njegovo ime. Ali što
je nabijao ljude kao jagnjad na ražnju što se na kolac, vjerovatno neće ikada jer
ono što smo samo mi znali saznaše i ostali. Došao je drugi nadzornik koji je svaki
dinar potrošio za razliku od prethodnog da se u beričetu izgradi ćuprija, da ljudi
koji rade na istoj ne gladuju i vlastitim novce glad ne sprečavaju.

Dignite zavjesu. Jamak, ja, ostajem iako sam preminuo da duše prevozim preko
Drine. Rekoše mi meleci što prvi napraviše mostove svojim raširenim krilima
preko obala te im krila kamen postadoše da na ahiretu ima mnogo skeledžija što bi
duše na drugu obalu trebalo prevuči, tako da ja ostadoh i pored dignute čuprije.
Na sceni se nalazi ćuprija u svom punom sjaju. Obale njom spojene. Viditi ćemo
dokle će njene kapije biti vodilje.

EPIZODA SA FATOM

( Na bini se vidi ćuprija na sredini. Preko iste prelazi mnoštvo ljudi. Na kapiji
sjede i piju kafu, čibučeći. Pored ćuprije na obali stoji okrenuta publici FATA
okružena drugim djevojkama koje je slušaju, pored ja, JAMAK, okrečem se publici
i govorim)

JAMAK: Vidite ćete šta je čovjek i šta je ćuprija. Nail Beg begenisa Fatu, a
Avdaga Hamzičima na ime starog duga dade FATU, tu djevojaču stijenu.

FATA: Kada Velji Lug u Nezuke siđe, tada će Nail beg imati mene. No opet je tu
očeva riječ. Opet je tu i slava njegove riječi. On postade čovjek zahvaljujuči istoj.
Nail- beg mene begenisa i ostavi me otac na pola čuprije, jer ako pređem do kraja
čuprije nestade meni obraz a ako ne pređem ode babi obraz.

DJEVOJKE: A fin je Nail.

FATA: Osim što je fin, on mene gleda kao trofej. Zainatio se on. Zainatila se
odmah i ja.

( Sa druge strane mosta stoje Avdaga i Hamzići)

AVDAGA: Moj Mustaj beže, teška srca ti dajem njenu ruku.

MUSTAJ BEG: Daješ je mome sinu, a opet ti je teško.

AVDAGA: Teško mi zbog nje.

NAILBEG. Biti će u dobrim rukama.

JAMAK: Prošlo je vremena, FATA spremna za udaju kao što vidite, stoji na
sredini čuprije na kapiji. A iza nje njeni svatovi.

FATA: Neki se mostovi jednostavno ne mogu preči. ( skače sa dijela kapije

suprotno od auditorijuma)
Ćorkan sjedi na obali pušeći.

Ćorkan: Tako je mladu zemlja uze sebi. ( ostaje tu šuteči)

JAMAK: Drago dijete. Draga Fato. Ne znam hoćemo li moči na drugu stranu
Drine. Nemirna je poput tvoje duše večeras. Nemirna dijete.

FATA: To je moja riječ. Nisam je mogla prevariti, svoju dušu i tijelo. Jednostavno
nisam mogla. Ali valja sada pred Boga.

JAMAK. Hajde dođi ovdje na skelu. Probati ćemo te prebaciti. Drina kao da se
smiruje. Nije ni ćuprija pomogla da se Velji lug u Nezuke prebaci.