SVEUČILIŠTE U SPLITU

EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI RAD

STATISTIČKA ANALIZA MEĐUNARODNIH

ULAGANJA U RH 1996.-2012.

Mentor. Student:
Prof.dr.sc. Ante Rozga Antonija Tokić

0
 Split, rujan 2014.
SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................2
2. MEĐUNARODNA ULAGANJA...................................................................................4
2.1. Definicija i podjela...................................................................................................4
2.2. Inozemna izravna ulaganja.......................................................................................5
2.2.1. Definicija i podjela inozemnih izravnih ulaganja..............................................5
2.2.2. Statistička analiza inozemnih izravnih ulaganja po godinama..........................9
2.2.3. Statistička analiza FDI po djelatnostima.........................................................21
2.2.4. Statistička analiza inozemnih izravnih ulaganja po zemljama podrijetla........22
2.3 Portfolio ulaganja.....................................................................................................24
2.3.1. Statistička analiza inozemnih portfeljnih ulaganja..........................................26
2.4. Ostala inozemna ulaganja.......................................................................................35
2.4.1. Definicija i podjela ostalih inozemnih ulaganja..............................................35
2.4.2. Statistička analiza inozemnih ulaganja putem trgovinskih kredita..................36
2.4.3. Statistička analiza inozemnih ulaganja putem kredita.....................................38
2.4.4. Ostala ulaganja – gotovina i depoziti...............................................................44
3. ZAKLJUČAK................................................................................................................47
LITERATURA...................................................................................................................50
POPIS TABLICA...............................................................................................................51
POPIS GRAFIKONA........................................................................................................52

1
1. UVOD

Suvremeni međudržavni ekonomski odnosi podrazumijevaju ekspanziju razmjena roba,

usluga i kapitala. Transfer kapitala podrazumijeva transfer realnih i financijskih
sredstava, institucija, poduzeća i rezidenata iz različitih zemalja u cilju zadovoljenja
ekonomskih interesa sudionika u transferu. Svako gospodarstvo, i bogato, i siromašno je
u suvremenom svijetu i uvoznik i izvoznik kapitala.

Najveći obim transfera kapitala se odvija među razvijenim gospodarstvima gdje se

razmjena kapitala vrši u oba smjera. Zemlje u razvoju, tranzicijska gospodarstva se u
najvećem broju slučajeva javljaju kao korisnici kapitala, premda ima iznimaka.
Temeljni uzrok međunarodnog kretanja kapitala je nejednakost između štednje i
investicija u pojedinim državama, što dovodi do porasta ili smanjenja neto zaduženja u
inozemstvu. Gospodarstva u kojima je štednja veća od investicija taj višak plasiraju u
inozemstvo, a države u kojima su investicije veće od štednje su primorane posuđivati
štednju.

Koristi za zemlju uvoznicu kapitala su višestruke. Uvozom kapitala pada njegova cijena
kao posljedica rasta ponude, te su investicije rentabilnije pa raste potražnja za njima.
Povećanje investicija multiplikativno djeluje na povećanje domaćeg proizvoda, dohotka,
potrošnje, štednje, što omogućava daljni rast gospodarstva.

Kako je gospodarstvo Republike Hrvatske gospodarstvo u tranziciji, njegova uloga u

međunarodnim transferima kapitala je uloga korisnika stranih sredstava, a strane
investicije bi trebala biti pokretač gospodarskog razvoja. Kao glavni investitori pojavljuju
se multinacionalne kompanije, komercijalne banke, institucionalni investitori i druge
države.

2
Osnovni cilj ovog rada je kroz statističke instrumente predočiti stanje i kretanje stranih
ulaganja u Republiku Hrvatsku, s posebnim osvrtom na ekonomsku krizu, te promjene
koje je oskudica sredstava izazvala u strukturi inozemnih ulaganja, smanjenju direktnih
ulaganja, rastu zaduženja kroz kredite i emisiju obveznica, posebice državnih.

Sam rad je podijeljen na četiri velike cjeline.

U prvoj cjelini bit će definirani pojam i vrste međunarodnih ulaganja, osnovna podjela na
inozemna izravna ulaganja, portfolio investicije te ostala ulaganja.

Druga cjelina je na detaljan način razrađuje pojam i podjelu inozemnih izravnih ulaganja.
Dinamika kretanja FDI se prati putem indeksa, a analizirat će se kretanja izravnih
investicija po godinama, po djelatnostima i po zemljama podrijetla. Podatci će biti
prikazani kroz tablice i grafikone.

Treća cjelina je posvećena definiciji, podjeli i statističkoj analizi portfolio inozemnih

investicija u Republiku Hrvatsku. Korištenjem baznih i verižnih indeksa te trenda pratit
će se promjene u stanju portfeljnih investicija u periodu 1998.-2012.godine.

Četvrta cjelina obrađuje definiciju i podjelu ostalih inozemnih ulaganja te će analizom

vremenskih serija korištenjem indeksa pokazati promjene u ovom segmentu inozemnih
ulaganja.

3
2. MEĐUNARODNA ULAGANJA

2.1. Definicija i podjela

Strana ulaganja, u najširem smislu, podrazumijevaju sve vrste ulaganja stranih pravnih i
fizičkih osoba u gospodarske djelatnosti neke zemlje

U suvremenim međunarodnim odnosima između različitih zemalja sve je značajnije

međunarodno kretanje kapitala u odnosu na kretanje robe tako da se sve češće govori o
narastajućem procesu financijske globalizacije. Kada se nastoji raščlaniti ukupni priljev
kapitala u neku zemlju, tada razlikujemo tri oblika: portfolio investicije, ostala
inozemna ulaganja i izravne strane investicije.
.
Izravne strane investicije (engl. Foreign Direct Investment – FDI) obuhvaćaju
investicijske aktivnosti poduzeća izvan granica zemlje u kojoj se nalazi sjedište tvrtke i u
kojoj se donose ključne odluke, a u većini se slučajeva radi o investicijama u proizvodne
pogone ili podružnice koje kontroliraju poduzeća sa sjedištem u nekoj drugoj zemlji.
Izlazak neke tvrtke na strana tržišta putem zajedničkih ulaganja ili osnivanje vlastite
tvrtke u inozemstvu, tretira se kao strana direktna investicija.

Portfolio investicije su ulaganja fizičkih i pravnih osoba u strane vrijednosne papire

(obveznice, dionice ili druge vrijednosnice koje su izdale monetarne vlasti, sektor opće
države, poduzeća, banke ili drugi sektori ekonomije) tako da im je udio manji od 10%
ukupne vrijednosti tvrtke u koju ulažu. Investitori su prvenstveno zainteresirani za zaradu
(kapitalni dobitak) pri čemu ne žele imati kontrolu nad poslovanjem tvrtke niti je imaju.
Za njih je karakteristična česta promjena mjesta ulaganja (različite države, poduzeća itd.),
dakle mobilnost ovisna o očekivanju zarade.

4
Ostala inozemna ulaganja obuhvaćaju inozemne (financijske i trgovačke) kredite
između rezidenata dviju ili više zemalja.

Slika 1. Struktura inozemnih ulaganja u RH 1996. – 2012.

Izvor: HNB, www. hnb.hr

2.2. Inozemna izravna ulaganja

2.2.1. Definicija i podjela inozemnih izravnih ulaganja

Do inozemnih izravnih ulaganja dolazi kad rezidenti jedne zemlje preuzmu upravljačku
kontrolu nad određenim gospodarskim aktivnostima u drugoj zemlji. Prema definiciji
MMF-a, inozemno izravno ulaganje se događa kad određeni ulagač (nerezident)
dođe u posjed 10% ili više vlasničkog udjela gospodarskog subjekta (rezidenta).

5
FDI se razlikuju od drugih oblika priljeva inokapitala po trajnom interesu u ciljnom
poduzeću i aktivnom sudjelovanju inozemnih investitora u upravljanju poduzećem.

Inozemna izravna ulaganja počinju se intenzivnije pojavljivati u teoretskim i empirijskim

istraživanjima ekonomista nakon II svjetskog rata. Uređenjem međunarodnog
monetarnog sustava u Breton Woodsu došlo je do razvoja trgovine i međunarodnih
financija, te je zabilježen porast svih oblika financiranja.

Posebno velik rast dogodio se u 80-im i 90- im godinama 20. stoljeća, a tome su
doprinijeli razvoj teorije i institucionalnih investitora u SAD- u, povećana umreženost
svjetskih financijskih tržišta i globalizacija te liberalizacija financijskih tržišta, posebno u
europskim zemljama.

Slom socijalističkih ekonomija i prijelaz istočnog bloka na tržišni tip gospodarstva

pobudili su dodatni interes za FDI, kao instrument za brže povećanje efikasnosti
postojećih poduzeća, smanjenje tehnološke zastarjelosti, prenošenje novih znanja i novih
načina poslovanja te osvajanja novih tržišta. U takvom kontekstu treba razmatrati ulogu
FDI u privatizacijskim i postprivatizacijskim procesima.

FDI se uglavnom mogu podijeliti u dvije vrste:

 greenfield investicije - izravna ulaganja koja stvaraju novu proizvodnu imovinu
 brownfield investicije - kupnja postojećih poduzeća i preuzimanje kontrole u
njima, u koje spadaju i Mergers and Acquisitions ili "takeover investicije".

Ovisno o postotku udjela stranog vlasnika, poduzeća primatelji se različito nazivaju:

 ogranak ( branch) , ako je u potpunom vlasništvu
 podružnica (subsidiary) s više od 50% vlasništva, te
 povezano poduzeće (associate) s udjelom 10 – 50 % direktnog ili indirektnog
vlasništva u inozemstvu.

6
Glavna odlika FDI je stjecanje trajnog interesa stranog ulagača unutar tvrtke te je nužno
definirati koji se tokovi kapitala mogu klasificirati kao FDI. To su:
 Vlasnički kapital - kupnja dionica ili udjela u vlasništvu od strane
stranog investitora. Obuhvaća vlasništvo u filijalama, sve udjele ( dionice)
u podružnicama i “joint venture” poduzećima, te drugi oblici kapitalnih
uloga
 Reinvestirana dobit (zadržane zarade) – odnosi se na dio dobiti koji nije
isplaćen kroz dividende ili zarade koje nisu poslane stranom investitoru, te
su zadržane u podružnicama i reinvestirane.
 Unutarkompanijski krediti - zajmovi unutar poduzeća, kratkoročni ili
dugoročni, a mogu biti dužničke vrijednosnice ili trgovački krediti između
stranih investitora i domaćih filijala i između filijala istog izravnog
investitora koje su alociranje u različitim državama.

Također možemo razlikovati horizontalne, vertikalne i konglomeratske direktne strane

investicije.

Teorija inozemnih izravnih ulaganja proučava motive i ponašanje na tržištu, kako

ponuđača, a to su multinacionalne kompanije i države koje potiču izvoz robe i usluga
inozemnim izravnim ulaganjima, tako i potražitelja - poduzeća nastalih inozemnim
izravnim ulaganjima, zemalja primatelja FDI te njihovih vlada. Motivi ponuđača se
svrstavaju u četiri skupine:
 Optimizacija portfelja multinacionalnih kompanija – maksimalizacija vrijednosti
porftelja uz minimalni rizik
 Eliminacija nesavršenosti tržišta koje se internaliziraju ili eliminiraju pomoću FDI
i to povezivanjem poduzeća kćeri s matičnim poduzećem
 Teorija industrijske organizacije – očekivani prinos od podružnice nastale FDI je
veći od prinosa domaćeg poduzeća kojem se npr.ustupa licenca, zbog blizine
tržišta, nižih troškova rada, mogućeg ostvajanja drugih dijela tržišta i ostalih
pogodnosti.

7
  Racionalizacija troškova kapitala – multinacionalna poduzeća osnivaju
podružnice u inozemstvu zato što im je dug jeftiniji način financiranja od
vlasništva (dionica), stoga radije investiraju (u pasivi moraju imati određeni omjer
duga i investicija) čak i u inozemstvo, nego da plaćaju dividendu dioničarima.
Motivi primatelja, a obično je riječ o državi primatelju FDI , se sastoje u usporedbi
društvenih koristi i društvenih troškova koje su prouzrokovala FDI, te u nastojanju da
društvene koristi budu veće . Priljev u državni proračun (kroz oporezivanje dobiti),
otvaranje novih radnih mjesta, prijenos znanja, tehnologija i upravljačkih vještina,
poboljšanje kvalitete radne snage i ljudskog kapitala samo su neke od koristi koje
ostvaruje primatelj FDI.

Prva inozemna izravna ulaganja u tranzicijske zemlje zabilježena su krajem 80 – ih

godina prošlog stoljeća, dok su u Hrvatskoj zabilježena nešto kasnije uslijed rata i
političke nestabilnosti. Situacija se promijenila u 90 – ih godina kada je počeo proces
tranzicije u modernu tržišnu ekonomiju, te su inoulaganja smatrana dobrodošlim
sredstvima koja će pospješiti procese tranzicije i privatizacije.

8
2.2.2. Statistička analiza inozemnih izravnih ulaganja po godinama

Tablica 1.
Inozemna izravna ulaganja u RH 1996. - 2012.

na kraju razdoblja, u milijunima eura, bazni i verizni indeksi

1996=10 2004.=10
Godina ukupno 0 0 Vt

1996. 382,11 100,00 40,24 ----

1997. 480,22 125,68 50,57 125,67
1998. 849,66 222,36 89,48 176,95
1999. 1362,91 356,68 143,53 160,39
2000. 1140,59 298,50 120,11 83,69
2001. 1467,50 384,05 154,54 128,66
2002. 1137,91 297,80 119,83 77,54
2003. 1762,38 461,22 185,59 154,88
2004. 949,60 248,52 100,00 53,88
2005. 1467,85 384,14 154,58 154,57
2006. 2575,63 674,06 271,23 175,47
2007. 3600,33 942,23 379,14 139,78
2008. 4055,60 1061,37 427,09 112,65
2009. 2566,78 671,74 270,30 63,29
2010. 389,08 101,83 40,97 15,16
2011. 1087,11 284,50 114,48 279,39
2012. 1065,97 278,97 112,25 98,05
Ukupno 26.341,20

Izvor:www.hnb.hr

Analiza inozemnih direktnih investicija u Republici Hrvatskoj sustavno se vodi od 1993.

godine, ali je znatnija inozemna investicijska aktivnost prisutna od 1996. godine.
U Republiku Hrvatsku je u periodu 1996. – 2012.g. ukupno uloženo 26.341,2 milijuna
eura FDI.

U 1997. dolazi do rasta inozemnih izravnih ulaganja za 25,67% , ponajprije zahvaljujući

porastu ostalih ulaganja. I u slijedeće dvije godine zabilježen je rast inozemnih izravnih
ulaganja, 1998. zahvaljujući rastu vlasničkih i ostalih ulaganja , dok je zbog prvog kruga
privatizacije HT – a 1999.g. zabiljezen porast vlasničkih ulaganja te rast ukupnih izravnih

9
ulaganja za 256,68% u odnosu na baznu 1996.godinu i 60% u odnosu na 1998.godinu. U
2000. godini dolazi do pada izravnih investicija za 16,31 % u odnosu na 1999. godinu.
Kupnja Plive te dokapitalizacija banaka u stranom vlasništvu, ali i preuzimanje
Gospodarsko – kreditne banke od strane Veneto banke te Sonic banke od strane Banco
Popolare Di Verona e Novara osnovni su razlog što je 2006. godine zabilježen porast
direktnih stranih investicija za 75% u odnosu na 2005. godinu, te je to bio do tada najveći
iznos FDI u jednoj godini u hrvatskoj povijesti. Međutim, isti trend je nastavljen i u
slijedeće dvije godine, kada je zabilježen porast FDI za 279 %, odnosno 327% u odnosu
na baznu 1996.godinu, najvećim dijelom zahvaljujući dokapitalizaciji hrvatskih banaka u
stranom vlasništvu.

Slika 2. Izravna inozemna ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

2008. godine svijet je potresla globalna financijska kriza. Već 2009. godine došlo je do
pada inozemnih izravnih ulaganja za 36,7% u odnosu na rekordnu 2008. godinu, da bi
katastrofalne 2010. vrijednost FDI svedena na iznos iz 1996. godine. U okolnostima

10
globalne krize i averzije ulagatelja prema rizičnim tržištima, vrijednost FDI je u periodu
2010.- 2012. značajno niža od rekordne 2008. godine.

17

G= 382,1x480,2x849,65x1362,91x1140,6x1467,5x1137,91x1762,4x949,6x1467,8x2575,6x

3600,3x4055,6x2566,8x389,1x1087,1x1065,97

G= 1248,1 milijarda eura

Kao što se vidi, geometrijska sredina izravnih inozemnih ulaganja u promatranom

razdoblju od 1996. – 2012. je iznosila 1 248,1 milijardu eura.

16 1065,969
G= 382,1084

G = 1.066
X=382,1084 x 1,06625-1
X = 1771,58 milijarda eura

U razdoblju od 1996. -2012. inozemna izravna ulaganja su rasla po prosječnoj godišnjoj

stopi od 6,6%.

FDI čine vlasnička ulaganja, zadržane zarade i ostala izravna ulaganja.

11
Slika 3 . Inozemna izravna ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Slika 4. Struktura inozemnih izravnih ulaganja u RH 1996. – 2012.

Izvor: HNB,www.hnb.hr

12
 Promatrajući strukturu inozemnih izravnih ulaganja, možemo zaključiti da dominiraju
vlasnička ulaganja, zatim slijede ostala ulaganja (unutarkompanijski zajmovi) te
zadržane zarade

Tablica 2.

Vlasnička ulaganja u RH 1996. - 2012.

na kraju razdoblja, u milijunima eura, bazni i verižni indeksi

Godina Ukupno 1996.=100 2004.=100 Vt

1996. 382,10 100 119,52 -

1997. 325,00 85,06 101,66 85,06
1998. 581,01 152,05 181,76 178,80
1999. 1208,60 316,30 234,75 208,00
2000. 750,59 196,40 109,67 60,10
2001. 910,80 238,37 286,51 121,34
2002. 718,35 188,00 224,68 78,86
2003. 761,99 199,42 238,34 106,08
2004. 319,70 83,67 100,00 41,96
2005. 793,03 207,53 248,05 248,05
2006. 1732,05 453,31 541,79 218,43
2007. 2252,66 590,95 704,63 130,00
2008. 2224,63 582,20 695,84 98,75
2009. 662,12 173,69 207,10 29,76
2010. 397,93 104,38 124,46 60,00
2011. 1966,63 515,90 615,14 494,42
2012. 858,99 225,34 268,69 43,67
Ukupno 16846,18 - - -
Izvor:HNB
www.hnb.hr

Od 1997. do 2006. u Hrvatsku se ulaze većinom putem privatizacije, što znači da

dominiraju brownfield investicije. Najveći dio vlasničkih ulaganja odnosi se na ulaganja
posredstvom privatizacije domaćih poduzeća ili otkupom već privatiziranih tvtki.

13
Slika 5. Vlasnička ulaganja u RH 1996. – 2012. bazni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Osjetniji porast vlasničkih ulaganja bilježimo 1998. godine, kad su vlasnička ulaganja
porasla za 52,05% u odnosu na baznu1996. godinu i 78% u odnosu na 1997. godinu.
Najveći rast vlasničkih ulaganja u odnosu na baznu 1996. godinu zabilježen je 1999
.godine, kao posljedica prvog kruga privatizacije HT -, te u periodu 2006. – 2008.
godine, prije globalne financijske krize. 2006. godine, zahvaljujući ulaganjima u
bankarski sektor, te otkupom Plive od strane američke kompanije Barr vlasnička ulaganja
rastu za čak 353 % u odnosu na 1996 godinu i 118% u odnosu na 2005. godinu.

Ulaganja u bankarski sektor , trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini te poslovanje

nekretninama zaslužni su za rast vlasničkih ulaganja u 2007. godini za 30 % u odnosu na
prethodnu godinu. 2008. godina nosi lagani pad vlasničkih ulaganja za 1,25% u odnosu
na 2007. godinu, da bi 2009. i 2010. donijele osjetan pad za 70,25% odnosno za 40 % u
odnosu na godine koje su im prethodile. 2011. godine su se vlasnička ulaganja

14
kratkoročno oporavila, te su porasla za 394,42 % u odnosu na doduše katastrofalnu 2010.
godinu, ali se dugoročniji i konstantniji porast nije ostvario te su 2011. godine vlasnička
ulaganja pala za 56,33% u odnosu na prethodnu godinu.

Dinamika prodaje hrvatskih tvrtki u državnom vlasništvu stranim investitorima je bila

diktirana stanjem u javnim financijama države, te su se prihodima od prodaje uglavnom
krpale proračunske rupe, te se nisu poticala nova ulaganja koja bi gospodarstvu osigurala
rast.

Slika 6. Vlasnička ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi

Izvor:HNB,www.hnb.hr

Mada službena statistika ne prati greenfield – brownfield strukturu, nesluzbeno se govori

o podatku da greenfield investicije čine 50%, a prema nekim stručnjacima čak 20% FDI.
Potrebno je usmjeravati priljeve inozemnog kapitala u greenfield investicije, a uz to

15
poticati i reinvestiranje profita kako bi se maksimizirali pozitivni učinci na domaće
gospodarstvo.

17

G= 382,1x325x 581,01x1208,6x750,6x910,8x718,35x761,99x319,7x793,03x1732,051

2252,66x2224,64x662,12x397,93x1966,63x858,9962

G = 816,65

Prosječna godišnja strana vlasnička ulaganja u RH su bila 816,65 milijuna eura

16 858,9962
G= 382,1

G = 1,05

Inozemna vlasnička ulaganja su rasla po godišnjoj prosječnoj stopi od 5%.

Analizirajući kretanje zadržanih zarada, moze se reći da su one pratile kretanja vlasničkih
ulaganja.

16
Slika 7. Ulaganja u RH – saldo zadržanih zarada 1996. – 2012. godine

Izvor:HNB,www.hnb.hr

Razdoblje 1997. – 2000. karakteriziraju niske vrijednosti ulozenih zadržanih zarada. Tek
značajniji rast od čak 423 % u odnosu na baznu 1997. godinu zabilježen je 2001.
godine. To je dijelom posljedica rasta vlasničkih ulaganja te stope poreza na dobit ( 20%
- jedna od najnižih u Europi). 2003. godine je opet zabilježen značajniji rast zadržanih
zarada od 265,38% u odnosu na prethodnu godinu, da bi već slijedeća godina donijela
pad od 50,38% . Najviši iznos reinvestiranih zarada u Hrvatskoj je zabilježen u periodu
2005. – 2008., nakon čega je u 2009. godini uslijedio pad od 43,2% . 2010. godina donosi
kratkotrajan oporavak, da bi 2011. i 2012. godine reinvestirane zarade pale za 48,94 %,
odnosno 19, 87% o odnosu na prethodne godine.

17
Tablica 3.
FDI - zadržane zarade u RH 1996.-2012.
na kraju razdoblja, u milijunima eura, bazni i verižni
indeksi
Godina Saldo 1997=100 2004.=100 Vt
- -
1996. n/a -- -
1997. 35,9 100,00 12,31 nema
1998. 63,9 178,00 21,90 178,00
1999. 43,4 120,89 14,88 67,92
2000. 86,8 241,78 29,76 200.00
2001. 187,9 523,39 64,42 216,47
2002. 160,9 448,20 55,16 85,63
2003. 587,9 1637,60 201,54 365,38
2004. 291,7 812,53 100,00 49,62
2005. 570,4 1588,86 195,54 195,54
2006. 703,7 1960,17 241,24 126,37
2007. 483,3 134,62 165,68 68,68
2008. 508,5 1416,43 174,32 105,21
2009. 293,9 818,66 100,75 57,80
2010. 541,3 1507,80 185,57 184,18
2011. 276,4 769,92 51,06 51,06
2012. 221,5 617,00 75,93 80,13
Ukupno 5057,4
Izvor:HNB
www.hnb.hr

13

G= 35,9x63,9x43,4x86,8x187,9x160,9x587,9x291,7x570,4x703,7x483,3x508,5x239,9x

541,3x276,4x221,5

G = 163,6 milijuna eura

G= 1,12

18
Prosječna godišnja inozemna ulaganja kroz zadržane zarade u RH u promatranom
razdoblju su iznosila 163,6 milijuna eura, a ulaganja su rasla prosječnom godišnjom
stopom od 12 %.

Slika 8. Ulaganja u RH putem zadržanih zarada 1996. -2012. verižni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Ostala ulaganja u strukturi ukupnih izravnih ulaganja pokazuju određenu volatilnost u

kretanju u promatranom vremenskom periodu. Prvi značajniji rast direktnih investicija
kroz unutarkompanijske zajmove donosi 2000. godina, kad su ove investicije porasle za
173 % u odnosu na prethodnu godinu. Tablica 4. i pripadajući grafikon pokazuju
značajan pad ovih ulaganja u 2005. godini, i to od 69,12 % u odnosu na 2004. godinu, i
12,49% u odnosu na 1997. godinu.

19
Tablica 3.
FDI - ostala ulaganja u RH 1997. - 2012.
na kraju razdoblja, u milijunima eura, bazni i verižni indeksi
1997=10 2004.=100V
Godina Saldo 0 t Vt
1996. n/a -
1997. 119,30 100,00 35,27 -
1998. 204,40 171,33 60,44 171,33
1997. 110,90 92,96 32,79 54,26
2000. 303,20 254,15 89,65 273,40
2001. 368,90 309,22 76,49 121,67
2002. 258,70 216,85 76,49 70,13
2003. 412,50 345,77 121,96 159,45
2004. 338,20 283,49 100,00 82,00
2005. 104,40 87,51 30,87 30,87
2006. 139,90 117,27 41,37 134,00
2007. 864,20 724,39 255,56 617,73
2008. 1322,50 1108,55 391,04 153,03
2009. 1610,80 1349,54 476,29 121,80
2010. -550,10 - - -
2011. -1155,90 - - -
2012. -14,50 - - -
Ukupno 4437,40
Izvor:HNB
www.hnb.hr

Slika 9. Izravna ulaganja – ostala ulaganja 1996. – 2012. saldo

Izvor:HNB, www.hnb.hr

20
Kompanije su najviše investirale u svoje filijale u Hrvatskoj u periodu 2007. – 2009.
Početkom razdoblja financijske krize ova ulaganja bilježe negativne vrijednosti, odnosno,
zbog oskudnijeg financiranja i povrata zajmova zabilježeno je smanjenje obveza te
negativna vrijednost ostalih investicija.

2.2.3. Statistička analiza FDI po djelatnostima

Slika 10. Inozemna izravna ulaganja u RH 1996. – 2012. po djelatnostima

Izvor: HNB, www.hnb.hr

21
Analizirajući izravna inozemna ulaganja po djelatnostima, može se zaključiti da je većina
inozemnih izravnih investicija usmjerena na tercijarni sektor. U razdoblju od 1996.- 2012.
čak 33 % ukupnih FDI je usmjereno na bankarski sektor. Nadalje, čak 57% ukupnih FDI
u istom razdoblju usmjereno je na četiri grane uslužnih djelatnosti – bankarstvo, trgovinu
na veliko i posredovanje, poslovanje nekretninama i pošta i telekomunikacije. Ostala
uložena sredstva su uglavnom bila koncentrirana u naftnu (INA) i kemijsku industriju
(Pliva). Iako je Hrvatska solidno pozicionirana kao zemlja primatelj FDI po stanovniku,
struktura inozemnih investicija je izrazito nepovoljna u odnosu na razvijene zemlje u
kojima je glavnina investicija u industriji usmjerena na masovne proizvodnje izvoznih
proizvoda visoke dodane vrijednosti. Razlog tome su u najvećoj mjeri ratna zbivanja,
politička i makroekonomska nestabilnost zbog kojih su u samim početcima tranzicije
bivših socijalističkih država velika svjetska poduzeća (Volkswagen, General Electric,
Renault) investirala znatna sredstva u preuzimanje postojećih i osnivanje novih poduzeća
u većem broju zemalja srednje i istočne Europe, pa su takve investicije u Hrvatsku
izostale. U Hrvatskoj su, s iznimkom farmaceutske industrije, investicije u proizvodnom
sektoru uglavnom bile usmjerene u djelatnosti bogate prirodnim resursima, od kojih neke
imaju malen izvozni potencijal.

Malo je inozemnih izravnih ulaganja u Hrvatsku koja predstavljaju greenfield investicije,

koja otvaraju nova radna mjesta, izvozno su orijentirana i predstavljaju glavni impuls za
restrukturiranje gospodarstva.

2.2.4. Statistička analiza inozemnih izravnih ulaganja po zemljama podrijetla

Austrija, Nizozemska, Njemačka i Mađarska su države koje su najviše investirale u RH u

promatranom periodu od 1996.- 2012. godine. Pritom je Austrija najviše ulagala u banke
(Raiffessen, Erste, Hypo Alpe Adria Bank), te u trgovinu (Spar itd.)
Dijelom zbog povijesnih veza i geografske blizine, a dijelom zbog strateških interesa, u
skupinu zemalja s najvećim inozemnim investicijama spadaju i Italija i Slovenija, dok je
u Luksemburg na visokoj poziciji jer su zbog poreznih olakšica mnoge europske tvrtke
upravo u toj državi registirale svoja sjedišta. Tako je npr. Arenaturist je 2000. od

22
Expandia fonda preuzela grupacija talijanskih poduzetnika, a formalni vlasnici 61,61
posto dionica, za koje je plaćeno oko osam milijuna njemačkih maraka, jesu tvrtke
Granito i Tacana, registrirane u Luksemburgu. Nakon nesuglasica među vlasnicima,
posljednje dvije i pol godine tvrtka je praktički u rukama Eugenia Piovesane, značajnog
partnera u najvećoj talijanskoj grupaciji za proizvodnju namještaja ALF Group.

Slika 11. Inozemna izravna ulaganja u RH po zemljama podrijetla 1996. – 2012.

Izvor: HNB, www.hnb.hr

U Nizozemskoj je registrirano sjedište europske podružnice američke tvrtke Barr, koja je

otkupila Plivu, a i Intesa Sao Paolo banka je kupila Privrednu banku Zagreb preko tvrke
kćeri čije je sjedište upravo u Nizozemskoj. Mađarska je kupnjom INE od strane MOL-a

23
te kupnjom riječke Nove banke od strane OTP banke također investirala značajna
sredstva u Hrvatsku. U Belgiji je registrirano sjedište tvrtke BSA Inernational, koja je
kao tvrtka kći francuskog Lacalisa kupila hrvatsku tvrtku LURA. Francuska je značajna
sredstva uložila kupovinom Splitske Banke od strane Societe Generale Group, Njemačka
kupovinom Hrvatskog Telekoma.

Ulazak nekih stranih banaka na hrvatsko tržište popraćen je korupcijskim aferama od

kojih neke čekaju sudski epilog.

2.3 Portfolio ulaganja

Portfolio investicije predstavljaju specifičan oblik međunarodnog financiranja koji se

realizira kupnjom vrijednosnih papira ili ulaganjem kapitala u strana društva i poduzeća.
Ovaj vid investicija nosi veći rizik ali i veći prinos na uložena sredstva od bankarskih
depozita, ali su i rizik i prinos niži u odnosu na izravna ulaganja pa investitori motivirani
ostvarenjem kamate na kapital, a neskloni neizvjesnosti i riziku često pristupaju
diverzifikaciji svojih portfelja kroz ulaganje u veći broj udjela.
Osnova za takvo ponašanje investitora je razvoj velikog broja financijskih tržišta i
financijskih instrumenata. Osiguravajuća društva i mirovinski fondovi su motivirani
niskim rizikom i zaradom na dugi rok, pa su oni najčešći portfolio ulagači.

Dva su oblika portfolio investicija:

 Tradicionalan oblik – ulaganje u obveznice ili bonove koje izdaje strana vlada ili
druge institucije ili poduzeća radi prikupljanja zajma na međunarodnom tržištu
kapitala. Vlasnik kapitala ne odlučuje o načinu uporabe sredstava , ali će mu u
predviđenom roku sredstva uvećana za kamatu biti vraćena, bez obzira na
ostvarene poslovne rezultate.
 Ulaganje kapitala u strana poduzeća - oblik ulaganja sličan direktnim
investicijama. Razlikuje se od FDI po visini uloga koji ne osigurava kontrolu ni

24
 upravljanje poduzećem, a time ni nad načinom poslovanja poduzeća. Cilj
plasmana je pribavljanje financijske aktive koja će se u budućnosti moći prodati
za višu cijenu od uložene, uz kapitalnu dobit za investitora. U ovom slučaju nema
povrata uloženog kapitala u određenom vremenskom roku već se on vraća
prodajom aktive u trenutku kad se investitor za to odluči. Visina dobiti ili gubitka
ovisi o uspješnosti poduzeća u koje je investirano jer investitor sudjeluje u
raspodjeli profita.

Portfolio ulaganja i izravne investicije razlikuju se u nekoliko bitnih karakteristika:

 Motiv investiranja – kod FDI investitora je prvenstveno sudjelovanje u
upravljanju poduzećem, dok je kod portfolio investitora glavni motiv učešće u
profitu poduzeća u koje su investirali kroz kapitalni dobitak i dividende.
 Vremenski period ulaganja – portfolio investicije su ulaganja na kratki, a FDI
na dugi rok. Period ulaganja portfolio investicija se moze produljiti i na rok
do deset godina, posebno u slučaju ulaganja putem “Venture kapitala”. To je
jedan vid financiranja putem privatnog vlasničkog kapitala gdje se udjeli
poduzeća ne mogu javno kupovati i prodavati nego su financirani
pojedinačnim ulozima. U hrvatskom zakonodavstvu nazivaju se otvoreni
investicijski fondovi rizičnog kapitala s privatnom ponudom.
 Vrsta investitora – portfolio ulagači su institucionalni investitori, financijske
institucije i pojedinci koji su zainteresirani za ostvarenje financijske dobiti na
svoje uloge. FDI su uglavnom kompanije angažirane u proizvodnji roba i
usluga.

2.3.1. Statistička analiza inozemnih portfeljnih ulaganja

Kada govorimo o međunarodnim portfeljnim ulaganjima, razlikujemo:

1. Ulaganja u dionice i vlasničke udjele kreditnih institucija i ostalih sektora
2. Ulaganja u dužničke vrijednosne papire:

25
  Obveznice (državne, obveznice kreditnih institucija i obveznice ostalih
sektora)
 Instrumenti tržišta novca ( državnih te ostalih sektora)

Evidencija stanja međunarodnih portfeljnih ulaganja se vodi od 1998. godine

Tablica 4.
Portfeljna ulaganja u RH 1998.- 2012. stanje
na kraju razdoblja, u milijunima eura,bazni i verižni indeksi
Godina Stanje Vi,1998.=100 i,2004.=100 Vt
1998. 2064,0 100,00 34,51
1999. 2764,1 133,92 46,21 133,92
2000. 3643,3 176,52 60,91 131,81
2001. 4510,8 218,55 75,41 123,81
2002. 4360,8 211,28 72,90 96,67
2003. 4918,3 238,29 82,23 112,78
2004. 5981,5 289,80 100,00 121,62
2005. 5748,5 278,51 96,10 96,10
2006. 5834,6 282,68 97,54 101,50
2007. 6639,5 321,68 111,00 113,80
2008. 5443,7 263,75 91,00 82,00
2009. 6479,1 313,91 108,32 119,02
2010. 7118,3 344,89 119,00 109,86
2011. 7.208,3 349,24 120,51 101,26
2012. 9.134,6 442,57 152,71 126,72
Izvor:HNB,
www.hnb.hr

Analizirajući podatke u odnosu na baznu 1998. godinu, već u 1999. godini se vidi porast
od 33,92% na računu stanja portfeljnih ulaganja, i to zahvaljujući porastu ulaganja u
državne obveznice, dok ulaganje u dionice i ostala vlasnička ulaganja bilježi skroman
porast. 2000. godina nosi daljnji rast investicija pa je stanje potfolio investicija poraslo za
31,81% u odnosu na prethodnu godinu. Hrvatska vlada se 2001. u dva navrata zadužila
na stranom tržištu obveznica, što je uzrokovalo porast stanja na računu inozemnih

26
portfeljnih ulaganja od 23,81% odnosu na 2000. godinu. U 2002. godini došlo je do
blagog pada ovih investicija što se očitovalo padom na vrijednosti stanja za 3,33% , a u
sljedeće dvije godine su rasle za 12,78% odnosno 21,62% u odnosu na prethodne godine.
2005. je donijela novi pad na računu ukupnih portfolio investicija za 3,9% u odnosu na
2004. , a novi blagi rast nose slijedeće dvije godine. U 2008. godini nisu emitirane nove
državne obveznice, a dio prethodno emitiranih je isplaćen pa je zabilježen pad investicija,
odnosno smanjenje obveza, te pad na računu portfeljnih ulaganja za 18% u odnosu na
2007. U slijedeće četiri godine portfolio investicije su rasle zahvaljujući novim
zaduživanjima kako državnog, tako i ostalih sektora.

Slika 12. Stanje poftfeljnih ulaganja u RH 1997. -2012.

Izvor: HNB, www.hnb.hr

Prema trendu, u razdoblju 1998. – 2012. stanje portfeljnih ulaganja .u 1998. godini je bilo
1393,7 milijuna eura, s prosječnim godišnjim prirastom od 437,87 milijuna eura.

15

G= 2064x2764,1x3643,3x4510,8x4360,8x4918,3x5981,5x5748,5x5834,6x6639,5x5443,7

27
 x 6479,1x7118,3x7.208,3x9.134,6

G = 5125,63 milijarda eura

Prosječno godišnje stanje inozemnih portfolio investicija u Republiku Hrvatsku je

iznosilo 5125,63 milijardi eura.

14 9134,6
G= 2064

G = 1,11

Stanje računa portfolio investicija je raslo prosječnom godišnjom stopom od 11% u

promatranom razdoblju.

Grafikon br.13 pokazuje izrazito dužničku strukturu portfeljnih investicija u Republiku

Hrvatsku.

28
Slika 13. Struktura portfeljnih ulaganja u RH 1999. – 2012.g

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Značajan porast vlasničkih uloga zabilježen je 2006. godine uvrštenjem dionica INE,
odnosno 2007. godine uvrštenjem dionica HT-a na Londonsku burzu. Još ranije, 1996.
godine na istu su burzu uvrštene dionice Zagrebačke banke, a prva tvrtka iz srednje i
istočne Europe čije su dionice kotirale na londonskoj burzi je Pliva. 2008. godine su
Plivine dionice povučene s londonske burze, a isti primjer su slijedili i INA i HT 2014.
godine.

U novije vrijeme se govori o početku kotiranja dionica hrvatskih poduzeća na Varšavskoj

burzi.

S druge strane HNB u promatranom razdoblju bilježi značajna dužnička ulaganja,

poglavito u državne obveznice, ali i obveznice ostalih sektora.

29
Slika 14. Struktura inozemnih portfeljnih ulaganja u obveznice 1996. -2012.

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Prema podatcima Ministarstva financija RH u promatranom razdoblju hrvatska se vlada

putem emisije obveznica u promatranom razdoblju zaduživala na međunarodnom tržištu
Slika 15u osamnaest navrata .

Slika 16. Inozemna ulaganja u državne obveznice RH 1998. -2012. bazni indeksi

Izvor: HNB, www.hnb.hr

30
Prva serija obveznica u promatranom periodu izdana je 1999. godine, kad se hrvatska
vlada se zadužila na tržištu euroobveznica i na japanskom tržištu, što se očitovalo
porastom stanja na računu ulaganja u državne obveznici za 31,35% u odnosu na baznu
1998. godinu. Porast od 35,4% u 2000. i 22,48% u 2001. u odnosu na prethodne godine
rezultat je dodatnog zaduživanja države na istim tržištima. 2002. godine dio prethodno
izdanih obveznica dolazi na naplatu pa je za 8,21% smanjeno stanje uloženih sredstava.
Ipak, u odnosu na 1996. godinu stanje investicija je povećano za 100%. 2003. godine
država opet plasira obveznice na eurotržište i tržište japanskog jena pa je stanje
investicija u obveznice povećano za 8, 83% u odnosu na 2002. godinu i čak 117,6% u
odnosu na baznu 1998. godinu.

15
G= 1930 x 2535 x 2432,5 x 4204,1 x 3858,8 x 4199,6 x 4291,2 x 3871,4 x 3402,3 x

x 3406,2 x 3162,1 x 3976,4 x 4321,4 x 5069,8 x 6247,1

G = 3731,77 milijarde eura

Prosječno godišnje stanje ulaganja u državne obveznice u periodu 1998. – 2012 je

iznosilo 3 731,77 milijarde eura.

G = 1.087

Stanje inozemnih ulaganja u državne obveznice je raslo po prosječnoj godišnjoj stopi

od 8,7%.

31
Slika 17. Stanje ulaganja u državne obveznice 1998. – 2012. verižni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

U 2004. godini slijedi jos jedno zaduživanje na eurotržištu, ali i isplata obveznica izdanih
1999. godine pa je zabilježen rast od 2,18% u verižnim i 122,36 % indeksima s bazom u
1996. godini. U periodu 2005.-2008. nije bilo izdavanja novih obveznica, isplaćene
obveznice izdane ranijih godina.

U 2009. godini, najvećim dijelom zbog gospodarske krize, država se dodatno zadužuje na
eurodolarskom i eurotržištu, što rezultira porastom ulaganja, te povećanjem na računu
stanja ulaganja u državne obveznice za 25,75% u odnosu na 2008. godinu i 106,03 % u
odnosu na 1998. godinu, te je stanje ulaganja u obveznice za samo 0,7 % veće u odnosu
na 2004. godinu. U promatranom razdoblju hrvatska vlada će četiri puta emitirati
obveznice na eurodolarskom i eurotržištu, što će doprinijeti porastu ovih ulaganja, što će
dovesti do porasta stanja računa za 8,68% u 2010., 17,32% u 2011. i 23,22% u 2012.
godini u odnosu na prethodne godine.

32
Slika 18. Inozemna portfeljna ulaganja u obveznice ostalih sektora u RH 1998.
-2012. , verižni indeksi

Izvor: HNB, www.hnb.hr

Ulaganja u obveznice ostalih sektora su u početku promatranog razdoblja bila vrlo

oskudna. U odnosu na baznu 2004. godinu, ukupno stanje na računu ulaganja u
obveznice ostalih sektora u 1998. godini su bila za čak 92,98% manja. 1999. i 2000.
godine bilježimo identično stanje ulaganja, koje je manje za 88,81% u odnosu na 2004.
godinu. 2002. godine je Agrokor na Luksemburškoj burzi plasirao 130 milijuna eura
obveznica, što pokazuju i verižni indeksi, te je stanje ulaganja u ove vrijednosnice
poraslo za 102,07% u odnosu na 2001. godinu. Rasla su ulaganja i u 2003.godini u
odnosu na 2002. godinu te je stanje na ovom računu poraslo za 3,3% ,ali su i dalje bila
niska u odnosu na 2004. za 43,7%. Novo zaduženje Agrokora i Zagrebačke banke na
Luksemburškoj burzi doprinijelo je porastu stanja ulaganja za 65, 82% u odnosu na 2003.
godinu. Blagi porast stanja ulaganja bilježimo i u 2005.godini za 2% , a u 2006. godini
raste za 58,18% u odnosu na 2005. zahvaljujući novom Agrokorovom plasmanu
obveznica na međunarodnom tržištu. 2007. godina donosi blagi pad na računu stranih
ulaganja u korporativne obveznice za 1,8% , a u 2008. godini vrijednost na računu
ulaganja raste za 40,41% u odnosu na 2007. i 122,4% u odnosu na 2004. godinu. Svjetska
kriza je doprinijela padu ovih portfeljnih investicija u 2009. te je ukupno stanje na računu
palo za 5,5% i u 2010. za 12, 57% u odnosu na prethodne godine. Nova Agrokorova

33
plasiranja obveznica u 2011. i zaduživanje HEP-a na stranom tržištu 2012. godine za 500
milijuna eura potakli su porast ulaganja u 2011.,što je dovelo do porasta stanja na računu
inozemnih ulaganja u obveznice ostalih sektora za 207,02% odnosno 205, 81% u odnosu
na baznu 2004. godinu. U 2011. godini stanje ulaganja je raslo za 66,3%, dok su u 2012.
godini ulaganja pala, pa je stanje na računu bilo manje za 0,4% u odnosu na prethodne
godine.

Ulaganja u instrumente tržišta novca čine neznatan dio portfeljnih ulaganja.

Slika 19. Stanje portfeljnih ulaganja u instrumente tržišta novca 1998. – 2012.

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Prema trendu u razdoblju 1998.-2012. stanje portfeljnih ulaganja u instrumente tržišta

novca u 1998.godini je bilo – 52,386 milijuna eura s prosječnim godišnjim rastom od
16,686 milijuna eura.

34
2.4. Ostala inozemna ulaganja

2.4.1. Definicija i podjela ostalih inozemnih ulaganja

Ostala inozemna ulaganja obuhvaćaju kratkoročne trgovinske kredite, dugoročne

zajmove, kratkoročne zajmove, valute i depozite (promjene deviznih rezervi banaka)
države, banka i ostalih sektora.

Po ročnosti razlikujemo kratkoročna, srednjeročna i dugoročna ulaganja (zajmove).

Kratkoročni depoziti i zajmovi obuhvaćaju korištenje i otplatu glavnice zajmova
rezidenata odobrenih od strane nerezidenata, s rokom otplate do 12 mjeseci. Srednjoročni
i dugoročni depoziti i zajmovi obuhvaćaju korištenje i otplatu glavnice zajmova koje su
rezidentima odobrili nerezidenti, s rokom otplate duljim od godine dana.

Dugo vremena je kretanje zajmovnog kapitala predstavljalo dominantan oblik kretanja

međunarodnog kapitala. Najčešće su razvijene zemlje imale suficit kapitala pa su ga
plasirale u nerazvijene države gdje je bio zamjetan deficit financijskih sredstava. Tako se
u 70 – im godina prošlog stoljeća oko 65% međunarodnog kretanja kapitala realiziralo
kroz zajmove, dok su financijska tržišta bila nerazvijena. Iako s razvojem istih tržišta u
razvijenim državama opada udio ovih ulaganja u ukupnim inozemnim ulaganjima, 47%
stranih ulaganja u Republiku Hrvatsku u periodu od 1996.- 2012. čine upravo ostala
ulaganja.

HNB evidenciju kretanja ostalih ulaganja vodi od 1999. godine

35
Slika 20. Struktura ostalih ulaganja u RH 1998. – 2012.

Izvor: HNB, www.hnb.hr

.

2.4.2. Statistička analiza inozemnih ulaganja putem trgovinskih kredita

Slika 21. Stanje inozemnih ulaganja putem trgovinskih kredita 1998.-2012. verižni
indeksi

Izvor: HNB, www.hnb.hr

36
Trgovinski krediti čine najmanju stavku ostalih ulaganja. HNB prikuplja podatke o
trgovinskim kreditima od 1998.godine. Vode se u dvije evidencije – primljeni trgovinski
krediti države te ostalih sektora.

Tablica 5.

Ostala ulaganja u RH, trgovinski krediti, stanje 1998.-2012.

na kraju razdoblja u milijunima eura, bazni i verizni indeksi
Vi,1998.=10 Vi,2006.=10
Godina Stanje 0 0 Vt
1998. 419,9 100 200,53
1999. 383,7 91,38 183,24 91,38
2000. 346,7 82,57 165,57 90,36
2001. 317,2 75,54 151,48 91,49
2002. 311,6 74,21 148,81 98,23
2003. 230,1 54,80 109,89 73,85
2004. 209,4 49,87 100,00 91,00
2005. 249,5 59,42 98,16 98,16
2006. 244,9 58,32 116,95 98,16
2007. 337,8 80,45 161,32 137,93
2008. 367,5 87,52 175,50 108,79
2009. 344,4 82,02 164,46 93,71
2010. 370,2 88,16 176,79 107,49
2011. 217,0 51,68 106,63 58,62
2012. 314,2 74,83 150,05 144,79
Izvor:HNB,
www.hnb.hr

.
Prema trendu, 1998.godine stanje ukupnih trgovinskih kredita je bilo 342,2 milijuna eura
s prosječnim godišnjim padom od 3,912 milijuna eura

Promatrajući evidenciju HNB, može se zaključiti da stanje je stanje trgovinskih kredita u

promatranom periodu relativno stabilno bez drastičnih oscilacijate da su najveći iznosi
kredita uloženi 1998. godine. 1999.godine dolazi do laganog pada ukupnih trgovinskih
kredita u odnosu na ishodišnu 1998. godinu za 8,62%, dok je 2000. godine stanje na
računu trgovinskih kredita u odnosu na prethodnu godinu zabilježilo dodatan pad od
9,64%. Daljnji pad ulaganja u trgovinske kredite karakterizira i period do 2007.godine,
kada ulaganja putem trgovinskih kredita rastu, pa je saldo na računu veći za 37,93% u

37
odnosu na 2006.godinu. I u 2008. HNB registrira porast ulaganja i ujedno i stanja ovih
kredita za 8,79%, dok 2009. donosi pad ulaganja, a time i stanja za 6,39%. U 2010.godini
raste zaduživanje putem trgovinskih kredita, sto se reflektira na porast salda na računu za
7,49%, dok je jedini značajan pad ovih ulaganja zabilježen u 2011.godini pa je stanje
računa bilo za 41,38% manje u odnosu na 2010. godinu. Slijedeću godinu stanje je bilo
uvećano za 44,79% u odnosu na 2010.
Zaduživanje putem trgovinskih kredita su uglavnom koristili ostali sektori, a u manjoj
mjeri država.

2.4.3. Statistička analiza inozemnih ulaganja putem kredita

U strukturi ostalih inozemnih ulaganja najzastupljenija su ulaganja putem kredita.

Tablica 6.

Stanje inozemnih dugoročnih kredita države 1998. -2012.

na kraju razdoblja, u mil.eura, bazni i verižni indeksi

Godina Stanje Vi,1998..=100 Vi,2006=100 Vt

1998. 1.212,10 100 47,37
1999. 1.280,50 105,64 50,04 105,64
2000. 1.240,70 101,53 48,48 96,89
2001. 1.405,90 116,00 54,94 113,32
2002. 1.570,40 129,54 61,37 111,70
2003. 1.767,20 145,80 69,06 112,21
2004. 2.253,10 185,88 88,05 127,50
2005. 2.486,70 205,16 97,17 110,37
2006. 2.559,00 211,12 100,00 102,91
2007. 2.613,70 215,63 102,38 102,38
2008. 1.542,90 127,29 60,29 59,03
2009. 1.648,50 136,00 64,42 106,84
2010. 1.832,10 151,15 71,59 111,14
2011. 1.919,20 158,34 75,00 104,75
2012. 2.179,60 179,82 85,17 113,57
Izvor:HNB

38
www.hnb.hr

Hrvatska vlada je u značajnoj mjeri koristila dugoročne kredite kao sredstvo zaduživanja.
1999. godine stanje na ovom računu bilo je za 5,64% veće u odnosu na ishodišnu
1998.godinu, dok je 2000. godina donijela pad za 3,11% . Država se dodatno zaduživala i
u slijedećoj godini, pa je stanje na računu dugoročnih kredita bilo veće za 16% u odnosu
na ishodišnu 1998. godinu i 13,32% u usporedbi godinom koja joj je prethodila. Porast
na računu je vidljiv iz evidencije HNB-a i u slijedećim godinama, pa je 2002.donijela
porast od 111,7%, 2003. porast od 12,21% te 2004. od 27,5 % u odnosu na godine koje
su im prethodile. Rast investicija je evidentan i u 2005., 2006. i 2007. godini, pa su stanja
na računima državnih dugoročnih kreditnih obveza porasla za 10,37%, 2,91% te 2,38%
respektivno u odnosu na prethodne godine.
2008. godina i svjetska ekonomska kriza koju karakteriziraju restriktivno financiranje i
oskudica financijskih sredstava, dovode do drastičnog pada ove vrste zaduženja države,
te je stanje dugoročnog kreditnog financiranja smanjeno za 40,97% u odnosu na rekordnu
2007. godinu te je dovedeno na razinu iz 2002. godine.

Slika 22. Ostala ulaganja putem dugoročnih kredita države 1998. – 2012. verižni
indeksi

Izvor: HNB,www.hnb.hr

39
Dodatna dugoročna kreditna zaduženja država koristi već od 2009. godine koja donosi
rast stanja na računima dugoročnih kredita za 6,845% u odnosu na 2008. godinu. Rast
zaduživanja je nastavljen i do kraja analiziranog razdoblja.

Slika 23. Ostala inozemna ulaganja – dugoročni krediti države, bazni indeksi. 1998. –
2012.

Izvor: HNB, www.hnb.hr

Iz evidencije HNB – a je izvjesno da je država u neznatnoj mjeri koristila inozemne

kratkoročne kredite.

40
Značajna inozemna ulaganja su se putem dugoročnih kredita u promatranom razdoblju
slila u bankarski sektor.

Slika 24. Ostala ulaganja – stanje dugoročnih kredita, bankarski sektor 1998.-2012

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Analizirajući kretanje baznih indeksa stanja investicija u dugoročne kredite bankarskog

sektora, evidentan je konstantan rast u periodu od 2000. – 2006. godine. Nakon blagog
prvotnog pada investicija u 1999. godini, u 2000. godini je stanje na ovom računu bilo za
5,19% veće u odnosu na ishodišnu 1998. godinu. 2001. je zabilježen rast od 11,27%, a
2002. za 14,69%. Stanje na ovom računu je doseglo svoj maksimum u 2006. godini kad
su obveze iznosile 4.217,4 milijuna eura, što je porast za 154,4% u odnosu na ishodišnu
1998. godinu .

Nakon rekordne 2006. godine, dugoročna inozemna zaduženja domaćih banaka počinju
padati, pa je stanje u 2009. veće u odnosu na 1998. godinu za 115,06%, ali je manje u
odnosu na baznu 2006. godinu za 14,46%. Daljnji pad je vidljiv i u 2008. godini za
19,82% . 2009. godine su se banke dodatno zadužile na dugi rok, pa je pad stanja na
računu blaži u odnosu na 2006. godinu, te iznosi 15,94%.

41
Smanjenje inozemnog investiranja u dugoročne kredite banaka je vidljivo u 2010. godini,
kad je stanje ovih kredita umanjeno za 21,51% u odnosu na 2006. godinu te 5,44% u
odnosu na 2009. godinu.
2011. godina bilježi novi blagi porast investiranja, i rast stanja za 11,53% u usporedbi s
2010. godinom dok je u 2012. godini evidentan pad za 17,38% u odnosu na prethodnu
godinu.

Bankarski sektor je u promatranom razdoblju bio korisnik i kratkoročnih inozemnih

kredita.

Slika 25. Stanje inozemnih ulaganja u RH putem kratkoročnih kredita bankarskom

sektoru 1998. -2012., verižni indeksi

Izvor:HNB, www.hnb.hr

Do 2003. godine evidentno je skromno korištenje inozemnih kratkoročnih kredita u

sektoru bankarstva.

42
2003. godine stanje kratkoročnih inozemnih kredita banaka poraslo je za čak 1915,33% u
odnosu na prethodnu 2002. godinu. To je očito bila prijelomna godina nakon koje je
bankarski sektor počeo privlačiti značajna sredstva u vidu kratkoročnih inozemnih
kredita.
Slijedeće godine ulaganja su stagnirala, pa je zabilježen pad stanja za 13,88% u usporedbi
s 2003. godinom, dok 2005. godina donosi nova kreditiranja i rast za 104,78% u odnosu
na prethodnu godinu. Rast je vidljiv i u 2006. godini, dok 2007. godina nosi pad
investicija za 38,2%, a 2008. rast za 58,65% u usporedbi s prethodnim godinama.

U 2009. godini stanje inozemnih kratkoročnih kredita banaka bilo je 807,5 milijuna eura,
što je za 28,03% manje u odnosu na 2008.godinu. Nova zaduženja banaka HNB
evidentira 2010. pa je novo stanje 947,8 milijuna eura. U 2011. i 2012. godini dolazi do
smanjenja zaduženja za 45.5% , odnosno za 1,75 % u odnosu na godine koje su im
prethodile.

Slika 26. Inozemna ulaganja kroz dugoročne kredite u ostale sektore 1996. – 2012.

Izvor: HNB, www.hnb.hr

43
I ostali sektori su koristili dugoročne i kratkoročne inozemne kredite za financiranje
poslovnih aktivnosti. Investiranje u ostale sektore putem dugoročnih kredita bilježi
konstantan rast u periodu 1998. -2010, nakon čega dolazi do pada u ovom vidu
kreditiranja. Analizirajući verižne indekse, može se zaključiti da je najveći rast u stanju
zabilježen u 2008, godini, kad je zabilježen rast od 42,18% u odnosu na 2007. godinu te
je stanje dugoročnih inozemnih kredita ostalih sektora iznosilo 17 589,5 milijardi eura. I
u 2009. došlo je do rasta ulaganja, a time i stanja za 3,41% u odnosu na 2008. , te u 2010.
u odnosu na prethodnu godinu, kad je zabilježeno stanje dugoročnih kredita bilo 18 352,9
milijarda eura.
S druge strane, vrijednosti ulaganja putem kratkoročnih kredita nisu bile ni približne
vrijednostima dugoročnih kredita. 1999. i 2000. godine bilježimo smanjenje stanja
ulaganja kratkoročnih kredita za 20,71% te 52,08% u odnosu na prethodne godine. Kao
godina koju karakteriziraju maksimalna ulaganja ističe se 2008., kad HNB evidentira rast
ulaganja za 156,2% u odnosu na 2007. godinu, a stanje računa iznosi 827,1 milijuna eura.
U slijedećim godinama vrijednost stanja na računima se konstatno smanjivala.

2.4.4. Ostala ulaganja – gotovina i depoziti

Slika 27. Ulaganje u banke putem depozita i gotovine 1998. -2012. godine – stanje

44
Izvor: HNB, www.hnb.hr

Iz grafikona 21. očit je konstantan porast priljeva kapitala putem depozita i gotovine u
bankarski sektor u promatranom razdoblju.

Slika 28. Stanje ulaganja u gotovinu i depozite bankarskog sektora 1998. – 2012.

s
Izvor: HNB, www.hnb.hr

U 1999. godini priljev gotovine i depozita u bankama raste za neznatnih 1,9%, dok
slijedeća godina nosi pad za 13,26% u odnosu na prethodnu godinu. Prvi značajan porast
priljeva inozemnih ulaganja kroz gotovinu i depozite bilježimo 2001. godine kad je stanje
inozemnih depozita i gotovine u bankama iznosilo 718,3 milijuna eura.

U 2002. godini stanje raste za 164,08% u odnosu na prethodnu godinu. Daljnji rast ovih
inozemnih sredstava donose i slijedeće godine. U 2003. godini evidentan je porast od
44,25% u odnosu na 2002. godinu. Ipak, to čini samo 62,25 % vrijednosti stanja ovih
45
računa u 2006. godini. Rast je evidentan i u 2003., 2004. i 2005., godini i to za 18,42%,
12,11% te 21% respektivno u odnosu na prethodne godine.
Maksimum stanja inozemnih ulaganja gotovine i depozita evidentan je u 2011. godini,
nakon čega je stanje ove stavke smanjeno za 16,33% u 2012. godini.

46
3. ZAKLJUČAK

Današnji međudržavni ekonomski odnosi počivaju na ekspanziji razmjena robe, kapitala,

radne snage i informacija i znanja. Rast i razvoj tranzicijskih gospodarstava, među kojima
je i hrvatsko, uvelike ovisi o spremnosti inozemnih rezidenata da svoja slobodna sredstva
ulože u poslovne projekte u zemljama u tranziciji.
Analizirajući podatke HNB –a u ovom radu, može se zaključiti da Republika Hrvatska
nije uspjela privući dovoljno inozemnih ulaganja da bi potakla rast i razvoj gospodarstva.
U početku tranzicije, zbog ratnih zbivanja i makroekonomske nestabilnosti, većina je
velikih tvrtki koje karakterizira, izvozno orijentirana masovna proizvodnja s visokom
dodanom vrijednosti uložila sredstva i otvorila pogone u ostalim europskim tranzicijskim
zemljama – Mađarska, Češka, Slovačka itd.

Uzroci posljeratnih neuspješnih privlačenja inozemnih investicija su vezani za sporu

administraciju, mito i korupciju, sporo rješavanje imovinsko – pravnih odnosa i pomalo
neozbiljan pristup privlačenju stranih investitora. U periodu kad su se pojedine inozemne
investicije počele realizirati, katastrofalne posljedice na inozemna ulaganja izazvala je
svjetska financijska kriza .

I sama struktura djelatnosti u koje se ulagalo je izrazito nepovoljna za hrvatsko

gospodarstvo, u Hrvatskoj se ulagalo u bankarstvo, trgovinu na veliko, i ostale grane
tercijarnog sektora te proizvodnju naftnih derivata , a još se čekaju velika greenfield
proizvodna ulaganja koja bi potakla rast i zaposlenost

Analizirajući inozemna portfeljna ulaganja, očito je da je prisutna izrazita dužnička

struktura ulaganja u vrijednosne papire. Ulaganja u dionice i vlasničke udjele tvrtki u
Hrvatskoj čine svega 25% ukupnih portfeljnih ulaganja. Prevladavaju ulaganja u
obveznice, posebno državne, čije se emitiranje posebno intenziviralo u periodu krize,
gdje se država zadužuje da bi otplatila ranije obveze te podmirila proračunski deficit.

47
Može se zaključiti da hrvatske tvrtke teško pronalaze put do jeftinijeg međunarodnog
kapitala.
Ostala inozemna ulaganja u razvijenim gospodarstvima čine tek manji segment u
međunarodnoj razmjeni kapitala, dok kod Republike Hrvatske to nije slučaj. Evidentno je
izrazito dužničko financiranje posebno putem dugoročnih kredita, kako države, tako i
bankarskog i ostalih sektora.

Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske je pripremilo plan s ciljem razvoja

gospodarstva kroz privlačenje inozemnih, prvenstveno greenfield ulaganja za period
2014.- 2020. U SWOT analizi kao prednosti Hrvatske navode se povoljan geostrateški
položaj, obrazovana radna snaga, razvijena poslovna, prometna i telekomunikacijska
infrastruktura, prirodni uvjeti za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, članstvo u
EU, razvijena poslovna infrastruktura itd.

Kao slabosti navode se administrativne prepreke, gospodarska struktura ovisna o nisko –

tehnološkim sektorima, zastarijela tehnologija, neusklađeno tržište rada s potrebama
gospodarstva, odljev mozgova, nedovoljna umreženost javnog, privatnogi i znanstveno –
istraživačkog sektora, nedovoljna ulaganja u istraživanje i razvoj.

Kao izazovi (prijetnje) privlačenju investicija u domaće gospodarstvo navedeni su

globalne promjene u privlačenju investicija (Indija, Kina, Brazil itd.), jačanje
investicijske atraktivnosti ostalih zemalja JI Europe, globalna kriza itd.

Kao mogućnosti navode se pametna sektorska specijalizacija u RH, mogućnost korištenja

strukturnih instumenata Kohezijske politike EU; razvoj i internacionalizacija klastera
konkurentnosti, transfer tehnologije kroz FDI, mobilizacija investicijskog potencijala
dijaspore, jačanje uloge diplomacije u proaktivnom privlačenju inozemnih investicija itd.

Mjere u funkciji poticanja inozemnih investicija usmjerene su na unaprijeđenje

investicijskog okruženja i promociju RH kao atraktivne investicjske destinacije.
Sukladno tome, pepoznato je 16 prioritetnih mjera investicijske politike koja će

48
udruženo provoditi ministarstva u vladi, a one uključuju: unaprijeđenje
investicijskog okruženja, unaprijeđenje zakonodavnog i institucionalnog okvira i
uklanjanje administrativnih barijera za investicije, jačanje investicijskog potencijala
sektora malog i srednjeg poduzetništva, prilagodba obrazovnog sustava i tržišta rada
potrebama gospodarstva, stvaranje poticajnog okruženja za investicije u istraživanje,
razvoj, inovacije i KET tehnologije i ostale mjere.

Hoće li hrvatsko gospodarstvo neutralizirati prijetnje, poboljšati slabosti, iskoristiti

predosti i mogućnosti za privlačenje inozemnih investicija koje bi konačno potakle rast i
razvoj, ostaje za analizu nekim budućim generacijama studenata.

49
LITERATURA

1. Babić M., Babić A. : “Međunarodna ekonomija”, Mate d.o.o. Zagreb 2000.

2. Babić,A., Pufnik,A., Stučka T., : “Teorija I stvarnost inozemnih izravnih ulaganja u
svijetu i u tranzicijskim zemljama s posebnim osvrtom na Hrvatsku”; HNB, Zagreb 2001.
3. Bilas, V., Franc S, : “Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticaja” , EF Zagreb
2005.
4. Grgić M., Bilas V., : “Inozemna izravna ulaganja i ekonomski razvoj”, EF Zagreb
2012.
5. HNB, www.hnb.hr
6. Jošić, M. univ.spec.oecc.,:” Inozemna ulaganja u funkciji izvoza – slučaj Hrvatske”,
EF Zagreb 2008.
7. Martišković,Ž. mr.sc., Vojak, N., univ.spec.oec., Požega, S.,spec.oec. : “Značaj
inozemnih ulaganja u Republiku Hrvatsku”, Veleučilište u Karlovcu, Zbornik, 2012.
8. Ministarstvo financija RH; www.mfin.hr
9. Ministarstvo gospodarstva RH; www.mingo. hr
10. Pavlović, D.: “Inozemne direktne investicije u međunarodnoj trgovini”, Golden
Marketing – Tehnička knjiga Zagreb 2008.
11. www.poslovni.hr
12. Rozga, A. dr.sc.: “Statistika za ekonomiste” , Ekonomski fakultet Split, 2009.
13.Sisek B., “Strane izravne investicije u Hrvatskoj – uzroci neuspjeha”, EF Zagreb
2005.

50
POPIS TABLICA

Tablica 1.Inozemna ulaganja, bazni i verižni indeksi.....................................................8

Tablica 2. Vlasnička ulaganja u RH 1996. – 2012. bazni i verižni indeksi.................13
Tablica 3.FDI zadržane zarade 1996. – 2012.................................................................17
Tablica 4.FDI ostala ulaganja u RH 1997. -2012..........................................................19
Tablica 5.Stanje portfeljnih ulaganja u RH 1998. -2012..............................................26
Tablica 6 .Ostala ulaganja u RH; trgovinski krediti 1998. – 2012..............................36
Tablica 7.Stanje inozemnih dugoročnih kredita države 1998. -2012.........................37

51
POPIS GRAFIKONA

Slika 1. Struktura inozemnih ulaganja u RH 1996. – 2012...........................................5

Slika 2. Izravna inozemna ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi....................10
Slika 3 . Inozemna izravna ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi...................11
Slika 4. Struktura inozemnih izravnih ulaganja u RH 1996. – 2012...........................12
Slika 5. Vlasnička ulaganja u RH 1996. – 2012. bazni indeksi....................................14
Slika 6. Vlasnička ulaganja u RH 1996. – 2012. verižni indeksi..................................15
Slika 7. Ulaganja u RH – saldo zadržanih zarada 1996. – 2012. godine.....................16
Slika 8. Ulaganja u RH putem zadržanih zarada 1996. -2012. verižni indeksi..........18
Slika 9. Izravna ulaganja – ostala ulaganja 2996. – 2012. saldo..................................20
Slika 10. Inozemna izravna ulaganja u RH 1996. – 2012. po djelatnostima..............21
Slika 11. Inozemna izravna ulaganja u RH po zemljama podrijetla 1996. – 2012... .23
Slika 12. Stanje poftfeljnih ulaganja u RH 1997. -2012..............................................27
Slika 13. Struktura portfeljnih ulaganja u RH 1999. – 2012.g....................................28
Slika 14. Struktura inozemnih portfeljnih ulaganja u obveznice 1996. -2012...........29
Slika 15. Inozemna ulaganja u državne obveznice RH 1998. -2012. bazni indeksi. . .30
Slika 16. Stanje ulaganja u državne obveznice 1998. – 2012. verižni indeksi............31
Slika 17. Inozemna portfeljna ulaganja u obveznice ostalih sektora u RH 1998.
-2012. , verižni indeksi.....................................................................................................32
Slika 18. Stanje portfeljnih ulaganja u instrumente tržišta novca 1998. – 2012........33
Slika 19. Struktura ostalih ulaganja u RH 1998. – 2012..............................................35
Slika 20. Stanje inozemnih ulaganja putem trgovinskih kredita 1998.-2012. verižni
indeksi...............................................................................................................................35
Slika 21. Ostala ulaganja putem dugoročnih kredita države 1998. – 2012. verižni
indeksi...............................................................................................................................38
Slika 22. Ostala inozemna ulaganja – dugoročni krediti države, bazni indeksi. 1998.
– 2012................................................................................................................................39
Slika 23. Ostala ulaganja – stanje dugoročnih kredita, bankarski sektor 1998.-2012.
...........................................................................................................................................40
Slika 24. Stanje inozemnih ulaganja u RH putem kratkoročnih kredita bankarskom
sektoru 1998. -2012., verižni indeksi..............................................................................41
Slika 25. Inozemna ulaganja kroz dugoročne kredite u ostale sektore 1996. – 2012.
...........................................................................................................................................42
Slika 26. Ulaganje u banke putem depozita i gotovine 1998. -2012. godine – stanje. 43
Slika 27. Stanje ulaganja u gotovinu i depozite bankarskog sektora 1998. – 2012....44
53