POEZIJA

AVANGARDA- zajednički naziv za više različitih smjerova koji se u književnosti javljaju početkom
20. st (oko 1910.) i traju do tridesetih godina:

FUTURIZAM ( Italija i Rusija)

EKSPRESIONIZAM (Njemačka,Austrija)

DADAIZAM

NADREALIZAM (Francuska)

Obilježava ju pobuna protiv tradicije i istovremenost stilova: trajanje jednog stila najčešće nije
prekinuto pojavom drugog stila

Avangardni smjerovi odbacuju realističku koncepciju književnosti kao oponašanja stvarnosti, a

afirmiraju POETIKU OSPORAVANJA :

 osporava se ono što se u tradiciji smatralo lijepim ( pozitivno vrednovanje antiljepote)

 suprostavlja se onomu što je logično, razumljivo ( pozitivno vrednovanje alogičnoga)

FUTURIZAM
-umjetnički pokret koji se najprije javlja u Italiji oko 1909. godine, a poslije se pod tim imenom
javljaju i ruski futuristi (1912.) .

- u futurizmu je ključna POBUNA

OBILJEŽJA FUTURIZMA: odbacivanje tradicije, okrenutost budućnosti, optimizam,

samouvjerenost u nastupu, zalaganje za slobodu riječi,inovacije u pjesničkom jeziku

FUTURIZAM U ITALIJI

- Futuristi traže stvaranje nove umjetnosti koja slavi tehniku i strojeve novog vremena. ta će
umjetnost biti intuitivna,a ne intelektualna poput tradicionalne

FUTURIZAM U RUSIJI

- Futuristi su bili prvi avangardni ruski umjetnici. Poput talijanskih futurista od kojih su preuzeli
ime, objavili su svoj manifest i nazvali ga PLJUSKA DRUŠTVENOM UKUSU (1912.)
- Ruska se umjetnička avangarda vezala uz rusku revoluciju pristajući uz njezino rušenje staroga
svijeta

-Obraćali su se kolektivu, narodu

-Najpoznatiji su ruski futuristi VLADIMIR VLADIMIROVIČ MAJKOVSKI i VELIMIR HLJEBNIKOV

V.V. MAJKOVSKI za novo je vrijeme nastojao stvoriti NOVU, URBANU, REVOLUCIONARNU

POEZIJU

OBILJEŽJA NJEGOVE POEZIJE: tematika grada, jezik ulice ( žargonizmi, nepoetske riječi,
novotvorenice ), hiperbločnost stila, antiesteticizam

 za takvu je poeziju stvorena i nova vrsta stiha : STUPNJEVITI STIH- koji je prikladan za
pjesništvo koje se s pozornice obraća slušateljima

EKSPRESIONIZAM
U razvoju ekspresionizma mogu se uočiti tri faze: PREDRATNA, RATNA i POSLIJERATNA

 PREDRATNI ili KOZMIČKI EKSPRESIONIZAM- donosi tematiku čovjekova odnosa prema

Bogu i vječnim pitanjima smisla života, čocjekova postojanja, položaja u svemiru
 RATNI EKSPRESIONIZAM -prikazuje rat kao izraz krajnje dehumanizacije čovjeka, ratna
pustošenja, ranjenike, čovjekov strah i tjeskobu, smrt
 POSLIJERATNI (SOCIJALNI) EKSPRESIONIZAM- donosi apokaliptičnu viziju grada, detalje
suvremene civilizacije u kontrastu s motivima prirode, bijedu nižih društvenih slojeva,
socijalnu nepravdu

OBILJEŽJA EKSPRESIONIZMA :

 ANTIMIMETIČKO NAČELO

Umjetnost nije oponašanje stvarnosti. Umjetničko djelo predstavlja osjetilnu irealnost

 ODNOS PREMA STVARNOSTI

Rezultat društvene stvarnosti izražava se nemir, tjeskoba i krik

 EKSPRESIJA

To je izraz čovjekove unutrašnjosti(duhovne) stvarnosti

 PJESNIČKI JEZIK
Standardni jezik predstavlja instrument građanskog društva- ono na čiju nehumanost
ekspresionisti ukazuju. Samo pjesnički jezik može biti sredstvo u kojem se ostvaruje
umjetnička sloboda
 AUTONOMIJA BOJE ( oluja boje)
Boja je u ekspresionističkom djelu potpuno autonomna: umjetnik ne preslikava boje iz
stvarnosti ( npr. plavo nebo, zelena trava), već bojom iražava svoju duhovnu stvarnost.
BOJA je ovisna samo o umjetnikovoj volji
*U književnom je djelu važna vizualna sastavnica: oluji boja odgovara OLUJA JEZIČNIH
SLIKA- tako se pobuna spaja s osjećajem tjeskobe i straha uoči Prvog svjetskog rata

NAJZNAČAJNIJI EKSPRESIONISTIČKI PJESNICI:

1. GEORG HEYM , rani ekspresionistički pjesnik. Pripadao je skupini mladih pjesnika
koji su se u Berlinu okupljali oko književnoga kluba Neopatetički kabare, čitajući
svoje stihove na javnim priredbama

Napisao je zbirku pjesama Vječni dan (1911.)

2. GEORG TRAKL, austrijski pjesnik, pjesnik u čijem se djelu održava svijet pun tuge,
tjeskobe, straha. Svijet se u njegovim stihovima sintaksom razbija na fragmente-
ne daje se vizija cjeline, nego samo njezini dijelovi, krhotine
3. GOTTFRIED BENN, njemački pjesnik, po struci liječnik. U svojim pjesmama
pokazuje stvarnost koju vidi u bolnicama- estetikom ružnoće šokira čitatelja
izazivajući u njemu strah. To se zove antipoezija – njome se naglašava negativan
stav prema pojmu ljepote što ga je postavilo društvo. Njegovu sliku svijeta
kritičari su prozvali medi- ciničnom
Djela: zbirke pjesama Mrtvačnica (1912.), Meso (1917.)
4. FRANZ WERFEL, austrijski književnik, bio je pacifist poznat po svojim pjesmama
posvećenim malom čovjeku, bez obzira na to kojem je narodu pripadao
Djela : zbirka pjesama Prijatelj svijeta (1911.)
EKSPRESIONISTIČKI ČASOPISI
  Der Sturm ( Berlin. 1910. – 1932.)- spona između likovnog i književnog ekspresionizma
 Die Aktion ( 1911. – 1932.) – časopis koji poziva na djelovanje u javnom i političkom
životu

DADAIZAM
U vrijeme Prvog svjetskog rata (1916.) u Zurichu se okupila skupina mladih umjetnika čiji je vođa
bio francuski književnik TRISTAN TZARA ( podrijetlom Rumunj)

 Njihov program bio je potpuna negacija svega tradicionalnoga: stari svijet, utemeljen na
racionalnom, doveo je do masovnog ubijanja u svjetskom ratu.
 Zbog toga ti mladi umjetnici izlaze s potpuno suprotnim programom: tradiciji suprostavljaju
iracionalnu negaciju svih vrijednosti uključujući i umjetnost jer je i ona čuvar prošlosti
kojeg treba uništiti. U njihovu programu je besmisao i protuumjetnost.
 Oni su sebe nazvali DADAISTIMA
 Za dadaizam je karakteristično: negiranje svega racionalnog, paradoks i crni humor

NADREALIZAM
 Razvio se iz dadaizma i talijanskog metafizičkog slikarstva
 Začetnik nadrealizma je Andre Breton, koji je 1924.godine objavio Manifest nadrealizma
 - pridružuju mu se : Louis Aragon, Paul Eluard, Tristan Tzara te slikari Marcel
Duchamp, Max Ernst, Jean Arp, Salvador Dali, Joan Miro i dr.
 KNJIŽEVNA TEHNIKA : AUTOMATSKO PISANJE ( NADREALIZAM)
 program nadrealizma zasniva se na učenju Sigmunda Freuda, utemeljitelja
psihoanalize, i na njegovu pojmu nesvjesnoga koje usmjerava čovjekovo
ponašanje i njime upravlja
 u temelju nadrealizma zamisao je da se nesvjesno može „automatskim
rukopisom“ prenijeti u umjetničko djelo .Stoga se nadrealisti zalažu za bilježenje
spontanog tijeka misli, asocijacija i slika koji se javlja u posebnim stanjima
sanarenja i budnog sna

OBILJEŽJA NADREALIZMA:

1. negiranje racionalnoga( osporavanje tradicionalne kompozicije )

2. slikovitost
3. nadrealistička metafora spaja nespojivo ( dvije različite stvarnosti); tako se uvodi pojam
nove, grčevite ljepote
 Paul Eluard – jedan od najznačajnijih predstavnika nadrealizma
- u početku je pisao ljubavnu poeziju, a kasnije se odvaja od nadrealizma i piše
angažiranu poeziju

IMAŽIZAM
 imažistima je važan način na koji se doživljaj pretače u pjesnički jezik
 Pjesnički postupak zasnovan je na govoru „čistih“ slika. Bitno im je izraziti točnost
doživljaja, bez verbalizma
 Imažizam je nastao u engleskoj poeziji
 Nezadovoljni tradicionalnim britanskim pjesništvom, imažinisti su tradicionalne oblike
pokušali zamijeniti slobodnim stihom i oblicima japanskoga haiku pjesništva
 Ime imažizam dao je Amerikanac Ezra Pound koji se pokretu pridružio 1912.godine
 Prvi svjetski rat dovodi do gašenja pokreta

 Godine 1919. skupina moskovskih umjetnika utemeljuje ruski imažinizam,a jedan od

njih je SERGEJ ALEKSANDROVIČ JESENJIN, no već sljedeće godine Jesenjin se izdvaja
iz pokreta smatrajući njegove postavke ograničavajućima za pravu poeziju
 Jesenjinov je avangardizam utemeljen na narodnoj tradiciji.
 Većinu je svojih pjesama napisao u klasičnom, vezanom stihu
 Izraz mu je slikovit , metaforičan, a u pjesmama često prevladava baladičan ugođaj

TRI STVARALAČKE FAZE :

PRVA ILI RANA FAZA (1914.-1916.) ; vrijeme prije Listopadske revolucije

 Jesenjin je pjesnik ruske prirode, a lirski subjekt harmonično je uklopljen u nju

 Boje su svijetle, a naglasak je na poetizaciji patrijarhalnog života

DRUGA FAZA (1917.-1919.)

 Nakon Listopadske revolucije 1917. Jesenjin postaje aktivnim urbanim pjesnikom.

 Revoluciju je doživljavao kao prekretnicu za svoju Rusiju, a sebe kao pjesnika – proroka
koji najavljuje novo doba svojoj zemlji, i to posebice onoj seoskoj, zapostavljenon Rusiji,
u čiju duhovnu preobrazbu vjeruje
 U tom razdoblju nastaju njegove poeme Pjevni zov, Drug, Preobrazba, Jadranska
golubica, Nebeski bubnjar i dr.
TREĆA FAZA (1920. – 1925.)

 Nakon razdoblja uzleta i oduševljenja revolucijom, pjesnik postaje tragično svjestan da

preporod Rusije nije ostvaren, a željezna kultura koju donosi novo vrijeme odnosi
pobjedu nad prirodom. On sam više ne pripada selu, ali ni grad ne doživljava kao
ispunjenje svojega sna
 sve se to odrazilo u djelima koja nastaju u tom razdoblju:
o Ispovije mangupa (1920., lirska autobiografija)
o Krčmarska Moskva (1924., pjesnički ciklus)
o Crni čovjek (1925., poema )

JESENJIN I JESENJINŠTINA:

Svojom je lirikom i načinom života Jesenjin snažno utjecao na suvremenike , pa je prema

njegovu imenu nastao pojam JESENJINŠTINA – tako se nazivao dekadentan, boemski i
pesimističan odnos prema vijetu, nastao u Rusiji nakon njegova samoubojstva

MARCEL PROUST

o Proustov ciklus ima oblik memoara (izmišljenih), što omogućuje pričanje prošlih
događaja u 1 . licu te prožimanje dviju vremenskih perspektiva: proživljenoga vremena i
pripovjedačeve sadašnjosti .( Iznimka je Jedna Swannova ljubav u kojoj se pripovijeda
uglavnom u 3. Licu

COMBRAY

SJEĆANJE

 Osnovna je tema Proustova ciklusa sjećanje. To je ciklus romana o vremenu koje i

prošlo, a kojemu Lik/Pripovjedač, preoblikujući ga u umjetničko djelo, naknadno daje
smisao.
 Proustova je teza da je život sam po sebi pun besmislenih konvencija, a mi mu sami
naknadno možemo dati smisao

IMPRESIONIZAM ( Impresija je dijalog umjetnika sa stvarnošću )

o Proust smatra da je naša prošlost „sačuvana“ u nama samima, ali ju mi ne možemo

svjesnim naporom vratiti, tj. ne možemo se razumom ( voljno) prisjetiti davnih događaja
kada to poželimo. Ipak , postoji način kojim se prošlo vrijeme može vratiti: to je osjetilna
impresija
 o Prva je takva impresija u ciklusu okus kolačića mala madeliene natopljena u lipov čaj.
Zahvaljujući tom okusu, na metaforičan se način pokazuje povezanost između tijela kao
čuvara sjećanja i nesvjesnoga u nama

KOMPOZICIJA

o Roman ima asocijativnu kompoziciju: zahvaljujući osjetilnoj impresiji, u njemu se, slično
filmskim postupcima usporenoga snimanja i zumiranja, izdvajaju fragmenti, a mješaju se
i vremenske perspektive- prelazi se s jedne razine sjećanja ( pripovjedačeva prošlost ) na
drugu ( pripovjedačeva sadašnjost)

KNJIŽEVNO DJELO

o Lik /Pripovjedač želi postati književnikom. Svoju prvu stranicu uspio je napisati nakon
intezivnog doživljaja slike triju zvonika u kretanju: kako se on sam pomicao u prostoru i
vremenu, tako se ta slika mijenjala
o Ono što je napisao nije bio objektivan prikaz zvonika, već njegova impresija kojoj je dao
smisao proživjevši ju u svom duhu
 taj se postupak metaforično može primijeniti na Proustov ciklus u cjelini: stvarnost (
proživljeni život ) može se oblikovati i dobiti smisao samo naknadno, u sjećanju

PROUSTOV ESTETICIZAM

Proust je svoje kniževno djelo poistovjetio sa svojim životom. Za njega umjetnost daje smisao
samom životu, odnosno život se može osmisliti tek naknadno, u književnom stvaranju:

-književnost, zahvaljujući sjećanju, dovodi prošlost u sadašnje vrijeme i time joj daje nov
smisao
FRANZ KAFKA; PROCES

PROCES (1925.)

 Proces je roman lika: lik Josefa K. Činitelj je integracije svih ostalih elemenata romana

KOMPOZICIJA ROMANA:

 Početno i završno poglavlje romana čine zaokruženu cjelinu: na početku romana Josefa
K. izvješćuju o uhićenju, a u završnom se poglavlju nad njim izvršava smrtna kazna
 Ostala poglavlja unutar romana građena su po principu: u svakom od njih Josef K. nastoji
dobiti neko objašnjenje svojega procesa, u nekom mu se trenutku čini da će se to i
dogoditi, ali na kraju slijedi neuspjeh

PARABOLA O SELJAKU I VRATARU :

 Središnji je dio romana ( i njegova kulminacija ) poglavlje U katedrali.

 U razgovoru s Josefom K. svećenik ( zatvorski kapelan) priča parabolu o seljaku i vrataru
pred vratima zakona. Tumačeći kasnije njezin smisao, svećenik dopušta mogućnost
različitih značenja.
 ta parabola ukazuje na paradoks da nešto istovremeno može biti i istinito i lažno. Po tom
bi, kako zaključuje Josef K., laž bila temeljno načelo na kojemu je sazdan svijet.
 Primijeni li parabolu na svoj slučaj, njemu ne preostaje ništa drugo nego odustati od
traženja rješenja, što on i čini

LUIGI PIRANDELLO:

PIRANDELLOVA REFORMA KAZALIŠTA:

Novine koje je Pirandello unio tradicionalnu dramaturgiju realistčko-naturalističke drame:

 Ukidanje podjele na činove i prizore u dramskom tekstu

 Razaranje iluzije scenske stvarnosti i razotkrivanje mehanizma predstave;npr.
scenografija često ne služi stvaranju iluzije, već njezinu razaranju (tzv. Reteatralizacija
kazališta)
 Ostvarivanje dojma improvizacije
 Uvođenje dramaturgije predstave u predstavi
 Dokidanje tzv. Četvrtog zida predstave i isprepletanje prostora pozornice i prostora
gledališta ( npr. Šest osoba traži autora glumci ulaze kroz gledalište )
 Prikazivanje bizarnih sadržaja i likova
PIRANDELLOVE MISLI O UMJETNOSTI I ŽIVOTU:

 U svijetu u kojem je sve relativno, umjetnost je stvarnija od stvarnosti

 Kobna rascijepljenost čovjekove osobnosti uzrok je nemogućnosti sporazumijevanja
među ljudima
 Komunikacija počiva ne varci uzajamnog razumijevanja utemeljenoga na praznoj
apstrakciji riječi
 KASNI MODERNIZAM

(od četrdesetih do sedamdesetih godina 20.st)

 Četrdesetih godina 20.st avangarda se postupno stišava; iako i dalje postoje avangardne
tendencije, one ne dominiraju, a javljaju se i pokušaji obnove realističke proze
 Obnavlja se dijalog s tradicijom; književnici se vraćaju velikim književnim temama (
odnos pojedinca i društva, pojedinac u suvremenoj civilizaciji, smisao postojanja
književnosti, smisao ljudske povijesti )
 U PROZI kasnog modernizma javlja se EGZISTENCIJALISTIČKI ROMAN
 U DRAMI se javlja EPSKI TEATAR I ANTIDRAMA ( teatar apsurda)

DRAMA
U prvoj polovici 20. St izdvojila su se dvojica dramatičara :

1. U razdoblju avangarde Luigi Pirandello. Njegovo djelo treba promatrati u kontekstu

duhovne krize nastale nakon Prvog svjetskog rata
2. U kasnom modernizmu BERTOLT BRECHT . Njegovo djelo treba promatrati u odnosu
prema međuratnom totalitarizmu

O NASTANKU DRAME MAJKA COURAGE I NJEZINA DJECA :

Brecht je Majku Courage pisao u emigraciji 1939. Potpuno svjestan opasnosti nadolazeće
svjetske krize- Drugog svjetskog rata

 Majka Courage simbolizira Majku Njemačku o kojoj je u pjesmi Njemačka Brecht rekao: „
Neka drugi govore o njihovoj sramoti, ja govorim o svojoj“
IVO ANDRIĆ – PROKLETA AVLIJA ( 1954.)
 Kao književna vrsta je kratki roman ili dulja pripovijetka
 Obrađuje povijesnu građu. Prikazuju se događaju u carigradskom zatvoru u vrijeme
Turskog Carstva
 U prikazu zatvora i zatvorenika, njihovih sudbina i međusobnih odnosa, pisca zanimaju
vječne teme: odnos vlasti prema pojedincu , ali još više pojedinac sam u odnosu prema
svijetu i prema samome sebi
 Kompozicija je prstenasta, a u ulozi pripovjedača izmjenjuje se nekoliko likova. Jedna od
tema djela je i samo pričanje
 Stil je preuzet iz starih franjevačkih kronika, istodobno je: objektivan, precizan i slikovit,
simboličan
 ANTIDRAMA
U Francuskoj se 50-ih godina javlja antidrama. Ona se suprostavlja tradicionalnoj dramskoj
književnosti.

 U antidrami nema radnje, karaktera ni dijaloga u pravom smislu riječi- u njoj se ne

poštuju nikakva tradicionalna pravila oblikovanja dramskog teksta
 Najpoznatiji predstavnici : Eugene Ionesco i Samuel Beckett. Njih zaokupljaju teme
otuđenja i nemogućnosti istinske ljudske komunikacije, teme koje je u dramskoj
umjetnosti afirmirao Pirandello

Godine 1950. Ionesco je napisao svoj dramski prvijenac Ćelava pjevačica koji je u podnaslovu
odredio kao „ antikomad“ . Po tom je nazivu za označavanje dramskih djela sličnih osobina
stvoren termin antidrama

 Antidramu prožima osjećaj besmisla svijeta i života, pa se zbog toga javlja i termin teatar
apsurda