Primarna zdravstvena zaštita, ili PZZ, odnosi se na "osnovnu zdravstvenu zaštitu" koja se zasniva na

naučnim i društveno prihvatljivim metodama i tehnologiji, koja univerzalnu zdravstvenu zaštitu čini
dostupnom svim pojedincima i porodicama u zajednici. Svojim punim učešćem i po cijeni koju zajednica i
zemlja mogu priuštiti da održe u svakoj fazi svog razvoja u duhu samopouzdanja i samoodređenja. [1]
Drugim riječima, primarna zdravstvena zaštita je pristup zdravlju izvan tradicionalnog zdravstvenog
sistema koji se fokusira na socijalnu politiku koja se odnosi na zdravstvenu pravičnost. [2] [3] PZZ
obuhvata sve oblasti koje igraju ulogu u zdravlju, kao što su pristup zdravstvenim uslugama, životnoj
sredini i načinu života. [4] Prema tome, mjere primarne zdravstvene zaštite i javno zdravstvo, uzete
zajedno, mogu se smatrati temeljima univerzalnih zdravstvenih sistema. [5] Svjetska zdravstvena
organizacija, ili SZO, elaborira ciljeve PZZ kao što su definisane u tri glavne kategorije: "osnaživanje ljudi i
zajednica, multisektorska politika i djelovanje; i primarna zaštita i osnovne zdravstvene funkcije kao srž
integriranih zdravstvenih usluga [1] . " Na osnovu ovih definicija, PZZ može ne samo da pomogne
pojedincu nakon dijagnostikovanja bolesti ili poremećaja, već aktivno sprečava takva pitanja tako što će
razumeti pojedinca kao celinu.

Ovaj idealan model zdravstvene zaštite usvojen je u deklaraciji Međunarodne konferencije o primarnoj
zdravstvenoj zaštiti koja je održana u Alma Ati, u Kazahstanu 1978. godine (poznata kao "Alma Ata
deklaracija"), i postala je ključni koncept cilja Svjetske zdravstvene organizacije za zdravstvo za sve. [6]
Konferencija Alma-Ata je mobilisala pokret za primarnu zdravstvenu zaštitu profesionalaca i institucija,
vlada i organizacija civilnog društva, istraživača i lokalnih organizacija koje su se obavezale da će se
pozabaviti "politički, socijalno i ekonomski neprihvatljivim" nejednakostima u zdravstvu u svim
zemljama. Bilo je mnogo faktora koji su inspirisali PZZ; istaknuti primer su Kineski lekari

Ciljevi I principi

Krajnji cilj primarne zdravstvene zaštite je postizanje boljih zdravstvenih usluga za sve. Zbog toga je
Svetska zdravstvena organizacija (VHO) identifikovala pet ključnih elemenata za postizanje ovog cilja: [9]
smanjenje isključenosti i socijalnih razlika u zdravstvu (reforme univerzalnog obuhvata); organizovanje
zdravstvenih usluga oko potreba i očekivanja ljudi (reforme pružanja usluga); integrisanje zdravlja u
sve sektore (reforme javnih politika); vođenje zajedničkih modela političkog dijaloga (reforme u oblasti
liderstva); i povećanje učešća zainteresovanih strana. Iza ovih elemenata nalazi se niz osnovnih
principa koji su identifikovani u Alma Ata deklaraciji koja bi trebala biti formulirana u nacionalnim
politikama kako bi se pokrenula i održala PZZ kao dio sveobuhvatnog zdravstvenog sistema iu
koordinaciji s drugim sektorima: [1] Pravična raspodjela zdravstvene zaštite - prema ovom principu,
primarna zdravstvena zaštita i druge usluge za rješavanje glavnih zdravstvenih problema u zajednici
moraju se pružiti jednako svim pojedincima bez obzira na njihov spol, dob, kastu, boju, urbanu / ruralnu
lokaciju i društvenu klasu. . Učešće zajednice - kako bi se u potpunosti iskoristila lokalna, nacionalna i
druga raspoloživa sredstva. Učešće zajednice smatrano je održivim zbog svoje prirodne prirode i
naglaska na samodovoljnosti, za razliku od ciljanih (ili vertikalnih) pristupa koji zavise od međunarodne
razvojne pomoći. [4] Razvoj radne snage u zdravstvu - sveobuhvatna zdravstvena zaštita oslanja se na
adekvatan broj i distribuciju obučenih lekara, medicinskih sestara, srodnih zdravstvenih profesija,
zdravstvenih radnika u zajednici i drugih koji rade kao zdravstveni tim i podržani na lokalnom i
referentnom nivou. Treba koristiti odgovarajuću tehnologiju - medicinsku tehnologiju koja je
dostupna, pristupačna, izvodljiva i kulturno prihvatljiva za zajednicu. Primeri odgovarajuće tehnologije
uključuju frižidere za hladno skladištenje vakcina. Manje prikladni primjeri medicinske tehnologije mogu
uključivati, u mnogim okruženjima, skenere za tijelo ili strojeve sa srčanim plućima, koji koriste samo
malu manjinu koncentriranu u urbanim područjima. Oni uglavnom nisu pristupačni siromašnima, ali
privlače veliki dio resursa. [4] Višelisni pristup - priznavanje da se zdravlje ne može poboljšati
intervencijom samo u formalnom sektoru zdravstva; ostali sektori su podjednako važni u promovisanju
zdravlja i samopouzdanja zajednica. Ti sektori uključuju, barem: poljoprivredu (npr. Sigurnost hrane);
obrazovanje; komunikacija (npr. u vezi sa prevladavajućim zdravstvenim problemima i metodama za
njihovo sprečavanje i kontrolisanje); stanovanje; javni radovi (npr. osiguranje adekvatnog snabdijevanja
sigurnom vodom i osnovnim sanitarnim čvorovima); ruralni razvoj; industrija; organizacije zajednice
(uključujući Panchaiate ili lokalne vlasti, volonterske organizacije, itd.). Sve u svemu, PZZ priznaje da
zdravstvena zaštita nije kratkotrajna intervencija, već stalni proces poboljšanja života ljudi i ublažavanje
osnovnih socijalno-ekonomskih uslova koji doprinose lošem zdravlju. Principi povezuju zdravlje, razvoj i
zagovaranje političkih intervencija, a ne pasivno prihvaćanje ekonomskih uvjeta