Professional Documents
Culture Documents
Idees Predavanje 2 2018 2019
Idees Predavanje 2 2018 2019
INDUSTRIJSKI I DISTRIBUTIVNI
ELEKTROENERGETSKI SISTEMI
Predavanje V
Petljasta konfiguracija
Napomena:
Izvori napajanja (IN) su elektroenergetska postrojenja kao napojne čvorne tačke. Naprimjer, za SN
distributivne mreže izvori napajanja su napojne TS VN/SN, a za NN mreže izvori napajanja su
distributivne TS SN/NN.
Glavni vod (GV) je vod vezan na izvor napajanja i od kojeg polaze drugi vodovi – ogranci (O).
Napojne dionice (ND) su dionice vodova koje su direktno povezane na izvore napajanja.
Prstenasta konfiguracija
Dvostruko napajanje
Zatvoreni pogon
Otvoreni pogon
Dvostrano napajanje
Prednosti petljastih odnosno prstenastih mreža u odnosu na radijalne:
• Veća sigurnost u napajanju potrošača;
• Ravnomjernija raspodjela opterećenja;
• Povoljnije naponske prilike.
Prstenaste odnosno petljaste mreže se u normalnom pogonu napajaju samo s jedne
strane, a ako se napajaju s obje strane onda su na prikladnom mjestu rastavljene,
odnosno u pogonu rade kao radijalne. Ako mreža u pogonu radi napajana s dvije
strane bez rastavljanja, obično je to kratkotrajno kako bi se opterećenje bolje
raspodijelilo između dvije napojne tačke.
Petljasta konfiguracija zahtijeva pouzdanu i selektivnu zaštitu, koja ima višu cijenu,
ali je nepohodna kako bi se povećala sigurnost mreže i napajanja potrošača.
Industrijski i distributivni EES 7
Nadzemne i kablovske mreže
Prema konstruktivnoj izvedbi osnovnih elemenata (elektroenergetski vodovi), mreže
se dijele na:
• Nadzemne ili vazdušne mreže;
• Kablovske ili podzemne mreže.
Kablovske mreže se realizuju do naponskog nivoa reda 500 kV. Napojne mreže se
izvode kao kablovske u slučaju prostornih ograničenja, urbanističkih zahtjeva,
negativnog uticaja nadzemnih vodova na okolinu, povećanih zahtjeva za
pouzdanošću napajanja. Najčešće se realizuju u obliku tzv. "dubokog uvoda", gdje se
snažnim dvostrukim kablovskim vodovima visokog napona ide do samih gradskih
centara, odnosno centara potrošnje.
Faktor rezerve
Rezervno napajanje nastaje u slučaju ispada jednog ili više elemenata, ovisno o
usvojenom principu sigurnosti pri koncipiranju mreže. Ovaj režim traje do otklanjanja
kvara, odnosno do ponovnog uspostavljanja normalnog pogona.
Ako je mreža koncipirana po principu (n–1), rezervno napajanje nastaje pri ispadu
jednog od elemenata mreže.
Ako je mreža kancipirana po principu (n–2), što je rjeđe rješenje u okviru gradskih
elektrodistributivnih sistema, kao rezervno napajanje se posmatra posthavarijski
režim nakon jednovremenog ispada dva elementa te mreže.
Industrijski i distributivni EES 10
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja
Primjer
PΣ PΣ
PΣ/n PΣ/n–1
Normalan pogon Ispad jednog voda
Opterećenje jednog voda u režimu rezervnog napajanja kad je n–1 vodova u pogonu:
P
Pr = Σ
n−1
Faktor rezerve:
n
r=
n−1
Za n = 2 ⇒ r = 2.
Za n = 3 ⇒ r = 1.5.
Za n = 4 ⇒ r = 1.3.
Kada je faktor rezerve r = 2, opterećenje elementa u normalnom pogonu je 0.5
dozvoljenog (nazivnog ili naznačenog), odnosno elementi su iskorišteni sa svega 50
%. Time se obezbjeđuje i u posthavarijskom, odnosno rezervnom pogonu normalno
napajanje potrošača uz nazivno opterećenje elemenata, dakle bez preopterećenja.
Ako je faktor rezerve r = 1.3, opterećenje elementa u normalnom pogonu je 0.77
nazivnog (dozvoljenog), odnosno elementi su iskorišteni sa 77 %.
Posthavarijski režimi traju relativno kratko, do otklanjanja kvara, a vjerovatnoća da
se taj režim poklopi s režimom vršnog opterećenja (prema kojem su računata
opterećenja) je veoma mala. Zato se obično u rezervnom pogonu dozvoljava izvjesno
preopterećenje elemenata čiji iznos ovisi o nizu faktora (vrste i tipa elementa,
klimatskih uslova i dr.).
Industrijski i distributivni EES 12
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja
b) Princip (n–2):
Ako dođe do istovremenog kvara na dva elemenata (npr. kvar na vodu V1 i vodu V2) i
do njihovog isključenja iz pogona, ukupno opterećenje PΣ se raspoređuje na ispravne
vodove koji su ostali u pogonu, dakle na n–2 voda.
Opterećenje jednog voda u režimu rezervnog napajanja kad je n–2 vodova u pogonu:
PΣ
Pr =
n−2
Faktor rezerve:
n
r=
n−2
Za n = 3 ⇒ r = 3.
Za n = 6 ⇒ r = 1.5.
Faktor iskorištenja
Primjer
Opis:
Napojna TS sa dva transformatora 110/10 kV napaja distributivnu mrežu 10 kV
realizovanu u prstenastoj konfiguraciji sa kablovskim vodovima.
Na nivou napojne TS jedan tehnički modul čine dva transformatora 110/10 kV, a na 10
kV nivou tehnički modul čine 10 kV prstenovi sa dva poluprstena.
Po principu pouzdanosti (n -1) dozvoljen je ispad jednog poluprstena, istovremeno
na više različitih dionica 10 kV mreže. Princip "što veća ispala snaga, to kraće
vrijeme prekida” dozvoljava trajanje prekida oko 20 minuta. Za to vrijeme mogu se
izvršiti sve potrebne manipulacije za prebacivanje opterećenja na rezervno
napajanje, čime se izbjegava skupa zaštita za automatsko uključenje rezerve.
Rješenje:
U rezervnom pogonu, koji ima karakter privremenog pogona, dozvoljava se izvjesno
preopterećenje "zdravih" elemenata, odnosno dionica. U razmatranom slučaju 10 kV
mreža je kablovska, pa se može računati sa π = 1.2.
Faktor rezerve:
n 2
=r = = 2
n−1 2−1
Faktor iskorištenja:
π 1.2
=
i = = 0.6
r 2
Iako prstenasta konfiguracija ima relativno slabo iskorištenje i = 0.6, što znači da se
u normalnom pogonu "dozvoljava" vršno opterećenje jednako 60 % nazivnog
opterećenja, ovo je veoma česta konfiguracija u SN distributivnim mrežama gradskih
eletrodistributivnih sistema. U praksi se ova slaba iskorištenja često pokazuju i kao
veoma dobra rezerva za rast opterećenja.
Po ovom principu dozvoljeno vrijeme trajanja prekida pri ispadu snage koja je reda
snage transformatora SN/NN (400 kVA, 630 kVA) je ispod 2 h. Za to vrijeme moguće je
izvršiti i zamjenu transformatora u kvaru novim. Dakle, na nivou distributivnih TS
SN/NN nije neophodno obezbijediti rezervni transformator u svakoj TS, već samo
određeni broj transformatora kao "hladnu" rezervu za čitav elektrodistributivni
sistem.
Industrijski i distributivni EES 25
Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Pojačanja zbog rezerve u dionicama nepotpunog prstena, odnosno kod napojnih
vodova najviših napona, nisu potrebna jer su ti nadzemni vodovi sa provodnicima u
snopu kod kojih odnos termički trajno dozvoljene i ekonomske gustine struje ≥2. Ovo
je opšte svojstvo nadzemnih vodova, dakle i napojnih vodova VN (konkretno u
razmatranim varijantama to su vodovi 110 kV).
Kod kablovskih vodova visokog napona (npr. 110 kV) se kod većih presjeka
isprepliću ekonomska i termički trajno dozvoljena gustina struje, pa je potrebno zbog
opterećenja napojne dionice kad otkaže druga dionica istog tehničkog modula, ili:
izabrati čak i znatno više nego dvostruko veće presjeke od ekonomskih ili pojačati
napojnu dionicu s jedne strane sa još jednim paralelnim kablom. Ako se radi o
zatvorenom pogonu na VN nivou (sistemi II i III sa povezanim vodovima) povećavaju
se snage kratkog spoja, a može se pojaviti i problem "struja izjednačenja". Zato se
nekad ove VN mreže koncipiraju za rad u otvorenom pogonu.
U primjeni su ipak češća rješenja bez pojačanja napojnih dionica, pogotovo ako se
koriste kablovi sa izolacijom od umreženog polietilena koji dozvoljavaju godišnje
preopterećenje i do 100 časova sa temperaturom provodnika od 130°C, pri čemu
svakako treba obaviti tačni termički proračun sa isušivanjem dijela okolnog tla.
Autonomne TS
U konceptu PPG sama TS VN/SN obezbjeđuje dio rezerve, dok se preostali dio
rezerve obezbjeđuje preko mreže SN iz susjedne(ih) TS. Ovdje je konfiguracija SN
mreže jednostavnija, a time su investicije u SN mrežu manje, ali su istovremeno
investicije za TS VN/SN nešto veće nego u konceptu sa TS tipa PNG.
Manji broj jedinica za istu ukupnu snagu transformacije ⇒ potrebne veće snage
jedinica, teže je rješenje problema rezerve, znatno se pojednostavljuje i pojeftinjuje
skupi višenaponski dio postrojenja.
Danas dominiraju rješenja sa dvije jedinice, pri čemu su često one jedna drugoj
rezerva, ili su jedinice nešto bolje iskorištene ostvarivanjem djelimične rezerve iz
susjedne(ih) TS VN/SN preko povezane mreže SN. Često je i rješenje sa dvije radne
jednice i jednom čisto rezervnom.
Ograničenja koja postavljaju snage kratkog spoja kod direktnih transformacija (npr.
TS 110/10 kV), praktično eliminiraju mogućnost paralelnog rada transformatora i
utiču na veličinu jedinica, ograničavajući je npr. na transformatore čiji su parametari
SnT = 40 MVA, uk = 20 % (veća vrijednost relativnog napona kratkog spoja poskupljuje
transformator, ali i povećava gubitke) i sa opsegom regulacije regulacionog
transformatora ± 18%.
U slučaju kvara na nekoj dionici ovog tehničkog modula (prstena), prekidač na ulazu
isključuje automatski odgovarajuću "polovinu" prstena (poluprsten). Zatim je
potrebno nekim od savremenih sredstava, odnosno načina za grubo određivanje
lokacije kvara naći dionicu u kvaru.
Industrijski i distributivni EES 31
Konfiguracije SN distributivnih mreža
Nakon toga se vrše potrebne manipulacije sa rastavljačima snage radi izdvajanja
dionice u kvaru i uspostavljanja napajanja cjelokupne potrošnje (obično se vrši
daljinsko uključenje isključenog prekidača ako kvar nije nastao na glavnoj napojnoj
dionici). Sve ove manipulacije traju reda veličine jednog sata.
Nastoji se da se prsten otvori na mjestu gdje struja "prolazi kroz nulu" kad bi prsten
radio kao zatvoren. Pri takvom rješenju su najmanji gubici, odnosno najpovoljnija
raspodjela opterećenja među poluprstenovima.
Osnovni nedostak prstenaste konfiguracije je relativno slabo iskorištenje u
normalnom radu. I sa izvjesnim privremenim preopterećenjem kablova SN reda 20 %
iznad termički trajno dozvoljenog opterećenja, iskorištenje je svega 0.6 (60 %), s
obzirom da se za najnepovoljniji kvar u vrijeme vršnog opterećenja na napojnoj
dionici ima dvostruko opterećenje ispravne napojne dionice.
Ipak, prstenasta konfiguracija na nivou SN dominira u gradskim elektrodistributivnim
sistemima. Povoljnosti ove konfiguracije su:
• mali gubici,
• povoljne naponske prilike,
• produžen vijek trajanja kablova zbog manjeg opterećenja (reda 60% nominalnog),
• nema termičkih problema pri raspletu kablova iz TS VN/SN,
Kod ove konfiguracije izraženi su gubici i padovi napona zbog potpunog opterećenja
kablova, što za posljedicu ima i kraći vijek trajanja kablova. Također, nije
obezbjeđena rezerva za slučaj porasta opterećenja.
Rezervni kabl je pod naponom, preko uključenog rastavljača snage RSRK i sabirnice
SN u "protivstanici". Radni kablovi su normalno odvojeni od sabirnice u PS
rastavljačima snage, čime se izbjegava sistem "glava na glavu", a sama
"protivstanica" može prerasti u buduću TS VN/SN.
U ovom sistemu povećani su troškovi zbog produženja radnih kablova, koji se samo
donekle kompenzuju skraćenjem rezervnog kabla, a postoje i troškovi same
"protivstanice".
Sistem korespodentnih napojnih TS VN/SN tipa PNG zahtijeva znatno gušću i jače
povezanu SN mrežu. Pošto se tu radi o velikoj ispaloj snazi (reda 40 MVA) dozvoljeno
vrijeme trajanja prekida je veoma malo (reda sekundi), tako da se ne može ići na
rješenje sa rastavljačima snage postavljenim negdje na "sredini” SN vodova jer je
vrijeme potrebno za manipulacije u tom slučaju znatno duže (reda sata) od
dozvoljenog.
Ako ispad TS VN/SN može dovesti do dužeg prekida u snabdijevanju potrošača (reda
i do jednog sata), koristi se otvaranje rastavljača snage negdje na "sredini"
povezanog voda, sa obostrano uključenim krajnjim prekidačima. U ovom slučaju
smanjili bi se gubici snage i padovi napona, povećao bi se vijek trajanja kablova i
olakšao nadzor nad prekidačima.
Napojni vod koji ide do RP se najčešće realizuje kao dvostruki kablovski vod na
zajedničkom prekidaču.
Oba kablovska voda se dimenzioniraju prema snazi potrošača priključenih na RP, što
znači da se u slušaju ispada jednog od napojnih SN vodova, napajanje čitavog
područja nastavlja (nakon potrebnih manipulacija) preko drugog napojnog
kablovskog voda.