You are on page 1of 47

INDUSTRIJSKI I DISTRIBUTIVNI ELEKTROENERGETSKI SISTEMI

INDUSTRIJSKI I DISTRIBUTIVNI
ELEKTROENERGETSKI SISTEMI
Predavanje V

IDEES5 – Klasifikacija distributivnih sistema, Topološke izvedbe


elektroenergetskih mreža, Nadzemne i kablovske mreže, Faktor rezerve,
faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja, Osnovne
konfiguracije napojnih mreža, Napojne TS VN/SN, Konfiguracije SN
distributivnih mreža

v.prof.dr.sc. Senad Smaka, dipl.el.ing.

Ak. god. 2017/2018


Sadržaj

1. Klasifikacija distributivnih sistema


2. Topološke izvedbe elektroenergetskih mreža
3. Nadzemne i kablovske mreže
4. Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja
5. Osnovne konfiguracije napojnih mreža
6. Napojne transformatorske stanice VN/SN
7. Konfiguracije SN distributivnih mreža

Industrijski i distributivni EES 2


Klasifikacija distributivnih sistema
Distributivna mreža je dio elektroenergetskog sistema pomoću kojeg se vrši
distribucija električne energije od napojnih tačaka u prenosnoj mreži do potrošačkih
cjelina kao što su gradska područja, industrijski kompleksi i dr.

Podjela distributivnih sistema prema teritoriji i vrsti konzuma koji napajaju:


• Gradski (urbani) – locirani na teritoriji gradova, velika površinska gustina
opterećenja, korištenje kablovskih mreža na distributivnom nivou, korištenje VN
ili čak VVN nadzemnih vodova i kabela za napajanje distributivne mreže (npr.
Berlin – 400 kV kabeli);
• Industrijski – za napajanje i distribuciju el. energije unutar većih industrijskih
kompleksa;
• Seoski (ruralni) – snabdijevanje električnom energijom potrošača u seoskim
naseljima, često imaju sopstvene izvore napajanja, mala površinska gustina
opterećenja, nadzemni vodovi velike dužine, često narušena kvaliteta električne
energije, dominantno radijalne.

Podjela distributivnih mreža prema naponskom nivou:


• Srednjenaponske (35, 20 ,10 kV) – sa direktnom transformacijom (jedan SN nivo) i
međutransformacijom (dva SN nivoa), distribuiraju snage reda MW do više
desetina MW;
• Niskonaponske (0.4 kV) – distribuiraju snage od više desetina do više stotina kW.

Industrijski i distributivni EES 3


Topološke izvedbe elektroenergetskih mreža
Oblik ili način prostorne povezanosti elemenata mreže naziva se “konfiguracija” ili
“topologija mreže”.

Prema topološkoj izvedbi mreže se mogu svrstati u:


• Radijalne (zrakaste) mreže;
• Petljaste (zamkaste) mreže.

Razlikuju se po mogućim smjerovima protoka električne energije po vodovima.

Radijalne mreže su jednostrano napajane.


Energija do potrošača uvijek dolazi iz istog
pravca. U ovom slučaju sigurnost u
napajanju potrošača je minimalna.

Radijalno napajanje s ograncima


Industrijski i distributivni EES 4
Topološke izvedbe elektroenergetskih mreža
Petljaste imaju mogućnost tokova električne
energije po vodovima u oba smjera, što se
osigurava međusobnim povezivanjem dionica
vodova i vezivanjem napojnih dionica na
jedan ili više izvora napajanja. Ispad jednog
voda ne dovodi do prekida u napajanju jer se
potrošači mogu napojiti kvalitetno i u
kontinuitetu i s druge strane.

Petljasta konfiguracija
Napomena:

Izvori napajanja (IN) su elektroenergetska postrojenja kao napojne čvorne tačke. Naprimjer, za SN
distributivne mreže izvori napajanja su napojne TS VN/SN, a za NN mreže izvori napajanja su
distributivne TS SN/NN.

Glavni vod (GV) je vod vezan na izvor napajanja i od kojeg polaze drugi vodovi – ogranci (O).

Dionica voda (D) je dio voda između dvije čvorne tačke.

Napojne dionice (ND) su dionice vodova koje su direktno povezane na izvore napajanja.

Industrijski i distributivni EES 5


Topološke izvedbe elektroenergetskih mreža
Mreže se prema načinu napajanja odnosno vezivanja napojnih dionica na izvore
napajanja mogu svrstati u tri osnovne grupe:
• Mreže kod kojih se sve napojne dionice vodova napajaju iz istog izvora napajanja
(dvostruko napajanje, prstenasta konfiguracija);
• Mreže kod kojih se povezuju vodovi čije se napojne dionice oslanjaju na dva
izvora napajanja (dvostrano napajanje);
• Mreže napajane iz više izvora napajanja (petljasta konfiguracija).

Prstenasta konfiguracija
Dvostruko napajanje

Industrijski i distributivni EES 6


Topološke izvedbe elektroenergetskih mreža

Zatvoreni pogon

Otvoreni pogon
Dvostrano napajanje
Prednosti petljastih odnosno prstenastih mreža u odnosu na radijalne:
• Veća sigurnost u napajanju potrošača;
• Ravnomjernija raspodjela opterećenja;
• Povoljnije naponske prilike.
Prstenaste odnosno petljaste mreže se u normalnom pogonu napajaju samo s jedne
strane, a ako se napajaju s obje strane onda su na prikladnom mjestu rastavljene,
odnosno u pogonu rade kao radijalne. Ako mreža u pogonu radi napajana s dvije
strane bez rastavljanja, obično je to kratkotrajno kako bi se opterećenje bolje
raspodijelilo između dvije napojne tačke.
Petljasta konfiguracija zahtijeva pouzdanu i selektivnu zaštitu, koja ima višu cijenu,
ali je nepohodna kako bi se povećala sigurnost mreže i napajanja potrošača.
Industrijski i distributivni EES 7
Nadzemne i kablovske mreže
Prema konstruktivnoj izvedbi osnovnih elemenata (elektroenergetski vodovi), mreže
se dijele na:
• Nadzemne ili vazdušne mreže;
• Kablovske ili podzemne mreže.

Nadzemne mreže se primjenjuju u prenosu, u okviru napojnih mreža


elektrodistributivnog sistema, kao i na distributivnom nivou na seoskim i
prigradskim područjima. Cijene kablovskog prenosa na najvišim naponima znatno su
više (reda deset puta) od onih nadzemnim putem, pa se zato napojne mreže
elektrodistributivnog sistema najčešće realizuju kao vazdušne. Naponski nivoi
nadzemnih mreža su do 1500 kV.

Radi boljeg korištenja koridora u urbanim sredinama, u svijetu se prvenstveno grade


višesistemski vodovi sa većim brojem provodnika u snopu (umjesto jednog Alu-
čeličnog provodnika većeg presjeka koristi se više provodnika manjeg presjeka koji
su postavljeni u obliku jednakostraničnog trokuta, kvadrata i sl., i međusobno
razdvojeni odstojnicima) i različitih naponskih nivoa.

Sa porastom opterećenja konzuma treba ići na povećanje, odnosno primjenu većih


presjeka faznih provodnika. Naprimjer, kod vodova 110 kV, prelaskom sa presjeka
240/40 mm2 na presjek 490/65 mm2, za istu širinu koridora, moguće povećati
specifično opterećenje (opterećenje po jedinici dužine voda (MW/m)) za oko 47 %.
Industrijski i distributivni EES 8
Nadzemne i kablovske mreže
Istovremeno, ako se koriste dva provodnika u snopu, moguće je povećati specifično
opterećenje za oko 30 %.

Kablovske mreže se realizuju do naponskog nivoa reda 500 kV. Napojne mreže se
izvode kao kablovske u slučaju prostornih ograničenja, urbanističkih zahtjeva,
negativnog uticaja nadzemnih vodova na okolinu, povećanih zahtjeva za
pouzdanošću napajanja. Najčešće se realizuju u obliku tzv. "dubokog uvoda", gdje se
snažnim dvostrukim kablovskim vodovima visokog napona ide do samih gradskih
centara, odnosno centara potrošnje.

Distributivne mreže gradskih elektrodistributivnih sistema su u osnovi kablovske,


kao i industrijske distributivne mreže.

Industrijski i distributivni EES 9


Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Faktori koji kvantitativno iskazuju karakteristike pojedinih konfiguracija mreža su


faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja.

Faktor rezerve

Faktor rezerve se definiše kao odnos opterećenja (jednog elementa) u slučaju


rezervnog napajanju Pr i opterećenja u normalnom pogonu Pn:
Pr
r=
Pn
Uobičajeno je da opterećenje izražava vršnu snagu u kW ili MW.

Rezervno napajanje nastaje u slučaju ispada jednog ili više elemenata, ovisno o
usvojenom principu sigurnosti pri koncipiranju mreže. Ovaj režim traje do otklanjanja
kvara, odnosno do ponovnog uspostavljanja normalnog pogona.

Ako je mreža koncipirana po principu (n–1), rezervno napajanje nastaje pri ispadu
jednog od elemenata mreže.

Ako je mreža kancipirana po principu (n–2), što je rjeđe rješenje u okviru gradskih
elektrodistributivnih sistema, kao rezervno napajanje se posmatra posthavarijski
režim nakon jednovremenog ispada dva elementa te mreže.
Industrijski i distributivni EES 10
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Primjer

Potrošačko područje ukupnog opterećenja PΣ, napaja se iz jedne napojne


transformatorske stanice preko n elemenata (vodova) istih karakteristika.
Koliki je faktor rezerve za ovu mrežu od n paralelnih vodova za:
a) Sistem koncipiran po principu (n–1) i za broj vodova: n = 2, n = 3 i n = 4?
b) Sistem koncipiran po principu (n–2) i za broj vodova: n = 3 i n = 6?

PΣ PΣ

PΣ/n PΣ/n–1
Normalan pogon Ispad jednog voda

Opterećenje jednog voda u normalnom režimu kad je svih n vodova u pogonu:


P
Pn = Σ
n
a) Princip (n–1):
Jedan od vodova je usljed kvara isključen (naprimjer, vod V1), ukupno opterećenje PΣ
se raspoređuje na preostale ispravne vodove, dakle na n–1 vod.

Industrijski i distributivni EES 11


Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Opterećenje jednog voda u režimu rezervnog napajanja kad je n–1 vodova u pogonu:
P
Pr = Σ
n−1
Faktor rezerve:
n
r=
n−1
Za n = 2 ⇒ r = 2.
Za n = 3 ⇒ r = 1.5.
Za n = 4 ⇒ r = 1.3.
Kada je faktor rezerve r = 2, opterećenje elementa u normalnom pogonu je 0.5
dozvoljenog (nazivnog ili naznačenog), odnosno elementi su iskorišteni sa svega 50
%. Time se obezbjeđuje i u posthavarijskom, odnosno rezervnom pogonu normalno
napajanje potrošača uz nazivno opterećenje elemenata, dakle bez preopterećenja.
Ako je faktor rezerve r = 1.3, opterećenje elementa u normalnom pogonu je 0.77
nazivnog (dozvoljenog), odnosno elementi su iskorišteni sa 77 %.
Posthavarijski režimi traju relativno kratko, do otklanjanja kvara, a vjerovatnoća da
se taj režim poklopi s režimom vršnog opterećenja (prema kojem su računata
opterećenja) je veoma mala. Zato se obično u rezervnom pogonu dozvoljava izvjesno
preopterećenje elemenata čiji iznos ovisi o nizu faktora (vrste i tipa elementa,
klimatskih uslova i dr.).
Industrijski i distributivni EES 12
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

b) Princip (n–2):

Ako dođe do istovremenog kvara na dva elemenata (npr. kvar na vodu V1 i vodu V2) i
do njihovog isključenja iz pogona, ukupno opterećenje PΣ se raspoređuje na ispravne
vodove koji su ostali u pogonu, dakle na n–2 voda.
Opterećenje jednog voda u režimu rezervnog napajanja kad je n–2 vodova u pogonu:

Pr =
n−2
Faktor rezerve:
n
r=
n−2
Za n = 3 ⇒ r = 3.
Za n = 6 ⇒ r = 1.5.

Rješenje za n = 6 i faktor rezerve r = 1.5 primjenjuju se u elektrodistribuciji Pariza.

Faktor privremenog preopterećenja

Faktor privremenog preopterećenja π se definiše kao odnos privremenog opterećenja


Pp i nazivnog (naznačenog ili nominalnog) opterećenja Pnaz:
P
π= p
Pnaz
Industrijski i distributivni EES 13
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Pp je maksimalno opterećenje koje se može privremeno dozvoliti u posthavarijskim


režimima, tj. pri rezervnom pogonu i predstavlja dozvoljeno preopterećenje za
razmatrani element.

Pnaz je trajno dozvoljeno opterećenje za koje je element projektovan (različiti termini –


nazivno, naznačeno, nominalno). Vrijednosti nazivnih, odnosno naznačenih
opterećenja za pojedine elemente mogu se naći u odgovarajućim priručnicima,
odnosno katalozima proizvođača elemenata i one se odnose na neke normalne -
nominalne uslove eksploatacije. Ako elementi rade u specifičnim uvjetima, različitim
od nominalnih, npr. povišena temperatura ambijenta ili više kablova položenih u isti
rov i sl., vrijednosti ovih opterećenja treba korigirati.

Smjernice za vrijednosti dozvoljenog privremenog preoptećenja:


• Za nadzemne vodove dozvoljeno preopterećenje ima visoku vrijednost, naprimjer
do dvostruke vrijednosti u odnosu na nazivno opterećenje u uslovima niskih
temperatura ambijenta (πNV = 2).
• Za kablove je zbog opasnosti po izolaciju (problem isušivanja tla i sl.) privremeno
preopterećenje znatno niže (naprimjer πKV = 1.2).
• Kod transformatora se može ići na nešto veće vrijednosti opterećenja u
posthavarijskom režimu, odnosno u rezervnom pogonu - i do 40 % iznad
naznačenog opterećenja, pa i više. Obično se za transformatore može računati sa
πTR = 1.2.
Industrijski i distributivni EES 14
Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Izbor vrijednosti dozvoljenog preopterećenja ovisi o rezultatima analize


vrijednosti opterećenja prije, tokom i nakon režima preopterećenja, uticaja
temperature ambijenta, dijagrama opterećenja i pojave vršnog opterećenja itd.
Mogu se postići značajne značajne uštede u instaliranim snagama transformatora
ako se u rijetkim havarijskim režimima dozvole izvjesno veća preopterećenja.

Faktor iskorištenja

Faktor iskorištenja i se definira kao odnos opterećenja u normalnom pogonu Pn i


nazivnog (naznačenog, nominalnog) opterećenja Pnaz:
Pn
i=
Pnaz
S obzirom da je Pp = Pr, dobiva se:
π
i=
r

Industrijski i distributivni EES 15


Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Primjer

Proračun faktora iskorištenja za prstenastu konfiguraciju SN distributivne mreže.

Opis:
Napojna TS sa dva transformatora 110/10 kV napaja distributivnu mrežu 10 kV
realizovanu u prstenastoj konfiguraciji sa kablovskim vodovima.
Na nivou napojne TS jedan tehnički modul čine dva transformatora 110/10 kV, a na 10
kV nivou tehnički modul čine 10 kV prstenovi sa dva poluprstena.
Po principu pouzdanosti (n -1) dozvoljen je ispad jednog poluprstena, istovremeno
na više različitih dionica 10 kV mreže. Princip "što veća ispala snaga, to kraće
vrijeme prekida” dozvoljava trajanje prekida oko 20 minuta. Za to vrijeme mogu se
izvršiti sve potrebne manipulacije za prebacivanje opterećenja na rezervno
napajanje, čime se izbjegava skupa zaštita za automatsko uključenje rezerve.

Industrijski i distributivni EES 16


Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

U normalnom režimu, prsten radi u otvorenom pogonu, konkretno sa otvorenim


rastavljačem snage RI-II. Ovaj rastavljač snage postavlja se u TS koja je najbliže
"električnoj sredini” prstena.
Poluprstenovi se napajaju sa različitih sekcija 10 kV sabirnica napojne TS.
U slučaju kvara na nekoj od dionica poluprstena, potrošači tog poluprstena ostaju
bez napajanja (djelovanjem prekidača napojne dionice poluprstena u kvaru) u
intervalu vremena koji je potreban za: otkrivanje kvara, isključenje dionice u kvaru i
prebacivanje na rezervno napajanje.
Svaka dionica oba poluprstena se ručno može izdvojiti. Na krajevima svake dionice
su postavljeni rastavljači, osim na glavnim napojnim dionicama, odnosno na
izvodima iz napojne transformatorske stanice VN/SN gdje su postavljeni prekidači (PI
i PII) koji automatski isključuju u slučaju kvara na odgovarajućem poluprstenu.

Kvar nastaje na mjestu K poluprstena I na glavnoj napojnoj dionici. Automatski se


isključuje prekidač PI i bez napajanja ostaju TS1I, TS2I, TS3I i TS4I. Nakon pronalaska
kvara, izdvaja se (isključuje) dionica SNI-TS1I (rastavlja se rastavljač R11I), a potom
zatvara rastavljač snage RI-II i svi potrošači se napajaju iz poluprstena II. Ovakvo
napajanje - posthavarijski režim, odnosno rezervni pogon traje sve do opravke
dionice u kvaru, nakon čega prsten ponovo radi u normalnom režimu.

Industrijski i distributivni EES 17


Faktor rezerve, faktor iskorištenja i faktor privremenog preopterećenja

Rješenje:
U rezervnom pogonu, koji ima karakter privremenog pogona, dozvoljava se izvjesno
preopterećenje "zdravih" elemenata, odnosno dionica. U razmatranom slučaju 10 kV
mreža je kablovska, pa se može računati sa π = 1.2.

Faktor rezerve:
n 2
=r = = 2
n−1 2−1

Faktor iskorištenja:
π 1.2
=
i = = 0.6
r 2
Iako prstenasta konfiguracija ima relativno slabo iskorištenje i = 0.6, što znači da se
u normalnom pogonu "dozvoljava" vršno opterećenje jednako 60 % nazivnog
opterećenja, ovo je veoma česta konfiguracija u SN distributivnim mrežama gradskih
eletrodistributivnih sistema. U praksi se ova slaba iskorištenja često pokazuju i kao
veoma dobra rezerva za rast opterećenja.

Industrijski i distributivni EES 18


Osnovne konfiguracije napojnih mreža
U dosadašnjoj praksi gradskih elektrodistributivnih sistema uočena su tri pravca
realizacije napojnih mreža:
• petljaste mreže zatvorenog pogona,
• petljaste mreže otvorenog pogona,
• "duboki uvod".

U nastavku su prikazana rješenja koja se koriste za napajanje gradova električnom


energijom, s nepotpunim prstenovima.

Grad je podijeljen na četiri zone.


Zona A je centralna i odgovara jakom trgovačko-poslovnom dijelu.
Zona B je sa dominantno stambenom strukturom i pratećim djelatnostima.
Zona C je karakteristična po razrijeđenoj gradnji.
Zona D se odnosi na šira prostranstva sa manjim naseljima.

Industrijski i distributivni EES 19


Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Sistem I
"Izvori napajanja" su glavne VN/SN TS (G
TS), naprimjer G TS I sa četiri transformatora
400/110 kV i G TS II sa tri transformatora
400/110 kV.
Napajanje G TS I i G TS II ostvaruje se preko
dvostrukih nadzemnih VN vodova 400 kV
vodova, pri čemu je njihovo napajanje
nezavisno. Nadzemni VN vodovi prolaze
između zona C i D, približavajući se zoni B na
mjestu lokacija G TS.
Za slučaj naglog porasta opterećenja u
centralnom dijelu konzuma (zona A),
predviđena je izgradnja G TS III sa tri
transformatora 400/110 kV, koja se smješta
što bliže centru potrošnje zbog čega se
realizuje u specijalnoj, npr. SF6 izvedbi.
Napajanje G TS III vrši se sa sabirnica s kojih se napaja i G TS I, preko dvostrukih
nadzemnih vodova, ako je za njih obezbijeđen koridor, odnosno preko kablovskog
"dubokog uvoda". Ovo drugo rješenje je znatno skuplje, ali nekad i jedino moguće.

Industrijski i distributivni EES 20


Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Glavne TS (G TS I, G TS II i G TS III) su
autonomne TS koje same sebi obezbjeđuju
rezervu (četiri ili tri transformatora 400/110 kV
u TS, pri čemu pri ispadu jednog od
transformatora napajanje preuzimaju
preostali transformatori).
Od glavnih TS polazi visokonaponska
napojna mreža (110 kV mreža), koja se
realizuje u obliku "dubokog uvoda" sa
dvostrukim vodovima koji napajaju napojne
TS 110/10 kV.
U centralnom dijelu grada (zona A) vodovi
"dubokog uvoda" su u osnovi kablovski, dok
su u perifernim djelovima (zone C i D i
eventualno zona B ako su obezbijeđeni
potrebni koridori za nadzemne vodove) to
obično dvostruki nadzemni vodovi.
Napojne TS 110/10 kV mogu biti autonomne (TS obezbjeđuje sama sebi rezervu) ili
korespodentne (za obezbjeđenje rezerve u okviru posmatrane TS angažuju se i
susjedne TS), zavisno od konfiguracije mreže SN. Realizacija napojnih TS kao
korespodentnih zahtijeva povezanu distributivnu mrežu SN, npr. primjena SN
konfiguracije sa dvostranim napajanjem.
Industrijski i distributivni EES 21
Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Sistem II
U prikazanoj napojnoj mreži
elektrodistributivnog sistema G TS I sa četiri
transformatora 400/110 kV i G TS II sa tri
transformatora 400/110 kV se napajaju iz
prijenosne mreže EES preko dvostrukih
nadzemnih vodova. Ovi vodovi prolaze
između zona C i D, približavajući se zoni B
na dijelu gdje su smještene (na ivici zone B)
G TS I i G TS II.
Napojna mreža VN se realizuje kao
povezana, konkretno sa povezanim 110 kV
vodovima koji se oslanjaju na G TS I i G TS
II.
Sistem se realizira u tri faze:
• U I fazi gradi se određeni broj napojnih TS 110/10 kV, konkretno TS1, TS2, TS3 i
TS4. Sve ove se napajaju dvostrano iz G TS I i G TS II, sa jednostrukim vodovima
dimenzioniranim za puno (maksimalni režim) opterećenje jedne TS.
• Zbog porasta opterećenja, u II fazi se grade nove napojne TS 110/10 kV, TS5, TS6 i
TS7. Istovremeno se, za zadovoljenje principa (n−1), pojačavaju napojne 110 kV
dionice G TS I-TS5, G TS II-TS6 i G TS II-TS7, postavljanjem još jednog kabla.
Industrijski i distributivni EES 22
Osnovne konfiguracije napojnih mreža
U ovoj fazi se grade i TS8 i TS9, koje se
također napajaju dvostrano iz G TS I i G
TS II. Pojačanje dionica nije neophodno
ako su vodovi nadzemni, uz pretpostavku
da se mogu u havarijskom režimu
preopteretiti do vrijednosti πNV = 2.
• U III fazi grade se, zbog povećanja
opterećenja konzuma, nove napojne TS
110/10 kV, TS10, TS11, TS12 i TS13, uz
istovremeno pojačavanje, postavljanjem
još po jednog kabla, na napojnim 110 kV
dionicama G TS II-TS11, G TS I-TS12 i
G TS I-TS13.

Industrijski i distributivni EES 23


Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Sistem III
U sistemu sa slike, "izvori napajanja" su
četiri glavne TS, locirane sve, osim G TS I
400/110 kV, na ivici zone B.
Zbog prostornih ograničenja ili štetnog
uticaja na okolinu (buka koju izazivaju
transformatori) nekad se glavne TS, kao u
ovom slučaju G TS I 400/110 kV, ne mogu
približiti centru potrošnje, kako bi to sa
tehničko-ekonomskog aspekta bilo
najpovoljnije. Tada se jakim, npr.
četvorostrukim nadzemnim vodovima VN ide
od glavne TS do razvodnog postrojenja VN
(RP 110 kV), kao punkta za otiskivanje
kablovskih vodova VN u unutar-gradsko
područje. Od glavnih TS polazi VN mreža,
odnosno povezani (dvostrano napajani) 110 kV vodovi. U centralnim zonama (zone A
i B) to su u principu kablovski vodovi, dok su na periferiji (zone C i D, eventualno i
zona B ili samo određena područja zone B) to obično nadzemni vodovi. Na 110 kV
nivou, princip pouzdanonosti (n−1) zadovoljava se preko dvostranog napajanja i
dvostrukog napajanja na pojedinim napojnim dionicama 110 kV vodova.

Industrijski i distributivni EES 24


Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Pri koncipiranju prikazanih napojnih mreža, usvojen je princip jednostrukog kvara
(princip pouzdanosti (n−1)). To znači da je osigurana brza automatska rezerva za
slučaj jednostrukog kvara za sve tehničke module svih naponskih nivoa. Po ovom
principu dozvoljavaju se istovremeni kvarovi na različitim tehničkim modulima
različitih naponskih nivoa.

Naprimjer, u sistemu III rezerva je obezbjeđena za slučaj istovremenog kvara na


nekoj od dionica 400 kV nadzemnog poluprstena i na jednom od 110 kV vodova od G
TS I do RP VN i sl.

Na NN i SN nivou princip pouzdanosti (n−1) se najčešće ne koristi samostalno, jer bi


to zahtijevalo veliku rezervu na ovim nivoima gdje su investicije po instaliranom kW
najveće. Zato se pri koncipiranju elektrodistributivnih sistema obično princip (n−1)
kombinira s principom "što veća ispala snaga to manje dozvoljeno vrijeme trajanja
prekida“, čime se znatno se štedi u rezervi.

Po ovom principu dozvoljeno vrijeme trajanja prekida pri ispadu snage koja je reda
snage transformatora SN/NN (400 kVA, 630 kVA) je ispod 2 h. Za to vrijeme moguće je
izvršiti i zamjenu transformatora u kvaru novim. Dakle, na nivou distributivnih TS
SN/NN nije neophodno obezbijediti rezervni transformator u svakoj TS, već samo
određeni broj transformatora kao "hladnu" rezervu za čitav elektrodistributivni
sistem.
Industrijski i distributivni EES 25
Osnovne konfiguracije napojnih mreža
Pojačanja zbog rezerve u dionicama nepotpunog prstena, odnosno kod napojnih
vodova najviših napona, nisu potrebna jer su ti nadzemni vodovi sa provodnicima u
snopu kod kojih odnos termički trajno dozvoljene i ekonomske gustine struje ≥2. Ovo
je opšte svojstvo nadzemnih vodova, dakle i napojnih vodova VN (konkretno u
razmatranim varijantama to su vodovi 110 kV).

Kod kablovskih vodova visokog napona (npr. 110 kV) se kod većih presjeka
isprepliću ekonomska i termički trajno dozvoljena gustina struje, pa je potrebno zbog
opterećenja napojne dionice kad otkaže druga dionica istog tehničkog modula, ili:
izabrati čak i znatno više nego dvostruko veće presjeke od ekonomskih ili pojačati
napojnu dionicu s jedne strane sa još jednim paralelnim kablom. Ako se radi o
zatvorenom pogonu na VN nivou (sistemi II i III sa povezanim vodovima) povećavaju
se snage kratkog spoja, a može se pojaviti i problem "struja izjednačenja". Zato se
nekad ove VN mreže koncipiraju za rad u otvorenom pogonu.

U primjeni su ipak češća rješenja bez pojačanja napojnih dionica, pogotovo ako se
koriste kablovi sa izolacijom od umreženog polietilena koji dozvoljavaju godišnje
preopterećenje i do 100 časova sa temperaturom provodnika od 130°C, pri čemu
svakako treba obaviti tačni termički proračun sa isušivanjem dijela okolnog tla.

Industrijski i distributivni EES 26


Napojne transformatorske stanice VN/SN
U okviru napojnih mreža elektrodistributivnog sistema, napojne TS VN/SN se
realizuju kao:
• autonomne TS
• korespodentne TS.

Autonomne TS

U ovom slučaju svaka TS obezbjeđuje sama sebi rezervu.

Ako je napojna mreža koncipirana po principu (n−1), obezbjeđuje se rezerva u slučaju


ispada jednog transformatora u TS. Opterećenje ispalog transformatora preuzimaju
ostali ispravni transformatori u TS, uz izvjesno dozvoljeno preopterećenje, koje u
opštem slučaju može iznositi oko 20 %. U novije vrijeme ispituje se, a u nekim
zemljama (npr. zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza) i uvodi u praksu, mogućnost
znatno većeg privremenog preopterećenja transformatora, što zahtijeva primjenu
boljeg sistema hlađenja. Autonomna TS u mreži koncipiranoj po principu (n−1), mora
sadržati bar dva transformatora.

Ako je napojna mreža, a u sklopu nje i napojne TS VN/SN, koncipirana po principu


(n−2), autonomna TS mora sadržati bar četiri transformatora.

Industrijski i distributivni EES 27


Napojne transformatorske stanice VN/SN
Korespondentne TS

Kod korespodentnih TS za obezbjeđenje rezerve u okviru posmatrane TS angažuju se


i susjedne TS VN/SN. To zahtijeva povezivanje TS VN/SN preko mreže SN.

Postoje dva koncepte korespodentnih TS VN/SN:


1. Koncept PNG (Power Not Guaranteed);
2. Koncept PPG (Power Partially Guaranteed).

U konceptu PNG sama TS VN/SN ne posjeduje nikakvu rezervu za slučaj ispada


nekog od njenih transformatora, već se sva rezerva obezbjeđuje preko mreže SN iz
susjedne(ih) TS VN/SN. Ovaj koncept zahtijeva jako razvijenu SN mrežu i jako
povezivanje SN vodova između susjednih TS VN/SN.

U konceptu PPG sama TS VN/SN obezbjeđuje dio rezerve, dok se preostali dio
rezerve obezbjeđuje preko mreže SN iz susjedne(ih) TS. Ovdje je konfiguracija SN
mreže jednostavnija, a time su investicije u SN mrežu manje, ali su istovremeno
investicije za TS VN/SN nešto veće nego u konceptu sa TS tipa PNG.

Industrijski i distributivni EES 28


Napojne transformatorske stanice VN/SN
Broj transformatora u TS 110/10 kV obično je od jedan do četiri.

Manji broj jedinica za istu ukupnu snagu transformacije ⇒ potrebne veće snage
jedinica, teže je rješenje problema rezerve, znatno se pojednostavljuje i pojeftinjuje
skupi višenaponski dio postrojenja.

Rješenje sa jednom jedinicom, najšire primjenjeno kod transformacije SN/NN,


postavlja kod TS VN/SN specifične zahtijeve za rješenje problema rezerve preko
mreže SN.

Snaga TS VN/SN je ograničena, uz prihvatljive relativne napone kratkog spoja


transformatora, snagama kratkog spoja koje mogu podnijeti elementi i oprema na SN
nivou. Veće jedinice zahtijevaju teža rješenja sa rednim prigušnicama, što pri lošem
faktoru snage dovodi do potrebe za kompenzacijom reaktivne snage.

Danas dominiraju rješenja sa dvije jedinice, pri čemu su često one jedna drugoj
rezerva, ili su jedinice nešto bolje iskorištene ostvarivanjem djelimične rezerve iz
susjedne(ih) TS VN/SN preko povezane mreže SN. Često je i rješenje sa dvije radne
jednice i jednom čisto rezervnom.

Industrijski i distributivni EES 29


Napojne transformatorske stanice VN/SN
Veći broj jedinica i veće ukupne snage TS VN/SN se koriste u slučajevima gdje je
izuzetno težak problem lokacije i gdje su veoma visoke površinske gustine
opterećenja. Takva postrojenja zahtijevaju i veće površine, a komplicira se i problem
razvođenja kablova.

Ograničenja koja postavljaju snage kratkog spoja kod direktnih transformacija (npr.
TS 110/10 kV), praktično eliminiraju mogućnost paralelnog rada transformatora i
utiču na veličinu jedinica, ograničavajući je npr. na transformatore čiji su parametari
SnT = 40 MVA, uk = 20 % (veća vrijednost relativnog napona kratkog spoja poskupljuje
transformator, ali i povećava gubitke) i sa opsegom regulacije regulacionog
transformatora ± 18%.

Izvjesno povećanje snage bez rednih prigušnica je moguće ako se koriste


tronamotajni transformatori.

Industrijski i distributivni EES 30


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Prstenasta konfiguracija

Klasično rješenje gradske kablovske mreže SN - konfiguracija koja je negdje na


sredini (električna sredina) sa otvorenim prstenovima – prstenasta konfiguracija.

Prstenasta konfiguracija zadovoljava najčešće korišćeni opšti princip pouzdanosti –


kombinacija kriterija (n–1) i principa "što veća ispala snaga to manje dozvoljeno
vrijeme trajanja prekida“.

U slučaju kvara na nekoj dionici ovog tehničkog modula (prstena), prekidač na ulazu
isključuje automatski odgovarajuću "polovinu" prstena (poluprsten). Zatim je
potrebno nekim od savremenih sredstava, odnosno načina za grubo određivanje
lokacije kvara naći dionicu u kvaru.
Industrijski i distributivni EES 31
Konfiguracije SN distributivnih mreža
Nakon toga se vrše potrebne manipulacije sa rastavljačima snage radi izdvajanja
dionice u kvaru i uspostavljanja napajanja cjelokupne potrošnje (obično se vrši
daljinsko uključenje isključenog prekidača ako kvar nije nastao na glavnoj napojnoj
dionici). Sve ove manipulacije traju reda veličine jednog sata.
Nastoji se da se prsten otvori na mjestu gdje struja "prolazi kroz nulu" kad bi prsten
radio kao zatvoren. Pri takvom rješenju su najmanji gubici, odnosno najpovoljnija
raspodjela opterećenja među poluprstenovima.
Osnovni nedostak prstenaste konfiguracije je relativno slabo iskorištenje u
normalnom radu. I sa izvjesnim privremenim preopterećenjem kablova SN reda 20 %
iznad termički trajno dozvoljenog opterećenja, iskorištenje je svega 0.6 (60 %), s
obzirom da se za najnepovoljniji kvar u vrijeme vršnog opterećenja na napojnoj
dionici ima dvostruko opterećenje ispravne napojne dionice.
Ipak, prstenasta konfiguracija na nivou SN dominira u gradskim elektrodistributivnim
sistemima. Povoljnosti ove konfiguracije su:
• mali gubici,
• povoljne naponske prilike,
• produžen vijek trajanja kablova zbog manjeg opterećenja (reda 60% nominalnog),
• nema termičkih problema pri raspletu kablova iz TS VN/SN,

Industrijski i distributivni EES 32


Konfiguracije SN distributivnih mreža
• postoji rezerva za slučaj rasta opterećenja jer se može ići i sa većim
maksimalnim opterećenjem od 60 % termički trajno dozvoljenog, uz rizik da će u
slučaju najnepovoljnijeg kvara prekid napajanja dijela potrošnje trajati do opravke
kabla (reda jednog dana).

Prstenasta konfiguracija se oslanja na autonomne TS VN/SN.

Napojne dionice istog prstena polaze od različitih sekcija SN sabirnica istog


transformatora VN/SN (obično). Dovoljne su jednostruke sabirnice. TS SN/NN su
priključene po pravilu preko rastavljača snage na ulazi i izlazu.

Karakteristična rješenja priključka napojnih dionica prstenaste SN konfiguracije na


napojne TS VN/SN su prikazana na slikama.

Industrijski i distributivni EES 33


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Priključak napojnih dionica prstenaste SN konfiguracije za slučaj napajanja preko
"dubokog uvoda" VN.

Konfiguracija s rezervnim kablom

Konfiguracija sa rezervnim kablom (“klas”, “pramen”) proizilazi iz prstenaste


konfiguracije. Ova konfiguracija je zapravo nastala iz konfiguracija otvorenih
prstenova. Naime, kada zbog porasta
opterećenja dođe do punog opterećenja
poluprstenova (teorijskog iskorištenja otvorenih
prstenova), tada se kao pogodno nameće
rješenje sa rezervnim kablovima, kod kojeg
se direktno na mjesto otvorenih prstenova
dovodi rezervni kabl.

Industrijski i distributivni EES 34


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Analize pouzdanosti pokazuju da bi se moglo ići i
na odnos do 8:1 (8 radnih kablova i jedan rezervni),
ali da je to rijetko u granicama ekonomičnosti.
Obično se računa sa prosječnim odnosom 4:1, što
pod pretpostavkom opterećivanja radnih kablova
do pune pojedinačne termičke granice znači
prosječno iskorištenje tehničkog modula:
i = 4/5 = 0.8 > 0.6 (veće iskorištenje nego kod
prstenaste konfiguracije).
Rezervni kabl je identičan sa radnim kablovima, ali normalno neopterećen, a pod
naponom (prekidač PRK u TS VN/SN je zatvoren, a veza - rastavljač snage u krajnjoj
TS SN/NN u kojoj se završava rezervni kabl je otvorena).

Rezervni kabl mora da se nastavlja iz TS SN/NN u kontinuitetu, što znači da ga ne


smije "prekinuti" rastavljač snage (vezivanje po konceptu "glava na glavu“).

Industrijski i distributivni EES 35


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Za priključak rezervnog kabla na sabirnice SN u TS VN/SN važi slično kao za krajeve
otvorenih prstenova, s tim da su ovdje potrebne dvostruke sabirnice.

Konfiguracije sa rezervnim kablom se oslanjaju na TS VN/SN sa autonomnom


rezervom, ali se može ostvariti i otvorena veza rezervnog kabla sa susjednim TS.

Kod ove konfiguracije izraženi su gubici i padovi napona zbog potpunog opterećenja
kablova, što za posljedicu ima i kraći vijek trajanja kablova. Također, nije
obezbjeđena rezerva za slučaj porasta opterećenja.

Priključak rezervnog kabla zahtijeva specifičnost u krajnjim TS SN/NN, kao i


produžetak rezervnog kabla da bi došao do krajnjih TS SN/NN svih radnih kablova.

Nešto skuplja varijanta konfiguracije sa


rezervnim kablom je konfiguracija sa
"protivstanicom“ (sistem sa "refleksionim
punktom“).

Industrijski i distributivni EES 36


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Svi radni, kao i rezervni kabl jednog tehničkog modula završavaju na zajedničkim
sabirnicama SN u "protivstanici" (PS), smještenoj obično u malom objektu.

Rezervni kabl je pod naponom, preko uključenog rastavljača snage RSRK i sabirnice
SN u "protivstanici". Radni kablovi su normalno odvojeni od sabirnice u PS
rastavljačima snage, čime se izbjegava sistem "glava na glavu", a sama
"protivstanica" može prerasti u buduću TS VN/SN.

U ovom sistemu povećani su troškovi zbog produženja radnih kablova, koji se samo
donekle kompenzuju skraćenjem rezervnog kabla, a postoje i troškovi same
"protivstanice".

Uporedne ekonomske pokazuju da su razlike između prstenaste konfiguracije,


konfiguracije sa rezervnim kablom i konfiguracije sa "protivstanicom“ relativno male,
uz najniže troškove kod prstenaste konfiguracije.

Sve dosad razmatrane konfiguracije SN distributivnih mreža zahtijevaju u slučaju


kvara prekid u napajanju dijela potrošača reda do jednog sata.

Industrijski i distributivni EES 37


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Konfiguracija sa povezanim vodovima – dvostrano napajanje

Konfiguraciju sa povezanim vodovima, odnosno konfiguraciju sa dvostranim


napajanjem karakterizira povezivanje SN vodova koji polaze iz različitih napojnih TS
VN/SN.

Ova konfiguracija može se posmatrati kroz prelazak sa "protivstanice" na TS VN/SN,


uz istovremen prelazak rezervnog kabla u radni i ugradnju odgovarajuće
komutacione opreme.

U normalnom režimu radi u otvorenom pogonu, pri čemu su rješenja za način i


mjesto otvaranja različita.

Sistem sa povezanim vodovima ima sličnosti sa prstenastim sistemom, ako se


razdvajanje vrši u TS SN/NN lociranim negdje na "električnoj sredini" povezanih
vodova. Pri takvom rješenju je relativno nizak faktor iskorištenja (uz π = 1.2 ⇒ i = 0.6).
Industrijski i distributivni EES 38
Konfiguracije SN distributivnih mreža
Karakteristike ove konfiguracije su: povoljne naponske prilike, niži gubici, produženi
vijek trajanja kablova, fleksibilnost pri porastu opterećenja.

Ako su napojne TS VN/SN realizovane kao korespodentne TS tipa PPG, tada je


neophodno preko SN mreže obezbijediti rezervu samo za dio ispale snage u TS
VN/SN. Ako su korespodentne TS tipa PNG, preko povezane SN mreže treba
obezbijediti rezervu za svu ispalu snagu u TS VN/SN.

Sistem korespodentnih napojnih TS VN/SN tipa PNG zahtijeva znatno gušću i jače
povezanu SN mrežu. Pošto se tu radi o velikoj ispaloj snazi (reda 40 MVA) dozvoljeno
vrijeme trajanja prekida je veoma malo (reda sekundi), tako da se ne može ići na
rješenje sa rastavljačima snage postavljenim negdje na "sredini” SN vodova jer je
vrijeme potrebno za manipulacije u tom slučaju znatno duže (reda sata) od
dozvoljenog.

Industrijski i distributivni EES 39


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Konfiguracija sa povezanim vodovima – višestrano napajanje

U sistemima sa korespodentnim TS VN/SN se najčešće ide na rješenja sa


povezivanjem više TS VN/SN. To su konfiguracije s povezanim vodovima – višestrano
napajanje ("vreteno“).

U ovom slučaju TS VN/SN mogu biti


jednostavnije, s jednim transformatorom,
radijalno napajane, sa prebacivanjem
opterećenja za slučaj ispada na susjedne,
korespodentne TS.

Npr. u slučaju ispada napojne stanice


N TS I cjelokupno njeno opterećenje
preuzimaju N TS II i N TS IV (automatski
se isključuju prekidači P1I i P3I u N TS I,
a uključuju prekidači P2II u N TS II i P4IV u N TS IV).

Prekidači u napojnim TS VN/SN su uključeni/isključeni tako da se svaki drugi


povezani kabl normalno napaja iz neke od korespodentnih TS VN/SN.
Industrijski i distributivni EES 40
Konfiguracije SN distributivnih mreža
U ovom slučaju postiže se relativno prihvatljiva brzina prebacivanja opterećenja u
slučaju ispada neke od TS VN/SN. Međutim, povećano je opterećenje SN kablova u
krajnjoj liniji (do termičke granice), što znači povećane gubitke, veće padove napona,
kraći vijek trajanja, iskorištenje u prosjeku 50 %, kao i manje pregledan nadzor.

Ako ispad TS VN/SN može dovesti do dužeg prekida u snabdijevanju potrošača (reda
i do jednog sata), koristi se otvaranje rastavljača snage negdje na "sredini"
povezanog voda, sa obostrano uključenim krajnjim prekidačima. U ovom slučaju
smanjili bi se gubici snage i padovi napona, povećao bi se vijek trajanja kablova i
olakšao nadzor nad prekidačima.

Dobra svojstva obje varijante nastoje se iskoristiti uvođenjem prekidača na "sredini“


vodova. Također je intresantna varijanta sa daljinskim nadzorom i upravljanjem
rastavljačima snage postavljenim negdje na "sredini" vodova.

I za konfiguracije sa povezanim vodovima je karakterističan priključak TS SN/NN s


rastavljačima na ulazu i izlazu, kao i jednostruki sistem sabirnica SN.

U pogledu pouzdanosti konfiguracije sa povezanim vodovima mogu imati prednost


nad konfiguracijama koje se oslanjaju na autonomne napojne TS VN/SN, prvenstveno
u slučaju većih havarija, ali vrijeme trajanja prekida na nivou napojnih TS može biti
duže, uz istovremeno povećanu opasnost od pogrešnih manipulacija.
Industrijski i distributivni EES 41
Konfiguracije SN distributivnih mreža
Konfiguracija s razvodnim postrojenjem

Ovu konfiguraciju karakterizira postojanje razvodnog postrojenja (RP) koje se locira


u samom centru potrošnje, a napaja se preko jakih SN vodova (napojni vodovi -
fideri).

Napojni vod koji ide do RP se najčešće realizuje kao dvostruki kablovski vod na
zajedničkom prekidaču.

Oba kablovska voda se dimenzioniraju prema snazi potrošača priključenih na RP, što
znači da se u slušaju ispada jednog od napojnih SN vodova, napajanje čitavog
područja nastavlja (nakon potrebnih manipulacija) preko drugog napojnog
kablovskog voda.

Industrijski i distributivni EES 42


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Od razvodnog punkta RP se granaju obično
otvoreni prstenovi manjeg presjeka kakvi su
mogući i sa sabirnica SN u TS VN/SN.

Ovaj sistem je ekonomičniji što su


udaljeniji rejoni koji se napajaju.

Konfiguracija sa RP se u svom klasičnom


izdanju oslanjala na autonomne TS VN/SN.
Danas se koristi sa spojnim vezama (otvorenim) između dva RP koja se napajaju iz
susjednih napojnih TS VN/SN. Vod koji povezuje dva RP je istih karakteristika kao i
glavni napojni vodovi koji polaze od napojnih TS VN/SN.

Napojni dvostruki kabl se dimenzionira tako da može uz privremeno preopterećenje


reda 20 % da podmiri (u slučaju otkaza napajanja iz jedne TS VN/SN) oba RP, što
znači da je jednostruki povezni kabl dovoljan za napajanje jednog RP.

Konfiguracija sa RP je povoljna u slučaju konzuma sa centrima potrošnje udaljenim


od napojnih TS VN/SN, jer se značajno smanjuje dužina SN mreže i time poboljšavaju
naponske prilike i smanjuju gubici. Ipak, ova konfiguracija se nije pokazala
ekonomičnom za savremeno napajanje gradova, pa se od nje odustaje.

Industrijski i distributivni EES 43


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Konfiguracija s dvostrukim vodovima

Konfiguracija sa dvostrukim vodovima


(dvostruko napajanje) jeste sistem sa
dvostrukim glavnim kablovima (GV) i
dvostrukim kablovima-ograncima (O).

Na dvostruke glavne kablove priključuju se


preko T spojnica dvostruki kablovi-ogranci
manjeg presjeka, a na njih, sa ili bez lokalne automatike,
TS SN/NN. U slučaju kvara na jednom, bilo glavnom
kablu ili ogranku, TS SN/NN se prebacuju na ispravni kabl.
U ovom slučaju praktično se eliminiraju prekidi napajanja kod jednostrukih kvarova
na SN. Rješenja sa T spojnicama se često izvode bez lokalne automatike i tada
prekidi pri jednostrukim kvarovima traju reda sata.

Konfiguracija sa dvostrukim vodovima se vezuje na autonomne TS VN/SN, gdje su


dovoljne jednostruke sekcionisane sabirnice SN, mada se može realizovati i sa
napajanjem glavnih kablova iz susjednih TS VN/SN (sistem korespodentnih napojnih
TS tipa PPG).

Industrijski i distributivni EES 44


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Česta su rješenja konfiguracija sa dvostrukim vodovima realizovana na principu
"ulaz-izlaz" uz potpunu automatizaciju. Ona su ujedno i najskuplja ali i najpouzdanija.
Realiziraju se u dvije osnovne varijante:

1. Konfiguracija sa dvostrukim kablovima i automatskim uključenjem rezerve na SN

U ovoj varijanti TS1I se u normalnom


pogonu napaja preko SN kabla KV I.
U sklopu SN postrojenja TS1I figuriše,
kao i kod ostalih TS SN/NN koje se
napajaju preko KV I i KV II, sistem za
automatsko uključenje - prebacivanje na
rezervno napajanje (AUR). Npr. pri ispadu
glavne dionice kabla KV I, razmatrana TS1I,
kao i sve TS SN/NN koje se u normalnom
pogonu napajaju preko KV I, se automatski
prebacuje (djelovanjem sistema AUR) na napajanje
preko SN kabla KV II.

Dakle, obezbjeđeno je neprekidno napajanje za slučaj kvara


na SN nivou, ali ne i za slučaj kvara na nivou TS SN/NN.

Industrijski i distributivni EES 45


Konfiguracije SN distributivnih mreža
2. Konfiguracija sa dvostrukim kablovima i automatskim uključenjem rezerve na NN

U prvoj podvarijanti sve TS SN/NN su


dvotransformatorske, pri čemu su oba
transformatora (TR1I i TR2II) dimenzionirana
na puno opterećenje svih odvoda iz grupe
O1 i O2.

U normalnom pogonu TR1I napaja


opterećenje iz grupe odvoda O1 (sekcije NN1).
Oba prekidača sistema AUR su otvorena.

U slučaju kvara na TR1I, sistem AUR djeluje


otvarajući prekidač P1 i zatvarajući istovremeno
prekidač AUR na sekcijama NN1.
Ovim se napajanje opterećenja iz grupe odvoda
O1 prebacuje na zdravi transformator TR2II.

Industrijski i distributivni EES 46


Konfiguracije SN distributivnih mreža
Druga podvarijanta radi vrlo slično, s tim što se automatsko prebacivanje na
rezervno napajanje ostvaruje preko jedinstvenog sistema AUR.

Industrijski i distributivni EES 47

You might also like