OSNOVE MUZEJSKOG RADA

• IZLOŽBE

Izložba

Izložba je glavni oblik muzejske prezentativne komunikacije, element je muzejske politike i

slijedi tok vremena i promjene u društvu. Ona je stvaralački čin i informatički sistem, oblik muzejskog
komuniciranja izlaganjem i interpretacijom muzejskih predmeta.

Izložba je sredstvo komunikacije!

šta se prezentuje: na izložbi se prezentuju muzejski predmeti, kao dokumenti realnosti, koji u
međusobnim odnosima i uz pomoć muzeografskih pomagala stvaraju poruku.

ko prezentuje: to može biti jedan autor, grupa stručnjaka ili muzej kao institucija. Najčešće je to
grupa stručnjaka koju čine kustos, dizajner i pedagog.

gdje se prezentuje: prvenstveno u muzeju, ali bez obzira na prostor, izložba stvara svoju artifikovanu
stvarnost.

kada se prezentuje: vrijeme zavisi o društvenom, kulturnom i stručnom interesu za pojedinu

tematiku, ali uvijek u sadašnjem, aktuelnom, vremenu.

kako se prezentuje: pitanje je instrukcije i zavisi o raspoloživom materijalu. Mora se uspostaviti

kvalitetna veza između autora i posjetioca, kako bi poruka stigla na pravo mjesto.

zašto se prezentuje: da se prenese jasna i definisana poruka, da se prikaže znanje koje je motivisalo
upravo takvu poruku, da se edukuje posjetilac.

Vrste izložbi

muzealna ekspozicija (stalna postavka)

muzejska izložba (povremena izložba)

izložba (pokretna izložba)

velika tematska izložba

Stalna postavka

Stalna postavka ima najznačajniju ulogu, on je legitimacija svakog muzeja, realan muzejski prikaz
znanja i najsloženiji komunikacijski oblik muzejske prezentacije. Najvažnija mu je osobina stabilnost
izbora materijala i vremenska otpornost. On je odraz širine zbirnog fonda muzeja. U stalnoj postavci
mora da bude vidljiva politika muzeja, te svrha i smisao sakupljanja. U njemu treba izbjegavati
improvizacije i predmete koji nisu do kraja proučeni.

zadatak i cilj stalne postavke je oblikovanje znanja akumuliranog u muzealnosti predmeta, te prikaz i
prenos toga znanja posjetiocima.

pretpostavke za formulisanje stalne postavke:

 - proučenost i dobro poznavanje vlastitoga zbirnog fonda,

- definisan izložbeni prostor,

- stručna ekipa.

Muzejska izložba (povremena izložba)

koristi materijal zbirnog fonda muzeja, ali ga ne prikazuje u cjelini, nego izlaže uži krug
predmeta i bavi se tematizovanjem određenih problema koji nas dovode do djelimičnih spoznaja.
Često je tematski monodisciplinarna, a interdisciplinarna u prezentaciji i vremenski i prostorno je
ograničena.

Pokretna izložba

ne izlaže muzealije, nego kopije, reprodukcije ili modele, izvan muzejskog prostora. Prenosi
poruku na nižem komunikacijskom nivou, jer ne koristi izvorni predmet, nego njegov prikaz u nekom
mediju (foto, tekst). Takva je izložba animacijska i didaktička, vremenski i prostorno ograničena.

Velike tematske izložbe

afirmisane u novije vrijeme, ne prezentuju materijal samo jednog muzeja, nego se bave
širokim umjetničkim, kulturološkim, istorijskim, tehničkim ili naučnim temama. Korijeni su im u
prošlosti, u velikim svjetskim izložbama iz polovice 19. vijeka. Prate ih veliki istraživački ili naučni
projekti, vezani uz godišnjice, revalorizaciju istorijskih perioda ili retrospektive nacionalnih kultura.

Planiranje izložbe

Ideja

Razrađivanje ideje

Kome je izložba namijenjena

Koja je svrha izložbe

Koje zbirke će biti izložene

Koji materijal treba sakupiti

Koje ljude treba okupiti/angažovati

Kada će izložba biti otvorena

Koliko će izložba koštati

sinopsis ili formulisanje ideje početni je element nastajanja izložbe, izrađuju ga kustosi u okviru svojih
zbirki, a na nivou muzeja direktor s kustosima.

scenarij donosi definitivni izbor materijala, određuje količinu naučnih ili kulturnih podataka, formuliše
cjeline, dakle utvrđuje klasifikaciju znanja koja će biti prikazana i dijeli je na segmente.
Maketa trodimenzionalna ili dvodimenzionalna, pokazuje relacije izložbenih volumena u prostoru, to
je verifikacija scenarija u prostoru. U izradi makete učestvuju kustos, dizajner, konzervator i pedagog.

Vrste stručnjaka koji učestvuju u izradi izložbe:

dizajner ima prezentativno-oblikovnu funkciju: oblikovanje prostora, muzeografskih pomagala,

tekstova, slova, legendi.

Konzervator nastupa s aspekta čuvanja predmeta, brine o klimi, osvjetljenju, vlazi, alarmu i
dostupnosti predmeta posjetiocima.

kustos ima glavni zadatak da kreirati sadržaj izložbe i nastoji da se ideja o sadržaju postavke provede
do kraja.

pedagog razmatra odnose eksponat - pomagalo - prostor - publika; kako da poruka bude prihvaćena
na pravi način, je li pedagoški dobro usmjerena, itd.

Kako strukturisati izložbu

Hronologija

Geografski okvir

Kulture, materijali, tehnike

Slijed izložbe

Prostorne cjeline - pobuđivanje interesa

- razumijevanje – svrha izložbe

- bolja saznanja o predmetu

Odabir predmeta

Opravdanost u odnosu na diskurs izložbe

Dokumentarna vrijednost

Estetska vrijednost

Istorijski značaj

Uslovi zaštite

Raspoloživost predmeta

Scenografija izložbe

Vitrine

Panoi
Boje

Rasvjeta

Vješanje i pričvrščivanje eksponata

Izrada rekonstrukcija

Multimedijska sredstva

Tekstovi na izložbi - nivoi čitanja

Naziv (dvorane ili cjeline) – ima informativnu ulogu (dužina: nekoliko riječi)

Uvodna legenda (250 znakova)

Tematska legenda (800-1000 znakova)

Tekst “da bi se saznalo više” (1 kartica / 2000-3500 znakova)

Natpis – etiketaža / legende

Troškovi izložbe

Autorski honorari

Izrada scenografije

Izrada kataloga, plakata i pozivnice

Troškovi osiguranja i prevoza

Dnevnice / hotelski smještaj

Troškovi reprezentacije (koktel prilikom otvaranja izložbe), poštarine