You are on page 1of 3

Sylvius Leopold Weiss

(1687-1750)

Bio je nemački kompozitor i lautista, jedan


od najbitnijih i najplodnijih kompozitora
muzike za lautu, i jedan od najboljih lautista
svih vremana. Rođen je blizu Vroclava.
Njegov otac - Johann Jakob i brat -Johann
Sigismund su takođe bili ugledni lautisti.
Silvius Leopold je osnove sviranja na lauti
naučio od svog oca.
Silvius Leopold Weiss je 1706. godine
debitovao na Vroclavskom dvoru, u čijoj je
službi bila njegova porodica. Njegov
izvanredan talenat privukao je pažnju kneza
Johann Wilhelm-a na čijem je dvoru u
Dizeldorfu služio naredne dve godine. Njegove najranije kompozicije datiraju iz ovog perioda.

Godine 1708. ga angažuje bivša poljska kraljica, Maria Casimira, kao muzičara u službi njenog
sina -princa Alexander Sobieski-og. Weiss tako napušta Dizeldorf i odlazi u Rim gde boravi u
palati Zuccari do 1714. godine. Gostujući na mnogim dvorovima ,na turnejama sa princem, iz
prve ruke upoznaje se sa novim italijanskim stilovima. Posle pričeve smrti, Weiss, sa već
izgrađenom reputacijom, provodi narednih nekoliko godina na turneji po Evropi, ne zadržavajući
se dugo na jedom mestu. U Pragu se upoznaje sa istaknutim Češkim lautistom, grofom Johann
Anton Losy-em, čija su dela ostavila značajan uticaj na Weiss-a. Nakon Losy-eve smrti Weiss
komponuje Tombeau u njegovu čast.

1714. godine vraća se u Nemačku i kratko služi na dvoru u Kaselu, da bi 1718. godine prihvatio
unosan posao na Drezdenskom dvoru u poznatom orkestru saksonskog kneza i kralja Poljske -
Avgusta Jakog. Iako je putovao često, u Drezdenu će ostati da živi do kraja života. 1738. godine
upoznaje violinistu Franz Bend-u.

Silvius Leopold Weiss umire 1750. godine u svojoj 66. godini. Dve decenije posle njegove smrti
lauta gubi popularnost kao instrument. Markgrafin Wilhelmine od Bajrojta, i sama kompozitorka,
govori: ,,(Weiss) se toliko ističe u sviranju laute da ga niko nikad nije dostigao, a onima koji će
doći posle njega može preostati samo sjaj njegovog imitiranja.” Njegov sin Johann Adolph
Faustinus Weiss ga nasleđuje kao lautista na saksonskom dvoru.

Silvius Leopold Weiss je napisao oko 600 dela za lautu, većinom označenih kao ,,sonate” ili
svite koje se većinom sastoje od baroknih igara. Piše dosta dela kamerne muzike , lautske
duete i koncerte, ali deonice koje prate solo lautu nisu sačuvane. U nekim manuskriptima
njegovih Suonata (Weiss-ov vlastiti termin) nedostaju preludijumi koji su obično improvizovani.
U svakom slučaju, sedamdeset njegovoh svita je sačuvano u celini. Kao kompozitor, Weiss
pokazuje neverovatnu originalnost – njegove svite se upoređuju sa onim od J. S. Bach-a.
Samo jedna svita (br. 49 u b-molu) je štampana za vreme Weiss-ovog života; njegova dela nisu
bila namenjena amaterima, već virtuozima čije bi se veštine mogle porediti sa Weiss-ovim.
Štampano izdanje svih Weiss-ovih kompozicija pojavilo se 1980. godine.

Weiss-ova muzika je karakteristična po jedinstvenom razumevanju svog instrumenta: njegovih


prednosti i mana, i predstavlja kulminaciju visokog baroknog stila. Weiss je, takođe, bio i veoma
tražen kao pedagog, posebno među aristokratijom. Neki od njegovih učenika bili su Frederick
Veliki i njegove sestre Wilhelmena i Anna Amalia (Pruska princeza), kao i lautisti Adam
Falckenhagen i Johann Kropfgans.

Weiss je svirao izvanredno kao solista i u pratnji drugih instrumenata, a takođe se isticao i kao
improvizator; čak je bio uprođivan sa J. S. Bach-om. Iako nije potvrđeno, Johann Friedrich
Reichardt ostavlja pisani izvor o takmičenju u improvizaciji ova dva maestra: ,,Svako ko zna
koliko je teško svirati harmonske modulacije i dobar kontrapunkt na lauti, biće iznenađen i pun
neverice kada od svedoka čuje da je Weiss, prvoklasni lautista, izazvao J. S. Bach-a,
prvoklasnog čembalistu i orguljaša , da sviraju fantazije i fuge.''

Verovatno su Bach i Weiss znali jedan za drugoga i pre nego što su se zapravo sreli. Poznato
je da je Weiss bio prijatelj sa Wilhelm Friedemann Bach-om, i 1739. godine je s njim bio četiru
nedelje u Lajpcigu. Za to vreme često je posećivao kuću J.S. Bach-a. Skoro se ispostavilo da je
Svita za violinu i čembalo BWV 1025 J. S. Bach-a zapravo transkripcija jedne Weiss-ove sonate
za lautu.

S. L. Weiss - Svita u G duru, WeissSW65.1-7


Bečki manuskript: A-Wn18761

Ova svita označena je kao prva svita (Suite 1) u drugom rukopisu Bečkog manuskripta, koji se
čuva u Nacionalnoj biblioteci u Beču. Zapisana je, kao i velika većina Weiss-ove muzike,
pomoću francuske tabulature. Namenjena je lauti sa jedanaest redova, što nam sugeriše da je
nastala u ranom stvaralačkom periodu kompozitora, jer su mu zrelija dela, skoro bez izuzetka,
napisana za lautu sa trinaest redova. Sadrži 7 stavova i svi su u G duru: Phantasie de Mr:
Weiss, Allemande, Courrente, Sarabande, Guige, Gavotte, Menuette.

Fantazija - Sadrži dva dela razdvojenih duplom takticom i znacima za ponavljanje. Prvi deo je
znatno kraći, pisan je u četvoročetvrtinskom taktu, homofon je i pretežno akordski. Drugi deo je
slobodne forme u tročetvrtinskom taktu. Pisan je u stilu improvizacije i odlikuje ga konstantan
ritmički tok, prvo u osminama a potom šesnaestinama.

Alemanda - Napisana je, kako je i bilo tipično za ovu baroknu igru, u četvoročetvrtinskom taktu u
formi dvodelne pesme. Karakterišu je raspisani ornamenti, imitacije i šesnaestinski pokret
nasuprot punktiranim figurama i osminama.

Kuranta - U formi je Francuske kurante u tročetvrtinskom taktu. Odlikuje je barokna motoričnost


i izlomljena struktura.
Sarabanda - Sadrži dva dela od kojih je prvi, kao u većini slučajeca, dosta kraći. U
tročetrtinskom je taktu, mirnog izraza.

Žiga - Ima dva dela, od kojih je prvi dosta kraći. Napisana je troosminskom taktu, motorična,
pretežno sa melodijskom deonicom u najvišem glasu i pratnjom u basu.

Gavota - veoma je kratka i sadrži dva dela, od kojih je drugi duplo duži. U četvoročetvrtinskom
je taktu, a počinje na trećoj dobi. Odlikuje je osminski pokret i imitacije.

Menuet - Javlja se kao poslednji stav, za razliku od većine svita gde prethodi žigi. Kratak je, u
tročetvrtinskom taktu i u formi dvodelne pesme.

Marija Rašić, III godina

You might also like