Kevin Trudeau o prehrambenoj industriji

(iz knjige “Prirodni lijekovi za koji „oni“ ne zele da vi znate“)

Tvornice hrane i zdravstvena njega

Mogli biste se upitati: kakve veze tvornice hrane imaju sa zdravstvenom njegom? Postoji jaka
povezanost između hrane i zdravstvene njege. Imajte na umu da su mnoge prehrambene tvrtke
izravno ili neizravno ukljucene u farmaceutksku industriju kroz korporativno vlasništvo,
poslovne transakcije ili menadžere i direktore koji i sami posjeduju dionice farmaceutskih tvrtki.
Tvornice prehrambenih proizvoda uključuju tvrtke koje nam izravno proizvode i prodaju
namirnice, ali isto tako i restorane brze hrane i dobavljače u prehrambenoj industriji, one koji
uzgajaju hranu.

Pogledajmo šta sve unosimo u organizam.

Jeste li znali da je čovjek genetski modificirao doslovce sve voće i povrće kako bi bilo otpornije
na bolesti? Morate shvatiti da je prehrambena inudstrija ista kao i farmaceutska. I kod nje je
uvijek riječ o novcu. Proizvođač hrane poslovan je čovjek, pa čak i seljak, i mora prodati što veći
broj svojih proizvoda i proizvesti taj proizvod na što jeftiniji način kako bi što više zaradio. Kako
bih mogao proizvesti veću količinu jabuka, mrkvi, ili luka? Kako bih ih mogao proizvesti u što
kraćem razdoblju, po što nižoj cijeni, a onda prodati po najvišoj? Odgovor glasi: poigraj se sa
Majkom Prirodom i promijeni to prirodno voće i povrće nekom mješavinom koju je smiješao
čovjek i koja je izašla iz laboratorija tako da plodovi budu što veći, da rastu što brže i da budu
otporni na bolesti, što je u posvemašnjem neskladu sa prirodnim tokom stvari. Na taj način bi
mi ostala čitava žetva. Mogao bih prodati veću količinu svojih proizvoda i zaraditi više novca. Na
taj način, putem genetske modifikacije, vaša prirodna mrkva više uopće nije prirodna, nego
postaje čovjekov proizvod. Kad uzmete taj prirodni plod on je pretrpan toksičnim kemijskim
tvarima, i ima manju prehrambenu vrijednost od organskog ploda.

Isto vrijedi i za mesnu industriju, gdje se koriste hormon rasta za brži rast i antibioticima kako bi
životinje ostale zdrave u nehigijenskim uslovima.

Isto vrijedi i za mliječne proizvode. Zbog korištenja lijekova, hormona rasta, sredstava za
pasterizaciju i homogenizaciju, mliječni prozivodi danas izvor su velike zabrinutosti. Kad
razmišljamo o mliječnim proizvodima, moramo razmisliti o dvije najvaznije stvari, od kojih je
jedna pasterizacija, druga je homogenizacija. Pasterizacija podrazumijeva zagrijavanje proizvoda
na visokoj temperaturi kako bi se uništile bakterije. Najveći problem je u tome sto se istodobno
ubijaju i svi živi organizmi koji se nalaze u mlijeku, pa je organizmu mnogo teže probaviti takav
proizvod, a mlijeko postaje neprirodan proizvod. No, još je važnija i jos opasnija homogenizacija.
Proces homogenizacije zapravo izlaze mlijeko vrtnji golemom brzinom pri kojoj se grozdovi
molekula mlijeka razbijaju tako da se vrhnje vise ne odvaja od mlijeka. Sto se mlijeko vise ne
kvari nakon nekoliko dana, nego moze izdrzati i nekoliko sedmica. Problem je samo u tome sto
homogenizirano i pasterizirano mlijeko, kao i svi mlijecni proizvodi, nije prirodno. Grozdovi
molekula tako su maleni da ostecuju krvne zile kad ga popijete. Zacepljuju probavni sistem pa
organizmu postaje jako tesko probaviti hranu, i to je jedan od glavnih uzroka bolesti acidnog
refluksa, pretilosti, alergija i zacepljenja. Zbog ostecenih arterija, na njima se gomila kolesterol
LDL, o to je jedan od glavnih uzroka arterioskleroze, koja je pak jedna od glavnih uzroka srcanih
bolesti.

Sto jos u organizam unosimo kroz usta? Ako je bilo u kutiji, staklenci ili limenci, to su namirnice
koje je preradila prehrambena industrija. Imajte na umu da se prehrambena industrija sastoji
od dionickih drustava koje imaju jedan jedini cilj: zaraditi novac i povecati vrijednost dionica. To
postizu prodajom vecih kolicina hrane i proizvodnjom namirnica na jeftiniji nacin. Nikada
nemojte zaboraviti da je uvijek rijec o novcu. Prehrambena industrija u hranu stavlja desetke
tisuca kemijskih sastojaka i u mnogim slucajevima te sastojke ne mora objaviti na etiketama.
Kako im to uspijeva? Zahvaljujuci nasim prijateljima lobistima podmicivanju politicara i clanova
Uprave za hranu i lijekove. Uvijek je rijec o novcu. Zasto to ne valja? Aditivi koji se stavljaju u
hranu su neprirodne, toksicne kemijske tvari. One stete organizmu, oslabljuju imuni sistem tako
da postaje jos osjetljiviji na bolesti, ubrzavaju starenje i mijenjaju prirodnu luznatu vrijednost
vasega tijela u kiselu, sto znaci da ste skloniji raku, srcanim bolestima, secernoj bolesti i
alergijama.

Zasto se aditivi uopce stavljaju u hranu? Odgovor je jako zanimljiv. Boravio sam u toplicama i
druzio se sa visim izvrsnim direktorima velike tvrtke za preradu hrane, jedne od najvecih
proizvodjaca konzervirane hrane na svijetu. Razgovarali smo o aditivima u hrani i priznao mi je
da se u namirnice stavljaju tisuce i tisuce kemijskih aditiva od kojih se mnogi i ne navode na
etiketama. Ustvrdio sam da su ti aditivi opasni za zdravlje i da su jedan od razloga zbog kojih su
ljudi danas bolesni. Uvjeravao me kako su te kemijske tvari posve sigurne i kako ih se stavlja u
tako malim kolicinama da nemaju nikakvog utjecaja na ljudsko tijelo. Tada sam mu postavio
pitanje. Ako su posve bezopasni, upitao sam ga, biste li ispili casu takvih tvari kad bih vam je
pruzio? Zamucao je oklijevajuci te se uzrujano ushodao. To sam mu pitanje postavio zacijelo
desetak puta, ali mi nije odgovorio. Naposljetku je rekao da ne bi ispio tu casu, jer bi mogao
imati poteskoca. Konacno je priznao da su te tvari zapravo toksicne. No, ponovio je da nemaju
nikakvog ucinka na ljudsko tijelo, jer se u namirnicama nalaze u malim kolicinama. Tada sam mu
postavio glavno pitanje: Ako u namirnice stavljate tako male kolicine tih tvari koje nemaju
nikakvog ucinka na ljudsko tijelo, one tada zacijelo nemaju nikakvog ucinka ni na namirnice.
Zasto ih onda stavljate u hranu? Ni na to pitanje nije mogao odgovoriti. Nakon sto sam ga neko
vrijeme drzao na tihoj vatri, na kraju je priznao da te tari zapravo imaju velik ucinak. One cuvaju
hranu da se ne kvari i daju joj okus. No, naslutio sam da su te tvari odgovorne za jos nesto sto
mi nije rekao. Tada sam pretrazio svoju mrezu dojavljivaca, mrezu ljudi koji mi otkrivaju interne
informacije, i evo sto sam otkrio:

Prehrambena industrija, bas kao i duhanska, cuva prljavu malu tajnu. U hranu svjesno i
promisljeno stavlja posebne sastojke, jer ti tajni i u mnogim slucajevima zakonom zabranjeni
sastojci izazivaju glad, debljanje i ovisnost i hrani! Sad dobro slusajte i obratite pozornost, jer je
ovo sto vam govorim jedna od najvecih prica ovog stoljeca! Zamislite ovakav razgovor: mladji
izvrsni direktor ulazi u dvoranu za sastanke i kaze: Gopodo, da bismo povecali vrijednost dionica
i njihovu cijenu moramo prodati vece kolicine hrane i proizvesti je po najnizim mogucim
cijenama. Imam rjesenje za to. Postoje odredjeni sastojci koji kod ljudi izazivaju glad ako se
pomijesaju i dodaju namirnicama. Kad kupe nas proizvod morat ce ga jesti sve vise i vise, nece
moci prestati, jer ce bivati sve gladniji. Postoje takodjer odredjene kemijske tvari koje mozemo
staviti u hranu i koje ce izazvati debljinu cak i kod onih ljudi koji ne jedu puno, a sto su deblji, to
ce biti gladniji i morat ce jesti vise i morat ce kupovati vise hrane. Osim toga, postoje sastojci
koje mozemo staviti u hranu i koji ce kod ljudi izazvati kemijsku ovisnost o njoj, tako da ce
morati nabavljati hranu, nece je moci prestati jesti, a kad prestanu dobivat ce glavobolje,
mucnine, bit ce uznemireni, depresivni i tjeskobni sve dok ne pocnu ponovo jesti. To je posve
slicno djelovanju opijuma i kokaina. Ima jos nekoliko podjedanko zastrasujucih podataka. Mnogi
sastojci koje stavljaju u namirnice izazivaju depresiju, sto je jako korisno za farmaceutske tvrtke,
jer ako ste depresivni, morate se okrenuti farmaceutskim tvrtkama da biste se oslobodili
depresije. Zanimljivo je da neke od aditiva koji se stavljaju u namirnice da bi izazvali depresiju
proizvode one iste tvrtke koje vam prodaju sredstva protiv depresije. Ljudi, to je fantastican
biznis! Ne zaboravite uvijek je rijec o novcu.

Ako pogledamo sve ono sto stavljamo u usta, sve ono sto jedemo i pijemo, postavite si pitanje:
jesu li te namirnice prirodne ili se s njima poigrao nekih pohlepnik kojemu nije stalo do vasega
zdravlja, kojemu nije vazno hocete li se razboljeti, kojemu je tako svejedno hocete li pasti u
depresiju ili se udebljati? Takvima je stalo jedino do novca.

Ako na naljepnici etikete pise da je proizvod prirodan, to je najcesce prava pravcata laz. Zasto?
Zato sto je prehrambena industrija uspjela nagovoriti politicare da se odredjena kolicina
umjetnih sastojaka klasificira kao prirodna. Ne zaboravite da postoji vise od 15.000 sastojaka
koje proizvodjaci cak i ne moraju navesti na etiketi. Stoga, ako na nekom proizvodu pise da je
posve prirodan to samo znaci da je vlada proizvodjacima dopustila da stave takav natpis kako bi
mogli prodati sto vise svojih proizvoda. Dopustite mi da to ponovim, jer je iznimno vazno.
Postoji vise od 15.000 toksicnih kemijskih tvari koje je dopusteno dodavati u namirnice, a ne
treba ih navesti na deklaraciji. Prehrambena industrija svake godine u nasu hranu stavlja sve
veci postotak toksicnih kemijskih tvari. Te se tvari proizvode u tajnim laboratorijama u kojima su
zastitne mjere strozije nego u Fort Knoxu (americka vojarna u Kentuckyju). Kad proizvodjace
pitate zasto stavljaju te kemijske tvari u hranu, odgovori su nejasni i neodredjeni. Znanstvenici u
tim tajnim laboratorijama rade na razvoju kemijskih tvari i kombinacijama tih tvari koje se
dodaju nasoj hrani, a ne navode se na naljepnicama. To je zakonit postupak jer je prehrambena
industrija zahvaljaujuci lobistickom sustavu zakonitog podmicivanja uspjela navesti Kongres da
donese odredjene propise koji to omogucuju.

Te tajne otrovne kemijske tvari posebno su osmisljene da bi postigle nekoliko ciljeva:

Ocuvanje hrane. Da bi proizvodnja hrane bila sto jeftinija ponekad je potrebno dodati kemijske
tvari da se namirnice ne kvare ni nakon nekoliko godina. Culi smo pricu o keksima starim
tridesetak godina koji su imali isti izgled i okus kao onoga dana kad su proizvedeni.

Poboljsanje okusa i sastava. Veci dio danasnje hrane proizvodi se na neprirodan nacin tako da
namirnice sadrze posve malu prehrambenu vrijednost i loseg su okusa. Moraju se dodavati
kemijske tvari kako bi hrana dobila okus kakav bi i trebala imati.

Izazivanje osjecaja gladi. Dobro ste procitali. Prehrambena industrija zna da mora proizvoditi
veci broj namirnica da bi vise zaradila. Ako uspije dodati kemijsku tvar koja u vama izaziva
osjecaj gladi, jest cete vise hrane, a oni ce vise zaraditi!

Debljanje potrosaca. Deblji ljudi vise jedu. U nasu se hranu dodaju kemijske tvari koje izazivaju
debljanje. Sto su ljudi deblji, to prehrambena industrija vise zaradjuje. Najsokantnije je to sto se
jedna takva tvar dodaje u vecinu dijetalnih namirnica. Tuzno je sto neupuceni potrosac kupuje
namirnicu na kojoj pise da je dijetna u nadi da ce izgubiti na tezini, a zapravo jede hranu koja ga
deblja.

Izazivanje ovisnost o proizvodu. Proizvodjaci hrane u namirnice svjesno stavljaju kemijske

tvarikoje kod potrosaca izazivaju fizicku ovisnost. Znamo da lijekovi, koji su tek kemijske tvari,
mogu izazvati tesku fizicku i emocionalnu ovisnost. To nije nista novo. U knjizi Prava stvar: istina
i moc u tvrtki Coca Cola razotkrivena je prica o kokainu kao vaznom sastojku Coca Cole. Jedan
od glavnih razloga zbog kojeg je kokain bio vazan sastojak jest ta sto potrosac nesvjesno postaje
ovisan o Coca Coli. Ako uspijete navesti potrosaca da postane ovisan o vasem proizvodu, to je
stetno za ovisnog jadnika, ali jako korisno za vas.

Izazivanje bolesti. Koliko god se cinilo groznim, cini se da dojavljivaci znaju kako odredjeni
prehrambeni aditivi izazivaju odredjene bolesti. Ako znate da ce golem broj ljudi tijekom
sljedecih pet ili deset godina oboljeti od neke bolesti, mozete ulagati u farmaceutske tvrtke koje
proizvode lijek koji ce se propisivati za tu "novu bolest". Dok govorim o pohlepi takvih ljudi, 99
posto citatelja nema pojma da je ljubav prema novcu preuzela gotovo apsolutnu kontrolu dan
postupcima, etikom, i moralom tih ljudi. Ono sto je vazno u pogledu kolicine kemijskih tvari jest
to sto ih organizam ne izlucujue uvijek. Izgleda da se kemijsko gnojivo, pesticidi, herbicidi,
hormon rasta, lijekovi na recept i u slobodnoj prodaji, te aditivi gomilaju u tijelu i smjestaju u
masnim tkivima, a pogotovo u mozgu.

Prehrambena industrija je uvjerljiva. Pokusava vas navesti da povjerujete kako je znanost bolja
od prirode. Znanost nije bolja od prirode. Bolja je samo za proizvodjaca hrane, jer mu
omogucuje bolju zaradu. Prehrambena industrija mora vas uvjeriti da kupujete njihove kemijski
proizvedene namirnice te da su one bolje od posve prirodnih namirnica. To je puka laz! Samo
vas pokusavaju nagovoriti da bi mogli vise zaradjivati. Ako kazem da je kravlje ili kozje mlijeko
zdravo, tada mislim na prirodno, nepreradjeno, organsko mlijeko u ciji se nastanak nije
umijesao covjek. Kad se uplete prehrambena industrija i pocne se poigravati s priozvodom, sve
ode nizbrdo i nov, neprirodan proizvod kojega je napravio i stvorio covjek postaje otrovan za
organizam. Pokusavam vam razjasniti zasto se razbolijevate. Razmislite od 15.000 kemijskih
tvari u nasoj hrani koje se ne moraju navesti na deklaraciji. Sve navedene tvari su opasne i sve je
napravio covjek. Otrovne su. Kad biste odjednom uzeli bilo koju od tih kemijskih tvari, zacijelo
biste umrli. To su zapravo pravi otrovi.

Ne jedite namirnice koje proizvodi ili prodaje dionicko drustvo ili koje nose "robno ime".

To bas nije jednostavno. Ako namirnica stize u masovnoj proizvedenoj ambalazi, to znaci da
stize iz tvornice s masovnom proizvodnjom i preradom. Ako ste ikada posjetili tvornicu za
masovnu proizvodnju i preradu hrane znat cete o cemu govorim. Doslovce, sve namirnice koje
zapakirane kupujete u velikim robnim centrima pretrpane su opasnim kemijskim tvarima.
Masovno proizvedena zapakirana hrana jednostavno je nezdrava. Molim vas, ne vjerujte svemu
sto pise na lijepom omotu. Tvrtke za preradu hrane zainteresirane su samo za zaradu i stalo im
je samo do toga da kupite namirnice. Kako bi vas navele da kupite njihov proizvod dopusteno
im je lagati, varati i navoditi vas na pogresan zakljucak. Ako morate kupiti nesto sto se nalazi u
kutiji, staklenki, limenki ili paketu, kupite namirnicu organskog porijekla i rucno proizvedenu u
posve malim tvornicama. Ni takva namirnica ne mora biti osobito kvalitetna, ali barem je bolja
od neorganskih proizvoda koji dolaze i masovne proizvodnje.

Prljava mala tajna za koju „oni“ ne zele da vi znate

Ovdje razotrkivam tajnu za koju vjerujem da predstavlja jednu od najvecih, najnepostenijih lazi u
americkoj povijesti. Ne zaboravite, uvijek je rijec o novcu. Prehrambena industrija sastoji se od dionickih
drustava. Buduci da je rijec o dionickim drustvima, te tvrtke imaju samo jedan jedini cilj: povecanje
zarade. Prehrambena tvrtka moze povecati zaradu samo ako proizvodi po najnizoj cijeni i prodaje sto
vece kolicine po najvisoj cijeni. Prehrambene tvrtke zaradjuju na taj nacin. Ne zaboravite, to je njihov
jedini cilj. Ljudi koji upravljaju prehrambenim tvrtkama, menadzeri i direktori ne mare za zdravlje i
dobrobit americke javnosti. Stalo im je samo do novca. Mnogima je od vas tesko shvatiti kako ljudi mogu
biti toliko pohlepni. Medjutim, sada smo divjeli da su neki od tih vaznih ljudi iz velikih korporacija
optuzeni i osudjeni zbog velike prevare. Zapanjili smo se zbog toga sto imaju silne milijune dolara, a ipak
i dalje lazu i varaju kako bi jos vise zaradili. Jeste li znali da u zatvorima diljem svijeta sjede milijarderi?
Zasto? Sto vise novca imaju, to im je vise potrebno. Za vecinu tih ljudi zaradjivanje je preraslo u ovisnost.
Pohlepa koja ih je obuzela je nazustavljiva. Mnogi od tih menadzera i direktora toliko su opsjednuti
zaradjivanjem da ce napraviti bilo sto i svjesno povrijediti druge samo da sto vise zarade. Tuzno, ali
istinito. Zamislite da menadzeri tvornica hrane razmisljaju samo o povecanju dobiti te moraju smisliti
nacine na koje bi njihov proizvod (hrana) bio sto jeftiniji. Koriste se genetskim inzenjeringom te usjeve
prskaju kemijskim otrovima kako im bolesti ili kukci ne bi nanijeli stetu. Tlo je pretrpano kemijskim
tvarima od kojih biljke brze rastu, a zivotinje dobivaju hormon rasta kako bi takodjer brze rasle. Te ce
tvrtke napraviti sve samo da im proizvodnja bude sto jeftinija. Svoje proizvode zele prodati po najvisim
cijenama i u golemim kolicinama. Evo sto se zbog tog dogadja. Tvornice hrane poduzet ce sve da im
proizvodnja bude sto jeftinija. U tom procesu proizvodi postaju iznimno toksicni. Da ste ikada posjetili
pogon za masovnu proizvodnju zgrozili biste se nad "proizvodnjom" hrane. Ti vas proizvodjaci hrane
takodjer moraju navesti da kupujete i konzumirate sto vece kolicine hrane. Vecina tvornica
prehrambene industrije posjeduje kemijske laboratorije u kojima se istrazuju i ispituju tisuce kemijskih
dodataka hrani. Ti su laboratoriji smjesteni na tajnim lokacijama i imaju bolje osiguranje od stozera CIA-
e. Cilj proizvodjaca je da hrana izaziva fizicku ovisnost, povecava apetiti i dovodi do porasta tjelesne
tezine. Proizvodjaci hrane, osobito proizvodjaci brze hrane, u hranu svjesno stavljaju kemijske stvari koje
vam povecavaju tek, izazivaju fizicku ovisnost i debljaju. Dva uobicajena aditiva koji, kako se cini, imaju
upravo takvu ulogu s umjetna sladila aspartam i kukuruzni sirup s visokim sadrzajem fruktoze. Poput
industrije duhana, menadzeri prehrambene industrije ogorceno nijecu te optuzbe. Prisjetite se,
proizvodjaci duhana zanijekali su da su svjesno proizvodili cigarete koje izazivaju fizicku ovisnost.
Cinjenica je da cete se od americke hrane udebljati sto god napravili. Zbog toga mrsavi ljudi koji iz drugih
zemalja doputuju u Ameriku dobivaju na tezini iako vjeruju da se hrane isto kao i u svojoj zemlji.
Prehrambenom industrijom u tolikoj mjeri vlada zarada da su njezini predstavnici lobirali protiv
nacionalne kampanje pod nazivom "Jedi manje, vjezbaj vise". Prehrambena industrija ne zeli da ljudi
jedu manje! Prehrambena industrija zeli da budete debeli te da iz godine u godinu jedete sve vise.
Ljudi mi cesto postavljaju pitanje: "Zasto tvornice hrane i restorani u namirnice stavljaju kemijske tvari?"
Odgovor je posve jednostavan - hranu moraju proizvesti na najjeftiniji nacin. To znaci da je uzgajaju na
neprirodan nacin i dobivaju posve bezukusne namirnice. Hrani se ne smije dopustiti da se pokvari, jer bi
na taj nacin tvrtka izgubila novac. Tijekom procesa prerade namirnicama se dodaju kemijske stvari koje
izazivaju ovisnost, povecanje apetita i debljinu. Time tvornice hrane povecavaju prodaju i zaradu. Tvrtke
takodjer moraju proizvesti hranu koja godinama moze stajati na policama kako bi je mogli pohraniti ako
se ne proda i ipak na njoj zaraditi. Prava, cjelovita, prirodna hrana gotovo uopce ne moze stajati na
policama, jer se uzegne te stoga nije profitabilna za tvornice hrane.

Vec sama prerada, pravu hranu koja tijelu koristi, pretvara u nesto sto je nasem organizmu posve
strano, neprirodno i izaziva nepotreban stres. Uzrokuje bolest i dovodi do brzeg starenja.

Pokusavajuci proizvesti jeftinije, dugotrajnije namirnice uz nize troskove o kojima cete postati fizicki
ovisni, koje ce vam povecati tek i udebljati vas, proizvodjaci hrane namirnice pretrpavaju kemijskim
tvarima i koriste se sutavima prerade u kojima u hranu dodaju toksine i unistavaju zive enzime,
oduzimajuci tako hrani najveci dio hranjive vrijednosti. Poanta je u tome sto je danas doslovce
nemoguce otici u trgovaci centar i kupiti bilo koju namirnicu, a da nije prepuna kemijskih tvari, da nema
drasticno smanjenu hranjivu vrijednost i da nije primijenjena u energetskom smislu. Nije moguce otici u
bilo koju vrstu restoran ai dobiti hranu koja nije pretrpana toksicnim kemijskim tvarima i koja sadrzava
barem malo hranjive vrijednosti, tako da je sve sto pojedete pravi otrov za organizam. U idealnom
slucaju covjek nikada ne bi trebao jesti u restoranima, a vi nikada ne biste trebali kupiti nijedan proizvod
iz masovne proizvodnje proizveden u velikim tvornicama.

Temeljno je pravilo da u kupnju ne odlazite u trgovacke centre. Trgovacki centri zele zaraditi. U njima
nema doslovce nijednog proizvoda koji nije pretrpan toksinima, energetski promijenjen i koji ima ikakvu
hranjivu vrijednost. Kad kupujete hranu otidjite na trznicu te kupite organski uzgojeno voce i povrce,
ljekovite biljke i zacine od malih neovisnih uzgajivaca s kojima mozete razgovarati, s kojima se mozete
sastati i imati povjerenja da su njihovi proizvodi kvalitetni.

U citanju deklaracije najvaznije je da ne citate ono sto pise na prednjem dijelu omota. Tvrtka ondje
objavljuje reklamu. Na omotu je lijepa slika, zgodni nazivi, privlacne boje i sve one fraze na koje je
marketinski odjel potrosio milijune dolara kako bi otkrio koje ce vas rijeci navesti da povjerujete kako je
namirnica zdrava i kupite je. Uzmite kutiju, paket, limenku ili staklenku te potrazite popis sastojaka.
Imajte na umu da proizvod moze sadrzavati tisuce sastojaka koji po zakonu ne moraju biti navedeni na
etiketi. Sto je proizvodjac hrane veci i sto je marka proizvoda poznatija, to je veca vjerojatnost da je
proizvod pretrpan kemijskim tvarima koje nisu navedene na deklaraciji. Drugo pravilo glasi: nikada ne
kupujem brandirani proizvod ili proizvod koji su proizvele velike trgovacke tvrtke. Bio sam u njihovim
tvornicama i znam o cemu je rijec. Trece pravilo: trazim male, neovisne tvrtke u okolici koje namirnice
pakiraju u male pakete, brizno i s ljubavlju. Iako i ljudi iz tih tvrtki pokusavaju zaraditi, ako ih upoznate,
uvjerit cete se da njihova glavna motivacija nije da se obogate i zarade. Glavna im je motivacija da svojim
musterijama pruze iznimno kvalitetan proizvod. Procitajte sve sastojke koji pisu na deklaraciji.

Navodim najvaznije sastojke koje trebate potraziti, a ako ih pronadjete, ni u kojem slucaju ne kupujte
proizvod.

1. Svaki sastojak ciji naziv ne mozete izgovoriti

To je iznimno jednostavno. Ne mozete li izgovoriti naziv sastojka, ne kupujte proizvod, jer je takav
sastojak kemijska tvar. Mogu vam reci sta god zele, mogu reci da je taj sastojak proizveden iz prirodnog
sastojka, da dolazi iz biljke ili da posve prirodan. NIsta od toga nije istina. Imajte na umu da su
proizvodjaci hrane uz pomoc mita uspjeli nagovoriti Kongres da donese zakon koji proizvodjacima hrane
dopusta da kemijske tvari nazivaju "prirodnim sastojcima".

2. Mononatrijev glutamat (MSG)

Nikada ne kupujte proizvode u kojima ima mononatrijevog glutamata. Ako niste uvjereni, procitajte
knjigu Eksitotoksini: Okus koji ubija. Mononatrijev glutamat je eksitotoksin. Opasan i smrtonosan, deblja,
povecava apetit te uzrokuje razlicite vrste zdravstvenih problema.

3. Aspartam

I aspartam spada u eksitotoksine. Deblja, izaziva osjecaj gladi i depresiju te razlicite oblike zdravstvenih
poteskoca, ukljucujuci PMS i migrenu.

4. Prirodni i umjetni okusi

Ako su na etiketi navedeni prirodni ili umjetni okusi, budite sigurni da su lobisti koji zastupaju
prehrambenu industriju obavili velicanstven posao, tako da prehrambena industrija moze lagati i varati
javnost. Postoje tisuce umjetnih kemijskih tvari koje se stavljaju u hranu da bi vam probudile glad,
izazvale fizicku ovisnost i udebljale vas. U hranu se stavljaju i zato da bi godinama trajala ne kvareci se te
da bi bila nevjerovatno ukusna okusnim pupoljcima, tako da joj ne mozete odoljeti. Upravo to se
dogadja. Kad biste od tvornice prehrambenih namirnica zatrazili da napravi popis prirodnih i umjetnih
okusa, kategoricki bi odbili. Moji mi dojavljivaci govore da bi popis prirodnih ili umjetnih okusa koji se
koriste sadrzavao stotine kemijskih tvari pod nazivom "prirodni okusi i umjetni okusi". Drugi velik
problem s kemijskim aditivima u hrani je u tome sto jedna jedina kemijska tvar mozda i ne utjece
neposredno na negativan nacin. No, kad se kombiniraju dvije ili tri kemijske tvari, kao na satu kemije,
stvaraju se nove kemijske tvari. Znanstvenici u tvornicama hrane to znaju. Te nove kemijske tvari
nevjerovatno su opasne i iznimno snazne., stoga drzite se dalje od njih.

5. Zacini

Zacini predstavljaju jos jednu veliku varku kojom prehrambena industrija vara javnost. Zacini zvuce lijepo
i zdravo, ali nisu takvi. Prehrambena industrija lobirala je kod Kongresa da donese zakon kojim se
dopusta da se kemijske tvari nazivaju zacinima. Uopce nije rijec o zacinima. To su smrtonosne kemijske
tvari, djelo ljudskih ruku, ali zakonski se smiju nazivati zacinima. Kad proizvodjace zapitate kojim se
zacinima koriste, nece vam odgovoriti. Plase se zato sto ne koriste dva ili tri stvarna zacina koji su vam
poznati. Koriste se stotinama kemijskih tvari koje stavljaju u hranu, ali na etiketu stavljaju samo jednu
rijec "zacini". No u taj su proizvod stavili vjerovatno sto ili dvjesto razlicitih umjetnih kemijskih tvari koje
su marljivo proucavali u tajnim kemijskim laboratorijama. Ako nisu navedeni pojedinacni zacini na
proizvodu, ne kupujte ga.

6. Umjetne boje

Ako u proizvodu ima ikakvih boja, drzite se podalje od njega. Te su boje zapravo kemijski otrovi.

Zapamtite da velika dionicka drustva ulazu desetke milijuna dolara u istrazivanja cime bi vas mogle
navesti da kupujete njihove proizvode. Procjenjuje se da vise od 95 posto sveukupne kupljene hrane
sadrzi u sebi cak i do 300 kemijskih sastojaka koji nisu navedeni na deklaraciji. Zastrasujuce, ali istinito.
To je moc prehrambene industrije i lobista. Zelite li se osloboditi bolesti i oboljenja, zelite li sprijeciti
pojavu bolesti, biti vitki tada u prehranu morate unijeti vece kolicine nepreradjene, nekuhane organske
hrane. To mozete uciniti samo ako se drzite podalje od velikih trgovackih centara. Hranu kupujte na
trznici i trazite organsko, kao i u trgovinama zdrave hrane. Sto god kupovali, citajte deklaraciju.

Korporacije ne zele proizvoditi kvalitetne proizvode. One zele vas novac. Mogu ga se dokopati ako
proizvode robu slabe kvalitete koja ce se zasigurno pokvariti. Na taj vam nacin prodaju bezobrazno
skupe dodatne usluge. Npr. kupite elektronsku napravu kao sto je racunalo. Sezdeset posto svih
elektronskih naprava pokvari se vec tijekom prve godine. Proizvodjaci i prodavaci u trgovinama na malo
zarade goleme svote zahvaljujuci popravcima i ponovnoj prodaji iste vrste opreme. To se namjerno tako
radi. Gdje je u takvim slucajevima Savezna agencija za zastitu potrosaca? Ponovno vam kazem, ona ne
stiti potrosace, nego zaradu velikih dionickih drustava.

NutraSweet, odnosno aspartam, sadrzi metanol, drveni alkohol koji je zapravo smrtonosni otrov.
Aspartam je odobren na temelju 112 istrazivanja koja je Upravi za hranu i lijekove podnio izvorni
proizvodjac, tvrtka Surrel Pharmaceuticals, koju je preuzla tvrtka Monsanto. Ta je farmaceutska tvrtka
platila i financirala sva istrazivanja. Kriticari koju su pregledali ta istrazivanja, a posebice prvih petnaest
na temelju kojih je FDA i odobrila aspartam, zaprepastili su se sto je iko mogao zakljuciti da je aspartam
bezopasan. Nevjerovatno je to sto je jedan od ispitanika u istrazivanju umro godinu dana nakon
uzimanja aspartama. Neka od istrazivanja navode da su ljudi koji su uzimali aspartam dozivjeli mozdani
udar. Kad je aspartam uklonjen iz prehrane ispitanika, napadi su prestali. Sva su istrazivanja bila posve
kratka i obuhvacala su samo nekoliko ispitanika, a trajala su tek nekoliko mjeseci. FDA zbog aspartama
dobiva vise prituzbi nego zbog bilo koje druge odobrene namirnice, ali ipak niko nista nije poduzeo.

Reklame za hranu promisljeno vas navode da povjerujete kako je njihova hrana zdrava i kako cete njome
izgubiti na tezini. Istina je posve suprotna. Prehrambena industrija namjerno proizvodi te lazne i
pogresne reklame. Reklamne agencije imaju stroge naredbe da snimaju reklame koje prenose lazne i
pogresne poruke. FTC to zna, ali ne poduzima apsolutno nista.

Vec sama prerada pravu hranu koja tijelu koristi pretvara u nesto sto je nasem organizmu posve strano,
neprirodno i izaziva nepotreban stres. Uzrokuje bolest i dovodi do brzeg starenja. Godinama je
prehrambena industrija odbijala na deklaracijama navesti kolicinu transmasnoca. Analiza troskova i
zarade koju je 1999. godine provela sama FDA pokazala je da bi se godisnje, kad bi se na deklaracijama
navele transmasnoce, ustedjelo osam milijardi dolara troskova samo na srcanim bolestima i spasilo
5000 americkih zivota. Zapravo, mogli bismo reci da je 5000 smrtnih slucajeva u Americi uzrokovalo to
sto FDA nije zahtijevala da tvornice hrane na deklaracijama navode transmasnoce. Mozda bismo na
popis teroristickih organizacija trebali staviti i Agenciju za hranu i lijekove?

Casopis The Ecologist istice da naizgled savrseni, neodoljivo cvrsti i sjajno obojeni plodovi voca i povrca
nemaju nikakav okus, jer se genetski modificirani i sadrze mnostvo toksina. Casopis tvrdi da vas varaju.
Osim toga tvrdi da se u kruh dodaju enzimi koji potjecu iz svinjske gusterace, izdvojene masnoce,
prekomjerne kolicine kvasca i sredstva koja sprecavaju rast gljivica.

Uzorci neorganskih pilecih prsa, kako se pokazalo, sadrze samo 54 posto piletine! Ostatak su otrovi i
toksini koji izazivaju bolest.

Nizozemski dobavljac aditiva za prehrambenu industriju i njemacki proizvodjac bjelancevina snimljeni su

dok su se hvalili kako su osmislili metode zamjenjivanja piletine s otpacima govedjeg mesa koji se ne
mogu lako otkriti!

Tvrdi se da su se veliki trgovacki centri nasli u negativnom zacaranom krugu kemije. Jednostavno receno,
njihova potraznja za izvanjski savrsenim vocem i povrcem prisiljava uzgajivace da dodaju vece kolicine
pesticida nego sto bi to inace radili, kao i da hranu uzgajaju uz pomoc genetskog inzenjeringa.

Veliki proizvodjaci hrane svjesni su da je njihova hrana opasna i smrtonosna te da steti ljudima. Nije im
stalo do toga. Osobita su im meta djeca, jer kao velika dionicka drustva imaju samo jedan cilj - zaradu.
Stoga ce napraviti sve, povrijediti svakoga i unistiti zivote ljudi, izazvati bolesti, a sve u ime sto vece
zarade. Sila koja ih pokrece da zaradjuju je nevjerovatno snazna, jaca od svega i nepopustljiva.

McDonald's prema mojem misljenju proizvodi hranu koja djeluje poput droge. Sve tvrtke za proizvodnju
brze i bezvrijedne hrane zele da postanete fizicki ovisni o njihovim proizvodima, bas kao sto diler zeli da
postanete fizicki ovisni o drogi. Takodjer zele da vam zelja za njihovom hranom neprestano raste. Zbog
toga, prema mojem misljenju, te tvrtke trose milione dolara stvarajuci kemijske aditive u tajnim
laboratorijama koje onda namjerno dodaju hrani kako biste postali fizicki ovisni o njoj, kako bi vam
porastao apetit i kako biste se udebljali.

Zapamtite, prirodna i organska hrana je zdrava. Tek kad dobit postane glavni cilj, namirnice vise nisu
prirodne nego se proizvode. Tada uzrokuju pretilost i bolesti. Kad se zarada stavi ispred svega ostaloga,
mozete biti sigurni da je proizvedena hrana smrtonosna.