Lewis Carroll

ALISA U ZEMLJI
ČUDESA

Lewis Carroll ( 1832.-1898. )

Lewis Carroll je rođen 27. siječnja 1832. u bogatoj obitelji u Daresburyju i Chersiru.
Osnovnu školu je završio u Yorkshireu, a studirao je matematiku na Oxfordu, gdje je
kasnije i radio kao predavač. Međutim karijeru predavača mu je otežavalo mucanje.
Priča se da je Carroll bio sramežljiv i da je stalno krio ruke parom crno – sivih
rukavica. Unatoč mucanju, Carroll je bez problema pričao s djecom, koju je često
fotografirao. Imao je sedam sestara i njegovo zanimanje za djevojčice je možda
nevinije nego se zamišlja.

Tokom jednog piknika, 4. srpnja 1862. Carroll je počeo pričati dugu priču Alice
Liddell. (Ona je bila kći Henry George Liddella, ravnatelja njegovog Oxfordskog
koleđa. Umrla je 1934.) «Alisa u zemlji čudesa» je nastala iz ovih priča.

Originalno knjiga se pojavila pod nazivom «Alisine avanture pod zemljom». Priča se
vrti oko sedmogodišnje Alise, koja zaspe na livadi i sanja da je pala u zečju rupu.
Upozna čudnovate likove kao što su Ludi Klobučar, Kralj i Kraljica Herc i Mačak i
doživi zanimljive, često čudne avanture, pokušavajući biti razumna u mnogim
diskusijama koje nisu imale puno veze s logikom. Na kraju potpuno odbije svijet
snova i probudi se.

Dogsonu se toliko svidjela pričica da ju je poslije zapisao i nevješto ilustrirao s 37

ilustracija. Na dnu posljednje stranice teksta zalijepio je fotgrafiju Alice Liddell, koju
je sam napravio.«Alisa u zemlji čudesa» pojavila se početkom srpnja 1865., točno tri
godine nakon pripovjedanja na rijeci.Ilustrirao ju je John Tanniel.

Nastavak, «Alisa i čarobno ogledalo», se pojavio 1871.

Carroll je uvijek htio biti slikar, i kao dječak je ilustrirao magazine koje je pravio za
svoju mlađu braću i sestre. Carrollovi originalni crteži Alisinih avantura pod zemljom
su izdane 1961.

Njegov život i rad postali su stalni izvor spekulacije, a njegovo istraživanje granica
smisla i besmisla je inspiriralo brojne psihološke studije i novele

U vrijeme izdavanja, Alisine avanture su smatrane dječjim knjigama, ali sada ih se

promatra u drugom svjetlu. Virginia Woolf je izjavila: «Alise nisu knjige za djecu, to
su knjige u kojima mi postajemo djeca».

Novo izdanje izlazi u studenom 1865.,tražilo se izdanje za izdanjem i tako sve do

danas.
Umro je 1898. u sestrinoj kući. Cijeli život je ostao samac.

Dječja fantastična priča

Nastaje kao posljedica specifičnog odnosa djece prema svijetu realnosti.

Dijete traži spas u irealnom svijetu koji je oslobođen svih nedostataka koji realnost
čine neprihvatljivom.

Fantastična priča donosi nečiju podsvijest, snove, težnje, želje, a prijelaz iz realnog u
irealno je naglašen.

Upravo je Carroll začetnik fantastične priče.

Alisa u zemlji čudesa

Bio je ljetni dan. Alisa je sjedila na uzvisini kraj svoje sestre. Pomalo je bila
ošamućena od vrućine. Iznenada neki bijeli zec protrči pokraj nje. Imao je hlače,
majicu i sat. Zec je kasnio i odjednom nestane u rupi. Alisa skoči za njim i ne
razmišljajući kako će se vratiti.

Zečja jazbina je bila strma i Alisa počinje padati. Dok je padala oko sebe je ugledala
razne stvari.

Nakon pada se našla u niskoj dvorani prepunoj vrata, ali tu bio je samo jedan ključ
koji je bio premalen za sva ta vrata.

Napokon je naišla na skrivane vrata iz zastora, ali nije mogla proći kroz njih.

Na stolu je pronašla bočicu na kojoj je pisalo POPIJ ME! Kad je popila tekućinu Alisa
se smanjila, ali nije mogla do ključa koji je bio na stolu. Zatim je našla kolačić na
kojem je pisalo POJEDI ME!Nakon što ga je pojela, počela je rasti, i premda je mogla
dohvatiti ključ nije mogla proći kroz vrata.Od muke je zaplakala.

Kako je puno plakala, kad se ponovo smanjila našla se u slanoj vodi. Tu je upoznala
Miša koji je plivao u vodi. On je odvodi do obale gdje upoznaje čudne likove kao što
su Patak, Dodo, Lory i Orlić.

Na obali opet susreće Bijelog Zeca, koji joj zapovijedi da mu donese njegove
rukavice. Alisa se zaputi prema njegovoj kući gdje opet popije tekućinu iz male
bočice na kojoj je pisalo POPIJ ME! Toliko je narasla da nije mogla stati u kuću.

Našavši veliko stvorenje u svojoj kući Bijeli Zec i njegovi prijatelji kao što je Mali Bill
napadaju kuću, tj. Alisu. Gađali su je i šljunkom koji se počeo pretvarati u kolačiće od
kojih se Alisa ponovo smanjila i pobjegla u šumu.

U šumi susreće umiljatog psića.

Kad je došla do velike gljive

ugledala je na njoj veliku

plavu gusjenicu koja puši lulu.

Gusjenica joj je objasnila kako će joj jedna strana gljive pomoći da naraste,a druga
sa se smanji. Tako je Alisa sa sobom ponjela komadiće gljive s obje strane.

Alisa dolazi do Vojvotkinjine kuće. U kući vlada nered i galama. Vojvotkinja drži
dijete koje je ustvari svinja, a ono plače od previše papra koji kuharica stvlja u juhu.

Kod Vojvotkinje Alisa

Upoznaje češersku mačku

koja se stalno

smije, a može i nestajati.

Nakon toga Alisa odlazi kod Ožujskog zeca. Tu se susreće s društvom u kojem su
osim Ožujskog Zeca bili i Ludi Klobučar i Puh. Oni su imali čajanku.

Alisi se nije baš svidjelo na čajanci i ona odlazi kroz stablo koje je na sebi imalo
vrata.

Još jednom se našla u dugačkoj dvorani s početka priče i sad je prvo uzela zlatni
ključić, zatim se smanjila i uspjela proći kroz vrata koja vode u prekrasan vrt.

U vrtu se susreće s vrtlarima koji su upravo bojali bijele ruže u Kraljičinom vrtu.

Vrtlari su ustvari bili karte iz Kraljičine vojske.

Alisa uskoro upoznaje i Kralja i Kraljicu Srce.

Kraljica je pomala zastrašujuća i svima tko joj se ne svidi prijeti odrubljivanjem

glave.

Alisa odlazi igrati kroket, koji je pomalo neobičan. Kao batove koriste žive ptice
plamence, lopte su im ježevi, a vojnici su sa svojim savijenim tijelima tvorili lukove
kroz koje su prolazile lopte.

Ovdje se opet susreće

s Vojvotkinjom,

koju je Kraljica

poslala u zatvor.

Zatim upoznaje još

čudesnih likova

kao što su Grifoni,

Lažna Kornjača i

Jastozi.

Na kraju se svi opet susreću u sudnici. Tu su : Bijeli Zec, Kralj, Kraljica, Puh, Ludi
Klobučat, Ožujski Zec, Mali Bill, Vojvotkinja...

Alisu su pozvali da svjedoči, a optužen je jedan od vojnika da je ukrao kolače.

Alisa se posvađa s Kraljicom i ova naredi vojnicima da joj odrube glavu. Kad je snop
karata (vojnika) poletio prema njoj, Alisa zavrisne od straha i ljutnje, i tada se našla
na obronku, a glavom u sestrinom krilu i shvatila da je sve to bio samo san.

Glavni likovi: Alisa

‘’-Sigurna sam da nisam Ada- rekla je- njezina je kosa kovršava, a ja nemam
nijednog uvojka. Sigurna sam da nisam ni Mabel, jer ja znam mnoge stvari, a ona
zna tako malo-’’

Alisina najizraženija osobina jest radoznalost. Upravo radoznalost daje joj snagu da
nadjača strah u svome dječjem srcu i da smiono krene u susret nepoznatome. Ta je
osobina na svakom koraku vodi dalje, iz doživljaja u doživljaj, iz čuda u čudo.

Sporedni likovi: Bijeli Zec, Miš, Mali Bill, Vojvotkinja, Češerska Mačka, Ludi Klobučar,
Ožujski Zec, Puh, Kraljica, Kralj i mnoga druga čudnovata bića koja Aisa susreće u
svojim zgodama ( u svakom poglavlju se susreću nova lica)

Fantastika u Alisi

Kroz dvanaest poglavlja Alisa susreće brojne likove koji ju zabavljaju ili zbunjuju
svojoj neobičnošću i čudesnom logikom. Svi ti likovi su zapravo odraz lica iz Alisina
stvarnog života čije postupke nije mogla shvatiti. Nonsensna igra ostvaruje se na
mnogo načina : nonsensnim kombiniranjem i sastavljanjem, nonsensnim
sudaranjem i zamjenjivanjem homonima po izgovoru ( tale-priča, tail-rep),
bukvalnim shvaćanjem fraza, nonsensnom dedukcijom, parodijom i halucinacijama
iz snova. Ispred mnogih ludih i šaljivih prizora i postupaka skrivaju se istine o životu
koje potiču na razmišljanje ( npr. Kraljica prvo traži osudu, pa tek onda suđenje).

S Carrollovom Alisom oblikovanje dječje priče je dovršeno. Priča iam otvorene

mogućnosti, a fantastična priča nema granica.

Ova je luckasta priča nadahnuće i nakon više od jednog stoljeća, a kad je izašla
1865. godine, izazvala je obrat u engleskoj dječjoj književnosti. Fantastičnim
likovima i maštovitim zapletima, poigravajući se s iskustvom stvarnosti na sasvim
nov način, svojom neočekivanom popularnošću ugrozila je pedagoške i didaktičke
kriterije kanona engleske dječje književnosti! Knjiga se i danas nalazi među deset
najčitanijih u Velikoj Britaniji. Ilustrirao ju je John Tanniel, jedan od najboljih
ilustratora i karikaturista svoga doba.

"Što će mi takva knjiga, kad u njoj nema ni slika ni razgovora?" – pomislila je Alisa.

Mudre izreke

‘’ Jednom ili dva puta virnula je u knjigu koju je čitala sestra, ali knjiga nije
sadržavala ni slike ni razgovor.

A kakva korist od knjige- mislila je Alisa- koja nema ni slike ni razgovora.’’

‘’Kad bi svi gledali svoje posle, svijet bi se brzo okretao!- progunđala je Vojvotkinja.’’

‘’ Ne može biti drugačije - rekla je Mačka. – Svi smo ovdje ludi. Ja sam luda. Vi ste
ludi.’’

‘’ Šuti, šuti dijete – rekla je Vojvotkinja. – Sve ima svoju pouku, samo je trebaš
otkriti.’’..‘’ Pouka toga je da paziš na smisao riječi, a ne na glasove od kojih se
tvore.’’

Pouka

Kada nema cilj u životu, čovjek luta, a kada ima cilj, ide k tom putu. Alisa je pitala
mačka kojim putem da ode, mačak je upitao kuda želi, rekla je svejedno, i dobila je
odgovor da može bilo kojim putem. Svatko u sebi krije odgovor na pitanje koji je
pravi put.

Mašti nikad nema krajai lijepe snove treba pamtiti i sjećati ih se