Professional Documents
Culture Documents
MFB Handout PDF
MFB Handout PDF
Maxinski fakultet
Beograd, 2009.
Sadraj
1 Osnovni pojmovi i fiziqka svojstva fluida 1
1.1 Predmet, znaqaj i razvoj mehanike fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.1 Predmet i podela mehanike fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.1.2 Znaqaj i primena mehanike fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.3 Kvantitativni opis strujaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.4 Istorijski razvoj mehanike fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.2 Model fluida kao neprekidne lako deformabilne sredine . . . . . . . . . . 4
1.3 Pojam fluidnog delia. Gustina fluida. Nestix ivi i stix ivi fluidi 5
1.3.1 Gustina fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.3.2 Kvalitativni opis stix ivosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.4 Jednaqina staa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.5 Viskoznost i reoloxki modeli. Napon, deforma
ija i brzina deformisaa 9
1.5.1 Mikroskopski model viskoznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.5.2 Makroskopski model viskoznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.5.3 Zavisnost dinamiqke viskoznosti od pritiska i temperature za gasove
i teqnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.5.4 Otpor promeni oblika - viskoznost. Napon, deforma
ija, brzina de-
formisaa - reoloxki model. Fiziqko tumaqee izvoda brzine u
izrazima (1.5) i (1.6). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.5.5 utnovski i neutnovski fluidi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2 Analiza opxteg staa napona u fluidu 14
2.1 Masene sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.2 Povrxinske sile. Vektor i tenzor napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.2.1 Osnovna svojstva napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.2.2 Pritisak i naponi usled viskoznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
2.2.3 Naponski modeli u stati
i i dinami
i neviskoznog i viskoznog fluida 20
2.2.4 Rezultujui vektor povrxinskih sila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3 Mirovae fluida 22
3.1 Stae napona. Statiqki pritisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
3.1.1 Pojam apsolutnog pritiska, potpritiska i natpritiska . . . . . . . . 23
3.2 Ojlerova jednaqina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.3 OdreÆivae po a pritiska u nestix ivom i stix ivom fluidu . . . . . . 25
SADRAJ MEHANIKA FLUIDA 2
3.3.1 Po e pritiska i jednaqine izobarskih povrxi u sluqaju mirovaa
nestix ivog homogenog fluida. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.3.2 Mirovae stix ivog fluida u po u sile Zem ine tee . . . . . . . 30
3.4 Dejstvo sile pritiska na ravne i krive povrxi . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4.1 OdreÆivae sile pritiska na ravnu povrx . . . . . . . . . . . . . . . . 32
3.4.2 OdreÆivae sile pritiska na krivu povrx . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.4.3 Metoda potiska pri odreÆivau sile pritiska na krivu povrx . . . . 42
3.4.4 Metoda ravnotee teqnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.4.5 Proraqun sudova pod pritiskom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4 Dinamika neviskoznog fluida 48
4.1 Didaktiqki kon
ept (aspekt) dinamike neviskoznog fluida (DNF) . . . . . 48
4.2 Algoritam didaktiqkog kon
epta (aspekta) DNF (U~ 6= 0, η = 0) . . . . . . . . 49
4.3 Stae napona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.4 Metode opisa strujnog po a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.4.1 Materijalne i kontrolne zapremine i povrxi . . . . . . . . . . . . . . 53
4.4.2 Zapreminski i maseni protok fluida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.5 Kretae i dekompozi
ija brzine fluidnog delia . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.5.1 Kretae, deformisae i dekompozi
ija izvoda brzine fluidnog delia 56
4.5.2 Analiza tenzora brzine deformisaa. Fiziqki smisao diverengen-
ije brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.5.3 Analiza asimetriqne matri
e ω (qista rota
ija) . . . . . . . . . . . 59
4.5.4 Vrtlona i poten
ijalna strujaa. Pojam vrtloga i
irkula
ije. . . 61
ij
trea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
5.8.4 Fluks koliqine kretaa. Presek sa neravnomernim profilom brzine.
Korek
ioni koefi
ijent - Busineskov koefi
ijent . . . . . . . . . . . 167
SADRAJ MEHANIKA FLUIDA 5
5.9 Turbulentno strujae u
evi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
5.9.1 Primena zakona koliqine kretaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 169
5.9.2 Primena dimenzijske analize - tangen
ijalni napon na zidu
evi -
Darsijeva formula. Sreda brzina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171
5.9.3 Sreda brzina u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
5.9.4 Smi
ajni napon na zidu. Darsijeva formula . . . . . . . . . . . . . . . 172
s
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
Qvrsta faza MATERIJA
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111 Jonizovani gas Plazma
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
Gas
0000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111
Strujaa K uqae,
Strujaa gas-teqnost kondenza
ija
praxkastih Strujaa
materijala teqnost- Teqnost
qvrsta faza
Reologija Neutnovski fluidi
Hidrodinamika Bio-fluidi
Hidrauliqki
transport Pumpe
Brodovi
Hidraulika Talasi
neviskozan
fluid graniqni
sloj
U U ∞ U
(η = 0) neviskozan
∞ ∞
viskozan
fluid δviskozan
fluid U 11111111111111111111111111111
T∞ δ
δT
000000000000000000000000
111111111111111111111111 00000000000000000000000000000
00000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111
(η 6= 0)
∞
000000000000000000000000
111111111111111111111111
T w
graniqni
sloj
Slika 1.2. Brzinski i temperaturski graniqni sloj na poduno opstrujavanoj ploqi; U - brzina
spo axeg neporemeenog strujaa; δ - deb ina graniqnog sloja; η - dinamiqka viskoznost fluida;
∞
U sluqaju da je pored uti
aja trea vano i prenoxee toplote, onda se osim brzinskog
graniqnog sloja pojav uje i temperaturski graniqni sloj. Uzrok je u potpuno analognim
pojavama: treu i prenoxeu toplote.
MEHANIKA FLUIDA 4
1.2 Model fluida kao neprekidne lako deformabilne sre-
dine
Molekularno-kinetiqka Mehanika neprekidne sredine
teorija materije Makroskopska teorija - kontinuum
(Mikroskopska teorija)
dimenzija tela). Posledi
e hipoteze: poxto je materija nosila
pojedinih fiziqkih ka-
L
rakteristika fluida, onda je i bilo koja veliqina staa (skalarna, vektorska, tenzorska)
f neprekidna funk
ija prostornih koordinata i vremena, tj. f = f (x, y, z, t). Ovime
je omoguena primena teorije po a i diferen
ijalnog i integralnog raquna. Napomena:
treba voditi raquna da ova pretpostavka ne vai bax uvek - na rastojau od 160 km od po-
vrxine Zem e u ko
ki strani
e 1 mm nalazi se samo 1 molekul! Oblast mehanike fluida
koja prouqava takve sluqajeve se naziva Dinamika razreÆenih gasova.
Hipoteza o velikoj pokret ivosti. Ova hipoteza se jox naziva i hipoteza o lakoj
i velikoj deformabilnosti. Posledi
a molekularne (mikro) strukture teqnosti i gasova
je laka pokret ivost (teq ivost), tako da i vrlo male sile izazivaju velike deforma
ije
fluida. Direktne posledi
e hipoteze su:
(a) Smi
ajni (tangen
ijalni) naponi, tj. tree ne jav aju se u fluidu koji miruje. Da-
kle, statiqko tree u fluidu nije mogue. MeÆutim, bez obzira xto strujae fluida
neminovno dovodi do stvaraa sila trea, poznato je da su u mnogim problemima
strujaa one vrlo male i da se u odnosu na iner
ijalne sile mogu zanemariti, xto
odgovara modelu neviskoznog (savrxenog) fluida.
(b) Iz svojstva (a) sledi da se meÆudejstvo fluida sa razliqitih strana izvesne povrxi
ostvaruje isk uqivo u prav
u normale na povrx, dakle posredstvom normalnih na-
pona. MeÆutim, naponi istezaa se ne mogu pojaviti u fluidu, tako da se normalni
naponi svode na pritisak.
MEHANIKA FLUIDA 5
1.3 Pojam fluidnog delia. Gustina fluida. Nestix ivi
i stix ivi fluidi
Fluidni deli je deo materije vrlo male zapremine u kojoj se promene svih veliqina (p,
T , ρ, ...) mogu zanemariti, pa ima smisla govoriti o temperaturi delia, gustini delia
i sliqno. S druge strane, meÆutim, fluidni deli je toliko "velike” zapremine koja
jox uvek sadri vrlo mnogo molekula, tako da je hipoteza kontinuuma, tj. neprekidnosti
sredine zadovo ena.
PSfrag repla
emen
fluidni deli ~
U
dm A
,
ρ dV
V
M
,
∆V ∆m m
• Gustina fluida:
∆m
ρ= lim = ρ(M).
∆V →0
(∆V →M)
∆V
od temperature)!
(b) Molekuli relativno blizu jedan drugom, deluju meÆumolekularne, tzv. Vandervalsove
(Van-der-Waals) sile dostiuirastojae preko 10d ∼ 10 m. Ove sile su po prirodi
−9
d +
PSfrag repla
emen
V
− r
odbijae privlaqee
Slika 1.4. MeÆumolekularna sila F kojom deli u koordinatnom poqetku deluje na drugi na
meÆumolekularnom rastojau r.
Nestix ivi fluidi (uglavnom teqnosti)
MeÆumolekularna rastojaa r su vrlo mala, meÆumolekularne sile F su velike i odbojne
(slika 1.4), pa sile pritiska ne dovode do bitnijih promena r, a sa tim i zapremine V i
gustine ρ.
Znaqi, mea se samo oblik zapremine (hipoteza o lakoj pokret ivosti i deformabil-
nosti), dok ena vrednost ostaje ista.
Stix ivi fluidi (uglavnom gasovi)
Rastojaa r izmeÆu molekula su velika, sile meÆudejstva F su male i privlaqne (slika
1.4), pa dejstvo pritiska moe da promeni zapreminu V , a time i gustinu ρ , saglasno
zakonu odraa mase, m = ρV = const, tj. dm = ρ dV = const. Dakle, gas se sabija
1 1
m V , m V , ⇒ ρ1 = ρ2 = ρ = const
nestix iv fluid
PSfrag repla
emen
t = t1 t = t2
Slika 1.5. Nestix iv fluid, ρ = const , mase m = const u dva trenutka t i t . 1 2
,
ρ2 dV2 6= dV1
ρ1 dV1 dV2 6= dV1 ρ1 6= ρ2
,
,
m V1 ρ 6= const
m V2 6= V1 (stix iv fluid)
t = t1 t = t2
Napomene: (a) Pri velikim promenama pritiska (hidrauliqki udar, podvodne eksplozije)
nestix iv fluid (uglavnom teqnost) ponaxa se kao stix iv.
(b) Pri sporom, laganom strujau gasa, kada su promene pritiska male, gas se po-
naxa prilino kao nestix iv fluid (problemi termotehnike, klimatiza
ije,
vetila
ije i drugo).
Kvantitativni opis stix ivosti.
Gustina je veliqina staa, ρ = ρ(x, y, z, t) i zavisi od druge dve veliqine staa - od
pritiska p i temperature T .
Koefi
ijent stix ivosti s je relativna promena zapremine delia po jediniqnoj pro-
meni pritiska:
∂(dV ) 1 dp > 0 → d(dV ) < 0,
s=− ⇔
∂p dV dp < 0 → d(dV ) > 0.
Dejstvo pritiska - stix ivost
dV = f (p, T ) ∂ρ ∂(dV ) 1 ∂ρ
ρ dV = const → dV + ρ = 0 =⇒ s =
dρ = F(p, T ) ↑ ∂p ∂p ρ ∂p
uti
aj pritiska
MEHANIKA FLUIDA 8
• Modul stix ivosti ε = ε(p, T )
1 εvoda ≈ 20 · 103 bar = 20 · 105 kPa,
ε= →
s εvazduh ≈ 1 bar = 105 Pa
ρ p T1
= .
ρ1 p1 T
Dakle, gustina se kod idealnog fluida mea propor
ionalno pritisku i obrnuto pro-
por
ionalno temperaturi! Rela
ijom (1.1) definisani su baroklini fluidi. MeÆutim,
u mnogim pro
esima gustina ρ isk uqivo, taqnije reqeno mnogo vixe zavisi od pritiska
nego od temperature, koja naknadno, ako je potrebno, moe da se izraquna. Takva klasa
fluida su barotropni fluidi
ρ = ρ(p), (1.3)
koji e se u ovom kursu uglavnom i prouqavati. Oqigledno je da u ovu grupu spadaju fluidi
qija je jednaqina staa pokorava jednaqini staa za idealni gas, kao i konstitutivna
jednaqina oblika
(1.4)
n
ρ p p
= ⇔ = const,
n
ρ 1 p 1 ρ
kojom se opisuju izotermske (n = 1), adijabatske (n = κ) i politropske (ekponent n uzima
ostale mogue vrednosti) promene staa fluida. Nestix iv fluid je takoÆe barotropan
fluid.
MEHANIKA FLUIDA 9
1.5 Viskoznost i reoloxki modeli. Napon, deforma
ija i
brzina deformisaa
1.5.1 Mikroskopski model viskoznosti
Kinetiqka teorija gasova - pro
esi molekularnog prenosa mase, impulsa i energije -
difuzija, viskoznost, toplotna provod ivost.
y
V
y−l u(y − l)
V
Slika 1.7. Xematski prikaz molekularnog prenosa impulsa.
Metode statistiqke fizike → ukupan prenos impulsa u jedini
i vremena po jedini
i
horizontalne povrxi na rastojau y → sila po jedini
i povrxi → tangen
ijalni, tj.
smi
ajni napon τ u sloju na nivou y:
frag repla
emen
τ=
ρV l ∂u
3 ∂y
. (1.5)
1.5.2 Makroskopski model viskoznosti
Makroskopski model - unutraxe tree, viscosité - lep ivost.
u∞ spo axe strujae
η ≈ 0, τ ≈ 0
y
y
F
U0
1111111111111111111111
0000000000000000000000
graniqni sloj
0000000000000000000000
1111111111111111111111 y
u(y) u(y) = U0
h
η 6= 0, τ 6= 0
h τ u(x, y)
τ
F U0 ∂u y
11111111111111111111111
00000000000000000000000 τ= =η =η 1111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111 A h ∂y 0000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
Slika 1.8. Kuetovo (Couette) strujae (smi
ajno strujae u ravanskom pro
epu) i spo axe stru-
jae - graniqni sloj. Smi
ajni napon τ - unutraxe tree, dinamiqka viskoznost; η - prijaae
(lep ee) fluida na qvrstim povrxima.
Promena brzine, tj. profil brzine u(x, y) je posledi
a delovaa athezionih i ko-
hezionih meÆumolekularnih sila. Ta meÆudejstva se ispo avaju u prav
u tangente kao
tangen
ijalni, tj. smi
ajni napon τ definisan izrazom
τ =η
∂u
∂y
. ( utn, 1687) (1.6)
MEHANIKA FLUIDA 10
Viskoznost je makroskopski efekat molekularne, tj. mikroskopske razmene impulsa po-
jedinih fluidnih delia, koji se ispo ava kao unutraxe tree fluida u vidu smi
ajnih
napona i sila trea. Veliqina η je koefi
ijent dinamiqke viskoznosti, tj. dinamiqka
viskoznost i predstav a fiziqko svojstvo fluida. Kinematiqka viskoznost se definixe
kao ν = η/ρ.
η · 10 [ Pa · s℄ ν · 10 [ m /s℄
6 6 2
teqnosti
Kod teqnosti, meÆutim, meÆumolekularne sile imaju odluqujuu ulogu, tako da sa po-
3
rastom temperature, slabi meÆusobna veza molekula, delii se lakxe pokreu, viskoznost
opada (slika 1.9).
U literaturi se daju mnogobrojne empirijske formule, tabele i dijagrami za odreÆiva-
e η u funk
iji od T i p za razliqite fluide. U ovom kurs navode se dve karakteristiqne
MEHANIKA FLUIDA 11
formule za gasove i teqnosti. Za gasove vai sledea rela
ija:
(1.7)
3/2 n
η T0 + Ts T T
= ≈ .
η0 T + Ts T0 T0
↑ ↑
Saterlend (Sutherlend) Empirijska
kinetiqka teorija gasova formula
Referentne vrednosti za vazduh pri p = 1 bar su T = 273, 16 K, η = 17, 1 µPa · s i
T = 122 K je Saterlendova (Satherlend) konstanta. Eksponent n zavisi od vrste gasa i
0 0 0
(1.8)
η T T A A
= exp − .
η 0 T +T T +T B B 0
0 0
C C′ D D′ A CC′
B tg(dγ) ≈ dγ =
τ ≡ τyx AC
brzine
dy
dγ
∂u
C C′ D D′ CC′ = dy dt, AC = dy
A B ∂y
u(x, y) uC
dy
(1.9)
y
dγ dγ ∂u
= ≡ γ̇
dt ∂y
A uA B
x
Slika 1.10. Fiziqko-geometrijski smisao izvoda brzine ∂u/∂y.
Veliqina γ̇ predstav a brzinu deforma
ije, promenu oblika fluidnog delia u jedi-
ni
i vremena, tj. brzinu deformisaa fluidnog delia, koja je u ovom sluqaju izraena
brzinom promene ugla smi
aa γ̇, tj. brzinom promene oblika delia. Druga vrsta defor-
misaa, tj. brzina promene zapremine fluidnog delia razmotrie se u okviru jednaqine
kontinuiteta.
PSfrag repla
emen
MEHANIKA FLUIDA 12
Hipoteza o velikoj pokret ivosti i deformabilnosti
Qvrsto, elastiqnoF telo Fluid
A
F
γ =τ
A dγ
11111111111111
00000000000000
00000000000000
11111111111111
τ = Gγ (Huk, 1678)
00000000000000
11111111111111
⇔ τ = η γ̇( utn, 1687)
napon deforma
ija napon brzina deforma
ije
Hukov reoloxki model Reoloxki model utnovskog fluida
G - modul smi
aa (klizaa) linearna zavisnost izmeÆu napona
γ - ugao smi
aa (klizaa) i brzine deformisaa!
R. Hooke (1635-1703) -kofi
ijent propro
ionalnosti je η!
Suxtinska razlika izmeÆu fludia i qvrstog tela (elastiqne materije) je u reoloxkoj
zakonitosti, tj. u meÆuzavisnosti napona i deforma
ija:
Naponi su funk
ije deforma
ija kod elastiqnog tela, dok su kod fluida na-
poni funk
ije od brzine deformisaa.
n = 1 − utnovski fluidi
n
τ = k γ̇
n > 1 − dilatantni fluidi.
Bingamov fluid za τ < τ (slika 1.11) ponaxa se kao qvrsto elastiqno telo, a za τ > τ
kao utnovski fluid. Primer za Bingamov tip fluida je zubna pasta.
g g
MEHANIKA FLUIDA 13
τ
l u id pseudoplastiqni fluidi (n < 1)
(rastvori viskopolimernih materija)
m o vf )
PSfrag repla
emen
iB nga e paste
n utnovski fluid (n = 1)
τg (zub
~i
0 ~j y
−~n
x
Slika 2.1. Masene i povrxinske sile. Vektori napona ~p ≡ ~p (~r; t; ~n ) i p~ ≡ ~p (~r; t; ~n ) u taqki
M zavise od orijenta
ije povrxi A i A , tj. od ihovih jediniqnih vektora ~n i ~n normala u
1 n1 1 2 n2 2
povrxini u dA u taqki M. n nn nt
Masena sila koja deluje na jedan fluidni deli je dR~ , a ukupna, tj. rezultujua masena
sila koja deluje na izdvojenu koliqinu fluida mase m i zapremine V je R~ i one su
m
m
MEHANIKA FLUIDA 15
definisane izrazima
−→
(2.2)
˚
dRm = ρF~ dV =⇒ ~m =
R ~ dV .
ρF
V
−−→ −→
p~n = lim
∆Rn
∆A→0 ∆A
=
dRn
dA
= ~pn (~r, t; ~n) . (2.3)
M∈∆A
U izrazu (2.3) veliqina −dR→ je elementarna povrxinska sila koja deluje na povrxini
u
dA qiji je jediniqni vektor spo axe normale ~n. Posredstvom vektora napona (2.3),
n
−−→
(2.4)
¨
dR = p~ dA
n n=⇒ ~
R = p~ dA . n n
A
Vektor napona ~p , saglasno oznakama na sli
i 2.1, moe da se prikae preko svojih
komponenti u obliku
n
p~ = p ~i + p ~j + p ~k = p ~n + p ~t,
n nx ny nz nn nt(2.5)
pri qemu veliqine
−−→ −→ −
−→ −→
pnn~n = lim
∆N
∆A→0 ∆A
=
dN
dA
i ~
pnt t = lim
∆T
∆A→0 ∆A
=
dT
dA
predstav aju vektor normalnog napona i vektor smi
ajnog, tj. tangen
ijalnog napona.
Primenom treeg utnovog zakona i u skladu sa oznakama na sli
i 2.1, dobija se rela
ija
p~ dA = −~
n p dA −n=⇒ p~ = −~ p . −n n (2.6)
Sa slike 2.1 se uoqava da kroz taqku M, u kojoj je potrebno odrediti stae napona, pro-
lazi beskonaqno mnogo povrxi sa razliqitim orijenta
ijama, tj. razliqitim jediniqnim
vektorima normale ~n, tako da je saglasno izrazu (2.3), po e vektora napona ~p nejedno-
znaqno vektorsko po e. Naime, p~ u taqki M ne zavisi samo od vektora poloaja ~r i
n
vremena t, ve i od orijenta
ije povrxi ~n koja kroz tu taqku prolazi. Na to ukazuje
n
(sl. 2.2), tj. to i jeste smisao oznake "n" u obeleavau vektora napona p~ .
Prin
ip napona Koxija (Cauchy, 1789-1857) i Koxijeve jednaqine (1822) su razrexile
n
MEHANIKA FLUIDA 16
elementarnu masu ∆m = ρ ∆V primeuje drugi utnov zakon kretaa
~aρ ∆V = ρF~ ∆V + ~
| {z } | {z }
pn ∆An + p~−x ∆A−x + ~p−y ∆A−y + p~−z ∆A−z . (2.7)
masena sila
| {z }
iner
ijalna povrxinska sila (vektorski zbir povrxinskih
sila sila na strani
ama tetraedra)
z z
z p~−x
∆Ax
−pyz~k
~n p~n M p~−y
∆Ay y
~k
p~−y p~−x x p~x
−pyy~j M
−~i −pyx~i ~j y
~i
−~j ∆Ax σzz
M
y τzy
F~
~a z τzx τyz x
~r p~−z
τxz
−~k σyy z1
p~−z y
∆Az x τxy τyx
x σxx
x1
0 y1
Posle de ea jednaqine (2.7) sa povrxini
om A i korixea rela
ija (2.9) dobija se
Koxijeva jednaqina
n
p = ~p n + p~ n + p~ n
~ n x x (2.10)
y y z z
px
~
|{z}
= pxx~i
| {z }
+ pxy~j + pxz~k (2.11)
normalni napon
| {z }
vektor napona
smi
ajni (tangen
ijalni)
za povrx qija je
normala paralelna naponi
osi x
NAPOMENA 1: UvoÆeem indeksne nota
ije i pravila o sumirau po ponov enim in-
deksu, jednaqina (2.10) dobija oblik
p~n = p~1 n1 + ~p2 n2 + p~3 n3 = p~i ni , i = 1, 2, 3. (2.14)
Prema tome, p~ predstav a linearnu funk
iju komponenata vektora ~n pa vai:
n
ij
MEHANIKA FLUIDA 18
oznaqavaa:
Normalni naponi Smi
ajni naponi
pxx = σxx = σ11 pxy = τxy = τ12
pyy = σyy = σ22 pxz = τxz = τ13 (2.18)
pzz = σzz = σ33 pyz = τyz = τ23
x
nalne ravni u jednoj taqki predstav a invarijantu. Da-
x ′
kle, zbir elemenata na glavnoj dijagonali tenzora napona
P je skalarna veliqina invarijantna u odnosu na orijenta-
iju koordinata.
Izraz (2.21), saglasno rela
ijama (2.18), glasi:
σ +σ +σ =σ
11 22 33 +σ +σ
1′ 1′ 2′ 2′ 3′ 3′ (2.22)
Svojstvo normalnih napona za sluqaj kada ne deluju smiqui, tj. tangen-
ijalni naponi
III
MEHANIKA FLUIDA 19
Nepostojae smi
ajnih napona je, saglasno izrazima (2.5), (2.15) i (2.18), definisano
rela
ijom
p = 0 ⇔ τ = 0, i 6= j
nt ij ⇔ τ =τ =τ =0. xy xz(2.23) yz
Dakle, ako su smi
ajni naponi jednaki nuli, onda normalni naponi u datoj taqki
ne zavise od orijenta
ije povrxi, tj. normalni napon je i jednoj taqki isti za sve
prav
e.
2.2.2 Pritisak i naponi usled viskoznosti
Shodno hipotezi o lakoj pokret ivosti i velikoj deformabilnosti fluida normalni
naponi u (2.25) ne mogu biti naponi istezaa, jer fluid trpi samo pritisak. Dakle,
pritisak p pri τ = 0, kada vai rela
ija (2.25), je normalni napon uzet sa suprotnim
znakom:
ij
τ = 0 ⇒ p = −σ = −σ = −σ = −σ .
ij nn xx yy (2.26) zz
Znak "−"pokazuje da je vektor normalnog napona uvek usmeren suprotno spo axoj
normali povrxi i da se jav a kao napon pritiska.
Kako se definixe pritisak kada je τ 6= 0? Nastajae i dejstvo smi
ajnih napona
τ izazvano je istovremenim uti
ajem kretaa, tj. strujaa fluida (U ~ 6= 0) i egovom
ij
viskoznoxu (η 6= 0). Viskoznost dovodi do pojave ne samo tangen
ijalnih, tj. smi
ajnih
ij
xx
η
σ = −p + σ , σ = −p + σ , σ = −p + σ ,
xx yy
η
yy zz (2.28) η
zz
MEHANIKA FLUIDA 20
pri qemu gori indeks η oznaqava da se radi o normalnim naponima usled viskozno-
sti, tj. normalnih viskoznim naponima. Veliqine τ , i, j = 1, 2, 3, su smi
ajni naponi
koji su direktna posledi
a viskoznosti fluida. U ovakvom po u napona, saglasno izraz
ij
~pn = −p ~n
pnt = 0 pnn = σnn =
~px = −p~i
l σxx = σyy =
p~y = −p ~j
τij = 0 σzz = −p
p~z = −p ~k
Dinamika
neviskoznog
fluida pij = −p δij P = −p E
~ 6= 0, η = 0
U
−p 0 0 1 0 0 (
1, i = j
P = || pij || = 0 −p 0 E= 0 1 0 δij =
0, i 6= j
0 0 −p 0 0 1
η
η η
p = − 31 (σxx + σyy + σzz ) σxx τyx τzx
η η η
T = τxy σyy τzy
η η η
τxz τyz σzz .
MEHANIKA FLUIDA 21
2.2.4 Rezultujui vektor povrxinskih sila
Statika fluida
~ =0
U ‹ ˛
Gaus-
~n =
R
A
p~n dA = −
A
p ~n dA =
Ostrogradski
Dinamika ˚
grad dV ≡ P~ (sila pritiska)
neviskoznog
=−
V
fluida
~ 6= 0, η = 0
U Teorema Gaus-Ostrogradskog
∂
‹ ˚
nx (. . . )dA = (. . . )dV
A V ∂x
Dinamika
‹ ‹
~n =
R p~n dA = (~
px nx + p~y ny + p~z nz ) dA
viskoznog fluida A A
~ 6= 0, η 6= 0
Gaus- = ˚
∂~
px ∂~py ∂~
pz
U =
Ostrogradski V ∂x
+
∂y
+
∂z
dV
PSfragNAPOMENA
repla
emen
3: Naponi i povrxinske sile u proizvo nim prav
ima
Stae napona moe da se opixe pomou komponenata kako sledi
dRj i,j=x,y,z dRz
pij = =⇒ pxz ≡ τxz = .
dAi dAx
i τxy
j y
x σxx
dAi z τxz
px = −(−p~i ) = p~i
p~−x ≡ −~
pz = p ~k
p~−z ≡ −~
x
Slika 3.1. Povrxinske sile koje deluju na fluidni deli oblika tetraedra u sluqaju statike
fluida.
pn = pnn ~n = −p ~n,
~ ~px = −p~i, ~py = −p ~j, ~pz = −p ~k
U fluidu koji miruje jedina postojea normalna komponenta napona ne zavisi od ori-
jenta
ije povrxi i u svakoj taqki tog fluida je
pnn = pxx = pyy = pzz = −p
MEHANIKA FLUIDA 23
3.1.1 Pojam apsolutnog pritiska, potpritiska i natpritiska
Kao xto je reqeno u uvodu, pri mirovau fluida naponsko stae u fluidu se svodi
na pritisak. Osnovna jedini
a u SI sistemu za pritisak je paskal - [Pa]. Alternativna
jedini
a za pritisak, koja se qesto koristi u mehani
i fluida je bar - 1bar = 100000 Pa ≡
10 Pa.
5
pa
pB
Apsolutna nula pritiska (vakuum)
Slika 3.2. Razni naqini predstav aa pritiska
Definiximo sada pojmove vezane za pritisak, a koje emo qesto sretati. To su:
• Atmosferski pritisak - predstav a pritisak okolnog vazduha, i on je funk
ija
vremenskih uslova i nadmorske visine. Oznaqava se sa p ili p . U naxim prora
-
hunima najqexe se uzimati da je p = const, i da ta vrednost iznosi priblino
a b
sferu.
a a
~n
m dA
~ n = dP
dR ~ = −p~ndA
,
ρ dV
V
f~
Slika 3.3. Izdvojena proizvo na koliqina fluida mase m i zapremine V koja se nalazi u stau
mirovaa.
Iz poglav a 2.2.4 i izraza (3.1) sledi izraz za rezultujuu povrxinsku silu
(3.2)
‹ ‹ ˚
~n =
R p~n dA = − p~n dA = − ∇p dV = P~
A A V
koja se u ovom sluqaju svodi na silu pritiska P~ . U izrazu (3.2) je korixena formula
Gaus-Ostrogradskog
(3.3)
‹ ˚
p~n dA = gradp dV.
A V
(3.4)
˚
ρf~ − ∇p dV = 0.
V
Jednaqina (3.4) predstav a integralni oblik Ojlerove jednaqine statike. Kako je zapre-
mina V potpuno proizvo na, a zapreminski integral jednak nuli, onda, pod pretpostavkom
da je podintegralna funk
ija neprekidna, mora integrand biti jednak nuli kako sledi:
grad p = ρf~ . (3.5)
Jednaqina (3.5) predstav a diferen
ijalni oblik Ojlerove jednaqine.
Napomena 1: O obliku povrxi p = const
Iz vektorske jednaqine (3.5) sledi: skalarno po e pritiska se tako formira da povrxi
konstantnog pritiska (izobarske povrxi) p = const u svakoj svojoj taqki za normalu imaju
zadato po e masenih sila f~(~r)! Vektori ∇p i f~ su meÆusobno kolinearni vektori.
MEHANIKA FLUIDA 25
∇p Kada su izobarske povrxi ravne, a kada krive? To zavisi
od karaktera (prirode) masenih sila f~. Oqigledno, kada
Sfrag repla
emen
f~ je vektorsko po e sila f~ homogeno (f~ 6= f~(~r) → f~ = const)
povrxi p = const moraju biti ravne povrxi! Za sluqaj ne-
p = const homogenog po a masenih sila f~, povrxi konstantnog pri-
tiska (izobarske povrxi, ekvipritisne povrxi) su krive
povrxi!
3.3 OdreÆivae po a pritiska u nestix ivom i stix ivom
fluidu
Po e pritiska p(~r) se odreÆuje iz jednaqine (3.5) za zadato skalarno po e gustine ρ(~r)
i zadato vektorsko po e masenih sila f~(~r).
Zadato
nestix iv fluid) Ojlerova
jednaqina
ρ⇒
ρ = const
ρ = ρ(p)
(
( barotropan fluid) Trai se
ρ = ρ(p, T ) ( baroklin fluid) p(~r) = p(x, y, z)
(homogeno po e) Dobija se
(
f~ = const
(nehomogeno po e)
f~ ⇒
f~ = f~(~r)
(1) p(M) (pritisak u bilo kojoj taqki
M u fluidu - po e pritiska)
(2) p = const (jednaqina izobarskih
¨ povrxi)
(3) P~ = − p ~n dA (sila pritiska)
A
2. Nehomogeno po e sila
Centrifugalna sila pri rota
iji konstantnom ugaonom brzinom ω oko vertikalne
ose z
f~ = ω 2 ~r = ω 2 x~i + ω 2 y~j = ω 2 x, ω 2 y, 0
Strogo uzevxi, ovaj sluqaj ne pripada oblasti statike fluida. MeÆutim, kada se u
sistemu postigne rota
ija fluida kao krutog tela, onda se mogu primeniti analizi-
rane jednaqine.
3.3.1 Po e pritiska i jednaqine izobarskih povrxi u sluqaju mirovaa
nestix ivog homogenog fluida.
Posmatra se mirovae nestix ivog homogenog fluida - ρ = const, u sluqaju kada se on
nalazi u homogenom i nehomogenom po u masenih sila.
Mirovae u po u sile Zem ine tee
Kada fluid miruje u po u zem ine tee, vektorsko po e zapreminskih sila je kon-
stantno, tj. f~ = g ~k ili f~ = −g ~k, u zavisnosti od toga kako je usmerena osa z (navixe ili
nanie). Posmatrajmo sud koji je napuen teqnoxu koja miruje (slika 3.4). Pozitivan
smer z ose je vertikalno nanie, tako da je f~ = g ~k.
Za ovako usvojeni koordinatni sistem projek
ije vektora f~ na ose koordinatnog sistema
x, y, z su f = f = 0 i f = g . Ako se to zameni u jednaqinu (3.6) dobija se:
x y z
ˆ
p = p(x, y, z) = ρ (g dz ) + C
p = pa
0
11111
00000 11111111111111
00000000000000
00000000000000
11111111111111
x 00000000000000
11111111111111
Slika 3.4. Raspodela pritiska pri mirovau nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
MEHANIKA FLUIDA 27
Kako se radi o mirovau nestix ivog fluida, tj. ako je ρ = const., dobija se:
p = ρgz + C (3.7)
Konstanta C se odreÆuje iz graniqnih uslova. Za konkretan primer sa slike 1.3 za x = z =
0, p = p , gde je p atmosferski pritisak. Tako se konaqno dobija raspodela pritiska:
a a
p = p + ρgz
a (3.8)
Iz jednaqine (3.7) zak uqujemo da su izobarske povrxi odreÆene jednaqinom z = const,
i one predstav aju horizontalne ravni. TakoÆe, te izobarske povrxi i vektor ~g su nor-
malni, xto smo i ranije zak uqili; vektor ~g pokazuje i smer najveeg porasta pritiska
- vertikalno nanie. Izobarska povrx na kojoj je p = p naziva se slobodna povrx;
oznaqavaemo je obrnutim trougliem.
a
Ako se teqnost nalazi u nekom zatvorenom sudu, i ako se iznad e nalazi neki gas u kome
vlada natpritisak p (primer - bo
a nekog gaziranog pia), raspodela pritiska e biti
vrlo sliqna jednaqini (3.7), razlikovae se samo konstantna C . U tom sluqaju ona e biti
m
C = p + p . Sa druge strane, ako je iznad nivoa teqnosti gas u kome vlada potpritisak
p , vrednost konstante C e biti C = p − p .
a m
v a v
f~ = ~g + ~a = ~g − ~a
in (3.9)
Iz diferen
ijalnog oblika Ojlerove jednaqine, ρf~ = gradp, zak uquje da su vektori
normala izobarskih povrxi i vektor f~ kolinearni, tj. vektor f~ je upravan na izobarske
povrxi koje su nagnute pod uglom α u odnosu na horizontalu. Ugao α je propor
ionalan
inentzitetu ubrzaa a.
Koristei jednaqinu (3.6), i imajui u vidu da su projek
ije vektorskog po a zapre-
minskih sila na ose usvojenog koordinantog sistema
fx = a, fy = 0 fz = −g,
MEHANIKA FLUIDA 28
z
11111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
koje zaklapaju ugao α = arctg sa pozitivnim smerom ose. Jednaqinu slobodne povrxi
a
C je u tom sluqaju jednaka nuli, tako da je jednaqina slobodne povrxi odreÆena izrazom
a
a
z= x.
g
fluidni deli
rag repla
emen
~ z
fc
~r
f~c
H 0 r
~r D
11
00
0
11
00
y
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
00
11
ω = const
00
11
00
11 00
11
00
11 00
11
11
00 00
11
11
00
00
11
00
11 00
11
00
11
00
11 00
11
00
11
00
11 00
11
00
11
00
11 00
11
x
Slika 3.6. Relativno mirovae pri rota
iji. Koordinatni sistem 0xy takoÆe rotira ugaonom
brzinom ω oko ose z.
Poxto teqnost rotira konstantnom ugaonom brzinom, na svaki fluidni deli koji
se nalazi na rastojau r od ose rota
ije, deluje
entrifugalna sila (po jedini
i mase)
usmerena ka osi rota
ije:
f~ = f ~i + f ~j = ω ~r = ω (x~i + y ~j)
c x y
2 2
(3.10)
pa su projek
ije zapreminske sile koja deluje na fluid, za usvojeni koordinatni sistem
(z osa se mora poklapati sa osom rota
ije, zbog naqina definisaa
entrifugalne sile; r
osa se moe usvojiti bilo gde na osi rota
ije).
f = ω x; x
2
f = ω y; f = −g
y
2
z (3.11)
Zamenom jednaqine (3.11) u jednaqinu (3.6), i enim integra eem dobija se:
1
2 | {z }
2 2 1
2
p = ρ ω (x + y ) −ρgz + C = ρ ω r − ρgz + C
2
(3.12)
2 2
r2
Koordinata r se meri od ose suda, i ona je uvek pozitivna (to je radijus meren od ose
rota
ije)! Konstanta C se odreÆuje iz graniqnih uslova. Za usvojeni koordinatni sistem,
taj graniqni uslov je:
x = 0, z = 0 : p = pa =⇒ C = pa
z=
ω2 2
2g
r (3.15)
3.3.2 Mirovae stix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
Posmatra se mirovae stix ivog fluida u po u sile Zem ine tee (vazduh u Zem i-
noj atmosferi).
z
Ojlerova jednaqina: dp = −ρg dz
f~ = −g~k Jednaqina staa: p = ρRT
rag repla
emen
Iz prethodne dve jednaqine hovim meÆusobnim de e-
~k em dolazi se do diferen
ijalne jednaqine
ρ dp g dz
11111111111111111111
00000000000000000000 =−
00000000000000000000
11111111111111111111 p R T (z)
00000000000000000000
11111111111111111111
(3.16)
g
p = p0 exp − (z − z0 )
RT0
2. T (z) = T 0 − γz
(3.17)
g
γz γR
p = p0 1−
T0
z z
Eksponen
ijalna funk
ija
Stratosfera
Izoterma
∼ 10 km Tropopauza
Troposfera Stepena funk
ija
T0 T p0 p
(3.21)
¨
dP = p dA → P = p dA.
~n A
dA
MEHANIKA FLUIDA 32
(b) Krive povrxi
U ovom sluqaju vektorsko po e jediniqnih vektora nor-
−→
dP mala povrxi ~n nije homogeno, tj. n 6= const! Shodno
PSfrag repla
emen
tome, vae sledee rela
ije ¨
−→
dP = p ~n dA → P~ = p ~n dA
A
(3.22)
~n
¨
P~ = p nx~i + ny~j + nz~k dA,
dA A
(3.26)
A A A A
= (pa + ρgzC ) A − pa A = (pc − pa ) A ≡ ρgzC A
| {z }
pC
gde su
• zC - z koordinata teixta povrxi merena od slobodne povrxi teqnosti
• p - apsolutni pritisak u teixtu povrxi
c
v
ρ
α
η ∆vC
gde je I moment iner
ije povrxi A u odnosu na osu u. Ako se sada primeni Xtajnerova
teorema, odnosno da je I = I + v A, dobija se relativni poloaj
entra pritiska u
u
2
odnosu na teixte:
u Cξ C
1 ICξ
vD = vC2 A + ICξ = vC + ∆vC ⇒ ∆vC ≡ vD − vC = .
vC A vC A
c
Cξ
(3.28)
gde su I teixni moment iner
ije za osu ξ, a P rezultujua sila pritiska odreÆena
izrazom (3.27).
cξ
Ako povrx nije simetriqna, onda postoji i pomerae napadne taqke po koordinati u. To
rastojae je odreÆeno izrazom ∆u = u A . U veini zadataka povrxi e biti simetriqne.
I ξη
U sluqaju horizontalnih povrxi pritisak u svim taqkama povrxi ima istu vred-
c
c
MEHANIKA FLUIDA 35
h1 ρ1 h1 ρ1
h1 h1
ρ1 ρ1
h2
ρ2
h2 h2 ρ2 h2
C h3
ρ2 ρ2 ρ3
P P
frag repla
emen
1 2
∆vc
3
∆vc
4
h1 ρ1 h1 ρ1
h1 h1
ρ1 ρ1
h2
P1 ρ2
h2 h2 ρ2 h2 P
C C 000000000000000000000000000
111111111111111111111111111
10 1010 1010 1010 1010 10 1010
h3
P2
C2 1010 10 10 10 10 1010 10
ρ2 ρ2 ρ3 1010 1010 1010 1010 1010 1010 1010
P P
∆vc ∆vc ∆vc 10 10 10 10 10
1 2 3 4
Slika 3.9 . Karakteristiqni sluqajevi odreÆivaa sile pritiska na ravnu povrx
Sila pritiska:
P = (pc − pa )A = (−pv + ρ1 gh1 + ρ2 gh2 )A
Koordinata teixta: pc − pa pv ρ1
zc = =− + h1 + h2
ρ2 g ρ2 g ρ2
Napadna taqka sile P -
entar pritiska (u svim sluqajevima je α = 90 ) ◦
Icξ
∆vc ≡ ∆zc =
zc A
silu P , xto znaqi da je pretpostav eni smer sile pogrexan - u tom sluqaju ne treba me-
ati smer sile, ali taj znak minus treba uzimati u obzir kada se zameuje brojna
vrednost za u u neku od jednaqine ravnotea ili neku momentnu jednaqinu za
MEHANIKA FLUIDA 36
neku od osa. TakoÆe, u ovom sluqaju e se dobiti i negativna vrednost za ∆v - fiziqki,
to znaqi da je taqka D iznad teixta, ali ne treba pomerati silu u tu napadnu taqku -
c
dovo no je pri sraqunavau uzeti u obzir negativnu vrednost za ∆v (ako se pixu momentne
jednaqine). Dakle, uvek smatramo da sila pritiska deluje od teqnosti ka povrxi
c
Sila pritiska:
P = (pc − pa )A = (pm + ρ1 gh1 + ρ2 gh2 )A
Koordinata teixta: pc − pa pm ρ1
zc = = + h1 + h2
ρ2 g ρ2 g ρ2
Napadna taqka sile P -
entar pritiska (α = 90 ) ◦
Icξ
∆vc ≡ ∆zc =
zc A
U ovom sluqaju nema nedoumi
a - u teixtu vlada natpritisak, pretpostav eni smer je
ispravan, i fiziqki napadna taqka sile je ispod teixta.
3 Ako imamo sluqaj da jednu povrx kvase vixe teqnosti, imaemo onoliko sila koliko ima
teqnosti koje su u kontaktu sa povrxi. Ovde se daju izrazi samo za silu P . Izraz za silu
P je porpuno analogan kao u prvom sluqaju.
2
Sila pritiska:
P = (pc − pa )A = (−pv + ρ1 gh1 + ρ2 gh2 + ρ3 gh3 )A2
Koordinata teixta: pc − pa pv ρ1 ρ2
zc = =− + h1 + h2 + h3
ρ2 g ρ3 g ρ3 ρ3
Napadna taqka sile P -
entar pritiska (α = 90 ) ◦
Icξ
∆vc ≡ ∆zc =
zc A
Sila pritiska:
P = (pc − pa )A = (pm + ρ1 gh1 + ρ2 gh2 )A2
MEHANIKA FLUIDA 37
Koordinata teixta: pc − pa pm ρ1
zc = = + h1 + h2
ρ2 g ρ2 g ρ2
Centar pritiska je u teixtu!
Za odreÆivae sile koristi se potpuno isti obraza
kao i u sluqaju teqnosti, jednaqina
(3.27). Za sluqajeve na sli
i dobija se:
P = p A tj. P = −p A
1 m 2 v
vazduhu u sudu, pa sila deluje na zatvaraq sa spo ne strane! Taj stvarni smer sile P je
u
rtan na sli
i 3.10, dok je en intenzitet P = p A.
2
2 v
pm pv
pv
PSfrag repla
emen
P1
1111
0000
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
pa
P2
1
0000
1111
0
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
11111111
00000000 0000
1111
0
1
11111111
00000000
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1 0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1 0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1 0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1 0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
0000
1111
0
1 0000
1111
0
1
0000
1111
0
1
pm
1 2
Slika 3.10. Sila pritiska u sluqaju dejstva pritiska koji vlada u gasu na ravnu povrx
zs
−−→
z dPz −→
dP
−→
dP A
xs
111
000
dAx
000
111
000
111
000
111 α
γ
ρ −→
dP ~n
dA
zs
~n
Slika 3.11. Sila pritiska na krivu povrx.
Za proizvo nu elementarnu povrx dA povrxi A qiji je poloaj odreÆen koordinatom
z , vektor ~n te povrxi se moe napisati kao:
cx x
MEHANIKA FLUIDA 39
Iz jednaqine (3.30) sledi da je projek
ija dP odreÆena izrazom:z
(3.32)
ˆ
dPz = ρ g z (dA cos γ) ⇒ Pz = ρg zdAz ⇒ Pz = ρgV
| {z } A
dAz
x z
PRIMER 3.2: Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere
za primer za slike 3.12.
Prvo se odreÆuje horizontalna komponenta sile pritiska. Povrx A koja se dobija projektovaem
krive povrxi u x-prav
u predstav a jednu ravnu povrx i sila pritiska koja deluje na tu ravnu
x
povrx se moe odrediti pomou izraza (3.27) ili izraza (3.31), tj.
Px = (pcx − pa )Ax ≡ ρg zcx Ax
x
PSfrag repla
emen
H
z
zcx
R Projek
ija krive povrxi u x
prav
u
Cx
Dx
Px
ρ Ax
iElementarne
odgovarujuesile pritiska
x projek
ije
Slika 3.12 . OdreÆivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Pri odreÆivau vertikalne komponente, povrx emo podeliti na dva dela, kao xto je prikazano
na sli
i 3.12. Evidentno je da e na gori deo povrxi delovati sila koja je usmerena vertikalno
navixe, i to silu emo oznaqiti sa P . Na doi deo povrxi deluje sila koja je usmerena vertikalno
nanie, i tu silu emo oznaqiti sa P . Rezultujua vertikalna sila koja deluje na poklopa
bie
z1
jednaka razli
i ove dve sile i bie usmerena vertikalno nanie, jer je kao xto emo videti,
z2
1 1 4 H R
Pz1 = ρgVz1 = ρgVz1 = ρ g R2 π(H + R) − · R3 π = ρgR2 π +
2 4 3 2 6
navixe.
Intenzitet sile P je:
PSfrag repla
emen
z2
1 2 1 4 3 2 H 5R
Pz2 = ρgVz2 = ρgVz2 = ρ g R π(H + R) + · R π = ρgR π +
2 4 3 2 6
prav
u zcx
R Pz2
Pz1
. OdreÆivae vertikalne projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa
polusfere
Slika 3.13
Kao xto moemo videti intenzitet sile P je vei od sile P , pa je rezultujua sila P
usmerena vertikalno nanie i en intenzitet je:
z2 z1 z
H 5R H R 2
Pz = Pz2 − Pz1 = ρgR2 π + − ρgR2 π + = ρgR3 π
2 6 2 6 3
Dakle, ukupnu silu pritiska smo razloili na dve meÆusobno upravne komponente, koje qine
suqe ni sistem sila - to je iz razloga xto xto je kriva povrx simetriqna u odnosu na vertikalnu
1
x − z ravan koja prolazi kroz eno teixte; to e biti sluqaj u svim zada
ima koji e biti
raÆeni u okviru ovog kursa.
Px Px
PSfrag repla
emen
P
Pz Pz
Slika 3.14 . Komponenta rezultujue sile pritiska qine suqe ni sistem sila.
1
Sistem sila qije se napadne linije seku u jednoj taqki se naziva suqe ni sistem sila.
MEHANIKA FLUIDA 41
Ta rezultujua sila pritiska je jednaka:
s 2 r
p 2 2 2 4R2
P = Px2 + Pz2 = [ρ g (H + R)R2 π] + ρgR3 π = ρgR π (H + R)2 +
3 9
Smer vertikalne komponente sile koja deluju na neku krivu povrx moeno odrediti i na
sledei, jednostavan naqin:
Ako se zapremina koja se dobija projektovaem krive povrxi do slobodne
povrxi teqnosti koja je sa om u kontaktu formira sa neokvaxene strane
povrxi, onda je smer sile usmeren vertikalno navixe (sila P ). Ako se ta
zapremina formira sa okvaxene strane povrxi, smer vertikalne komponente
z1
PRIMER 3.3: Odrediti silu pritiska koja deluje na krivu povrx oblika dela omotaqa sfere
za primer za slike 3.15.
PSfrag repla
emen
U ovom primeru, prilikom odreÆivaa P , krivu povrx povrx delimo na dva dela i odreÆujemo
odgovarajue projek
ije P i P koje deluju na ta dva dela krive povrxi.
x
x1 x2
R Px1 Px2
Ax1 Ax2
Slika 3.15 . OdreÆivae x projek
ije sile pritiska na krivu povrx oblika omotaqa polusfere
Sile P i P su istog intenziteta i one su, na osnovu (3.31) odreÆene izrazom:
x1 x2
4R R2 π
Px1 = Px2 = ρg H +
3π 2
Kako su ove sile suprotnih smerova rezultujua sila pritiska u x-prav
u e biti jednaka nuli,
tj:
Px = Px1 − Px2 = 0
Mogli smo do istog zak uqka da doÆemo i jednostavnom analizom. Naime, svakoj elementarnoj
povrxi dA se moe pridruiti i odgovarajua simetriqna elementarna povrx dA koja se nalazi
1
′
1
MEHANIKA FLUIDA 42
na istoj horizontali (istoj izobarskoj povrxi!) na koju deluje sila dP istog intenziteta i prav
a,
ali suprotnog smera. Ako sumiramo (integralimo) po
eloj povrxi A, dobie se da je rezultujaa
x
2 1 4 3 2 2R
Pz = ρgVz = ρg R πH + · R π = ρgR π H +
2 3 3
Pv
PN∗
P
P
V
ρ
‹ ¨ ¨ !
P~v = − p ~n dA = − p ~n dA1 + − p ~n dA2 = P~ + P~N∗
A A1 A2
| {z } | {z }
~
P ~∗
P N
Koliko ravnih povrxi izabrati za rexavae problema je stvar liqnog izbora. Generalno,
postoji beskonaqan broj naqina (izbora ravnih povrxi) na koji moete rexiti zadati
problem.
Jednaqina(3.34) je vektorska jednaqinai projektovaem na dva izabrana upravna prav
a
dobijamo odgovarajue projek
ije.
PV PV
PV
PN P
PN
PRIMER 3.4: Odrediti intenzitet sile pritiska na krivu povrx sa slike, oblika qetvrtine
omotaqa
ilindra polupreqika R i duine L. Veliqine ρ i H takoÆe smatrati poznatim.
Problem e biti rexen na dva naqina, oznaqena sa (a) i (b) na sli
i 3.18.
U sluqaju pod sile (a) P i P su odreÆene izrazima:
N1 v1
R √
PN 1 = (pc1 − pa )A1 = ρg H − R 2L
2
R2 π 1 π 1
Pv1 = ρgV1 = ρg − R2 L = ρgR2 − L
4 2 4 2
PSfrag repla
emen
MEHANIKA FLUIDA 44
Pv1 x Pv2
P =? H (a) P N1
V2
(b)
R PN 2
V1
PN 3
. OdreÆivae sile pritiska na krivu povrx oblika qetvrtine omotoqa
ilindra meto-
dom potiska
Slika 3.18
1
Pv2 = ρgV2 = ρg · R2 πL
4
Projek
ije sile P su:
R
Px = PN 2 = ρg H − RL
2
1 2 R
Py = PN 3 − Pv2 = ρgHRL − ρg · R πL = ρg H − π RL
4 4
Naravno, dobijeni su isti rezultati.
PN
P
PSfrag repla
emen
ρ R
PG
Slika 3.19. OdreÆivae sile pritiska na krivu povrx metodom ravnotee teqnosti
ravnih povrxi. Dakle, teqnost koja se nalazi unutar te zapremine je u stau mirovaa,
tj. X
~ =0 ⇒
F i P~ + R~ N + P~ =0 (3.35)
Ukupna povrxinska sila Zapreminska sila
G
| {z } |{z}
i
Sila P deluje u teixtu zapremine V , dok sila P deluje ispod teixta ravne
povrxi (pogledaj priqu vezanu za sile pritiska na ravne povrxi).
G N
PRIMER 3.5: Odrediti intenzitet sile pritiska na krivu povrx sa slike 3.20, oblika 3/4
omotaqa
ilindra polupreqnika R i xirine L. Smatrati poznatim veliqine H , ρ, R i L.
Kao i prethodni primer, i ovaj e biti uraÆen na dva naqina, uvoÆeem razliqitih ravnih povrxi
u
i u dobijaa zapremine V .
PSfragMEHANIKA
repla
emen
FLUIDA 46
y
H PN 1 (a) x
(b)
PN 2
PN 3 V2
R
V1
PG1 PG2
R
PN 2 = ρg H − RL; PN 3 = ρgHRL
2
3
PG2 = ρgV2 = ρgR2 πL
4
Odgovarajue projek
ije sile P :
R
Px = PN 2 = ρg H − RL
2
3R
Py = PN 3 + PG2 = ρg π + H RL
4
MEHANIKA FLUIDA 47
3.4.5 Proraqun sudova pod pritiskom
Posmatra se sud, sa poklop
em oblika sfere preqnika D u kome se nalazi gas u kome
vlada natpritisak p . Treba odrediti zavisnost napona koji se jav aju u materijalu u
funk
iji pritiska koji vlada u sudu, i geometrijskih karakteristika suda - dimenzioni-
m
δ
111111111111111
000000000000000
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
σp 000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
~n 000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
D
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
−→ 000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
dP 000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
α 000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
Popreqni presek
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
000000000000000
111111111111111
00
11 00
11
D 00
11
00
11 00
11
00
11
δ 00
11 00
11
l σu 00
11 00
11
00
11
00
11 00
11
00
11
00
11
00
11 00
11
00
11
pm 00
11 00
11 l
00
11 00
11
00
11 00
11
00
11
00
11 00
11
00
11
Uzduni presek
00
11 00
11
00
11 00
11
1111111111111
0000000000000
P = pm Dl
Kako je σ > σ , Mariotova formula se koristi pri dimenzionisau deb ine suda, tj
u p
pm D
δ≥ .
2 σdoz
4 Dinamika neviskoznog fluida
4.1 Didaktiqkikon
ept (aspekt) dinamike neviskoznog flu-
ida (DNF)
1. Zaxto je vano stae napona, tj. model napona?
2. Koji su osnovni zakoni i jednaqine DNF?
3. Zaxto su bitni dekompozi
ija (razlagae) brzinskog po a U~ (~r, t) i ispitivae fi-
ziqkog znaqea izvoda brzine ∂u /∂x ?
i i
Fiziqko znaqee
divergen
ije brzine
Jednaqine kontinuiteta,
koliqine kretaa, Integralni oblik
i energije (JKKKE) u JKKKE
integralnom obliku (prostorni prikaz)
(materijalni prikaz)
Diferen
ijalni oblik
JKKKE u diferen
ijalnom JKKKE
oblik u
veliqine (x , y , z , t) (4.4)
Ojlerove koordinate (~r, t) − skup qetiri nezavisno promeive
0 0 0
veliqine (x, y, z, t)
Trajektorija (T), tj. putaa izvesnog fluidnog delia je niz uzastopnih poloaja
entra mase tog delia tokom egovog kretaa. Diferen
ijalne jednaqine trajektorije
delia u Dekartovim koordinatama imaju, saglasno izrazima (4.1) i (4.2), oblik
−
→
dr
dt
~
=U ⇒
dx
dt
= u(x, y, z, t),
dy
dt
= v(x, y, z, t),
dz
dt
(4.5)
= w(x, y, z, t).
Ukoliko je poznato po e brzine konaqne jednaqine putae delia se dobijaju integra eem
sistema diferen
ijalnih jednaqina (4.5)
dx = u (x , t) dt, i, k = 1, 2, 3
k k i (4.6)
uz zadate poqetne uslove! Pri tome su x = x, y, z i u = u, v, w. Na primer, x = y i
u = w.
1,2,3 1,2,3 2
M ~ (~r0 , t)
U
~ (~r0 , t0 )
U
Slika 4.2. Lagranev opis strujaa fluida. Poloaji delia (taqke M i M) su funk
ije
egovog poqetnog poloaja ~r u trenunutku t i vremena t. Putaa, tj. trajektorija T fluidnog 0
Strujni a (S) M
u trenutku t i ~ (~r, tj )
U
~r
~ (~r, tk )
U
0
−
→
~ (u, v, w)
U dl(dx, dy, dz)
Slika 4.3. Ojlerov opis strujnog po a. Ojlerove koordinate qine skup od qetiri nezavisno
promeive veliqine, od kojih tri predstav aju prostorne koordinate, a qetvrta vreme! Ovim je
definisan qetvorodimenzionalni prostor, tj. prostorno-vremenska taqka skalarnog, vektorskog
ili tenzorskog po a, koje je u opxtem sluqaju nesta
ionarno i nehomogeno. Taqka M je proizvo na
fiksirana taqka u prostoru, a U~ (~r, t ), l = 1, 2, . . . , i, . . . , j, . . . , k, . . . su vektori brzina fluidnih
delia koji se u oj nalaze u trenu
ima . . . , t , . . . , t , . . . , t , . . . . Kriva linija (S) predstav a
l
Izvorni
a, tj. emisiona linija je linija koju u nekom trenutku vremena formiraju
(saqiavaju) svi fluidni delii koji su proxli kroz istu izvorsku, emisionu taqku u
strujnom po u.
Oqigledno je, da se pri sta
ionarnom strujau, kada se u Ojlerovom smislu brzina u
prostornoj taqki ne mea tokom vremena (na primer, U~ (M , t) = U~ (M , t )), trajektorije, ′
strujni
e i izvorni
e (koje se u ovom kursu ne razmatraju deta nije) meÆusobno poklapaju.
1 1
U jednaqinama (4.7) i (4.8) tada ne postoji zavisnost od vremena. Za sluqaj nesta
ionarnog
strujaa ove familije krivih linija u opxtem sluqaju se meÆusobno razlikuju!
4.4.1 Materijalne i kontrolne zapremine i povrxi
• Materijalne linije l , povrxi A i zapremine V sastoje se tokom vremena od
istih fluidnih delia. Dakle, kada se govori o materijalnom sistemu onda se, u
m m m
t′
t
Vm′ = Vm (t)
V A
Vm V = Vm (t)
Am
A′m = Am (t)
A = Am (t)
u prostoru kroz koje protiqe fluid (Ojler); (v) Kontrolna povrx A za materijalnu zapreminu V
i fluks, tj. protok materijalnog sistema (V , A ) kroz graniqnu, nepokretnu kontrolnu povrx A m
dVm
Slika 4.6. (a) Otvorena i (b) zatvorena fiksna kontrolna povrx A u strujnom po u. Jediniqni
vektor spo axe normale povrxi dA je ~n, a dV je zapremina elementarnog
ilindra.
Saglasno oznakama na sl. 4.6a, slede rela
ije:
h i
dV = U~ ∆t · ~n dA = U~ · ~n dA ∆t
ˆ ˆ
∆V = ~
U · ~n dA ∆t = ∆t ~ · ~n dA
U
A A
∆V
(4.9)
ˆ
def ~ · ~n dA
V̇ = lim = U
∆t→0 ∆t A
Oqigledno je da izrazi (4.9) i (4.10) u uobiqajenoj indeksnoj nota
iji i konven
iji o
sabirau po ponov enom indeksu dobijaju oblik
(4.11)
ˆ ˆ
V̇ = u n dA , i i ṁ = ρu n dA i i
A A
Na osnovu fluksa vektora brzine bilo kroz infinitezimalnu zatvorenu fiksnu po-
vrx, sl. 4.5b, ili kroz konaqnu zatvorenu fiksnu kontrolnu povrx A (sl. 4.6b) do-
kazuje se fiziqki smisao divergen
ije brzine divU~ , kao i fiziqko tumaqee formule
MEHANIKA FLUIDA 56
Gaus-Ostrogradskog (deta nije o ovome videti, fakultativno, u kizi S. Qantrak, Hidro-
dinamika, poglav e 2.11). Korisno je u okviru ove materije navesti rela
iju u vektorskom
obliku i u indeksnoj nota
iji koja povezuje dexavaa na graniqnoj povrxi A i unutar
zapremine V koju ona obuhvata:
∂u
(4.12)
‹ ˚ ‹ ˚
~ ~ i
U · ~n dA = divU dV ⇔ u n dA = dV.
i i
A V A ∂x V i
t
PSfrag repla
emen
−
→
dr
~r
−
→
~r + dr
0
~ +−
U
→
dU
Slika 4.7. Dekompozi
ija po a brzine unutar fluidnog delia: dU~ {du }, i = 1, 2, 3; dr{dx
~ },
j = 1, 2, 3 . i j
~ +−
U
→ ~
dU = U
−
→ ~
+ (dr · ∇) U ⇔ ui + dui = ui + (4.13)
∂ui
∂xj
dxj
je razmatrati qlan (∂u /∂x ) dx u izrazu (4.13), koji predstav a priraxtaj brzine u
u prav
u koordinate x , tj. u datom indeksnom zapisu (i, j = 1, 2, 3) totalni (ukupni)
i j j i
priraxtaj funk
ije tri promeive. Oqigledno da devet veliqina (izvoda brzine) ∂u /∂x
j
formira matri
u 3 × 3 koja moe da se rastavi, tj. moe da se izvrxi ena dekompozi
ija
i j
MEHANIKA FLUIDA 57
na jedan simetriqan i jedan nesimetriqan (asimetriqan) deo (matri
u) kako sledi:
(4.14)
∂ui
=
1 ∂ui
+
∂uj
+
1 ∂ui
−
∂uj Oznake
= Ṡij + ωij
∂xj 2 ∂xj ∂xi 2 ∂xj ∂xi
frag repla
emen
4.8.Posmatra se fluidni deli oblika pravougaonika (ABCD), strani
a dx i dx , slika
Nakon vremenskog intervala dt, doxlo je do izduea egovih strani
a, tako da je
1 2
on sada oblika A B C D .′ ′ ′ ′
x2
C′ D′
dx2 + u2 dt
′ ′ ∂u1 ∂u2
A(0, 0) → A (0, 0), D(dx1 , dx2 ) → D dx1 + dx1 dt, dx2 + dx2 dt
∂x1 ∂x2
Oznake: (y)(2 v)
x1 = x, x2 = y, x3 = z
u1 = u, u2 = v, u3 = w
(z)(w) 3 1 (x)(u)
MEHANIKA FLUIDA 58
Razliqite koordinate taqaka fiziqki oznaqavaju dilata
iju (izduee) ili kontrak-
iju (skraee) strani
a u prav
ima osa 0x i 0x . Na primer, duina dui A B defi- ′ ′
∂u1
A′ B′ = dx1 + [u1 (dx1 ) − u1 (0)] dt ≈ dx1 + dx1 dt.
∂x1
Uzimajui u obzir promenu brzine i u treem prav
u x , upravnom na ravan slike 4.8,
dobija se relativna promena zapremine V elementarnog paralelopipeda
3
(4.16)
dV ∂u 1 ∂u ∂u2 3∂u i
~ )dt.
= + + dt = dt = (divU
V ∂x 1 ∂x ∂x2 3∂x i
Dakle, ekspanzija ili kompresija zapremine izraava se pomou divergen
ije brzine divU~ !
Ako je V = dV zapremina fluidnog delia onda iz rela
ije (4.16) sledi:
m m
d(dVm )
dVm
~ dt
= divU ⇔ ~ =
divU
d(dVm ) 1
dt dVm
. (4.17)
Dakle, divergen
ija brzine divU~ predstav a brzinu relativne promene zapremine fluid-
nog delia! Za sluqaj nestix ivog fluida ( = 0 ↔ dV
V = 0) je divU
~!
d(dVm )
dVm
Analiza rota
ije ostalih strani
a i promena uglova izmeÆu ih je potpuno analogna.
x2
D′
C C′
dx2
D
dβ
Slika 4.9. Deforma
ija pravih uglova iz-
B′ meÆu strani
a usled nedijagonalnih qlanova
, u matri
i Ṡ ; | t (nedeformi-
san fluidni deli); - - - t + dt (deforma
ija
∂ui /∂xj i 6= j ij
dα B
A ≡ A′ dx1 x1 pravih uglova)
Dakle, qlanovi ∂u /∂x , i 6= j u matri
i Ṡ definixu lokalnu brzinu promene (defor-
ma
ije) uglova, tj. brzinu deforma
ije oblika fluidnog delia. Zbog toga se simetriqna
i j ij
matri
a Ṡ, qiji su elementi Ṡ defisani rela
ijom (4.14), naziva tenzorom brzine defor-
misaa. Veliqine Ṡ za sluqaj i = j definixu promenu zapremine,
ij
ij
dok veliqine Ṡ za i 6= j odreÆuju brzinu deforma
ije oblika fluidnog delia, tj. promenu
uglova izmeÆu karakteristiqnih prava
a!
ij
Posredstvom rela
ije (4.14), poglav a 4.5.2 i slike 4.10 slede rela
ije:
• ω = 0 za i = j (ω = 0; ne sumira se po i!)
ij ii
• ω = −ω (asimetriqnost),
ij ji
• dα ≈ dt,
∂u2
∂x1
∂u1
• dβ ≈ − ∂x 2
dt = dα
u2 (dx1 )dt B′
B dα
A dx1 x1 u1 (dx2 )dt A′ dx1 x1
Slika 4.10. Efekat izvoda brzine ∂u /∂x za sluqa i 6= j i ∂u /∂x : (a) trenutak t;
(b) trenutak t + dt i j i j = −∂uj /∂xi
Dakle, qlan ω fiziqki oznaqava ugaonu brzinu dα/dt lokalne rota
ije, bez defor-
ma
ije, fluidnog delia! Qista rota
ija, definisana izrazom (4.19), nastaje rota
ijom
21
Matri
a, tj. asimetriqni tenzor drugog reda ||ω || se naziva tenzor vrtlonosti. I
on, kao i tenzor napona ||p || i tenzor brzine deformisaa ||Ṡ || ima devet komponenti,
ij
od kojih su, meÆutim samo tri meÆusobno nezavisne, jer za razliku od tenzora ||p || i
ij ij
||Ṡ ||, antisimetriqan! Dakle, saglasno izrazu (4.20), tenzoru vrtlonosti ||ω || se u
ij
(4.21)
dα 1 ∂u ∂u
2 1
= − =ω =ω , ω =ω ,
21 3 ω =ω 13 2 32 1
dt 2 ∂x ∂x
1 2
Rota
ija fluidnog delia, tj. egova ugaona brzina ~ω izraena je posredstvom izvoda
brzinskog po a ∂u /∂x !
i j
k u
U= r
r
ω
ϕ
x
0
r
R
ω ω
U = uϕ
1 ∂
ω ≡ ωz = (rur )
2r ∂r
za U = ωR, r < R
PRINUDNI POTENCIJALNI
ω,
Slika 4.11. Raspodela brzine i vrtlonosti u Rankinovom, tj. prinudno-poten ijalnom vrtlogu.
1. Prinudni vrtlog - rota
ija fluida kao krutog tela oko ose Oz konstantnom ugaonom
brzinom ω - sl. 4.11). U ovom sluqaju se brzina linearno poveava sa poveaem
MEHANIKA FLUIDA 63
rastojaa od
entra rota
ije ukupne mase fluida.
~ =~
U ω × ~r → ur = uz = 0, uϕ = ω r = U
u = −ωr sin ϕ = −ωy, v = ωr cos ϕ = ωx.
em
irkula
ije du odgovarajuih krivih. Na pri- ziqka Slika 4.12. Stoksov obraza
- fi-
zavisnost vektora brzine i vek-
mer, ako je strujae poten
ijalno, a
irkula
ija je tora vrtlonosti i pojam
irkula
ije
ipak razliqita od nule, onda se unutar povrxi obu- brzine.
hvaenoj krivom du koje je Γ 6= 0 postoje hidrodi-
namiqki singulariteti tipa vrtloga. Tako se primenom obras
a (4.29) na strujno po e
MEHANIKA FLUIDA 64
Rankinovog vrtloga (sl. 4.11) dobija Γ = 2πωR , gde je l bilo koja kriva koja obuhvata
2
brzine ϕ, a pri opstrujavau tela sa silom uzgona! Cirkula
ija ima suxtinsku ulogu u iz-
voÆeu, dokazu i primenama kinematiqkim i dinamiqkih teorema o vrtlonosti (Kelvin,
Helhol
, Lagran).
4.6 Ubrzae fluidnog delia
4.6.1 Dekompozi
ija ubrzaa i pojam materijalnog izvoda. Lokalni i
konvektivni deo iner
ijalne sile.
Posmatra se isti deli u taqkama M (~r ) i M (~r ) u dva proizvo na trenutka t i t ′
taqki M (~r ) odreÆenoj sa ~r = ~r + U (~r , t)∆t + O (∆t) u kojoj ima brzinu U~ (~r , t )
1 2 i
~ 2 ′
2 2 2 1 1 2
(a) promene ekspli
itno vezane za promenu po a brzine U~ (~r, t) u toku vremena; ako je
strujae sta
ionarno, ova promena ne postoji (qlanovi U~ (~r , t ) − U~ (~r , t), sl. 4.13). 1
′
1
(b) promene izazvane kretaem fluidnog delia; ako je po e brzine uniformno (homo-
geno) onda ovaj deo ne postoji (qlanovi U~ (~r , t ) − U~ (~r , t ), sl. 4.13).
2
′
1
′
~ (~r2 , t′ )
U
~ (~r1 , t)
U
M1 (~r1 )
Slika 4.13. Dekompozi
ija ubrzaa fluidnog delia u sluqaju nesta
ionarnog strujaa.
Ubrzae ~a fluidnog delia odreÆeno je rela
ijom:
!
~
∆U ~
∂U ~ ∆x ∂ U
∂U ~ ∆y ∂ U~ ∆z ~
∂U ~
∂U ~
∂U ~ def. DU
∂U ~
lim = lim + + + = +u +v +w ≡
∆t→0 ∆t ∂t ∂x ∆t ∂y ∆t ∂z ∆t ∂t ∂x ∂y ∂z Dt
(4.30)
∆t→0
MEHANIKA FLUIDA 65
ili u jox kompaktnijem obliku
~
DU
Dt
=
~
∂U
∂t
~ · ∇)U
+ (U ~ (4.31)
~
DU
Dt
- ubrzae fluidnog deli → iner
ijalna sila R~ a
~
∂U
∂t
- lokalni deo ubrzaa (jednak nuli u sta
ionarnom strujau) → lokalna R~ a
~ · ∇)U
(U ~ - konvektivni deo ubrzaa (jednak nuli u uniformnom brzinskom po u) → kon-
vektivna R~a
(4.36)
∂u ∂u ∂u ∂u
≡ ρ + ρ +v +w
∂t ∂x ∂y ∂z
z }| {
lokalna konvektivna
z }| {
izazvana promenom izazvana
kinetiqke energije vrtlonoxu
z }| { z }| { z }| {
2
∂u ∂ U
ρ + + 2(wωy − vωz )
∂t ∂x 2
(4.37)
" #
~
∂U U2 ~
ρ + grad −U ~ ≡ ρ DU ≡ ρ~a
~ × rotU
∂t 2 Dt
1 2 3
1 - lokalna iner
ijalna sila; 2 - deo usled promene kinetiqke energije; 3 - deo usled
vrtlonosti; 2 + 3 - konvektivna iner
ijalna sila
Veliqina U predstav a intenzitet rezultujue brzine, tj.
p
~| =
U ≡ |U u2 + v 2 + w 2 .
Ovde se istiqe da se izraz (4.37) dobija bez transforma
ija skalarnih oblika direktno iz
(4.31) korixeem poznate formule iz vektorske analize
(U ~ ≡ 1 gradU − U
~ · ∇)U
2
~ × rotU
~ 2
(4.38)
| {z }
konvektivno ubrzae
MEHANIKA FLUIDA 68
Iner
ijalna
~
R ∗
sila ρ
~
∂U
∂t
+ ρ grad
U2
2
+ 2ρ ω ~
~ ×U
a
poklapa sa strujni
om (sl. 4.14(v)) i na kojoj se u tom trenutku nalazi fluidni deli
∂t ∂s
qije se kretae posmatra. Brzina tog fluidnog delia u trenutku t je U (s, t). Za vreme
dt deli se pomeri u poloaj s + ds = s + U dt. Fluidni deli se kree du trajektorije
(T), ali poxto je u kriva (L) u trenutku t strujni
a (S), i strujni
a i trajektorija se
poklapaju u taqki u kojoj se nalazi fluidni deli, onda je takoÆe taqno rei, da deli
prelazi rastojae ds du krive (L). On ima tada brzinu U (t + dt, s + ds). Brzina fluidnog
delia se u intervalu vremena dt promenilaza dU = U (t+dt, s+ds)−U (s, t) = U dt+ dt,
∂U ∂U
tako da je ubrzae
∂s ∂t
dU DU ∂U ∂U
as = ≡ = +U .
dt Dt ∂t ∂s
MEHANIKA FLUIDA
frag repla
emen
69
Vektor ubrzaa ~a fluidnog delia, koji se kree du krivolinijske trajektorije, ra-
zlae se osim na ubrzae a i na normalno ubrzae a (
entripetalno ubrzae koje je
usmereno ka
entru krivine 0 trajektorije - sl. 4.14a). Ovo ubrzae je odreÆeno izrazom
s n
a = U /R, tako da je odgovarajua iner
ijalna sila za fluidni deli dm = ρdV data
2
~
U fluidni t + dt : (T)
deli U (s + ds) U (t + dt, s + ds)
~s ~
U
fluidni (S)
t
deli Ud ∂U
6= 0
dt
s = ∂U ∂t
ds
U
=0
=
R
∂t U (t, s)
ds
~n t : U (s)
fluidni deli
0
(S) t : (S) ≡ (L)
brzine U fluidnog delia (slika b): u trenutku t fluidni deli je u ~poloaju s, a u trenutku
t + dt je u taqki s + ds = s + U dt. Promena intenziteta brzine U = |U | u vremenu dt je: dU =
U (s + U dt) − U (s) = U dt, tako da odavde sledi a =
∂U
≡ =U . Iner
ijalna sila u prav
u
dU DU ∂U
(ρ = const) je ρ dV .
∂ U2
∂s 2
Na osnovu prethodne analize i oznaka na sli
i 4.14 proizilaze sledee rela
ije:
D() ∂() ~ ·∇)(); ~ = |U
~ |~s = U~s; ~ |~s ·∇)() = U ∂ ()
~ ·∇)() = (|U
= + (U U U = U (s, t); (U
Dt ∂t ∂s
D()
Dt
=
∂()
∂t
+U
∂()
∂s
. (U = |U~ |) (4.39)
(4.40)
D ∂U ∂U U2
~a = (U~s) = +U ~s + ~n = as~s + an~n
Dt ∂t ∂s R
Kako je U~s = U~ i ∂U
∂t + U ∂U
∂s =
DU
Dt moe se konaqno vektor ubrzaa napisati u obliku
(4.41)
~
DU DU U2 ∂U ∂U U2
~a = = ~s + ~n = +U ~s + ~n.
Dt Dt R ∂t ∂s R
MEHANIKA FLUIDA 70
4.7 Metodologija izvoÆea osnovnih jednaqina mehanike flu-
ida
Saglasno prikazanom algoritmu na sli
i 4.1, u ovom poglav u se obrazlae metodolo-
gija koja je usvojena pri izvoÆeu jednaqine kontinuiteta, jednaqine koliqine kretaa i
jednaqine energije.
Metodologija izvoÆea jednaqina
~n
t ~
U
izlaz ulaz − izlaz
dA u i ni > 0
ulaz ‹
izlaz
V m ~ · ~n dA
− ρU
u i ni < 0 A u i ni > 0
dA ~
U
~n V
ulaz ~n
u i ni < 0 ˚
∂ρ
dV
t: V ∂t
Am A
V = Vm A
(a) (b)
Slika 4.16. (a) Integralni oblik jednaqine kontinuiteta za konaqni materijalni domen (materi-
jalna zapremina Vm ) i za konaqni fiksirani domen prostora (kontrolna zapremina V ) - u trenutku
materijalna A i kontrolna povrx A se poklapaju; (b) Xematski prikaz pro
esa definisanog
jednaqinom (4.47) za kontrolnu povrx A i kontrolnu zapreminu V .
t m
MEHANIKA FLUIDA 72
4.8.1 Konaqna materijalna zapremina - materijalni izvod - Lagranev
metod
Zakon odraa mase - jednaqina kontinuiteta
Promena mase m materijalnog sistema, tj. odreÆene koliqine fluida zapremine V
tokom vremena jednaka je nuli (sl. 4.16a)
m
D
(4.42)
˚
ρ dV = 0
Dt Vm
D D D Dρ D(dV )
ˆ ˆ ˚ ˚ ˚
dm = (dm) = 0 ρdV = dV + ρ =
Dt MASA u Vm (M) Dt Dt (Vm ) (V ) Dt (V ) Dt
(4.43) (4.44)
˚
D D Dρ
(dm) ≡ (ρdV ) = 0 = ~
+ ρdivU dV = 0
Dt Dt V Dt
~ = D(dV ) 1
divU
Dt dV
Kako je zapremina V potpuno proizvo na, a podintegralna funk
ija neprekdna, onda
iz jednaqine kontinuiteta (4.44) u integralnom obliku sledi en diferen
ijalni oblik.
Dρ
Dt
~ =0
+ ρdivU
∂ρ
∂t
~) = 0
+ div(ρU (4.45)
(1) Dρ =
∂ρ ~
+ U · gradρ
Lagran Dt ∂t
Ojler
(2) div(ρU~ ) = ρdivU~ + U~ · ∇ρ
Dρ
Dt
+ρ
∂ui
∂xi
=0 (4.46)∂ρ
∂t
+
∂
∂xi
(ρui ) = 0
slika 4.16(b)
∂ρ d
(4.47)
˚ ‹ ˚ ‹
dV = − ~ · ~n dA
ρU ρdV = − ρui ni dA
V ∂t A dt V A
Zamena redosleda diferen
iraa i integra ea kod zapreminskog integrala (4.49) je
mogua, jer je zapremina V fiksna - kontrolna, pa su grani
e integrala konstantne, i tada
vai Lajbni
ovo pravilo diferen
iraa pod znakom integrala! Iz rela
ije (4.47), odno-
sno (4.48) dobija se, pomou rela
ija (4.49) i (4.50) jednaqina kontinuiteta u integralnom
obliku
(4.51)
˚
∂ρ ~
+ divρU dV = 0.
∂t V
Kontrolna zapremina V je potpuno proizvo na pa integrand mora biti jednak nuli, tako
da se iz (4.51) dobija jednaqina kontinuiteta u diferen
ijalnom obliku
∂ρ
∂t
~) = 0
+ div(ρU ⇔
Dρ
Dt
~ = 0.
+ ρ∇ · U (4.52)
Oqigledna je ekvivalentnost, tj. identiqnost izraza (4.45) i (4.52). Uoqiti razliqite
metode pomou kojih su ove jednaqine dobijene!
MEHANIKA FLUIDA 74
4.8.3 Analiza jednaqine kontinuiteta
1. Fiziqko znaqee divergen
ije brzine:
~ = 1 D(dV ) 1 Dρ
divU =−
dV Dt ρ Dt
fluid!
(b) ∂ρ∂t + U~ · gradρ = 0
ako je po e gustine sta
ionarno (∂ρ/∂t) onda su vektori U~ i gradρ meÆusobno
upravni. Ovo je strujae nestix ivog fluida u slojevima iste (konstantne) gu-
stine; svi fluidni delii jednake konstantne gustine rasporeÆeni su u jednom
sloju i gustina se razlikuje od sloja do sloja; ovo je sluqaj strujaa stratifi-
kovanog fluida.
MEHANIKA FLUIDA 75
4.8.4 UvoÆee strujne funk
ije
Uslov poten
ijalnog strujaa 2~ω = rotU~ = 0 ispuen je poten
ijalnom funk
ijom
ϕ(x, y, z, t), tj. U
~ = gradϕ, koja zadovo ava Laplasovu diferen
ijalnu jednaqinu ∆ϕ = 0.
Za ravansko i sta
ionarno strujae (w = 0, ∂/∂z = 0, ∂/∂t = 0, u(x, y), v(x, y)) nestis-
h ivog fluida jednaqina kontinuiteta
~ =0 ∂u ∂v
divU =⇒ + =0
∂x ∂y
fluida.
−
→
dl
y
ψB
dy
B
dx
a
b
−
→ ψ = const ~n
dl ~n ~n
∇ψ −
→
dl
~
U
~n(a, b) , −
→
dl(dx, dy)
−
→
∇ϕ dl · ~n = adx + bdy
ψA
√
A |~n| = a2 + b2 = 1
0 ~
U x
dy dx
v ~n = ,−
dl dl
u
Slika 4.17. Fiziqko znaqee strujne funk
ije ψ u ravanskom strujau. Ortogonalna mrea
strujni
a (ψ = const) i ekvipoten
ijalnih linija (ϕ = const).
MEHANIKA FLUIDA 76
Poten
ijal brzine ϕ i strujna funk
ija ψ imaju vana fiziqka svojstva! Ovde se
navode samo neka od ih, koja su najznaqajnija:
1. Za linije ψ = const vai rela
ija
∂ψ ∂ψ dy v
dψ = dx + dy = −vdx + udy = 0 =⇒ = .
∂x ∂y dx ψ=const u
Dakle, strujni
e ψ = const i ekvipoten
ijalne linije ϕ = const predstav aju fa-
miliju meÆusobno ortogonalnih trajektorija, tj. formiraju ortogonalnu mreu (sl.
4.17). Oqigledno je da se do ovog rezultat dolazi i pomou Koxi-Rimanovih jednaqina
(4.57) kako sledi (sl. 4.17)
∂ψ ∂ϕ ∂ψ ∂ϕ
gradψ · gradϕ = + = −vu + uv = 0
∂x ∂x ∂y ∂y
D
(4.60)
˚
ρf dV
Dt Vm =V (t)
u kome je f = f (~r, t) fiziqka veliqina (skalar ili vektor) svedena na jedini
u mase flu-
ida. MeÆutim, iako se domen intergra
ije, tj, zapremina V mea u vremenu (grani
e
zapreminskog integrala su funk
ije vremena), masa fluida koja se nalazi u toj materijal-
m
Df
(4.61)
Df
ˆ ˚
= dm = ρ dV.
M Dt Vm Dt
Pri izvoÆeu rela
ije (4.61), prilikom diferen
iraa integrala po masi, vai sledee:
• oblast integra ea konstantna
Rezultat posledeg integrala u (4.61) se ne mea ako se promeiva oblast, tj. mate-
rijalna zapremina V = V (t) zameni sa fiksnom (nepokretnom) oblaxu, tj. kontrolnom
zapreminom V koja se u trenutku t poklapa sa V (sl. 4.16a), tako da se dobija suxtinski
m m
rezultat
m
D Df
(4.62)
˚ ˚
ρf dV = ρ dV
Dt Vm Dt V
Dakle, pri materijalnoj formula
iji fiziqkih zakona, tj. zakona odraa mase, impulsa
i energije izvodi po vremenu materijalnih integrala se mogu zameniti zapre-
minskim integralima!
Rela
ija (4.62) izvedena je korixeem zakona o odrau mase, tj. jednaqine kontinu-
iteta. SvoÆee vremenske promene materijalnog zapreminskog integrala na zapreminski
integral sa fisknim grani
ama je qiste kinematiqke prirode. Analogno se, korixeem
izraza (4.17) koji odreÆuje fiziqki smisao divergen
ije brzine, razmatra se i sledei
izraz: D
˚
D
ˆ
4.61 ˚ D ( )
f dV = f vdm = (f v)dm
Dt Vm Dt M V Dt
Da e sledi
˚
D Df D(dV ) Df
˚ ˚ ˚
(f v)dm = dV + f = ~
+ f divU dV.
V Dt V Dt V Dt V Dt
MEHANIKA FLUIDA 78
Tako se dobija jox jedan bitan rezultat
(4.63)
˚
D Df
˚
f dV = ~
+ f divU dV
Dt Vm V Dt
(4.64)
˚ ˚
∂f ~ ∂f ∂
= + div(f U ) dV = + (f ui ) dV.
V ∂t V ∂t ∂xi
∂f d
- lokalna promena f (promena f tokom vremena u V )
˚ ˚
dV ≡ f dV
V ∂t dt V
Slika 4.18. Fiziqko tumaqee promene ukupnog po a fiziqke veliqine f (~r, t) u materijalnoj
(V ) i kontronoj (V ) zapremini. U trenutku t kontrolna zapremina je jednaka materijalnoj, a
kontrolna povrx A se poklapa sa materijalnom povrxi A .
m
m
povezuje fluks brzinskog po a, tj. protok fluida kroz povrx A sa promenama unutar
zapremine V povezanim sa stix ivoxu fluida, odreÆenoj sa divU~ i sa eventualnim po-
stojaem izvora i ponora mase!
MEHANIKA FLUIDA 80
4.9 Zakon odraa (konzerva
ije) impulsa. Jednaqina ko-
liqine kretaa - Ojlerova jednaqina
Primenom drugog utnovog zakona mehanike u mehani
i fluida dobija se zakon im-
pulsa, tj. jednaqina koliqine kretaa.
• Defini
ija 1 za materijalni sistem, tj. masu fluida u materijalnoj zapremini
(Lagranev metod)
Promena koliqine kretaa uoqene mase fluida jednaka je zbiru impulsa
svih sila koje deluju na tu masu, tj. promena koliqine kretaa u vremenu
jednaka je rezultujuoj sili koja tu promenu izaziva.
• Defini
ija 2 za fiksni oblast prostora, tj. za kontrolnu zapreminu (Ojlerov
metod)
Promena koliqine kretaa u vremenu u kontrolnoj zapremini =
P
ulaznih flukseva koliqine kretaa u zapreminu −
P
izlaznih flukseva koliqine kretaa u zapreminu +
P
sila koje deluju na masu fluida u zapremini.
Ekvivalentnost ovih defini
ija zakona koliqine kretaa matematiqki je izraena
rela
ijom (4.66). Promena koliqine kretaa odreÆene mase fluida u vremenu matematiqki
je definisana izvodom koliqine kretaa po vremenu kako sledi
D
(4.67)
˚ ˚ ‹
~
ρU dV = ~
ρf dV + −p ~n dA
Dt Vm Vm Am
| {z } | {z } | {z }
(neviskozan fluid)
−−→
DK ~a ~m ~n
∝R R R
Dt
Na osnovu prethodnih razmatraa mogu se na desnoj strani jednaqine (4.67) vremenskim
promen ivi domen integra ea, bez ikakvog ograniqea opxtosti, zameniti fisknim
(kontrolnim, nezavisnim od vremena) domenima (oblastima) integra
ije. Primenom izraza
(4.62) na levu stranu jednaqine (4.67) i korixeem izraza (4.65) za transforma
iju qlana
koji definixe povrxinske sile u (4.67), rela
ija (4.67) dobija oblik
(4.68)
!
˚ ~
DU
ρ − ρf~ + gradp dV = 0
Vm Dt
1 2 3 4
| {z } | {z } | {z } | {z }
I II III IV
MEHANIKA FLUIDA 82
Fiziqko znaqee pojedinih qlanova (slika 4.18)
I - ukupna promena koliqine kretaa u zapremini V
(4.74)
‹ ‹
~ ~
ρU (U · ~n)dA = (Φ − p)~n dA
A A
(4.75)
‹
~i = −
R ~ (U
ρU ~ · ~n) dA,
A
Primenom formule Gausa-Ostrogradskog (4.65) na dva qlana desne strae jednaqine (4.78),
jednaqina (4.78) se transformixe u jednaqinu (4.77).
U Dekartovim pravouglim koordinatama je U~ = u~i + v~j + w~k tako da se x komponenta
vektorske jednaqine (4.72) dobija kada se u (4.77) uvrsti i = 1 (u = u) kako sledi 1
∂(ρu)
˚ ‹ ˚ ‹
=− ~ · ~n)dA +
ρu(U ρfx dV − pnx dA.
V ∂t A V A
koji se svodi na diferen
ijalnu jednaqinu (4.70) za i = 1. Komponente u prav
ima osa y
i z slede na isti naqin. Skalarni obli
i vektorske jednaqina (4.74) u sluqaju f~ = 0, tj.
Φ = 0 glase
~) = − ∂p ~) = − ∂p ~) = − ∂p
∇ · (ρuU , ∇ · (ρv U , ∇ · (ρwU .
∂x ∂y ∂z
u kome desna strana oznaqava sumu momenata svih sila, a ~r je vektor poloaja. Primeri
najbo e ilustruju vanu primenu jednaqine (4.79). Diskusija je sliqna kao i u sluqaju
zakona koliqine kretaa.
4.11 Zakon odraa energije. Jednaqina energije
Na potpuno analogan naqin kao xto su prethodno razmatrani bilansi mase i impulsa,
razmatra se i bilans energije. U ovom kursu mehanike fluida, meÆutim, analiza strujnih
problema sa korixeem jednaqine energije je elementarna. Iz tih razloga se opxti
integralni i diferen
ijalni obli
i jednaqine energije navode radi zatvaraa sistema
jednaqina dinamike neviskoznog fluida, a u primerima se ovi opxti obli
i svode na
dosta jednostavnije. Iz zakona energije izvodi se jednaqina energije u mehani
i fluida.
Defini
ija u smislu Lagrana (materijalna zapremina - sistem)
Promena energije uoqene mase fluida jednaka je zbiru snaga svih sila koje
deluju na tu masu i energiji koju masa razmeni sa okolinom u jedni
i vremena.
(4.80)
D U2
ˆ ˚ ‹ ˚
ρ e+ dV = ρf~ · U
~ dV − ~ · ~n dA +
pU ρ q̇dV,
Dt Vm 2 V A V
mase; q̇ - razmeena energija u jedini
i vremena po jedini
i mase sa okolinom (q̇ > 0 -
dovoÆee, q̇ < 0 - odvoÆee); dva oblika razmene energije: (a) razmena toplote (provoÆe-
em, zraqeem), (b) mehaniqki rad u jedini
i vremena (snaga) (mehaniqkim putem - pumpa,
ventilator, kompresor, turbina i drugo).
Defini
ija u smislu Ojlera (kontrolna zapremina)
Promena energije fluida u jedini
i vremena u fiksnoj zapremini =
P
flukseva energije kroz povrx (zbir energija koje se neposredno prenose u jedini
i
vremena masom fluida koja protiqe kroz povrx) +
P
snaga svih masenih sila koje deluju na fluid u zapremini +
P
snaga svih povrxinskih sila koje deluju na fluid u zapremini +
P
razmeenih energija (toplotne, mehaniqke)
∂ U2 U2
˚ ‹ ˚ ‹ ˚
ρ e+ dV = − ρ e+ ~ · ~n dA +
U ρf~ · U
~ dV − ~ · ~n +
pU ρq̇ dV
∂t 2 2
(4.81)
V A V A V
MEHANIKA FLUIDA 85
Jednaqina (4.81) je jednaqina energije u integralnom obliku napisana za kontrolnu
zapreminu. Ovaj oblik jednaqine je pogodan za primenu u praksi. Jednaqina (4.81) je
suxtinski prvi zakon termodinamike primeen na strujae fluida.
Diferen
ijalni obli
i jednaqine energije izvode se iz enih integralnih oblika ana-
lognim transforma
ijama primeenih pri analizi jednaqine kontinuiteta i koliqine
kretaa. Na primer, prevoÆeem povrxinskih integrala u zapreminske u izrazu (4.81) i
izjednaqavaem integranda sa nulom dobija se
(4.82)
2
2
∂ U U ~ = ρf~ · U~ − ∇ · (pU
~ ) + ρq̇.
ρ e+ +∇· ρ e+ U
∂t 2 2
Jednaqina (4.82) je par
ijalna diferen
ijalna jednaqina koja povezuje promeive veliqine
strujnog po a udatoj taqki prostora!
U primerima pri rexavau konkretnih problema koriste se razliqiti obli
i ovih
jednaqina sa razliqitim pretpostavkama. Na primer, u praksi se qesto jav a sluqaj sta-
ionarnog adijabatskog (q̇ = 0) strujaa u kome se uti
aj masenih sila moe zanemariti
(f~ = 0).
Diferen
ijalni oblik jednaqine (4.80) je, saglasno defini
iji materijalnog izvoda,
ekvivalentan izrazu (4.82)
(4.83)
2
D U
ρ e+ = ρf~ · U
~ − gradp · U
~ − pdivU
~.
Dt 2
fluid ~, p
U homogen
taa (Ojlerova jednaqi- nehomogen fluid)
•
ili 4 4
na)
jednaqina kontinuiteta
Barotropan jednaqina koliqine kre- ,
• ρ = ρ(p)
fluid ~ , p, ρ
U taa (Ojlerova jednaqi-
• p/ρ = const
, 5 5
na)
p/ρκ = const
p/ρκ = const
Tabela 4.2. Formirae zatvorenog, tj. krunog sistema jednaqina u Dinami
i neviskoznog
fluida
Za kasniju analizu, bie neophodni diferen
ijalni oblik jednaqine staa idealnog
gasa, tj. Klapejronove (Clapeyron) jednaqine staa p = ρRT , koji se dobija enim logarit-
movaem i diferen
iraem. Ona je oblika
dp dρ dT
p
−
ρ
−
T
=0 (4.84)
4.12.1 Poqetni i graniqni uslovi
Konvektivni deo ubrzaa, tj. qlan (U~ · ~n)U~ sa svojim komponentama u ∂u /∂x je izvor
nelinearnosti jednaqine koliqine kretaa, zbog qega su Ojlerove jednaqine veoma
j i j
sloene za integra
iju! Jasno je da pri tome moraju biti i zadati i zadovo eni odgova-
rajui poqetni i graniqni uslovi.
• Poqetni uslovi: Potrebno je poznavati stae kretaa materijalnog sistema, tj.
po a fiziqkih veliqina u poqetnom trenutku t = t , na osnovu qega se odreÆuju
vrednosti konstanti i time otklaa neodreÆenost rexea:
0
0 0 0
~ , p, ρ, T, . . .
t = t : f (~r, t ) = f (~r), f = U (4.85)
• Graniqni uslovi su fiziqki uslovi koji moraju biti zadovo eni na grani
ama
MEHANIKA FLUIDA 87
fluida, tj. strujnog po a. Ovi uslovi su vrlo razliqiti i zavise od vrste strujaa,
kao i od prirode graniqnih povrxi sa kojima je fluid u kontaktu (meÆudejstvu):
unutraxa i spo axa strujaa, postojae ili odsustvo slobodne povrxi, stae
kretaa qvrstih ili teqnih (drugi fluid) grani
a (graniqnih povrxi). Pri ovome
treba voditi raquna da se radi o neviskoznom fluidu.
• Qvrsta, pokretna i neporozna povrx (grani
a) u kontaktu sa fluidom:
Defini
ija graniqnog uslova: u svakoj taqki grani
e, u svakom trenutku vremena,
komponenta relativne brzine izmeÆu fluida i qvrste povrxi u prav
u normale na
povrx mora da ixqezne:
~ · ~n na qvrstoj povrxi!
~ · ~n = U
U A (4.86)
Oznake: U~ - brzina fluida, U~ - brzina pokretne povrxi A i ~n - jediniqni vek-
tor normale povrxi A. Iz jednaqine (4.86) sledi da je u svakoj taqki qvrste krute
A
∂F
∂t
+ uA
∂F
∂x
+ vA
∂F
∂x
+ wA
∂F
∂z
=0 ←→ ~ A · gradF = − ∂F .
U
∂t
(4.89)
Koristei ovu rela
iju, graniqni uslov (4.88) izrava se u obliku
DF
=
∂F
+U~ · gradF = 0 na povrxi F (~r, t) = 0. (4.90)
Dt ∂x
∂ρ ~) = 0
+ div(ρU
∂t
Du ∂p Dv ∂p Dw ∂p
ρ = ρFx − , ρ = ρFy − , ρ = ρFz −
Dt ∂x Dt ∂y Dt ∂z
Jednaqina energije:
‹
∂ U2 U2 ~
˚ ˚ ‹ ˚
ρ e+ dV = − ρ e+ U · ~n dA + ρf~ · U
~ dV − ~ · ~n +
pU ρq̇ dV
∂t V 2 A 2 V A V
∂ U2 U2 ~
ρ e+ +∇· ρ e+ U = ρf~ · U
~ − ∇ · (pU
~ ) + ρq̇
∂t 2 2
Ako je strujae sta
ionarno (∂()/∂t = 0) i adijabatsko (q̇ = 0) i ako se uti
aj masenih
sila moe zanemariti (f~ = 0) onda se jednaqine (4.13) i (4.13) mogu zameniti jednaqinom
h =h+
U
2
0= const
2
(4.92)
pri qemu su
• h = e + (entalpija)
p
ρ
• h (totalna entalpija)
0
R κR cp
e = cv T h = cp T cv = cp = κ=
κ−1 κ−1 cv
1 dp
ˆ
ρ = ρ(p) → gradp = grad
ρ ρ
p = p − ρΦ
G za nestix iv homogen fluid (ρ = const)
f
MEHANIKA FLUIDA 91
Bernulijev troqlani izraz B definisan rela
ijom
U2 dp U2 dp
(4.93)
ˆ ˆ
B≡ − Φf + ≡ +G+
2 ρ(p) 2 ρ(p)
ima smisao ukupne mehaniqke energije jediniqne mase fluida u datoj taqki. Zaista,
veliqina U /2 ≡ U~ ·U~ /2 predstav a kinetiqku energiju sraqunatu za jedini
u mase, a qlan
2
−Φ = G oznaqava poten
ijalnu energiju, gde je G poten
ijal masene sile f~. Veliqina
(dp/ρ), koja predstav a funk
iju pritiska, ima fiziqki smisao poten
ijala (poten
i-
f
´
jalne energije) zapreminskog dejstva sila pritiska, tj. dejstva sila pritiska na jedini
u
mase fluida. Zaista, qlan ρ gradp izraava glavni (rezultujui) vektor sila pritiska
−1
u datoj taqki ´za jediniqnu masu fluida ili vektor zapreminskog dejstva tih sila, tako da
u izrazu grad[ (dp/ρ)] veliqina pod znakom gradijenta (dp/ρ) predstav a poten
ijal tog
´
dejstva. Ovde je, zbog pravilnog fiziqkom tumaqea, potrebno rei da pojam poten
ijala
ili poten
ijalne energije ne postoji za skalarna po a, kojima pripada i po e pritiska.
4.14.1 Bernulijev integral Ojlerove jednaqine
Ojlerova diferen
ijalna jednaqina (4.69) se moe korixeem izraza (4.38) za trans-
forma
iju konvektivnog qlana ubrzaa, kao i defini
ije vrtloznosti (4.23) napisati u
takozvanom Gromeko-Lambovom obliku kao
∂U ~
∂t
1
2
2
+ gradU − 2U ~ × ~ω = ρf~ − 1 gradp
ρ
(4.94)
U transformisani oblik Ojlerove jednaqine (4.94) uvrxtavaju se sledee, Bernulijeve
pretpostavke
• strujae je sta
ionarno, ∂/∂t = 0
Kako je taj skalarni proizvod jednak nuli, znaqi da se vrednost Bernulijevog troqlana
ne mea du strujni
e, tj.
U2 dp
du strujni
e ψ = const) (4.98)
ˆ
B≡ +G+ = CB (ψ) (const
2 ρ(p)
Konstanta C (ψ) ima istu vrednost du jedne strujni
e (ψ = const), ali ta vrednost
moe, a i ne mora da se mea od strujni
e do strujni
e. TakoÆe, vano je napomenuti
B
U2
2
p
+ gz + = CB (ψ)
ρ
(4.99)
Izraz (4.99) napisan u obliku
U2
2g
+z+
p
ρg
du strujni
e,
= const.
gde prvi qlan na levoj strani jednaqine predstav a brzinsku, drugi geodezijsku, a trei
pijezometarsku visinu predstav a osnovnu jednaqinu u klasiqnoj hidrauli
i. U tom smi-
slu, klasiqna formula
ija teoreme Bernulija glasi:
MEHANIKA FLUIDA 93
U sta
ionarnom strujau neviskozne nestix ive teqnosti u po u sile Zem ine
tee hidrauliqka visina koja je jednaka sumi brzinske, geodezijske i pijezome-
trijske visine, ima stalnu vrednost du strujni
e, trajektorije ili vrtlone
linije.
Da e se moe zak uqiti i sledee: u sta
ionarnom strujau je saglasno (4.95), takoÆe
~
ω dB
ω · gradB ≡ ω
~ ·∇ B =ω = 0,
ω dl
gde d()/dl oznaqava diferen
irae du luka krive vrtlone linije (~ω × −→dl = 0), tako
da vai B = const du vrtlone linije. Dakle, u sta
ionarnom strujau vektor ~ω × U~
formira poten
ijalno vektorsko po e sa poten
ijalom B!
Konaqno, oblik Bernulijeve jednaqine
p+ρ
U
2
2
= const (4.100)
koji sledi iz (4.99) kada je z = const, ili kada uti
aj masenih sila moe da se zanemari u
poreÆeu sa povrxinskim silama, odnosno pritiskom, bie analiziran u poglav ima koja
slede u vezi sa pojmom pritiska.
Sluqaj kada je u svim taqkama strujnog prostora zadovo en uslov U~ × ω~ = 0.
U sta
ionarnom strujau, saglasno jednaqinama (4.98) i (4.99) je ∇B = 0, odakle sledi
jednaqina (4.101)
(a) ω
)
= C = const u svom prostoru ispuenom fluidom
~ =0 U 2 ˆ
dp
(b) ω
∗
−→ +G+ B
~
~ kU 2 ρ
(4.101)
Uslov paralelnosti U~ k ~ω → vrtlone linije se poklapaju sa strujni
ama → spiralno
kretae → strujae u po u slobodnih vrtloga koji se odvajaju na povrxima krila konaqnih
dimenzija.
Obli
i Bernulijevog integrala za izotermska i adijabatska strujaa
U sluqaju strujaa stix ivog fluida (uglavnom gasova), izuzimajui strujaa u at-
mosferi, moe da se zanemari uti
aj masenih sila pa se iz jednaqine (4.98) dobija oblik
Bernulijeve jednaqine za tu klasu strujaa:
U2 dp
(4.102)
ˆ
+ = CB (ψ)
2 ρ
Jednaqina (4.102) e sada biti analizirana za dva sluqaja strujaa idealnog gasa: izo-
termskog i adijabatskog sluqaja.
MEHANIKA FLUIDA 94
(a) Izotermsko strujae (T = const, p/ρ = const, p/p 1 = ρ/ρ1 ) (sl. 4.20)
U2
2
+
p1
ln
ρ1 p1
p
=
U 2 p1
2
+ ln
ρ1 ρ1
ρ
= const (4.103)
(b) Adijabatsko strujae [p/p 1 ,
= (ρ/ρ1 )κ ρ/ρ1 = (p/p1 )1/κ ℄ (sl. 4.20)
" κ−1 #
U2 κ p1 p κ
− 1− = const;
2 κ − 1 ρ1 p1
(4.104)
" κ−1 #
U2 κ p1 ρ
− 1− = const;
2 κ − 1 ρ1 ρ1
U 2 − U12 κ p p
+ − = 0.
2 κ − 1 ρ ρ1
Indeks 1 se odnosi na bilo koju proizvo no izabranu taqku na strujni
i, trajektoriji ili
vrtlonoj liniji.
4.15 Primene Bernulijeve jednaqine
4.15.1 IzvoÆee Bernulijeve jednaqine pomou izraza za ubrzae u
prirodnim koordinatama (s, n)
(4.41)
Ojlerova jednaqina je data izrazom (4.69). Uvrxtavaem rela
ije (4.41) u (4.69) i
skalarnim mnoeem sa vektorom brzine U~ = U~s dobijaju se rela
ije kako sledi
~
DU 1 DU U2 dp
ˆ
~
= f − gradp → ~s + ~n = grad ΦF − ~ = U~s
·U
Dt ρ Dt R ρ
DU dp
ˆ
U ~
= U · grad ΦF − .
Dt ρ
Desna strana jednaqine se izraava pomou materijalnog izvoda
!
D ~ ·U
U ~ D
ˆ
dp ∂
ˆ
dp
= ΦF − − ΦF −
Dt 2 Dt ρ ∂t ρ
(4.105)
D U2 dp ∂ dp
ˆ ˆ
− ΦF + =− ΦF −
Dt 2 ρ ∂t ρ
Ako je strujae sta
ionarno, onda sledi
∂() D U2 dp
ˆ
=0 → − ΦF + =0
∂t Dt 2 ρ
U2 dp
du trajektorije i strujni
e (4.106)
ˆ
− ΦF + = const
2 ρ
MEHANIKA FLUIDA 95
4.15.2 Bernulijeva jednaqina za nesta
ionarno strujae. Promena pri-
tiska u prav
u upravnom na strujni
e
Svrsishodno je Ojlerove jednaqine napisati u prirodnim koordinatama (s, n). U tom
i u se izraz za ubrzae (4.41) uvrxtava u Ojlerovu jednaqinu (4.69) tako da se saglasno
oznakama na sli
i 4.14, dobijaju posle skalarnog mnoea sa jediniqnim vektorima ~s i ~n
sledee jednaqine ∂U
∂t
+U
∂U
∂s
=F −
1 ∂p
ρ ∂s
s (4.107)
U
R
=f −
1 ∂p
ρ ∂n
2
n (4.108)
u kojima su: f = −g∂z/∂s i f = −g∂z/∂n, za f = ~g i osu z usmerenu vertikalno navixe.
Jednaqina (4.107) moe da se integrali du strujni
e pri qemu konstanta zavisi od ko-
s n
ordinate n u prav
u normale na strujni
u, tj. mea se, u opxtem sluqaju, od strujni
e
do strujni
e. Razum ivo je da je rezultat te integra
ije, za sluqaj sta
ionarnog strujaa
Bernulijev integral (4.106) u kome je Φ = −gz.
Za nesta
ionarno strujae nestix ivog fluida integra ee jednaqine (4.107) du
f
koji prikazuje Bernulijevu jednaqinu nesta
ionarnog strujaa nestix ivog fluida. Za
tehniqku praksu su interesantni sluqajevi kada je U = U (t), tj. kada brzina ne zavisi od
s. Tada je U = U i ρ (∂U/∂s)ds = ρldU/dt, gde je l = s − s .
´ 2
∂p
∂n
= −ρ
U2
R
, (4.110)
gde je R polupreqnik krivine strujni
e (sl. 4.14). Iz (4.110) sledi da pritisak raste u
radijalnom prav
u od
entra krivine napo e, tj. suprotno smeru normale ~n (sl. 4.14).
Ovaj porast pritiska je u ravnotei sa
entrifugalnom silom, tj. postoji ravnotea sila
u prav
u upravnom na strujni
u! Iz (4.110) sledi da pritisak raste u radijalnom
prav
u od
entra krivine napo e, tj. suprotno smeru normale ~n (sl. 4.14). Ovaj porast
pritiska je u ravnotei sa
entrifugalnom silom, tj. postoji ravnotea sila u prav
u
upravnom na strujni
u! Kod pravolinijskih strujni
a je R = ∞ i iz (4.110) sledi ∂p/∂n =
0, tj. pritisak se ne mea u prav
u upravnom na strujni
e. Dakle, u jednom paralelnom
strujau, tj. u pravolinijskoj paralelnoj struji svuda vlada isti pritisak. Ako pri
tome brzina na razliqitim strujni
ama imaju razliqite vrednosti, onda je oqigledno da
i konstanta C mora da ima razliqite vrednosti na tim strujni
ama, jer je na svima ima
pritisak isti!
B
MEHANIKA FLUIDA 96
4.15.3 Dinamiqki i totalni pritisak. Meree pritiska. Pitove i
frag repla
emen
Pito-Prantlove sonde
Bernulijeva jednaqina za strujae nestix ivog fluida u po u sile Zem ine tee
data je izrazom (4.99), odnosno zapisana u jedini
ama pritiska
U2
ρ + ρgz + p = CB (ψ)
2
diferen
ijalni
proizvo na taqka na zaustavnoj strujni
i manometar
z }| {
U ∞ , p∞
′
B
A ′ U
U =0
p = p0
zaustavna taqka B
U, p
A O
(a) (b)
Slika 4.19. (a) Opstrujavae tela. Pojam pritiska. (b) Prin
ip Pito-Prantlove sonde (di-
namiqki pritisak) (H.Pitot, 1695-1771; L. Prantl, 1875-1953). Bernulijeva jednaqina je primeena
du strujni
e A B . ′ ′
gde su:
• p - strujni (statiqki) pritisak (p = p ) s
• ρU - dinamiqki pritisak (p =p )
1 2
dyn d
2
• p - totalni (ukupni, zaustavni) pritisak (p = p = p
0 ) 0 tot zaust
Primene Bernulijeve jednaqine du odgovarajuih strujni
a daju sledee rela
ije (sl.
4.19(b)):
Strujni
a AO : p + ρU = p 1 2
0
Strujni
a A B : p + ρU = p + ρU = p + ρU
A 2
′ ′ 1 2 1 2 1 2
A′ 2 B′ 2 B′ B 2
MEHANIKA FLUIDA 97
Taqka B je taqno na vertikali u odnosu na taqku B i obiqno van graniqnog sloja. U emu
′
jednaqina dobija s
p −p = U
0
| {z } 2
ρ
B
2
=⇒ U=
2p
ρ
dyn
(4.113)
pdyn
U∞ U, p
U∞
PSfrag repla
emen
U =0
11111111111111111
00000000000000000
00000000000000000
11111111111111111 00000000000000
11111111111111
00000000
11111111
00000000000000000 11111111111111
00000000000000
00000000
11111111
11111111111111111 00000000000000
11111111111111
00000000
11111111
(a) (b) p p = p0
pd = pO − p = 21 ρU 2
Slika 4.20. (a) Meree brzine U∞ homogenom paralelnog strujaa Pito-Prantlovom
evi; (b)
Otvor u zidu pokazuje statiqki (strujni) pritisak. Iz pokazivaa diferen
ijalnog manometra
odreÆuje se brzina strujaa U .
Kavita
ija
Iz Bernulijeve jednaqine sledi da je pritisak u fluidu najmai kada je brzina stru-
jaa najvea. Iz (4.112) sledi: p = 0 → U = U = (U + 2p /ρ) . 1/2
~n
r
O U1 O r=R
r1
p1
∂p ∂p dp
=− =−
∂n ∂r dr
u ovom problemu poznate. Analizirae se skup rexea koja definixu raspodelu brzine i
1 1 1 1 1
" #
za (4.116)
ρU12 r 2m
p − p1 = −1 , m 6= 0
2m r1
za (4.117)
2 r
p−p 1 = ρU1 ln , m=0
r1
m = −0.5 m=2
m=1
4
U (r)/U1
m = 0.5
2
m=0
1
4
m=1 m = 0.5
3
2
m=0
p − p1
1
ρU12
0 m = −1
-1
-2
-4
0 1 2 3 4 5
r/r1
Slika 4.22. Raspodele brzine i pritiska u prinudno-poten
ijalnom i drugim vrtlozima. Naro
-
hito vae vrednosti eksponenta m su: m = 1: prinudni vrtlog (rota
ija krutog tela); m = −1:
poten
ijalni (slobodni) vrtlog.
Oba vrtloga kao i ihova kombina
ija, tj. Rankinov vrtlog (sl. 4.11) se vixe ili
mae dobro realizuju i nastaju u mnogobrojnim strujaima, tzv. vihornim strujaima
prisutnim u prirodi i tehni
i. U tehniqkoj praksi se razliqitim ureÆajima (aksijalnim
ventilatorima, lopati
ama radijalnog sprovodnog aparata i sliqno) ostvaruju razliqite
vrednosti eksponenta m, kojima odgovaraju razni profili brzine i pritiska (sl. 4.22).
Oqigledno je iz prethodne analize na koji naqin Bernulijeva jednaqina meÆusobno po-
vezuje stae strujaa na razliqitim strujni
ama. Uoqava se da se brzina i pritisak u
MEHANIKA FLUIDA 100
poten
ijalnom vrtlogu (r ≥ r ) ponaxaju razliqito, tj. imaju razliqit karakter promene.
To je tipiqan iskaz Bernulijeve jednaqine (sl. 4.22). U blizini ose, tj. za r → 0 ove veli
-
1
Za r < r (prinudni vrtlog) brzina i pritisak se meau na isti naqin, tj. imaju isti
karakter zavisnosti od r.
1
(4.119)
ρ 2 2 1 1 1 2
p=p + U r
1 1 1 −
2 −→
2
p + ρU , r ≥ r 1 1 1
2 r 1 r 2
r→∞
f~ = −~
ω ω × ~r) → f~ = ∇Φ
ω × (~ ω
1
→ Φ = (~ω × ~r) · (~ω × ~r).
ω
2
ω (4.120)
MEHANIKA FLUIDA 101
Za sluqaj rota
ije oko fiksne ose z, [~ω(0, 0, ω), ~r(x, y, 0)] iz (4.120) sledi
1
Φω = ω 2 r 2 .
2
(4.121)
Koriolisova sila, tj. Koriolisovo ubrzae ~a = 2(~ω × U~ ) je upravno na brzinu, pa prema
tome i na strujni
u, tako da Koriolisova sila nema komponentu u prav
u strujni
e. Da-
c
kle, Bernulijeva jednaqina za relativno sta
ionarno strujae u sistemu koji rotira
oko fiksne ose z konstantnom ugaonom brzinom ω ima oblik
p+
U2
2
1
+ ρgz − ρ ω 2 r 2 = Cω
2
(4.122)
Ova jednaqina vai du svake strujni
e, a konstanta C moe, a ne mora, da ima razliqite
vrednosti od strujni
e do strujni
e. U sluqaju da ne postoji relativno strujae (U = 0)
ω
onda izraz (4.122) definixe po e pritiska pri relativnom mirovau fluida u sistemu
koji rotira konstantnom ugaonom brzinom ω (vidi potpoglav e 3.3.1).
Nesta
ionarno relativno strujae. Pomou jednaqina (4.109) i (4.122) dobija se
izraz za Bernulijevu jednaqinu nesta
ionarnog relativnog strujaa u ravnomerno (jedno-
liko) rotirajuem sistemu oko fiksne ose
∂U2
ρ ρ ρ ρ
(4.123)
ˆ
2 2 2 2 2 2
ρ ds + p + U + ρgz − ω r = p + U + ρgz − ω r
2 2 2 1 1 1 1
1 ∂s 2 2 2 2
M = ṁ(r U − r U ), P = M ω = ṁ(w U − w U )
T 1 ϕ1 2 ϕ2 k T (4.124) 1 ϕ1 2 ϕ2
gde su
• ṁ - maseni protok fluida kroz turbinsko kolo;
• w =r ω iw =r ω
1 1 2 2
Jednaqina (4.124) je u literaturi poznata kao Ojlerova jednaqina turbine. Ova jednaqina,
meÆutim, vai ne samo za turbine, ve ona vai i za pumpe, ventilatore i kompresore.
Zbog toga ona nosi naziv Ojlerova jednaqina turbomaxina. Na primer, ako se radi o
MEHANIKA FLUIDA 102
pumpi, tj. o kolu pumpe, vai ista jednaqina (4.124) uz promenu znaka na desnoj strani.
Oba sluqaja se razlikuju samo u smeru razmenu energije izmeÆu fluida i rotirajueg dela
(radnog kola) maxine kroz koju fluid struji. Pumpa se zbog toga naziva radnom maxinom,
jer fluidu predaje (saopxtava) energiju. Korisna snaga pumpe P je definisana izrazom
k
(4.125)
2 2
U2 U1
P = V̇
k p + ρgz + ρ
2 2 − p + ρgz + ρ
1 1
2 2
gde je V̇ - zapreminski protok fluida koji ostvaruje pumpa koja je ugraÆena izmeÆu preseka
1-1 i nizstrujnog (nizvodnog) preseka 2-2 koji se nalaze na meÆusobnoj visinskoj razli
i
z − z . Oznake za druge veliqine su uobiqajene. Ako se zamisli da se pumpa uda i iz
strujnog toka, onda se u jednaqinu (4.124) mora staviti P = 0, tako da se ona svodi na
2 1
Bernulijevu jednaqinu (4.99). Dakle, na osnovu zakona odraa mehaniqke energije, Ber-
k
nulijeva jednaqina ima znaqee jednaqine energije za strujae neviskoznog fluida. Ovde
jox treba napomenuti da Ojlerova jednaqina turbomaxina vai ne samo za radijalne, ve
takoÆe i za aksijalne turbomaxine u kojima fluid uglavnom struji u aksijalnom prav
u.
Spe
ijalni sluqaj - slobodni vrtlog. Ako se razmatra prva jednaqina sistema
(4.124) u sluqaju radnog kola na koje se pri strujau fluida ne prenosi nikakav moment
(M = 0), onda oqigledno vai ili ṁ = 0 ili rU = const. U drugom sluqaju obimska
komponenta je poten
ijalni vrtlog. Izraz Γ = rU definixe
irkula
iju Γ, pa se u tur-
T ϕ
kvo strujae nastaje u po u poten
ijalnog vrtloga zdruenog sa izvorom ili ponorom. U
tehniqkoj praksi je ova klasa strujaa vrlo prisutna, na primer, u razliqitim vrstama
iklonskih aparata i ureÆaja.
4.16 Primena osnovnih jednaqina mehanike fluida pri re-
xavau kvazi-jednodimenzijskih strujaa fluida
4.16.1 Modeli jednodimenzijskih i kvazi-jednodimenzijskih strujaa
Modeli strujni
e (MS) i strujnog vlakna (MSV)
Najpre se uoqava strujni
a S od taqke 1 ka taqki 2. Potom se u taqki 1 posmatra ini-
finitezimalna povrx a ortogonalna na strujni
i S. Ako se kroz svaku graniqnu taqku
povrxini
e a povuku ostale strujni
e, onda one formiraju omotaq strujnog vlakna
1
. Poxto je ovaj prostoru neposrednoj okolini strujni
e S1-2, promene veliqina staa f
1
SV
i taqkama popreqnog preseka a su znatno mae od promena u podunom prav
u s i mogu se
i odnosu na ih zanemariti, tako da vai f = f (s, t). Dakle, sve veliqine su konstantne
1
u preseku a strujnog vlakna i zavise samo od jedne pravolinijske ili krivolinijske ko-
ordinate s upravne na presek a, kao i od vremena t ako je strujae nesta
ionarno! Postoji
samo jedna projek
ija brzine U~ koja je upravna na popreqni presek SV i koja je zadata
MEHANIKA FLUIDA 103
sa U~ = U~ (s, t). Ovde se radi o jednodimenzijskom strujau! Iako MSV predstav a
jednu apstrak
iju, on je vano pomono sredstvo u nau
i o strujau. Veliki znaqaj ima u
praktiqnoj primeni i qini osnov hidraulike.
2
PSfrag repla
emen
(a) ~
U (b) ~
U
a2
s
−
→ s
ds 2 ~n
a1
a 2
1
1
1
Model strujni
e ≡ MS Model strujnog vlakna ≡ MSV
(v) 2
(v) 2 ~
U s
A2 SV
~
U s 11
00
00
11
00
11
00
11
2
~n a
1 A
1 A
2 S SC
A1
1 1
Model strujne
evi ≡ MSC A - normalni presek strujne
evi
Slika 4.23. Jednodimenzijsko i kvazi-jednodimenzijsko strujae: (a) strujni
a (S); (b) strujno
vlakno (SV): a - povrx infinitezimalnog popreqnog preseka SV; U~ = U~ (s, t) - brzina ortogonalna
na povrx preseka a; ~n - jediniqni vektor povrxini
e a u prav
u tangente na strujni
u; strujna
ev (SC): A - povrxina popreqnog preseka SC koji je ortogonalan na strujni
ama (normalni presek
); U~ - brzina upravna na ortogonalni (normalni) presek A strujne
evi (SC), koja se u opxtem
sluqaju mea od taqke do taqke unutar preseka A, ili je konstantna po preseku; (g) prostorni
SC
x
x z
,
f = f (x) f = u, p, ρ, T
u = u(x) v, w ≪ u
p = p(x)
A = const
x z x
ρ = ρ(x)
T = T (x)
za x = const
u = const
Kontrolna povrx A = A1 + A2 + Aw 2
Slika 4.25. Konaqna kontrolna zapremina V i kontrolna povrx A za model kvazi-
jednodimenzijskog strujaa u strujnoj
evi.
Fiziqko-matematiqki kon
ept ovog modela i znaqee
pojedinih oznaka dati su u tekstu.
Jednaqina kontinuiteta
Primenom kon
epta kvazi-jednodimenzijskog strujaa na opxti integralni oblik jed-
naqine kontinuiteta (4.13) za sluqaj sta
ionarnog strujaa dobija se
∂
(4.127)
˚ ‹ ‹
ρ dV + ~ · ~n dA = 0
ρU −→ ρU~ · ~n dA = 0
∂t V A A
(4.128)
¨ ¨ ¨
~ · ~n dA +
ρU ρU~ · ~n dA + ~ · ~n dA = 0.
ρU
A1 A2 Aw
usmereni od povrxi ka okolini (okrueu). Du omotaqa strujne
evi (zida kanala u
MEHANIKA FLUIDA 107
opxtem sluqaju) brzina strujaa je u prav
u tangente na povrx omotaqa. Sve veliqine su
oznaqene indeksima onih delova kontrolne povrxi kojima pripadaju, tako da vae rela
ije
(sl. 4.25)
¨ ¨ ¨
~ ·~n dA = −ρ1 U1 A1 ,
ρU ~ ·~n dA = ρ2 U2 A2 ,
ρU ~ w ·~nw = 0
U ⇒ ~ ·~n dA = 0.
ρU
A1 A2 Aw
(4.129)
Uvrxtavaem izraza (4.129) u (4.128) dobija se
− ρ1 U1 A1 + ρ2 U2 A2 + 0 = 0 =⇒ (4.130)
ρ1 U1 A1 = ρ2 U2 A2
U A =U A .1 1 2 2 (4.131)
Umesto normalnih preseka 1-1 i 2-2, qije su povrxine A i A , mogu da se izaberu bilo koja
druga dva preseka u kojima je zadovo en uslov (4.126). Drugim reqima, ako se u jednaqinama
1 2
(4.130) i (4.131) nizstrujni presek (kraje stae) posmatra kao promeiv, tj. kao izabran
bilo gde du x-ose, ali tako da budu zadovo eni uslovi modela (4.126), onda prethodne
jednaqine glase
ρU A = const (4.132)
U A = const (4.133)
Jednaqina (4.132) je jednaqina kontinuiteta kvazi-jednodimenzijskog strujaa fluida.
Ona vai i za nestix iv i za stix iv fluid. eno fiziqko znaqee je da se maseni
protok ṁ du
evi ne mea (ulazni maseni fluks jednak izlaznom). Uporediti ovaj za-
k uqak sa defini
ijom masenog protoka (4.10). Veliqina ṁ = ρU A je maseni protok kroz
proizvo ni presek strujne
evi u kome je ispuen uslov jednodimenzijskog modela.
Jednaqina (4.133) je kvazi-jednodimenzijski oblik jednaqine kontinuiteta za nestis-
h iv homogen fluid. Iz e sledi nepromeivost (konstantnost) zapreminskog protoka V̇
(videti izraz (4.9)) du strujne
evi, jer izraz V̇ = U A oznaqava zapreminski protok kroz
proizvo ni presek strujne
evi u kome je ostvaren karakter jednodimenzijskog strujaa
(U = const u svim taqkama povrxi preseka A i U~ = U~n).
Iz (4.132) i (4.133) se izvode dva vana zak uqka:
(1) Pri strujau nestix ivog fluida brzina strujaa se poveava sa smaeem po-
preqnog preseka strujne
evi i obratno (A ↓ → U ↑ i obrnuto A ↑ → U ↓). Ovaj
zak uqak pri strujau stix ivog fluida (ρ 6= const) nee uvek da vai! Naime,
mogue je da se usled velikog porasta gustine istovremeno smauju i brzina strujaa
u popreqni presek strujne
evi (ρ ↑↑ → U ↓ A ↓).
(2) Jednaqina kontinuteta za nestix iv fluid, (4.133) vai ne samo za sta
ionarna,
ve i za nesta
ionarna strujaa! Zak uqak se jednostavno izvodi iz izraza (4.13)
u kome zapreminski integral izqezava za sluqaj strujaa nestix ivog fluida. To
je posledi
a zakona odraa mase. Naime, kod nestix ivog fluida masa fluida
MEHANIKA FLUIDA 108
u kontrolnoj zapremini V se ne mea tokom vremena, iako je strujae nesta
io-
narno! Videti sliku 4.16 i jednaqine (4.42)-(4.55).
Po e brzine U = u (jednodimenzijski model). Deta na analiza svih pojmova i oznaka
za jednodimenzijsko i kvazi-jednodimenzijsko strujae, koja je data u poglav u 4.16.1 i
u analizi jednaqine kontinuiteta, direktno se koristi pri izvoÆeu jednaqine koliqine
kretaa i jednaqine energije. Poxto e u da em tekstu, kako je prikazano na sli
i 4.25,
strujae biti usmereno u prav
u x-ose, onda je svrsishodno da se brzina |U~ | = U oznaqi sa
u, jer je to komponenta brzine U
~ = u~i + v ~j + w ~k u prav
u x-ose. Drugim reqima, veli
-
hina U oznaqava brzinu u proizvo noj taqki strujni
e u trodimenzijskom strujau, tako
da, saglasno tome, veliqina u predstav a brzinu u modelu jednodimenzijskog ili kvazi-
jednodimenzijskog strujaa du x-ose! Oznake u i u , poxto je merodovna samo komponenta
brzine u, definixu uniformno (ravnomerno) po e brzine u popreqnim prese
ima 1-1 i
1 2
Jox jednom se naglaxava da izrazi bez indeksa vae za bilo koji presek strujne
evi, koji
zajedno sa fiziqkimveliqinamakoje mupripadaju, zadovo ava model kvazi-jednodimenzijskog
strujaa (4.126).
Jednaqina koliqine kretaa
Razmatra se jednaqina impulsa u integralnom obliku, (4.13). en oblik za sta
ionarno
strujae u kome se uti
aj masenih sila moe zanemariti (F~ = 0) glasi
(4.135)
‹ ‹
~ ~
ρU (U · ~n)dA = − p~n dA
A A
(4.137)
¨ ¨ ˆ A2 ¨ A2
− pnx dA = − p(dAw )x = − −p dA = p dA
Aw (Aw )x A1 A1
ˆ A2
−ρ1 u21 A1 + ρ2 u22 A2 = −(−p1 A1 + p2 A2 ) + p dA
A1
reak
ije kojom fluid u kontrolnoj zapremini V deluje na grani
e (zidove) svog strujnog
prostora, koje se biraju kao kontrolna povrx A za omotaq strujne
evi! U primerima to
posebno dolazi do izraaja!
w
Jednaqina energije
Integralni obli
i (4.81) i (4.13) jednaqine energije omoguuju direktno dobijae e-
nih algebarskih oblika. Model sta
ionarnog (∂()/∂t) adijabatskog (q̇ = 0) strujaa u
kome je zanemaren uti
aj masenih sila (F~ = 0) dobija se iz jednaqine (4.13) u koju se
uvrxtavaju pretpostavke ∂()/∂t = 0, q̇ = 0 i F~ = 0:
(4.139)
‹ 2
U
‹
ρ e+ ~ · ~n) dA = −
(U ~ · ~n dA.
pU
2 A A
Primena kontrolne zapremine sa sl. 4.25 omoguuje da se, na osnovu raquna objaxenog pri
izvoÆeu jednaqine kontinuiteta i koliqine kretaa, iz jednaqine (4.139) dobije rezultat
1 2 1 2
ρ1 e1 + u1 (−u1 A1 ) + ρ2 e2 + u2 (−u2 A2 ) = −(−p1 u1 A1 + p2 u2 A2 )
2 2
2p = ρ RT2 2 (4.145)
kao i izraz za entalpiju idealnog gasa
2h = c T + RT = c T
v 2 2 p (4.146)
Jednaqine (4.134), (4.138), (4.144), (4.145), (4.146) formiraju pet jednaqina sa pet nepo-
znatih ρ , u , p , T i h . Sistem jednaqina je zatvoren i rexava se odgovarajuim al-
gebarskim postup
ima. MeÆutim, mogue je istraiti neke od fiziqkih karakteristika
2 2 2 2 2
preseka strujne
evi - diferen
ijalni Jdn. (4.148) (diferen
ijalni oblik)
oblik jednaqine
Slika 4.26. Infinitezimalna kontrolna zapremina dV za model kvazi-jednodimenzijskog stru-
jaa
To matematiqki znaqi da e prese
i 1-1 i 2-2 na sl. 4.25 biti na beskonaqno bliskom
rastojau dx! Drugim reqima, ne radi se vixe o konaqnoj kontrolnoj zapremini V , ve
o beskonaqno maloj kontrolnoj zapremini dV , kao infinitezimalnom delu konaqne kon-
trolne zapremine formirane za model kvazi-jednodimenzijskog strujaa (sl. 4.26).
Jednaqina kontinuiteta
Diferen
iraem jednaqine kontinuiteta (4.134) ρuA = const sledi en diferen
i-
jalni oblik
d (ρU A) = 0 −→
x
1 dρ 1 du
+ +
ρ dx u dx A dx
1 dA
=0 (4.147)
Ako se izraz (4.134) logaritmuje, pa diferen
ira, dobija se jednaqina
dρ du dA
ρ
+
u
+
A
=0 (4.148)
u kojoj su veliqine dρ, du i dA infinitezimalne promene gustine ρ, brzine u i preseka A
izmeÆu bliskih preseka A i A + dA strujne
evi na meÆusobnom rastojau dx (sl. 4.26).
MEHANIKA FLUIDA 112
Na sli
i 4.26 je prikazana primena zakona balansa mase na infinitezimalnu kon-
trolnu zapreminu dV strujne
evi u sluqaju sta
ionarnog kvazi-jednodimenzijskog stru-
jaa.
Jednaqine(4.147) i (4.148) predstav aju diferen
ijalneoblike jednaqinekontinuiteta
za kvazi-jednodimenzijsko strujae.
Jednaqina koliqine kretaa
Diferen
ijalni oblik jednaqine koliqine kretaa dobija se iz jednaqine (4.138) za
sluqaj infinitezimalne kontrolne zapremine dV prikazane na sli
i 4.26 zameniti svojim
integrandom, dobija oblik
2 2
pA + ρu A + pdA = (p + dp)(A + dA) + (ρ + dρ)(u + du) (A + dA) (4.149)
Zanemarivaem malih veliqina vixeg reda, na primer, dp dA, dρ(du) i sliqno, u jedna
-
2
u2
2
+
κ p
κ−1ρ
= const. (4.154)
Bernulijeve jednaqine (4.153) i (4.154) bile su izvedene za strujni
u. MeÆutim, rezultati
dobijeni u ovom poglav u pokazuju da Bernulijeva jednaqina vai ne samo za strujni
u,
ve i za strujnu
ev promeivog popreqnog preseka!
MEHANIKA FLUIDA 113
Jednaqina energije
Diferen
ijalni oblik jednaqine energije za kvazi-jednodimenzijsko sledi direktno iz
algebarskog oblika (4.144)
u2
h+ = const
2
qijim se diferen
iraem dobija
dh + u du = 0. (4.155)
Jednaqine (4.148), (4.152) i (4.155) predstav aju diferen
ijalne oblike jednaqina konti-
nuiteta, koliqine kretaa i energije za sta
ionarno, adijabatsko, kvazi-jednodimenzijsko
strujae neviskoznog fluida kada su masene sile zanemarene. Kombinovaem jednaqina
koliqine kretaa (4.152) i energije (4.155) dobija se
dh −
dp
ρ
=0 (4.156)
Zak uquje se da je u ovom sluqaju jednaqina (4.154) identiqna jednaqini (4.144), tj.
u2 κ p u2 κ u2 u2
+ = + RT = + cp T ≡ h + .
2 κ−1ρ 2 κ−1 2 2
v 2 /2 v 2 /2 v 2 /2 (κ/2) v 2 κ(κ − 1) 2
= = = 2 = M
e cv T R T /(κ − 1) c /(κ − 1) 2
Dakle, kvadrat Mahovog broja je propor
ionalan odnosu kinetiqke i unutraxe ener-
gije - on je mera makroskopskog kretaa gasa u odnosu na haotiqna kretaa egovih mole-
kula.
4.18.2 Totalne i kritiqne veliqine staa
Posmatrajmo neku proizvo nu taqku u strujnom po u, u kojoj se trenutno nalazi flu-
idni deli koji se kree nekom brzinom v, i neka su vrednosti pritiska, temperature i
Mahovog broja u toj taqki redom p, T i M . Zamislimo da taj fluidni deli izentropski
usporimo do brzine v = 0. Vrednosti pritiska, temperature i gustine se u tom sluqaju
oznaqavaju redom sa p , T i ρ i nazivaju se totalni pritisak, totalna temperatura i to-
talna gustina. Dakle, u onim taqkama strujnog prostora u kojima je v = 0 vladaju totalne
0 0 0
vrednosti fiziqkih veliqina. TakoÆe, u svakoj taqki u kojoj v 6= 0 mogu se na osnovu vred-
nosti strujnih (statiqkih) veliqina (p, T , ρ) odrediti odgovarajue totalne vrednosti.
Totalna brzina zvuka c je odreÆena izrazom:
0
p
c0 = κ R T0
Posmatrajmo ponovo fluidni deli sa poqetka ovog dela uvoda, i zamislimo sada da
fluidni deli adijabatski usporimo ili ubrzamo (u zavisnosti od toga da li se on kree
dozvuqno ili nadzvuqno) do vrednosti M = 1. Vrednosti pritiska, temperature i gustine
se u tom sluqaju oznaqavaju redom sa p , T i ρ i nazivaju se kritiqni pritisak, kritiqna
temperatura i kritiqna gustina. Dakle, u onim taqkama strujnog prostora u kojima je
k k k
A
PSfrag repla
emen
v M , V
dV
Slika 4.27. Fluidni deli se kree du strujni
e brzinom ~v koja je jednaka lokalnoj vrednosti
brzine u taqki u kojoj se u tom trenutku vremena nalazi fluidni deli.
Do tih algebarskih jednaqina se moe doi na vixe naqina (videti prethodno pogla-
v e), a jedan od ih je direktno iz integralnog oblika osnovnih jednaqina za odgovarajui
oblik kontrolne zapremine. U zavisnosti od konkretnog problema koji se posmatra (da li
se radi o udarnom talasu, strujau sa razmenom toplote, itd.) te jednaqine e se razliko-
vati u pojedinim qlanovima, ali e ihova forma ostati ista. Mi emo se ovde zadrati
na jednaqini energije, da bi smo iz e dobili rela
ije izmeÆu strujnih, totalnih i kri-
tiqih vrednosti fiziqkih veliqina.
Jednaqinaenergije, u sluqaju kada nema predajetoplote (adijabatsko strujae) je oblika:
h +
v
2
=h +
1
2
1v
2
2
2
2
(4.164)
Poxto posmatramo strujaa idealnih gasova, za koje vai rela
ija h = c T , jednaqina
(4.164) se moe napisati i u obliku:
p
c T + p
v
2
=c T +
1
2
1 v
2
p 2
2
2
(4.165)
Da e, imajui u vidu da je c = i c = √κ R T , dolazimo do sledeeg oblika jednaqine
p
κR
κ−1
MEHANIKA FLUIDA 118
energije: c21
κ−1
v2
+ 1 =
2
c22
κ−1
v2
+ 1
2
(4.166)
Poxto jednaqina (4.165) vai za adijabatsko strujae, i ako imamo u vidu defini
iju
kritiqih vrednosti onda moemo doi do veze izmeÆu kritiqne brzine zvuka i brzine
zvuka. U taqki 1 emo imati vrednosti c = c i v = v, a u taqki 2 je c = c i v = c .
1 1 2 k 2 k
c2 v2 c2k c2
+ = + k
κ−1 2 κ−1 2
c2
κ−1
+
v2
2
=
κ+1 2
c
2 (κ − 1) k
(4.167)
Jednaqina (4.167) nam omoguava da na osnovu poznatih vrednosti c i v u pojedinim
taqkama strujnog prostora izraqunamo vrednosti kritiqne brzine zvuka c u tim taqkama.
Ovde jox jednom treba napomenuti da smo mi imaginarno ubrzali ili usporili fluidni
k
deli do vrednosti M = 1; drugim reqima, strujae koje posmatramo ne mora biti adijaba-
tsko re
imo od neke taqke A do taqke V (od preseka A do preseka V). U jednaqini (4.167)
adijabatski pro
es se odvija u naxim mislima kao deo defini
ije kritiqnebrzine zvuka.
Primeeno na taqku A to daje vrednost c , a na taqku V to daje vrednost c . Ako
strujae nije adijabatsko onda je c 6= c . S druge strane, ako je strujae adijabatsko
kA kB
2 0 2
c T+
p
v
2
2
=c T p 0 (4.168)
Jednaqina (4.168) omoguuje izraquvae totalne temperature T u bilo kojoj taqki na
osnovu vrednosti strujne temperatute T i brzine strujaa v u toj istoj taqki. Ovde
0
T0
T
=1+
κ−1 2
2
M (4.169)
Jednaqina (4.169) daje odnos totalne i strujne temperature u nekoj taqki strujnog prostora
MEHANIKA FLUIDA 119
u funk
iji Mahovog broja M u toj taqki. Za izentropski pro
es vae sledee rela
ije:
(4.170)
κ κ
p ρ
0 T 0 0 κ−1
= =
p ρ T
(4.172)
1
ρ0 κ−1 2 κ−1
= 1+ M
ρ 2
tropsko strujae onda totalne veliqine staa imaju iste vrednosti u svakoj
0A 0B 0A 0B 0A 0B
taqki u strujnom po u.
I na kraju moemo povezati kritiqne i totalne vrednosti. Imajui u vidu da su
kritiqne vrednosti definisane za M = 1, onda se iz jednaqine (4.169) dobija:
T
T
0
=1+
k
κ−1
2
=⇒
T
T
=
2
κ+1
k
0
(4.173)
Iz jednaqina (4.171) i (4.172) se na isti naqin dobija:
(4.174)
κ/(κ−1)
pk 2
=
p0 κ+1
(4.175)
1/(κ−1)
ρk 2
=
ρ0 κ+1
Poxto emo se uglavnom baviti strujaima vazduha, za koji je κ = 1.4, ovi odnosi
iznose: T
T
k
= 0.833,
0
p
p
= 0.528,
ρ
ρ
k
= 0.634
0
(4.176)k
0
MEHANIKA FLUIDA 120
4.18.4 Prav udarni talas
Prav udarnitalas se jav a u nadzvuqnoj strujigasa (M > 1). Udarni talas je veoma male
xirine (reda veliqine 10 mm za vazduh na standardnim uslovima), i u razmatraima on
−5
M∞ < 1 M∞ > 1
00000000000000000000000
11111111111111111111111 1111111111111111
0000000000000000 00000000000000000000000
11111111111111111111111
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
11111111111111111
00000000000000000 00000000000000000000000
11111111111111111111111
000000
111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 1111111111111111
0000000000000000 00000000000000000000000
11111111111111111111111
1111111
0000000
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111 1111111111111111
0000000000000000 00000000000000000000000
11111111111111111111111
00000000000000000000000
11111111111111111111111
Slika 4.28. Izgled strujni
a u sluqaju (a) dozvuqnog i (b) nadzvuqnog opstrujavaa
ilindra
PreÆimo za trenutak sa makroskopskog posmatraa problema na mikroskopski - gas koji
struji se sastoji od molekula, i pojedini molekuli udaraju u i odbijaju se od
ilindra.
Pri tome dolazi do promene koliqine kretaa molekula i ihove molekularne energije,
i u svom haotiqnom kretau, oni prenose informa
iju ostalim molekulima o prisustvu
ilindra. Ta informa
ija se prenosi u svim prav
ima, pa i u prav
u suprotnom smeru
opstrujavaa, brzinom zvuka. Ako je ostrujavae dozvuqno, informa
ija o prisustvu tela
se prenosi daleko uz struju gasa, tako da se strujni
e prilagoÆavaju telu na relativno
velikom rastojau od tela. Nasuprot tome, ako imamo nadzvuqno opstrujavae (brzina
strujaa je vea od brzine kojom se rasprostiru poremeaji), informa
ija o prisustvu
tela vixe ne moe da "putuje"uzstrujno, i na veoma malom rastojau od tela se formira
udarnitalas. Tek prolaskom kroz udarni talas, dolazi do prilagoÆavaa strujni
a obliku
tela. PSfrag repla
emen
p1 p2 > p1
T1 T2 > T1
v1 v2 < v1
ρ1 ρ2 > ρ1
M1 > 1 M2 < 1
1 2
Slika 4.29. Ski
a udarnog talasa
MEHANIKA FLUIDA 121
Kao xto je ve reqeno, osnovne jednaqine u sluqaju jednodimenzijskog, sta
ionarnog
strujaa gasa su algebarske jednaqine koje povezuju vrednosti pritiska, gustine, brzine i
temperature u dvema taqkama strujnog prostora. Kod udarnog talasa, obiqno su poznate
vrednosti ispred talasa, a trae se vrednosti iza udarnog talasa. Osnovne jednaqine pri
prouqavau problema udarnog talasa su:
Jednaqina kontinuiteta:
ρ1 v1 = ρ1 v1 (4.177)
Jednaqina koliqine kretaa:
p1 + ρ1 v12 = p2 + ρ2 v22 (4.178)
Jednaqina energije:
h1 +
v12
2
v2
= h2 + 2
2
(4.179)
Ovim rela
ijama se pridodaju i dve konstitutivne rela
ije:
p = ρRT i h=c T p (4.180)
Iz jednaqina (4.177)-(4.180) se mogu dobiti odnosi veliqina iza i ispred talasa u funk-
iji Mahovog broja ispred talasa M . TakoÆe, vrednost Mahovog broja M iza talasa se
moe odrediti na osnovu M . Svi ovi odnosi za vazduh (κ = 1.4) se obiqno daju tabelarno -
1 2
u priruqniku je to tabela T-3. TakoÆe, su pre poqetka te tabele dati i odgovarajui odnosi
1
2
Slika 4.30. Kontrolna zapremina u sluqaju strujaa kroz mlaznike
1. Jednaqina kontinuiteta
ρ1 v1 A1 = ρ1 v1 A1 (4.181)
2. Jednaqina koliqine kretaa
(4.182)
ˆ A2
p1 A1 + ρ1 u21 A1 + p dA = p2 A2 + ρ2 u22 A2
A1
3. Jednaqina energije
h1 +
v12
2
v2
= h2 + 2
2
(4.183)
Iz jednaqina (4.181)-(4.183) se mogu dobiti i diferen
ijalni obli
i osnovnih jedna
-
hina iz kojih se mogu izvui vani zak uq
i vezani za izentropsko strujae kroz mla-
znike. Diferen
ijlani oblik jednaqine kontinuiteta se moe direktno dobiti iz jedna
-
MEHANIKA FLUIDA 123
hine (4.181):
ρ v A = const =⇒ ln ρ + ln v + ln A = const =⇒
dρ dv dA
ρ
+
v
+
A
(4.184)
=0
Diferen
ijalni oblik jednaqine koliqine kretaa emo dobiti primenom jednaqine
PSfrag repla
emen
(4.182) na infinitezimalnu kontrolnu zapreminu.
1 2 p A+ρ v 2 A+p dA = (p+dA)(A+dA)+(ρ+dρ)(v+dv)2 (A+dA)
dh + v dv = 0 (4.188)
Koristei diferen
ijalne oblike jednaqine kontinuiteta i koliqine kretaa moe
se doi do vane rela
ije koja povezuje promenu brzine strujaa sa promenom popreqnog
preseka mlaznika. Jednaqinu (4.188) moemo napisati i kao:
dp
ρ
=
dp dρ
dρ ρ
= −v dv (4.189)
Podsetimo se, razmatramo izentropsko strujae - tj. adijabatsko, neviskozno strujae
(nema razmene toplote izmeÆu fluida i okoline, kao ni disipativnih efekata kao xto
su uti
aj trea). Dakle, bilo koja promena pritiska, dp pri strujau ja praena odgova-
rajuom izentropskom promenom gustine, dρ. Stoga, moemo pisati:
(4.190)
dp ∂p 2
= =c
dρ ∂ρ s
MEHANIKA FLUIDA 124
Iz jednaqina (4.187) i (4.190) se dobija:
c2
dρ
ρ
= −v dv =⇒
dρ
ρ
v dv v 2 dv
= − 2 = − 2 = −M 2
c c v
dv
v
(4.191)
Konaqno, zameujui jednaqinu (4.191) u jednaqinu (4.184) dobijamo:
dA
A
= (M 2 − 1)
dv
v
(4.192)
Iz jenaqine (4.192) moemo izvesti veoma vane zak uqke:
1. Nestix ivo strujae: M → 0
• Sledi da je A v = const - dobro poznata jednaqina kontinuiteta V̇ = const za
nestix ivo strujae.
2. Dozvuqno strujae: 0 ≤ M < 1
• Sledi da je poveae brzine (pozitivno du) je povezano sa smaeem popreqnog
preseka (negativno dA), i obrnuto. Kao xto moemo videti u ovom sluqaju imamo
potpuno analogiju sa nestix ivim strujaem.
3. Nadzvuqno strujae: M > 1
• Poveae brzine je povezano sa sa poveaem popreqnog preseka, i obrnuto. Dakle,
imamo suxtinsku razliku u poreÆeu sa dozvuqnim strujaem;
4. Kritiqno strujae: M = 1
• Iz jednaqine se dobija da je dA/A = 0, xto fiziqki odgovara minimumu ili mak-
simumu povrxine popreqnog preseka. Naravno, jedino fiziqki realno rexee je
minimalna povrxina popreqnog preseka
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111 111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
PSfrag repla
emen
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
vր vց
M <1
111111111111111111111
000000000000000000000 111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
PSfrag repla
emen
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
vր vց
M >1
111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111 111111111111111111111
000000000000000000000
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111
000000000000000000000
111111111111111111111 000000000000000000000
111111111111111111111
Slika 4.31. Strujaa u konvergentnim i divergentnim strujnim prostorima
Prethodna razmatraa jasno pokazuju sledee:
MEHANIKA FLUIDA 125
Da bi se izvrxila izentropska ekspanzija gasa od dozvuqnih do nadzvuqnih brzina,
on mora strujati kroz konvergentno-divergentni strujni prostor (konvergentno-
•
M ≈0
p = p0 M >1
M =1 M ≈0
T = T0
0.4
znika u kome je M = 1. Za jedan odnos
povrxina A /A postoje dve vrednosti Ma-
hovog broja - jedna je maa od jedini
e, dok
k
0.2
Slika 4.35. Veza izmeÆu Mahovog broja i odnosa lazi u konvergentnom delu, dok vrednost
M
sve fiziqke veliqine u bilo kom preseku u mlazniku. Proraqunski reim strujaa je
K
jedino mogue izentropsko nadzvuqno strujae koje moe nastati u Lavalom mlazniku
(slika 4.36)! Da bi se on ostvario za neki odreÆeni mlaznik, vrednost pritiska na izlazu
MEHANIKA FLUIDA 127
iz mlaznika p mora imati vrednost koja je u potpunosti odreÆena pritiskom u rezervoaru
p i oblikom mlaznika (odnosom A /A ).
e
0 e k
Ai Ae
→∞
Ak Ak
Ag = Ak
M =1
p0 Me > 1
M <1
T0 pe
1.0
PSfrag repla
emen
0
x
p
p0
1.0 p
=
1+ M
−κ
κ − 1 2 κ−1
p0 2
0.528
0 x
T
−1
T0 T κ−1 2
1.0
= 1+ M
T0 2
0.833
0 x
Slika 4.36. Proraqunski reim strujaa u Lavalom mlazniku. Ovo je jedino izentropsko nad-
zvuqno strujae koje moe nastati u Lavalovom mlazniku
MEHANIKA FLUIDA 128
4.20 Strujae neviskoznog gasa sa dovoÆeem toplote
Posmatra se sta
ionarno strujae neviskoznog gasa kroz
ev (slika 4.37) od preseka 1-1
PSfrag repla
emen
do preseka 2-2. Pri tome se gasu dovodi koliqina toplote po jedini
i mase q.
q
q
1 2
p1 p2
v1 v2
T1 T2
ρ1 ρ2
1 2
Kontrolna zapremina
Slika 4.37. Strujae gas kroz
ev i odgovarajua kontrolna zapremina. Gasu se predaje toplota
od strane okoline preko zida
evi.
Primenom integralnih oblika osnovnih jdnaqina na kontrolnu zapreminu sa slike,
dobijaju se sledee jednaqine:
1. Jednaqina kontinuiteta
ρ v =ρ v 1 1 2 2 (4.194)
2. Jednaqina koliqine kretaa
p + ρ v = p + ρv
1
2
1 1 2 (4.195)
2
2
3. Jednaqina energije
h +
v
2
+q =h +1
v
2
2
1
2(4.196)
2
2
odrediti vrednosti svih veliqina u preseku 2-2. Iz jednaqine energije, dobijamo vanu
rela
iju koja pokazuje kako dovoÆee toplote utiqe na totalnu temperaturu gasa.
v2 v2
q= cp T2 + 2 − cp T2 + 2
2 2
Na osnovu defini
ije totalne temperature, jednaqina (4.169 dolazimo do rela
ije koja
povezuje koliqinu toplote koja se predaje (dovodi) gasu i odgovarajue promene totalne
temperature pri tome:
q = c T − c T = c (T − T )
p 02 p 01 p (4.197)
02 01
01
MEHANIKA FLUIDA 129
• OdvoÆee toplote od gasa (q < 0) dovodi do smaea totalne temperature gasa
(T < T ).
02 01
(4.198)
2 2 2
T 1+κM 2 M 1 2
= 2
T 1+κM 1 M 2 1
(4.199)
2
T 1+κ 2
=M 2
T 1+κM
k
PRIMER 4.6: Vazduh ulazi u
ev konstantnog popreqnog preseka, i pri tome je M1 = 0.2,
i T1 = 273 K. Prilikom strujaa, gasu se dovodi toplota po jedini
i mase
p1 = 1 bar q = 10 J/kg.
6
Na osnovu zadatih vrednosti u preseku 1-1, moemo odrediti totalni pritisak i totalnu tempera-
turu p i T . Koristimo vrednosti iz tabele za izentropsko strujae (strujae nije izentropsko,
ali koristimo tabelu za izentropsko strujae zbog defini
ije totalnih vrednosti.
01 01
T01 p01
M1 = 0.2 =⇒ = 1.008; = 1.0283
T1 p1
= 1.2346; i
T 1 p p 1 T 01 01
M = 0.2 =⇒
1 = 0.2066; = 2.2727; = 0.1736
T k p p k T 0k
Mahov broj u preseku 2 emo odrediti na osnovu vrednosti totalne temperature T na sledei
0k
naqin:
02
T T T
02 1270
02 01
= = · 0.1736 = 0.8013
T0k T01 T0k 275.2
Na osnovu ove vrednosti u tabeli za za Strujae sa razmenom toplote, nalazimo i vrednost
Mahovog broja u preseku 2-2: T
02
= 0.8013 =⇒ M2 = 0.58
T0k
TakoÆe, iz iste tabele nalazimo i sledee odnose:
T2 p2 p02
M2 = 0.58 =⇒ = 0.8955; = 1.6316; = 1.0826
Tk pk p0k
p2 pk 1
p2 = p1 = 1.6316 · · 1 = 0.718 bar
pk p1 2.2727
p02 p0k 1
p02 = p01 = 1.0826 · · 1.028 = 0.902 bar
p0k p01 1.2346
Do ovih vrednosti se moe doi i na drugaqiji naqin. U preseku 2-2 znamo Mahov broj i
totalnu temperaturu - na osnovu te dve vrednosti moemo odrediti strujnu temperaturu u preseku
2-2, korixeem tabele za Izentropsko strujae, Priruqnik, str. 11:
T02 T02 1270
M2 = 0.58 =⇒ = 1.0673 T2 = = = 1190 K
T2 1.0673 1.0673
Kao xto moemo videti, nismo dobili iste brojne vrednosti (razlika je 7 K) - ta razlika potiqe
usled zaokruivaa brojnih vrednosti koje smo dobili, a takoÆe i usled zaokruenih vrednosti
koje su date u tabli
ama. Na isti naqin se moe odrediti i totalni pritisak, za osnovu M
i p u preseku 2-2, ili statiqki pritisak na osnovu vrednosti M i p (korixeem tabele za
2
Izentropsko strujae ).
2 2 02
M
aÆe
eva
>
1
1 se odvodi ili dovodi. U taqki k imamo
M
maksimum entropije, i to je kritiqni pre-
sek (M = 1). Gora grana (u odnosu na
k) odgovara dozvuqnom strujau, dok doa
grana odgovara nadzvuqnom strujau.
s
Slika 4.38. Rejlijeva (Rayleigh) kriva
Neka je strujae u preseku 1-1 nad-
zvuqno, sa vrednostima koje odgovaraju taqki 1 na dijagramu. Zagrevae gasa e dovesti
do toga da se uslovi koji vladaju u taqki 2 pribliavaju taqki k, uz smaee Mahovog
broja ka 1. Xto je q vee, taqka 2 e se nalaziti blie taqki k. Konaqno, postojae neka
MEHANIKA FLUIDA 132
vrednost q, za koje e se taqka 2 i k poklopiti - u preseku 2 je M = 1. Da e poveae
dovodene koliqine toplote e dovesti do promene vrednosti fiziqkih veliqina u taqki 1.
Sada razmotrimo sluqaj kada je strujae u preseku 1-1 dozvuqno, xto odgovara taqki 1 .
′
(5.2)
¨ ¨ ¨ ¨
~n =
R pn dA =
~ −p~n dA + p~nη dA = − ~ nη
p~n dA + R
A A A A
(5.3)
¨ ¨
~η =
R p~nη dA = T · ~n dA
n
A A
Osnovna pitaa
• Na koji naqin se ispo ava uti
aj viskoznosti u strujnom po u?
• Xta se suxtisnki mea u osnovnim jednaqinama dinamike viskoznog fluida u odnosu
na odgovarajue jednaqine strujaa neviskoznog fluida?
Odgovori
• Sva dosadaxa razmatraa predstav aju kako
eline, tako i neophodne osnove i
pripremu za analizirae strujaa sa gubi
ima.
• Kvalitativni aspekti viskoznog strujaa: pojava i uti
aj smi
ajnih (tangen
ijal-
nih) napona; odvajae strujaa uslov eno gradijentom pritiska; provoÆee toplote;
laminarno i turbulentno strujae.
• Kvantitavni aspekti viskoznog strujaa: efekti viskoznosti, provoÆea toplote i
difuzije mase; Navije-Stoksove (Navier-Stokes) jednaqine; jednaqine kretaa neut-
novskih fluida; jednaqina energije viskoznog nestix ivog i stix ivog fluida;
teorija sliqnosti i dimenzijska analiza; numeriqka rexea i eksperimenti.
• Jednaqina kontinuiteta ima isti oblika i neviskozan i viskozan fluid.
MEHANIKA FLUIDA 134
• Jednaqina koliqine kretaa, na primer jednaqina (4.13) sadri novu silu, tj. silu
usled viskoznosti (5.3), koja dopuava desnu stranu jednaqine (4.13)
• Jednaqina energije, na primer(4.13), dopuava se novim qlanovima koji opisuju snagu
viskoznih sila.
• Graniqni uslovi razmatrani u potpoglav u 4.12.1 se zbog uti
aja viskoznosti svode
na uslov ne klizaa, lep ea fluida na qvrstoj povrxi! Tako se uslov (4.87)
proxiruje i na tangentnu komponentu brzine, tj. za n = 0 je U~ = 0! Na nepokretnoj
qvrstoj konturi (n = 0) brzina fluidnog delia jednaka je nuli (U~ = 0). Dakle, ako
je U = U (n), onda je U (n = 0) = 0!
5.2 Naqelno o uti
aju trea - viskozna sila
U glavi 4 ve je napomenuto kako se pomou zakona impulsa tj. jednaqine koliqine
kretaa uzimaju u obzir gubi
i usled trea. Oni se pojav uju preko zadatih vrednosti
na grani
i kontrolne zapremine, koji se dobijaju mereem ili proraqunom. Ovde se na
jednostavnom primeru odreÆuje uti
aj trea.
5.2.1 Kvalitativna analiza uti
aja trea i smi
ajni napon τ
U
i u kvantitativnog odreÆivaa uti
aja trea suxtinski se prohiruje teorija
strujnog vlakna, tj. jednodimenzijskog strujaa fluida na problem viskoznog fluida.
Neka pri tome taqke s i n oznaqavaju koordinate u prav
u strujaa i upravno na taj pra-
va
(5.1). Ovde je potrebno odrediti samo uti
aj smi
ajnog napona τ koji deluje tangetnto
na prava
strujaa. Napomie se da se u sluqaju potpune analize pojav uje tenzor vi-
skoznih napona T ! O tome e kasnije biti reqi. Smi
ajni napon τ izraava meÆusobni
uti
aj pojedinih slojeva i qesto nastaje mala texkoa u taqnom izboru egovog predznaka.
Analiza se daje za sluqaj prikaz na sli
i 5.1. Izdvojena je proizvo na elementarna masa
fluida u proizvo nom profilu brzine u n prav
u.
n n
ds
Slika 5.1. Analiza uti
aja trea u modelu strujnog vlakna, koje se nalazi u strujnom po u sa
proizvo nim profilom brzine U = U (s, n)
Streli
e oznaqavaju smerove sila trea, kojom okolni fluid, dakle spo a, deluje
na posmatranu elementarnu zapreminu fluida. Oqigledno je da ovi smerovi zavise od
MEHANIKA FLUIDA 135
izabranog profila brzine. Za sluqaj prikazan na sli
i 5.1 vai za silu trea dR ≡ dRη
n τ
gde je db ivi
a elementa mase dm upravna na ravan
rtea. Intenzitet napona smi
aa
|τ | zadat je utnovom hipotezom
za ∂U
∂U
η , >0
(5.5)
∂n ∂n
|τ | =
, za
−η ∂U ∂U
< 0.
∂n ∂n
(5.4) dobija
∂n ∂n
Oqigledno je da se i za drugi profil brzine, na primer, za ∂U/∂n < 0, opet dobija isti
izraz (5.6).
U spe
ijalnom sluqaju kada je dinamiqka viskoznost konstantna, tj. kada je η = const
rela
ija (5.6) se pojednostav uje
dRτ
dm
=
η ∂2U
ρ ∂n2
= ν
∂2U
∂n2
(5.7)
Sila trea zavisi od drugog izvoda brzine! Razlog je oqigledno u tome, xto tree
zavisi od promene smi
ajnog napona u prav
u upravnom na prava
strujaa, tj. na strujno
vlakno.
5.2.2 Viskozne sile. Analiza sila u dinami
i viskoznog fluida
• Masene (zapreminske) sile: iner
ijalne (lokalne, konvektivne); sila Zem ine tee
• Povrxinske sile: sile pritiska; viskozne sile.
Izraz (5.7) za silu trea, tj. silu usled viskoznosti fluida pokazuje da viskoznost
poveava red diferen
ijalne jednaqine kretaa! Jednaqina koliqine kretaa nevi-
skoznog fluida (Ojlerova jednaqina) je diferen
ijalna jednaqina prvog reda, dok je u
sluqaju viskoznog utnovskog fluida ona drugog reda (Navije-Stoksova jednaqina).
Zato je u prvom sluqaju dovo an jedan graniqni uslov za odreÆivae jedne integral-
ske konstante, dok se u drugom sluqaju (viskozan fluid!) dve konstante integra ea
odreÆuju iz dva graniqna uslova (uslov prijaaa, lep ea).
• Sile koje deluju na jedini
u mase fluida prikazane su u tabeli 5.1
U posledoj vrsti tabele 5.1 su pojedinaqni qlanovi, koji u drugoj vrsti definixu raz-
liqite sile, prikazani pomou izabranih karakteristiqnih referentnih veliqina (raz-
mera) za vreme (t), duinu (l), brzinu (U ), gustinu (ρ) i pritisak (p) datog strujnog po a.
MEHANIKA FLUIDA 136
Karakteristiqne U2
veliqine
U p νU
g
t l ρl l2
Tabela 5.1. Sile kao tipiqni predstavni
i odgovarajuih uti
aja i fiziqkih efekata u strujnom
po u
Potrebno je napomenuti da se ovde u prav
ima obe ose prirodnog koordinatnog sistema s i
n koristi ista razmera za duinu (l).
Struhalov broj Sh karakterixe nesta
ionarne strujne pojave, kao na primer one koje
se jav aju u pogonskim i radnim maxinama sa periodiqim radnim pro
esom. Stru-
halov broj se pojav uje kada se nesta
ionarni qlan [∂U (s, t)/∂t]ds u Bernulijevoj
´ 2
diti da li jedno strujae moe da se posmatra kao sta
ionarno! Pri tome mora biti
zadovo eno Sh ≪ 1.
2. Frudov broj
Za sluqaj dominantnog uti
aja iner
ijalnih i gravita
ionih sila u sta
ionarnom
strujau merodovana kriterijum sliqnosti je Frudov broj.
Konvektivna iner
ijalna sila ∝ U /l = U ≡ Fr
2 2
(5.10)
Sila Zem ine tee g gl
Eu =
p
ρU2
=
κp 1 1
ρ U κ 2
=
1 c
κU
2
=2κM
1
2
(5.12)
koja povezuje Ojlerov broj sa Mahovim (Mach, 1838-1916) brojem M = . U
c
4. Rejnoldsov broj
Konvektivna iner
ijalna sila ∝ U /l = U l ≡ Re
2
(5.13)
Viskozna sila νU/l ν2
tj. ako je nelinearna, konvektivna iner
ijalna sila znatno vea od viskozne sile,
onda tree (viskoznost) unutar strujnog po a ima mali uti
aj. Viskoznost igra
bitnu ulogu samo u neposrednoj blizini zida (uslov lep ivosti), tj. u graniqnom
sloju. To je osnovna hipoteza Prantlove (Prandtl, 1857-1953) teorije graniqnog sloja
(1904)! Ako je, meÆutim
∼1
Re =
Ul
ν
<1 Stoksova (Stokes, 1819-1903) strujaa)
( (5.15)
≪1
Iz rela
ije (5.16) sledi da je elementarna povrxinska sila u prav
u x-ose dR koja
deluje na jediniqnu masu fluida unutar zapremine V ograniqene sa povrxi A odreÆena
n,x
izrazom
(5.17)
dR 1 ∂p
n,x ∂p ∂p
xx yx zx
= + +
dm ρ ∂x ∂y ∂z
xx xx
η
p = σ = −p + σ , p = τ , p = τ , p = −
xx yx yx
p +p +p
zx
3
zx (5.18)
xx yy zz
dobijaju se rela
ije (5.1)-(5.3) koje za model viskoznog fluida povezuju rezultujuu povrs-
n n
hinsku silu R~ sa silom pritiska (povrxinska sila usled pritiska) i viskoznom silom
(povrxinskom silom usled normalnih viskoznih napona i smi
ajnih, tj. tangen
ijalnih
n
napona). Ova analiza omoguuje formirae jednaqina koliqine kretaa i energije kako
u integralnom, tako i u diferen
ijalnom obliku za strujae viskoznih utnovskih ili
neutnovskih fluida.
MEHANIKA FLUIDA 140
5.4.2 IzvoÆee diferen
ijalnog izraza , tj. pomou elemen-
tarne kontrolne zapremine dV = dxdydz
(5.17) (5.19)
∂τyx ∂τyx
τyx + dy τyx + dy
∂y ∂y
D C y
∂u v
u+ dy
∂y τzx ∂pxx
dy pxx + dx
O
u ∂x
w x pxx
u dx dy
A B τyx
dz
τyx z
dx
∂τzx
τzx + dz
Infinitezimalna kontrolna zapremina sa normalnim i smi
ajnim naponima u x
∂z
Slika 5.2.
prav
u. Oznake: p = τ , p = τ , p = −p + σ .
yx yx zx zx xx
η
xx
ij xy yx xy
(ρ = const):
yy zz yz zy
(5.22)
η ∂v ∂w
η ∂v ∂w
σ = 2η , σ = 2η
yy zz, τ =τ =η zy yz + .
∂x ∂z ∂z ∂y
Uvrxtavaem reoloxkih jednaqina (5.21) u izraz (5.19), tj. (5.20) i korixeem jednaqine
kontinuitetaza nestix iv fluid (divU~ = 0) dobija se za sluqaj η = const sledea rela
ija
(5.23)
η
dRn,x ∂2u ∂2u ∂2u
=ν + 2+ 2 = ν∆u
dm ∂x2 ∂y ∂z
kojom je odreÆena elementarna komponenta viskozne sile u prav
u x ose za jediniqnu masu
fluida unutar zapremine V ograniqene sa povrxi A. Ostale dve jednaqine za y i z osu koje
ovde nisu navedene dobijaju se
ikliqnom permuta
ijom. Takav sistem od tri jednaqine
daje sledeu vektorsku jednaqinu
−→η
dRn −→η
(5.24)
˚
~
= ν∆U ⇒ ~
dRn = ν∆UdV ⇒ ~ nη = η
R ~ dV
∆U
dm V
Rezultujui vektor viskozne sile (5.3) za sluqaj utnovskog nestix ivog fluida i η =
const definisan je izrazom (5.24).
Ovim je zaokruena analiza sila koja omoguava da a istraivaa strujaa viskoznog
utnovskog nestix ivog fluida.
5.5 Integralni i diferen
ijalni obli
i jednaqine koliqi-
ne kretaa
5.5.1 Jednaqina koliqine kretaa. Navije-Stoksove jednaqine
Razmatrae je isto kao u poglav u 4.9. Gde nastaje razlika? U izrazu za povrxinsku
silu R~ ! Drugim reqima, u modelu napona za neviskozan i viskozan fluid!
Na osnovu jednaqina (4.67), (5.1) i (5.24) sledi
n
−−→
DK ~m + R
~n
=R
Dt
D
(5.25)
˚ ˚ ‹ ˚
~
ρU dV = ~
ρf dV + −p ~n dA + ~ dV.
η∆U
Dt Vm Vm Am Vm
MEHANIKA FLUIDA 142
Primenom potpuno istog postupka kao za jednaqinu (4.68), rela
ija (5.25) se transfor-
mixe na oblik ~
!
DU
˚
ρ − ρf~ + gradp − ν∆U
~ dV = 0
V Dt
Ostale dve jednaqine za y i z osu dobijaju se
ikliqnom permuta
ijom. Sve tri
skalarne jednaqine mogu se obuhvatiti indeksnim zapisom
∂u
∂t
i
+u
∂u
∂x
=F −
j
1 ∂p
i
ρ ∂x
j
+ν
i
∂ u
∂x ∂xi
,
2
i
i, j = 1, 2, 3.
j j
(5.28)
MEHANIKA FLUIDA 143
5.5.2 Zakon koliqine kretaa u integralnom obliku - primena u tehniq-
koj praksi
Fiziqko-matematiqka analiza data je u poglav u 4.9. Kvalitativna razlika je samo u
fiziqkom sadraju qlana 4 u jednaqini (4.71), tj. qlana u jednaqini (4.72). Razlog IV
za to je uvoÆee viskoznosti! Dakle, opet stae napona i karakter rezultujue povrxinske
sile R~ . S tim u vezi, potrebno je u jednaqinama (4.67)-(4.72) umesto povrxinske sile za
neviskozan fluid uvrstiti izraz za viskozan fluid, tako da se saglasno rela
ijama (5.1)
n
i (5.3) dobija
¨ ¨ ¨
~n =
R −p~ndA
=⇒
~n =
R (−p~n + p~nη ) dA = (−p~n + T · ~n) dA
(5.29)
(neviskozan fluid) (viskozan fluid)
A A A
Uvrxtavaem izraza (5.29) u jednaqinu (4.72) kao merodavnog izraza za qlan IV sledi
jednaqina
∂
(5.30)
˚ ‹ ˚ ‹
~ dV = −
ρU ~ (U
ρU ~ · ~n)dA + ρF~ dV − (p~n + p~nη ) dA.
∂t V A V A
naponi (τ = τ , τ = τ i τ = τ ).
xx yy zz
xy yx xz zx yz zy
∂ ~
(5.33)
˚ ‹ h i ˚
ρU dV = − ~ (U
ρU ~ · ~n) + p~n − 2η Ṡ · ~n dA + ~ dV.
ρF
∂t V A V
Veliqina Ṡ je tenzor
brzine deformisaa qije su komponente Ṡ definisane izrazom
(4.14), tj. Ṡ = . Dakle, pomou rela
ija (5.21) i (5.22) tenzor viskoznih
ij
1 ∂ui ∂uj
napona T , tj. matriva napona usled viskoznosti (5.31) za utnovski nestix iv fluid
ij + 2 ∂xj ∂xi
glasi
T = 2η Ṡ ∂u ∂u ∂v ∂u ∂w
2η η + η +
pηij = 2η Ṡ ∂x ∂x ∂x ∂z ∂x
∂u ∂v ∂v ∂w ∂v
⇐⇒ T = η + 2η η +
∂y ∂x ∂y ∂y ∂z
(
η ∂w ∂u ∂w ∂v ∂w
σij , i=j
pηij = η + η + 2η
i 6= j ∂x ∂z ∂y ∂z ∂z
(5.34)
τij ,
U prethodnim poglav ima nije bilo potrebno naglaxavati laminarni ili turbulentni
karakter strujaa. MeÆutim, za da u analizu i proraqun strujaa potrebno je utvrditida
li je jedno strujae laminarno ili turbulentno, To jox jednom ukazuje na znaqau ulogu
iner
ijalnih i viskoznih sila i strujnom po u. ihov koliqnik, saglasni jednaqini
(5.13), definixe Rejnoldsov broj, koji je osnovni kritetijum za prelazak laminarnog
strujaa u turbulentno! Ovim se bavi linearna i nelinearna teorija hidrodinamiqke
stabilnosti.
5.6 Reimi strujaa - laminarna i turbulentna strujaa
5.6.1 Laminarna strujaa
Strujae u slojevima (lamina - sloj). Strujni
e odnosno putae fluidnih delia prate
geometriju strujnog prostora - ureÆeno regularno slojevito strujae (5.3)
5.6.2 Hidrodinamiqka stabilnost
Problem stabilnosti laminarnog strujaa je u suxtiniproblem nastanka turbulen
ije.
Poremeaji kojima se izlae prvobitno strujae, dovode do znatnog lokalnog poveaa
konvektivnih iner
ijalnih sila (konvektivnog dela materijalnog izvoda brzine (U~ · ∇)U~ ).
Viskozne sile priguxuju nastale poremeaje i mehanizmom trea vrxe disipa
iju ener-
gije. Potpun odgovor na pitae nastanka turbulen
ije jox uvek ne postoji! Da li e
laminarno strujae prei u neki drugi oblik laminarnog strujaa, ili e usled pre-
dominantnog uti
aja viskoznosti uspostaviti isti prvobitni laminarni reim, ili e
pak, doi do pojave turbulen
ije zavisi od mnogih faktora. U praktiqnim proraqunima
se govori o vrednostima kritiqnog Rejnoldsovog broja pri kojima u razliqitim kla-
MEHANIKA FLUIDA 145
(b)
(a)
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
111111111111111111111111
000000000000000000000000 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111 0000000000000000000000000
1111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
000000000000000000000000
111111111111111111111111
O 0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
x
xk
Turbulentno strujae
Taqka prekida
Slika 5.3. Laminarno i turbulentno strujae. (a) Trajektorije pri laminarnom strujau; (b)
Turbulentno strujae - neregularno kretae i trajektorije, intenzivni pro
esi turbulentnog pre-
nosamaterije, impulsa i energije u prav
u upravnomna glavnostrujae zbog fluktua
ionih brzina;
(v) Prelazak laminarnog u turbulentno strujae (Re = U x /ν - kritiqan Rejnoldsov broj; x -
kritiqna duina). k ∞ k k
eksperimentima.
prirodi i tehni
i, svojim amlitudno-frekventnim karakteristikama izazivaju ta-
kva dejstva koja laminarno strujae prevode u turbulentno.
3. Turbulentno strujae. Rejnoldsov broj je veliki, tj. Re = U d/ν > 2320. U ovom
sluqaju nastaje, suprotno od laminarnog, jedan makroskopski, vid iv prenos putem
s
Period osredavaa T se pri tome bira tako da nestane zavisnost u od vremena. Drugim
reqima, T je toliko veliko da egovo da e poveavae ne dovodi do promene u. Period
osredavaa zavisi od statistiqkih svojstava sluqajno promeive!
Analogno (5.36) se odreÆuju i v i w. Defini
ija (5.36) ima za posledi
u da su vremenski
osredene vrednosti fluktua
ionih brzina jednake nuli:
1 1 T T
(5.37)
ˆ ˆ
′ ′ ′ ′ ′
u = u dt = (u − u)dt = u − u = 0 ⇒ u =v =w =0
T 0 T 0
MEHANIKA FLUIDA 148
(a) u(x, y, z, t) (b) u(x, y, z, t)
u′ (x, y, z, t)
frag repla
emen
u
T t t
Slika 5.5. Turbulentno strujae -brzina kao pokazivae (signal) usijane i
e tokom vremena u
fiksnoj taqki: (a) Sta
ionarno turbulentno strujae (u = const ⇔ ∂u/∂t = 0); (b) Nesta
ionarno
turbulentno strujae (u 6= const → u = u(x, y, z, t)); T - period (vreme) osredavaa.
Prikazani postupak vremenskog osredavaa vai za svaku fiziqku veliqinu f = u, v, w,
~ , e, . . . . Na primer, trenutna vrednost pritiska p razlae se na egovu sredu
p, ρ, T, U
(proseqnu) vrednost, tj. proseqni pritisak p i fluktua
ioni pritisak p kako sledi ′
T
(5.38)
T
1
ˆ ˆ
′ ′ ′
p=p+p, p= pdt, p = p dt = 0.
T 0 0
Treba jox jednom napomenuti da se pojam sta
ionarnosti turbulentnog strujaa odnosi
samo na egove proseqne, tj. vremenski osredene brzine. Turbulen
ija je uvek nesta
io-
narna!
Vektor trenutnebrzine U~ u fiksnoj taqki je vektorskizbir brzine osredene u vremenu
~ i fluktua
ione brzine U
U ~ koja se na sluqajan, stohastiqki naqin mea u vremenu po
′
(5.40)
r ,
1 ′2 2 2
p (u′ )2
I~u = ′
u +v +w ′ u2 + v2 + w2 Iu =
3 u
∂ 1 T
∂ ∂ 1 T
∂
u vremenu
ˆ ˆ
(ρgz) = (ρgz) dt = ρgzdt = (ρgz) ; ρgz = const
∂z T 0 ∂z ∂z T 0 ∂z
Tako se analogno dobija
(5.45)
grad(ρgz) = grad(ρgz).
Matematiqki izraz za silu Zem ine tee je isti za laminarno i turbulentno strujae!
Vremenski osredena (proseqna) lokalna iner
ijalna sila.
ili:
~ T T
∂U ∂u ∂v ∂w ∂u 1 ∂ 1 ∂u
ˆ ˆ
def
ρ ρ ,ρ ,ρ ⇒ ρ = udt = ρ udt = ρ
∂t ∂t ∂t ∂t ∂t T 0 ∂t T 0 ∂t
T T T
∂u ∂ 1 ∂ ∂ ∂u ∂u′ ∂u
ˆ ˆ ˆ
ρ =ρ (u + u′ )dt = ρ udt + ρ u′ dt = ρ +ρ =ρ
∂t ∂t T 0 ∂t 0 ∂t 0 ∂t ∂t ∂t
0
Analogno izrazu
ρ
∂u
∂t
=ρ
∂u
∂t
(5.46)
dobijaju se izrazi i za ostale dve komponente v i w, tako da je
ρ
~
∂U
∂t
=ρ
~ ∂u ∂v ∂w
∂U
∂t
ρ ,ρ ,ρ
∂t ∂t ∂t
. (5.47)
Proseqna vrednost lokalne iner
ijalne sile jednaka je iner
ijalnoj sili uslov enoj pro-
menom samo proseqne brzine, i izraava se funk
ijama istog oblika i u laminarnom i u
turbulentnom strujau. Nema novih qlanova u pro
esu vremenskog osredavaa! Ali
treba imati u vidu da su samo u laminarnom strujau veliqine U~ (u, v, w) jednake veliqi-
nama U~ (u, v, w).
Vremenski osredena sila pritiska.
Analognim postupkom se vrxi osredavae u Vremenu sile pritiska
∂p ∂p ∂p
−gradp − , − , −
∂x ∂y ∂z
MEHANIKA FLUIDA 151
na primeru jedne komponente −∂p/∂x
∂p 1 T
∂ 1 T
∂p
(defini
ija p).
ˆ ˆ
′ (!)
− =− p dt = − pdt = −
∂x T 0 ∂x T 0 ∂x
Vremenski osredena viskozna sila izraava se samo pomou proseqne brzine i ima isti
oblik kao i analogna stvarna sila. Pri osredavau se ne pojav uju novi qlanovi!
Zak uqak. Pri osredavau linearnih funk
ija (veliqina, qlanova) ne nastaju
nikakvi novi dodatni qlanovi! Dakle, sve sile izraene linearnim funk
ijama (izra-
zima), koje odreÆuju proseqno (vremenski osredeno) strujae, definisane su istim ma-
teatiqkim izrazima kako za proseqno turbulentno strujae, tako i za stvarno (trenutno)
strujae, turbulentno ili laminarno. U laminarnom strujau su proseqne veliqine U~ i
p jednake stvarnim trenutnim veliqinama U ~ i p.
MEHANIKA FLUIDA 152
Nelinearna iner
ijalna sila
Iz prethodnih razmatraa poznato je da konvektivni deo iner
ijalne sile ima oblik
∂u ∂u ∂u
ρ u + v + w ∂z ,
2
∂x
∂y
ρ(U ~ ≡ ρ grad U − U
~ · ∇)U ~ × rotU
~ → ρuj
∂ui
→ ∂u ∂u ∂u
ρ u ∂x + v ∂y + w ∂z ,
2 ∂xj
ρ u ∂u + v ∂u + w ∂u .
∂x ∂y ∂z
Svi qlanovi ove sile su nelinearni, tj. kvadratni jer su propor ionalni veliqini U 2
qlana u :
2
T T T
1 1 1
ˆ ˆ ˆ
u2 = u2 dt = (u + u′ )2 dt = u 2 + 2uu′ + (u′ )2 dt.
T 0 T 0 T 0
(jer je u dt = u = 0),
T T T
1 1 1
ˆ ˆ ˆ
′ ′ ′ ′
2uu dt = 2u u dt = 0
T 0 T 0 T 0
uvek pozitivno i u 6= 0
′ 2 ′2
(u ) = u
T 0 ′2
Proseqna vrednost kvadrata brzine jednaka je zbiru kvadrata proseqne vrednosti brzine
i proseqne vrednosti kvadrata fluktua
ione brzine. Ovde se pri osredavau pojav uje
novi qlan, koji obuhvata uti
aj fluktua
ionih brzina na proseqno brzinsko po e. Fi-
ziqki smisao ovog qlana dobija se primenom zakona koliqine kretaa.
Osredavaem u vremenu nelinearnog, kvadratnog, mexovitog qlana uv dobija se:
uv = (u + u′ )(v + v ′ ) = uv + uv ′ + u′ v + u′ v ′
∂u 1 T ∂u 1 T ∂
ˆ ˆ
ρu = ρu dt = ρ u + u′ u + u′ dt
∂x T 0 ∂x T 0 ∂x
ˆ T ′ ′
ρ ∂u ∂u ′ ∂u ′ ∂u
= u +u +u +u dt
T 0 ∂x ∂x ∂x ∂x
T T
1 ′ ∂u 1 ∂u
ˆ ˆ
u dt = u′ dt,
T 0 ∂x T ∂x 0
!
T ′ T
1 ′ ∂u ∂ 1 u′2 ∂ u′2 ∂u′
ˆ ˆ
u dt = dt = = u′
T 0 ∂x ∂x T 0 2 ∂x 2 ∂x
ρu
∂v
∂x
= ρu
∂v
∂x
+ ρu′
∂v ′
∂x
(5.56)
Zak uqak. Pri osredavau u vremenu nelinearnih funk
ija, pojav uju se novi qla-
novi, takoÆe nelinearni, odreÆeni korela
ijama fluktua
ionih veliqina. Dakle, pro-
seqna vrednost konvektivne iner
ijalne sile jednaka je sumi konvektivne iner
ije usled
proseqne brzine i proseqne konvektivne iner
ije uslov ee turbulentnim fluktua
ijama.
5.7.5 Fiziqka znaqea korela
ija ρu i ρu v . Rejnoldsov, turbulentni
smi
ajni napon
′2 ′ ′
U turbulentnom strujau postoji mae ili vixe izraeno meÆusobno dejstvo vremenski
osredenog (proseqnog) i fluktua
ionog po a fiziqkih veliqina. Fiziqki smisao kore-
la
ija ρu i ρu v analizirae se na modelu turbulentnog strujaa prikazanog na sli
i
′2 ′ ′
5.6.
Glavni prava
strujaa, tj. prava
proseqne brzine je u prav
u x-ose. Iz izlagaa
u prethodnom potpoglav u 5.7.4, saglasno izrazima (5.53)-(5.56), zak uquje se da se ko-
rela
ije ρu i ρu v pojav uju pri vremenskom osredavau nelinearnih konvektivnih
′2 ′ ′
qlanova. Proseqne vrednosti izvoda ovih korela
ija po prostornim koordinatama (v. iz-
MEHANIKA FLUIDA 154
~n = ~j y Profil
y ~n = −~i proseqne brzine
v′
~j
~i u ~n ~i u(y) u′ > 0 ~n u′ > 0
~k x u ′
dA dA ~i
z w ′ 1111111
0000000
v ′ < 0 dA v′ < 0
iner
ijalne sile, tj. u fluksu (prenosu) koliqine kretaa kroz kontrolnu povrx! Ta ve-
liqina je u stvari impulsna sila R~ definisana izrazom (4.75). Iz tih razloga je potrebno
i svrsishodno izraqunati impulsnu silu R~ , koja se od vremenski osredenih korela
ija
i
model prikazan na sl. 5.6 izraqunava fluks (prenos) koliqine kretaa kroz povrx po-
stav enu upravno, odnosno tangentno u odnosu na glavni prava
proseqnog strujaa (sl.
5.6(b) i (v)). Saglasno izrazu (4.75) sledi izraz za elementarnu impulsnu silu dR
−−→
i
−−→
dR = −ρU(~ U~ · ~n)dA. i (5.57)
Za turbulentno strujae (sl. 5.6) trenutna brzina U~ je odreÆena sa
~ =U
U ~ ′ = (u + u′ )~i + v ′ ~j + w′ ~k.
~ +U
Kontrolna povrx se bira upravno na x-osu, tj. na prava
proseqnog strujaa (sl.
5.6(b)). Tada je ~n = −~i, a kako je U~ = u~i + v ~j + w ~k, gde je u = u + u , to primena izraza
′ ′ ′
(5.57) daje
−−→ ~ dA
~ · ~i)dA dRi,x = ρu2 .
dRi = ρuU → dRi,x = ρu(U → dA
Ova rela
ija je ekvivalentna rela
iji (5.53), ali je mnonee da gustinom ρ ovde dobijen
smisao napona
ρu = ρu + ρu . 2 (5.58)
2 ′2
MEHANIKA FLUIDA 155
Dakle, usled fluktua
ionih brzina pojav uje se dopunski qlan u izrazu za normalni
napon. U analizi koja sledi bie pokazano da veliqina −ρu predstav a jedan od Rej-
′2
Kontrolna povrx je postav ena tangentno na glavni prava
proseqnog strujaa tako
da sadri x-osu. Sada je proseqna brzina na kontrolnu povrx ~n = ~j (sl. 5.6(v)). Analogno
gorem postupku sledi
dRi,x
dA = ρuv
−→ ρuv = ρ(u + u′ ) v ′ = ρ uv ′ + u′ v ′ .
Dakle, vremenskim osredavaem tangen
ijalnog napona ρuv dobija se vana rela
ija
ρuv = ρu v ′ ′
(u = u + u , v = v ).′ ′
(5.59)
Odavde sledi da je u ovom sluqaju proseqna vrednost korela
ije ρuv razliqita od nule samo
na osnovu postojaa meÆusobne zavisnosti (korela
ije) fluktua
ionih brzina u i v . Ova ′ ′
veliqina definixe dodatni prenos koliqine kretaa u x-prav
u izazvan fluktua
ijama
brzina u i v . Ovo se u strujnom po u ispo ava kao tangen
ijalni (smi
ajni) napon.
′ ′
pozitivnog turbulentnog napona τ > 0, tj. do pozitivnog tangen
ijalnog napona, koji se od
strujaa prenosi na kontrolnu povrx. Na osnovu ovoga definixe se Rejnoldsov, prividni,
t
Negativne vrednosti korela
ija −ρu u imaju isto fiziqko znaqee i uti
aj na proseqno
′ ′
t t t
σxx τyx τzx −ρu′2 −ρv ′ u′ −ρw′ u′
T t ≡ ||ptij || = τxy
t t
σyy t = −ρu′ v ′
τzy
−ρv ′2 −ρw′ v ′ (5.63)
t
τxz t
τyz t
σzz −ρu′ w′ −ρv ′ w′ −ρw′2
metriqan tenzor drugog reda. Uporediti (5.63) sa tenzorom viskoznih napona T , jednaqina
ij ji
(5.31)! Tenzor turbulentnih napona se obiqno oznaqava kao Rejnoldsov tenzor napona.
Rejnoldsovi normalni naponi (5.65)
t = −ρu′2 ,
σxx t = −ρv ′2 ,
σyy t = −ρw ′2
σzz
(. . . ) - turbulentna veliqina.
t
MEHANIKA FLUIDA 157
5.7.7 Jednaqina koliqine kretaa vremenski osredenog strujaa - Rej-
noldsove jednaqine turbulentnog strujaa nestix ivog fluida
Proseqna vrednost nelinearne (konvektivne) iner
ijalne sile
Iz prethodnog izlagaa se zak uquje da pri vremenskom osredavau svih sila kod
konvektivnih iner
ijalnih sila ρu nastaju dopunske sile uslov ene fluktua
ionim
∂ui
ρu
∂u
∂x
= ρu
∂u
∂x
+ ρu′
∂u′
∂x
i ρu ∂x ∂v
= ρu
∂v
∂x
+ ρu
∂v
∂x
(5.67) ′
′
Analogno se dobijaju izrazi i za sve ostale nelinearne qlanove ρu . Tako je proseqna ∂ui
vrednost nelinearne iner
ijalne sile u prav
u x-ose definisana rela
ijom
j ∂xj
(5.68)
′ ′ ′
∂u ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u ∂u′ ′ ′
ρ u +v +w ≡ρ u +v +w +ρ u +v +w
∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z
| {z } | {z }
1 2
Analogno ovom izrazu za ρ(U~ · ∇)u dobijaju se i vremenski osredeni izrazi u prav
ima
y i z ose pomou proseqnih vrednosti
Analogno se permuta
ije veliqine dobijaju izrazi i za ovde navedene jednaqine u prav
ima
y i z osa! U tom
i u se za da u analizu koristi jednaqina koliqine kretaa za x-osu, tj.
izraz (5.69), koji oznaqava Rejnoldsovu jednaqinu za turbulentno strujae utnovskog
nestix ivog fluida u prav
u x-ose!
MEHANIKA FLUIDA 158
PoreÆee Navije-Stoksove i Rejnoldsove jednaqine
Uporednaanaliza Navije-Stoksove jednaqine(5.27) i Rejnoldsove jednaqine(5.69): svaka
sila u Rejnoldsovoj jednaqini ima isti matematiqki oblik kao i u Navije-Stoksovoj jed-
naqini, izraenoj pomou proseqne brzine i proseqnog pritiska! Dakle, trenutne vred-
nosti su zameene proseqnim!
MeÆutim, u Rejnoldsovoj jednaqini nastaju dopunske iner
ijalne sile izazvane fluk-
tua
ijama brzina!
Navije-Stoksove Rejnoldsove (5.70)
jednaqine vremensko osredavae jednaqine
Navije-Stoksove Sile usled Rejnoldsovih Rejnoldsove (5.71)
jednaqine za turbulentnih (prividnih) jednaqine
proseqne veliqine napona
+ =
Pri razmatrau proseqnog strujaa iner
ijalne sile fluktua
ionog kretaa mogu da se
razmatraju analogno kao i sile pritiska i viskozne sile. U tom
i u se vrxi izvesna
transforma
ija jednaqine (5.69) kako sledi
(5.72)
∂u′ ∂u′ ∂u′ ∂(u′2 ) ∂(u′ v ′ ) ∂(u′ w′ ) ∂u′ ∂v ′ ∂w′
u′ + v′ + w′ = + + − u′ + + .
∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z
| {z }
~′
divU
∂u ∂v ∂w ∂u′ ∂v ′ ∂w′
+ + =0 + + =0
∂x ∂y ∂z ⇐⇒
Nestix iv fluid
∂x ∂y ∂z
(5.73)
~ =0
divU ~′ = 0
divU
u′
∂u′
∂x
+ v′
∂u′
∂y
+ w′
∂u′
∂z
=
∂(u′2 ) ∂(u′ v ′ ) ∂(u′ w′ )
∂x
+
∂y
+
∂z
=
∂u′2 ∂u′ v ′ ∂v ′ w′
∂x
+
∂y
+
∂z
(5.74)
MEHANIKA FLUIDA 160
Uvrxtavaem (5.74) u (5.69) sledi
!
∂u ∂u ∂u ∂u ∂
ρ +u +v +w = − (p + ρgz) + η∆u
∂t
|{z} | ∂x ∂y ∂z | ∂x {z } |{z}
{z }
1 3 4
2
∂
(5.75)
∂ ∂
+ −ρu′2 + −ρu′ v ′ + −ρu′ w′
∂x ∂y ∂z
| {z }
5
Sila 5 je posledi
a dejstva turbulentnih fluktua
ija, tj. Rejnoldsovih napona. Po-
reklo turbulentnih napona je u nelinearnim (konvektivnim) iner
ijalnim silama! Zbog
toga se oni nazivaju prividnim naponima. Korela
ije −ρu u nastaju pri vremenskom
osredavau nelinearnih iner
ijalnih sila i nazivaju se naponima, jer se ima ostva-
i j
(5.76)
Du ∂p ∂ ∂u ∂ ∂u ∂ ∂u
ρ = ρgx − + η − ρu′2 + η − ρu′ v ′ + η − ρu′ w′
Dt ∂x ∂x ∂x ∂y ∂y ∂z ∂z
- tenzor turbulentnih napona, ili pak u obliku pomou komponenata tenzora napona
p = −pδ + overlinep + p
ij ij
η
ij
t
ij (5.82)
gde su p - ukupni naponi, p - proseqni pritisak, p - viskozni naponi i p turbulentni
η t
naponi.
ij ij ij
nog napona (5.81), koji su simetriqni tenzori drugog reda. Ukupni naponi odreÆuju po e
xz uk yz uk
ukupnih povrxinskih sila, koje omoguuju uvoÆee odgovarajuih jednaqina strujaa, tj.
jednaqina koliqine kretaa!
5.8 Laminarno strujae kroz prave krune
evi
Pretpostavke i defini
ije
• Nestix iv fluid (ρ = const)
• Sta
ionarno strujae (∂(. . . )/∂t = 0)
(a) pad pritiska ∆p = p − p u smeru strujaa od 1-1 ka 2-2 je posledi
a trea, tj.
viskoznosti fluida,
1 2
(b) smi
ajni (tangen
ijalni) napon τ je linearna funk
ija popreqne koordinate r!
Sada se moe postaviti pitae: kakva raspodela brzine nastaje kao posledi
a pada
pritiska ∆p? Odgovor se dobija kada se izraz (5.88) napixe u obliku |τ | = ∆pr/2l uoqava
se da se za zadato ∆p uspostav aju profili brzine koji odgovaraju reoloxkoj jednaqini
fluida koji struji. Napomie se da jednaqina (5.88), nezavisno od reoloxke zakonitosti
τ = τ (γ̇) (poglav e 1.5), odreÆuje τ (r) kao linearnu funk
iju od r ! To vai kako za
utnovske, tako i za neutnovske fluide. Dakle, potrebno je zadati reoloxku rela
iju
τ = τ (γ̇), gde je u ovom sluqaju γ̇ = du/dr (poglav e 1.5).
U sluqaju utnovskog fluida, saglasno izrazima (5.5) o znaku napona, reoloxka jed-
naqina za utnovski fluid ima oblik
< 0, sl. 5.7 (5.89)
du du
|τ | = −η
dr dr
Da i tok proraquna je razum iva i lagana raquni
a, kako sledi. Naime, uvrxtavaem
(5.89) u (5.88) se dobija
du
dr
=−
∆p
2η l
r (5.90)
Integra eem jednaqine (5.90) uz korixee graniqnog uslova na zidu
evi u(r = R) = 0
sledi izraz (sl. 5.7)
∆p
R2 − r 2 ,
(5.91)
u(r) =
4η l
∆p R2
um ≡ u(r = 0) = .
l 4η
kazuje da je protok propor
ionalan qetvrtom stepenu polupreqnika
evi, xto je od velike
MEHANIKA FLUIDA 165
,
~| = U v = 0 w = 0
u = |U , us
u(r) (parabola)
11111111111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000 p
00000000000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111111111 p1
r dr
R 1 τ
2 |τ |
r r p2
p1 V p2 x x
1 τ 2 τ (r)
l
ρ p1 − p2 ∆p dp
111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000 = =− = const
000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111 l l dx
000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111
l um Yλ = ∆p/ρ
je linearna funk
ija duine
evi l, tj. pad pritiska po jedini
i duine (dp/dx) ima konstantnu
vrednost, tj. pritisak se po duini
evi x mea po linernom zakonu ; Y = ∆p/ρ - gubitak energije
usled trea na duini l.
λ
Sreda brzina je zamix ena, fiktivna, konstantna brzina koja ostvaruje isti
zapreminski protok fluida V̇ kao i stvarni profil brzine U .
Primeeno na model strujne
evi sreda brzina strujaa u podrazumeva osredavae
stvarne brzine u po preseku
evi ! To treba strogo razlikovati od osredavaa brzine
s
ski deo analize fiziqkih pojava. Sreda i proseqna (vremenski osredea) brzina su
znaqajne, ali potpuno razliqite fiziqke veliqine! Saglasno defini
iji srede brzine i
jednodimenzijskom, tj. kvazi-jednodimenzijskom karakteru strujaa u popreqnom preseku
evi A slede rela
ije (sl. 5.7)
V̇ 1
(5.94)
ˆ ˆ
V̇ = U dA = U A =⇒ U = = U dA
s s
A A A A
gde je A popreqni presek strujne
evi u kome strujae ima jednodimenzijski karakter.
Za laminarno strujae kroz
ev kruznog popreqnog preseka (sl. 5.7) na osnovu izraza
(5.92) za zapreminski protok V̇ dobija se sledea karakteristiqna vrednost za sredu
MEHANIKA FLUIDA 166
brzinu u :
s
V̇ 1 R
∆p R2 1
(
ev - laminarno strujae) (5.95)
ˆ
us = = 2 u(r)2rπdr = = um
A R π 0 l 8η 2
5.8.3 Izraz za pad pritiska. Gubitak energije usled trea. Koefi
ijent
trea
Pad pritiska ∆p = p − p u smeru strujaa ispo ava se usled uti
aj trea (dejstvo
viskoznosti)! Prema tome, veliqina Y = ∆p/ρ predstav a gubitak energije usled trea!
1 2
|{z}
· 64
ν
u D
, D = 2R, Re =
u D
sν
(5.96) s
1 2
| {z }
3
D =
4A
O
, Re =
h
u D
ν
, h
s h
(5.97)
gde su: A - povrxina popreqnog preseka; O - okvaxeni obim popreqnog preseka i Re
- Rejnoldsov broj formiran sa hidrauliqkim preqnikom. Za kruni presek D je
h
3 - sadri fiziku pro
esa trea u
evima, tj. obuhvata sloen pojave uti
aja viskozno-
sti i viskoznih sila na strujae fluida i gubitka energije usled trea. Zbog toga
je veliqina λ
64
u D konvektivne iner
ijalne sile
(5.98)
viskozne sile
s
λ= Re = =
Re ν
koji se u sluqaju strujaa homogenog i nestix ivog fluida kroz presek
evi A u kome
strujae ima jednodimenzijski karakter, svode na oblike u kojima je izostav ena gustina
i (5.102)
¨ 2
U
¨ ¨
2
udA, u ~n dA e+ udA.
A A 2 A
U izrazima (5.102) se smatra da je U~ = U~n = u~i, tj. da je strujae u
evi u prav
u ene
podune x-ose na koju je presek A ortogonalan.
SvoÆee integralnih izraza (5.102) na obiqne algebarske se postie uvoÆeem sred-
ih, konstantnih vrednosti fiziqkih veliqina u prese
ima
evi. Taj problem je rexen
kod prvog integrala uvoÆeem srede brzine, jednaqina (5.94). Pri tome je zapreminski
protok V̇ invarijantna veliqina, tj. egova vrednost je ista nezavisno da li se raquna
sa stvarnom ili sredom brzinom. Kod protoka V̇ se ne qini nikakva grexka! Sada se
prirodno pojav uje sledee pitae: Da li se pri uvoÆeu srede brzine qine grexke pri
izraqunavau koliqine kretaa i kinetiqke energije? Ovde se razmatra koliqina kre-
taa, tj. drugi integral u (5.102), dok se kinetiqka energija, tj. deo treeg integrala u
(5.102) analizira u sledeem poglav u 5.9.
Posle jednostavne transforma
ije
1
¨ ¨ ¨
2~
2
u ~n dA ≡ u i dA = u dA u2s A~i ≡ βu2s A~i = β V̇ u2s ~i
2
A A u2s A A
τw r
0000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111
r Viskozni
R
p1 p2
y laminarno u(r)
podsloj
R
V um
x 1.0 x
δη ≡ δv
1 τw
2 ρ
11111111111111111111111111111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000000000000000000000
Re = 3.2 · 106
0000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111111111111111111111111111
00000000000000000000000000000000000000000000000000000000
11111111111111111111111111111111111111111111111111111111
Re = 4 · 103 1111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000
0000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111
l us
koj
evi ; profili brzina za dva razliqita Rejnoldsova broja uporeÆena sa paraboliqnim profilom
brzine za laminarno strujae; (v) Raspodela brzine u(r) pri turbulentnom strujau u
evi; u
- maksimalna brzina (u osi
evi); u - sreda brzina (proseqna brzina u(r) osredena po povrxi m
Pri tome postoji ravnotea izmeÆu sila pritiska i viskoznih sila, tj. sila trea
koje potiqu od smi
ajnog napona na zidu τ , tako da jednaqina dinamiqke ravnotee glasi:
w
2
p R π − p R π − |τ |2Rπ l = 0.
1 2
2
(5.105)
w
(
ev → τ > 0) (5.107)
4τ w
dp = − dx < 0. w
D
Poxto je τ > 0 na zidu
evi, sledi da tree u ovom sluqaju (ρ = const, A = const)
dovodi do pada pritiska, tj. da je dp < 0. Moe se smatrati i da je algebarska
w
rela
ija (5.106) dobijena integra eem jednaqine (5.107) za sluqaju τ = const, xto
je za model potpuno razvijenog strujaa ispueno!
w
(2) Primenom zakona koliqine kretaa na saosne
ilindre polupreqika r i R (sl. 5.7 i
5.8) dobijaju se rela
ije
1 2
2
(p − p )R π − |τ |2Rπl = 0 i (p − p )r = 2|τ |l
w 1 2
uk η t
(3) Stae napona u prese
ima 1-1 i 2-2 odreÆeno je pritiskom (ili generalisanim priti-
skom), normalnim naponima usled viskoznosti i turbulen
ije i smi
ajnim naponima
usled viskoznosti i turbulen
ije. MeÆutim, pri strujau u
evima normalni vi-
skozni i turbulentni naponi se u prese
ima
evi praktiqno zanemaruju u odnosu na
pritisak. Sile koje potiqu od tangen
ijalnih napona se, zbog simetriqnog profila
brzine, delimiqno ili potpuno uravnoteavaju u preseku
evi, tako da se povrxin-
ske sile svode na sile pritiska, jer se stae napona u preseku po pravilu svodi na
pritisak.
(4) Ukupni smi
ajni napon τ = τ je posledi
a intenzivne razmene impulsa, tj. koli-
ine kretaa u popreqnom r-prav
u. Fluktua
iono kretae znatno utiqe na raspo-
uk
delu brzine i na veliqinu pada pritiska, tj. na gubitke energije. Zbog toga je pri
turbulentnom strujau profil brzine znatno ravnomerniji nego pri laminarnom (sl.
5.8(b)), a takoÆe su i gubi
i energije znatno vei nego pri laminarnom strujau. Za
ovaj mehanizam turbulentnog prenosa vezan je i izbor kontrolne zapremine. Naime,
MEHANIKA FLUIDA 171
pro
ese prenosa mase, impulsa i energije kroz omotaq
ilindra polupreqika r (sl.
5.7(a)) u turbulentnom strujau nije mogue analitiqki opisati. Texkoe u istraz-
hivau su nexto mae ako se kontrolna zapremina proxiri na
eo presek
evi (sl.
5.8(a)).
U potpoglav u 5.8.3 je pokazano kako tree pri laminarnom strujau utiqe na pro-
fil brzine, pad pritiska i gubitke energije. Analogan iskaz u sebi sadri i jednaqina
(5.106). MeÆutim, u turbulentnom strujau je problem izrazito sloeniji. Ukupni tan-
gen
ijalni napon τ ≡ τ , w obuvhvata smi
ajne viskozne i turbulentne napone na zidu
evi i ima dominantnu ulogu u formirau profila brzine, u proraqunu gubitka energije
w uk
energije usled trea. Smi
ajni napon na zidu
evi krunog popreqnog preseka pot-
puno je odreÆen zakonom raspodele brzine strujaa (jednaqina (5.101)). Tu nastaje
problem kod turbulentnog strujaa u odnosu na laminarna strujae! Potrebno je odrediti
izraz za silu trea, tj. za smi
ajni napon na zidu τ . Vaan i znaqajan rezultat daje
dimenzijska analiza.
w
τw
πτw = ⇒ M LT −2 L−2 = (M L−3 )x (LT −1 )y Lz ⇒ x = 1, y = 2, z = 0,
ρx uys D z
1 T
V̇ 1 R
(5.110)
ˆ ˆ
u(r) = u(r, t) dt, us = = 2 u(r) 2rπdr.
T 0 A R π 0
Prvi integral odreÆuje proseqnu, vremenski osredenu brzinu u(r), a drugi sredu brzinu
u dobijenu osredeavaem proseqne brzine u(r) po popreqnom preseku
evi. Brzine u(r)
i u su prikazane na sli
i 5.8(v). Dakle, u oznaqava vremensku i prostornu sredu
s
vrednost brzine. Ovo vano formirae sredih vrednosti brzine u(r, t) moe da se na
s s
λ rela
ijom
4f (Re, k) = λ(Re, k). (5.113)
Uvrxtavaem (5.112) i (5.113) u (5.106) dobija se
∆p = λ(Re, k)
l ρu2s
D 2
(5.114)
Struktura formule za pad pritiska potpuno je ista kao i za laminarno strujae!
MeÆutim, za turbuletno strujae hidrauliqka funk
ija λ(Re, k) mora da se odredi ek-
sperimentalnim metodama! Teorijski proraqun za sada nije mogu.
Gubitak energije usled trea (5.99) u turbuletnom strujau definisan je Darsijevom
formulom (5.114) u obliku
Yλ =
∆p
ρ
= λ(Re, k)
l u2s
D 2
Darsijeva formula (H.Darcy, 1803-1855) (5.115)
Poluempirijski izrazi za funk
iju λ(Re, k) zavise od toga da li se
ev u odgovarajuem
reimu turbulentnog strujaa ponaxa kao hidrauliqki glatka (λ = λ(Re)), hidrauliqki
hrapava (λ = λ(Re, k)) ili hidrauliqki potpuno hrapava (λ = λ(k)).
MEHANIKA FLUIDA 173
5.9.5 Zakoni trea za turbulentno strujae u hidrauliqki glatkim
e-
vima
Za analizu turbulentnog strujaa, imajui u vidu veliku ulogu ukupnog smi
ajnog
napona τ ≡ τ , svrsixodno je uvesti dinamiqku, tj. prividnu brzinu u definisanu
izrazom
w uk,w τ
(5.116)
r
τ w u δ
+ τ
u = τ → δ ≡ .
ρ ν
koja definixe Prantlov univerzalni zakon trea. Kod turbulentnog strujaa deb ina
viskoznog podsloja δ ≡ δ (sl. 5.8) i hrapavost zida
evi δ znatno utiqu na globalno
ponaxae strujaa, strukturu turbulen
ije i gubitke energije. Kod hidrauliqki glatkih
η v
evi hrapavost zida je prekrivena viskoznim podslojem (δ > δ). U prelaznoj oblasti i
kojoj se
ev ponaxa kao hidrauliqki hrapava obe veliqine su istog reda veliqine (δ ≈ δ).
η
U sluqaju hidrauliqki potpuno hrapavih
evi elementi hrapavosti povrxi su znatno vei
η
Tabela 5.2. Zavisnost eksponenta n u izrazu (5.119) za stepeni profil brzine od Rejnoldsovog
broja Re.
Prantl i Karman (Th. v. Kármań, 1881-1963) su ukazali na zavisnost koja postoji
izmeÆu Blazijusovog zakona trea i stepenog zakona raspodele brzine. Naime, kada se
(5.117) uvrsti u (5.112) i pri tome iskoristi stepeni zakon (5.119) dobija se
|τ w | ∝ ρu 7/4 y −7/4n ν 1/4 R7/4 n−1/4 .
Poxto je turbulentno strujae uglavnom, vixe ili mae, odreÆeno lokalnim vrednostima
strujnog po a, Prantl i Karman su postavili hipotezu da bi turbulentni smi
ajni
napon za zidu
evi τ trebao da bude nezavisan od polupreqnika R! U tom sluqaju je
n = 7, tako da se iz (5.119) dobija vaan 1/7 - stepeni zakon raspodele brzine
w
qija se vrednost poklapa sa Blazijusovim zakonom trea (5.117). Ova formula se ne pri-
meuje u oblasti viskoznog podsloja, je na zidu
evi profil ima beskonaqno veliki nagib.
Stepeni profil na osi
evi ima "prelom". MeÆutim, ovog profila je naxla veliku pri-
menu u tehniqkoj praksi.
Za n = 7 se pomou (5.120) dobija sreda brzina u (sl. 5.8(v)) s
R
(5.121)
u
ˆ y 1/7
m
u = s 2π(R − y)
2
dy = 0.817 u m
R π 0 R
Busineskov koefi
ijent je definisan rela
ijom (5.103) pa se uvrxtavaem (5.119), odnosno
MEHANIKA FLUIDA 175
za n = 7 izraza (5.120) u (5.103) dobija (tabela 5.3)
; za n = 7 : β = (5.123)
1
ˆ 2
(n + 1)(2n + 1) 59
2
β= 2 2
u dA = 2
= 1.020
u R π
s A 4n (n + 2) 40
5 6 7 8 9
1.037 1.027 1.020 1.016 1.013
n
β
Tabela 5.3. Vrednosti Busineskovog koefi
ijenta za razliqito n u stepenom profilu brzine.
Kod laminarnog strujaa korek
ija koliqine kretaa izraqunate pomou srede br-
zine moe biti vana, jer je β = 4/3 (izraz (5.104)). Kod turbulentnog strujaa, meÆutim,
grexka koja se qini je mala i najqexe se zanemaruje, tj. ne vrxi se nikakva korek
ija
(β ≈ 1) i smatra se da je u dA ≈ u ! Iz (5.123) sledi da za n → ∞ koefi
ijent β → 1.
˜ 2 2
noldsovog broja profil brzine postaje sve ravnomerniji usled intenzivnije makroskopske
razmene koliqine kretaa.
Vano je istai, da se u opxtem sluqaju, dakle nezavisno od zakona raspodele brzine
po popreqnom preseku
evi, iz formula (5.112), (5.113) i (5.116) dobija znaqajna funk
i-
onalna zavisnost
(5.124)
2
u τ
λ=8
u s
koja u sebi sadri sve tajne strujnog po a: zakone raspodele brzina (iz kojih se izraqunava
sreda brzina i smi
ajni napon na zidu), zakone trea, pada pritiska i gubitke energije!
Zakon raspodele smi
ajnog napona na zidu je bitan ne samo kod unutraxeg, ve i kod
spo aseg strujaa, jer se pomou ega odreÆuje sila otpora kretau tela!
5.9.7 Turbulentno strujae kroz hidrauliqki hrapave i potpuno hrapave
evi
Apsolutna, relativna i ekvivalentna hrapavost
Apsolutna hrapavost je definisana visinom neravnina δ. Hrapave
evi, za razliku
od glatkih, nisu geometrijski sliqne, jer je praktiqno nemogue da dve povrxi imaju
istu prirodnu hrapavost, tj. isti oblik i visinu neravnina. UvoÆee pojma relativne
hrapavosti k = δ/D omoguuje da se eksperimentalni rezultati prikau u obliku krivih
λ = λ(Re, k).
U praksi se, meÆutim, koriste tzv. komer
ijalne
evi koje su proizvedene odgovarajuim
tehnoloxkim postupkom i kod kojih osim visine neravnina δ znaqajnu ulogu ima i oblik
tih neravnina, kao i ihov statistiqki prostorni razmextaj na zidu
evi. Ovakva hra-
pavost se u svojoj ukupnosti i realnosti obuhvata uvoÆeem pojma ekvivalentne hrapa-
vosti. Ekvivalentnom hrapavoxu uzet je u obzir i materijal od koga je
ev izraÆena
(beton, drvo, liveno gvoÆe, galvanizirani qelik, staklo, komer
ijalni qelik) i naqin
na koji je izraÆena
ev (livee, va ae, izvlaqee, presovae i drugo). Kod zapr anih
MEHANIKA FLUIDA 176
i zarÆalih povrxi ekvivalentna hrapavost moe da bude i do 1.6 puta vea od prirodne
apsolutne hrapavosti δ. MeÆutim, da li e jedna povrx da ponaxa kao glatka, hrapava
ili potpuno hrapava zavisi od reima strujaa, tj. od veliqine Re broja i deb ine
viskoznog podsloja δ = δ koji pri tome nastaje. (sl. 5.8(v) i 5.9). Najznaqajnije je da
od svega ovoga zavisi koefi
ijent trea, gubi
i energije na tree, a sa tim i energetski
η v
• logaritamska oblast
O ovome e u narednim poglav ima biti vixe govora. Ovog trenutka je od interesa analiza
viskoznog podsloja.
U neposrednoj blizini zida postoji viskozni podsloj u kome viskoznost igra domi-
nantnu ulogu. Fiziqka razmatraa pokazuju da je u blizini hidrauliqki glatkog zida
dominantan uti
aj zida izraen sledeom funk
ijom za lokalnu brzinu
u = F (τ w , ρ, ν, y).
u =
u
u
+
, y =
u y
ντ
+ τ
(5.125)
svodi na oblik
+
u = f (y ) Univerzalni ”zakon zida"(Prantl)
+
(5.126)
Funk
ija f (y ) je univerzalna funk
ija koja ima razliqite oblike u viskoznom pod-
+
∂u
τ uk = τ η + τt = η + −ρu′ v ′
∂y
MEHANIKA FLUIDA 177
(a) Turbulentno jezgro
(b)
D
δ
δv
PSfrag repla
emen
1
us
2
δη
Viskozni
δη podsloj
Slika 5.9. Hrapavost zida
evi i struktura turbulentnog strujaa: (a) Karakteristiqni geome-
trijski parametri strujaa u
evi krunog popreqnog preseka (R - polupreqnik
evi; δ - apsolutna
hrapavost zida
evi, tj. sreda statistiqka vrednost visina neravnina); (b) i (v) Struktura tur-
bulentnog strujaa u blizini (oblast zida) hrapave povrxi zida
evi u sluqaju (b) strujaa u
hidrauliqki glatkim
evima (δ > δ) i (v) strujaa u hidrauliqki hrapavim (δ ≈ δ) i potpuno
hrapavim (δ ≡ δ ≪ δ)
evima; δ ≡ δ - deb ina viskoznog podsloja; (g) Defini
ija deb ine
v v
u neposrednoj blizini zida (v → 0), tj. u viskoznom podsloju. Ovde se radi o graniqnom
′
sluqaju izraza (5.80), kada je raspodela brzine suxtinski odreÆena dominantnim uti
ajem
viskozni napona, jer su na samom zidu fluktua
ione komponente brzine (graniqni uslov)
jednake nuli. U ovoj oblasti je τ ≫ τ , ali je i y ≪ R tako da se pomou (5.80) i (5.108)
dobija sledei izraz za lokalnu promenu brzine u viskoznom podsloju:
η t
τ ≡ τ = τ + τ ≈ η , jer je τ ≫ τ
du
uk η t
η t
dy du τ τ w w
⇒ = ⇒ u= y+C
jer je
y
dy η ρν
τ ≡ τ uk = τw 1 − ≈ τ w, y/R ≪ 1
R
(5.127)
Iz graniqnog uslova na zidu y = 0: u(y = 0) = 0 odreÆuje se vrednost konstante C u
(5.127) koja iznosi C = 0. Uvrxtavaem ove vrednosti u (5.127) izraz za lokalnu proseqnu
brzinu u se pomou (5.125) svodi na oblik
u =y +
(5.128)
+
desnu stranu jednaqine (5.106), univerzalni ”zakon zida” se svodi na linearnu funk
iju
MEHANIKA FLUIDA 178
f (y + ) = y + u viskoznom podsloju (sl. 5.9(g)).
Pro
ena deb ine graniqnog sloja
Do kog rastojaa od zida
evi vai linearna raspodela proseqne brzine u(y)? Eks-
perimentalni rezultati pokazuju da se deb ina viskoznog podsloja δ ≡ δ ≡ y kod
hidrauliqki glatkih
evie moe odrediti rela
ijom
η v v
δη+ ≡
uτ δη
ν
≡
uτ y v
ν
≡ yv+ ≈ 5 ÷ 8
(!)
←→ δ+ ≡
ν
(5.129)
uτ δ
<5
Pro
ena deb ine viskoznog podsloja se vrxi na osnovu ene defini
ije: u sloju deblkjine
δ ≡ y proseqna brzina u treba linearno da naraste od nule do priblino u /2 (sl.
5.9(g)).
η v s
Opet je da u analizu merodavan smi
ajni napon na zidu τ ! Pomou izraza (5.112),
(5.113) i (5.127) slede rela
ije:
w
λ1 2
τw = ρu
42 s
(5.130)
δη 4 1
→ =
du du us /2
D λ Re
τw =η ≡η = ρν
dy y=0 dy w δη
Pro
ena reda veliqine relativne hrapavosti viskoznog podsloja δ /D ≡ y /D data je iz-
razom (5.130) u kome su dva dominantna parametra: koefi
ijent trea λ i Rejnoldsov broj
η v
Re = u D/ν .
Ako se zakon trea definixe Blasijovom formulom (5.117), λ = 0.3164Re onda
s
−0,25
Rela
ija (5.131) potvrÆuje prethodnu fiziqku analizu, da profil brzine da porastom
Rejnoldsovog broja postaje sve ravnomerniji (sl. 5.8(b)). Poveae Rejnoldsovog broja
dovodi do smaea relativne deb ine viskoznog podsloja.
• Brojni primer za red veliqine δ η ≡ δv ≡ yv
Dobijena vrednost odgovara redu veliqine fluktua
ionih brzine, tako da se u moe s-
hvatiti i kao mera za fluktua
ione brzine u i v !
τ
′ ′
Pomou (5.9.7) i (5.132) dobija se pro
ena reda veliqine bezdimenzijske deb ine visko-
znog podsloja δ+
η
+
δ ≡y ≡
η
+
v
u y
ν
τ
≡
u δ
ν
=
u uD δ
τ η
u ν D
τ η
≈ 0, 05 · 10 · 10 = 5 (5.133)
4 −2
Ovaj izraz odgovara rela
iji (5.129) i predstav a znaqajan podatak, jer izvan ovog sloja
struktura turbulen
ije je drugaqija, poqie, prelazna oblast i raspodela brzine vixe
nije linearna (sl. 5.9(g)). Treba uoqiti da se
ev ponaxa kao hidrauliqki glatka ako je
bezdimenzijska hrapavost δ ≡ u δ/ν < 5, tj. ako je δ < δ (uporediti izraze (5.129) i
+ + +
(5.133)). U tom sluqaju viskozni podsloj prekriva neravnine povrxi zida
evi -
ev je
τ η
Zakoni trea za (1) su: Blazijusova (5.117) i Prantlova (5.118) formula. U prelaznoj
oblasti (2) za λ = λ(Re, δ/D) vai polu-empirijska Kolbrukova formula.
(5.134)
1 δ 2.51
√ = −2 log + √
λ 3.175D Re λ
λ
Graniqna kriva
k = δ/d
Oblast hidrauliqki potpuno
hrapavih
evi k
hidrauliqki
hrapave
λ=
64
Re
evi, (5.134)
hid rauliqki glatka
Laminarno Turbulentno B l a zi jus, (5.117)
ev
strujae strujae Prantl, (5.118)
Rek
Re log
7/4
∆p ∝ us ∆p ∝ us ∆p ∝ u2s
glatka i (glatka
ev) (hrapava
ev)
hrapava
Slika 5.10. Koefi
ijent trea λ u funk
iji od Rejnoldsovog broja Re i relativne hrapavosti
k = δ/D za
ev. Nikuradze-Mudijev (i Kolbrukov) dijagram. Zavisnost pada pritiska ∆p od srede
brzine u za raliqite sluqajeve strujaa.
s
pritiska kvadratna funk
ija srede proseqne brzine , tj. ∆p ∝ u . Ovo se u literaturi
2
u = u transformixe se nizvodno pod uti
ajem viskoznosti sve do preseka 2-2. Naime,
uti
aj trea dovodi do formiraa graniqnog sloja qija da ina nizstrujno raste.
s
Ulazna deoni
a l se zavrxava u preseku 2-2 gde je deb ina graniqnog sloja jednaka
polupreqniku
evi R. Od tog preseka pa da e je potpuno razvijeno laminarno strujae
p
R. Oqigledno je da je pad pritiska na poqentnom delul vei od onog koji bi bio pri
m
potpuno razvijenom strujau, i to iz dva razloga: (1) smi
ajni napon na zidu
evi je vei
p
MEHANIKA FLUIDA
frag repla
emen
181
us us
1 2
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
r
u(r, x)
Poten
ijalno R
us jezgro s m
p2
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
u = 2u
p1 x
Graniqni
sloj
r2
u(r) = um 1 − R2
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1 2
1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
lp
Slika 5.11. Razvitak laminarnog strujaa u poqetnoj (ulaznoj) deoni
i
evi krunog popreqnog
preseka. Veliqina l je duina poqetne deoni
e, a ∆p = p
p 1 − p2 pad pritiska na toj duini.
i (2) za transforma
iju profila brzine u(r, x) od ravnomernog profila u = u = const
u preseku 1-1 do potpuno razvijenog profila u = u(r) u preseku 2-2 potrebna je dodatna
s
razlika pritiska.
Primena Bernulijeve jednaqine - odreÆivae pada pritiska. U poten
ijalnom
jezgru (sl. 5.11) uti
aj trea (viskoznosti) praktiqno moe da se zanemari, jer se ova
oblast nalazi izvan graniqnog sloja. Primena Bernulijeve jednaqine du ose
evi od
preseka 1-1 do preseka 2-2 daje rela
iju
u22 u2 ρu2s
p1 + ρ = p2 + ρ m ⇒ ∆p = p1 − p2 = 3
2 2
koja pokazuje da se jav a znatan pad pritiska jednak trostrukoj vrednosti dinamiqkog
pritiska ρu /2.2
raqun duine l mora se uzeti u obzir raspodela smi
ajnog napona na zidu
evi. Primenom
p
zakona koliqine kretaa obuhvata se fizika qitave pojave! Ovde se, meÆutim, navodi samo
p
priblian rezultat
l ≈ 0, 03Re p Primer: Re = u νD → Dl ≈ D s p
lp 1 2 64 1 ρu2
∆ppr = λ ρus ≈ 0.03Re ρu2s = 1.92, s
D 2 Re 2 2
ρu2s
∆pdop = ∆p − ∆ppr = 1.08 ,
2
MEHANIKA FLUIDA 182
o qemu treba posebno voditi raquna pri proraqunu, posebno kada su u pitau krae deo-
ni
e, ili deoni
e u kojima se na pojedinim mestima naruxava karakter potpuno razvijenog
strujaa!
Pad pritiska i poqetna deoni
a pri turbulentnom strujau
Razvitak strujaa u poqetnoj deoni
i l > l prin
ipijelno je prikazan na sli
i 5.12.
Duina l odgovara kritiqnom Rejnoldsovom broju pri kome laminarni graniqni sloj gubi
p k
frag repla
emen
potpuno razvijeno turbulentno strujae u
elom preseku sa karakteristiqnim oblastima
k
δl (x)
r δt (x)
u/um = f (r/R, Re) R
us um
x 3
2
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
1
1
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
2
000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000
111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111
lk
znatno ravnomerniji nego laminarni, i samim tim veoma sliqan ravnomernom profilu
na ulazu u
ev. Poda
i o duini l su u literaturi razliqiti, jer zavise od raspodele
brzine koja se usvaja ili proraqunava za potpuno razvijeno turbulentno strujae. Poda
i
p
os
iluju u intervalu
l ≈ (20 ÷ 30)D
p ili l = 2, 45D/√λ (λ je za potpuno razvijeno strujae).
p
Dopunski pad pritiska je takoÆe mai nego kod laminarnog strujaa, jer i na osi
evi
nastaju neznantna ubrzaa. Opet se primenom Bernulijeve jednaqine dobija pad pritiska
pri razvitku turbulentnog strujaa na deoni
i l izmeÆu preseka
evi 1-1 i 2-2 kako sledi
p
1 1
p1 + ρu2s = p2 + ρu2m ,
2 2
MEHANIKA FLUIDA 183
odnosno na osnovu (5.121), u s = 0, 817 um sledi
1
∆p = p1 − p2 = 0.5 ρu2s .
2
Prethodno je izvedeno da se kod razvitka laminarnog strujaa umesto brojno koefi
ijenta
0,5 jav a koefi
ijent 3!
Dakle, kod turbulentnog strujaa je brojna vrednost koefi
ijenta ispred dinamiqkog
pritiska znatno maa nego za laminarno strujae. Ova razlika je jox izrazitija pri
poveau Rejnoldsovog broja.
5.10 Hidrauliqki proraqun prostog
evovoda
Pod prostim
evovodom se podrazumeva jedna jedinstvena
ev konstantnog preqnika, ili
ev koja se sastoji od niza deoni
a razliqitog preqnika koje se redno nadovezuju jedna na
drugu.
5.10.1 Uvod - osnovne pretpostavke
Sr mehanike fluida qine tri jednaqine koje opisuju osnovne zakone fizike:
• Zakon o odrau mase -jednaqina kontinuiteta
U najopxtijem sluqaju, radi se o par
ijalnim diferen
ijalnim jednaqima po tri pro-
storne koordinate i vremenu, koje nije mogue rexiti. Zato se pri rexavau odreÆenih
problema strujaa mogu definisati pretpostavke koje e znatno olakxati rexavae kon-
kretnog problema. Naravno, mora postojati i opravdani razlog za uvoÆee tih pretpo-
stavki.
Pri prouqavau strujaa teqnosti i gasova veoma vano mesto zauzima i oblast nauke
o strujau pod nazivom dinamika jednodimenzijskih strujaa. To su strujaa kod kojih
se sve fiziqke veliqine zavise samo od jedne prostorne koordinate usmerene u prav
u
strujaa, i u nekom najopxtijem sluqaju i od vremena, tj. f = f (t, l). Tipiqan primer
jednodimenzijskog strujaa je strujae kroz strujno vlakno1 jer se u tom sluqaju promene
fiziqkih veliqina po popreqnom preseku mogu zanemariti zbog egovih dimenzija. Ako je
strujae kroz strujno vlakno sta
ionarno, tj. ako fiziqke veliqine ne zavise od vremena,
ve samo od prostorne koordinate, osnovne jednaqine kojima se opisuje strujae fluida e
se svesti na algebarske jednaqine. Ovaj model strujaa se primeuje i na strujaa kroz
evi.
Kao xto je reqeno, pri prouqavau strujaa teqnosti kroz
evi se uvode sledee pret-
postavke:
1
Strujno vlakno je strujna
ev infinitezimalnog preqnika dA.
MEHANIKA FLUIDA 184
• strujae je nestix ivo (gustina fluida se ne mea, ρ = const)
• strujae je sta
ionarno (fiziqke veliqine se ne meaju tokom vremena)
Pokaimo sada na xta e se svesti ovaj izraz u sluqaju strujaa kroz
ev, i xta je to
sreda brzina strujaa.
Kao xto je poznato, postoje dva osnovna reima strujaa, laminaran i turbulentan, i
na sli
i 5.13 su prikazani profili brzine prilikom strujaa kroz
ev u ta dva sluqaja.
z z z
rag repla
emen
v = v(r, z) v = v(r, z) v = v(z)
r r r
U svim proraqunima emo koristiti sredu brzinu, i indeks s e biti izostav en,
odnosno ako se kae da je brzina strujaa u nekom
evovodu v = 1 m/s, misli se na sredu
brzinu strujaa!
U sluqaju promene popreqnog preseka
evi, promenie se i brzina strujaa. U blizini
mesta gde se mea presek, strujae nee imati jednodimenzijski karakter, pa je u tim
prese
ima nemogue definisati sredu brzinu strujaa Stoga se moraju usvojiti prese
i
koji su na dovo nom rastojau od mesta promene preseka, tako da strujae u ima ima
jednodimenzijski karakter, pa je mogue koristiti srede brzine u tim prese
ima.
A1
Strujae nema jednodimenzijski karakter!
A2
PSfrag repla
emen
v1 v2
kinetiqke energije. Ovim koefi
ijentom se koriguje grexka koja se qini ako se kine-
i
tiqka energija raquna preko srede brzine kao v /2, jer fiziqki brzina mea po popreq-
2
nom preseku (sreda brzina je zamix ena brzina). Tako e ovaj koefi
ijent zavisiti od
i
reima strujaa:
1.058, turbulentno strujae
(5.142)
(
α=
2, laminarno strujae
Vidimo da je kod turbulentnog strujaa α ≈ 1 (uvek emo usvajati α = 1 za turbulentno
strujae), dok je kod laminarnog strujaa α = 2. Da je α > α moemo da zak uqimo
i na osnovu izgleda profila brzine za ova dva reima - naime, kod turbulentnog strujaa
lam tur
u veem delu povrxina popreqnog preseka
evi imamo sluquj da je brzina priblino kon-
stantna (turbulentno jezgro), tako da je profil brzine kod turbulentnog strujaa sliqniji
profilu srede brzine, nego xto je to sluqaj za laminarni profil. Ako u zadatku nije
naglaxen reim strujaa, podrazumeva se da se radi o turbulentnom strujau!
a 2
uja
v2
st r
ms er 2
1
PSfrag repla
emen
v1
z2
z1
1
referentni nivo
Slika 5.15. Deo
evovoda u kome struji fluid
Posledi qlan na desnoj strani jednaqine (2.5) predstav a gubitke strujne energije
prilikom strujaa teqnosti od preseka 1 ka preseku 2, i on je jednak zbiru lokalnih
gubitaka energije i gubitku energije usled trea prilikom strujaa teqnosti od preseka
1 ka preseku 2.
Y =
X
Y
g1−2 +
X
Y glok1−2 (5.143)
gtr1−2
Jedini lokalni otpor kod koga e ne koristi Vajsbahov obraza
je lokalni otpor usled
naglog proxirea
evovoda, slika 5.16
radijus jednak:
h
A D2 π D
Rh = = =
O 4Dπ 4
pa se Darsijeva formula za sluqaj strujaa kroz
evi (xto e biti sluqaj u gotovo svim
MEHANIKA FLUIDA 188
zada
ima!) svodi na:
Ygtr = λ
L v2
(5.147)
Veliqina λ se naziva koefi
ijent trea i on se u opxtem sluqaju zavisi od Rej-
D 2
2 2
Yp
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
H
000
111
V̇
1 1
Slika 5.17. Strujna maxina (pumpa) u
evovodu
Qlan Y se u Bernulijevoj jednaqini uvek pixe sa leve strane, tj. za sluqaj sa
slike 5.17 (smer strujaa je od preseka 1 ka preseku 2)
p
Y1 + Yp = Y2 + Yg1−2 ⇐⇒
p1
ρ
v2
+ gz1 + α1 1 + Yp = Yi =
2
p2
ρ
v2
+ gz2 + α2 2 + Yg1−2
2
(5.149)
MEHANIKA FLUIDA 189
5. Kolbruk-Vajt
1 k 2.51
√ = −2 log + √
λ 3.71 Re λ
23 560
< Re <
k k
6. Altxul
100
λ = 0.1 1.46k +
Re
7. Prantl - Nikuradze
−2
1
λ= 1.74 + 2 log
k
560
Re >
k
8. λ = 0.11k0.25 Xifrinson
9. λ = a + bRe−c
P =
P
η
=
ρ V̇ Y
k
η
p p
p
(5.152)
gde je η (mehaniqki) stepen korisnosti pumpe.
p
• Bernulijeva jednaqina
V̇n+2
V̇2
V̇n
V̇n+m
tj. suma protoka koji ulaze u qvor (raqvu) je jednaka sumi protoka koji izlaze
iz qvora. U zada
ima se qesto moe sresti i sluqaj kada se nivo u rezervoru odrava
konstantnim zahva ujui stalnom proti
au fluida kroz ega ("mali"rezervoar) - u ovom
sluqaju takoÆe vai isti prin
ip: mora biti zadovo ena jednakost ukupnih dotoka u
rezervoar i ukupnih protoka koji izlaze iz rezervoara.
MEHANIKA FLUIDA 191
5.11.2 Bernulijeva jednaqina
Bernulijeva jednaqina se pixe na potpuno isti naqin kao u sluqaju proraquna prostog
evovoda, i moe se postaviti za bilo koja dva preseka u kojima je zadovo en jednodimenzij-
ski karakter strujaa. Za razliku od proraquna prostog
evovoda, ovde je neophodno, pored
jednaqina kontinuiteta postaviti i jox najmae dve Bernulijeve jednaqine. Broj Bernu-
lijevih jednaqina koje je mogue postaviti zavisi od broja raqvi i broja
evovoda koji se
spajajaju (granaju u raqvi). Primena Bernulijeve jednaqine se najbo e moe ilustrovati
jednostavnim primerom kada su tri rezervoara meÆusobno povezana sloenim
evovodom
(slika 5.19). U ovom konkretnom primeru teqnost se sliva iz rezervoara 1 ka rezervoa-
rima 2 i 3 (smerovi strujaa u deoni
ama su poznati). Imajui u vidu da se Bernulijeva
jednaqina uvek pixe u smeru strujaa, sa primer sa slike je mogue postaviti dve Bernu-
lijeve jednaqine, i to 1-2 i 1-3.
1 p1
1
PSfrag repla
emen
h
3 p3
3
H v1
v2
R
2 p2 2
v3
p1
ρ
+ gH =
p2
ρ
v2 v2
+ C1 1 + C2 2
2 2
(5.154)
Bernulijeva jednaqina za nivoe u rezervoarima 1 i 3:
Y1 = Y3 + Yg1−3 ⇐⇒ Y1 = Y3 + Yg1−R + YgR−3
p1
ρ
+ gh =
p3
ρ
v2 v2
+ C1 1 + C2 3
2 2
(5.155)
Ovim jednaqinama treba pridodati i jednaqinu kontinuiteta za raqvu:
V̇1 = V̇2 + V̇3 ⇐⇒ (5.156)
v1 D12 = v2 D22 + v3 D32
V̇3
V̇3
Slika 5.20. Strujae u raqvi
deoni
ama, ako su zadate visine H , h, kao i ekvivalentni koefi
ijenti otpora za
evovode
1, 2 i 3.
Pri strujau fluida kroz raqvu dolazi do izvesnog gubitka strujne energije fluida,
i taj gubitak se uzima u obzir preko koefi
ijenta lokalnog gubitka energije (lokalnog
otpora) u raqvi ζ .
Koefi
ijent ζ se uvek vezuje za brzine koje "izlaze"iz raqve. Tako za dvakarakteri-
R
Zada
i
1. U postrojeu prikazanom na sli
i 1.3 pumpa transportuje vodu iz rezervoara A i B u
rezervoar C kroz
evovode 1, 2, 3, 4 i 5. Nivo vode u rezervoaru A se odrava konstant-
nim stalnim doti
aem konstantnog protoka V̇ = 20 l/s u ega, dok su rezervoari B
i C veliki.Poznati su sledei poda
i: p = 10 kPa, p = 50 kPa, d = d = 100 mm,
d = 120 mm, d = d = 150 mm, L = L = 2 m, L = 1 m, L = 24 m, l = 15 m,
m v 1 2
k
MEHANIKA FLUIDA 193
p
m
C h
p
v
v4
111
000
000
111
000
111
000
111
000
111
000
111
B
u
4 5
H
k k
v5
3
k k
v1 1 v2 2
.
V
s 00
11
00
11 s111
000
000
111
A
Rexea: v = 1.354 m/s, v = 1.192 m/s, v = 1.768 m/s, v = 2.262 m/s, v = 1.13 m/s,
i P = 7.263 kW
1 2 3 4 5
YP = 143.4 J/kg
u deoni
i 5 izmerena brzina strujaa v = 1.8 m/s, odrediti protoke kroz sve
evne
P u R
pv
v4 R v5
i Li [ m] di [ mm] ζvi
1 3 180 10
C D
4 5
2 3.6 180 2 H
v3
3 5 200 3 3
4 4 120 4 pm v3
5 5 150 5 A
u v1 v2 u
B
R
1 2
Slika 4.5
Rexea:
• Brzine strujaa: v 1 ,
= 1.377 m/s v2 = 0.532 m/s v3 = 1.546 m/s v4 = 1.483 m/s , , ,
v5 = 1.8 m/s
• Zapreminski proto
i: V̇ 1 ,
= 35.04 l/s V̇2 = 13.54 l/s V̇3 = 45.58 l/s V̇4 = 16.77 l/s , , ,
V̇5 = 31.81 l/s
• Jediniqni rad i snaga pumpe: Y P = 65.3 J/kg i P = 3.965 kW.
MEHANIKA FLUIDA 194
3. Na sli
i je prikazan sloen
evovod u kome pumpa, kroz
evne deoni
e 1, 2, 3, 5
i 7 transportuje vodu iz velikog otvorenog rezervoara A u rezervore B, C i D.
Istovremeno,
evovodom 4 voda se sliva iz rezervoara V u rezervoar S, odnosno iz
evovom 6 iz rezervoara S u rezervoar D. Poznati su sledei poda
i: H = 5 m, H =
1 m, H = 2 m, p = 0.2 bar, p = 0.5 bar, λ = 0.03 (za sve
evi), η = 0.8, kao i poda
i
1
dati u tabeli. Odrediti snagu potrebnu za pogon pumpe, ukupan zapreminski protok
2 m v P
1
Li [ m] Di [ mm] ζ vi
100 300 5
2
B H1
80 200 5
4
3 80 200 10
v4 H2
H C 6 pv
4 60 200 10 v2 v6
D
5
.
60 200 5
2 v5 5 V
6 60 200 8
1
3 7
7
A
200 200 ?
v1 v1 v3 v7
Slika 4.6
Rexea: v , ,
= 1.717 m/s v2 = v4 = 1.771 m/s v3 = 2.092 m/s v5 = 1.091 m/s v6 = , ,
, , ,Y , iζ .
1
2.862 m/s v7 = 1.001 m/s V̇ = 0.121 m3 /s P = 132.56 J/kg P = 20 kW v7 = 125.6